12 PDF

ELEKTRANE I EES
ELEKTRANE I EES
LITERATURA
OSNOVNE ZNAČAJKE ELEKTRANA
Doc.dr.sc. Damir Šljivac HIDROELEKTRANE
Elektrotehnički fakultet Osijek, TERMOELEKTRANE
Zavod za elektroenergetiku NUKLEARNE TERMOELEKTRANE
e-mail: sljivac@etfos.hr TOKOVI SNAGA
Tel: 224-614; 224-651 Soba: 2-26; Ured Prodekana KRATKI SPOJ
Elektrotehnički fakultet Osijek 0 Elektrotehnički fakultet Osijek 1
LITERATURA
1. OSNOVNE ZNAČ
ZNAČAJKE ELEKTRANA
Jozsa, L.: Energetski procesi i elektrane,
Interna skripta, ETF Osijek, 2005.
Poglavlja: 3., 4., 5. i 6.
1.1. Općenito o elektranama
Jozsa, L.: Tokovi snaga u mreži,
skripta, ETF Osijek, 1993. (poglavlje: 1. - TS) 1.2. Energetske karakteristike elektrana
Nikolovski, S., Šljivac, D.: Elektroenergetske mreže 1.3. Dijagrami opterećenja elektrane
zbirka riješenih zadataka, ETF Osijek, 2006. (poglavlje: 5. – KS)
Jozsa, L.: Kratki spoj,
interna skripta, ETF Osijek, 2006.
Skripte i zbirka su dostupne u knjižnici fakulteta.

Definicija i podjela elektrana
Elektrane su postrojenja za proizvodnju većih količina električne
energije.
Za pogon generatora kao izvora električne energije predviñeni
su u svakoj elektrani pogonski strojevi (vodne turbine, parne
turbine, plinske turbine, motori sa unutrašnjim izgaranjem, elisa
za pogon vjetrom).
1.1. Općenito o elektranama Osim pogonskih strojeva i generatora (pogonski stroj i generator
čine agregat), postoje i ostali ureñaji i naprave koji su potrebni
za pogon tih strojeva, za regulaciju, kontrolu, upravljanje i druge
namjene.
Osnovna podjela elektrana:
1. Hidroelektrane (HE),
2. Termoelektrane (TE)
3. Vjetroelektrane (VE)
Hidroelektrane: postrojenja u kojima se potencijalna energija Elektrane koje pokrivaju potrošnju prikazanu gornjim dijelom
vode pretvara u električnu (i elektrane koje se koriste plimom i dnevnog dijagrama opterećenja nazivaju se vršnim elektranama,
osekom.) a one koje imaju zadatak da rade za potrošnju u donjem dijelu
Termoelektrane: postrojenja koja upotrebljavaju različita goriva dijagrama, temeljnim elektranama.
ili toplinu Zemlje za proizvodnju električne energije (parne,
dizelske, plinske, nuklearne i geotermalne elektrane).
Vjetroelektrane: iskorištava se kinetička energija zraka.
Osnovni zadatak elektrana: proizvesti potrebnu količinu energije
u trenutku kad je potrošač traži. S obzirom da ne postoji
mogućnost akumuliranja većih količina električne energije,
proizvodnja električne energije mora u svakom trenutku biti
jednaka potražnji. Elektrane trebaju biti u mogućnosti udovoljiti
tom zahtjevu.
Danas se elektrane rijetko grade kao izolirana postrojenja, već
kao dio nekog EES, a način njihovog rada ovisi o radu drugih Dnevni dijagram
elektrana i o potražnji svih potrošača u sustavu. opterećenja

Uloga i režim rada pojedine elektrane u elektroenergetskom
sustavu ovise:
1. O sposobnosti elektrane da se prilagodi brzim promjenama
opterećenja (najbolje se mogu prilagoditi akumulacijske HE i TE
s plinskim turbinama);
2. O ispunjenju zahtjeva da se potrebna energija proizvede uz
što niže troškove (maks. iskorištenje raspoložive vode, što veća
proizvodnja u TE s malim specifičnim troškovima za gorivo). 1.2. Energetske karakteristike elektrana
Uloga elektrana nije unaprijed čvrsto odreñena:
U kišnom razdoblju godine velika većina HE (osim onih s vrlo
velikim akumulacijama) rade kao temeljne, a TE se što više
koriste kao vršne. U sušnom razdoblju uloge se zamjenjuju.
Uloga elektrane mijenja se i s razvojem sustava:
Starije TE rade sve više kao vršne (jer imaju veće specifične
troškove za gorivo); Nove termoelektrane preuzimaju ulogu
temeljnih.
Instalirana snaga Raspoloživa snaga

Osnovna karakteristika svake elektrane. Definira se kao Najveća snaga koju elektrana može proizvesti u nekom
aritmetička suma nazivnih snaga generatora (u MVA) odnosno trenutku, polazeći od stvarnog stanja u elektrani (kvarovi,
kao aritmetička suma snaga turbina, mjerenih na stezaljkama popravci i pregledi), a uz pretpostavku da nema ograničenja
generatora (u MW). Ona predstavlja nazivnu snagu elektrane. zbog proizvodnje jalove snage. Pri odreñivanju raspoložive
snage treba kod HE uzeti u obzir raspoloživi dotok i pad, a kod
Maksimalna snaga TE kvalitetu goriva, količinu i temperaturu vode. I ovdje se
Najveća snaga koju neka elektrana kao cjelina može proizvesti razlikuje raspoloživa snaga na stezaljkama generatora i na
uz pretpostavku da su svi njezini dijelovi sposobni za pogon. pragu elektrane.
Za HE se uz ovo pretpostavlja i da su protok i pad optimalni, a Maksimalno i minimalno godišnje opterećenje elektrane
za TE da joj stoji na raspolaganju dovoljna količina goriva Odreñuje se iz pogonskih podataka elektrane ili iz konstruirane
(ugljena, nafte...) odreñene kvalitete i dovoljna količina vode godišnje krivulje trajanja opterećenja. Za elektrane koje rade u
normalne temperature i čistoće za hlañenje kondenzatora. većim EES maksimalno je godišnje opterećenje jednako ili
Pri odreñivanju maksimalne snage ne postavlja se zahtjev da skoro jednako maksimalnoj snazi, dok je minimalno opterećenje
se postigne optimalni stupanj djelovanja, ali se uzimaju u obzir jednako nuli (zbog godišnjeg pregleda). Dakle, odnos izmeñu
utjecaji svih dijelova postrojenja. Razlikuje se maksimalna maksimalnog i minimalnog opterećenja za elektrane nema
snaga na stezaljkama generatora (maksimalna bruto-snaga) i značenja.
maksimalna snaga na pragu (maksimalna neto-snaga).
Faktor opterećenja elektrane m Trajanje korištenja:
Omjer električne energije proizvedene u promatranoj godini i Opterećivanje odnosno iskorištavanje elektrane često se
električne energije koja bi se proizvela da je elektrana kroz cijelu karakterizira trajanjem korištenja maksimalnog godišnjeg
godinu bila pod maksimalnim opterećenjem. opterećenja tg,max i trajanjem korištenja maksimalne snage te,max.
Pg,max - maksimalno opterećenje Ove dvije veličine definiraju se kao vrijeme potrebno da se snagom
elektrane u tijeku Pg,max, odnosno snagom Pe,max proizvede energija W g.
Wg
m= promatrane godine u MW,
Wg Wg
8760 Pg ,max Wg - godišnja proizvodnja
t g ,max = t e ,max =
elektrane u MWh u istom Pe ,max
razdoblju
Pg ,max
Ni tg,max ni te,max ne predstavljaju stvarno trajanje pogona elektrane,
Faktor iskorištenja n dobiva se već samo vrijeme koje bi bilo potrebno da se uz maksimalno
Wg opterećenje, odnosno maksimalnu snagu, proizvede količina
iz prethodnog izraza ako se umjesto n= energije W g. Trajanje korištenja akumulacijskih HE je 2000 – 3000
Pg,max uvrsti maksimalna snaga 8760 Pe ,max
elektrane Pe,max: h/god, protočnih i do 6000 h/god, a TE izmeñu 1000 (stare) i 6500
h/god (nove).
U EES postoji velik broj potrošača različitih karakteristika, zbog

kojih se i potražnja tijekom dana mijenja. Tim promjenama mora
biti prilagoñen EES s elektranama koje su u njega uključene.
Osnovu za upoznavanje zahtjeva potrošača, a prema tome i
polaznu točku za projektiranje, izgradnju i pogon elektrana,
predstavlja dnevni dijagram potražnje odnosno opterećenja.
1.3. Dijagrami opterećenja elektrane Dnevni dijagram potražnje (opterećenja) pokazuje kako se
potražnja (opterećenje) mijenja tijekom dana. O dnevnom
dijagramu za potražnju govori se kad se promatra promjena sa
strane potrošača, a o dnevnom dijagramu opterećenja kad se
gleda sa strane elektrana, rasklopnih postrojenja ili vodova.
Dnevni dijagrami u svakom EES imaju svoj karakterističan oblik
koji ovisi o danima u tjednu, o godišnjem dobu, o vrsti
potrošača, o razvijenosti zemlje itd.

Pomoću triju podataka: Pmin, Pmax, Wd mogu se odrediti dvije veličine
1200 koje karakteriziraju dnevni dijagram opterećenja:
1000 1. Dnevni faktor opterećenja m: definiran je kao omjer izmeñu energije W d
i energije koja bi se mogla proizvesti snagom Pmax tijekom 24 sata :
800
Zagreb
Wd Dnevni dijagram opterećenja
m=
P (MW)
Split
600 24 Pmax
Opatija
Osijek
400 2. Omjer minimalnog i maksimalnog
opterećenja m0:
200
Pmin
0
m0 =
Pmax
1 3 5 7 9 11 13 15 17 19 21 23
t (h) Na osnovi analize ostvarenih dijagrama opterećenja može se pokazati
da izmeñu faktora opterećenja m
Dnevni dijagrami srednjeg satnog opterećenja karakteristične i veličine m0 postoji približan odnos:
m0 = ( 0, 8 ⋅ ⋅⋅1, 0 ) ⋅ m 3
srijede u prosincu 2000.g. u nekim hrvatskim gradovima
2. HIDROELEKTRANE
2.1. Općenito o hidroelektranama

2.2. Dijelovi hidroelektrana
2.1. Općenito o hidroelektranama
2.3. Tipovi hidroelektrana
2.4. Karakteristike hidroelektrana
2.5. Hidroenergetski potencijal u svijetu i HR

Definicija HE Podjela HE
• Hidroelektrane su postrojenja u kojima se potencijalna energija Hidroelektrane mogu se podijeliti: prema padu, načinu korištenja
vode pomoću vodnih turbina i električnih generatora pretvara u vode, volumenu akumulacijskog bazena i prema smještaju
električnu energiju. U sastav hidroelektrane idu i svi objekti i strojarnice.
dijelovi koji služe za skupljanje, dovoñenje i odvoñenje vode, za
pretvaranje mehaničke u električnu energiju i za transformaciju i Prema visini pada razlikuju se:
razvod električne energije. 1. Niskotlačne HE (pad do 25 metara),
2. Srednjetlačne HE (od 25 do 200 m) i
Razlikuju se sljedeći karakteristični dijelovi hidroelektrane: 3. Visokotlačne HE (iznad 200 m).
- brana ili pregrada,
- zahvat,
- dovod, 1. Niskotlačne HE grade se kao riječna i kanalna postrojenja za
- vodna komora ili vodostan, specifične padove do 1m/km. Pri tome je karakteristično da im
- tlačni cjevovod, cjelokupni pad stoji na raspolaganju neposredno kod elektrane,
- strojarnica i bez potrebe za tlačnim dovodima i cjevovodima. Ovakve
- odvod vode. hidroelektrane najčešće nemaju mogućnost akumuliranja vode i
Prema tipu HE mogu neki od ovih dijelova potpuno izostati, a u upotrebljavaju se kao protočne HE za pokrivanje osnovnog
drugim slučajevima može isti dio preuzeti više funkcija. opterećenja.
2. Srednjetlačne HE se od niskotlačnih razlikuju samo u tome Prema veličini akumulacijskog bazena razlikuju se:
što im gornja voda zbog većih padova (od 1 do 5 m/km) nije 1. HE s dnevnom akumulacijom
neposredno uz elektranu. Ovdje se voda od zahvata dovodi (punjenje akumulacije noću, a pražnjenje danju),
kraćim tlačnim cjevovodom. Tlačni cjevovod i elektrana u ovom 2. HE sa sezonskom akumulacijom
slučaju čine jednu cjelinu. Ovakve elektrane najčešće se grade
(punjenje u kišnom, a pražnjenje u sušnom razdoblju),
na mjestima gdje rijeka stvara petlju koja se tada presiječe.
3. HE s godišnjom akumulacijom
3. Visokotlačne HE najčešće su derivacijske. Kod ovih elektrana (punjenje u kišnim, a pražnjenje u sušnim godinama).
su zahvat i strojarnica prostorno odijeljeni jer se voda iz Prema smještaju strojarnice dijele se hidroelektrane na:
akumulacijskog bazena dovodi do turbina cjevovodom
dugačkim i više kilometara. Grade se u brdovitim krajevima za 1. Pribranske (strojarnica smještena neposredno uz branu) i
padove veće od 5 m/km. 2. Derivacijske.
Posebne vrste hidroelektrana predstavljaju:
S obzirom na način korištenja vode postoje: 1. Crpno - akumulacijske HE i
1. Protočne HE u kojima se voda iskorištava kako dotječe i 2. HE koje iskorištavaju plimu i oseku.
2. Akumulacijske HE u kojima se dio vode akumulira, da bi se
mogla iskoristiti kad se pojavi potreba.

2.2.1. Brane ili pregrade
• Brane ili pregrade su grañevine koje imaju višestruku namjenu:

- da skrenu vodu s njezinog prirodnog toka prema zahvatu HE,
- da povise razinu vode radi većeg pada i
- da akumuliraju vodu.
• Dva su osnovna tipa brana:
2.2. Dijelovi hidroelektrana
- visoke (visina od temelja do krune veća od 15 m, ili visina veća
od 10 m ali s krunom dužom od 500 m) i
- niske (sve ostale).
• Brane, ovisno o materijalu od kojega se grade, mogu biti:
- masivne (grade se od kamena, a češće od armiranog betona) i
- nasute (zemljane, a grade se od homogenog ili nehomogenog
materijala).
• Prema konstrukciji, masivne se brane mogu podijeliti na:

- gravitacijske (odupiru se opterećenju vode i drugih sila vlastitom Lučno gravitacijska brana
težinom),
- lučne (u obliku zakrivljenih ploča preko kojih se opterećenje dijeli
na temelje, dno i bokove) i
- raščlanjene (čine ih više elemenata, odnosno stupova ili potpora
na koje se naslanjaju betonske ploče ili svodovi).
• Lučne brane ponekad imaju neke elemente gravitacijske brane,

pa se zovu lučno-gravitacijske.
• Nasute brane najčešće se grade od nehomogenog materijala u

slojevima od gline do kamenog nasipa
1– Kruna brane; 2- Preljev; 3- Kontrolni hodnik;
4- Kontrolne prostorije; 5- Zapornica; 6- Temeljni ispust

Brana Three Gorges (Tri klisure)
Nasuta brana
Kina, rijeka Yangtze
Duga skoro 2 km
175 m visoka.
25-75 milijarde $.
20 godina izgradnje
Završetak izgradnje
2009.
Jezero 640x1.6 km,
Snaga 26x700 MW.
Potopit će se 160 gradova, i 1500 sela (preko milijun ljudi)
1- Kameni nasip; 2- Glinena jezgra; 3- Završni nasip; 4- Filtarski slojevi
2.2.2. Zahvat
Zahvat na površini
(HE Kraljevac)
• Zahvat ima zadatak da vodu zaustavljenu od pregrade primi i
uputi prema centrali. Razlikuju se dva osnovna tipa zahvata:
- zahvat na površini i
- zahvat ispod površine vode.
• Zahvat na površini vode izvodi se kada je pregrada niska pa je

razina vode iza pregrade praktički konstantna. Prolaz vode kroz
zahvat regulirase zapornicama.
• Zahvat ispod površine vode izvodi se kada se razina vode tijekom

godine mijenja (akumuliranje vode u kišnom i njezino
iskorištavanje u sušnom periodu). U ovom slučaju zahvat treba
postaviti na najnižu točku do koje će se spuštati razina vode.

Zahvat ispod površine vode 2.2.3. Dovod
(jezero Bajer za HE Vinodol)
• Dovod spaja zahvat s vodostanom ili vodnom komorom. Može biti
izgrañen kao kanal ili tunel. To ovisi o topografiji terena kojim se
dovod vodi i o pogonskim zahtjevima koji se postavljaju HE.
• Tunel se može izvesti kao gravitacijski i kao tlačni.

- Gravitacijski tunel voda ne ispunja pa je za promjenu dotjecanja
vode potrebno mijenjati otvor na zahvatu.
- Tlačni tunel ispunjen je vodom na cijelom svom profilu i za
promjenu dotjecanja vode nijepotrebno nikakvo djelovanje na
zahvatu.
• HE su znatno elastičnije u pogonu kad imaju tlačni dovod nego

kad imaju gravitacijski jer mogu bez ikakvih manipulacija slijediti
promjene opterećenja.
2.2.4. Vodostan ili vodna komora
• Vodostan ili vodna komora nalazi se na kraju dovoda.
• Kad je dovod gravitacijski, potreban je vodostan dovoljnog

volumena, kako bi mogao poslužiti kao spremnik vode u slučaju
naglih promjena opterećenja.
• Ako HE ima tlačni dovod, može se vodostan izvesti kao

proširenje na kraju toga dovoda. Ovakva vodna komora mora biti Vodna komora
takvih dimenzija da uslijed promjena opterećenja tlak u dovodu ne (pred HE Fuž
Fužine u
poraste iznad dozvoljenih granica, odnosno da se razina vode ne sistemu HE Vinodol)
spusti ispod najviše točke ulaza u tlačni cjevovod.

2.2.5. Tlačni cjevovod • Najvažniji je sigurnosni zaporni organ koji ima zadatak
automatski spriječiti daljnje dotjecanje vode u cjevovod, u
• Tlačni cjevovod služi za voñenje vode iz vodostana ili vodne slučaju da pukne cijev.
komore do turbina. U pravilu izrañen je od čelika, a za manje • Ispred sigurnosnog zapornog organa postavlja se pomoćni
padove i od betona. Prema svom smještaju tlačni cjevovod može zaporni organ koji omogućuje pregled i popravke na
biti položen po površini i u tunelu. sigurnosnom organu bez pražnjenja dovodnog tunela ili
dovodnog kanala.
• Cjevovod u tunelu može:
• Postavljanje zapornih organa na dnu tlačnog cjevovoda ovisi o
- biti slobodno položen (kada tunel služi samo kao prostor za
broju turbina koje su spojene na jedan cjevovod i o pogonskim
smještaj cjevovoda) ili
zahtjevima koji se postavljaju HE.
- prilijegati uz stijene tunela (i to bilo tako da naprezanja preuzima
samo stjenka cjevovoda ili tako da ih preuzima djelomično i 1- Pomoćna zapornica
okolna stijena). 2- Sigurnosna zapornica
• Na ulazu u cjevovod uvijek postoji zaporni organ čija izvedba 3- Ventil za zrak
4- Obilazni cjevovod
ovisi o tlaku koji vlada na početku cjevovoda.
5- Tlačni cjevovod
Priključak tlačnog cjevovoda
2.2.6. Obilazni cjevovod 2.2.7. Vodne turbine
• Obilazni cjevovod nalazi se na početku glavnog cjevovoda. On je • Energija koju ima neka tekućina (u našem razmatranju voda) što
predviñen za postupno punjenje glavnog cjevovoda. struji nekom brzinom sastoji se od energije tlaka, potencijalne i
kinetičke energije.
• Obilazni cjevovod ima puno manji promjer od glavnog jer se,
zbog sprečavanja oštećenja, cjevovod puni samo s približno 1/20 • Svaka od tih energija može se pretvoriti na pogodan način u
protoka u normalnom pogonu. drugi oblik, koji se pomoću strojeva transformira u mehaničku
energiju.
• Osim toga, zadatak je obilaznog cjevovoda da omogući
izjednačenje tlakova ispred i iza zapornog organa na ulazu u • Najjednostavniji su takvi strojevi vodenička kola, a ona se izvode
cjevovod, jer bi bez tog izjednačenja bila potrebna vrlo velika za iskorištavanje kinetičke energije ili su tjerana pomoću
snaga za otvaranje zapornog organa. potencijalne energije.

