RAZVOJ KOZMETIKE I KOZMETOLOGIJE

Sklonost čovjeka mijenjanju izgleda seže u praistorijsko doba. Neki stari načini ukrašavanja
mogu se još naći kod primitivnih plemena (tetoviranje tijela, premazivanje kože bojama,
namjerno deformisanje usne ili uha, stvaranje ožiljaka).

U antičkim vremenima kozmetičkim sredstvima nastojao se prikriti loš izgled i istaći ono što
je na čovjeku lijepo.

Sve do 16.vijeka nije se tragalo za uzrocima promjena koje narušavaju izgled.

Danas se pod pojmom “kozmetika” (lat. Ars cosmetica) smatra skup djelatnosti kojima je
osnovni cilj njegovanje osobne ljepote čovjeka, a kozmetologija je kreativna kategorija ovih
djelatnosti.

Kozmetika obuhvata tehnike čišćenja, njege, zaštite, mirisanja i ukrašavanja svih dijelova
tijela sa svrhom da se što duže sačuva i istakne ono što je na osobi lijepo, a da se
istovremeno prikriju prirodni nedostaci izgleda.

Kozmetologija istražuje, pronalazi i metodološki primjenjuje uticaje, zahvate i kozmetička

sredstva kojima je moguće otkloniti, odgoditi, ublažiti ili samo prikriti nastanak funkcionalnih
ili fizičkih promjena koje remete estetski izgled osobe. Te promjene mogu poremetiti duševni
i tjelesni sklad osobe.

1. Kozmetika u starom vijeku

5.000 god. p.n.e. - na mumijama i slikama u grobnicama faraona vidi se primjena sjenila (sa
malahitom).
Oko 3500 god.p.n.e. Izrađuju se masti za usne i ugljeni štapići za isticanje očiju

Za isticanje očiju korištena je i boja kohl (antimon-sulfat, olovo-sulfid, bakar i magnezijum-

oksid) ili mješavina olova i bakra (mesdemont).
Na donje kapke-zelena boja; na gornje-tamno siva.
___?-krema od ovčjeg loja, olova i čađi.

Lice- svijetlo zelena pasta od bakarnih minerala

Za usne i obraze – crvena glina pomiješana s vodom
Depilacija – šećerni sirup

1580 god.p.n.e.- primjena kane za bojenje kose na mumiji iz 18.egipatske dinastije. Kasnije
se kanom boje i nokti na rukama i nogama.
Krema protiv ____?: tamjan, bademovo ulje, trave i fermentirani voćni sok.
U početku pisane historije čovječanstva medicina i kozmetika činile su prirodnu cjelinu, da bi
se kasnije u pojedinim epohama razdvajale i ponovo udruživale.

Kod starih Egipćana medicina je bila povezana s kozmetikom, pa se u Papyrus Ebers nalaze
kozmetički propisi zajedno s medicinskim receptima.
Papyrus Ebers otkriven je 1874. u Luksoru, dug je 20m, širok 30cm, pisan s obje strane i
sadrži 829 propisa.

1580 god.p.n.e.- Papyrus Ebers: recepti za pripravke za sijedu kosu, uklanjanje bora,
šminkanje, uklanjanje suvišnih dlaka i neugodnih mirisa, jačanje zuba, kupanje, šminkanje.
Pripravci su sadržavali supstance biljnog, životinjskog i mineralnog porijekla. Tako je npr.
prašak za ______? sadržavao usitnjeni kremen, zelenu hrđu, glinu i med.

69.-30.god.p.n.e. – Kleopatra je napisala zbirku recepata za preparate za uklanjanje peruti,

bojenje kose, uljepšavanje i njegu lica

Osim dekorativne, bila je razvijena i higijenska kozmetika, koja je prvenstveno obuhvatala

pranje tijela i masažu uz primjenu mirisnih kupki, ulja i masti.
Korišteni su mirisi: mošus, ambra, tamjan.

Osim za kozmetiku, korišteni su i za mirisanje hramova i drugih prostorija, za balzamiranje i

prilikom prinošenja žrtava.

Poslije WC-a – detaljno pranje cijelog tijela pastama od mješavine vode i natrona

Dokaz za to su alabasterne posude za čuvanje mirisa, koje su pri otkriću Tutankamonove

grobnice još uvijek mirisale.

Egipćani su izumitelji kupatila sa podnim zagrijavanjem, koja su kasnije preuzeli Grci, Židovi i
Rimljani; razvili su umjetnost uljepšavanja lica i tijela, te češljanja, bojenja i kovrčanja kose.

Dokaz za to su alabasterne posude za čuvanje mirisa, koje su pri otkriću Tutankamonove

grobnice još uvijek mirisale.

Egipćani su izumitelji kupatila sa podnim zagrijavanjem, koja su kasnije preuzeli Grci, Židovi i
Rimljani; razvili su umjetnost uljepšavanja lica i tijela, te češljanja, bojenja i kovrčanja kose.

Egipatska znanja o kozmetici proširila su se na zemlje Sredozemlja i Azije: Asiriju, Perziju,

Grčku i Indiju.

3.200 god.p.n.e. – Ep o Gilgamešu (pigment ultramarin, mirisi iz bilja)

U starih Indijaca bila je razvijena i korektivna hirurgija (rinoplastika)

1.500 god.p.n.e. – u starim induskim knjigama-Vede (2000 ljekovitih i mirisnih tvari)

U Bibliji se spominju kozmetička znanja u području Palestine. Navode se masti i ulja za

masažu, mirisi, rumenila za lice, boje za obrve i trepavice, vještački zubi (od tvrdog drveta,
slonovače i zlata).

Kina i Japan (1.500 g p.n.e.) : Bojenje lica u bijelo - puder od riže.

Obrve su brijane i čupane, a zubi bojeni zlatno ili crno.
Kanom je bojena kosa i lice.

U Japanu šminka se zasnivala na tri boje: bijela, crna i crvena.

Gejše - ritual šminkanja i dotjerivanja

Grčka i Rim : U starih Grka kozmetika je takođe bila povezana s medicinom. Kozmetička
sredstva nabavljala su se kod tzv. Farmakopola (apotekara) i bila su slična onima kod
Egipćana.
Hipokrat (460-377 god.p.n.e.) “Corpus Hyppocraticum “ (sastoji se iz 59 djela, a u drugom su
kozmetički propisi; opisana sredstva za uljepšavanje lica, protiv sunčanih pjega, uklanjanje
bora, protiv opadanja kose, za masažu i mirisanje)

Grci su spravljali mirisne masti za određene dijelove tijela (egipatska mast za noge,
feničanska mast za bradu i prsa, marakus za obrve i kosu)

Za šminkanje su koristili bijeli pigment “psimytion” (olovo-karbonat) i crveni (živa II sulfid),

koji se počeo koristiti u vrijeme održavanja VII Olimpijade.

Za pranje zuba: prah jelenjih rogova, pepeo životinjskih kostiju, ljekovito bilje; depilirali su se
toplom smolom;
Toaletne pudere spravljali su od praška mirisnih biljaka, uz dodatak bijelih pigmenata i služili
su za upijanje znoja i mirisanje tijela i posteljine.

Grkinje su bojile kosu, dlanove bojile kanom, upotrebljavale mnogo mirisa; muškarci i žene
su nosili perike.

U Ilijadi i Odiseji na više mjesta se spominje upotreba mirisnih ulja nakon kupanja. Tako se
Odisej u zemlji Feačana poslije kupanja premazuje uljem, a usnulu Penelopu boginja Atena
premazala je ambrozijevim uljem.
Svake godine u drevnoj Ateni održavao se praznik Kallyntria- svečanost ljepote, kada su se
Atenjani posebno uređivali i uljepšavali Atenin kip.

Grčki filozof Teofrost detaljno je opisao izradu i fiksiranje mirisa pomoću ulja.

Ulja su se nanosila na kožu i prije hrvanja.

U starom Rimu kozmetika je doživjela veliki procvat, naročito u doba careva, kada u Rim
dolazi mnogo grčkih ljekara i filozofa. Nastaju i prve naučne rasprave o kozmetici.
Dioskurid (oko 50.god.) napisao je udžbenik farmakologije, sa propisima za kozmetiku.
Celsus “De medicina” u 8 knjiga (u VI knjizi piše i kozmetici)
Hirurg Trifon pronašao je sredstvo za bojenje ožiljaka

Galen (129-200.)daje prvi propis za izradu kreme za hlađenje (pčelinji vosak, bademovo ulje i
ružina voda).

Spominje depilator “psilotra” koji uništava korijen dlake.

Mirisi ze izrađuju na bazi perunike i drugog mirisnog bilja.

Rimljani koriste rumenila za lice, tečne pudere.
Sjaj za nokte – ovčji loj i krv
Bubuljice – ječmeno brašno i maslac.
Rimski filozof Platus “Žena bez šminke je kao hrana bez soli”.

Najcjenjenija boja za kosu bila je lizimahija, jer je davala svijetlu boju kose tamnokosim
Rimljankama. Naziv je dobila prema Lizimahu, vojskovođi Aleksandra Velikog.
Marcelius se u svojim spisima ruga starim muškarcima crne kose.

Sijedu kosu češljali su olovnim češljem umočenim u vinsko sirće. To je preteča kasnijeg
korištenja olovo-acetata za obnavljanje boje kose.

Sijedu kosu češljali su olovnim češljem umočenim u vinsko sirće. To je preteča kasnijeg
korištenja olovo-acetata za obnavljanje boje kose.

Rimski pjesnici pisali su o toaleti rimskih gospođa: uveče se na lice stavljala maska “Popeana”
(hljeb namočen u mlijeko), a ujutro se lice pralo emulzijom vode i mlijeka magarice. U vodu
za kupanje dodavao se miris jasmina.
Blatne kupke s dodatkom krokodilskog izmeta.
 U starom Rimu postojao je kult kupanja. Muškarci su odlazili u javna kupališta, gdje su
postojali maseri, frizeri i drugi stručnjaci za uljepšavanje, a bogate Rimljanke kupale su se u
sopstvenim bazenima, okružene robinjama (“cosmetae”).

Prvo sistematsko dijelo iz kozmetologije napisao je Kriton, ljekar cara Trajana I. Knjige su
izgubljene, ali o njihovom sadržaju iscrpno je pisao Galen.
Sastojalo se iz 4 knjige.

Prva knjiga opisuje sredstva za očuvanje, pojačavanje rasta i bojenje kose i uklanjanje bora.
U drugoj knjizi opisana su sredstva za čišćenje kože vrata, masti protiv znojenja i za očuvanje
glatke kože na rukama, protiv mrlja na koži i ožiljaka.

Treća knjiga imala je poglavlja o liječenju bolesti kože, uklanjanje sunčevih pjega i
omekšavanju kože.

Četvrta knjiga obuhvatala je sredstva za liječenje lišajeva, osipa, bolesti noktiju, bradavica.

Kozmetička sredstva u Rimu prodavali su trgovci mastima, seplasiarii (prema Seplasii, ulici u
Kapui, srednja Italija, gdje su se prodavala kozmetička i ljekovita sredstva)

Oko 80. god. Rimljani su proizvodili više od 600 vrsta kozm.preparata.

2. Kozmetika u srednjem vijeku

U većini srednjovijekovnih evropskih zemalja zapušta se higijena i primjena kozmetičkih
sredstava, jer vlada uvjerenje da je isticanje ljepote djelo đavola i da je prevara stvaranje
ljepote tamo gdje je prirodno nema
Naglašava se da kozmetika nema veze sa medicinom jer ne liječi.
Ipak, neki srednjovjekovni pisci medicinskih dijela spominju kozmetičke propise (Pavao iz
Egine, 7.vijek, spominje propise za izradu preparata za njegu kože i zuba)

Elizabetanskoj Engleskoj, u modi je bila crveno obojena kosa. Dobrostojeće žene su stavljale
bjelance na lice da bi ga posvijetlile i spavale su sa parčićima sirove govedine na licu, kako bi
se oslobodile bora. Jedan engleski pozorišni pisac napisao tim povodom - ”Lijepa žena je kao
delikates”.

Svijetao ten bio je simbol bogatstva; španske prostitutke koristile su ružičastu šminku.

U Arabiji i Perziji pripremaju se boje za kosu (kana, indigo, “egipatska voda”, rastvor AgNO3),
depilatori, preparati za njegu kože i kose. U to vrijeme Arapi prave toliko mirisa, da ih izvoze
u Evropu.
 Arapski ljekar Ibn Sina prvi destilira droge sa eteričnim uljima i tako dobija ekstrakte mirisa.
Farmakolog Ibn-el-Baitar u velikom djelu o farmakologiji 17. poglavlje posvećuje kozmetici.
Arapi smatraju da vanjski izgled ovisi o zdravstvenom stanju i da se nedostaci mogu popraviti
terapijskim i dijetetskim mjerama.

U Evropi već od 9.vijeka postoji visoka medicinska škola u Salernu, koja je bila preteča
medicinskih fakulteta.

Za kozmetologiju je važna Trotula, za koju se ne zna da li je bila babica ili ljekar, ali se zna da
je u 12.vijeku napisala djelo o ženskim bolestima, ali je pisala i o izbjeljivanju i bojenju kose,
uklanjanju bora i proširenih kapilara.

Nešto kasnije osnovan je medicinski fakultet u Monpelijeu. Profesor tog fakulteta, Arnaldo
de Vilanova, napisao je 2 knjige o kozmetici.

Henry de Mondeville (1260.-1320.) “Cyrurgia” prvi opisuje mogućnost trajnog uklanjanja

dlaka (uvođenjem vrele igle u folikul dlake) i razdvaja dermatologiju od kozmetologije.

3. Kozmetika u novom vijeku

U vrijeme renesanse razvijeno građansko društvo troši mnogo skupocjenih mirisa i
dekorativnih pripravaka, ali je higijena bila na niskom nivou. Mnogi kozm.preparati tog doba
su beskorisni ili čak štetni za zdravlje (Aqua Toffana-puder za lice sa arsenikom)
Za čišćenje zuba korištene su samo čačkalice.

Montaigneovi eseji (1533.-1592.)-prvi podaci o dermoabraziji u svrhu osvježenja izgleda lica;

blijeda koža lica postiže se primjenom pepela i finog pijeska.

U 16. vijeku otvorena je prva parfimerija u Parizu. Vlasnik je bio Renato Bianco, parfimer
Katarine Mediči.

U 15. i 16. vijeku medicinsku knjige više ne uključuju kozmetiku, ali se u 17.v. kozmetika
ponovo smatra granom medicine i postaje veoma popularna.
Pierre Le Conte tvrdio je da cjelokupna kozmetika služi zdravlju.
U Jeni (17.vijek) formiran je i prvi studij kozmetologije, a 1680. izrađena je i prva disertacija iz
kozmetologije “O ljudskoj ljepoti”.
U 18 v. nastaje obimna kozmetička literatura sa savjetima za čuvanje zdravlja i ljepote. Autori
su ljekari, apotekari, proizvođači kozm.preparata, ali i oni koji su se htjeli obogatiti na
ljudskoj taštini. U Francuskoj –popularan crveni ruž za usne i rumenilo, kao simboli zdravlja.

Započinje proizvodnja Kelnske kolonjske vode.

U Francuskoj se troše velike količine dekorativne kozmetike, kolonjskih voda i parfema. To je

posebno izraženo na francuskom dvoru, gdje su potrošači ovih sredstava bili ne samo
muškarci i žene, nego i djeca. Razlog tome bila je prvenstveno loša higijena.

U Versajskom dvorcu postojala je jedna jedina kada za kupanje, a i nju su upotrijebili za

vodoskok.

U Engleskoj su se plašili pretjerane potrošnje kozm.preparata i pribora za prikrivanje

tjelesnih nedostataka.

1770. engleski Parlament donosi propis prema kojem će se sve žene, bez obzira na dob,
položaj i profesiju, koje obmanu bilo kojeg građana Engleske primjenom mirisa, boja,
kozmetičkih voskova, vještačkih zuba, lažne kose i sl. biti kažnjene po zakonu, a brak će biti
poništen.

Želju za dotjerivanjem nisu mogle suzbiti ni zabrane, kao što je zabrana Marije Terezije i
njenog sina, Josifa II

1787. god. austrijski car Josif II zabranio je spravljanje, prodaju i upotrebu bijele šminke zbog
štetnosti za zdravlje, a za prodaju crvene šminke odredio je veliki porez.

U 19.vijeku počinje industrijska proizvodnja kozm.proizvoda

1806. William Colgate –sapunsko svjećarska radnja u Njujorku. 1898-prvi Palmolive sapun
1879. Procter and Gamble –bijeli sapun;
1889 Hans Švarckopf –apoteka u Berlinu
1872. Arinobu Fukuhara – Shiseido kozmetika

Kozmetika dobija naučne temelje i postaje priznata grana medicine.

U drugoj polovini 19.vijeka održan je niz velikih svjetskih izložbi na kojima su izložene i
supstance za izradu kozm.proizvoda i kozm.proizvodi.
1893. započinje redovna nastava iz kozmetologije na Školi za frizere u Čikagu, a već od 1889.
na istoj školi počinju se školovati i nastavnici kozmetologije
20. vijek karakteriše veliki razvoj kozmetologije, od industrijske proizvodnje sirovina i
preparata, preko stručne i naučne publicistike, edukacije, do konačne primjene u
specijaliziranim ordainacijama i klinikama koje se često nazivaju “farme ljepote”.
1902. Nessler uvodi metodu trajnog kovrdžanja kose, a pred II svjetski rat pronađena je
metoda hladnog kovrdžanja.

1900.
Annie Turnbo Malone je počela da prodaje tretmane za kosu, uključujući i tretmane za
ispravljanje kose bez oštećenja, kondicionere za kosu, preparate za rast kose -po sistemu od
vrata do vrata. Ona je sama formulisala svoje proizvode.

1903.
Hemičar Hans Švarckopf koji je imao svoju prodavnicu još od 1898. godine je prodavao
šampon u prahu rastvorljiv u vodi, „Šampon sa crnom glavom“, kao alternativu za grube
sapune i skupa ulja koja su se tada koristila za pranje kose.

1905.
Sarah McWilliams je krenula sa prodajom preparata za rast kose principom od vrata do
vrata. Sarah je bila afroamerikanka koja je i sama počela da gubi kosu zbog čega se udružila
sa ranije već pomenutom Annie Turnbo Malone. Sarah je bila odličan menadžer, a Annie je
formulisala specijalan šampon za afroamerikanke.

1909.
Francuski hemičar Eugene Schueller je razvio prvu bezbjednu komercijalnu farbu za kosu
koju je predstavio u časopisu La Coiffure de Paris. Naredne godine je ovaj hemičar imenovao
svoju kompaniju kao L'Oreal.
Iste godine, Florence Graham iz Kanade i Elizabeth Hubbard otvorili su salon na Petoj Aveniji
u Njujorku, koji će kasnije Graham preimenovati u Elizabeth Arden.

1911.
Doktor Oscar Troplowitz je razvio Eucerit koji je kasnije postao osnova Nivea kreme. Na slici
je Paul C. Beiersdorf po kojem je Nivea kompanija dobila ime Beiesdorf.
1912.
Pojava prve Nivea kreme. Nivea je uvijek reklamirana kao potpuno univerzalna krema koja
može da se koristi za lice, ruke i tijelo.
Na slikama - razvoj pakovanja Nivea kreme kroz 60 godina. U prvom redu slike iz 1912.,
1924., 1925., u drugom redu slike iz 1931., 1943. i 1959. godine, da bi konačno 1970. godine
dobila svoj sadašnji oblik.