U poč
početku...
Skice vodeničkih kola: a) iskorištavanje kinetičke energije

b) iskorištavanje potencijalne energije
Kineska obrada čelika
Hidroenergija
droenergija Bernard Forest de Bélidor
1700te
1700te ~ rane 1800te
1800te • Prva vodna turbina u današnjem
Architecture Hydraulique, smislu postavljena je 1837.
godine u Francuskoj.
• To je Fourneyronova turbina,
nazvana po njezinom
konstruktoru. Snaga joj je bila
60 KS.
Fourneyronova vodna turbina

S- stator, R- rotor
Elektrotehnički fakultet Osijek 42 43

Osnovna podjela vodnih turbina Vodne turbine
Akcijske – slično vodenom točku
• Danas se u osnovi grade dva tipa vodnih turbina: udubljene lopatice - okreću se u
1. Pretlačne (ili reakcijske) i zraku
2. Turbine slobodnog mlaza (ili akcijske turbine).
za velike padove (okomito >10 m),
za velike tlakove
• Pretlačnim turbinama nazivaju se vodne turbine u kojima je tlak
na ulazu u rotor veći od onoga na njegovom izlazu, što
odgovara reakcijskim parnim turbinama. U pretlačnim tur- Reakcijske – za velika postrojenja
binama, naime, dio se energije tlaka transformira u kinetičku lopatice slične elisi broda –potopljene
energiju u statoru, a dio u rotoru. u vodi
• U turbinama slobodnog mlaza tlak je na ulazu u rotor jednak kao za male padove, pri velikom protoku i
malom tlaku
i na njegovom izlazu. To odgovara akcijskim parnim turbinama,
jer se sva energija tlaka transformira u kinetičku energiju vode u
statoru.
44 Elektrotehnički fakultet Osijek 45
Turbina
urbina slobodnog mlaza (akcijska) Tipovi pretlačnih (reakcijskih) turbina
Francisova (konstruirao Amerikanac Francis 1847.)
Kaplanova (konstruirao Čeh Kaplan 1922., rotorske lopatice
mogu se pomicati da bi se bolje prilagodile uvjetima
Pretlač
Pretlačna (reakcijska) turbina
urbina strujanja).
Propelerna (Kaplanova s nepomičnim rotorskim lopaticama)
Francisove turbine izvode se s horizontalnom i s vertikalnom

osovinom, a Kaplanove i propelerne turbine samo s vertikalnom
osovinom.
Tipovi turbina slobodnog mlaza (akcijskih)

Peltonova (konstruirao Amerikanac Pelton 1878., jedini tip
koji se danas izvodi, izvodi se s jednom i s više mlaznica)

Francisova turbina
Skica Francisove turbine s Skica Kaplanove turbine

horizontalnom osovinom
Skica Peltonove turbine

s dvije mlaznice
Peltonova turbina
Kaplanova turbina

Energetske prilike u vodnoj turbini • Svim članovima jednadžbe (2.1) dimenzija je m2/s2, što odgovara
kvadratu brzine. Ta dimenzija odgovara specifičnoj energiji, jer
• Za odreñivanje snage vodne turbine polazi se od opće energija ima dimenziju kgm2/s2, a specifična se energija
jednadžbe stacionarnog strujanja tekućine (Bernoullijeva odnosi na jedinicu mase.
jednadžba), koja uz zanemarenje trenja ima poznati oblik:
• Prvi je član specifična energija tlaka, drugi specifična
p 1 2 potencijalna energija, a treći izražava specifičnu kinetičku
+ gh + c = w 0 = const . (2.1.)
energiju tekućine.
ρ 2
• Specifična energija w0 ukupna je specifična energija tekućine
gdje su:
koja se ne mijenja strujanjem jer je zbroj svih specifičnih energija
p – tlak u okolini elementa mase vode koja struji (N/m2=kgm/s2m2),
konstantan, što je u skladu sa stavkom o održanju energije.
ρ – specifična masa tekućine (kg/m3),
Može se w0 shvatiti i kao snaga elementa mase vode
h – visina promatranog elementa tekućine iznad referentnog nivoa (m),
(M = 1 kg/s).
c – brzina strujanja tekućine (m/s),
w0 – specifična energija tekućine (m2/s2).
Kako bi dobili sliku o energetskim prilikama u hidroelektrani, Element mase vode (1 kg/s) kreće se od točke A do točke B.
razmotrimo najprije prilike u HE s malim padom. Snaga toga elementa mase u točki A u komori pred ulazom u
Skica turbinu je:
HE s pA cA
2
malim PA = + + gh A (2.2)
ρ 2
padom
• Snaga tlaka pA/ρ posljedica je stupca vode h'A iznad točke A i
tlaka okoline p0 pa je:
2
p0 cA
PA = + + gh A + gh A
`
(2.3)
ρ 2
• S druge strane, nakon izlaska iz hidroelektrane u odvodni kanal,

element mase vode u točki B ima snagu:
pB c B2
PB = + + gh B (2.4)
ρ 2

• Uzevši i sada u račun stupac vode iznad točke B (h‘B) i tlak
• Time je jedinična iskoristiva snaga vode u vodnoj turbini:
okoline (p0) na površinu vode u odvodnom kanalu može se
prethodna jednadžba napisati u obliku  c2A c2B 
P h 1 = g  H + −  (2.8)
2 g 
b
 2g
p0c2
PB = + B + gh B + g h B′ (2.5)
ρ 2 • Drugi i treći član u zagradi izraza (2.8) imaju dimenziju duljine
u (m) i takvi se članovi nazivaju visine brzine. Drugi je član visina
brzine na dovodnoj, a treći visina brzine na odvodnoj strani.
• Razlika izmeñu PA i PB je snaga koja se dade iskoristiti u turbini
(Naime, kvadrat brzine podijeljen dvostrukim ubrzanjem
po jedinici mase:
Zemljine sile teže jednako djeluje na snagu kao i stupac vode
2
c A c2 B visok onoliko kolika je visina brzine.)
Ph1 = PA − PB = g (hA + h´A + ) − g (hB + h´B + ) ( kgm 2 s −3 ) (2.6)
2g 2g
• Izraz u zagradi jednadžbe (2.8) raspoloživi je ili neto-pad (Hn),
• Razlika izmeñu razina vode na strani dovoda (gornja voda) i na
pa je snaga elementa vode:
strani odvoda (donja voda)naziva se bruto-pad HE (Hb):
H b = ( h A + h´ A ) − ( h B + h´ B )
(2.7)
Ph 1 = gH n (kgm 2
s −3 ) (2.9)
• Množi li se ta snaga sa ukupnom masom vode M ( kgs-1), koju • Ako je riječ o većim padovima, voda se turbini dovodi kanalom ili
možemo prikazati kao produkt gustoće ρ (kg/m3) i protoka Q tunelom pa zatim cjevovodom. Ovdje gubitke u odvodu i dovodu
(m3/s), za turbinu će raspoloživa snaga biti: treba uračunati kad se odreñuje neto-pad.
Ph = MPh1 = ρ g ⋅ QH n (kgm 2
s −3 ) odnosno (W) (2.10)
• S obzirom da je za vodu koja služi za pogon vodnih turbina

dopušteno uz vrlo veliku točnost uzeti da je ρ = 1000 kg/m3,
raspoloživa se snaga u praksi odreñuje iz izraza:
Ph = gQH n (kW) (2.11)
• U razmatranom slučaju bio je prikazan smještaj vodne turbine u

HE u kojoj se voda iskorištava na malom bruto-padu, pa su u
proračunu neto-pada zanemareni gubici pri dovodu vode turbini,
što je i dopustivo u takvim prilikama. Skica HE s velikim padom

• Najprije treba razlikovati prirodni bruto-pad Hb’ od iskoristivog • Da bi se odredio neto-pad iskoristiv u vodnoj turbini, treba dakle
bruto-pada Hb. poći od bruto-pada Hb. Kad bi se postupilo na već opisani način,
došlo bi se do izraza za neto-pad:
• Oni se meñusobno razlikuju za gubitke pada u c 02 c2 c2
dovodu vode hRd od vodotoka iz kojeg se uzima voda za Hn = Hb + + A − B − h Rc
2g 2g 2g (2.13)
energetsko iskorištavanje i za gubitke pada hR0 od hidroelektrane
do mjesta u vodotoku gdje se vraća energetski iskorištena voda. gdje je: c0 - brzina vode na ulazu u cjevovod
cA - brzina vode na ulazu u turbinu
• Iskoristivi bruto-pad je prema tome: cB - brzina vode na izlazu iz difuzora turbine
hRc- visina gubitka u cjevovodu
H b = H b′ − h Rd − h R 0 (2.12)
• Gubici u cjevovodu su mjera za gubitke energije, odnosno snage
• Gubici pada su mjera za gubitke energije, odnosno snage vode u cjevovodu, te je obično dopustivo zanemariti visinu brzine c0
pri strujanju dovodnim i odvodnim kanalom ili tunelom, jer su c A2 c2
gubici energije odreñeni relacijama whd = ghrd, odnosno wh0 = ghR0. Hn = Hb + − B − h Rc (2.14)
2g 2g
Efektivna snaga vodne turbine • Mehanički stupanj djelovanja karakterizira mehaničke gubitke
koji nastaju uslijed trenja u ležajevima i brtvama turbine, uslijed
• Pri prolasku vode kroz turbinu nastaju gubici te turbina nije ventilacije zbog okretanja rotora, uslijed otpora vode u prostoru
sposobna dati svu raspoloživu snagu. Gubici se uzimaju u obzir izmeñu rotora i kućišta u koje dolazi voda koja izaziva
stupnjem djelovanja turbine ηt koji se dobiva umnoškom volumetrijske gubitke.
hidrauličkog (ηh), volumetrijskog (ηv) i mehaničkog (ηm) stupnja
djelovanja. • Stoga je efektivna snaga turbine koju ona ima na osovini:
• Hidraulički stupanj djelovanja uzima u obzir gubitke u statoru, Pe = gQH n ⋅ η h ⋅ η v ⋅ η m = gQH n ⋅ η t = η t Ph (kW) (2.11-a)
rotoru, difuzoru i na izlazu iz difuzora, te neiskorištenu energiju
zbog otjecanja vode brzinom cB, tj. kinetičkom energijom cB2/2g, • Srednje vrijednosti stupnjeva djelovanja u najpovljnijem području
što takoñer predstavlja gubitak. rada:
• Volumetrijskim stupnjem djelovanja uzima se u obzir činjenica da
sva voda koja ulazi u stator turbine ne prolazi i kroz njezin rotor
već kroz raspore izmeñu statora i rotora.

Uvjeti sličnog rada i specifični broj okretaja Zamislimo dvije geometrijski slične turbine T' i T'', u kojima se
voda pri brojevima okretaja n’ i n” iskorištava na neto padovima Hn'
• Zbog nemogućnosti točnog proračuna strujanja i gubitaka koji su i Hn”.
posljedica strujanja, potrebno je u većini slučajeva upotrijebiti
modele koji su slični izrañenim turbinama. Na slici su:
c - brzina vode pri udaru od lopaticu
• Modelsko ispitivanje provodi se na modelu smanjenih dimenzija, u - obodna brzina rotora
a za vodne turbine ono se obavlja s padom vode koji se redovito w - relativna brzina
razlikuje od onog s kojim će raditi izvedena turbina. D’ i D“ – promjeri turbina T' i T'‘
λ – omjer pomjera turbina T'‘ i T‘
k – omjer sličnosti trokuta brzina
• U modelu vodne turbine moraju se ostvariti takve prilike strujanja
da se postigne potpuna sličnost sa strujanjem u izvedenoj turbini.
Prikaz sličnosti vodnih turbina
• Može se pokazati da za geometrijski slične turbine vrijede • Primijene li se ovi izrazi na istu turbinu (D’ = D”), može se ispitati
slijedeći izrazi za omjere njihovih brojeva okretaja, protoka i promjena broja okretaja, protoka i snage uz promijenjene uvjete
raspoloživih snaga: rada turbine:
n" D ' H n" n ′′ H n′′ Q ′′ H n′′ Ph′′ H n′′ H n′′

= = = =
n' D" H n' (2.15) n′ H n′ Q′ H n′ Ph′ H n′ H n′ (2.18)
2
Q ′′ H n′′  D ′′ 
=   (2.16) • Zadnji izraz, s obzirom na to da se radi o istoj turbini, te ako se uz
Q′ H n′  D ′ 
promijenjene uvjete rada pretpostavlja i isti stupanj djelovanja ηt,
2 3 vrijedi približno i za efektivnu snagu:
Ph"  D "   H n"  (2.17)
=   ' 
Ph'  D '   Hn  Pe′′ H n′′ H n′′
≅ (2.19)
• Za efektivne snage gornji omjer snaga zbog nejednakosti Pe′ H n′ H n′
stupnjeva djelovanja ηt’ i ηt” ne vrijedi.

• Model koji je prilikom ispitivanja dao dobre rezultate može • Ako turbinu T” smatramo modelnom, a T’ turbinom koja joj je
poslužiti kao uzorak pri izvedbi velikog niza turbina jer je dovoljno geometrijski slična, specifični broj okretaja nq je:
promijeniti omjer geometrijske sličnosti λ.
D 1 (2.20)
n q = nm = n
• Takve turbine, koje se razlikuju po dimenzijama, radit će uz Dm Hn
različite padove, davat će različite snage i imat će različite brojeve
okretaja. U svrhu utvrñivanja pripadnosti turbine stanovitom nizu • Tu se veličine D, n i Hn odnose na geometrijski sličnu turbinu. U
uveden je pojam specifičnog broja okretaja. tu jednadžbu za modelnu turbinu za pad Hnm upisana je
vrijednost 1 m, da bi se održala dimenz. ispravnost izraza.
• Specifični broj okretaja je broj okretaja modelne turbine koja ima
toliki promjer (npr. ulazni promjer rotora pretlačne turbine, • Analogno tome – na temelju jednadžbe (2.16) - postavlja se
odnosno srednji promjer lopatičnog kola turbine slobodnog relacija za protok koja vrijedi za modelnu turbinu:
mlaza) da uz neto-pad od Hnm = 1 m iskorištava protok od Qm =1 2
m3/s. D  1 (2.21)
Qq = Qm = 1 = Q m 
 D  Hn
• Pri tome je Qq protok kroz modelnu (Qq =1 m3/s), a Q protok kroz • Specifični broj okretaja u početku razvoja vodnih turbina bio je
geometrijski sličnu turbinu. drugačije definiran, naime kao broj okretaja modelne turbine
tolikog promjera da uz pad od Hnm=1m razvija efektivnu snagu
• Ako se iz (2.21) odredi omjer Dm/D i uvrsti u (2.20) dobije se: Pem=1KS. Uz tu definiciju specifični broj okretaja je:
3
Q4 1  Q D 1
nq = n   nq = n ns = nm = n (2.23)
1  Hn  4 H n3 (min-1) ili (s-1) (2.22) Dm Hn
• Oba su omjera (Q/1 i 1/Hn) bez dimenzije, pa specifični broj • Prethodno navedeni izraz za omjer raspoloživih snaga (2.17) uz
okretaja ima dimenziju broja okretaja (brzine vrtnje), odnosno pretpostavku jednakih stupnjeva djelovanja modelne i slične može
dimenziju koju ima i n. se primijeniti i na efektivne snage u obliku:
• Uobičajeno je da se broj okretaja navodi u (min-1) - što nije D 

2
 1 
3
sukladno SI sustavu jedinica (s-1) - te da se izraz za specifični Pem = 1 = P  m   

 D   Hn  (2.24)
broj okretaja piše bez jedinica u brojniku i nazivniku.

• Ako se iz jednadžbi (2.23) i (2.24) eliminira omjer Dm/D , nastaje
izraz:
Ovisnost stupnja
P 1 1 P djelovanja modelne
ns = n 4 ns = n (2.25)
turbine o broju okretaja
1 Hn Hn Hn Hn
4
uz konstantnu efektivnu
snagu Pem = 1KS
gdje se snaga uvrštava u KS.
• Specifični broj okretaja definiran na ovaj način ima dva

nedostatka:
- snaga se unosi u jedinicama koje nisu u skladu sa SI sustavom,
- ovisi o stupnju djelovanja turbine ηt. • Ta dva specifična broja okretaja nq i ns nisu meñusobno jednaka.
Može se pokazati da meñu njima postoji odnos:
• Kako turbina efektivnu snagu od Pem = 1 KS može proizvesti uz ns
različite brojeve okretaja, specifičnim brojem okretaja modelne = 3, 65 η t (2.26)
nq
turbine smatra se onaj uz koji je stupanj djelovanja maksimalan.
• S obzirom na specifični broj okretaja ns koji se često naziva - U nizinskom području za vodnu energiju rijeka karakterističan
koeficijentom brzohodnosti, turbine se klasificiraju prema tzv. je veliki protok Q i mala visina H, iz čega prema (2.22) rezultira
brzohodnosti: veliki nq, tj. primjena Kaplanove ili propelerne turbine.
- Peltonova ima specifični broj okretaja = 2 ÷ 60 min-1,
- Francisova = 50 ÷ 500 min-1, - Iz izraza za nq (2.22) slijedi, meñutim, da će i kod visokih
- Kaplanova i propelerna = 450 ÷ 1200 min-1. padova doći u obzir Francisova turbina, ako je dovoljno velik, a
Peltonova turbina može doći u obzir i kod nižih padova,
• S obzirom na specifični broj okretaja nq , turbine se mogu ako je dovoljno malen.
klasificirati u pogledu pada na osnovi slijedećeg razmatranja:
• Iz razmatranja specifičnih brojeva okretaja nq i ns, različiti tipovi
- U planinskim područjima s visokim padovima (iznad 100 m) uz turbina mogu se klasificirati s obzirom na brzohodnost i pad, što
relativno male količine vode (držeći broj okretaja na normalnoj, je učinjeno u tablici na slijedećoj stranici.
ekonomičnoj visini) iz jednadžbe (2.22) se vidi, da se
nq s padajućim Q i rastućim H smanjuje. Prema tome, doći će u
ovom području do primjene sporohodne turbine.

Podjela vodnih turbina prema brzohodnosti i padu • Ako se uzmu u obzir
svi čimbenici koji
VRSTA PRETLAČNE TURBINE Brzohodnost Pad
utječu na izbor tipa
(min-1) (m)
nHs vodne turbine, može
PELTON s 1 mlaznicom do 30 do 2000 se zaključiti da se
s 2 mlaznice 17 - 42 ograničena područja
s 4 mlaznice 24 - 60 primjene mogu
FRANCIS sporohodna 50 - 125 300 – 150 preklapati.
normalna 125 - 250 150 – 80
brzohodna 250 – 350 80 – 50
extremno brzohodna 350 - 500 50 - 30
KAPLAN (PROPELERNA) 450 –600 30 – 18
600 – 800 18 – 11
800 - 1200 11 - 7 Područje primjene vodnih turbina
2.2.8. Generatori • U crpno-akumulacijskim hidroelektranama često se susreću

kombinacije pumpe, turbine i generatora na istom vertikalnom
• Generatori i turbine su smješteni u strojarnici. Vodne turbine vratilu. U tom slučaju sinkroni stroj radi povremeno kao
pogone generatore preko svojih vratila. generator, a povremeno kao motor. Ima i slučajeva kad turbina
radi kao pumpa. .
• Hidrogeneratori pretežno se rade u vertikalnoj izvedbi zbog
ekonomičnije izvedbe hidrauličkog dijela elektrane. 2.2.9. Strojarnica
• Generatori s horizontalnim vratilom susreću se u postrojenjima • U strojarnici su osim agregata smješteni i upravljački pult i drugi
manje snage i kad dvije Peltonove ili Francisove turbine pogone pomoćni ureñaj za pogon, montažu i popravke (npr. mosna
jedan generator. dizalica).
• Hidrogeneratori (sporohodni ili brzohodni) grade se s istaknutim • S obzirom na smještaj strojarnice razlikujemo:
polovima i do 500 MVA. - strojarnicu na slobodnom i
- ukopanu strojarnicu (ako za to postoje sigurnosni, topološki ili
ekonomski razlozi).

2.2.10. Rasklopno postrojenje
• Rasklopno postrojenje elektrane u većini slučajeva smješteno je

u samoj zgradi ili neposredno uz nju.
• Samo u iznimnim slučajevima rasklopno se postrojenje nalazi
daleko od strojarnice.
2.2.11. Odvod vode 2.3. Tipovi hidroelektrana
• Odvod vode izveden je ili kao tunel ili kao kanal, a zadatak mu je
da vodu nakon iskorištenja u turbinama vrati u korito vodotoka ili
da je dovede do zahvata sljedeće hidroelektrane.
• Radi što racionalnijeg korištenja vodnih snaga treba prije Hidroenergetski sustavi
izgradnje postrojenja izraditi detaljan osnovni projekt korištenja Dimenzije - veliki, mali, mikrosustavi
vodotoka, s kojim se rješava način njegova korištenja od
Veliki definirani kao veći od 30 MW, najveće HE:
izvora do ušća, usklañivanjem različitih zahtjeva za postizanje
optimalnog rješenja s obzirom na nacionalno gospodarstvo. Itaipu (Brazil i Paragvaj), rijeka Parana, jezero 170x7 km, 196 m
visoka brana, snaga 18x700 MW (+2x700 MW u izgradnji), 75 TWh
• Ti su zahtjevi: godišnje
- energetsko korištenje vode, The Three Gorges (tri klisure) u Kini, rijeka Yangtze, jezero 640x1.6
- zahtjeve poljoprivrede (natapanje, odvodnjavanje), km, 175 m visoka brana, snaga 26x700 MW, izgradnja predviñena do
2009., potopit će se 160 gradova, 1500 sela (preko milijun ljudi)
- opskrbu vodom (za piće i napajanje stoke),
Mali sustavi definirani od
- zahtjeve za sprječavanje bujica, 100 kW do 30 MW, dovoljno
- održavanje riba i prirodnih ljepota, npr. za potrebe industrije i manjih
- osiguravanje mogućnosti plovidbe i sl. gradova. U Hrvatskoj instalirano
ukupno 10 MW.
• Niz hidroelektrana uz ostala postrojenja na vodotoku (za Mikrosustavi definirani do
natapanje i odvodnjavanje, za plovidbu i dr.) naziva se 100 kW, u porastu,
hidroenergetskim sustavom. ekološki prihvatljivo.

Najveće HE - snaga MW sada planirano
Velike HE • Način izvedbe HE osim hidroenergetskog iskorištenja cijelog

Najveće brane - vodotoka i navedenih drugih uvjeta, ovisi još i o topografskim i
visina
geološkim prilikama i o pogonskim zahtjevima koji se postavljaju
postrojenju.
Najveće betonske
• Izbor tipa hidroelektrane ovisi o nizu faktora koji utječu na
brane - visina racionalnu i ekonomičnu izgradnju postrojenja, pa je nemoguće
navesti pravila za izbor tipa postrojenja, te svaki konkretni
slučaj traži specifično rješenje.
Najveće brane –
volumen materijala • S obzirom na izvedbu, hidroelektrane možemo podijeliti na dvije
Tip: velike skupine:
A – luk
E – zemljom ispunjena - pribranske hidroelektrane i
G – gravitaciona - derivacijske hidroelektrane.
R – stijenjem ispunjena
c - značajan dio volumena Najveće akumulacije
jezera je prirodan – volumen vode
Pribranske hidroelektrane imaju strojarnicu:

- smještenu uz branu,
- smještenu unutar same brane ili
- je strojarnica izvedena kao dio brane.
• U svim tim slučajevima postaje nepotreban dovod, vodna

komora i odvod, a zahvat i tlačni cjevovod predstavljaju dio
brane, odnosno strojarnice. Tu se mogu razlikovati dva krajnja
slučaja:
1. Strojarnica zamjenjuje dio brane (tu spadaju obično elektrane
na velikim rijekama sa širokim koritom, kod kojih se radi o
malom padu, pa brana ima razmjerno malu visinu) i
2. Strojarnica se nalazi u samoj brani ili u neposredno uz
podnožje brane (u slučaju HE na vodotocima s uskim koritom. Strojarnica zamjenjuje dio brane Strojarnica u brani (HE L'Aigle na
(HE Birsfelden na Rajni) rijeci Dordogne u Francuskoj)

• Jedno je od mogućih rješenja • Derivacijske HE imaju po
da se – kad je pad malen – pravilu sve dijelove
svaki od agregata postavi u
jedan stup brane, pa se na taj • S obzirom na dovod Ukopana strojarnica (HE Vinodol)
način dolazi do onoliko dijelimo ih na:
odvojenih strojarnica koliko ima - HE s tlačnim dovodom i
agregata. - HE s gravitacijskim dovodom
• Dalje se mogu razlikovati:

- HE sa strojarnicom na
otvorenom i
- HE s ukopanom
strojarnicom.
Smještaj agregata u stupovima brane
(HE Vuzenica na Dravi)
• Crpno-akumulacijske HE su postrojenja koja za proizvodnju • Razlikuju se crpno-akumulacijske hidroelektrane

električne energije upotrebljavaju vodu pumpanjem akumuliranu u - s dnevnim akumuliranjem vode i
neki akumulacijski bazen. - sa sezonskom akumuliranjem vode.
• U prvom slučaju voda se pumpa preko noći, koristeći se za to

energijom iz protočnih hidroelektrana ili iz termoelektrana s
niskim specifičnim troškovima za gorivo, da bi se akumulirana
voda iskoristila u vrijeme maksimalnog opterećenja tijekom dana.
1 – donji bazen
2 – gornji bazen • U drugom slučaju, voda se pumpa u kišnim razdobljima godine
Shema crpno-
3 – generator kad se pojavljuju viškovi energije u hidroelektranama ili kad su
akumulacijskih
4 – turbina ekonomične termoelektrane slabo iskorištene; akumulirana se
hidroelektrana
5 – crpka voda koristi u sušnom periodu godine.
6 – cjevovod
7 – zapornica
• 8 – električna mreža

• Dnevno akumuliranje vode primjenjuju se u prvom redu u EES u
kojima su dominantne termoelektrane, jer se u sustavima sa
znatnim udjelom hidroenergije pokrivanje opterećenja u sušnim
razdobljima može ekonomičnije riješiti većom instaliranom
snagom hidroelektrana.Sezonsko akumuliranje, pak, koristi se u
svim EES.
• Izgradnja crpno-akumulacijskih hidroelektrana može biti naročito
povoljna ako je visina pumpanja (crpljenja) manja od pada na
kojem se koristi akumulirana voda. Stupanj djelovanja pump-
no-akumulacijske hidroelektrane, ako se pumpanje i korištenje
vode vrši izmeñu istih nivoa, iznosi naime samo 50 - 60%, ovisno
o padu.
• Crpno-akumulacijske HE vrlo su pogodne, osim toga kao rezerva
Presjek crpno-akumulacijske hidroelektrane u sustavu TE.
• Elektrane koje koriste energiju plime i oseke za pogon turbina

predstavljaju posebnu vrstu HE. Shema korištenja energije plime i
oseke; sistem jednog bazena s
• Za energetsko iskorištavanje plime i oseke potrebno je odabrati turbinama koje iskorištavaju
pogodan zaljev ili ušće rijeke na obali na kojoj se javljaju velike strujanje samo u jednom smjeru
amplitude plime i oseke (7 – 12m), na kojem postoji mogućnost
izgradnje brane i gdje je dovoljno veliki akumulacijski bazen.
• Postrojenja s jednostrukim iskorištenjem. Najjednostavniji način

korištenja energije plime i oseke postiže se sustavom jednog
bazena i turbinama koje rade samo u jednom smjeru strujanja. • Umjesto toga mogao bi se puniti bazen za vrijeme plime prolazom
U slučaju prikazanom na slici bazen se puni za vrijeme plime vode kroz turbine, a prazniti ga za vrijeme oseke kroz zapornice,
kroz zapornice, a prazni za vrijeme oseke kroz turbine. ali tada je moguća proizvodnja nešto manja. To je zbog toga što
obale bazena nisu okomite, pa za slučaj energetskog korištenja za
• Razlika nivoa izmeñu bazena i morske površine energetski se vrijeme oseke uz istu količinu vode turbine rade kroz dulje vrijeme
koristi samo za vrijeme oseke. s većim padom nego u slučaju korištenja za vrijeme plime.
• Razlikuju se četiri faze pogona:
1. U prvoj fazi, za vrijeme plime, bazen se puni kroz zapornice.
2. Nakon što je postignuta maksimalna razina u akumulacijskom

bazenu, zatvaraju se zapornice i kroz izvjesno vrijeme održava
se bazen pun (druga faza).
3. U trećoj fazi pogona stavljaju se u pogon turbine, voda kroz njih

otječe iz bazena u more dok se ne postigne minimalni pad uz
koji još mogu raditi turbine.
4. Nakon toga pogon turbina se obustavlja (četvrta faza),

zapornice još ostaju zatvorene dok se ne izjednači razina u
bazenu s razinom mora, a onda ponovo počinje punjenje
bazena. Način rada elektrane s jednim bazenom i jednosmjernom turbinom
• Postrojenja s dvostrukim iskorištenjem.

• Turbine počinju radirti kao crpke u trenutku kad je izjednačena
Radi produljenja trajanja pogona i da bi se bolje iskoristila razina u bazenu s razinom mora (točka A’ na slici) i pumpaju
energija plime i oseke, može se korištenje protegnuti i za vrijeme (crpe) dok se ne postigne unaprijed utvrñena razina, koja
plime i za vrijeme oseke. ne mora biti jednaka s maksimumom plime ili oseke.
Takav pogon može se postići jednim bazenom, ali postavljanjem • U razdoblju crpljenja pumpa povisuje razinu u bazenu (A’ – B'), a
turbina koje mogu iskoristiti strujanje vode u oba smjera. za vrijeme pražnjenja snižava razinu u bazenu (A”- B”). Za takav
U tom slučaju – pored toga što čini teškoće izgradnja turbina pogon potrebni su agregati koji mogu raditi i kao dvosmjerne
koje mogu koristiti vodu što protječe jedanput u jednom a drugi turbine i kao dvosmjerne crpke.
put u drugom smjeru - ne može se postići punjenje bazena do
kota koje odgovaraju maksimumu plime, kao što je to moguće u
slučaju jednostrukog korištenja, jer bi tada trebalo ranije prestati
s pogonom turbina.
Da bi se ta mana dvostrukog korištenja smanjila, turbina se
upotrebljava istodobno i kao agregat za crpljenje.

• Korištenje agregata za pumpanje donosi energetske koristi, jer se
crpljenje vrši pri malim razlikama razina, a tako akumulirana voda koristi
se na većem padu, odnosno, crpljenjem na maloj visini postiže se
sniženje razine u bazenu, pa se i na taj način povećava pad korištenja
vode.
• Pri jednostrukom korištenju moguće je skratiti obustavu proizvodnje
energije time što se izgrade dva postrojenja – koja mogu biti jedno od
drugog udaljena, ali rade u istoj mreži – od kojih jedno radi za vrijeme
plime, a drugo za vrijeme oseke.
• Kakav god sustav za korištenje energije plime i oseke odabrali, neće
biti moguće postići proizvodnju s konstantnom snagom i bez prekida
pogona, što ukazuje na to da su za zadovoljenje potreba potrošača
pored takvih elektrana potrebne još i dopunske elektrane.
•To se može postići bez poteškoća uključivanjem elektrana koje koriste
Način rada elektrane s jednim bazenom, plimu i oseku u veliki EES čija je snaga nekoliko puta veća od snage tih
dvosmjernom turbinom i dvosmjernim crpkama elektrana.
• Moguća proizvodnja energije u elektranama koje kao pogonsko

sredstvo koriste plimu i oseku proporcionalna je površini bazena koji se
dobiva izgradnjom brane i kvadratu amplitude plime.
• S druge strane, najveći dio troškova za izgradnju takve elektrane

otpada na branu. Ekonomična izgradnja takvih elektrana moguća je,
dakle, na obalama na kojima je moguće s relativno malim sredstvima
pregraditi zaljev ili uvalu dovoljno velike površine.
• Primjer: Prvo (i zasad jedino) takvo postrojenje, u kojem se iskorištava

energija plime i oseke izgrañeno je u ušću rijeke La Rance kod St.
Maloa u Francuskoj. Najveća amplituda plime na mjestu brane La
Rance iznosi 11,1 m. Postavljeno je 38 agregata po 9000 kW, a
godišnja proizvodnja iznosi 590 GWh. Turbine su izrañene za dva
smjera strujanja vode, a mogu raditi i kao crpke takoñer za dva smjera
strujanja. Turbine mogu raditi s padovima od 11 do 5,5 m i koristiti
protok od 100-270 m3/s svaka, broj okretaja je 88,2/min. Maksimalna
visina dizanja – za vrijeme pumpanja – iznosi 6 m. La Rance, France.

• Karakteristike hidroelektrana dijelimo u četiri grupe:
1. Hidrološke karakteristike vodotoka na zahvatu za HE,

2. Karakteristike akumulacije i pada,
3. Energetske karakteristike i
2.4. Karakteristike hidroelektrana 4. Ekonomske karakteristike.
2.4.1. Hidrološke karatkeristike HE • Mjerenja se provode pomoću vodokaza, na kojima se očitava

visina nivoa vode (vodostaj). Pomoću vodostaja (u cm) može se
• Hidrološke karakteristike hidroelektrana su: iz tzv. konsumpcijske krivulje očitati protok vode ( u m3/s).
- veličina protoka,
- raspored protoka i • Konsump. krivulja
- trajanje protoka. konstruirana je na
temelju posebnih
• Mogućnost proizvodnje u HE ovisi o količini vode koju donosi mjerenja, a ovisna
vodotok, pa je poznavanje te količine po veličini i po vremenskom je o obliku korita
rasporedu od osnovne važnosti za projektiranje i pogon HE. na mjestu
vodokaza.
• Količina vode u vodotoku i vremenski raspored tih voda ovisi o
nizu utjecaja (o oborinama, sastavu i topografiji zemljišta,
temperaturi zraka, biljnom pokrivaču i dr.), pa kao osnova za Konsumpcijska krivulja
utvrñivanje količine voda mogu poslužiti samo svakodnevna za profil Gordunska
Mlinica na rijeci Cetini
mjerenja količine vode.

• Na osnovi odreñenih (srednjih) dnevnih protoka Q (m3/s) može
se nacrtati godišnja krivulja protoka (krivulja a), u kojem su
kronološki poredani protoci.
• Pomoću podataka o dnevnim protocima mogu se odrediti srednji

desetodnevni protoci (dekadni protoci), srednji mjesečni protoci
i, konačno, srednji godišnji protok.
• Svi ti srednji protoci odreñeni su kao aritmetičke sredine dnevnih

protoka u promatranom razdoblju.
• Ako se nacrta i dijagram u kojem su dnevni protoci uneseni

redom po veličini od najvećeg do najmanjeg, dobiva se krivulja
trajanja protoka (krivulja b).
Godišnji dijagram protoka rijeke Krke kod Skradinskog Buka 1947.
a) krivulja protoka; b) krivulja trajanja protoka
• Integriranjem godišnjeg dijagrama protoka ili krivulje trajanja • Postoje i krivulje trajanja protoka za pojedina razdoblja u godini
protoka (što daje isti rezultat) dobiva se volumen vode (V0) koji je (zimu i ljeto ili sušni i kišni period), ili krivulje trajanja za pojedine
protekao kroz promatrani profil u promatranoj godini. mjesece.
(pri tome kao apscisu treba uzeti protekli broj sekunda).
• Ako se želi nacrtati krivulja trajanja npr. za mjesec siječanj,
• Srednji godišnji protok može se tada izračunati prema formuli: uvažit će se podaci za sve siječnje u promatranom razdoblju.
V0
Qs = (m3/s) (2.27)
31 .54 ⋅ 10 6
gdje je V0 volumen u m3, a 31,54⋅106 broj sekunda u godini.
• Promatranje protoka u samo jednoj godini može dovesti do krivih

zaključaka o količinama i rasporedu voda u promatranom
vodotoku, pa je potrebno promatranje protoka protegnuti
na dulji vremenski period.