1915.
Ruž za usne je predstavljen u cilindričnom metalnom obliku koji i danas poznajemo. Shiseido
je predstavio tonik za kosu namijenjen uklanjanju peruti i protiv opadanja kose.

1917.
Shiseido izbacuje preparat za izbeljivanje kože Hydrogen Peroxide Cucumber. Pored ovog, na
tržište su izbacili puder u prahu u raznim bojama.
Do 1917. u Japan su se uvozile kopije parfema iz Pariza, da bi se konačno proizveo prvi
parfem (Hanatsubaki) u Japanu koristeći cveće koje je karakteristično za Japan.

1920.
U Americi manufakturna proizvodnja parfema i kozmetike dovodi do masovnog tržišta.

Niveina kolekcija iz 1920. godine

Shiseido hladan krem (cold cream) iz 1918. godine.

1921.
Na tržištu se pojavljuje Nivea sapun za brijanje. Te iste 1921., 5. maja, na tržistu se pojavljuje
parfem Chanel 5 .

1927.
Hans Švarckopf lansira prvi tečni šampon i samo godinu dana poslije regenerator za kosu.

1930.
u Parizu se intenzivno pojavljuju različite boje za kosu. Filmske zvezde počinju da utiču na stil
i korišćenje šminke. Bledilo lica zamenjeno je holivudskim potamnjelim tenom.
Reklama za kolekciju Irresistible iz 1930. godine i reklama za Coty puder i samopotamnjivač
za tamniji ten iz 1929. godine.

1932.
Charles i Joseph Revson, distributeri lakova za nokte i hemičar Charles Lackman su osnovali
Revlon. Prezime Revson je prepravljeno u Revlon dodavanjem L od prezimena hemičara
Charles Lackman..

Visokoškolska nastava iz kozm. počinje 1908. na Columbia univerzitetu u Njujorku.

Istovremeno u Evropi, na medicinskim fakultetima, unutar predmeta dermatovenerologija
izučava se i kozmetologija.
Prije II svj.rata na Dermatovenerološkoj klinici Medicinskog fakulteta u Zagrebu mogao se
upisati izborni predmet Odabrana poglavlja iz kozmetike.
Danas pri dermatovenerološkim klinikama obično postoje i odjeljenja za dermatološku
kozmetologiju, koja se bave estetskim problemima. U rješavanju tih problema uključuju se uz
dermatologe i plastični hirurzi, endokrinolozi, ORL, oftalmolozi, fizikalni terapeuti, psiholozi,
sociolozi.

Značaj kozmetologije
Ekološki pokreti koji propagiraju zdrav život doprinijeli su povećanju opšte svijesti o
njegovanom i zdravom tijelu.
Primjena kozmetičkih preparata nema samo dekorativno djelovanje, već i psihološko,
društveno i medicinsko značenje.
Poznato je da na psihu loše utiče prekomjerni rast dlaka, prekomjerno znojenje, prerano
sijeđenje kose...
Zato će depilatori, antiperspiransi i dezodoransi, boje za kosu i razna sredstav za maskiranje
nedostataka na koži učiniti da se osobe osjećaju sigurnije i bolje.

Neposredno s psihološkim djelovanjem povezano je i društveno značenje kozmetologije, jer

čišćenje, njega, zaštita i uljepšavanja kože, kose i nokata doprinose opštem poboljšanju
izgleda ososbe, jačaju njeno samopouzdanje i omogućavaju sigurniji nastup u društvu.

Razvoj kozm.omogućio je da kozmetička sredstva postanu dostupna svim slojevima društva,

što je posebno važno kada su u pitanju higijenski preparati.

Medicinski značaj kozmetologije ogleda se u preveniranju bolesti kože i njenih adneksa, kao i
zuba i usne šupljine.

Preparati za čišćenje, njegu i zaštitu doprinose održavanju normalnog, zdravog stanja kože,
kose i noktiju, jer sprečavaju pretjerani gubitak vlage, doprinose obnavljanju hidrolipidnog
omotača, sprečavaju infekcije i brane kožu od štetnih uticaja UV zračenja i agresivnih tvari.

Novi podaci govore da upotreba dekorativne kozmetike može dati i pozitivne imunološke
odgovore, jer aktivira imuni sistem. Isto tako primjena nekih mirisa može dovesti do smirenja
i relaksacije korisnika, što je dokazano snimkama EEG-a.

Podjela kozmetologije

1. Opšta kozmetologija
Obuhvata postupke i sredstva za čišćenje, njegu i
zaštitu kože i adneksa, te zuba i usne šupljine.
Čišćenje se obavlja pomoću preparata u obliku sapuna,
kupki, ulja, krema i maski za čišćenje kože, šampona, pasti
i voda za zube;
Njega se provodi pripravcima za masažu, emolijentima,
puderima i pripravcima za njegu kose, nokata i usana.
Zaštita kože provodi se preparatima za zaštitu od UV
zračenja.

2. Dekorativna kozmetologija

Obuhvata sredstva za uljepšavanje lica, tijela, kose i noktiju.

Za uljepšavanje lica koriste se dekorativni puderi, ruumenila za lice, dekorativni preparati za
područje oka, ruževi, olovke i sjajila za usne, preparati za vještačko tamnjenje, za izbjeljivanje
kože i sredstva za depiliranje.
Kosa se uljepšava sredstvima za privremeno i trajno kovrčanje, odnosno ravnanje, lakovima
za kosu, gelovima i voskovima, sredstvima za izbjeljivanje i bojama za kosu.
Uljepšavanje noktiju provodi se primjenom sradstava za manikiranje, poliranje noktiju,
lakovima i odstranjivačima lakova, pripravcima za bjeljenje slobodnih rubova noktiju.

3. Medicinska kozmetologija
Obuhvata postupke i sredstva za ozdravljenje kože, kose,
noktiju i sluznice,te za uklanjanje estetskih nedostataka u
izgledu.
Osnov medicinske kozmetologije čini dermatološka kozmetologija, a u rješavanju problema
uključuju se i druge specijalnosti.
Dermatološka kozmetologija bavi se dermatozama koje estetski narušavaju izgled osobe
(akne, rozacea), te različitim promjenama u funkcioniranju i obojenosti kože i njenih
adneksa.
Temeljni podaci o koži
Najveći organ ljudskog tijela
300 miliona stanica
Površina: 1,2-1,8m2.
Težina: 18% tjelesne težine
Debljina: 0,2-0,6 mm (kapci) 2-4 mm (dlanovi i tabani)

Izgled kože
Baršunasta, glatka i sjajna
Poligonalni areali omeđeni brazdama

Dvije vrste brazda:

Funkcionalne (dlanovi)
Strukturalne (vezane za rast kože)

Tekstura kože zavisi od stanja površine kože (rožnatog sloja), a naboranost kože od stanja
dermisa.

Građa kože
Epidermis
Dermis
Hipodermis

Hidrolipidni omotač
Štiti kožu od gubitka vlage i prodora stranih tijela (mikroorganizama)
Ph - blago kisela (5,5); od 4,1 (vlasište) do 7,2 (stopala)

Lipidi (žlijezde lojnice, dijelom epidermalne stanice): skvaleni, voštani esteri, trigliceridi,
slobodne masne kiseline, esteri sterola...

Hidrofilne tvari (žlijezde znojnice)

Epidermis
Višeslojni pločasti epitel
Debljina 0,1-1,4 mm
1. Bazalni sloj (stratum basale)
Jedan red cilindričnih stanica, međusobno povezanih desmosomima.
Bazalna membrana – veza sa dermisom

Nazubljeni sloj (stratum spinosum)

3-7 redova stanica, povezanih desmosomima.
Građa: poligonalne stanice s jezgrama i trnastim nastavcima.

Zrnasti sloj (stratum granulosum)

2 reda stanica
Građa: vretenaste stanice ispunjene keratohijalinskim zrncima (važna uloga u orožavanju)
Značaj: reflektira najveći dio svjetla, štiti dublje slojeve kože od UV zračenja.

Svijetli sloj (stratum lucidum)

Obavezno- dlanovi i tabani (gdje je koža najdeblja)
1 ili više slojeva stanica u vidu homogene, eozinofilne pruge
Sadržaj stanica: preeleidin, eleidin i posteleidin-nastaje otapanjem keratohijalina

Rožnati sloj (stratum corneum)

Tanke, odumrle, heksagonalne stanice, bez organela
Ispunjene keratinom
Površne stanice se neprimjetno prašinasto ljušte, uz stalno nadoknađivanje iz dubljih slojeva.
Ph vrijednost 4,6-6,4 (kiselost zbog prisustva aminokiselina)

Ostale stanice epidermisa

1. Keratinociti
Sve stanice epidermisa
Učestvuju u stvaranju keratina

2. Melanociti
U str.basale (1 melanocit na 10 epidermalnih stanica)
Uloga: sinteza melanina
Broj melanocita isti je, bez obzira na rasu, ali je različit sadržaj melanina.

3. Langerhansove stanice
Iznad str.basale
Uloga u imunološkim zbivanjima (monociti-makrofagi)

4. Merkelove stanice
U str.basale
Uloga receptora (mehanoreceptori)

Epidermodermalna granica
(bazalna membrana)
Građa: kolagen, laminin, endaktin, fibronektin, hijaluronska kiselina.

Uloga:
Potpora stanicama epitela, endotela i parenhima
Povezuje epidermis s dermisom
Filtracijska barijera za makromolekule
Sprečava gubitak vode i elektrolo+ita
Štiti od prodora mikroorganizama i hemijskih tvari
Keratinizacija (orožavanje) epidermisa
Keratinociti se dijele (proliferacija), putuju prema površnim slojevima, a gornji slojevi
rožnatog sloja se ljušte.
Proliferacija zavisi i od doba dana : jača za vrijeme spavanja i odmora, kao i kod povreda
kože.
Vrijeme potrebno da 1 novostvotrena stanica iz str.basale dođe na površinu kože: 28-30
dana
Na licu - brža proliferacija(13-14 dana)

Tokom proliferacije iz živih, cilindričnih stanica bazalnog sloja postupno prelaze u nežive,
orožale, spljoštene stanice rožnatog sloja.

Uzrok: autoliza u keratinocitima, posredstvom lisosomskih enzima – razaranje staničnih

organela – razgradni produkti sprečavaju stanične procese – smrt stanice

Živi dio epidermisa: stanice bazalnog, granuloznog i spinoznog sloja.

Mrtvi dio epidermisa: stanice svijetlog i rožnatog sloja, ispunjene keratinom

Keratin (protein bogat sumporom) pruža otpor prodoru tvari u oba smjera.

Zašto površina kože nije kruta i suha, i pored potpune keratinizacije stanica?

Smjesa humektantnih tvari (NMF, Natural Moisturizing

Factor)
U međustaničnim prostorima mrtvog dijela epidermisa
Omogućava vezivanje vode
Sastav: mliječna kiselina, kreatinin, laktati, citrati, karboksilati itd.
Promjena sadržaja vode u stanicama

Uporedo s procesom keratinizacije

Živi ili vlažni slojevi epidermisa: 70-80% vode
Odumrli površinski ili suhi slojevi epidermisa: 10-15% vode

Promjena sastava lipida u epidermisu

U toku keratinizacije
Iz fosfolipida i gliko-sfingolipida – neutralni lipidi (steroli, slobodne masne kiseline, ceramidi i
trigliceridi)
Lipide luče:
Keratinociti (posebno prije puberteta)
Sebociti u žlijezdama lojnicama

Produkcija loja je individualne osobina.

Najjača od 16. do 40 godine starosti, zatim opada (posebno u žena)

. Dermis
Građa: stanice vezivnog tkiva i međustanična tvar
Sadrži adnekse, krvne i limfne sudove, nerve i osjetna tjelašca.
Debljina: 0,5 mm (kapci) do 2-3 mm (tabani i dlanovi)

Histološka građa:
Stratum papillare (kolagena i elastična vlakna, okomito prema epidermisu; šalje izdanke
prema epidermisu sa osjetnim tjelašcima i krvnim sudovima)
Stratum reticulare (debeli snopovi kolagenih vlakana, elauninska i zrela elastična vlakna,
uporedo s epidermisom)

Stanice dermisa
1. Fibroblasti
Sintetiziraju kolagen i elastična vlakna
Kad nisu sintetski aktivni prelaze u fibrocite, glavne stanice dermisa
Uloga: fagocitoza

2. Mastociti
Oko malih krvnih sudova, oko adneksa i u subkutisu.
Sadrže heparin i histamin (uloga u upalnim i alergijskim reakcijama)

3. Upalne stanice dermisa

Rijetke u nepromijenjenoj koži
Limfociti (stvaranje antitijela); plazma-stanice (stvaranja antitijela), neutrofili i eozinofili.

Osnovnu masu dermisa čini HIDRATIZIRANI GEL (mukopolisaharidi, mukoproteini, plazma

proteini, glukoza, voda i elektroliti)

Stupanj hidratizacije ovisi o hijaluronskoj kiselini.

Starenje: smanjenje količine hijaluronske kiseline i hondroitin sulfata, a porast dermatan

sulfata.

Subcutis (potkožno masno tkivo)

Ispod dermisa
Spaja kožu s podlogom (fascija, mišić ili periost)
Građa: vezivni septumi, masni lobuli (masne stanice)
Količina varira (spol, starosna dob, način ishrane, endokrini faktori)
Sadrži krvne sudove, te može doći do upanog procesa
Nedostaje na nekim dijelovima tijela (nos, kapci, vanjski spolni organi)

Adneksa kože
Žlijezde (znojnice, lojnice, mirisne, mliječne)
Dlake
Nokti

Žlijezde znojnice (glandulae sudoriferae)

Jednostavne, zavijene tubulusne žlijezde
Smještene duboko u dermisu, otvaraju se sitnim otvorom na površini kože.

2 miliona u koži
Najviše: dlanovi i tabani
Nedostaju: rubovi usana, glans i prepucijum penisa, unutrašnja strana malih usana.
Sastav znoja: 99% voda, ostalo elektroliti (Na, K, Cl) i urea

Uloga znoja:
regulacija tjelesne temperature
zaštita od infekcije (bakteriostatski i mikostatski učinak) zbog kiselog pH

Mirisne žlijezde (glandulae sudoriferae maiores)

Najviše: pazušne jame, areola dojke, kapci, vanjski slušni kanal, vestibulum nosa, oko anusa.
Sekret je primarno bez mirisa
Karakterističan miris: posljedica razgradnje sekreta pod uticajem bakterija na koži.
Izlučivanje sekreta počinje u pubertetu, a prestaje s involucijom spolnih žlijezda.
U žena bolje razvijene, pojačane funkcije u početku menstrualnog ciklusa.

Lojne žlijezde (glandulae sebaceae)

Razgranate alveolarne žlijezde
Smještene u dermisu, vezane za folikul dlake

Radom lojnica upravljaju hormoni.

Sastav loja: masti i bjelančevine
Uloga loja: čini kožu glatkom, nakon puberteta djeluje bakteriostatski (masne kiseline dugih
lanaca)
Neravnomjeran raspored (koža lica 800 cm2; ekstremiteti 50 cm2)
Osim na licu i vlasištu, puno ih ima iza uha, na leđima, u predjelu prsne kosti, oko pupka, i
preponama i perianalno.

Mliječna žlijezda (mamma)

Najveća žlijezda u koži
Složena alveotubulusna žlijezda
Građa: parenhim, odvodni kanali koji se otvaraju na bradavici.
Koža bradavice i okolina (areola mammae): melanin, lojnice, znojnice i mirisne žlijezde.

Dlake (pili)
Orožale, elastične, nitaste tvorbe.
Na koži cijelog tijela, osim: crveni dio usana, bradavice dojki, dorzalna strana distalnih
falangi, unutrašnja strana prepucijuma i velikih usana, male usne, glan, dlanovi i tabani.
Najgušće: koža glave (100 000)

Boja dlake: svijetlo žuta, crvenkasta, smeđa, crna (ovisno o količini melanina i količini zraka u
dlakama).

Građa dlake:
Stabljika (dio iznad površine kože)-scapus pili
Korijen (dio uložen u kožu)-radix pili
Bulbus pili (proširen završetak korijena)

Brzina rasta dlake: 1,5-3 mm dnevno

 Životni vijek dlake: obrve i trepavice (nekoliko mjeseci), vlasište (nekoliko godina)
Nova dlaka svojim postepenim rastom izbacuje i nadoknađuje staru dlaku.

Uloga dlake: zaštitna (štiti organe vida, njuha i sluha; važne za osjet dodira

Vrste dlake:
Lanugo (u fetalnoj dobi)
Vellus ili sekundarna (zamjenjuje se nakon 32-36 sedmica; pokriva sve dijelove tijela osim
vlasišta, obrva i trepavica)
Terminalna

Morfološki tipovi dlake (ovisno od ugla pod kojim su folikuli smješteni u koži):
Ravna
Valovita
helička (negroidna)
spiralna
Nokti (unguines)
Građa: epidermalni i vezivni dio
Epidermalni dio:
Sadrži temeljni, nazubljeni i jako debeo rožnati sloj, koji čini ploču nokta (corpus unguis).
Lunula unguis bjeličasti dio u proksimalnom dijelu nokta)
Lectulus unguis (vezivno ležište u koje su uloženi ploča i epidermis ispod nje)
Rast nokta: 0,1 mm dnevno ili 1 cm u 3 mjeseca,
Brzina rasta opada u starosti
U djetinjstvu: 0,2 mm /dan
Sa 80 godina 0,04 mm/dan.
Na desnoj ruci nokti rastu brže, na nogama sporije nego na rukama.
Funkcija nokta: zaštitna
Štiti prst od povreda i štiti osjet dodira.
3.Temeljni podaci o koži II

1. Boja kože
Faktori od kojih zavisi boja kože:

Debljina i prozirnost epidermisa

Sadržaj krvi u površinskim krvnim sudovima
Količina i vrsta pigmenta (melanin, hemoglobin, karotin)
Rasa
Porodica
Starosna dob
Dio tijela
Opšte zdravstveno stanje
Izlaganje suncu
Lijekovi

Epidermis nema krvnih sudova!

Melanin

Stvaranje u koži
Smještaj: epidermis, sluznice, retina oka, polusluznica spolnih organa
Najmanja količina: dlanovi i tabani
Zaštitna uloga (u epidermalnim stanicama, iznad jedra)

1. Eumelanin
Tamni pigment (crno-smeđi)
Zaštita od UVB zraka

2. Feomelanin
Žuti-crvenosmeđi pigment
Koža i kosa plavih do crvenokosih ljudi
Povećava citotoksičnost i mutagenost UVB zraka

Vrste pigmentacije:

1.Konstitucijska
Genetski određena (crnci u sjevernim krajevima?)