2.4.2. Karakteristike akumulacije i pada • Korisni volumen akumulacijskog bazena
Volumen vode koji se može spremiti izmeñu najviše i najniže
• Karakteristike akumulacije i pada su:
razine u normalnom pogonu; to je i volumen koji se koristi u
- volumen akumulacijskog bazena (geometrijski i korisni)
normalnom pogonu.
- energetska vrijednost akumulacijskog bazena i
- pad Najniža razina pri tom ne mora biti jednaka najnižoj razini za
slučaj pražnjenja radi pregleda i popravka. Za energetska
• Geometrijski volumen akumulacijskog bazena razmatranja od naročite je važnosti korisni volumen akumulacij.
bazena; samo on ima utjecaja na reguliranje protoka.
Ukupni volumen vode koji se može spremiti izmeñu tla na dnu i
najviše razine vode u akumulacijskom bazenu. Da bi se karakterizirao korisni volumen s obzirom na HE, uvodi
se vrijeme trajanja pražnjenja akumulacijskog bazena. To je
Normalno se ne koristi sav raspoloživi volumen akumulacije, jer
minimalno vrijeme potrebno da korisni volumen istječe kroz
se za male volumene akumulirane vode naglo smanjuje pad, pa
turbine, pretpostavljajući da za to vrijeme nema dotoka u
to dovodi do znatnog smanjenja snage, a s time i proizvodnje, pa
akumulaciju.
je šteta od toga veća nego dobitak od iskorištenja tog malog
volumena akumulirane vode.
Prema tome: • Pored toga, akumulacijski se bazen karakterizira energetskom

- protočnom HE smatra se hidroelektrana čiji se akumulacijski vrijednošću.
bazen može isprazniti za manje dva sata;
- za pražnjenje bazena HE s dnevnom akumulacijom potrebno je To je ona količina električne energije koja bi se proizvela u
od 2 sata do 400 sati, promatranoj HE i u svim nizvodnim HE kad bi se ispraznio korisni
- za pražnjenje bazena HE sa sezonskom akumulacijom potrebno volumen bez dotoka vode u bazen i bez gubitka vode.
je više od 400 sati.
• Što se pada tiče, u hidroelektrani razlikuju se:
Korisni volumen može se prikazati i kao relativni volumen u
odnosu na ukupni volumen vode koji tijekom godine dotječe u - Prirodni ili bruto-pad Hb (razlika izmeñu razine vode na zahvatu
akumulaciju. (gornje vode) i razine vode nakon povratka u korito ili na kraju
odvoda (donje vode) – to je pad koji nam pruža priroda)
- Korisni ili neto-pad Hn (zbog gubitaka u zahvatu, dovodu,
tlačnom cjevovodu i odvodu na ulazu u turbinu stoji na
raspolaganju tlak koji je, mjeren u metrima stupca vode (m.s.v.),
manji od prirodnog pada).

• Bruto-pad i neto-pad nisu konstantni (na bruto pad utječu • U pribranskim i u akumulacijskim HE s tlačnim dovodom bruto-
promjene razine donje i gornje vode, na neto pad dodatno i pad, a prema tomu i neto-pad, ovisi o volumenu akumulirane
promjena gubitaka). vode (A). Ta se ovisnost prikazuje krivuljom Hb = f (A).
Promjene razine gornje vode

mogu nastati zbog preljeva
velikih voda preko brane,
do čega dolazi kad se sva
suvišna voda ne može
propustiti kroz ispuste.
U ovom slučaju razina gornje
vode ovisi o protoku, ali samo
za Q >Q’ koji ovisi o Ovisnost bruto-pada
kapacitetu ispusta i o veličini
Hb o volumenu
izgradnje HE (maksimalnom Ovisnost razine gornje Hg akumulirane vode A
protoku kroz turbinu). i donje vode Hd o protoku Q
• Za promatranu HE maksimalan bruto pad odreñen je ukupnim • Promjena pada ima veliki utjecaj na snagu i moguću proizvodnju
volumenom akumulacije, a minimalni bruto pad korisnim HE malog pada (do oko 50 m); u HE većeg pada ta promjena
volumenom akumulacije. često se može zanemariti.
• Promjene razine donje vode ovisne su o količini vode koja • Da bi se odredio neto-pad, treba od bruto pada odbiti gubitke u
protječe koritom rijeke na kraju odvoda, i to bez obzira na to svim dovodnim organima.
da li voda dotječe koritom mimo HE ili kroz turbine HE.
• Gubici pada približno su proporcionalni kvadratu protoka; oni su
• Razina donje vode raste s povećanjem protoka, a oblik krivulje to veći što je duljina dovodnih organa veća i što je površina
ovisi o profilu korita. presjeka tih organa manja.
• Razlikom razina odreñen je bruto pad. • Dovodni organi u HE malog pada su obično kratki, pa u tim
HE odlučujući utjecaj na promjenu neto pada ima promjena bruto
• Najveći bruto pad pojavljuje se u doba najmanjih protoka (Qmin), pada, dok u HE velikog pada promjenu neto pada u najvećoj
tj. kad je razina donje vode najniža. mjeri izazivaju gubici u dovodima.

2.4.3. Energetske karakteristike HE • Stupanj djelovanja pri optimalnom opterećenju u modernim HE iznosi i
do 90 %. Prosječan je stupanj djelovanja korištenja potencijalne energije
• Snaga koju hidroelektrana daje na priključcima generatora: vode niži i iznosi za veća postrojenja približno 80%, a za manja
postrojenja približno 75%.
P = g ⋅ Q ⋅ H n ⋅η t ⋅η g ⋅ ρ [W] (2.28)
gdje je: Q protok koji dotječe turbinama,

Hn neto-pad koji stoji na raspolaganju,
ηt i ηg su stupnjevi djelovanja turbina odnosno generatora,
ρ = 1000 kg/m3 gustoća vode.
• Stupnjevi djelovanja i turbine i generatora ovise o opterećenju i

broju agregata u pogonu. Na slici je prikazana promjena stupnja
djelovanja s protokom. Stupanj
djelovanja HE
• Za odreñivanje snage kad nisu poznati stupnjevi djelovanja može • Mogućom dnevnom ili godišnjom proizvodnjom HE naziva se ona
se upotrijebiti približna formula: količina energije koja bi hidroelektrana mogla proizvesti s obzirom
na protoke, pad, stupanj djelovanja i veličinu izgradnje.
P = kQH n (2.29)
• Pored toga se hidroelektrana karakterizira mogućom srednjom
• Vrijednost veličine ovisi o snazi agregata u HE, i o jedinicama u godišnjom proizvodnjom (GWh), koja je odreñena kao aritmetička
kojima su izraženi P, Q i Hn . Za veće HE s agregatima snage sredina mogućih godišnjih proizvodnja u promatranom, što
P > 1 MW, aproksimativni izraz glasi: duljem, nizu godina.
P = 8QH n (4.54) • Pri odreñivanju raspoloživog dotoka vode treba uzeti u obzir:
- postojanje vlastite akumulacije,
(P u kW, Q u m3/s i Hn u m) - postojanje akumulacije u uzvodnim hidroelektranama.
- eventualne potrebe vode za plovidbu, poljoprivredu i sl.
• Za HE s agregatima manje snage je k < 8. Veličine k obično se
odreñuju linearnom interpolacijom uz pretpostavku da je k = 7,5
za elektrane s agregatima snage P = 1 MW.

•Pri odreñivanju moguće proizvodnje treba pretpostaviti: • Iskorištenje vode ograničeno je veličinom izgradnje HE Qi.
- da su svi dijelovi postrojenja sposobni za pogon,
To je maksimalni protok koji se
- da ne postoje ograničenja u mogućnosti preuzimanja energije,
može koristiti u HE pri
- da ne postoje ograničenja proizvodnje zbog utjecaja mreže
normalnom pogonu uzimajući
(rezerva, proizvodnja jalove snage, regulacija frekvencije i sl.).
u obzir sve dijelove postrojenja.
• Stvarna proizvodnja HE po pravilu je niža od moguće proizvodnje,
uglavnom (u nekim razdobljima godine i dana) zbog toga što je Odreñenoj veličini izgradnje
mogućnost proizvodnje veća od potražnje potrošača. odgovara, dakle, iskoristivi
volumen vode Vi
• Za odreñivanje moguće proizvodnje najzgodnije je protok
(prikazan površinom OABt0):
prikazati pomoću krivulje trajanja protoka. Površina ispod te
krivulje prikazuje volumen vode (V) koji stoji na raspolaganju: Qi
V i = ∫ t ⋅ dQ (2.31)
Q 0
(2.30)
V = ∫ tdQ Odreñivanje iskoristivog
0 gdje je t trajanje protoka. volumena vode
• Kada se poznaje iskoristivi volumen (Vi), moguće je odrediti i •Tada je srednja snaga hidroelektrane:
srednji iskoristivi protok:
Vi Vi
Ps = k ⋅ Qsi ⋅ H n (2.34)
Q si = = 3
t 0 31,54 ⋅ 10 6 [m /s] (2.32)
Moguća godišnja proizvodnja u kWh:
Vi u m3, 31,54⋅106 broj sekundi u godini
W = 8760 ⋅ k ⋅ Q si ⋅ H n (2.35)
• Srednji iskoristivi protok (Qsi) manji je od srednjeg protoka
vodotoka (Qs), a njihov omjer α daje stupanj iskorištenja vode • Moguća proizvodnja može se odrediti i pomoću iskoristivog
vodotoka: volumena. Koristeći se jednadžbom (2.32) dobije se:
α=
Q si V i
= k ⋅ H n ⋅ Vi
Qs V0
(2.33) W = (2.36)
3600
• Kao prva aproksimacija može se odrediti moguća proizvodnja uz H n ⋅ Vi
pretpostavku konstantnog stupnja djelovanja - pomoću veličine k ili za k = 8: W = (W u kWh, Vi u m3, Hn u m) (2.37)
450
u relaciji (2.29) - i konstantnog neto pada.
• Za promatrano postrojenje moguća proizvodnja uz zadani način 2.4.4. Ekonomske karakteristike HE
korištenja HE ovisi samo o veličini izgradnje. Povećanjem veličine
izgradnje raste i moguća proizvodnja, ali to sporije što je veličina • Meñu ekonomske pokazatelje značajne za hidroelektrane ubrajaju se:
izgradnje veća. - troškovi izgradnje i
- proizvodna cijena električne energije.
• Pod troškovima izgradnje HE razumijevaju se troškovi investicija za sve

objekte od zahvata do odvoda, uključivši odštete za eventualno
poplavljeno zemljište i domove, za premještanje cesta i sl.
• Troškovi izgradnje ovise o veličini izgradnje HE. Ta se ovisnost može

aproksirati pravcem:
I = A + B1Qi (2.38)
gdje su A i B1 konstante koje ovise o tipu HE, o duljini dovoda i odvoda,

Ovisnost moguće proizvodnje W o veličini izgradnje Qi o izvedbi i veličini brane i ostalih dijelova postrojenja, te o padu.
• Omjer izmeñu troškova izgradnje i moguće godišnje proizvodnje • Specifične investicije po jedinici instalirane snage (n.j./kWh)
naziva se specifičnim investicijama po jedinici energije (novčanih dobiju se dijeljenjem izraza (2.40) s Pi:
jedinica/kWh):
A
I A + B1Qi iP = +B (2.41)
iW = = (2.39) Pi
W W
• Specifične investicije po jedinici instalirane snage s povećanjem
• Veličina iW daje neki uvid u ekonomičnost HE, ali usporedba HE
instalirane snage postaju sve manje, pa usporedba HE s obzirom
samo s obzirom na tu veličinu može dovesti do krivih zaključaka.
na specifične investicije po jedinici snage nema smisla. To pogotovo
vrijedi u slučaju relativno velikih veličina izgradnje, kod kojih njihovo
• Troškovi izgradnje HE mogu se prikazati i u ovisnosti o instaliranoj
povećanje donosi neznatno povećanje moguće proizvodnje, a znatno
snazi. Tada su investicije odreñene izrazom:
povećanje specifičnih investicija po jedinici energije.
I = A + B ⋅ Pi (2.40)
• Proizvodna cijena energije u hidroelektrani proporcionalna je specifičnim
investicijama, jer su i troškovi proizvodnje proporcionalni investicijama.
Tu je A ista konstanta kao u jednadžbi (2.38), a B je odreñen izrazom
U HE praktički nema troškova koji su ovisni o količini proizvedene
B = B1/kHn, u kojem je k konstanta iz jednadžbe za izračunavanja snage
el. energije, već su svi troškovi stalni, bez obzira na količinu energije
iz pada i protoka (2.24), a Hn neto-pad.
koju elektrana proizvodi.
130 131
• Proizvodna cijena energije, dakle, jednaka je: 2.4.5. Prilagoñavanje HE opterećenju
aI (2.42) • U pogledu prilagoñavanja opterećenja elektrana dijagramu

c0 =
W opterećenja postoji znatna razlika izmeñu HE i TE.
gdje je a konstanta (npr. 0,10) s kojom treba množiti investicije da se
dobiju godišnji troškovi (amortizacija, kamate na osnovna sredstva itd.), • Akumulacijske HE s tlačnim dovodom mogu se prilagoditi
a W moguća proizvodnja hidroelektrane. promjenama opterećenja brzinom koja je jednaka brzini
djelovanja regulatora turbine, praktički trenutno.
• O prilikama u EES ovisi koliko će energije biti stvarno moguće proizvesti
u promatranoj HE. Ako se s ß ≤ 1 označi omjer izmeñu stvarne proizvod-
nje Ws i moguće proizvodnje W, proizvodna cijena energije će iznositi: • Za trajanje povećanja opterećenja akumulacijske HE s gravitac.
dovodom nije, meñutim, dovoljno samo otvarati dovod vode pred
c0 aI
c= = turbinom, već treba otvarati i zaporne organe na ulazu. Da bi se
β βW (2.43) dakle, postiglo povećanje opterećenja u HE, potrebno je bar
• Omjer ß nije za cijelo vrijeme rada HE konstantan; on je obično najmanji toliko vremena koliko treba da voda stigne od zahvata do turbine.
neposredno nakon izgradnje elektrane, pa se povećava s povećanjem To praktički vrijedi i za smanjenje opterećenja, ako se ne želi da
potrošnje u EES. doñe do preljeva na vodostanu.
• Granicu povećanja opterećenja u akumulacijskim HEpredstavlja • Ni u akumulacijskoj ni u protočnoj hidroelektrani nema tehničkih
maksimalna snaga, koja ovisi o raspoloživom padu u poteškoća za obustavljanje i ponovno stavljanje u pogon.
promatranom trenutku, a ne ovisi o dotoku u akumulac. bazen.
• Ograničenje brzine stavljanja u pogon, odnosno obveza
• Koliko dugo može HE raditi s maksimalnom snagom ovisi o propuštanja odreñenih količina vode, može biti posljedica obveza
veličini izgradnje, o dotoku i o volumenu akumulacije, a koliko prema nizvodnim korisnicima.
dugo treba, ako uopće treba, raditi s maksimalnom snagom, to
ovisi o njezinoj ulozi u EES.
• U protočnoj hidroelektrani maksimalna snaga odreñena je i

dotokom i raspoloživim padom; turbinama se, naime, ne smije
dovoditi više vode nego što dotječe, jer bi u tom slučaju gornja
razina vode pala, pa bi turbina ostala bez vode. Tehnički je,
dakako, moguće i rad protočne HE prilagoditi potrebama, ali
svako odstupanje od snage koja odgovara dotoku dovodi do
gubitaka vode.

Hidroenergetski potencijal
Teorijski potencijal Tehnič

Tehnički potencijal
2.5. Hidroenergetski potencijal u svijetu i HR
Hidroenergetski potencijal – iskoriš

iskorišteno u HE
Proizvodnja HE po zemljama 1998.

Tehnič
Tehnički Ukupna Proizvodnja GWh
iskoristiv instalirana el.en. u HE
potencijal snaga HE u 1998.
%

Hrvatske elektrane u 1998. - snaga Hrvatske elektrane u 1998. - udio
Raspoloživa snaga na pragu Indust.
(MW) Prot. HE Male HEelektrane
Akum. HE nerasp. izvan
7,9% 0,4% 6,0%
36,7% Hrvatske
Konvencionalne termoelektrane 1231.5 14,2%
Dizelske elektrane (MVA) 52.3
NE Krško, 50% 316.0
Ukupno TE 1599.8
Akumulacijske HE 1694.1
Protočne HE 364.5 NE Krško Konven. TE
Dizelske
15.8 6,9% 26,8%
Male HE elektrane
1,1%
Ukupno HE 2074.4
(ne)raspoložive snage hrvatskih elektrana
Industrijske elektrane 242.0 (650 MW neraspoloživo izvan Hrvatske - TE Obrenovac, TE Tuzla, TE Kakanj i TE Gacko)
Protočne HE
1695
Hrvatska proizvodnja 1996-

1996-2000 (GWh
(GWh)
Akumlacijske HE Termoelektrane
5419 2521
Prozvodnja NE
(za HEP) 2180 Električ
Električna energija
Dizelske
elektrane 1
Uvoz
Male HE 1796
76
Ukupna proizvodnja 11892

Bilanca
proizvodnje za
Ukupno raspoloživo 13688
1998
1998. (GWh
(GWh)
Predano mrežom prijenosa 11614
Izvoz
1630
Gubici
prijenosa
444
Direktni
potrošači
512 142 Elektrotehnički fakultet Osijek 143
Isporuka distribuciji 11102
Hrvatski proizvodni kapaciteti – 2001.
Privatne male HE
Male hidroelektrane u Hrvatskoj Stanje korištenja

malih HE u HR
Instalirana snaga do 5 (10) MW
Prostorna disperziranost, mali padovi u nepristupačnim i slabo Zanemarane
naseljenim područjima pojednostavljenim
Tehnički iskoristivi energetski potencijal (177 MW)
vrednovanjem preko
male snage/energije
Instalirana snaga Broj poteza Instal. snaga Instal. snaga
Broj poteza Iskustvo i zakonska Roški Slap – 2x886 kW, 6 GWh
(MW) (%) (MW) (%)
regulativa ozbiljna Finvest 1 – 4x315 kW, 3,6 GWh
5 - 1,5 20 3 50 29
prepreka! Finvest 2 – 30 kW, 0,14 GWh
1,5 - 1,0 17 2 22 12
Relativno, prema
1,0 - 0,5 42 6 29 16
trendovima (Slovenija,
0,5 - 0,1 296 42 56 31 Austrija,...) vrlo slabo
Manje od 0,1 324 47 21 12 iskorišten potencijal Male HE u pogonu
malih HE Privatne HEP
UKUPNO 699 100 177 100
12 objekata 20 objekata
22 agregata 37 agregata
4,9 MW 68,3 MW
3. TERMOELEKTRANE
3.1. Općenito o termoelektranama

3.2. Parne termoelektrane
3.1. Općenito o termoelektranama
3.3. Kondenzacijske (parne) termoelektrane
3.4. Plinske termoelektrane
3.5. Osnovna energetska karakteristika termoelektrana
Termoelektranama se nazivaju postrojenja u kojima se toplina 3. Dizelske termoelektrane s dizelskim motorom kao pogonskim
pretvara u mehaničku energiju, a ova u električnu, bez obzira na strojem;
to da li se koristi toplina dobivena izgaranjem fosilnih i drugih 4. Nuklearne termoelektrane u kojima nuklearni reaktor (s
goriva, toplina geotermičkih izvora ili toplina dobivena izmjenjivačem topline ili bez njega preuzima ulogu parnog
nuklearnom fisijom. kotla, a pogonski je stroj takoñer parna turbina;
5. Geotermičke termoelektrane u njima se para iz zemlje
Termoelektrane mogu se podijeliti: neposredno ili posredno (preko izmjenjivača topline)
- prema vrsti pogonskih strojeva, upotrebljava za pogon parne turbine.
- prema načinu korištenja pare,
- prema upotrijebljenom gorivu i Prema načinu korištenja pare, termoelektrane u kojima se kao
- prema načinu hlañenja kondenzatora. pogonski stroj upotrebljavaju parne turbine, možemo podijeliti na:
1. Kondenzacijske termoelektrane za proizvodnju samo ž
Prema vrsti upotrijebljenih strojeva, razlikujemo: električne energije i
1. Parne termoelektrane u kojima gorivo izgara u parnim 2. Toplane i industrijske termoelektrane za kombiniranu
kotlovima, a pogonski je stroj parna turbina; proizvodnju električne energije i pare koja se upotrebljava za
2.Termoelektrane s plinskim turbinama u kojima je pogonski tehnološke procese i grijanje (kombinirana proizvodnja
stroj plinska turbina; el. energije i pare može se ostvariti i s plinskim turbinama).

• Što se vrste goriva tiče:
- u parnim TE mogu se koristiti čvrsta, tekuća i plinovita goriva,
- u TE s plinskim turbinama tekuća i plinovita,
- u dizelskim TE samo tekuća goriva.
• S obzirom na hlañenje (u kondenzatoru parne turbine, u

hladionicima postrojenja s plinskim turbinama i dizelskim
motorima) razlikuju se: 3.2. Parne termoelektrane
- TE s protočnim hlañenjem i
- TE s povratnim hlañenjem.
Svi glavni dijelovi parne termoelektrane smješteni su u glavnoj U postrojenja termoelektrane spadaju i
pogonskoj zgradi: - postrojenja za dobavu vode (pumpne stanice), te
1. Bunkeri ugljena, - dovod i odvod vode.
2. Kotlovi, turboagregati,
3. Priprema vode (zagrijači, isparivači, otplinjači rezervoari pojne Ako je predviñeno povratno hlañenje, uz glavnu pogonsku
vode) i pumpe za napajanje, zgradu smješteni su hladnjaci (tornjevi za hlañenje).
4. Rasklopno postrojenje vlastitog potroška i
5. Toplinska i električna komanda. Rasklopno postrojenje može se smjestiti:
1. U glavnu pogonsku zgradu ako se radi o TE manje snage iz
U neposrednoj blizini glavne pogonske zgrade smješteni su koje se energija može razvesti vodovima napona do 35 kV,
1. Ureñaji za transport goriva i pepela i 2. Na otvorenom, obično tik uz glavnu pogonsku zgradu ako je
2. Deponij pepela. za prijenos potreban napon110 kV ili viši.
Način istovara i transporta, te izvedba ureñaja ovisni su: Uz glavnu pogonsku zgradu postoje takoñer:
- o vrsti goriva, - radionice za održavanje i sitnije popravke,
- o načinu dopreme goriva i - upravna zgrada.
- o svojstvima goriva.

• U parnoj termoelektrani ista se voda isparava u kotlu, nakon • Proces se može smatrati zatvorenim i kada se kondenzirana
ekspanzije u turbini kondenzira u kondenzatoru i vraća u kotao voda ne vraća u kotao, ili se ne vraća sva, jer se izgubljena voda
gdje se ponovo ispari voda, dakle, prolazi kroz zatvoreni proces. ohlañuje na temperaturu okoline, a tu istu temperaturu ima i voda
kojom se nadoknañuje gubitak.
Shematski prikaz procesa u parnoj termoelektrani.

(Oznake A, A’, D, E odgovaraju oznakama na hs - dijagramima koji slijede)
3.2.1. Parni kotao Osnovni sklopovi parnoga kotla

Parni kotao (generator pare) dio je energetskog, industrijskog ili Principijelna shema parnog kotla prikazana je na slici:
toplinskog postrojenja u kojemu se toplina osloboñena
izgaranjem goriva predaje vodi, te je pretvara u vodenu paru
koja na izlazu iz parnog kotla ima odreñeni tlak i temperaturu.
Riječ je, dakle, o izmjenjivaču topline koji je u početku razvitka
bio grijana posuda djelomično napunjena vodom, pa odatle
potječe naziv parni kotao. Danas se sve više upotrebljava
ispravniji naziv: generator pare.
Osnovne karakteristike parnog kotla dane su s tri glavna
parametra koji se pokušavaju normirati, odnosno uklopiti u
odreñene granice:.
1. Učin (kapacitet) D parnog kotla u (kg/s ili kg/h),
2. Tlak p parnog kotla u (Pa ili bar) i
3. Temperatura pregrijane pare tpr u (°C ili K).
Osnovna shema
Osim tih veličina bitna je značajka korisnost parnog kotla ŋgp. parnog kotla

Para proizvedena u kotlu odvodi se do potrošača preko Cijev za napajanje dovodi vodu u kotao ili u razini ili iznad razine
odvodnog ventila. vode, da bi se spriječilo njezino otjecanje iz kotla ako zakaže
sustav za napajanje.
Dovodni ureñaj na turbini tako se podesi da kroz njega struji
potrebna količina pare koja je primjerena snazi što je razvija Ako bi kotao ostao bez vode, oštetile bi se njegove stjenke zbog
parna turbina. njihova porasta temperature, jer ih voda više ne hladi. S istom
svrhom u dovod za napajanje kotla ugrañuje se povratni ventil
Tlak pare održat će se na konstantnoj vrijednosti samo ako je koji sprečava istjecanje vode iz kotla.
proizvodnja pare u kotlu upravo jednaka količini pare koja iz
njega izlazi. Sigurnosni ventil služi za ispuštanje pare iz kotla u okoliš ako
tlak premaši odreñenu granicu, te mora biti tako dimenzioniran
Da bi tlak porastao, treba povećati isparavanje u kotlu, a to je da može propustiti i maksimalnu količinu pare što ju može
moguće samo ako se poveća dovoñenje topline, odnosno dovod proizvesti kotao.
goriva.
Na dnu kotla postavlja se ventil za odmuljivanje, jer voda u kotao
Isparavanjem i odvoñenjem pare smanjuje se količina vode u donosi nečistoće, najčešće soli otopljene u vodi, koje se skupljaju
kotlu, pa se mora povremeno ili konstantno kotao napajati na dnu jer ih para ne nosi sa sobom. Taj se ventil povremeno
novom vodom. Napajanje se regulira tako da se razina vode u otvara da se ispusti sakupljeni mulj kako bi gustoća vode u kotlu
kotlu održava u odreñenim granicama, a nadzire se pomoću ostala u dopuštenim granicama.
vodokaznog stakla koje djeluje na principu spojenih posuda.
U parnim se kotlovima razlikuju četiri vrste ogrjevnih površina: Parni se kotao sastoji od slijedećih triju osnovnih skupina
1. Ogrjevna površina isparavanja, dijelova i opreme:
2. Pregrijač pare, a)ložišta, tj. prostora za izgaranje goriva s potrebnom opremom
3. Zagrijač vode i za pretvorbu kemijske energije goriva u unutarnju energiju
4. Zagrijač zraka. dimnih plinova;
b) sklopova izmjenjivača topline, odnosno ogrjevnih površina na
Ogrjevna površina isparavanja nalazi se u području najviših kojima se unutarnja energija dimnih plinova prenosi na vodu i
temperatura plinova izgaranja. vodenu paru (zagrijači vode, isparivači vode, pregrijači pare i
zagrijači zraka );
Pregrijač pare smješten je neposredno uz ogrjevne površine c) pomoćnih ureñaja koji čine sklop strojeva i opreme potrebnih
isparivanja, pa se para pregrijava plinovima izgaranja koji su već za proizvodnju vodene pare, odnosno potrebnih za rad parnog
dio topline predali vodi preko ogrjevne površine isparivanja. kotla kao pogonske cjeline.
Već djelomično ohlañeni plinovi dodiruju se s ogrjevnim Osnovni dijelovi parnog kotla su:
površinama zagrijača vode u kojemu se voda zagrijava prije
ulaska u prostor isparivanja. 1. Prostor za izgaranje goriva (ložišna komora) parnog kotla sa
svim ureñajima za dovod goriva i zraka i odvod dimnih
Konačno, plinovi izgaranja prolaze kroz zagrijač zraka u kojemu plinova;
se prije ulaska u ložište zagrijava zrak potreban za izgaranje
goriva.

2. Sustav izmjenjivača topline (tlačni dio parnog kotla i zagrijač Izvedbe parnih kotlova
zraka): isparivač;pregrijač pare; zagrijač vode (predisparivač);
zagrijač zraka; • Osnovna razlika u izvedbi parnih kotlova sastoji se u načinu
prolaza plinova izgaranja kroz kotao, tj. da li plinovi prolaze kroz
3. Pomoćni ureñaji u parnom kotlu; cijevi okružene vodom ili oko cijevi u kojima je voda.
armatura parnog kotla (fina i gruba), nosiva čelična • Osnovne konstrukcije parnih kotlova:
konstrukcija;ozid i izolacija;
1. Plamenocijevni kotlovi, gdje plinovi izgaranja struje kroz cijevi
4. Postrojenja ili ureñaji izvan parnog kotla; oko kojih je voda,
- postrojenje ili ureñaji za dovod goriva do parnog kotla;
- postrojenje ili ureñaji za pripremu vode; 2. Vodocijevni kotlovi, gdje plinovi izgaranja struje oko cijevi u
- postrojenje ili ureñaji za napajanje vodom; kojima je voda, i
- postrojenje ili ureñaji za opskrbu zrakom; 3. Kombinirani kotlovi, gdje plinovi prolaze dijelom kroz plamene
- postrojenje ili ureñaji za odvod i čišćenje dimnih plinova; cijevi, a dijelom oko cijevi ispunjenih vodom.
- postrojenje ili ureñaji za odvod pepela i troske;
- postrojenje ili ureñaji instrumentacije, regulacije i automatike
Sva se ta goriva meñusobno razlikuju prema ogrjevnoj moći i

Gorivo za parne kotlove
prema karakteristikama izgaranja.
Za parne kotlove upotrebljavaju se
prirodna, oplemenjena ili umjetna goriva
Ogrjevna moć goriva je količina topline koju odaje jedinica
koja pri normalnoj temperaturi mogu biti u
mase ili volumena goriva potpunim izgaranjem pod normalnim
čvrstom, tekućem ili plinovitom stanju.
uvjetima. Za čvrsta i tekuća goriva izražava se u J/kg, a za
plinovita goriva u J/m3 i ovisi o sastavu goriva i uvjetima
Prirodna goriva dobivaju se neposredno iz prirodnih nalazišta,
izgaranja, pa za istu vrstu goriva može varirati u širokim
kao npr. različite vrste ugljena, lignit, sirova nafta, zemni plin...
granicama.
Različitim postupcima mogu se iz prirodnih goriva odstraniti
U parnom kotlu sva voda i vlaga sadržana u gorivu ispari
štetni sastojci i primjese, pa se tako dobiju oplemenjena goriva.
i nekondenzirana odlazi s dimnim plinovima u atmosferu. Zato
se za goriva parnih kotlova uvijek računa s donjom ogrjevnom
Umjetna goriva su bilo primarni proizvod, bilo nusproizvod
moći goriva Hd, za razliku od gornje ogrjevne moći Hg, koja je
odreñenih tehnoloških procesa, kao npr. koks, sintetska tekuća
nešto veća jer uključuje i toplinu osloboñenu kondenzacijom
goriva, generatorski plin, itd.
vodene pare.

Najvažnije karakteristike izgaranja goriva su: Podjela čvrstih fosilnih goriva:
- zapaljivost,
1. Kameni ugljen: sadrži malo vlage, sadržaj pepela mu je različit u
- brzina izgaranja, širokim granicama, a potječe iz starijih geoloških formacija. Prema
- temperatura i plinovitom sadržaju razlikuju se podskupine kamenog ugljena:
- svjetlosna jakost plamena.
a) plinski ugljen s plinovitim sadržajem od 35 – 50 %;
Čvrsta goriva b) masni ili koksni ugljen s plinovitim sadržajem od 19 – 35 %;
Najvažnija čvrsta goriva za parne kotlove su ugljen i lignit, ali c) mršavi ugljen s plinovitim sadržajem od 10 – 19 %.
se ponegdje kao gorivo upotrebljava i treset, a u posljednje
vrijeme industrijski i gradski otpad. 2. Mrki ugljen: ima različit sadržaj vlage i pepela, a potječe iz novijih
Osnovni sastav svih vrsta ugljena je čista goriva tvar tercijarnih geoloških formacija, Plinoviti mu je sadržaj 50 – 60 %,
mrke je strukture i sjajne površine loma.
(prvenstveno ugljik) i suvišne tvari. Iz rudnika se
dobiva ugljen koji sadrži vlagu i pepeo kao balastne tvari. 3. Lignit. Ima veliki sadržaj vlage i pepela, najmlaña je vrsta ugljena s
Sušenjem ugljena na normalnoj temperaturi od 15 – 25 °C i 50 – 70 % plinovita sadržaja i s vlaknastom drvenom strukturom.
grijanjem na temperaturi od 106 ±2 °C dobiva se suhi ugljen. 4. Treset: najmlañe fosilno gorivo i ne može se smatrati ugljenom.
Za parne se kotlove u svakodnevnoj primjeni ugljen potpuno ne Sastoji se od ostataka biljaka, a nastao je od tresišta (uz potpunu
suši, nego samo do nekog odreñenog postotka vlage. Otklone izolaciju od zraka).
li se iz ugljena pepeo i voda, ostane čista goriva tvar.
Podjela ugljena
Podjela ugljena po nastanku
Vrsta ugljena Ogrjevna moć Sadržaj vlage Hlapljivi sast. Sadržaj ugljika
[MJ/kg] [%] [%] [%]
Lignit do 12,6 31 – 60 51 – 60 65 – 70
Mrki ugljen 12,7 – 23, 9 11 – 30 46 – 50 71 – 80
Kameni ugljen 24 – 37,7 do 10 4 – 45 81 – 98
Podvrste kamenog ugljena (ovisno o sadržaju hlapljivih sastojaka):

antracit 10%, mršavi ugljen 11-14%, kovački ugljen 15-19%, masni
ugljen 20 – 28 %, plinski ugljen 29-35 % i plameni ugljen > 35 %
hlapljivih sastojaka.

Lignit Bituminozni ugljen (mrki i kameni)
Antracit Treset

Tekuća goriva Zemni plin ima 85 – 98 % metana (CH4), ~ 5 % teških
Tekuća prirodna goriva dobivaju se frakcijskim destilacijama ugljikovodika CxHy i donju ogrjevnu moć ~ 36.000 kJ/m3.
zemnog ulja (nafte) i iz uljnih škriljavaca, a tekuća umjetna Plin iz naftonosnih izvora ima visoku ogrjevnu moć od ~ 55.000
goriva preradbom ugljena. kJ/m3, jer sadrži veći udio teških ugljikovodika.
Teške frakcije dobivene destilacijom nafte, tj. ulja za Postoji mnogo umjetnih plinovitih goriva, npr. plin visokih peći,
loženje ili mazuti, upotrebljavaju se danas kao osnovno gorivo u koksni plin, generatorski plin, vodeni plin i različite vrste plinova
parnim kotlovima. dobivenih rasplinjavanjem ugljena.
Za inicijalno (početno) loženje parnog kotla upotrebljavaju se
dizelska goriva i ostala laka goriva. Nafta i plin uglavnom se sastoje od tisuća parafinskih (alkalnih),
naftenskih (cikloparafinskih) i aromatskih ugljikovodika. Meñusobno se
Plinovita goriva razlikuju po broju ugljikovih atoma, načinu vezivanja i zasićenosti
Plin je idealno gorivo za parne kotlove, jer: vodikom.
- vrlo lako se dovede plinovodom do parnog kotla,
- plinovito gorivo ima visoku ogrjevnu moć, CnH2n+2 parafinski ugljikovodici (lančane veze atoma ugljika)
- lako se stvara dobra mješavina plina i zraka za izgaranje uz
gotovo teorijski pretičak zraka CnH2n-2k naftenski ugljikovodici (prstenaste veze)
- ureñaji za izgaranje (plinski gorionici) vrlo su jednostavni,
izgaranje je potpuno, a temperature izgaranja su visoke, CnH2n-6k aromatski ugljikovodici (prstenaste veze)
- plinovito gorivo ne sadrži suvišnih tvari.
Gdje je: n prirodan broj; k+1 broj prstenova ugljika
Fizikalni uvjeti izgaranja u lož

ložištu
Nafta - “Crno zlato”
zlato”
● Za vrijeme izgaranja u ložložištu parnog kotla gorivo prolazi kroz četiri
faze:
1. Su
Sušenje,
enje, 2. Isplinjavanje
Isplinjavanje,, 3. Rasplinjavanje
Rasplinjavanje i
4. Izgaranje
Izgaranje čvrstog ugljika i plinovitih sastojaka.
● Kad gorivo sadrž

sadrži visok postotak vlage, za sušsušenje je potreban
velik volumen ložložišta. Zato se lignit i ostala otpadna biljna goriva
suš
suše ili prije unoš
unošenja u kotao ili u kotlu zrač
zračenjem topline u komori
izgaranja.
izgaranja.
● Nakon suš
sušenja gorivo isplinjuje i pri tom djelovanjem topline
lakohlapljivi ugljikovodici prelaze u plinovito stanje. Da se u što
krać
kraćem vremenu osigura potpuno rasplinjavanje i izgaranje čvrstih
dijelova goriva, treba postić
postići veliku razliku izmeñu brzine strujanja
zraka i čestica goriva.

● U završ
završnoj, četvrtoj fazi, izgaraju plinovi nastali isplinjavanjem i Tipovi ložišta i načini izgaranja goriva u ložištu
rasplinjavanjem. To je posljedica snaž
snažnog vrtlož
vrtloženja smjese 1. Ložišta za čvrsta goriva.
plinova i zraka, pobuñenog
pobuñenog plamenom.
plamenom. • U ložištu parnog kotla čvrsto gorivo može izgarati na dva načina:
Da bi se pojač
pojačalo vrtlož
vrtloženje, izvode se posebne konstrukcije ili se - u sloju na rešetki ili
na poseban nač način dodaje zrak. Ako gorivo sadrž
sadrži već
veću količ
količinu - raspršeno u prostoru (ugljena prašina).
hlapljivih sastojaka, korisno je dovoditi u lož
ložište dodatne količ
količine • Parni kotlovi s ložištem u kojemu na rešetki izgara čvrsto gorivo u sloju
zraka (sekundarni zrak). Sadrž
Sadržaj pepela mož
može znatno ometati imaju maksimalni učin ograničen na 100 t/h, ali im je minimalni učin
kemijske reakcije pa su potrebni ureñaji za odvoñenja pepela i praktički neograničen, tj. mogu raditi i u praznom hodu.
troske iz lož
ložišta. • Parni kotlovi s ložištem u kojemu raspršena ugljena prašina izgara u
prostoru, grade se za velike učine, nikad manje od 30 t/h. U takvu se
Tip lož
ložišta ovisi o karakteristikama goriva koje će se upotrebljavati za ložištu ne može postići sigurno paljenje ugljene prašine ako opterećenje
lož
loženje parnog kotla.Te su karakteristike: kotla padne ispod neke donje granice koja se zove tehnički minimum
- ogrjevna moć
moć goriva, kotla, a ovisi o svojstvima ugljena.
- velič
veličina čestica (zrnatost) čvrstog goriva, • Ložišta za izgaranje čvrstog goriva u sloju imaju rešetku koja može biti
- udio vlage u gorivu, nepomična ili je pokretana mehanički (najjednostavnija je ravna
- količ
količina plinovitih sastojaka, nepomična rešetka sastavljena od nepomičnih šipki izmeñu kojih su uži
- količ
količina i sastav pepela i suviš
suvišnih tvari i ili širi razmaci za dovod zraka)
- temperatura paljenja i sposobnost brze ili spore reakcije pri izgaranju.
izgaranju.
• Postoje različite konstrukcije mehaničkih rešetki, a najčešći je tip • Ložišta za izgaranje čvrstog goriva u prostoru.
lančana rešetka koja radi kao transportna traka. Smjesa sitno samljevene ugljene prašine i zagrijanog zraka ubacuje se
u komoru izgaranja gdje se zapali zračenjem plamena i dimnih
plinova koji zagriju zrak za izgaranje na visoku temperaturu (do 450 °C).
Ako gorivo sadrži mnogo vlage i pepela (niska ogrjevna moć), dimni
plinovi recirkuliraju. Ugljeni se prah mora zadržati u ložištu bar tako
dugo koliko je potrebno da izgori njegova osnovna masa.
Ugljena se prašina može ubrizgavati u komoru izgaranja posredno ili
neposredno.
• Pri neposrednom se ubrizgavanju ugljena prašina dovodi u komoru
izgaranja izravno iz mlinova. To je konstrukcijski i pogonski
najjednostavnije rješenje, a ujedno je i najjeftinije, ako sadržaj vlage u
ugljenu nije visok i ako se troska odvodi u suhom stanju. U toku
mljevenja, ugljen se istodobno suši. Zrak iz zagrijača zraka ili smjesa
zraka i plinova izgaranja dovode se u mlin, odakle sa sobom odnose
Lančana rešetka. a – dovod ugljena, b – smjer kretanja rešetke, ugljenu prašinu kroz plamenike u komoru izgaranja. Potrebni pretlak za
c – odvod pepela, d – dovod zraka taj transport proizvode mlinovi ili posebni ventilatori.