2.Inducirana
Nakon izlaganja suncu ili vještačkim izvorima UV zraka

Rasne razlike u pigmentaciji

Crnci i bijelci:
isti broj melanocita
različita količina pigmenta
Crnci: pigment krupniji i tamniji
Crnci: u svim slojevima epidermisa
Bijelci: germinativni sloj epidermisa
Rase-geografski raspoređene (ovisno od intenziteta sunca

Izuzeci:
Američki Indijanci (bez razlike u boji kože, bez obzira na geografsku širinu)

Tasmanci (tamni, iako žive u umjernoj klimi)

Boja kože prema dijelovima tijela:

Zavisi od rase, spola, genetike

Crnci-najtamnija koža na trbuhu, bijelci-bedra
Japanci: jasno ograničena svjetlija i tamnija područja (lateralni dio ruku svjetliji od
medijalnog)
Žene svjetlije od muškaraca

Lijekovi
Fenotijazini-sivo modra boja kože

Oboljenja
Icterus (žutica)
Adisonova bolest-bronzana
Vitiligo

. Funkcije kože

Zaštitna funkcija
Regulacija tjelesne temperature
Izlučivanje tvari iz organizma
Primanje tvari u kožu i organizam
Osjetna funkcija
Imunološki procesi
Sinteza vitamina D

Zaštitna funkcija kože

1. Zaštita od gubitka vode, elektrolita i drugih sastojaka kože:
Učestvuju: hidrolipidni omotač, rožnati sloj epidermisa, hijaluronska kiselina i kolagen u
dermisu (vežu vodu)

2.Zaštita od mehaničkih uticaja:

Učestvuju svi dijelovi kože:
Epidermis-čvrstina
Dermis- elastična građa (ublažava pritisak i udarce)
Potkožno tkivo- amortizer (razvijenost na dijelovima izloženim pritisku)

3. Zaštita od aktiničkih uticaja:

Učestvuju: epidermis, melanin
Epidermis- rožnati sloj (dio UV zraka reflektuje, dio apsorbuje); zrnasti sloj (keratohijalinska
zrnca)

4. Zaštita od hemijskih uticaja:

Učestvuju: hidrolipidni sloj, suhi slojevi epidermisa

Hidrolipidni sloj- neutrališe kiseline i baze
Suhi slojevi epidermisa- stratum corneum i lucidum
Svaki dan- kontakt s preko 150 hemijskih supstanci

5. Zaštita od mikroorganizama:
Učestvuju: kiseli hidrolipidni sloj, suhi slojevi epidermisa, hijaluronska kiselina u dermisu
Saprofitna flora kože- normalna
Nepovoljni uslovi za rast patogenih mikroorganizama
Odbacivanje odumrlih stanica rožnatog sloja- odbacivanje mikroorganizama
Mjesta s alkalnijom kožom (aksile, između nožnih prstiju)- povoljni za rast bakterija i gljivica

2.2. Regulacija tjelesne temperature

80% topline gubi se preko kože
Temperatura tijela je stalna, bez obzira na vanjsku temp.
Učestvuju: vazomotorički refleks, sekrecija znoja i loja, melanin

1. Vazomotorički refleks:
mali krvni sudovi na hladnoći se skupljaju, na toploti šire
2.Sekrecija znoja
Zaštita od pregrijavanja, isparavanjem znoja organizam se hladi
Vlažan zrak – usporeno ili onemogućeno znojenje, otežana regulacija temperature

3.Pilomotorički refleks za pražnjenje lojnica

Hladnoća-stezanje mišića m.arrector pili- istiskivanje loja – loj je slab provodnik toplote
4.Melanin
Apsorbuje toplotnu energiju i po potrebi otpušta
Koža crnaca apsorbuje 34% više toplotne energije od kože bijelaca

2.3. Izlučivanje tvari iz organizma

Učestvuju: rožnati sloj, žlijezde lojnice i znojnice

Odbacivanje rožnatog sloja- odbacivanje tvari koje se nalaze u stanicama rožnatog sloja i
površini kože

Znojnice- izlučivanja aminokiselina, elektrolita

Lojnice- izlučivanje masnih tvari

2.4. Primanje tvari u organizam

Na tome se zasniva lokalna terapija u dermatologiji i primjena kozmetičkih preparata !!

2.5. Osjetna funkcija

Receptori za:
Dodir, bol, toplotu, hladnoću, toplotu i pritisak (zaštitna funkcija)
Duboki senzibilitet (važan za orjentaciju u prostoru)

2.6. Imunološki procesi

Učestvuju: Langerhansove stanice, T limfociti, makrofagi, histiociti

2.7. Sinteza D vitamina

Stvara se vitamin D3 (holekarciferol)

7-dehidrokolesterol (u epidermalnim stanicama)-

pod uticajem UV zraka- provitamin D-
izomeracija u vitamin D3-
prenošenje u krvotok i vezivanje za serumski protein-
nastaje aktivni oblik vitamina D3-

Uloga D vitamina: mineralizacija kostiju

3.Tipovi kože

Normalna (20%)
Masna (70%)

Suha (10%)

Mješovita

Preporuke za zdravu i sjajnu kožu

Ishrana: voće, povrće, žitarice, nemasno meso i mliječni proizvodi

Unošenje dovoljnih količina vode u organizam

Izbjegavanje alkohola, nikotina i kafe

Izbjegavanje stresa

Svakodnevna njega, početa na vrijeme i prilagođena kasnijoj dobi.

Četiri osnovna koraka svakodnevne njege:

Očistiti lice sredstvom za čišćenje koje uklanja nečistoću, suvišnu masnoću, odumrle stanice
kože i šminku.

Osvježiti i dodatno očistiti kožu tonikom.

Zaštitite lice dnevnom hidratantnom kremom koja će koži osigurati glatkoću i gipkost.

Prije spavanja nanesite noćnu kremu koja će potaknuti dubinsko obnavljanje kože.

Obratite pažnju na sljedeće!

Kako se osjeća vaša koža poslije čišćenja? Da li je pretjerano suha, zategnuta, ili je crvena?
Koliko brzo je koža upila kremu nakon što ste je nanijeli na lice? Da li je upila tako brzo da
želite staviti novi sloj?

Kada vam se tijekom mjeseca ili dana koža lica mijenja, kada je masna, obratite pažnju koliko
vremena je prošlo od čišćenja, itd...

Ako malo više vremena posvetite koži, lakše ćete se prepoznati u osnovnim tipovima kože i
znat ćete šta je vašoj koži potrebno, kao i da li su preparati koje koristite odgovarajući.

Normalni tip kože

Karakteristike:
Dobra prokrvljenost
Uravnoteženo lučenje lojnica i znojnica
Baršunast izgled
Male pore (10nm)
Otvori folikula 0,16mm
Hidrolipidni sloj čuva vodu, prihvata hidrofilne i lipofilne tvari

Njega normalne kože:

U starijoj dobi prelazi u suhi tip kože.
Kozmetički preparati trebaju što duže sačuvati normalno stanje kože.
Čišćenje kože: emulgirani losioni, oko očiju- hidrofilna ulja
Pranje kože: losioni za tuširanje, kupke
Dnevna njega: hidratantne kreme
Noćna njega: hranljive kreme

3.2. Suhi ili sebostatični tip kože

Karakteristike:
Smanjeno lučenje lojnica i znojnica
Oskudan hidrolipidni sloj (smanjuje barijernu funkciju kože)
Nije smanjen sadržaj vode u koži, već sposobnost kože da zadrži vlagu
Izgled: tanka, napeta, nježna i providna
Pore nisu vidljive
Mat, bez sjaja, sklona crvenilu i ljuštenju
Rano stvaranje bora
Osjetljivost na promjene temperature, vjetar, sunce, hemijske agense.

Česta kod djece ispod 10 godina starosti i osoba starijih od 60 godina.

Od drugog do petog desetljeća života udio žena koje pate od suhe kože osjetno je viši, nego li
udio muškaraca.

Suhoća kože ovisi o različitim vanjskim (egzogenim) i unutarnjim (endogenim) čimbenicima.

Njega suhe kože:

Čišćenje kože: blaga sredstva, koja na koži ostavljaju tanak premaz (nadoknada prirodnog
nedostatka masnoće)
Ulja ili kreme za čišćenje kože
Pranje kože: mlakom vodom, bez sapuna ili premašteni losioni za tuširanje
Nakon pranja: emolijentne kreme ili losioni
Maske za lice: na bazi hidrokoloida
Dnevna njega: hidratantne kreme
Noćna njega: hranljive kreme (posebno s ceramidima)

3.3. Masni ili seboreični tip kože

Karakteristike:
Pojačano lučenje lojnica
Izgled: koža debela, grubih pora, sivkasto-žućkaste boje
Otvorene pore, obilno lučenje znoja i masnoće
Koža sjajna i masna
Sklonija stvaranju komedona
Povećani promjeri sebacealnih folikula
Česta seboreja
Javljanje- u pubertetu, zadržavanje i u srednjoj dobi, smanjenje u starosti

Njega masne kože:

Čišćenje kože: alkoholno-vodeni losioni, zatim adstringentni tonik

Povremeni piling
Dnevna njega: hidratantna krema i emulzije s matirajućim efektom, izbjegavati masne
preparate,

3.4. Negativna stanja kože

Isušena (dehidrirana) koža
Nečista koža
Osjetljiva koža
Prerano ostarjela koža
3.4.1. Isušena (dehidrirana) koža

Problem- nedostatak vlage u koži

Tretman- kao suhi tip kože

3.4.2. Nečista koža

Mastan sjaj, komedoni, papule

Uzroci: pojačano lučenje loja, pojačana keratinizacija izvodnih kanala lojnica, nedostatak
emulgatora u loju

Njegom treba postići: smanjenje količine loja, čišćenje komedona, nadzor bakterijske flore

Njega nečiste kože:

Čišćenje kože: alkoholno-vodeni losioni, emulgirani kiseli losioni, keratolitici (preparati sa

salicilnom kiselinom, simporom, ureom)
Mehaničko uklanjanje površinskog sloja- piling
Obasjavanje UV zracima
Limfna drenaža
Bakterostatici (benzoeva kiselina, parabeni)
Lokalno- preparati s E vitaminom (sprečeva nastanak lipoperoksida, koji podstiču ljuštenje
kože i stvaranje komedona
Dnevna njega: hidratantna krema i tonički losioni (s adstringensima: soli aluminija, destilirani
ekstrakt hamamelisa)

3.4.3. Osjetljiva koža

Najčešće suhi tip, ali mogući su i drugi
Povećana osjetljivost na unutrašnje i vanjske faktore
Izgled: tanka, providna, sitne pore, bez komedona, brzo javljanje bora
Preosjetljivost na brojne kozmetičke preparate
Sredstva za njegu ne biraju se prema tipu kože, već se koriste hipoalergeni preparati s
umirujućim djelovanjem
Njega osjetljive kože:

Čišćenje kože: emulgirani losioni, losioni bez alkohola

Njega kože: kreme i losioni s protuupalnim tvarima: ekstrakti kamilice, hmelja, divljeg
kestena, aloa vera, D-pantenol...
Maske s hidrokoloidima i emolijentnim kremama
 Izbjegavati tvari koje nadražuju: sapune, alkohole, konzervanse, sredstva za piling, intenzivno
sunčanje, saunu, solarij
Pušenje- štetno (sužava krvne sudove i smanjuje snabdijevanje tkiva kiseonikom)

3.4.4. Prijevremeno ostarjela koža

Osobine i izgled staračke kože
Izgled: stanjen, suha koža, naborana, žućkasta, prošireni kapilari, pigmentirane i
depigmentirane mrlje.
Uzroci: bolesti, prehrambene i životne navike (alkohol, duhan, neuredan život), uticaji
okoline (UV zraci i isušivanje kože)

Njega prijevremeno ostarjele kože:

Čišćenje kože: hidrofilna ulja i uljne kupke, emulgirane kreme i losioni (pH-5,5)
Maske s hidrokoloidima
Toniziranje kože: raspršene termalne vode, bezalkoholni tonici
Dnevna njega: hidratatne kreme (zimi masnije)
Noćna njega: kreme tipa V/U uz dodatak biogenih stimulansa (vitamini, proteini, polen, alge,
plankton, pčelinja mliječ), kreme s liposomima sa dodatkom ovlaživača, lipida i vitamina
Regeneracija: retinolna kiselina i selen, maske s kolagenom i elastinom, preparati s AHA i
hijaluronskom kiselinom.

4. Starenje i koža

Biološki proces povezan sa starenjem ostalih organa

Početak starenja organa- poslije 40.godine, ubrzano nakon 65.godine.

Starenje kože je spor, ali progresivan i neizbježan degenerativni proces;

Dva termina povezana sa starenjem kože:

Prirodno, fiziološko starenje

Solarno starenje, “photoaging”

Starenje kože je pokretač moćne industrije, od estetske hirurgije do brojnih, često

nedjelotvornih sredstava za podmlađivanje.

Intenzitet staračkih promjena zavisi od:

1. Genetskih faktora (boja, tip kože, spol, konstitucija)
 Dokaz su proučavanja identičnih blizanaca
2. Unutrašnjih i vanjskih faktora
Dokaz: brže starenje otkrivenih dijelova tijela zbog štetnog uticaja UV zračenja

1.Štetni uticaji koji ubrzavaju starenje kože

Pušenje, alkohol
Stres
Pogrešna ishrana
Lijekovi
Oboljenja
UV zraci
Klimatski faktori
Aerozagađenje
Štetni preparati za kožu
Hlorirana voda

2.Izgled staračke kože

Hrapava, naborana, neelastična
Hiperpigmentacije i depigmentacije
Prošireni kapilari
Suha, stanjena, žućkasta
Sijeda, prorijeđena kosa

3.Histološke promjene
Starenje svih slojeva kože
3.1. Promjene u epidermisu
Epidermis-suh, hrapav, sklon ljuštenju (posebno potkoljenice)
Smanjenje živih slojeva epidermisa

Promjena oblika keratinocita

Broj mitoza bazalnih keratinocita NIJE SMANJEN, ali je smanjen životni vijek keratinocita –
ubrzano orožavanje i staračka atrofija

Smanjen broj melanocita (za 8% svakih 10 godina)

Posljedica – smanjena sposobnost pigmentacije nakon izlaganja sunčevim zracima, ali su zato
bazalni keratinociti više izloženi UV zracima (razvoj bazocelularnog karcinoma !)

Smanjuje se broj nevocelularnih nevusa, ali povećava se fokalna proliferacija melanocita

(nastanak lentigo senilis-staračkih pjega)
3.2. Promjene u epidermodermalnoj granici
Epidermodermalna granica tanja i nestruktuirana

Zaravnjena, zbog smanjenog broja dermalnih papila

Smanjena epidermo-dermalna adhezija (sklonost ka razvoju bula!)

Nije dobar filter

3.3. Promjene u dermisu

Elastična degeneracija
Dezorganizacija i kidanje elastičnih vlakana, zatim homogenizacija (smanjen sadržaj lizina i
glutaminske kiseline)

Smanjena sinteza kolagena (zbog smanjene količine enzima lizil-hidroksilaze)

Kolagena vlakna nisu više paralelna i tanka, već zadebljala i nepravilno raspoređena
Kolićina topivog kolagena 1% (dječja koža-10%)

Smanjena sposobnost vezivanja vode u osnovnoj supstanci u koju su uložena elastična i

kolagena vlakna (smanjena količina hijaluronske kiseline i hondroitin-sulfata) – smanjena
elastičnost kože, pojava bora, opuštenost kože

3.4. Promjene u subkutisu

Smanjeno potkožno masno tkivo
Gubitak masnih jastučića na licu (koža se jaće bora, lice izgleda sitnije

3.5. Promjene kožnih adneksa

Smanjen broj i veličina folikula dlake
Kosa tanja, kraća, slabije pigmentirana

U muškaraca -gušće i duže obrve, dlake na ušnim školjkama i oko ulaza u ušni kanal
(hipertrihoza)
U žena – dlakavost na licu (hirzutizam)

Sijeda kosa –canities senilis (smanjen broj i aktivnost melanocita)

Smanjen rast noktiju

Smanjeno lučenje lojnica i znojnica – smanjen hidrolipidni sloj (dolazi do povećanog gubitka
vode i nastanka suhe kože)
 Ateroskleroza krvnih sudova (smanjen protok krvi u koži, proširene kapilare, krvarenja u koži)

Smanjena prokrvljenost i gubitak masnog tkiva – osjetljivost na hladnoću

Promjene u receptorima - smanjena osjetljivost na bol, svrbež kože

Smanjen broj Langerhansovih stanica

Posljedica – oslabljen imunološki odgovor u koži, te povećan rizik od maligne transformacije

keratinocita

Sklonost infekcijama, pojačana osjetljivost na lokalne preparate, druge kontaktne alergene;

pojačana iritabilnost, intenzivnije reakcije na alergene i iritanse)

Na molekularnom nivou:

Oštećenje DNA
Oksidativna degradacija fosfolipida i lipida – masnoća površinskog sloja kože, proteina i
amino kiselina
Izmjena enzimske aktivnosti

4.Njega kože u starosti

Spriječiti isušivanje kože

Zaštititi kožu od UV zračenja

4.1. Mogućnosti prevencije i korigovanja
Mogućnosti korigovanja su relativno ograničene, privremene i za sada uglavnom ograničene
na razne kozmetske intervencije.

Mogućnosti korekcije vizuelnog aspekta ostarjele kože

Fine, površinske bore mogu da se smanje različitim fizičkim metodama koje utiču na
propustljivost kože i mikrocirkulaciju

Hidratantni preparati kratkotrajno obezbjeđuju glatkoću kože;

Zatezanje kože hirurškim intervencijama

Hemijsko-fizičke procedure (piling, abrazija) podstiču regeneraciju i proliferaciju keratinocita
i time poboljšavaju stanje ostarjele kože.

Jednostavno prekrivanje površinskih bora dekorativnom kozmetikom

Preporuke

Ne treba pušiti: bez obzira da li osoba puši ili provodi vrijeme sa pušačima, dim cigareta
oštećuje kožu i ubrzava njeno starenje.

Izlaganje dimu cigareta značajno utječe na pojavu bora na koži i njeno isušivanje.

Dim cigareta iscrpljuje iz tijela zalihe vitamina C, koji je ključni sastojak za održavanje vlage
vaše kože.

Voditi računa o izlaganju suncu:

sunčeve UV zrake prodiru duboko u tkivo kože i tako pospješuju stvaranje bora, isušuju kožu,
a u najgorem slučaju mogu uzrokovati rak kože.

Kada se provodi vrijeme na suncu treba se zaštititi kremom za sunčanje. Preporučuju se

kreme sa zaštitnim faktorom 15 ili višim, čak i ako je oblačno jer oblaci ne štite od izlaganja
UV zračenju.

Ne izlagati se hladnoći:

hladan vjetar i niske temperature također mogu pridonijeti bržem starenju kože, zbog
isušivanja.

Hraniti se zdravo:

Konzumiranjem voća i povrća, osobito voća jarkih boja i lisnatog povrća, dajemo tijelu
vitamine i antioksidanse koji smanjuju raspadanje kolagena i elastina u koži.

Važno je i unošenje dovoljno vode u organizam.Vlaženje kože: Vruće kupke i tuširanja čiste
kožu, ali je i isušuju. Stoga je važno korištenje preparata koji vlaže kožu, odnosno
hidratantnih preparata.

Putevi penetracije tvari u kožu

Glavni put: kroz epidermis-transepidermalno
Kroz folikule dlaka i lojne žlijezde-pilosebacealno
Kroz žlijezde znojnice-transsudoriferalno.

Perkutana apsorpcija
Propustljivost kože, a time i djelovanje kozmetičkog sredstva zavisi od brojnih uticaja, a
najvažniji su:

Fizičko-hemijske osobine aktivne tvari (hem.struktura i veličina čestica, jonizacija tvari,

topivost u vodi i ulju, koncentracija aktivne tvari u podlozi);
Fiziološke varijable (izlučivanje loja i znoja, mikrocirkulacija kože, starost i stanje kože)
Uticaj vehikuluma /podloge/ i neposredne okoline, što se može očitovati u
hidrataciji/dehidrataciji rožnatog sloja i vazokonstrikciji/vazodilataciji.

1. Fizičko-hemijske aktivne tvari

Tvari koje imaju sposobnost stvaranja H veza (salicilna kiselina, ditranol) prodiru duboko u
kožu-opasnost od sistemske toksičnosti.
Složeni polimeri ne prolaze kroz zdravu kožu, ali ulaze kroz oštećeni rožnati sloj.
Promjene pH vehikuluma mogu uticati na topivost i jonizaciju tvari. Važna je topivost tvari u
vehikulumu i rožnatom sloju.

2. Fiziološke varijable

Vlažna koža propusnija je od suhe.

Veća količina lipida na površini kože olakšava prodor lipofilnim, a smanjuje prodor
hidrofilnim tvarima.
Bolja prokrvljenost kože povećava resorpciju.
Koža odojčadi i male djece koža je jako permeabilna zbog tankog rožnatog sloja (opasnost od
sistemske toksičnosti-slučaj trovanja sa heksaklorofenom, koji se stavljao u pudere za djecu,
ali je od 1994. zabranjen u svim kozm.proizvodima).
Oštećena koža također je permeabilnija od zdrave, neoštećene kože.
Djelovanje ovisi i od mjesta primjene (najpropusnijaje koža skrotuma, lica, u pregibima)

3. Uticaj podloge (vehikuluma)

Podloga može usporavati ili ubrzavati penetraciju i apsorpciju aktivne tvari.

Aktivna tvar mora biti bolje topiva u rožnatom sloju nego u podlozi, jer je to uslov njenog
prelaska u kožu.
Podloga može ostati nepromijenjena na koži (parafinski ugljikovodici) ili može brzo ispariti
(etanol, eter); ostale podloge su između ovih krajnosti.
Ako podloga potpuno ispari, aktivna supstanca ostaje na koži u 100% koncentraciji (voditi
računa da se ne prekorači propisana doza).

Podloge tipa ulje u vodi (U/V) sadrže do 70% vode, brzo gube vodu i izazivaju učinak
hlađenja. Kada se isparavanje vode nastavi, masna faza koalescira-stvara okluzivni film koji
sprečava gubitak vode iz kože. Tako se vlaži rožnati sloj i povećava propusnost kože
Podloge tipa voda u ulju (V/U) –znatno slabije isparavanje vode i slabiji efekat hlađenja.

4. Barijere koje se opiru prodoru tvari u kožu

Kiseli, hidrolipidni zaštitni sloj na površini kože

Niži dijelovi rožnatog sloja (građa, suhoća, sadržaj esencijalnih masnih kiselina)
Epidermodermalna granica
Zidovi krvnih sudova.

6. Ubrzivači penetracije i permeacije

Keratolitici (narušavaju integritet rožnatog sloja)

Kapro-laktami ili azoni (nisu otapala, poboljšavaju penetraciju aktivnih tvari, bez lokalne ili
sistemske štetnosti)
Površinski aktivne tvari (povećavaju kontakt aktivne tvari s membranama stanica,
povećavajući penetraciju, posebno kroz sporedne puteve)
Alkilni esteri masnih kiselina /npr. Izopropil-miristat/
Benzil ester nikotinske kiseline (ubrzava cirkulaciju)
Ovlaživanje kože oblozima
Jontoforeza

SUPSTANCE ZA IZRADU KOZMETIČKIH PREPARATA

U izradi preparata za ličnu higijenu, njegu, zaštitu i uljepšavanje lica i tijela koriste se brojne
tvari prirodnog, polusintetičkog ili sintetičkog porijekla.
Dio tih tvari ima izraženo farmakološko, fiziološko, hemijsko ili fizikalno djelovanje (aktivne
tvari), a ostale čine podlogu (vehikulum) ili su potrebne u tehnološkom procesu proizvodnje.

Osnovni zahtjev je da ove tvari nisu štetne za zdravlje korisnika, a u pogledu čistoće moraju
odgovarati zahtjevima farmakopeje ili dr. propisima.

Zato su proizvođači supstanci obavezni za svaku supstancu provesti toksikološka ispitivanja,

kao i testove iritacije i senzibilizacije.
Zečevi, zamorci, štakori, miševi i druge manje životinje koriste se u nekim državama za
ispitivanje sigurnosti proizvoda;
Draize test na zečevima (iritacija očiju nakon 72 sata,
Kod testa kožne nadražljivosti, koncentrirana kemikalija nanosi se na izbrijana leđa životinje i
nekoliko dana se prate učinci.
Dosad je na životinjama testirano preko 8000 kozmetičkih sastojaka.

Austrija, Nizozemska, Njemačka i Belgija već su zabranile testiranje kozmetike na

životinjama, a Danska i Švedska zabranile su prodaju kozmetike koja sadrži sastojke testirane
na životinjama.

Europski parlament donio je zakon kojim se od 2009. u zemljama Europske unije zabranjuje
većina testiranja kozmetike na životinjama kao i prodaja u EU kozmetike koja je drugdje
testirana na životinjama.

Alternativa testiranju na životinjama

stanična toksikologija postaje priznata alternativa testiranju na životinjama.

testovi na umjetnoj ljudskoj epidermi, kompjuterskim modelima te pacijentima

dobrovoljcima.

Izbor supstanci za izradu kozmetičkih preparata mora biti u skladu s “Pravilnikom o uvjetima
u pogledu zdr.ispravnosti predmeta opće upotrebe” (koji je usklađen sa propisima EU)

Podjela supstanci prema načinu djelovanja na kožu:

Tvari koje djeluju na samoj površini kože (dekorativne i zaštitne): pigmenti u puderima,
rumenilima, ruževima; silikonska ulja u barijernim preparatima za ruke; filmogene tvari u
lakovima za kosu).
Tvari koje djeluju keratinotropno (povećavaju elastičnost kože, kose, noktiju, čiste ih,
potamnjuju ili izbjeljuju): ovlaživači kože, detergenti u preparatima za pranje kože).
Tvari koje djeluju direktno dermatotropno (prodiru ispod rožnatog sloja i ulaze u folikule i
žlijezde znojnice, potiču proliferaciju stanica i time epitelizaciju, podstiču rast kose): aloa
vera ekstrakt, vitamini. Alfa-hidrokiseline.

Tvari koje djeluju indirektno dermatotropno (vazokonstriktori, vazodilatatori): benzil ester

nikotinske kiseline.

Tvari koje djeluju sebotropno: neki antibiotici (eritromicin, klindamicin), preparati sumpora.
 Tvari koje nakon peroralnog ili parenteralnog davanja ulaze u kožu (hormoni, vitamini,
antibiotici, psoraleni).

1. PRIRODNE SUPSTANCIJE

Duže vremena u kozmetici prevladava trend primjene prirodnih tvari, čemu doprinose vijesti
o štetnosti nekih sintetičkih tvari i sve većem zagađenju okoline.

Proizvođači kozmetike naglašavaju prirodne sastojke u svojim proizvodima, uvjeravaju

potrošače da prirodne tvari najbolje djeluju i nisu štetne.

Posljedica toga je otpor potrošača prema sintetskim tvarima i orjentacija na prirodne

proizvode.

Međutim, mali je broj preparata koji se na tržištu nalaze pod nazivom “prirodni”, a koji su
sastavljeni samo od prirodnih sastojaka. Tzv. aroma-kozmetika izrađena je od prirodnih tvari
(eterična ulja, prirodna masna ulja).

Ponekad je sintetička supstanca mnogo jeftinija ili stabilnija od prirodne tvari. Npr. alfa-
bisabolol je jeftiniji od prirodnog, a sintetički PUR-celini stabilniji i jeftiniji od prirodnog
uzorka (trtična mast patke).

1. Anorganske prirodne supstance

To su: kaolin, bentonit, hektorit i druge gline, dijatomejska zemlja, talk, karbonati, NaCl,
oksidi željeza, neki drugi bijeli i obojeni pigmenti, soli mora i dr.prirodnih izvora.

Morska voda djeluje antiseptički i tonizirajuće. Stavlja se u losione i kupke.

Obalni mulj iz Bretanje i termalni mulj s otoka Elbe sadrže minerale koji remineraliziraju i
osvježavaju kožu. U preparate za njegu stavlja se 1-30% usitnjenog mulja, za njegu kose 5-
15%, a za pakovanja 10-30%. Pakovanja s muljem ubrzavaju cirkulaciju i metabolizam, pa
koža i kosa djeluju vitalnije.

2. Organske prirodne supstance

Mogu biti biljnog i životinjskog porijekla. Stanice, tkiva i proizvodi humanog porijekla (npr.
ekstrakti placente) izričito su zabranjeni.
Supstance biljnog porijekla su najbrojnije i nalaze se u lišću, cvijeću, kori, korijenu, gomolju,
sjemenu i polenu.

Veliki značaj imaju prirodne sluzi i smole, eterična ulja, masna ulja plodova, sjemena, sokovi i
kaše voća i ovrća. Važne su i biljke sa bojama, taninima.

Droge sa sluzima: korijen bijelog sljeza, sjeme lana, listovi i cvijet crnog sljeza, gomolji
orhideja, sluz iz sjemena dunje (za maske).

Ove sluzi izrađuju se hladnim postupkom-maceracijom.

Djeluju na kožu blago, emolijentno i zaštitno.

Preporučuju se za isušenu i ispucalu kožu.

Alginati i karagenati (iz smeđih i crvenih algi) za izradu gelova, stabilizaciju pasti za zube,
krema, losiona.

Aromatično bilje i eterična ulja djeluju na kožu stimulativno, antiseptički, antiseboroički i

umirujuće.

Za blijedu i devitaliziranu kožu: ruzmarin, lavanda, kamilica, timijan, bor, kadulja i eterična
ulja limuna, narandže i bergamote.

Za seboroičnu kožu: lavanda i mirta.

Za suhu i dehidriranu kožu: eterično ulje sandalovine, mirta, ruža i polen.

Podjela biljaka prema načinu djelovanja:

1. Biljke koje sadrže adstrigentne tvari stežu tkivo i djeluju protuupalno. To su: ekstrakti
podbjela, breze, različka i vrbe.

2Biljke koje toniziraju kožu i jačaju cirkulaciju u koži: eukaliptus i paprika (zato se npr. Capsici
tinktura stavlja u vode za kosu za bolju prokrvljenost vlasišta).

3. Biljke koje djeluju protuupalno i antimikrobno su kamilica, timijan, neven, ruzmarin,

hajdučka trava, sladić.
Sladić se stavlja u mnoge preparate za osjetljivu kožu, jer sadrži glicirizinsku kiselinu koja
djeluje poput kortikosteroida, ali bez štetnih nuspojava.
U biljkama se nalaze proazuleni (matricin u kamilici i gvajazulen u eukaliptusu).

4. Biljke koje djeluju na smanjenje podražaja kože

Alantoin uklanja nekrotično tkivo, omekšava tvrdu kožu i smanjuje alergogeno djelovanje
drugih tvari.
Stavlja se u kreme, losione, preparate za sunčanje, ruževe za usne, pripravke za djecu.
S bazama stvara alantoinate koji djeluju produženo antiperspirantno, a ne iritiraju kožu
(dodaju se u dezodoranse)
Alantoin-glicirizinat smiruje alergijsku upalu kože i podstiče epitelizaciju.

5. Biljke koje djeluju na obnavljanje kože

Aloa vera djeluje bakteriostatski i baktericidno, vlaži kožu, zacjeljuje oštećenja i obnavlja
kožu.
Sadrži enzime, vitamine, aminosaharide, mukopolisaharide i sterole.
Dodatak 2% gela Aloa vere u emulzije tipa U/V povećava proliferaciju stanica za 168%.
Uljni ekstrakti A.vere stavljaju se u ruževe za usne, make up preparate.
Artičoka, sjeme soje.
Flavonidi iz ginka i divljeg kestena smanjuju odlaganje masti kod celulita.

6. Biljke koje djeluju protiv bora

Hmelj (humulon i lupulon), kopriva (acetilkolin, kremična kiselina), preslica (kremična

kiselina)
Iz lamiacea i leguminoza dobija se biljni kompleks (flavonidi, proteini, tanini) koji smanjuje
dubinu bora za 8%.

7. Biljke koje boje kožu i kosu

Cvekla (betanin), sjemenke Bixa orellana (biksin),kana (naftokinoni), orah (hidrojuglon),

rimska kamilica (angelika kiselina, izoamil i izobutil esteri kiselina)

8. Biljke sa drugim djelovanjem

Zaštita od UV zračenja (divlja maćuhica, ekstakt iz zelene kafe)

Keratolotici (rosopas i mirta)
Oporavak kose (čičak i alge)
Protiv peruti (ruzmarin, dragoljub i mirta)

Emoliensi (masna ulja iz biljaka koja sadrže karotinoide, esenscijalne masne kiseline i sterole;
avokado)
Antiflogistično i antipruriginozno dejstvo (firosteroli)
Protuupalno djelovanje (ulje badema, lješnika, bundeve i lana. Nerafinirano ulje lješnika
odlično hidratizira kožu, za razliku od rafiniranog koje gubi fosfolipide).

Ulje kamelije (bogato oleinskom kiselinom; za njegu kose, masažu, preparati za sunčanje).
Ulje šipka (bogato vitaminima C, B, E i F; hidratizira kožu i olakšava pigmentaciju)
Biljni voskovi-karnauba i kandelila vosak (daju potrebnu čvrstinu i postojanost na toplotu
ruževima za usne, olovkama i krejonima)
Sheabutter (masna tvar iz afričkog oraha sadrži masne kiseline, fitosterole i vitamin F;
hidratizira kožu i štiti je od sunca).

Sokovi i pulpa voća (limun, narandža, breskva, višnja, jabuka, jagoda) i sokovi povrća
(paradajz, mrkva, salata, krastavac, celer, bundeva, špinat, grašak, krompir) djeluju
umirujuće na kožu, omekšavaju je, jačaju i daju joj svježinu.
Sadrže vitamine, enzime, flavone, organske kiseline, aminokiseline, tanine, fitohormone.

Hlorofilini (Mg u prirodnom hlorofilu zamijeni se bakrom i dobijaju se zeleno obojeni

hlorofilini; antimikrobno i dezodorirajuće djelovanje; dodaju se u preparate za čišćenje zuba i
njegu usne šupljine)
Polen (sadrži vitamine, enzime, oligoelemente, sterole, lipide i šećere).
Lišajevi (sadrže usninsku kiselinu i kalij-usnat; antimikrobno i dezodorirajuće djelovanje;
stavlja se u dezodoranse).
Alge i ekstrakti algi (podmlađuju kožu i poboljšavaju cirkulaciju; posebno u maskama za lice i
preparatima protiv celulitisa; najčešće - smeđa alga)
Škrobovi (rižin, škrobovi kukuruza i žitarica; ugušćivači ili sastavni dio pudera)
Mekinje (badema, žitarica), mljevene ljuske badema i oraha-piling.

Alfa-hidroksikiseline ili “Voćne kiseline”- AHA (dobijaju se iz šećerne trske, kiselog mlijeka,
starog vina): glikolna, mliječna, malinska, vinska. Osnovno djelovanje im je ljuštenje rožnatog
sloja, čime se čiste i otvaraju pore. Visoke koncentracije AHA stimulišu sintezu kolagena i
elastina.
U preparate protiv bora stavlja se 5-10% glikolne kiseline, za naboranu i suhu kožu daju se
kreme, losioni i gelovi sa 5-8%.
Za izbjeljivanje staračkih pjega AHA se daje u smjesi sa 2% hidrokinona.

Supstance animalnog porijekla

Dobijaju se iz ovarija, testisa, placente, embrija, mozga, kože, ovčje vune, kostiju, slezene,
timusa, sluznice crijeva, seruma i dr, tkiva ili su proizvodi životinja (mlijeko, jaja, med,
pčelinja mliječ i propolis). Upotrebljava se i plankton.

Nije dopušteno stavljati tkiva i tvari dobijene iz crijeva goveda, mozga, očiju, tonzila i leđne
moždine goveda, koza i ovaca starijih od 12. mjeseci, te slezene ovaca i koza (zbog
spongioformne encefalopatije).

Animalni proteini (kolagen, elastin, keratin) poboljšavaju stanje kože, kose i noktiju.

Kozmetički aktivni kolagen je topivi prirodni kolagen sastavljen iz niza aminokiselina sa

velikom sposobnošću vezanja vode. Na cijeni je prirodni kolagen iz riblje kože i sericin iz svile.
Koristi se i prah japanske svile (u puderima, lakovima za nokte i ruževima).
Kolagen se može implantirati u kožu injiciranjem specijalnih pripravaka ko sadrže proćišćeni
goveđi kolagen). Koristi se kod dubokih bora na čelu, oko očiju, usta i nosa.

Mukopeptidi iz sluznice crijeva goveda utiču na površinsku mikrocirkulaciju.

Ekstrakti iz testisa mladih bikova stavljaju se u preparate za podmlađivanja.
Goveđi albumin i albumin iz jajeta djeluju hidratizirajuće i utiču na smanjenje bora. Stavljaju
se u emulzije 8-10%.

Proteinska frakcija seruma teladi hidratizira kožu i stavlja se u hidratantne kreme, kreme za
ruke i make up podloge.
Ekstrakt iz timusa teladi sadrži proteine sa posebnom biološkom aktivnosti, vitamine,
esencijalne aminokiseline, nukleinske kiseline. Povoljno djeluje na rast kose kod androgene
ćelavosti i ćelavosti zbog nepovoljnih vanjskih uticaja.

Trihopeptid (smjesa 4 ekstrakta: peptid iz seruma teladi i kože embrija, animalni

sulfopolisaharidi i posebne bakterije) djeluje u liječenju peruti, seboreje i opadanja kose.

Enzimatski dobijeni ekstrakti iz tkiva lica prasadi (Regenerativ-Extract DE1) nude se kao
homolozi ljudskom tkivu lica u svrhu regenaracije kože lica.

Ekstrakti iz mliječnih žlijezda krava (Regenerativ-Extract GLM1) daju se za jačanje kože,

posebno u preparatima za jačanje grudi.

Trefoni (iz embrionalne vreće pileta; podmlađuje kožu i pospješuje cirkulaciju).

U posljednje vrijeme preporučuju se biljne alternative za animalne ekstrakte, naročito one

koje se dobijaju iz teladi i goveda: hidrolizati proteina iz zobi i pšenice; kolagen iz bagrema,
ekstrakt pšenice (umjesto ekstrakta placente) i ekstrakt srži bambusa (umjesto ekstrakta iz
moždine).

Hijaluronska kiselina dobija se biotehnloškim postupkom; vlaži kožu i stavlja se u hidratantne

kreme; često se kombinuje sa natrij-laktatom i mliječnom kiselinom. U kozmet. se koristi
hidrolizat – hidrolozirani mukopolisaharid, HMP.