• Ugljenu prašinu treba uvijek posredno ubrizgavati želi li se odvoditi 2. Ložišta za tekuća goriva
troska u tekućem stanju, a ugljen sadrži više od 15 % vlage. Pri • Ložišta za tekuća goriva mogu biti konstruirana za:
posrednom ubrizgavanju samljeveni ugljen sakuplja se u bunkerima - laka ulja, teška ulja, otpadna ulja,
ugljene prašine i iz njih se odvodi u kotao. To omogućuje da mlinovi - vrlo teška ulja (mazut, C-ulje) i različite vrste lužina.
rade samo povremeno, i to s punim opterećenjem, pa se smanjuje
energija potrebna za mljevenje. • Kao tekuće gorivo parnih kotlova velikog učina danas dolazi u obzir
samo teško ili vrlo teško loživo ulje. Ta su ulja pri temperaturi okoliša
toliko gusta da ih prije loženja treba ugrijati.
• Iz glavnog se spremnika pumpa dnevna potrebna količina loživog ulja u
dnevni spremnik sposoban da primi goriva za 12 do 24 sata pogona.
• Loživo ulje u dnevnom spremniku grije se zasićenom vodenom parom na
~ 50 °C. Dnevni je spremnik obično postavljen dovoljno visoko da loživo
ulje može gravitacijski proticati kroz filtre i dotjecati pumpama.
• Nakon što se pumpama povisi tlak, loživo se ulje zagrijava do ~ 150 °C,
da bi se u plamenicima moglo fino raspršiti, ali i da bi isparili lako hlapljivi
sastojci. Raspršivanjem se uljni mlaz pretvara u uljne kapljice.
• Prema načinu raspršivanja loživog ulja razlikuju se: 3. Ložišta za plinovita goriva
- plamenici za tlačno raspršivanje i • Kao plinovita goriva služe:
- plamenici za centrifugalno raspršivanje. - prirodni (zemni) plin ili
- umjetni gorivi plinovi (gradski plin, koksni plin, plin iz visokih peći, itd.).
• Za kotlove velikog učina dolazi u obzir samo zemni plin.
• Za tlačno raspršivanje loživo se ulje
• Kad se postrojenju parnog kotla dovodi plin pod visokim tlakom ili u te-
dovodi u plamenik pod tlakom 14 do
kućem stanju, potrebna je redukcijska stanica za sniženje tlaka plina.
30 bara, pa se pomoću tangencijalnog
• Zemni plin pod visokim tlakom i s niskim temperaturama treba zagrijati
ili spiralnog strujanja raspršuje i u fi-
da bi se spriječilo kondenziranje ugljikovodika s niskom temperaturom
nim kapljicama ubrizgava u ložište.
isparivanja.
• Plin i zrak miješaju se izvan plamenika, a skretnikom se može
• U plameniku za centrifugalno raspršivanje
usmjeravati mješavina plina i zraka, te skratiti plamen.
(rotacijski plamenik) ulje se gravitacijom
• Plin izlazi velikom brzinom kroz sapnice koje su ugrañene u sapnici za
dovodi kroz šuplju osovinu u prošireni
zrak, pa se tako postiže vrlo intenzivno miješanje i kratak plamen vrlo
dio gdje se zbog visokog broja okretaja
visoke temperature.
(6000 – 7000 o/min) raspršuje.
• Zbog izvanredno brze reakcije izgaranja zrak i gorivi plin čine vrlo
1 – dovod ulja, 2 – razdjeljivač ulja, 3 – ventilator zraka za izgaranje, eksplozivnu smjesu, pa su potrebni sigurnosni ureñaji koji sprečavaju
4 – zaklopka za regulaciju zraka, 5 – rotirajući konus, 6 – zaštitni plašt plamenika eksploziju mješavine zraka i gorivog plina.

Voda za parne kotlove
Sirova prirodna voda nikad se ne upotrebljava izravno u parnim

kotlovima jer sadrži mehaničke nečistoće, otopljene soli i plinove.
Napojna voda, koja se dovodi u kotao, i kotlovska voda, koja se nalazi u

kotlu, moraju imati takva svojstva da bude sigurna i ekonomična
proizvodnja tehnički čiste vodene pare, da se na ogrjevnim površinama u
dodiru s vodom ili parom ne taloži kotlovski kamenac i da se ne pojavljuje
korozija u sustavu voda – para.
Svojstva napojne vode

Plamenik za plin visoke ogrjevne moći. Opći je zahtjev da napojna voda mora biti bistra i bezbojna, dakle bez
1 – ulaz plina, 2 – ulaz zraka, 3 - razdjelna komora plina, plutajućih tvari i muteži, a to se lako kontrolira.
4 – razdjelna komora zraka, 5 – sapnice plina,
6 – izbušena glava sapnice, 7 – Venturijeve sapnice zraka, Korozija željeznih stijenki sprečava se održavanjem koncentracije kisika
8 – usmjerivač gorive smjese, 9 – prostor za miješanje plina i zraka, ispod dopuštene granice. Dosad nije zapažena korozija pri koncentraciji
10 – otvor za paljenje i nadzor od 0,02 mg O2 po litri vode, a tu je granicu tehnički relativno lako ostvariti.
188 189
O tvrdoći vode ovisi stvaranje kotlovskog kamenca koji se taloži na 3.2.2. Parne turbine
unutrašnje stijenke cijevi u kotlu. Kotlovac nastaje zagrijavanjem vode s
otopljenim solima, različitih minerala. Taloženje kamenca, koji je vrlo dobar U parnim turbinama pojavljuje se dvostruka energetska
toplinski izolator, smanjuje prijelaz topline i povisuje temperaturu ogrjevnih transformacija:
površina, pa zbog toga popušta materijal i pucaju cijevi. a) unutarnje energije pare u kinetičku energiju i
Koncentraciju željeza i bakra u napojnoj vodi treba održati ispod dopuštene b) kinetičke energije pare u mehaničku energiju.
granice da bi se osigurala čistoća pare.
Prva je transformacija posljedica ekspanzije pare visokog tlaka i
Napojna voda mora biti kemijski neutralna ili slabo lužnata da se spriječi temperature u nepomičnim kanalima ili sapnicama, odnosno u
korozija koja bi nastala kad bi voda bila imalo kisela. privodnom kolu ili statoru.
Električna vodljivost je takoñer jedan od pokazatelja čistoće napojne vode. Druga se transformacija obavlja u rotoru. Ponekad se tu
Ovisi o koncentraciji iona, pa za kemijski čistu vodu ona iznosi 0,05 S/cm.
provode obje transformacije - i u kinetičku i u mehaničku energ.
Permanganatski broj je mjera za udio organskih tvari u napojnoj vodi. Zbog
većeg udjela organskih tvari voda se u kotlu pjeni i tada para sa sobom Parne se turbine dijele prema:
nosi čestice pjene i vode u pregrijač i turbinu. - smjeru strujanja pare,
- djelovanju rotora s obzirom na ekspanziju pare,
Udio ulja u napojnoj vodi mora biti u dopuštenim granicama, jer ulje u kotlu
- sredstvima kojima se smanjuje broj okretaja i
može na stijenkama stvarati tanke slojeve na koje se lijepe izlučne soli.
- visini tlaka na kraju ekspanzije.

S obzirom na smjer strujanja pare razlikujemo:
S obzirom na sredstva s kojima se smanjuje broj okretaja može se
1. Aksijalne turbine (para struji paralelno s osovinom) i reći slijedeće:
2. Radijalne turbine (okomito na osovinu).
Kad su snage male, radijalne imaju odreñenu prednost pred aksijalnim Stupanj djelovanja pri transformaciji kinetičke energije u mehaničku
turbinama. Za veće snage izvode se samo aksijalne turbine (stoga su ovisi o omjeru brzine vrtnje i brzine pare nakon ekspanzije. Danas se
one danas najčešće).
za pogon turbina upotrebljava para visokog tlaka i temperature, što
Prema djelovanju rotora s obzirom na ekspanziju pare, razlikuju se: omogućuje velike brzine nakon ekspanzije. Zato su potrebne
velike brzine vrtnje. S obzirom na čvrstoću materijala i dopušteni
1. Akcijske parne turbine (turbine jednakog tlaka) u kojima para
ekspandira samo u privodnom kolu, odnosno meñu lopaticama broj okretaja, kad su turbina i generator neposredno spojeni, obodna
statora, pa je na objema stranama okretnog kola tlak jednak, i brzina mora biti smanjena na neku dopustivu vrijednost. Da se to
2. Reakcijske parne turbine u kojima para ekspandira i meñu postigne, izvode se turbine sa:
lopaticama statora i meñu lopaticama rotora. Zbog ekspanzije meñu
lopaticama rotora, vladat će pred njim veći tlak nego iza njega. Taj - stupnjevanjem tlaka,
pretlak, nazvan pretlakom raspora, uzrokuje potisak u smjeru - stupnjevanjem brzine, te
strujanja pare, što valja kompenzirati pogodnom konstrukcijom. - stupnjevanjem i brzine i tlaka.
Pri stupnjevanju tlaka ukupna njegova promjena podijeli se u više Kad se želi postići stupnjevanje brzine, para ekspandira do konačnog
dijelova, a svakom dijelu pada tlaka pripada po jedno statorsko i tlaka u privodnom kolu, a kinetička se energija iskorištava u dva ili više
rotorsko kolo, koja se zajedno nazivaju stupnjem turbine. stupnjeva. U prvome rotorskom kolu transformira se samo dio kinetičke
energije, pa ga para napušta relativno velikom brzinom.
Ona, prema tome, ima onoliko stupnjeva na koliko je podijeljen ukupni Da se omogući iskorištavanje preostale kinetičke energije, para se
pad tlaka, to su višestupanjske turbine. Svaki stupanj radi kao dovodi meñu statorske lopatice drugog stupnja, koje skreću mlaz pare i
jednostupanjska turbina, pa je brzina na kraju ekspanzije znatno dovode ga u odreñenom smjeru drugome lopatičnom vijencu rotora.Taj
manja, što omogućuje da se postigne povoljan stupanj djelovanja uz se postupak ponavlja sve dok se dovoljno ne iskoristi kinetička energija
znatno manju brzinu vrtnje. pare.
Stupnjevanje tlaka može se ostvariti i u akcijskim i reakcijskim U praksi se izvode najviše četiri stupnja brzine (samo u akcijskim turb.).
turbinama.
Akcijske turbine mogu se izvesti sa stupnjevanjem brzine i tlaka. Tad
se ukupna razlika tlaka podijeli na više dijelova, a u svakome se
provodi stupnjevanje brzine.

• S obzirom na visinu tlaka na kraju ekspanzije, razlikujemo: Jednostupanjska akcijska turbina
Sastoji se od jedne sapnice ili grupe njih i od jednog
1. Kondenzacijske (iskorištava se para do kondenzatorskog tlaka, koji okretnog lopatičnog kola.
je odreñen temperaturom rashladne vode) Pad entalpije pretvara se u sapnicama u kinetičku
energiju, pa para velikom brzinom struji meñu lopa-
ticama okretnog kola. Zato se izvodi za iskorištava-
2. Protutlačne parne turbine (para ekspandira do tlaka znatno višeg nje malih padova entalpije, jer bi za veće padove bio
od kondenzatorskoga, jer se para koja je djelomično ekspandirala u potreban vrlo visok broj okretaja.
parnoj turbini upotrebljava ili za grijanje ili za industrijske tehnološke Takva turbina naziva se Lavalova turbina. Izvodi se
do brzine na izlazu iz sapnice c1 = 1000 m/s, ta brzi-
procese. Protutlak na kraju ekspanzije u turbini ovisi o potrebnoj na odgovara padu entalpije od oko 500 kJ/kg.
temperaturi pare.
Imaju visok broj okretaj i mali promjer okretnog kola i
grade se do snage 500 kW.
• Treba spomenuti i turbine s reguliranim oduzimanjem. One su Služe kao protutlačne turbine za pogon pojnih i
kondenzacijske i protutlačne. U turbinama s oduzimanjem dio pare koji kondenzatorskih pumpa u elektranama.
je djelomično ekspandirao odvodi se iz turbine izmeñu dva stupnja i Jednostupanjska je turbina malih dimenzija i jedno-
najčešće se upotrebljava za tehnološke procese, a preostala para stavne konstrukcije.
ekspandira do protutlaka ili do tlaka kondenzatora. Izvode se i turbine i
s dva regulirana oduzimanja, a rijetko s više njih. Skica i dijagram promjene tlaka (p) i brzine strujanja (c)
Akcijska turbina sa stupnjevanjem brzine

Akcijska turbina sa stupnjevanjem tlaka
Koristi se da se smanji broj okretaja i iskoriste veći
padovi entalpije.Takva se turbina naziva Curtisov Obodnu je brzinu moguće smanjiti i stupnjevanjem
stupanj ili Curtisovo kolo. tlaka.
Para ekspandira do konačnog tlaka u sapnici ili sap- Takva se turbina sastoji od više jednostupanjskih
nicama i velikom brzinom struji meñu lopatice prvog
okretnog kola.U njemu se, zbog transformacije u akcijskih turbina u kojima je ulazni tlak jednak
mehaničku en.brzina smanjuje na otprilike polovicu izlaznome iz prethodne turbine.
ulazne.
Naziva se i Zoellyeva turbina.
Uz tu smanjenu brzinu para struji kroz statorsko lo-
patično kolo gdje joj se mlaz skreće (uz gubitke) da Zbog razlike u tlakovima koji vladaju izmeñu ulaza i
bi se doveo meñu lopatice drugog okretnog polja. izlaza statorskog kola, moraju izmeñu statora i oso-
Tamo se preostala kin. en. pretvara u mehaničku. vine biti labirintne brtvenice. To je izvedba s
komorama.
Akcijskim turbinama iskorištava se pad entalpije od
oko 630 kJ/kg, a izvode se kao protutlačne turbine Broj stupnjeva turbine odreñen je padovima
snage od 100 do 2000 kW.
entalpije u pojedinim stupnjevima i ukupnim padom
Služe kao pogonski strojevi za pojne pumpe i pumpe entalpije.
za rashladnu vodu, te pogon generatora u elek-
tranama i toplanama malih snaga. Skica i dijagram promjene tlaka (p) i
brzine strujanja (c)
Skica i dijagram promjene tlaka (p) i brzine strujanja (c)

Jednostupanjska reakcijska turbina Mješovite izvedbe
U reakcijskoj turbini para ekspandira i u prividnom i u Danas se turbine većih snaga uglavnom izvode s prvim stupnjem kao akcijskim,
okretnom kolu. sa stupnjevanjem brzine ili bez njega. To vrijedi i kad su ostali stupnjevi akcijski.
To se postiže prikladnim oblikom lopatica okretnog
kola, jer se lopatice na rotoru akcijske turbine izvode
s jednakom slobodnom površinom za prolazak pare
na cijelome njezinu putu meñu lopaticama.
Slobodna se površina meñu lopaticama na rotoru re-
akcijske turbine smanjuje u smjeru strujanja pare jer
je ono sve brže.
Slika odgovara i jednostupanjskoj reakcijskoj turbini,
ali ona se sastoji od samo jednoga privodnog i samo
jednoga okretnog lopatičnog kola.
Ovakva se turbina naziva i Parsonsova turbina.
Reakcijska turbina sa stupnjevanjem tlaka

Prilike u takvoj turbini odgovaraju onima u višestu- Skica i dijagram promjene Skica višestupanjske akcijske turbine s Skica višestupanjske reakcijske turbine s
panjskoj akcijskoj turbini, ne izostavljajući ekspanziju dvostupanjskim stupnjevanjem brzine i trostupanjskim stupnjevanjem brzine i dijagram
i u prividnom i okretnom kotlu. tlaka (p) i brzine strujanja (c)
dijagram promjene tlaka (p) i brzine strujanja (c) promjene tlaka (p) i brzine strujanja (c)
Radijalne parne turbine

Kondenzacijske parne turbine
U radijalnoj turbini para struji okomito na osovinu.
Prva takva turbina bila je Ljungströmova turbina. Da se postigne što veći pad entalpije
izmeñu stanja na ulazu u turbinu i stanja
Njegova radijalna parna turbin ima dva rotora koji na kraju ekspanzije, para se dovodi u
se okreću u suprotnim smjerovima i vezana su za
dvije mehanički neovisne osovine. kondenzator, u kojem se kondenzira
djelovanjem rashladne vode.
Para struji od osovine prema obodu.
Lopatično kolo jednog rotora djeluje istodobno i Zbog toga u kondenzatoru vlada vrlo
kao okretno kolo prethodnoga i kao prividno kolo mali tlak (i do 0,02 bara), koji ovisi o
idućega rotora. Skica radijalne pt; tip Ljungström temperaturi rashladne vode, a koja djeluje
Svaki od rotora tjera vlastiti generator koji su kao i hladni spremnik, odnosno kao
električki paralelno spojeni.Para ekspandira u okolina.
svakom lopatičnom kolu (reakcijska turbina).
U takvoj turbini iskorištava se najveći
Radijalna turbina može se izvesti i kao mogući pad entalpije polazeći od zadanog
Siemensova turbina koja se sastoji od statorskih i
rotorskih lopatičnih kola. Da se poništi aksijalni stanja pare na ulazu u turbinu.
potisak rotora, turbina ima dva rotorska kola. Prvi
je stupanj radijalni akcijski stupanj.
Zbog konstrukcijskih razloga ograničena Shema kondenzacijske parne turbine
je snaga radijalnih turbina (oko 10MW).