Med (stavlja se u preparate za njegu ruku, maske za lice, depilatore, sapune. Kvaternizirani
med stavlja se u šampone za kosu i kondicionere).

Propolis ima baktetriostatsko i baktericidno djelovanje, djeluje i na Candidu albicans;

obnavlja kožu, djeluje protuupalno. Pogodan je i za dezinfekciju usne šupljine.
 Matična mlječ sadrži proteine i vitamine; djeluje kao ovlaživač, antiseboroik, tonik, sprečava
nastanak bora. Stavlja se u kreme za njegu zrele kože i pripravke za cijeljenje rana.

Često se u kozm.preparatima koriste smjese propolisa i matične mliječi, smjese propolisa i

meda. Propolisa se stavlja 0,5-1,5%; matične mliječi 0,5-2%; meda 5-10%. Neke maske sadrže
i do 40% filtriranog meda.

Pčelinji vosak je emolijens, koji se od davnina upotrebljavao za izradu emolijentnih krema,

adhezivne depilatore, ruževe za usne.

BIOGENI STIMULANSI

HORMONI

VITAMINI

ENZIMI

1. HORMONI
Kozm.preparati ne smiju sadržavati hormone. Samo preparati dermatološke kozmetike smiju
sadržavati kortikosteroide (djeluju vazokonstriktorno, antiflogistički, antiproliferativno).
Zbog djelovanja estrogena na kožu u smislu podmlađivanja, tražene su supstance sa sličnim
djelovanjem koje nisu hormoni. To je pregnelon-acetat, koji se upotrebljava u liječenju
reumatskih bolesti, ali primjenjen na kožu umanjuje znakove starenja. Koristi se u
koncentraciji do 0,5%.

2. VITAMINI

Djeluju na keratinizaciju epidermalnih stanica, ovlaživanje i omekšavanje kože, struktuiranje

vlasi, zaštitu od UV zračenja, od oksidativnih promjena, a neki se upotrebljavaju kao bojila
(laktoflavin).

Zabranjeno je stavljanje retinoične kiseline i njenih soli, vitamina D2 i D3, ali se oni koriste u
preparatima dermatološke kozmetike.
 Nedostatak C vitamina smanjuje sintezu kolagena i zato se smanjuje tonus kože. Smjese C
vitamina i dr.sastojaka koriste se za izbjeljivanje pjega, a kao sinergist koristi se za
stabilizaciju preparata osjetljivih na oksidaciju.

Biotin (vitamin B7) koristi se lokalno za cjeljenje rana, liječenje seboreje i psorijaze.

Vitaminoid inozitol poboljšava rast kose i smanjuje sijeđenje vlasi.

Esteri nikotinske kiseline poboljšavaju cirkulaciju, pa se koriste u preparatima za njegu

umorne i slabo prokrvljene kože.

Dekspantenol je prekursor pantotenske kiseline; djeluje kao ovlaživač i emolijens. Koristi se u

preparatima za osjetljivu kožu, u losionima za kosu, šamponima, kremama za kožu.

Piridoksin (vitamin B6) stavlja se u losione protiv peruti.

Vitamin A (retinol) reguliše orožavanje kože, regeneriše kožu i pojačava proliferaciju

epidermisa. U kombinaciji sa vit. E i beta-karotinom sprečava nastanak aktiničkih oštećenja
kože.

Vitamin E (tokoferol) i njegovi esteri štite kožu od produkata prirodnih metaboličkih procesa
i štetnih uticaja okoline. Djeluju kao antioksidansi, smanjuju eritem nakon sunčanja i
ubrzavaju regeneraciju kože, smanjuje transepidermalni gubitak vode.

Vitamin F smanjuje suhoću i hrapavost kože i jača njenu obrambenu sposobnost (smjesa
esencijalnih masnih kiselina: linolne, arahidonske i linolenske kiselina).

3. ENZIMI

Bilo je dosta pokušaja primjene enzima u kozm., ali malo uspješnih jer su nestabilni u
preparatima koji sadrže vodu ili imaju nepovoljnu pH vrijednost.

Proteolitički enzimi (preparati za čišćenje zuba i njegu usne šupljine, maske za lice-tripsin,
pankreatin).

Najjednostavniji način primjene enzima su maske od svježeg voća i povrća (limun-esteraza i

fosfataza; krastavac – oksidaza vezana za C vitamin i Cu-protein-peroksidazu, vitamini i voćne
kiseline)

3. POLUSINTETIČKE SUPSTANCIJE
 Iz mnogih prirodnih tvari daljim hemijskim postupcima dobijaju se supstance sa
promijenjenim osobinama koje im omogućavaju veću primjenu u izradi kozmetičkih
preparata.

Npr. iz različitih škrobova eterificiranjem s tetra-metilol-acetilen-diureom dobijaju se tzv.

“nebubreći” škrobovi (ANM), važni za izradu pudera, jer u prisutnosti vode ne bubre.

Iz celuloze se djelovanjem kiselina dobijaju esteri, celuloza-acetat i celuloza-nitrat, za izradu

lakova za nokte.

Hidrogenacijom ricinusovog ulja dobijaju se čvrsti pripravci koji se stavljaju u ruževe i kreme,
kao sredstvo za povećanje viskoznosti.

Djelovanjem sulfatne kiseline na maslinovo i ricinusovo ulje – sulfatizirano ulje –

neutralizacija s jonima natrijuma – nastaje Tursko crveno ulje (dodatak sapunima i uljnim
šamponima)

3 SINTETIČKE SUPSTANCIJE

Mnoge sintetičke supstance načinjene su prema prirodnom uzoru (alfa-bisabolol, PUR-celini,

sintetički lanoli, sintetički voskovi i sintetički tečni trigliceridi).

Drugi dio sintetičkih supstanci nema prirodne uzore. To su uglavnom supstance iz skupine
konzervanasa, UV filtera i oksidativnih bojila.

4. RAZLIČITE SKUPINE AKTIVNIH I POMOĆNIH TVARI

Tenzidi

Emolijensi

Ugušćivači

Konzervansi
Antioksidanti

Bojila

Supstance za zaštitu od UV zračenja

Ostale supstance

4-1. TENZIDI (surfaktanti, površinski aktivne tvari)

Supstance ambifilnih svojstava, jer posjeduju i hidrofilne i lipofilne skupine.

Smanjuju napetost površine, a kod određene konc. stvaraju micele.

Primjenjuju se kao stišavači pjene, emulgatori, sredstva za pranje, solubilizatori, dispergensi i

okvašivači.

Mogu se podijeliti prema jonogenosti i prema HLB vrijednosti.

Prema jonogenosti: anionski, kationski, neionogeni i amfoterni. Ta podjela omogućava
prilagođavanje tenzida drugim sastojcima preparata. Ne preporučuje se mješanje anionske i
kationske t., jer gube svoje osnovne osobine u takvoj mješavini (anionski gube sposobnost
pjenjenja, a kationski baktericidnost).
Prema HLB (Hidrofilno-lipofilni balans) t. se dijele prema njihovoj sposobnosti djelovanja na
granici dvije faze. Tvari sa HLB<10 imaju bolju topivost u uljima, a sa HLB>10 bolju topivost u
vodi

I. Sredstva protiv pjenjenja

Aditivi koji ubrzavaju izjednačavanje površinske napetosti
Primjenjuju se pri izradi emulgiranih pripravaka tipa U/V, jer tada postoji opasnost od
mješanja veće količine zraka
Protupjenila na bazi silikona, lanolin, masni alkoholi i sapuni smanjuju volumen pjene većine
sintetičkih tenzida.

II. Emulgatori
1. Kationaktivni emulgatori rjeđe se koriste.
Monoalkil kvaterne amonijeve soli, pogodne za izradu kiselih krema i preparate sa većom
količinom elektrolita. Dobri su baktericidi i dobro se vežu za kožu i kosu, pa se stavljaju u
tečne sapune, šampone, losione za kosu. Često iritiraju kožu.

2. Anionaktivni emulgatori
Najčešće se koriste sapuni stearinske kiseline, najbolje mješavina 55% stearinske i 45%
palmitinske kiseline, jer je svijetle boje, što je važno za boju krema, losiona, make up
preparata.
Aminski sapuni pogodni su za preparate koji smiju imati ph vrijednost oko 8 i daju mekše
preparate nego alkalijski sapuni.
“Metalni sapuni” Ca, Mg, Zn i Al su viševalentni alkil-karboksilati i ne koriste se često, i to
uglavnom u noćnim kremama i kremama za čišćenje kože, kao i puderima.
Laktilati masnih kiselina upotrebljavaju se u V/U i U/V tipu emulzija (šamponi, kreme,
losioni).
Alkilsulfati se često koriste kao emulgatori i detergensi.
Esteri fosforne kiseline s etoksiliranim masnim alkoholima ili etoksiliranim masnim
kiselinama su odlični emulgatori.

3. Neionogeni emulgatori
Kompatibilni su s jonogenim i neionogenim tvarima, jer nemaju naboja i ne joniziraju
molekule
Mogu se koristiti u izrazito alkalnim (npr.alkalni depilatori s tioglikolatima) i kiselim
pripravcima (antiperspiransi).
Niska iritativnost
Najznačajniji su: lanolinski alkoholi, dugolančani masni alkoholi, etoksilirani esteri,
polisorbati, etoksilirani amidi, poloksameri

4. Amfoterni emulgatori
To su lecitini, proteini (želatina, kazein) i amfolitski sapuni (betaini i sulfobataini).

5. Kompleksni emulgatori
Sastoje se od bar 1 lipofilnog i bar jednog hidrofilnog emulgatora
Npr.samoemulgirajući voskovi su mješavine lipofilnog cetostearola ili različitih
glicerolmonostearata.

6. Netopljivi emulgatori
Vrlo usitnjene čestice Mg-trisilikata, bentonita ili Al-hidroksida.

III: Detergensi-sredstva za pranje (eng.detergens, njem. WAS)

To su hidrofilne površinski aktivne supstance, sa HLB vrijednostima 13-15.

Odlikuju se velikom sposobnošću pranja, jer dobro kvase čestice prljavštine, suspendiraju ih,
emulgiraju ili otapaju, a razvijena pjena odnosi prljavštinu sa kože i kose.
Mogu biti kationaktivni, anionaktivni, neionogeni i amfoterni.

1. Kationaktivni detergenti
Zbog iritacije kože i sluznica, ne koriste se u količinama u kojima se dobro pjene i peru.
 Do 4% dodaje se u šampone i regenaratore za kosu zbog antistatičkog učinka. Daju sjaj kosi i
olakšavaju češljanje. Što je kiseliji, kondicioniranje kose je bolje.
To su: dialkil-dimetil-amonij hlorid i bromid, amidoamini i aminimidi.

2. Anionaktivni detergensi

Dosta se koriste zbog dobrog pranja i pjenjenja i niske cijene.

Alkalijski i aminski sapuni nalaze se uglavnom u sapunima, a ponekad u smjesi s alkilsulfatima
u krem šamponima i kupkama.
Alkilsulfati koriste se u šamponima i preparatima za kupanje i tuširanje.

3. Neionogeni detergensi
Dobro peru, ali slabo pjene i zato ne mogu biti osnovne tvari u šamponima i kupkama.
Otporni su na vodu, a neki od njih su odlični solubilizatori za mirise i u ulju topive tvari,
kondicioneri za kosu.
Najvažniji su:
alkanolamidi masnih kiselina (u šamponima sa alkilsulfatima u omjeru 1:1, da se poboljša
pjenjenje)
Aminoksidi (antistatici i kondicioneri, dodaju se u šampone, kolor-šampone, boje za kosu)

4. Amfoterni detergensi

Posjeduju i anionsku i kationsku skupinu u molekulu.

Nisu iritantni i djeluju baktericidno, ali i slabo pjene (za izradu preparata za djecu)
Najvažniji su: N-supstituirani alkilamini, N-alkilbetaini i alkil-amido-betaini.
Pogodni za bistre šampone i kupke koji ostaju stabilni i na niskim temperaturama, i kao
emulgatori u kremama za kosu.

5. 2. EMOLIJENSI
Tvari i pripravci koji omekšavaju kožu, poboljšavaju njenu elastičnost i čuvaju vlagu u koži.
Lat. emolliens – koji omekšava
Mogu biti hidrofilni i lipofilni.

1. Hidrofilni emolijensi

Tvari koje na sebe vežu vodu (humektansi) i koje snabdijevaju kožu vlagom (ovlaživači,
hidratizeri).
Najvažniji su:
polihidrični alkohol (glicerol, manitol, sorbitol) stavljaju se u kreme, losione i paste za zube;
Natrijeva i kalijeva so PCA odlično vlaži kožu;
Urea, glukoza, fitosterini, sluzi su dobri ovlaživači.
 Urea je čest sastojak krema za ovlaživanje.
Ekstrakti Aloa vere
Med, matična mliječ, pantenol, AHA.

Lipofilni emolijensi
Stvaraju na koži tanak, nepropusni sloj i tako sprečavaju gubitak vode iz kože.
Nakon primjene koža je meka, elastična i sjajna.
Najvažniji su:
Dugolančani parafinski ugljikovodici (tečni parafini, bijeli vazelin, čvrsti parafin, skvalen)
Ciklični ugljikovodici (karotin i holesterol)
Prirodni trigliceridi (opasnost od sadržaja pesticida i podložnost oksidativnoj razgradnji, te se
dodaju antioksidansi. Koriste se: ulje badema, ljašnika, iz koštice breskve, masline, pšeničnih
klica, noćurka.

Voštane tvari (cetaceum, pčelinji vosak, lanolin, ulje jojobe)

Masne kiseline (laurinska, palmitinska, stearinska, cerotinska)
Kruti masni alkoholi (cetanol, stearol)
Silikonska ulja il tečni lipidi
Ceramidi (suncokret sadrži ceramid identičan ceramidu VI u koži čovjeka; stavlja se u
pripravke protiv bora)

4. 3. UGUŠĆIVAČI (hidrokoloidi)
Prirodne, polusintetičke i sintetičke supstance koje s vodom daju koloidne sustave.
Povećavaju viskoznost, stabiliziraju suspenzije i emulzije, a na kožu djeluju emolijentno i
protupalno.
Čine glavninu sastojaka u pripravcima koji se izrađuju u obliku gelova, a pomoćne su tvari pri
izradi pasti za zube, losiona, tečnih pudera, krema, šampona.
Dugolančani polimer s molarnim masama od 103 do 106.

Prirodni organski hidrokoloidi

To su gume i sluzi.
Polisaharidi u kojima su molekule šećera glikozidno povezane.
Mogu poticati od algi i viših biljaka.
To su: agar, Na-alginat, karagen, pektin, sluz iz sjemena lana i dunje, arapska guma (iz debla i
grana akacija vrsta), guar, karaja guma.

Eteri celuloze
Polusintetičke makromolekularne tvari, čiju osnovu čine molekule glukoze povezane beta-
glikozidnim vezama.
Najvažniji su: metilceluloza, hidroksi-propil-celuloza i hidroksi-etil-celuloza.
 Otporniji na mikrobiološko zagađenje od prirodnih hidrokoloida i daju bijele pripravke.

Sintetičke makromolekularne supstance

Polivinil alkohol (paste za zube, kreme, sapuni, preparati za učvršćivanje frizure)
polivinil-pirolidin (daje sjaj kosi i olakšava raščešljavanje)
polimerizati akrilne kiseline (gelovi za učvršćivanje kose)

Anorganski hidrokoloidi
Važne su različite gline koje se ne otapaju u vodi:

Bentonit (za stabilizaciju suspenzija i maske za lice)

Aluminij-magnezij silikat (ugušćivanje tečnih pudera)
Silicij-dioksid (uljne suspenzije, puderi)
Taložena silicijeva kiselina (oznake VHS I HS, ugušćivanje pasti za zube).

5. 4. KONZERVANSI

Supstance koje se mogu dodavati raznim kozmetičkim preparatima s namjerom sprečavanja

rasta i razmnožavanja mikroorganizama.

Trebaju osigurati trajnost kozm.preparatu i zaštititi potrošača od štetnog djelovanja

zagađenih proizvoda.

Idealan konzervans treba imati širok spektar djelovanja, što manju štetnost i nisku cijenu.

Mora djelovati bez obzira na promjenu pH vrjednosti, mora biti hemijski stabilan, tj. ne smije
reagovati s drugim sastojscima.

Ne smije se vezati na pribor za izradu niti ambalažu.

U vodenim otopinama mora djelovati brzo, da spriječi adaptaciju mikroorg. na konzervans.

Prema Pravilniku dopušta se 55 konzervanasa, za svaku je navedeno područje primjene i

najveća dopuštena koncentracija u proizvodu.

Često smjese konz. daju bolji antimikrobni učinak od primjene iste količine pojedinačnih
konzervanasa. Zato se na tržištu nalaze gotove smjese vrlo aktivnih konzervanasa.

Npr. Nipastat je smjesa estera p-hidroksi-benzojeve kiseline; Phenopip je tečni konzervans

takođe od estera p-hidroksi-benzojeve kiseline, namijenjen konzerviranju šampona, krema.
5. 5. ANTIOKSIDANSI
Tvari koje se mogu dodavati kozmetičkim preparatima s namjerom da spriječe oksidativne
promjene aktivnih i pomoćnih suspstanci.
Najvažniji su:
Alkil-galati (za stabilizaciju prirodnih masnoća,)
Askorbinska kiselina (sprečava oksidaciju hidrofilnih tvari)
Vitamin E
Fural-glicitol (prirodni antioksidans iz pšenice)

3. 6. BOJILA
Upotrebljavaju se za direktno bojenje kose, obrva, trepavica, brkova, brade i usana, te za
bojenje dekorativnih preparata koji se nanose na očne kapke, lice, nokte.
Stavljaju se i u higijenske preparate (zbog psihomarketinga).
Postignuta obojenost kože, adneksa, odnosno preparata mora biti postojana na uticaje
okoline; boje za kosu i boje u sapunima i šamponima ne smiju bojiti kožu.
Boje moraju biti neotrovne, nekancerogene i nealergogene.
Naziv bojila obuhvata: boje, pigmente i lak-pigmente.

BOJE su prirodni ili sintetski spojevi, topivi u vodi, alkoholu, masnim uljima i dr.rastvaračima.

PIGMENTI su prirodne ili sintetske neorganske ili organske tvari koje se ne otapaju u
rastvaračima.

LAK-PIGMENTI su kompleksne soli kiselih boja, vezane za anorganski nosač netopive su u

vodi.

Spisak dozvoljenih bojila regulisan je Pravilnikom.

Prirodne boje se dobro podnose, ali se rjeđe koriste, jer su slabijeg intenziteta, osjetljive na
uticaj sunca i skupe:
Karmin crvena (iz štitastih uši)
Karotini (iz životinskih organa i produkata)
Biksin (iz sjemena biljke Bixa orellana)
Klorofil
Batanin (iz cvekle)

Sintetičke organske boje

Iz katrana kamenog uglja.
Više od 1000 vrsta.
Ne smiju se koristiti za preparate koji se koriste blizu oka.
To su: nitro-, azo- i nitrozo boje, oksazini, tiazini.
Koriste se u sapunima, šamponima, pjenušavim kupkama, kremama, itd. Zbog topivosti u
vodi slabo prodiru u kožu i zato je ne boje. Boje topive u uljima boje kožu i stavljaju se u ulja,
providne lakove za nokte i neizbrisive ruževe za usne.

Pigmenti
Netopljive bijele, obojene ili svjetlucave supstance, koje se koriste u dekorativnim i
higijenskim proizvodima. Moraju biti propisno usitnjeni, jer od toga zavisi sposobnost
prikrivanja.
Bijeli anorganski pigmenti (titan-doksid nabolje prekriva kožu pa se dodaje u tzv.teške
pudere)
Obojeni anorganski pigmenti (sienska zemlja, ultramarin i umbra)
Od organskih pigmenata važna su crnila kao npr.biljno crnilo ili crnilo iz kostiju.

Lak-pigmenti
Nastaju taloženjem topivih boja pomoću viševalentnih kationa na netopljivi reaktiv ili
apsorptivni supstrat.
spojevi barija, kalcija, aluminija i cirkonija.

Svjetlucavi ili sedefasti pigmenti

Bizmut-oksihlorid (u ruževima za usne i lakovima za nokte)

7. SUPSTANCE ZA ZAŠTITU OD UV ZRAČENJA

To su:

UV- filtri, koji selektivno apsorbuju UV zračenje i mijenjaju ga u manje štetno dugovalno
zračenje;

pigmenti, koji fizički štite kožu jer su nepropusni; oni reflektuju sunčeve zrake.

UV FILTERI
Tvari s 1 ili više aromatskih jezgara, koje u alifatskom dijelu molekule imaju nezasićene
hromoforne grupe.
Imaju zadatak da štite kožu, kosu i usne od UV zračenja.
Moraju biti efikasni, hemijski stabilni, neisparljivi i otporni na znojenje. Smiju samo neznatno
prodirati u kožu, ne smiju bojiti kožu i trebaju biti bez mirisa i ukusa.
Moraju biti toksikološki prihvatljivi, podnošljivi za kožu i sluznice, ne smiju biti mutageni niti
teratogeni

Ti kriteriji su veoma važni jer se UV filteri koriste u nepovoljnim uslovima (pod djelovanjem
sunca, na velike površine kože, primjena se ponavlja), a i koža je često oštećena od
sunca.Zato se za ove tvari uvijek traže toksikološka i farmakološka ispitivanja.

S tehnološkog stanovišta, UV filteri moraju biti pogodni za obradu, dobro topivi u osnovnim
kozmet.supstancama, foto i termostabilni, te hemijski inertni u odnosu na dr.tvari u
preparatu.

Najvažniji su:

Para-aminobenzojeva kiselina (PABA)

PABA esteri
Salicilati
Cinamati
Benzofenoni
Antranilati
Derivati kamfora.

PIGMENTI I ULTRAMIKROPIGMENTI

Reflektuju UV zračenje, a ultramikropigmenti dio zračenja apsorbiraju i dispergiraju, a manji

dio reflektuju.

Pigmenti se koriste samo u pripravcima dekorativne kozmetike ili u pripravcima koji štite od
industrijskog zračenja. Razloge tome je što na koži daju dobro vidljive, neprozirne, bijele ili
obojene premaze.

Ultramikropigmenti daju prozirne premaze i odlikuju se velikom moći prekrivanja. Uz njih je

dovoljna manja količina UV filtera, vodootporni su i koža ih dobro podnosi.
KOZMETIČKI PROIZVODI,
Kozmetički proizvodi su tvari i pripravci namijenjeni čišćenju, njezi, zaštiti, mirisanju i
uljepšavanju vanjskih dijelova ljudskog tijela, te čišćenju i njezi zuba i usne šupljine.

Svaki KP mora biti deklarisan.

Najčešća podjela KP je prema namjeni, ali tu ima poteškoća jer se danas mnogi preparati
izrađuju tako da zadovolje bar 2 namjene (šamponi tipa “2 u 1”).

Ako bi se uzela podjela prema Pravilniku (KP koji dolaze u dodir sa sluznicom, KP koji se duže
zadržavaju na koži) došlo bi do zbrke, jer bi se u istoj skupini našli KP za čišćenje, njegu i
uljepšavanje i mnoge činjenice bi se više puta ponavljale.

1. PROIZVODI ZA ODRŽAVANJE ČISTOĆE

Imaju zadatak da kožu, kosu, nokte, vanjske dijelove spolnih organa, zube i usnu
šupljinu očiste od nečistoće i većine mikroorganizama, tkivnih izlučevina, odbačenih
stanica i ostataka kozm.proizvoda.
Moraju biti blaga, odgovarajuće pH vrijednosti i s dodatkom tvari za premašćivanje
kože.
To su:
Toaletni i specijalni sapuni
Sindeti
Kupke
Sredstva za tuširanje
Preparati za pranje kose
Preparati za intimnu njegu
Kreme, losioni, gelovi, ulja i maske za čišćenje kože
Preparati za piliranje
Maramice za čišćenje kože
Pjene za čišćenje kože
Preparati za čišćenje zuba i njegu usne šupljine
Preparati za čišćenje zubala
Dezodoransi i antiperspiransi

1.1. Toaletni sapuni

 Moraju imati bar 78% masnih kiselina, do 15% vlage i isparljivih tvari, do 3%
neosapunjenih masnoća, do 1,5% tvari netopivih u vodi i do 1% tvari netopivih u
etanolu.
Lako se otapaju u destiliranoj i mekoj vodi, uz obilno stvaranje pjene. U tvrdoj vodi se
teže otapaju, što se može popraviti dodatkom sekvestrena.
Kvalitet zavisi o sapunskoj osnovi.
Natrijevi sapuni (ujednačena struktura, glatki, sjajni, smiju biti samo blago alkalni)

Osnovni sapun se suši i usitni, dodaju se pomoćne tvari, homogenizira i oblikuje.

Pomoćne tvari: antioksidansi (sprečavaju užegnutost), sekvestreni, tvari za premašćivanje

(ulje masline, derivati lanolina...), mirisi (0,6-1,5%), boje, konzervansi, aktivne tvari kamilice,
med, aloa vera....

Neprozirni-zbog kristalizacije.
Za dobijanje prozirnih sapuna -osnovnoj masi dodaje se glicerol, sorbitol i etanol.

1.2. Specijalni sapuni

Luksuzni s. (jače parfimirani- 2 do 3% mirisa, premašteni, tzv.krem sapuni)
Antibakterijski i dezodorantni s. (dodatak antibakterijskih tvari, npr. Triklosan)
Toaletni s.koji blago ljušte (sadrže usitnjenu lufu ili posebne alge, pomažu
regeneraaciji i boljem izgledu kože)
Dječji s. (posebne sapunske osnove, sa dodatkom lanolinskog alkohola, ulja masline,
bisabolola ili ekstrakta kamilice; blago parfimisani)

Medicinski s. (sadrže aktivne agense, npr.katrane, ihtiol, salicilate, benzoil-peroksid)

Čišćenje ruku radnika

za onečišćenje s motornim uljima: sapun sa dodatkom tvari za piliranje i tenzida koji
povećavaju moć pranja i pjenjenja.

1.3. Sindeti
Syndets=synthetic detergens
Alternativa sapunima
Sastav: sintetički tenzidi ili smjesa sintetičkih tenzida sa alkalnim sapunima.
 Peru dobro kao sapuni, ali su postojani u tvrdoj vodi, nižih su pH vrijednosti (6-6,5)i
koža ih bolje podnosi.
Za pranje normalne, preosjetljive i nečiste kože, osobama sa hroničnim ekcemom

Vrste sindeta:

čvrsti (50% alkalijski sapuni, 50% tenzidi)

tečni (pravi sindeti; smjesa tenzida, tvari za premašćivanje, glikol-stearata koji daje biserni
sjaj, NaCl za ugušćivanje, mirisa, konzervansa i sredstva za zakiseljavanje).

1.4. Kupke
Čvrsti ili tečni proizvodi koji se stavljaju u vodu, za kupanje cijelog tijela ili samo ruku
ili nogu.
Omekšavaju, mirišu i boje vodu, mogu stvarati obilnu pjenu. Mogu smanjivati svrbež
kože, premašćivati je, poboljšavati cirkulaciju...

1. Čvrsti pripravci su: soli, prašci i tablete

Soli sadrže različite anorganske soli (morska so, Karlsbadska so), obično obojene i
mirisne (mirisi četinara, lavande, eterična ulja ruže, sandalovine)
Primjena: smanjenje umora i napetosti, ublažavanje bolova, brži oporavak nakon
preloma kostiju.

Pjenušave kupke u obliku praška (sadrže tenzide koji osiguravaju pranje i pjenjenje,
mirise, sredstva za zakiseljavanje).

Šumeće tablete za kupanje (izrađuje se komprimiranjem prašaka koji se sastoje od tenzida,

NaHCO3, vinske ili limunske kiseline, punila, boje, mirisa i Mg stearata, koji povećava klizne
osobine mase za komprimiranje)
 2. Tečne kupke (sadrže tenzide, humektanse, boje, mirise, sredstva za ugušćavanje i
zakiseljavanje, konzervanse, eterična ulja, ekstrakte biljaka. Najjednostavnije su
alkoholno-vodene otopine eteričnih ulja s dodatkom solubizatora.

Osjetljiva koža: ekstrakti kamilice, nevena, podbjela, hmelja, arnike.

Masna koža: ekstrakti žalfije, majčine dušice, imele.

Nečista koža: ekstrakti kamilice, hrastove kore, komorača.

Suha koža: ekstrakti nevena, lipovog cvijeta, maćuhice.

Ulja za pjenušave kupke

Izrađuju se kao bezvodna i s dodatkom vode.
Bezvodna ulja sadrže 75% smjese alkil-eter-sulfata i neionogenog emulgatora, 23% tvari za
omašćivanje i 2% mirisa.

Medicinske kupke
Sadrže kalij-permanganat.

1.5. Pripravci za tuširanja

Bistre ili zamućene, visoko viskozne tečnosti, rjeđe kreme i tlačni pripravci
(pjene za tuširanje).
Sastav: smjesa tenzida, alkanol amida masnih kiselina i etoksiliranih masnih
alkohola. Sadrže i ugušćivače, humaktanse, konzervanse, sekvestrene,
limunsku kiselinu, mirise i posebne tvari (mentol, pantenol, oligoelementi
termalnih voda, ekstrakti biljaka).
Pripravci za tuširanje “2 u 1” –pranje i njega kože. Pripravku za tuširanje
dodaje se lipofilni emolijens (ulje avokada, jojobe, badema...)

1.6. Pripravci za pranje kose

ŠAMPONI
 Većina šampona uz detergente sadrži i sastojke koji njeguju kosu, a šamponi
tipa “2 u 1” obavljaju funkcije šampona i kondicionera.
Pranjem se s kose odstranjuje nečistoća sastavljena od loja, ostataka znoja,
peruti i stanica kutikula vlasi, prašine i ostataka kozmetičkih preparata.

Osobine dobrog šampona:

Dobro pjenjenje
Dobra moć uklanjanja nečistoća, ali bez pretjeranog odmašćivanja i isušivanja
Lako ispiranje s kose
Kosa se mora lako raščešljavati
Kosa mora ugodno mirisati
Šampon ne smije iritirati ni senzibilizirati
Mora dobro prati u tvrdoj i mekoj vodi
Proces proizvodnje š.mora biti jednostavan i ekonomičan.

Š. se često izrađuju za određene tipove kose i u različitim oblicima. Osnovne razlike između
pojedinih vrsta š. su u vrsti supstance za pranje, fizičkom obliku pripravka i aditivima.

Tečni bistri šamponi (iz etoksiliranih alkilsulfata i amonij-laurilsulfata). To su uljni šamponi

koji premašćuju vlasi, ali često daju kosi mutan izgled.
Zamućeni tečni šamponi (sadrže sintetičke sedefaste tvari, disperzije lateksa ili stearate).
Šamponi izgleda krema i pasta (iz natrij-stearata i natrij-lauril sulfata, uz premašćivanje
lanolinom).

Šamponi tipa gela (gusti, prozirni, s vrlo koncentriranim detergentom)

Šamponi u tlačnom pakovanju (tečnosti koje se pjene pri izlasku iz doze. Donedavno je
problem bila korozija ambalaže, ali je to riješeno tzv.biaerosolskim pakovanjem (dvokomorni
spremnici)
Suhi preparati u tlačnom pakovanju služe za bezvodno pranje kose; smjese suhih
adsorbenskih prašaka i blagih alkalija.Nanose se na kosu, ostavljaju kratko i odstranjuju
češljanjem; higijena kose teških bolesnika.

Šamponi prema namjeni:

Šamponi za suhu kosu
Sadrže umjerene količine blagih detergenata, imaju neutralnu ili blago kiselu pH vrijednost,
sredstva za premašćivanje i kondicioniranje kose, aktivne tvari (pantenol, hidrolizirane
proteine žitarica...). Čest konzervans je Bronopol.

Šamponi za oštećenu i tanku kosu

Blagi detergent, sredstva za poboljšanje strukture vlasi (kationski proteinski hidrolizati i
kationski tenzidi).
Šamponi za masnu kosu
Sadrže veće količine detergenta, male količine sredstva za kondicioniranje. Aktivne tvari su
posebni ekstrakti iz biljaka, pantenol, derivati sumpora.
Zakiseljuju se limunskom kiselinom na pH 6,5.

Šamponi za djecu
Sadrže detergente koji ne stvaraju obilnu pjenu (amfoterni detergenti).
Aktivne tvari su ekstrakti kamilice, azulen, alfa-bisolol.

Medicinski šamponi
Sadrže tenzide i aktivne tvari, zavisno od bolesti vlasišta. Šampon ovdje služi kao vehikulum.
za psorijazu-otopine katrana kamenog uglja
Za seboreju-selen-disulfid
Za ušljivost-piretrin

Šamponi tipa “2 u 1”
Za često pranje kose
Sadrže blage detergente, tvari za sedefast sjaj (glikol-diesterat), UV filtere, konzervanse, boje
i mirise.
Aktivne tvari su kvaterni amonijevi spojevi, proteini žitarica, soje, pantenol, aktivne tvari iz
klica kukuruza (reguliše vlažnost kose)

Kolor šamponi
Sadrže privremene boje (kana, azo boje).

Osnovni sastojci šampona

1. Detergensi (osnovni i pomoćni)

2. Aditivi

1.1. Osnovni detergensi

Osiguravaju dobro pranje.
Anionski (dobro peru, dobro pjene) i amfoterni tenzidi (dobro peru, slabije pjene)

1.2. Pomoćni detergensi

Stabilizuju pjenu, ugušćuju šampon, poboljšavaju podnošljivost preparata
Anionski i neionogeni tenzidi

2. Aditivi

Sredstva za ugušćivanje (NaCl, alkanolamidi)

Sredstva za podešavanje pH vrijednosti (potrebno da budu blago kiseli do neutralni)
Konzervansi (šamponi su podložni onečišćenju mikroorganizmima; konz. ga štite od bakterija
i plijesni)
Antioksidansi
Boje (zbog psihomarketinga; boja prati mirisnu notu. Problem stabilnosti boje kod izlaganja
suncu-zato se dodaju UV filteri.)
Mirisi (voditi računa o rastvorljivosti, kompatibilnosti s drugim sastojcima, stabilnosti, da ne
iritira i ne senzibilizira, da je ekonomičan. Koriste se voćni, cvjetni i biljni mirisi, uz dodatak
solubizatora.
Dobar miris mora se lako i bistro otapati u šamp.masi na 400C i vezati se za kosu.

Tvari za kondicioniranje (daju kosi glatkoću, sjaj, mekoću i elastičnost)

Sredstva koja daju neprozirnost (dodaju se iz 2 razloga: komercijalni razlozi-šampon koji

svjetluca i svilenkasto se preliva privlaačan je za potrošače; tehnološki razlog-da se prikrije
boja osnovne šamponske mase)

Sredstva za bistrenje (pomažu otapanje teško rastvorljivih supstanci: etanol, butanol,

poliglikoli...)

Izrada šampona

Posebni kotlovi duplih zidova sa mješalicom

Ako su svi sastojci tečni-ne zagrijava se.

Ako ima čvrstih sastojaka-zagrijavanje na 750C, zatim hlađenje na 600C i dodavanje

konzervanasa i sredstava za kondicioniranje

Hlađenje na 400C i dodavanje mirisa, boja i kiselina za podešavanje pH vrijednosti.

Ispitivanja šampona

Za kvalitet šampona važni su: izgled, boja, miris, pH, sadržaj aktivne tvari, viskoznost i
mikrobiološka ispravnost.

I.Kontrola zdravstvene ispravnosti šampona obuhvata ispitivanje:

pH vrijednosti,
identifikaciju dodatih sintetičkih organskih boja,
mikrobiološku aktivnost,
određivanje sadržaja aktivnih supstanci,
ocjenjivanje rezultata u skladu s odredbama Pravilnika.

II. Laboratorijsko ispitivanje

1.Subjektivno prosuđivanje
Iskusni i kvalificirani stručnjaci
“Test pranja kose na pola glave” sa ispitivanim i dokazano kvalitetnim šamponom; u mekoj i
tvrdoj vodi. Upoređuju se pjenjenje i stabilnost pjene, sposobnost pranja, lakoća ispiranja,
raščešljavanje kose, mogućnost oblikovanja frizure, sjaj, pojava peruti, provjera stanja kose
nakon 3 i 7 dana.

2. Instrumentalne metode
Mjerenje otpora na češljanje, statičkog elektriciteta, jačine vlasi na kidanje i sjaja.

1.7. Pripravci za ispiranje kose

Imaju svrhu da kosi nakon pranja, trajnog kovrčanja, bojenja ili izbjeljivanja daju mekoću,
punoću, sjaj i podatnost za oblikovanje frizure. To je tzv.kondicionirajuće djelovanje.

Aktivne supstance: kationski tenzidi, masne komponente, humektansi, proteini, vitamini i

ekstrakti biljaka

1.8. Pripravci za intimnu higijenu

Izrađuju se u obliku losiona, vlažnih maramica i aerosola.

Losioni za pranje sadrže blage detergente, lipofilne emolijense (ulje avokada) i tvari za
stišavanje iritacije (preparati kamilice). Ugušćeni su dodatkom hidrokoloida ili otopinama
elektrolita.Zakiseljuju se limunskom ili mliječnom kiselinom na pH 4,5-5,5. Sadrže
antibakterijske tvari, protuupalne tvari i mirise.
Vlažne maramice izrađene su od posebnog papira, obrađenog smolama, a navlaženi su
mješavinom otopine blagog detergenta, uz dodatak antibakterijskih tvari, humektanta i
mirisa.
Aerosoli sadrže antibakterijske tvari, lipofilne emolijense i mirise otopljene u propilenglikolu

1.9. Kreme za čišćenje kože

Bezvodne kreme ili emulzoidi različitih tipova.

Masna faza sadrži parafinske ugljikovodike ili alkilne estere masnih kiselina, koji dobro čiste
kožu.
Za premašćivanje: lanolin, cetaceum, pčelinji vosak.
Emulgatori: lanolinski alkoholi, kompleksni emulgatori
Bezvodne kreme: čišćenje lica, skidanje teških pudera i šminke.

Izrada: miješanje komponenti, uz zagrijavanje na 600C; hlađenje na 500C i dodavanje mirisa;

lijevanje u doze ili tube.