Skica radijalne pt; tip Siemens
Protutlačne parne turbine Turbine s reguliranim oduzimanjem pare
Para ekspandira do tlaka znatno višega od Grade se da se ukloni čvrsta ovisnost meha-
onoga u kondenzatoru. ničke energije na osovini turbine o unutar-
njoj termičkoj energiji pare na izlazu iz
Tada se para koja je smao djelomično eks- turbine.
pandirala u turbini iskorištava za tehnološ-
ke procese (grijanje, isparavanje, kuhanje, Sastoji se od visokotlačnog (VT) i
sušenje i sl.) ili za grijanje prostorija. niskotlačnog (NT) dijela, smještenih u
odvojena kućišta, na zajedničkoj osovini.
Upotreba je opravdana samo ako ima potro-
šača koji mogu iskoristiti djelomično eks- U VT dijelu ekspandira sva para koja se
pandiranu paru. dovodi iz kotla, a nakon ekspanzije dio nje se
odvodi potrošačima, a dio u NT dio turbine.
Najčešće se takva para dovodi u izmjenjiva-
če topline kod potrošača ili toplani, koji dje- Pred ulazom u NT dio nalazi se protočni
luju kao kondenzatori, ali s tim da se ental- ventil, kojim se regulira količina pare za
pija isparivanja iskorištava ili za tehnološke ekspanziju do kondenzatorskog tlaka.
procese ili za grijanje prostorija. Budući da tlak pare na izlazu iz VT dijela
Nasuprot tome, u kondenzacijskoj se turbi- ovisi o količini pare koja struji kroz taj dio
ni entalpija isparavanja odvodi beskorisno u turbine, promijeni li se količina pare kroz NT
okolinu. dio, mijenjat će se i količina kroz VT dio, a Shema parne turbine s
time i tlak pare za potrošače.Tako se može
Shema protutlačne parne turbine održati konstantni tlak pare oduzimanja. reguliranim oduzimanjem
Turbine s nereguliranim oduzimanjem pare Turbine s meñupregrijavanjem pare

Danas se uglavnom sve turbine izvode s ne- Izvodi se kad su tlakovi pare vrlo visoki
reguliranim oduzimanjem. (viši od 80 bara).
Broj nereguliranih oduzimanja ovisi u prvom Para koja je djelomično ekspandirala u VT
redu o tlaku pare na ulazu u turbinu (s njego-
turbini vraća se natrag u kotao, gdje se u
vim povećanjem raste i broj nereguliranih odu-
zimanja). Izvode se turbine i sa deset neregu- posebnom pregrijaču ponovno pregrije
liranih oduzimanja pare. (obično do temperature svježe pare) i tako
se pregrijana dovodi u NT turbinu.
Tako oduzetom parom zagrijava se kondenzat
jer se time povećava termički stupanj djelova- Nekada se izvode i dva meñupregrijav.
nja procesa, zato što se dio pare ne dovodi u
kondenzator. Pomoću meñupregrijavanja postiže se
nešto bolji termički stupanj djelovanja
Para kojom se zagrijava kondenzat obavlja (poboljšanje 2-4%), ali je smanjenje
protutlačni proces pa sva energija tako oduze- postotka vlage u posljednjim stupnjevima
te pare ostaje u procesu.
turbine glavni razlog za uvoñenje
Količina pare iskoristiva za zagrijavanje kon- meñupregrijavanja.
denzata vrlo je ograničena jer je i toplina koju
Shema parne turbine s dva Shema parne turbine s
on može preuzeti ograničena.
neregulirana oduzimanja pare meñupregrijavanjem pare

3.2.3. Kondenzator parne turbine 3.2.4. Čimbenici koji ograničavaju instaliranu snagu parne TE
Para što je ekspandirala u kondenzacijskoj parnoj turbini dovodi se u Instalirana snaga termoelektrana normalno je odreñena potrebama
kondenzator, u kojem se ona kondenzira uz što je moguć niži tlak. konzuma, odnosno potrebama snage za dopunu proizvodnje iz
hidroelektrana.
Kondenzacija se obavlja u izmjenjivaču topline, kojemu se s jedne Porast potrošnje električne energije traži izgradnju sve većih TE, pa
strane dovodi para, a s druge rashladna voda, koja od pare preuzima se dogaña da prirodni uvjeti ograničavaju instaliranu snagu TE.
toliko topline koliko je dovoljno da se ona potpuno kondenzira. Do tog ograničenja može doći zbog:
Izvedbe: -ograničenja količine goriva,
- ograničenja količine vode,
1. Para i kondenzat odijeljeni su - ograničenog prostora za izgradnju termoelektrane.
od rashladne vode. To je
površinski kondenzator.
On se danas redovito upotrebljava. Pri odreñivanju raspoloživih količina goriva treba uvažiti činjenicu da
TE treba biti osigurano gorivo bar za 20-25 godina, ukoliko se želi
2. Moguće je izvesti i kondenzator s isplativost izgradnje postrojenja.
miješanjem, u kojem se para miješa
s hladnom vodom. Najveća količina vode u termoelektrani potrebna je za hlañenje
kondenzatora što se može provesti:
- protočnim hlañenjem (pri čemu se upotrebljava uvijek svježa voda)
- povratnim hlañenjem (kada stalno kruži ista voda, koja se hladi u
Skica površinskog kondenzatora rashladnom tornju).
Najveća količina vode u termoelektrani potrebna je za hlañenje

kondenzatora što se može provesti:
- protočnim hlañenjem (pri čemu se upotrebljava uvijek svježa voda)
- povratnim hlañenjem (kada stalno kruži ista voda, koja se hladi u
rashladnom tornju).
Protočno hlañenje je i energetski i ekonomski povoljnije jer je pri njemu

temperatura rashladne vode niža, što omogučuje održavanje nižeg
tlaka u kondenzatoru, a potrebne su i manje investicije za izgradnju
postrojenja. Ali tada se računa da je za 1kg pare potrebno 60 kg vode 3.3. Kondenzacijske (parne) termoelektrane
za hlañenje.
Količine vode potrebne za povratno hlañenje znatno su manje, pa je

moguće s istom količinom vode opskrbiti termoelektranu veće snage.
Ograničenje zbog nemogućnosti smještaja samog postrojenja može

doći u obzir samo u rijetkim slučajevima (npr. zbog raspoložive
površine za uskladištenje ugljena.

Kondenzacijske termoelektrane predstavlaju najčešći tip termoelektrana Danas, kad se grade TE sve većih snaga, kad se iskorištavaju sve lošije
i služe isključivo za proizvodnju električne energije. vrste čvrstih goriva i kad je omogućen prijenos električne energije na
velike daljine, najčešće se TE grade neposredno na ugljenim rudnicima.
Pogonski stroj je kondenzacijska parna turbina, u kojemu se para
ekspandira do tlakova 0,04 ... 0,07 bara, koji vladaju u kondenzatoru. Na mikrolokaciju utječu:
- potrebna površina (skladište goriva, deponij pepela) i nosivost
Stupanj djelovanja razmjeno je nizak (do 41%) jer je maksimalna
zemljišta,
temperatura razmjerno niska (do 600 OC), a u najvećoj mjeri ovisi o
- mogućnost priključka na željezničku (ili plovnu) i električnu mrežu,
parametrima svježe pare.
- dovod i odvod vode,
Kad se razmatra lokacija kondenzacijske termoelektrane, potrebno je - potreba budućeg proširenja elektrane.
razlikovati makrolokaciju od mikrolokacije.
Makrolokacija ovisi o tri faktora: o gorivu, vodi i potrošačima el. energije.
Kada se radi o gorivima niske kalorične moći (lignitu, slabijim vrstama
mrkog ugljena) i o TE velike snage, odlučan utjecaj imaju gorivo i voda.
Ako u TE izgaraju visokokalorična goriva (kameni ugljen, derivati nafte,
zemni plin), transport goriva nema utjecaja na lokaciju, pa je važniji
utjecaj vode i potrošača.
3.3.1.Termička jednadžba stanja Samo za idealne plinove i realne plinove pri veoma niskim
tlakovima termička jednadžba stanja poprima jednostavni oblik:
Plinovi i pare su mediji (nosioci) koji služe za prijenos unutrašnje
termičke energije u mehaničku energiju.Svi su procesi u kojima se R univerzalna plinska konstanta = 8.314 J/kmol,K
odvijaju energetske pretvorbe, povezani s promjenama stanja radnog p ⋅ v = n ⋅ R ⋅T
n množina tvari (kmol), ovisno o vrsti plina
medija (nosioca energije).
Pretpostavka: u normalnom pogonu sve promjene stanja odvijaju se T
kvazistacionarno, tj. da se za vrijeme promjene stanja sustav -
V = konst.
globalno promatrajući - nalazi u stanju ravnoteže (omogućuje da se
promjene stanja opisuju veličinama stanja). p
p = konst.
Termička jednadžba stanja s kojom se neki jednostavni
termodinamički proces može opisati, povezuje tri unutarnje veličine
stanja za definiranje homogenog procesa: tlak p, volumen V Površina stanja
(obično kao relat. volumen po jedinici mase, v) i temperaturu T. T = konst. idealnog plina u
p-V-T prostoru
F ( p, v, T ) = 0
v
U implicitnom obliku za homogeni proces:
F ( p, V , T ) = 0

Entropija Iako povratljivih procesa nema, koriste se kao idealni procesi za
Pojam entropije usko je povezan s drugim glavnim stavkom usporedbu pri vrednovanju stvarnih procesa za pretvorbu energije.
termodinamike. U svrhu jednoznačnog kvantitativnog razlikovanja povratljivih i
Za razumijevanje 2. glavnog stavka mora se razlikovati izmeñu nepovratljivih procesa, R. Clausius je (1865) definirao novu veličinu
sustava u kojima se odvijaju nepovratljivi (ireverzibilni), odnosno stanja, entropiju
povratljivi (reverzibilni) procesi. Prema Carnot-u (1843): Entropija (S) zadovoljava drugi stavak termodinamike i raspolaže sa
1. Povratljivi proces: pretvorba energije odvija se na način da se slijedećim svojstvima:
svaka promjena stanja može povratiti u početno stanje, a da nije
ostala nikakva promjena u okolini. 1. Kod adijabatskog sustava nikada se ne smanjuje;
Dva uvjeta: nema trenja (interna povratljivost), te u okolini koja 2. Kod povratljivih procesa ostaje konstantna;
sudjeluje u procesu ne smije nastupiti nepovratljivost (eksterna 3. Kod nepovratljivih procesa se povećava.
povratljivost).
Diferencijal entropije (dS) i diferencijal specifične entropije (ds) u odnosu
2. Nepovratljivi proces: ako se početno stanje u sustavu ne može na jedinicu mase definiraju se kao:
uspostaviti bez promjene u okolini, takav se proces naziva
nepovratnim. dQ12 + dWR dS dq + dwR
dS = [J / K ] ds = = [ J / kg , K ]
Iz iskustva se zna da su svi prirodni procesi nepovratljivi, dakle T m T
sami od sebe odvijaju se samo u jednom smjeru (Drugi glavni
stavak termodinamike - bitno ograničenje energetskih pretvorbi)! dQ12 – promjena topline pri prijelazu iz stanja 1 u 2, dWR – rad sile trenja
Promjene stanja idealnih i realnih plinova Adijabata: promjena stanja idealnog plina (p, V i T) u slučaju kad
Specifična toplina (toplinski kapacitet) c: količina topline potrebna da bi nema izmjene topline (∆q = 0) s promjenom
se temperatura 1 kg tvari povećala za 1 K: d) adijabata (s, Q = const.), dva slučaja
c = dQ/(m·dT) = dq/dT [J/kg, K] ekspanzija: p pada, V raste, T pada) q12 = 0, w12 > 0
Razlikuje se specifična toplina cv pri konstantnom volumenu i pri kompresija: p raste, V pada, T raste) q12 = 0, w12 < 0
konstatnom tlaku cp
Realni plinovi prikazuju se općim hiperbolama (politropama)
Obzirom na moguće promjene stanja medija dovoñenjem topline (∆q > 0)
s promjenom p, V i T razlikujemo slijedeće promjene stanja idealnog plina e) politropa: q12 = cv·(T1 – T2 ) ·(n – κ )/(n - 1) , gdje je κ = cp / cv
Naziv Dov. toplina (q) ili izv. meh. rad (w): Pri tome se dobija za: n = 0 izobara
a) izohora (V = const., p i T raste) q12 = cv·(T1 – T2 ) > 0 n = 1 izoterma
b) izobara (p = const., V i T raste) q12 = cp·(T1 – T2 ) > 0 n = κ adijabata
c) izoterma (T = const., V raste, p pada) q12 = w12 = p1· v1·ln(p1/p2 ) > 0 n = ∞ izohora
Obratne promjene veličina stanja vrijede kad se toplina odovodi (∆q < 0)

Kružni proces u T-s dijagramu – površina odgovara toplini
Kružni termodinamički proces

Zatvoreni proces kod kojeg su početna i završna točka jednake (iste
veličine stanja p, V i T)
U kružnom procesu toplinskog stroja pogonski medij ekspandira s
višeg (točka 1) na niži tlak (točka 2) uz povećanje volumena,
proizvodeći mehaničku energiju, što se vidi na p-V dijagramu
Kada bi kompresija (2-1) tekla po istoj
krivulji po kojoj je obavljena
ekspanzija, ne bi se mogao izvršiti rad
(razlika dovedene i odvedene topline)
Stoga je uvjet za dobivanje energije
iz sustava da je utrošeni rad za
kompresiju manji nego dobivena
energija ekspanzijom medija.
Utjecaj okoline (temperatura i tlak)
Carnot-ov kružni proces
U točki 1 unutarnja energija medija na početku i na kraju procesa je

jednaka, pa se rad ne obavlja promjenom unutrašnje energije nego na
račun promjene topline.
W = Q1 − Q2
Ako se mediju mijenja stanje bez promjene topline, entropija ostaje

nepromijenjena (primjer: adijabatska ekspanzija)
Specifična entalpija (h): sadržaj topline pri konstantnom tlaku,
jednaka je zbroju specifične unutrašnje energije i specifične energije
strujanja medija:
h = wu + p ⋅ v [ J / kg ]
Dovedena toplina mijenja mediju unutarnju energiju i volumen V

uz konstantan tlak p ili mu mijenja unutarnju energiju i tlak p uz
konstantan volumen V

Carnotov kružni proces: Carnotov idealni proces - maksimalni stupanj djelovanja
Tok energije sastoji se od dviju izotermi i dviju adijabata kod pretvorbi unutarnje topline u mehanički rad
Toplina se dovodi po izotermi od točke 1 do 2, pa je dovedena toplina Carnot p-v dijagram Td − To T
Qd prikazana površinom u T-s dijagramu ispod dužine 1-2 ηt = = 1− o
Izoterma Td Td
Od točke 2 do 3 odvija se adijabatska ekspanzija, a od točke 4-1 p
adijabatska kompresija bez izmjene topline (realno nije ostvarivo). Qd Td i To
100 η(%)
Toplina se odvodi po donjoj izotermi od točke 3-4, pa je odvedena Adijabata 80
toplina Qo prikazana površinom ispod dužine 3-4 (uvijek manja od W
dovedene!!!) 60
Termički stupanj korisnog djelovanja Carnotovog kružnog procesa: Qo V

40
W Qd − Qo Q mTo ( s2 − s1 ) T Izvrš
Izvršeni mehanič
mehanički rad (J/kg):
20
ηt = = = 1− o ηt = 1 − = 1− o Td(K)
Qd Qd Qd mTd ( s2 − s1 ) Td 0
W = Qd − Qo 200 400 600 800 1000
3.3.2. Stupanj djelovanja kondenzacijske TE Točka A’: odgovara stanju vode na izlazu iz pojne pumpe; s tim
stanjem voda ulazi u kotao,
Proces u TE moze se U kotlu: se para pregrijava (A’-B), isparava (B-C) i pregrijava (C-D).
prikazati kao Carnot-ov
U turbini: para ekspandira (D-E) - uz pretpostavku adijabatske
kružni proces h-s ekspanzije (bez promjene topline) – do tlaka kondenzatora (tocka E),
dijagramom u kojem se
kao ordinata nanosi U kondenzatoru: se para kondenzira (E-A) i sa stanjem koje odgovara
točki A izlazi iz kondenzatora.
entalpija (h), a kao
apscisa entropija (s). U pojnim pumpama: opromjena stanja od A - A’ posljedica je povišenja
tlaka vode.
Termički stupanj djelovanja

Teorijska korisna energija jednaka je hD - hE (hD - entalpija pare na
ulazu u turbinu, hE - entalpija na izlazu iz turbine).
Prikaz procesa bez gubitaka u

Ako se uvaži energija za pumpanje pojne vode, može se teorijska
kondenzacijskoj parnoj
korisna energija odrediti iz izraza hD – hE – (hA’ – hA),
termoelektrani (h-s dijagram)

Dovedena je energija jednaka hD – hA’ (hA - entalpija vode na ulazu u Efektivni stupanj djelovanja
kotao). Ovaj izraz može se proširiti sa hA’ pa se dobiva izraz hD – hA – (hA’
– hA). Prilikom crtanja h-s dijagrama zanemareni su svi gubici, ali u praksi se
oni ne mogu zanemariti.
Omjer izmeñu teorijske korisne i dovedene energije naziva se termički
stupanj djelovanja: To su:
a) Gubici u parnom vodu od kotla do turbine i u regulacijskom ventilu
hD − hE − ( h A ' − h A ) turbine; zbog njih stanje pare na ulazu u turbinu ne odgovara točki D već
η er =
hD − h A − ( h A ' − h A ) D1
b) Gubici u turbini zbog kojih se ekspanzija ne vrši po adijabati D1E1 već
Iz razmatranja može se ispustiti član (hA’ – hA) u brojniku jer se po krivulji D1E2.
potrošak energije za pojnu pumpu može uključiti u ostali vlastiti potrošak
elektrane. Za ova razmatranja može se zanemariti taj član i u nazivniku,
čime se čini nešto veća greška kad je tlak visok. Pretpostavljeno je, Omjerom razlika entalpija pare u točkama D1 i E2 , s jedne strane, i u
dakle, da se točka A’ na slici 5.1 poklapa s točkom A. točkama D1 i E1, s druge strane, definiran je unutarnji stupanj djelovanja
turbine:
Izraz za termički stupanj djelovanja tada glasi: hD 1 − hE 2
ηi =
h − hE hD 1 − hE 2
η ter = D
hD − h A
c) Gubici zbog pothlañenja kondenzata – u nekim slučajevima - ispod

temperature zasićenja koja odgovara tlaku u kondenzatoru. U tom je
slučaju stanje kondenzata na izlazu iz kondenzatora odreñeno točkom
A1.
d) Gubici pare kroz brtvenice i gubici topline zbog odvoñenja i isijavanja,
koje možemo zanemariti.
e) Mehanički gubici u turbini.
Ako se sa ηk označi stupanj djelovanja kotla, sa ηp stupanj djelovanja
cjevovoda, sa ηi unutarnji stupanj djelovanja turbine, sa ηm mehanički
stupanj djelovanja, može se odrediti stupanj djelovanja na vratilu turbine
koji se zove efektivni stupanj djelovanja (ηe):
η e = η erη mη iη pη k
pri čemu pretpostavljamo da ne dolazi do pothlañivanja kondenzata.
Prikaz procesa u parnim kondenzacijskim TE koji uvažava gubitke