1.10. Losioni za čišćenje kože

Koriste za uklanjanje nečistoće s kože.

Za masnu kožu koriste se neemulgirani losioni (otopine detergenata, humaktansa,

antibakterijskih tvari i mirisa)

Emulgirani losioni najčešće su tipa U/V. Sadrže male količine lipofilnih emolijenasa, a više
vode i hidrofilnih tvari.

1.11. Gelovi za čišćenje kože

Sadrže masne tvari ili su čisti hidrokoloidni pripravci uz dodatak detergenta, antibakterijskih
tvari i aktivnih tvari (kamfor, cink-fenolsulfonat, ekstrakti bilja).

Uspješnost čišćenja zavisi od pH: Blago kiseli gelovi djeluju blago, ali slabije čiste od alkalnih.
1.12. Ulja za čišćenje kože

Bistri preparati za čišćenje suhe i osjetljive kože i dječje kože.

Najčešće su to hidrofilna ulja koja sadrže odabrane masnoće (čiste i njeguju kožu) i
emulgatore (čiste kožu).

Dodaje se 5-10% emulgatora (polisorbat 85, Arlaton T).

1.13. Maske za čišćenje kože

Izazivaju bubrenje površinskog sloja epidermisa i na taj način rahle stanice rožnatog sloja, a
sastojci maske adsorbiraju nečistoće.

Najviše se koriste maske s adsorptivnim glinama (masna koža) ili na bazi hidrokoloida s
malim dodatkom glina (suha i normalna koža).

1.14. Pripravci za piliranje

Jedna vrsta sadrži čestice silicij-dioksida, morski pijesak, mekinje badema i žitarica, mljevene
ljuske badema –mehanički uklanjaju površinski rožnati sloj.

Druga vrsta su preparati za hemijski piling kože, sa dodatkom 5-10% AHA.

1.15. Pripravci za čišćenje zuba i njegu usne šupljine

Imaju namjenu da čiste zube, osvježavaju usnu šupljinu i preveniraju nastanak karijesa,
paradontoze i bolesti sluznice usne šupljine.
Dijele se na:
Pripravke koji se primjenjuju s četkicom za zube (dentifrices): paste, prašci i tablete za pranje
zuba
Pripravke koji se primjenjuju bez posebnog pribora: vode za usta i aerosoli za osvježavanje
daha. Ne mogu zamijeniti preparate iz prve skupine jer ne peru zube i ne uklanjaju plakove.

Pripravci prve skupine moraju biti dovoljno abrazivni da uklone plak, ali ne smiju oštetiti
caklinu. Tvrdoća cakline je 6-7, a dentina 5 (prema Mohovoj skali), tako da tvrdoća abraziva
treba biti 3.

Supstance za izradu ovih preparata dijele se u 2 skupine:

Osnovne supstance (sredstva za mehaničko čišćenje i poliranje zuba, ugušćivači, humektansi,
pjenila, korigensi mirisa i ukusa, konzervansi, bojila)
Aktivne supstance

Abrazivi: uklanjaju ostatke hrane i nakupine plaka. Kalcij-karbonat, aluminij-hidroksid,

dibazični kalcij fosfat (manje abrazivan, blag i ugodan, ali se mora stabilizirati solima Mg-da
se spriječi zrnatost i razdvajanje paste za zube)

Ugušćivači: daju potrebnu viskoznost i sprečavaju odvajanje abraziva od drugih sastojaka

(derivati celuloze, natrij-alginat, karagen, arapska i karaje guma)

Ovlaživači: sprečavaju isušivanje paste i daju elastičnost (manitol, glicerol)

Sredstva za pjenjenje (detergensi koji olakšavaju skidanje plaka): natrij-lauroil-sarkozinat,

tauridi.

Korigensi ukusa i mirisa (umjetna sladila 0,05-1%, arome od smjese eteričnih ulja, voćne
arome. Fosfatne paste trebaju manje sladila od karbonatnih)

Konzervansi (esteri paraamino benzojeve kiseline, natrij benzoat)

Bojila (vodotopljiva)

Aktivne supstance
Za sprečavanje karijesa, protuupalno djelovanje, otapanje kamenca...

Soli fluora (fluor difunduje u zubnu caklinu, nastaje fluorapatit, spoj otporan na štetno
djelovanje kiselina koje uzrokuje karijes. Maksimalan sadržaj do 0,15%)
Stroncij-acetat hemihidrat (za smanjenje osjetljivosti zuba)
Cink citrat (smanjuje plakove, djeluje na kamenac)
Alkalijski pirofasfati (sprečavaju nastanak kamenca)
Soli aluminija (adstrigentno djelovanje)

Izrada pasta za zube

Pripremi se ugušćivač.

Doda se smjesa humektansa i tvari topivih u vodi, potom abrazivi, pa pjenila i arome.

Izrada- u blagom vakuumu.

Pune se u plastične tube ili plastične spremnike-spendere.

Ispitivanje paste za zube

Ispituje se: izgled, ukus, miris, pH vrijednost, mikrobiološka ispravnost, abrazivnost,
disperzibilnost, stabilnost, reološke osobine, toksikološka i dermatološka ispitivanja.

Izgled: iz horizontalno postavljene tube istisne se 1 cm na ravnu plohu i posmatra glatkoća

površine, homogenost, ima li grubih čestica ili mjehurića zraka.

pH vrijednost- elektrometrijski

Abrazivnost: metoda abrazije radioaktivnog dentina

Stabilnost: 30% paste za zube i 70% smjese glicerol-voda zagrijava se 30 min. u vodenom
kupatilu. Nakon hlađenja preparat ne smije očvrsnuti.

Mišljenje potrošača: bar 20 osoba daje mišljenje o osjećaju čistoće, ukusu, svježini daha,
količini pjene i sl.

1.16. Dezodoransi i antiperspiransi

Pripravci koji se upotrebljavaju za sprečavanje neugodnog

mirisa tijela.

Svjež znoj nema snažan miris, ali bakterijskom razgradnjom organskih sastojaka znoja nastaju
masne kiseline kratkih lanaca (kaprilna, kapronska kiselina) koje daju neugodan miris.

Dezodorantne supstancije i dezodoratni pripravci sprečavaju razvoj bakterija i smanjuju

mogućnost nastanka neugodnog mirisa znoja.
Koriste se : triklosan, bronopol, klorheksidin, kvaterne amonijeve soli, a od prirodnih tvari:
usninska kiselina i kalij-usnat.
Antiperspiransi blokiraju lučenje žlijezda znojnica (soli aluminija, cinka i cirkona).

OBLICI PRIPRAVAKA

Tlačni pripravci (pune se smjesama propana, butana i pentana, a koncentrat je u tečnom ili
čvrstom obliku).
Ugušćeni losioni (sadrže otopine dezodorantnih tvari u smjesi etanola i vode, uz dodatak
humektansa, mirisa i ugušćivača. Pune se u roll-on ambalažu.)
Preparati u obliku stika (prozirni sadrže 5-19% sapuna otopljenog u smjesi etanola i
humektansa; neprozirni sadrže lipofilne emolijense, pogodni za osjetljive osobe.)
Dezodorantne i/ili antiperspirantne kreme su tipa U/V, a aktivne tvari su otopljene u vodi
ISPITIVANJA

Ispituju se na organoleptičke i fizičko-hemijske osobine (pH, viskoznost, stabilnost), a

preparati koji sadrže vodu i na mikrobiološku čistoću.

Ispitivanje podnošljivosti (antiperspiransi blago iritiraju kožu, dezodoransi mogu izazvati

alergijske reakcije.

3. PROIZVODI ZA NJEGU
Nakon pranja ili čišćenja potrebno je uspostaviti normalno stanje vlažnosti, pH
vrijednosti i premaštenosti kože, usana, kose i noktiju.
Osim toga, preparati za njegu mogu ubrzati proliferaciju stanica, odgoditi
pojavu bora, tonizirati kožu.
Pravilan izbor preparata za njegu ovisi o tipu i stanju kože i kose, starosti
osobe i uticaja okoline.

2.1. Kreme za njegu kože

Kreme su pretežno emulgirani sistemi, sastoje se od lipofilnih i hidrofilnih tvari i
prikladnih emulgatora.

Prema rasporedu faza:

Hidrofilne, isperive, dnevne kreme (tip U/V)
Lipofilne, masne ili noćne (tip V/U)
Višefazne kreme

Prema namjeni:
Kreme za čišćenje kože
Kreme za njegu kože
Kreme za hlađenje
Kreme posebne namjene (sunčanje, depiliranje, brijanje, masaža, izbjeljivanje)

Emulgirane kreme
Šira primjena, zbog boljeg izgleda, subjektivno ugodnijeg osjećaja, ekonomičnosti,
lakoće primjene, mogućnosti simultanog djelovanja lipofilnih i hidrofilnih tvari i
aktivnih supstanci (čime se postiže i vlaženje i premašćivanje kože)
 Bezvodne kreme
Ne koriste se na velike površine kože, jer stvaraju nepropusni film i dovode do
disbalansa prirodnih lipofilnih tvari.
Primjena:
čišćenje kože (masna faza-parafinski ugljikovodici i alkilni esteri masnih kiselina dobro
čiste kožu)
zaštita od hladnoće (vodoodbojne; manje površine izložene jakom suncu ili
premazivanje tijela kada se predviđa dug boravak u vodi)

1. KREME ZA DAN

Na koži stvaraju nevidljivi sloj, daju joj lijep, baršunast izgled, a ne sprečavaju
normalno odvijanje procesa u koži.

Služa i kao podloge za nanošenje šminke.

Sadrže lipofilne emolijense i humektanse: glicerol, sorbitol, propilenglikol

(sprečavaju gubitak vode iz kreme i hidratiziraju kožu), konzervanse, ponekad i
antioksidanse

Mogu se dodati i aktivne tvari za smirenje kože, vitamini, antiseboroici

Izrađuju se s različitim ionogenim i neionogenim emulgatorima

Ambifilne kreme tipa U/V

Česta primjena, dobra penetracija, kompatibilnost sa hidrofilnim i lipofilnim supstancama

Izrađuju se s samoemulgirajućim voskovima npr. Tegin: glicerol monostearat (lipofilni
emulgator) + Kalij-stearat (hidrofilni emulgator)

Primjer: Stearatna krema

Stearinska kiselina (lipofilni emolijens) 22,5

Bezvodni lanolin (emolijens) 1,2
Pročišćena voda 63,7
Glicerol (hidrofilni emolijens) 10,0
Trietanolamin (anionaktivni emulgator) 1,5
Konzervans 0,3
Natrij-tetraborat (stabilizator) 0,3
Miris

2. HIDRATANTNE KREME

Regulišu sadržaj vlage u koži

Sadrže:

lipofilne emolijense (gama-linolenska kiselina, perhidro-skvalen)

ovlaživače (natrij-laktat, mliječna kiselina, urea, kolagen, fitosterini, ekstrakti Aloe vera ili
smjese ovlaživača: Lactil, Aquaderm)

Primjer hidratantne kreme:

Glicerolmonostearat (lipofilni emulgator) 8,0

Izopropilmiristat (lipofilni emolijens) 8,0
Izopropilstearat 5,0
Tečni parafin (lipofilni emolijens) 3,0
Stearin 2,0
Lactil (kompleksni hidrofilni emolijens) 3,0
Konzervans 0,3
Miris 0,3
Pročišćena voda

3. KREME ZA NOĆ (hranljive kreme)

Na koži ostavljaju vidljiv, sjajan film.

Teško se pripremaju u stabilnom obliku:

izbor emulgatora je manji nego za dnevne kreme (HLB vrijednost mora biti 2-5);
mnogo je teže raspršiti vodu u gustoj i inertnoj masnoj fazi nego obrnuto.
Na povišenim temperaturama gube stabilnost (izlučuje se ulje)

Ubrajaju se: lanolinske kreme, kreme emulgirane holesterolom, lanolinskim alkoholom,

kreme s apsorpcijskim bazama.

Najbolji humektans je propilenglikol (3%-max.5%)-veće količine uzrokuju nestabilnost

preparata

Stabilizatori (stearati, mikrokristalinični voskovi, magnezij-sulfat-heptahidrat)

3. KREME ZA NOĆ (hranljive kreme)

Na koži ostavljaju vidljiv, sjajan film.

Teško se pripremaju u stabilnom obliku:

izbor emulgatora je manji nego za dnevne kreme (HLB vrijednost mora biti 2-5);
mnogo je teže raspršiti vodu u gustoj i inertnoj masnoj fazi nego obrnuto.
Na povišenim temperaturama gube stabilnost (izlučuje se ulje)

Ubrajaju se: lanolinske kreme, kreme emulgirane holesterolom, lanolinskim alkoholom,

kreme s apsorpcijskim bazama.

Najbolji humektans je propilenglikol (3%-max.5%)-veće količine uzrokuju nestabilnost

preparata

Stabilizatori (stearati, mikrokristalinični voskovi, magnezij-sulfat-heptahidrat)

4.KREME ZA HLAĐENJE I UBLAŽAVANJE (Cold kreme)

Bijele ili žućkaste, meke, blagog djelovanja, na koži daju neokluzivan film i hlade kožu.
Najstarije poznate kreme (pčelinji vosak+bademovo ulje+ružina voda)
1618. u Farmakopeji londonskih ljekara -Unguentum refrigerans (mast za hlađenje); kasnije
pod nazivima Ung.emolliens, Ung.leniens (mast za ublažavanje), Cold cream, a sastav je
mijenjan zamjenom prirodnih ulja mineralnim i dodatkom Na-tetraborata.
Prvi propisi nisu sadržavali emulgator i bili su nestabilni (pseudoemulzije)
Današnje kreme su ambifilne, tipa U/V

Primjer ambifilne Cold kreme tipa U/V:

Bijeli vosak (lipofilni emolijens) 7,0

Cetaceum (lipofilni emolijens) 8,0
Ulje suncokreta 54,4
Prašak za konzerviranje 0,1
Miris 0,2
Pročišćena voda 28,8

5. VIŠENAMJENSKE KREME
Uslovi:
dobra temeljna podloga za nanošenje make up preparata;
stvaranje jednoličnog emolijentnog filma na koži,
lako nanošenje, ali sporo ili slabo penetriranje u kožu

Tipa U/V, V/U i mješovite-za svaki tip kože.

Na tržištu pod istim nazivom- sa napomenom za koji tip kože

IZRADA KREMA

Postupak prema pravilima dobre proizvođačke prakse: Mora postojati nadzor nad kvalitetom
sirovina, proizvodnih postrojenja, radnog prostora, osoblja, uređaja za punjenje, ambalaže
Bitan uslov je mikrobiološka čistoća (konzervans ne može zaštititi preparat, ako nisu dobri
uslovi proizvodnje)
Najčešći izvor kontaminacije je voda, pa je treba sterilizirati kuhanjem (30 min. Na 800 C)

Kreme tipa U/V moraju sadržavati konzervanse, a tipa V/U antioksidanse.

Ispitivanja krema
Ispituju se: tip, veličina čestica, viskoznost i reološka svojstva, pH vrijednost, stabilnost,
organoleptičke osobine, mikrobiološka čistoća, sadržaj teških metala.

Tip kreme: pomoću kobaltovih papira (modri, u dodiru sa kremama tipa V/U ne mijenjaju
boju; kreme tipa U/V daju ružičastu boju)

Veličina čestica: mikroskopski

Viskoznost i reološka svojstva: reoviskozimetrijskim instrumentima

pH vrijednost: elektrometrijski

Stabilnost: čuvanje na 400C tokom 3 mjeseca, zatim 7 dana na -50C.

Mikrobiološka čistoća: 0,1 g ili 0,1 ml ne smije sadržavati Staphylococcus aureus,

Pseudomonas aeruginosa i Escherichia coli bakterije.

2.2. Losioni za njegu kože i kose

Losioni su tečni, viskozni preparati namjenjeni za vanjsku primjenu
Adstrigentni losioni (za masnu kožu; sadrže soli cinka i aluminija, do 20% etanola,
aromatske vode, tinkture benzoje i kadulje)
Tonici (za osvježavanje lica; sadrže adstrigense, stabilizirane sokove voća i povrća,
tinkture, do 0,2% mentola, humektanse i proteine)
Emolijentni losioni (regulišu vlažnost kože)
Hidratantni losioni (sadrže specijalne ovlaživače)
Losioni za kosu (za masiranje vlasišta; sadrže antipruritičke i antiseboroičke tvari, B
vitamine, proteine)
Izrada
Neemulgirani bistri losioni izrađuju se otapanjem sastojaka u različitim otapalima. Miris se
obično otopi u vodi, a konzervansi i antiseptici u glicerolu i propilenglikolu. Gotovi losioni se
filtriraju.

Losioni tipa suspenzija izrađuju se suspendiranjem fino usitnjenih krutih tvari u vehikl koji
sadrži ugušćivač.

Emulgirani losioni izrađuju se poput emulgiranih krema, tako da se vodena faza dodaje
masnoj fazi uz mješanje. Miris se dodaje na temp. 40-45 C, a otopina boje kada se pripravak
ohladi na 30C.

Ispitivanja

Losioni se ispituju organoleptički na izgled, miris i boju, pH vrijednost, mikrobiološku čistoću i

stabilnost

2.3. Gelovi za njegu kože i kose

Pripravci guste do elastične konzistencije koji zagrijavanjem postaju tekući.
Najviše se koriste za njegu ruku i kao podloge za liposomski oblikovane aktivne tvari.
Vodeni gelovi pogodni su za masnu kožu i za primjenu tokom ljeta, a masni za suhu
kožu i tokom zime.
Gelovi za njegu kose (nanose se na opranu i suhu kosu; uz ugušćivače i humektanse
sadrže i kvarterne amonijeve spojeve, ponekad i blage premašćivače.

Izrada
Način izrade zavisi od ugušćivača. Npr. kod upotrebe Na-alginata dodaje se kalcij-citrat; škrob
prije dodatka vode treba ovlažiti etanolom itd.

Ispitivanje
Gelovi se ispituju na organoleptičke osobine, pH vrijednost, viskoznost i stabilnost,
mikrobiološku čistoću.
2.4. Ulja za njegu kože i kose
Tečni bistri pripravci koji sadržavaju biljna, životinjska i mineralna ulje, sintetičke uljima slične
tvari, lanolin i derivate lanolina, antioksidanse, boje, mirise i aktivne supstance,
Vitaminska ulja sadrže i vitamine A,E i F.
Tkivna ulja sadrže ulja badema, rivinusa, suncokreta.
Hidrofilna ulja sadrže 5-10% emulgatora koji osiguravaju lako pranje kože nakon primjene
ulja. Koriste se za njegu suhe i ostarjele kože, kao ulja za masažu i njegu nokata.
Ulja za masažu sadrže i razna eterična ulja.

2.5. Puderi (posipi) za njegu tijela+

Pripravci koji se upotrebljavaju za zaštitu kože od trenja i drugih štetnih uticaja, te kao
sredstvo za upijanje loja i znoja.

Izgled im mora biti jednoličan, miris ugodan. Sadržaj mirisa je obično do 0,8%.

Vlage može biti do 2%, a u čvrstim puderima do 8%

Supstancije

Koriste se: silikati (talk, kaolin), karbonati, metalni oksidi, metalne soli organskih kiselina,
polisaharidi, proteini, mirisi i aktivne supstance (antiseptici, antiseboroici, antimikotici i sl.)