Stupanj djelovanja na pragu elektrane Čimbenici koji utječu na stupanj djelovanja TE
Uvažavajući još stupanj djelovanja generatora (ηg) dolazi se do stupnja Odlučan utjecaj na stupanj djelovanja parne termoelektrane ima termički
djelovanja elektrane na priključcima generatora: stupanj djelovanja,koji je i najmanji pa je nastojanje da se on poboljša
Utjecaj povećanja tlaka pare
ηel = ηeη g Termički stupanj djelovanja uz
konst. temperaturu svježe pare
Ako se sa ν označi omjer izmeñu snage potrebne za vlastiti potrošak raste s povećanjem tlaka pare
sve do optimalnog tlaka, uz koji
(Pvl) i snage na priključcima generatora (Pel);
se postiže maks. stupanj djelovanja
Pvl Taj tlak je veći što je temp.pare viša,
ν =
Pel tako da za temperature od 450OC i
više doseže i vrijednost iznad 200 bara
može se odrediti stupanj djelovanja na pragu iz elektrane iz izraza:
To vrijedi za ciklus bez zagrijavanja
η el , p = η el (1 − ν ) kondenzata, dok već za ciklus s jednim
stupnjem zagrijavanja maks. iščezava, Ovisnost termičkog stupnja djelovanja o tlaku i
pa povišenje tlaka donosi i povećanje temperaturi pare za teorijski ciklus bez zagrijavanja
termičkog stupnja djelovanja kondenzata (temperatura u kondenzatoru 270C)
Povišenje temperature svježe pare Termički stupanj djelovanja TE uz

Ono uvijek dovodi do poboljšanja stupnja djelovanja meñupregrijavanje pare može se
odrediti iz izraza
Granica temperature odreñena je svojstvima upotrijebljenog čelika
( hD − h F ) + ( hG − hE )
Meñupregrijanje pare η ter =
( h D − h A ) + ( hG − h F )
Termički stupanj djelovanja može se poboljšati meñupregrijanjem pare koja je
već djelomično ekspandirala u prvom (VT) dijelu turbine, s tim da ponovo U brojniku je teorijska korisna
pregrijana para u drugom (NT) dijelu turbine ekspandira do kondenzatorskog energija, koja se dobiva
tlaka ekspanzijom pare u prvom dijelu
Ponovo pregrijanje pare (od D do F) i u drugom dijelu
vrši se u kotlu turbine (od G do E)
I toplina se dovodi u dva dijela, i to
za ugrijavanja, isparavanje i prvo
pregrijanje (od A do D), a drugi
puta samo za ponovno pregrijanje
Shematski prikaz (od F do G)
procesa s meñupregrijanjem
u parnoj termoelektrani h-s dijagram procesa s meñupregrijanjem u parnoj TE

• U takvim termoelektranama pogonski strojevi generatora su plinske
turbine. Isprva su se plinske turbine gradile kao turbine s otvorenim
procesom
• Osnovni su elementi postrojenja s plinskim turbinama, koje rade s
otvorenim procesom: kompresor K, komora za izgaranje KI i plinska
turbina T
3.4. Plinske termolektrane
Osnovna shema postrojenja s plinskom turbinom
• Kompresor K upija zrak iz atmosfere i tiska ga u komoru za izgaranje Stupanj djelovanja plinskih TE
KI, u koju se dovodi gorivo (u tekućem ili plinovitom stanju)
•Proces u postrojenju s plinskom turbinom bez gubitaka može se
• Izgaranje se dogaña uz konstantni tlak, a izlazni plinovi struje kroz prikazati p – v dijagramu ili T – s dijagramu
turbinu T i ekspandiraju u njoj do atmosferskog tlaka
• Postrojenje s plinskom turbinom može se staviti u pogon samo s

pomoćnim izvorom energije. U tu svrhu služi asinkroni motor.
• Postrojenja s plinskim turbinama s višestrukom kompresijom i

višestrukom ekspanzijom imaju stupanj djelovanja i specifične investicije
usporedive sa stupnjem djelovanja i specifičnim investicijama modernih
parnih termoelektrana
• Najjednostavnija postrojenja s plinskim turbinama rade sa znatno nižim

stupnjem djelovanja (17 – 20 %), a specifične investicije iznose samo
polovinu od specifičnih investicija za postrojenja s visokim stupnjem
djelovanja. Osnovni kružni proces u plinskoj TE

• Od 1 - 2: zrak se adijabatski komprimira u kompresoru Q1 − Q2 Q T −T
η ter = = 1− 2 = 1− 4 1
• Od 2 - 3: toplina se dovodi u komoru za izgaranje uz konstantni tlak p2 Q1 Q1 T3 − T2
(miješa se zrak s plinovima izgaranja)
• Stupanj djelovanja takvog postrojenja nizak je zbog velike količine
• Od 3 – 4: Plin (mješavina) u turbini adijabatski ekspandira. topline koju odvode plinovi na izlazu iz turbine i zbog znatne energije
• Od 4 – 1: plin se odvodi iz turbine uz konstantni tlak p1, koji je jednak koju treba utrošiti za kompresiju zraka; kreće se izmeñu 12 i 26 %
tlaku okoline
• Plinovi koji su ekspandirali u turbini
• Dovedena toplina proporcionalna je površini 23ba u T - s dijagramu: imaju temp. (T4) višu od temp. komprim.
Q1 = c p ⋅ (T3 − T2 ) zraka (T2), pa je moguće izlaznim
plinovima predgrijavati komprimirani
zrak za izgaranje
a odvedena toplina proporcionalna je površini 14ba, odnosno:
Q 2 = c p ⋅ (T4 − T1 ) • To se postiže postavljanjem
zagrijača zraka Z
• Korisna toplina je razlika tih toplina, a termički stupanj djelovanja je
Shema postrojenja s plinskom
omjer te razlike i dovedene topline pa je:
turbinom i zagrijačem zraka
• Termički stupanj djelovanja postrojenja sa zagrijačem zraka veći je od

termičkog stupnja djelovanja bez toga zagrijača u svim slučajevima kada
je T4 > T2
• Poboljšanje stupnja djelovanja može se postići kompresijom u više
•
stupnjeva s hlañenjem izmeñu pojedinih stupnjeva. Sniženjem
temperature zraka smanjuje se
specifični volumen zraka, što
dovodi do smanjenja potrebnog
rada kompresije koji je proporc.
Shema plinske TE s
trostupanjskom
kompresijom i sa
Kružni proces u postrojenju s plinskom turbinom
zagrijavanjem zraka s trostupanjskom kompresijom

• Kod ekspanzije u više stupnjeva plinovi se ponovo zagrijavaju
dovoñenjem goriva nakon djelomične ekspanzije. Ponovno zagrijavanje
se vrši do najviše temperature procesa (T3)
Shema postrojenja s plinskom turbinom s trostupanjskom kompresijom

i s trostupanjskom ekspanzijom te sa zagrijavanjem zraka Proces u postrojenju s plinskom turbinom i
K1, K2, K3 - kompresori, KI1, KI2, KI3 - komore za izgaranje, trostupanjskom ekspanzijom
T1, T2, T3 -plinske turbine, Z – zagrijač zraka
Plinska TE sa zatvorenim procesom

• Izvedba s tri kompresora i tri turbine na istom vratilu, zahtijeva vrlo
dugo vratilo i dovodi do konstruktivnih poteškoća. Izvedba s jednim •U dosad razmatranim postrojenjima u plinskim je turbinama
vratilom nameće potrebu da svi kompresori i sve turbine rade s ekspandirala smjesa plinova izgaranja i zraka. Zbog toga za pogon ne
konstantnim brojem okretaja, što otežava prilagoñavanje promjenama može poslužiti kruto gorivo jer bi krute čestice pepela plinskoj turbini vrlo
opterećenja i povećava potrošnju goriva pri djelomičnom opterećenju brzo uništile lopatice
• Izvedbom zatvorenog procesa, meñutim, to postaje moguće jer u
• Podjela kompresije i ekspanzije u dva ili više stupnjeva omogućava da
kompresoru i turbini stalno kruži isti zrak, koji ne sudjeluje u izgaranju
se izbjegnu navedene poteškoće.
• U tom slučaju postrojenje ima dva ili tri vratila: na jednom od njih je
generator s jednom turbinom i jednim kompresorom, a na ostalima po
jedna turbina i po jedan ili dva kompresora
• Na taj način samo se na jednom od vratila mora održavati konstantni

broj okretaja, a na ostalima se broj okretaja može mijenjati s promjenom Shema najjednostavnije plinske TE
opterećenja kako bi se postigao što bolji stupanj djelovanja sa zatvorenim procesom
H – hladnjak

• Taj zrak preuzima toplinu u izmjenjivaču topline, koji je ujedno i komora
Prednosti i nedostaci plinskih TE
izgaranja
• Zatvoreni proces potpuno je analogan parnom postrojenju: komora za Prednosti:
izgaranje s izmjenjivačem topline odgovara parnom kotlu, plinska turbina 1. Priprema vode za napajanje kotlova u postrojenjima s parnim
parnoj turbini, hladnjak kondenzatoru, a kompresor pojnoj pumpi turbinama zahtijeva znatne ureñaje, koji potpuno otpadaju u
postrojenjima s plinskim turbinama ili su zamijenjeni filtrima za zrak u
• U zatvorenom procesu mogu se primijeniti već opisani postupci kojima područjima u kojima u zraku ima znatnih količina prašine. Uzdržavanje
se poboljšava stupanj djelovanja (zagrijavanje zraka, višestruka tog filtera neusporedivo je jednostavnije od pripreme vode za kotlove
kompresija i ekspanzija)
2. Za pogon postrojenja s višestrukom kompresijom potrebna je
• U zatvorenom procesu maksimalna je temperatura više ograničena
odreñena količina vode za hlañenje zraka, ali potrebna količina vode
nego u otvorenom procesu. Cijevi u komori za izgaranje moraju se,
znatno je manja (u odnosu 5:1) od količine vode potrebne za hlañenje
zagrijati više nego što iznosi maks. temperatura zraka na ulazu u turbinu.
kondenzatora parne turbine iste snage
• Zbog toga je maks. Temp. mjerodavna za stupanj djelovanja niža od 3. Postrojenje s plinskom turbinom smješta se u jednoj prostoriji, što
maks. temp. u postrojenju (ograničena konstrukcijskim materijalom) I olakšava nadzor nad postrojenjem i ima za posljedicu da je površina
cijevi u komori izgaranja moraju biti izvedene od termički otpornog potrebna za izgradnju postrojenja s plinskom turbinom manja od površine
materijala, dok je u postrojenju s otvorenim ciklusom njegova je upotreba potrebne za postrojenje s parnom turbinom iste snage
nužna samo za turbinske lopatice.
4. Vrijeme potrebno za stavljanje u pogon iz hladnog stanja postrojenja s

parnom turbinom iznosi i nekoliko sati, a za postrojenje s plinskom • Glavni nedostatak plinskih turbina otvorenog procesa: nemogućnost
turbinom otvorenog sistema nije dulje od 20 – 30 minuta upotrebe ugljena kao goriva, a čak je i upotreba teških ulja kao goriva
ograničena na temperature koje nisu znatno više od 600 °C. U pepelu
teških ulja ima naime soli, koje ulaze u turbine u tekućem stanju, tamo se
talože i izazivaju koroziju lopatica turbine
• Navedeni nedostaci plinskih turbina imaju svoje puno značenje kad se

radi o izgradnji elektrana koje trebaju proizvoditi temeljnu energiju
• Kad treba izgraditi rezervne ili vršne elektrane za manje područje,

dolaze više do izražaja prednosti plinskih turbina nego njihovi nedostaci.
Zbog malog trajanja iskorištenja rezervne ili vršne elektrane, troškovi za
gorivo nemaju presudni utjecaj, pa se može upotrijebiti postrojenje s
plinskom turbinom jednostavnije izvedbe koja radi s relativno niskom
maksimalnom temperaturom
Dijagram stavljanja u pogon plinske TE Livorno snage 25 MW

• Postrojenje jednostavne izvedbe (bez zagrijavanja komprimiranog
zraka, s jednostrukom kompresijom i ekspanzijom) traži niske investicije,
omogućava vrlo brzo stavljanje u pogon i lako održavanje postrojenja, te
praktički ne traži vode za hlañenje (osim za hlañenje ulja za regulaciju i
za mazanje)
• Postrojenje s plinskom turbinom vrlo je pogodno za energetsko

korištenje otpadnih plinova u industriji (grotlenih plinova visokih peći, 3.5. Osnovna energetska karakteristika termolektrana
plinova iz rafinerija nafte i kemijskih industrija)
• Plinska turbina može se upotrijebiti i za kombiniranu proizvodnju

električne energije i topline, bilo u obliku tople vode bilo u obliku pare
• Niti jedan od ranije definiranih stupnjeva djelovanja nije ni za

promatrani agregat konstantan već ovisi o opterećenju agregata. To
takoñer vrijedi i za termoelektranu kao cjeline. Stupanj djelovanja
definiran je kao omjer korisne el. snage (P) i dovedene snage (D): D = f ( P)
P
η =
D
s = f ( P)
• Ako se u kordinatnom sustavu na apscisu nanese korisna snaga, a na
ordinatu dovedena snaga, dobit će se osnovna energetska karakteristika
D = f(P)
•I z osnovne energetske karakteristike TE moguće je odrediti
karakteristiku stupnja djelovanja ŋ=f(P) i karakteristiku specifičnog
potroška s=f(P), koja je definirana kao omjer dovedene i korisne snage
D
s=
P
Osnovna energetska karakteristika D=f(P), karakteristika stupnja djelovanja
ŋ=f(P) i karakteristika specifičnog potroška s= f(P)

• Pomoću osnovne energetske karakteristike moguće je za poznatu • Površina D=f(t) prikazuje dovedenu energiju WD (potrošnja topline):
krivulju trajanja opterećenja odrediti potrošnju topline dovedene gorivom t
W D (t ) = ∫ D (t ) d t
o
koja se može odrediti planimetriranjem. Korisna energija W prikazana je

takoñer krivuljom, ali ispod krivulje P=f(t):
t
W (t ) = ∫ P (t ) d t
o
• Iz tih dviju veličina moguće je odrediti srednji stupanj djelovanja i srednji

specifični potrošak:
η sr =
W WD  MJ 
s sr =  kW h 
WD W
Grafičko odreñivanje dovedene energije (WD) iz dijagrama opterećenja P=f(t) i

osnovne energetske karakteristike D=f(P)
• Prethodno prikazana osnovna energetska karakteristika vrijedi za TE s

jednim agregatom. Postojanje više agregata omogućuje bolje
prilagoñavanje dijagramu opterećenja.
Energetska karakteristika
triju jednakih agregata u
istoj elektrani
• Sjecištem karakteristika za različiti broj agregata odreñeno je područje rada s

odgovarajućim brojem agregata, a najnižim dijelovima krivulja meñu tim sjecištima
Odreñivanje zbirne odreñena je osnovna energetska karakteristika termoelektrane (ABCD).
osnovne energetske Odreñivanje energetskih karakteristika kad su u pogonu više agregata vrši se uz
karakteristike za dva
zahtjev optimalne raspodjele opterećenja meñu agregatima (uz koju se postiže
jednaka agregata
najmanja moguća potrošnja topline).

12 PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

12 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ELEKTRANE I EES

Elektrotehnički fakultet Osijek 0 Elektrotehnički fakultet Osijek 1

Skripte i zbirka su dostupne u knjižnici fakulteta.

Elektrotehnički fakultet Osijek 2 Elektrotehnički fakultet Osijek 3

Elektrotehnički fakultet Osijek 4 Elektrotehnički fakultet Osijek 5

Elektrotehnički fakultet Osijek 6 Elektrotehnički fakultet Osijek 7

Elektrotehnički fakultet Osijek 8 Elektrotehnički fakultet Osijek 9

Instalirana snaga Raspoloživa snaga

Elektrotehnički fakultet Osijek 12 Elektrotehnički fakultet Osijek 13

U EES postoji velik broj potrošača različitih karakteristika, zbog

Elektrotehnički fakultet Osijek 14 Elektrotehnički fakultet Osijek 15

Elektrotehnički fakultet Osijek 16 Elektrotehnički fakultet Osijek 17

2.1. Općenito o hidroelektranama

Elektrotehnički fakultet Osijek 18 Elektrotehnički fakultet Osijek 19

Elektrotehnički fakultet Osijek 22 Elektrotehnički fakultet Osijek 23

• Brane ili pregrade su grañevine koje imaju višestruku namjenu:

Elektrotehnički fakultet Osijek 24 Elektrotehnički fakultet Osijek 25

• Prema konstrukciji, masivne se brane mogu podijeliti na:

• Lučne brane ponekad imaju neke elemente gravitacijske brane,

• Nasute brane najčešće se grade od nehomogenog materijala u

Elektrotehnički fakultet Osijek 26 Elektrotehnički fakultet Osijek 27

Elektrotehnički fakultet Osijek 28 Elektrotehnički fakultet Osijek 29

• Zahvat na površini vode izvodi se kada je pregrada niska pa je

• Zahvat ispod površine vode izvodi se kada se razina vode tijekom

Elektrotehnički fakultet Osijek 30 Elektrotehnički fakultet Osijek 31

• Tunel se može izvesti kao gravitacijski i kao tlačni.

• HE su znatno elastičnije u pogonu kad imaju tlačni dovod nego

Elektrotehnički fakultet Osijek 32 Elektrotehnički fakultet Osijek 33

2.2.4. Vodostan ili vodna komora

• Vodostan ili vodna komora nalazi se na kraju dovoda.

• Kad je dovod gravitacijski, potreban je vodostan dovoljnog

• Ako HE ima tlačni dovod, može se vodostan izvesti kao

Elektrotehnički fakultet Osijek 34 Elektrotehnički fakultet Osijek 35

Elektrotehnički fakultet Osijek 36 Elektrotehnički fakultet Osijek 37

2.2.6. Obilazni cjevovod 2.2.7. Vodne turbine

Elektrotehnički fakultet Osijek 38 Elektrotehnički fakultet Osijek 39

Skice vodeničkih kola: a) iskorištavanje kinetičke energije

Kineska obrada čelika

Elektrotehnički fakultet Osijek 40 Elektrotehnički fakultet Osijek 41

Fourneyronova vodna turbina

Elektrotehnički fakultet Osijek 42 43

44 Elektrotehnički fakultet Osijek 45

Francisove turbine izvode se s horizontalnom i s vertikalnom

Tipovi turbina slobodnog mlaza (akcijskih)

Elektrotehnički fakultet Osijek 46 Elektrotehnički fakultet Osijek 47

Skica Francisove turbine s Skica Kaplanove turbine

Skica Peltonove turbine

Elektrotehnički fakultet Osijek 48 Elektrotehnički fakultet Osijek 49

Elektrotehnički fakultet Osijek 50 Elektrotehnički fakultet Osijek 51

Elektrotehnički fakultet Osijek 52 Elektrotehnički fakultet Osijek 53

• S druge strane, nakon izlaska iz hidroelektrane u odvodni kanal,

Elektrotehnički fakultet Osijek 54 Elektrotehnički fakultet Osijek 55

Elektrotehnički fakultet Osijek 56 Elektrotehnički fakultet Osijek 57

• S obzirom da je za vodu koja služi za pogon vodnih turbina

Ph = gQH n (kW) (2.11)

• U razmatranom slučaju bio je prikazan smještaj vodne turbine u

Elektrotehnički fakultet Osijek 58 Elektrotehnički fakultet Osijek 59

Elektrotehnički fakultet Osijek 60 Elektrotehnički fakultet Osijek 61

Elektrotehnički fakultet Osijek 62 Elektrotehnički fakultet Osijek 63

Prikaz sličnosti vodnih turbina

Elektrotehnički fakultet Osijek 64 Elektrotehnički fakultet Osijek 65

n" D ' H n" n ′′ H n′′ Q ′′ H n′′ Ph′′ H n′′ H n′′

Elektrotehnički fakultet Osijek 66 Elektrotehnički fakultet Osijek 67