Sirovine moraju biti dobro usitnjene, netoksične, dobrih osobina upijanja vode i masnoće,
stabilne, mikrobiološki čiste i ne smiju remetiti prirodnu kiselost kože.

Djelovanje pojedinih supstanci:

Prianjanje na kožu pospješuju metalni sapuni i dodatak masnih tvari (lanolin, cetanol)
Mekoću i klizenje puderu daju talk, metalni sapuni i škrob
Kožne izlučevine upijaju karbonati Ca i Mg, koloidni kaolin i bentonit
Neravnine na koži pokriva titan-dioksid, cink-oksid.

Izrada
Izrađuju se mješanjem sastojaka koji su prethodno namirisani, eventualno premašteni i
obojeni.

Ispitivanja
Posipima se određuju organoleptička svojstva, ostatak pri prosijavanju, sadržaj vlage i
nasipna masa (zbog pravilnog izbora ambalaže).

2.6. Maske i pakovanja

Maske služe za čišćenje lica, podsticanje cirkulacije u koži, regulaciju sekrecije znoja i loja i za
hidrataciju kože.

Zavisno od sastava mogu djelovati adstrigentno (cink-oksid, kalamina), adsorbentno

(adsorptivne gline), hidratizirajuće, protuupalno (MG-sulfat, alantoin, pantenol),
antiseboroički (sumpor, ihtiol, katrani).

Prema pH vrijednosti maske mogu biti: neutralne, slabo kisele i slabo alkalne.

Prema izradi, maske se dijele na dvije skupine: maske koje može svako sam priprediti i
primjeniti; i maske čija izrada zahtijeva određenu stručnost.

Prema osobinama kože maske se dijele na:

Maske s tvarima koje adstringiraju (za kožu s velikim porama, jakom transpiracijom i
prekomjernim lučenjem loja)
Maske koje napinju kožu (za opuštenu kožu sa sklonošću stvaranja bora)
Maske za omekšavanje i ovlaživanje kože (za suhu i grubu kožu sa sklonošću pucanja)
Maske koje poboljšavaju cirkulaciju
Maske za izbjeljivanje (za hiperpigmentaciju i crvenilo kože)
Hranljive maske (za neishranjenu i slabo prokrvljenu kožu)

S tehnološkog gledišta maske se dijele na:

Maske s adsorptivnim glinama

Maske s hidrokoloidima
Maske s disperzijama lateksa
Maske oblika krema
Maske s parafinskim voskom
Maske s proteinima

Maske s hidrokoloidima
Viskozni pripravci koji gubitkom vode stvaraju elastičan gel-film ili su to čvrsti gelovi koji se
prije primjene moraju rastopiti.
Sirovine: tragant, gelatina, kazein, karagen, polivinilpirolidin, uz humaktanse

Maske s disperzijama lateksa

Disperzije lateksa nakon sušenja ostavljaju na koži kontinuirani, elastični i nepropusni film.
Time se onemogućava normalna perspiracija kože i odavanje toplote, pa naneseni film
uzrokuje porast tremperature i pojačanu cirkulaciju krvi u koži.

Maske oblika krema

Povoljno djeluju na omašćivanje i hidrataciju kože. Sadrže razne hidrofilne i lipofilne
emolijense, emulgatore uz dodatak keratoplastika, protuupalnih tvari, vitamina i dr.

Maske s parafinskim voskom

Većinom se sastoje iz čistog parafinskog voska, a manji broj su mješavine ovog voska s
vazelinom, cetanolom i stearolom.

Maske s proteinima
Sadrže različite proteine (elastin, kolagen, keratin).
Na koži čine nevidljiv film, fizički popunjavaju bore, napinju kožu, tako da ona odaje dojam
glatke kože.

Primjena, vrijeme djelovanja i način skidanja maske

Maske se nanose na prethodno očišćenu kožu.
Maske se nanosi topla ili hladna, u jednoličnom sloju debljine 2-3 mm, mekim kistom ili
plastičnom špatulom.
Ne stavlja se na područje oko očiju i otvora usta.
Vrijeme djelovanja zavisi od vrste maske i brzine sušenja.
Nakon djelovanja, maska se skida. Elastične maske skidaju se povlačenjem, a zaostaci se
najprije operu toplom, pa hladnom vodom. Maske s adsorptivnim glinama skidaju se
trljanjem peškirom.

Ispitivanja

Maskama se ispituju organoleptička svojstva, pH vrijednost, vrijeme sušenja i stabilnost,

podnošljivost i djelovanje preparata.
Ispitivanje podnošljivosti je jako važno i provodi se otvorenim testom, tj.pripravak se nanese
u sloju debljine 2 mm na unutrašnju stranu podlaktice. Nakon sušenja premaz se uklanja na
uobičajen način, a koža povremeno posmatra tokom 48 sati. Ne smije biti crvenila niti drugih
znakova nadražaja kože.

2.7. Njega usana

Preparati za njegu usana ujedno su i zaštitni preparati, jer oni hidratiziraju i omekšavaju
usne, ali i sprečavaju ispucalost, ragade i aktinička oštećenja kože.

Sastoje se od smjese voskova i drugih masnih tvari, uz dodatak UV filtera, vitamina (A, C, E,
beta karoten), ovlaživača (aminokiseline, hijaluronska kiselina), protuupalnih tvari (ekstrakti
Aloa vere i kamilice) i mirisa.

Izrađuju se u obliku stika ili bezvodnih krema, bezbojni ili lako obojeni
2.7. Njega ruku
Pripravci za njegu ruku na koži stvaraju emolijentan sloj koji ne ometa normalnu perspiraciju,
moraju imati ugodan miris, lako se nanositi na kožu, biti stabilni i homogeni. Poželjno je da
djeluju protuupalno i antiseptički.
Najčešće se koriste gelovi, emulgirani losioni i kreme, rjeđe bezvodne masti i paste.

Za njegu noktiju najčešće se izrađuju pripravci u obliku ulja i krema. Aktivne tvari su
hidrolizati proteina, vitamini, ekstrakti biljaka.
Svrha im je ovlaživanje i premašćivanje noktiju

2.7. Njega nogu

Koriste se:

Kupke za noge (soli i tečne kupke)

Pripravci za piliranje (kreme sa tvarima za abradiranje površinskog hiperkeratiziranog sloja)
Kreme i losioni (sadrže lipofilne i hidrofilne emolijense, kiselinostabilne emulgatore i aktivne
tvari: dezodoranse, antiperspiranse i fungistatike)
Gelovi
Posipi (sadrže talk, škrob koji ne bubri, Ca-karbonat, cink-oksid, baktericide, antiperspiranse i
fungistatike).
Aerosoli (hlade kože, djeluju antiperspirantno i dezodorantno)

2.8. Njega djece

Koriste se:

Kreme (moraju djelovati emolijentno, antiflogistički, antiseptički i podsticati regeneraciju

kože. Za područje ispod pelena izrađuju se hidroodbojne kreme tipa V/U, a za ostale dijelove
tijela bolje su isperive kreme. Aktivne tvari su: cink-oksid, peruanski balzam, riblje ulje,
vitamini, alfa-bisabolol, ekstrakti kamilice, antibakterijske i antifungalne tvari.
Losioni (sadrže anionske i neionogene emulgatore, ugušćivače, silikone, a od aktivnih tvari:
alantoin, epitelianse i protuupalne tvari.

Posipi za djecu (moraju biti sterilni, meki, moraju apsorbovati vlagu i štititi kožu. Glavni
sastojak je talk. Moraju se premastiti, ne smiju sadržati bornu i salicilnu kiselinu .

2.9. Preparati za muškarce

Jedan dio ovih preparata razlikuje se od ženskih samo po mirisu, ali kreme i emulgirani
losioni za muškarce sadrže manje lipofilnog emolijensa.

Drugi dio preparata koristi se prije, tokom ili poslije brijanja:

Sapuni za brijanje (isperive, tzv.sapunske kreme koja stvaraju bogatu pjenu; manje se koriste

Pjene za brijanje (sastoje se od emulzije koja je emulgirana smjesom sapuna i neionogenog

emulgatora)
Losioni poslije brijanja (moraju smanjiti iritaciju kože, neutralizirati alkalnu pH vrijednost
kože, djelovati antiseptički i osvježavajuće. Zato sadrže adstrigense, protuupalne tvari,
mentol i kamfor.
Kreme i balzami poslije brijanja (sadrže lipofilne i hidrofilne emoliense emulgirane
neionogenim i anionskim emulgatorima, uz dodatak protuupalnih i antibakterijskih tvari).

3. PROIZVODI ZA ZAŠTITU
Mnogi preparati o kojima je ranije bila riječ, uz svoju osnovnu namjenu, imaju i zaštitno
djelovanje.

Međutim, posebna područja zaštite su:

Zaštita od UV zračenja
Zaštita od ujeda insekata

3.1. Zaštita od UV zračenja

Individualna podnošljivost sunčevog zračenja

Pojedinci različito reaguju na djelovanje sunčevog zračenja i različito dugo mogu ostati na
suncu bez štetnih posljedica.
Individualno samozaštitno vrijeme, tj.vrijeme koliko se osoba može zadržati na osunčanom
mjestu bez opasnosti od opekotina za Evropljane iznosi 10-30 minuta, a za Mediterance do
40 minuta. To vrijeme zavisi od osjetljivosti pojedinca, ali i od intenziteta UV zračenja.

Intenzitet UV zračenja označava se indeksom od 1 do 15. Nisko zračenje je 0-4; srednje 4-6,9:
visoko 7-9; jako visoko –preko 10.

Faktor zaštite od sunca (Sun Protection Factor, SPF)

Njegova numerička vrijednost označava za koliko puta on može produžiti individualno
samozaštitno vrijeme pojedinca. Npr. Preparat sa SPF 8, primjenjen na osobi čije je
individualno samozaštitno vrijeme 20 minuta znači da osoba s tim preparatom može boraviti
na suncu: 20x8=160 minuta

Vrste pripravaka za zaštitu kože od sunca:

Preparati koji pripremaju kožu za duži boravak na suncu

Preparati koji se primjenjuju 20 minuta prije izlaganja suncu i tokom sunčanja

Preparati za njegu kože nakon sunčanja

Preparati koji pripremaju kožu za duži

boravak na suncu

Primjenjuju se:

Peroralno (preparati s B vitaminom i beta-karotinom)

Lokalno (hidratantne vitaminske kreme i losioni; preparati koji ubrzavaju preplanulost,
posebno smjesa tirozina, adenozin-trifosfata i riboflavina).

2. Preparati za zaštitu od sunca

Moraju štititi kožu od štetnog UV zračenja, moraju biti neškodljivi i davati ugodan osjećaj na
koži. Ne smiju se lako uklanjati sa kože znojenjem i kupanjem i ne smiju bojiti odjeću.

Najčešće se koriste emulgirani losioni, koji su mnogo popularniji od krema zbog lakšeg
nanošenja na kožu i zbog lakšeg uzimanja iz boca uskog grla. Ovakvo pakovanje ujedno
smanjuje i zagađivanje preparata tokom korištenja. Emulgatori su neoionogeni i
anionaktivni; od lipofilnih emolijenasa koriste se esteri. Dodaju se male količine voskova i
masnih alkohola. Glavni sastojak su mineralna ulja, ali na koži daju mastan izgled i zato se
kombinuju sa masnim esterima.

Kreme za zaštitu od sunca daju jednoličan i gust premaz na koži.posebno su pogodne za

zaštitu kože djece i osoba sa suhom kožom. Izrađuju se isperive i masne kreme.

Ulja za zaštitu od sunca se jednostavno izrađuju jer je većina UV filtara rastvorljiva u uljima;
lako se razmazuju, vodootporna su. Nezgodne strane su: premaz je tanak i proziran, tako da
se smanjuje predviđeni SPF; osim toga UV filteri, kao dobri rastvarači, oštećuju ambalažu.

Gelovi za zaštitu od sunca mogu biti: vodeni, vodeno-alkoholni, mikroemulzije, uljni, pjene i
štapići.

3. Preparati za njegu kože nakon sunčanja

Njihov zadatak je da hidratiziraju kožu, hlade je, smanjuju upalu, osjećaj napetosti i bol.
Koriste se: emulgirani losioni i meke kreme tipa U/V, vodeni i vodeno-etanolni gelovi

Supstance za izradu preparata za zaštitu od

sunčanja
Najpopularniji dopušteni UV filteri su: oktil-dimetil PABA i oktil-metoksi-cinamat. Nisu topivi
u vodi, ne boje odjeću ni kožu, sigurni su, hemijski inertni, stabilni na djelovanje UV zraka,
jeftini. Njihovom kombinacijom postiže se viši SPF.

Ako se želi povisiti SPF, treba izostaviti sastojke koji ga umanjuju: veće količine etanola i
nepolarne tvari (tačni parafin, bijeli vazelin). Dodatak mikropigmenata povećava SPF

Za izradu ovih preparata koriste se i:

Antioksidansi (vitamini E i C)
Kelati (poboljšavaju djelovanje konzervanasa)
hidrofilni i lipofilni emolijensi
Emulgatori
Ugušćivači
Mirisi (u što manjim količinama jer mogu iritirati i senzibilizirati)
Atimikrobni agensi (dodaju se u sve preparate koji sadrže vodu, proteine i prirodne
ugušćivače)

3.2. Zaštita od uboda insekata

Prirodne tvari su: eterična ulja (eukaliptus, lavanda, cimet...). Nadražuju kožu

Sintetičke tvari:
Dimetilftalat (djeluje na mnoge leteće insekte, pa i komarce
Esteri ftalne kiseline
Dietibenzamid
Oktilenglikol

Imaju često loš miris, moraju se primjenjivati u

visokim kocentracijama i iritiraju sluznice.

Osim aktivnih supstanci, za izradu ovih preparata koriste se i:

UV-filteri
Otapala
Tvari za geliranje
Boje
Mirisi

4. PROIZVODI ZA ULJEPŠAVANJE
Nazivaju se i dekorativni preparati ili dekorativna kozmetika, a onaj dio namijenjen
šminkanju naziva se Maku up kozmetika.

Zadatak im je uljepšavanje kože, kose, usana i noktiju, uz istovremenu njegu i zaštitu.

4.1. Izbjeljivanje kože

Prirodne tvari: sokovi limiuna, krastavaca i rotkvice.

Sintetičke tvari:
Hidrokinon (u koncentraciji 2%, često se kombinuje sa AHA)
Arbutin
Kojic kiselina
Askorbinska kiselina
Vodonik-peroksid

4.2. Vještačko tamnjenje kože

Odvija se na dva načina:

Fizičkim vezivanjem boje ili obojenih preparata na površinu kože (tako djeluju: juglon,
lawson).

Hemijskom reakcijom između aktivnih supstanci u preparatu i aminokiselina rožnatog

sloja (dihidroksiaceton, mukonaldehid).
4.3. Podloge za šminku
Pripremaju kožu lica i vrata za nanošenje pudera i rumenila. Prekrivaju crvenilo,
proširene kapilare, pigmentacije i depigmentacije. Ujedno štite kožu od UV zračenja.

Izrađuju se kao:
Tečne stabilizirane suspenzije (za masnu kožu; sadrže pigmente, humektanse, vodu,
ugušćivače, tečni silikon)
Suspenzio-emulzije tipa U/V (gusti, tečni preparati; sadrže 10-25% praškastih tvari,
15-30% masnih tvari; 40-70% vode)

Suspenzio-emulzije tipa V/U (rjeđe se koriste, jer koži daju mastan izgled i jače
zatvaraju pore)

Suspenzio-emulzoidi (to su puder-kreme)

Čvrsti oblici podloga (sadrže oko 80% pigmenata i 20% masnih tvari)

Podloge u obliku pjene

Supstance za izradu podloga za šminku

Pigmenti (mješavina 3 osnovna tona željeznog oksida: žutog, crvenog i crnog; koriste
se i bijeli pigmenti, kao nosači u razrjeđivači obojenih pigmenata. Najviše se koriste
titan-dioksid i cink-oksid)
Sredstva za kvašenje (omogućavaju dobru disperziju pigmenta)
Lipofilni emolijensi (tečni parafin, cetanol, lanolin)
Ugušćivači (sprečavaju taloženje pigmenta)
Humaktansi (sorbitol, proteini)
Aktivne supstance (pantenol, alfa-bisabolol, kolagen...)

4.4. Dekorativni puderi

Daju jednoličan i dopadljiv premaz kože.

Puderi u prahu
Osnovni sastojak je talk, a dodaju se i titan-dioksid, cink-oksid; stearati Mg, cinka,
litija (za bolje prianjanje); obojeni i perl-pigmenti (daju željenu boju i svjetlucavost)

Kompaktni puderi
Čvrsti oblici, dobijeni tiještenjem praškastih pudera, uz dodatak 5% veziva.
Tečni puderi
Stabilizirane suspenzije pigmenata, tvari koje poboljšavaju adheziju pudera,
humektansa, mirisa i konzervanasa.

4.5. Rumenila za lice

Čvrsti oblici (sadrže do 6% pigmenta, po sastavu slični kompaktnom puderu)
Kuglice za nijansiranje
Paste (sadrže pigmente dispergirane u bezvodnoj kremi)
Tečna rumenila (suspenzio-emulzije tipa U/V)

Supstance za izradu: pigmenti, veziva, konzervansi, antioksidansi, UV filteri)

4.6. Uljepšavanje očiju

Sjenila za očne kapke:
Kompaktna (sadrže veću količinu praškastih supstanci povezanih vezivom. Dodaju se
sredstva za kvašenje, konzervansi, mirisi i aktivne tvari)
Stik (smjesa masnih tvari u koju je raspršen pigment)
Olovke za očne kapke (pigmenti raspršeni u bezvodnoj podlozi)
Polučvrsta sjenila

4.7. Uljepšavanje usana

To su otopine boja i/ili disperzije pigmenata u odgovarajućoj podlozi, koja osigurava
željenu konzistenciju.

Sastav ruževa za usne:

Supstance koje čine podlogu: 50-70%
Otapala za boje: 20-40%
Boje: 1,5-3%
Pigmenti: 5-10%
Konzervansi, antioksidansi
Mirisi: 1-2%
Aktivne tvari

Podloga ruževa i olovaka za usne:

Voskovi i ostale čvrste masne tvari (voskovi daju čvstu konzistenciju i lijep sjaj; koriste
se smjese voskova)
Polučvrsti sastojci (poboljšavaju mazivost ruža, sprečavaju isušivanje usana.
Najvažniju su: lanolin, apsorpcijske baze, vazelin, lecitin)

Tečni sastojci (daju pogodnu konzistenciju i mazivost).

Otapala za boje

Moraju biti kompatibilna s drugim sastojcima, ne smiju se isparavati, dobro otpuštati

boju, biti bez mirisa i ukusa i ne smiju oštećivati ambalažu.

Koriste se: ricinusovo ulje, ulje avokada i oraha, tečni parafin, oleilni alkohol,
propilenglikol)

Boje i pigmenti
Klasični tip ruževa sadrži do 3% boja i 10% pigmenata, dok noviji tipovi imaju do 0,5%
boja ili imaju samo pigmente.

Konzervansi i antioksidansi
Najčešći konzervansi su: esteri p-hidroksi benzojeve kiseline, a antioksidansi: butil-
hidroksianizol i propilgalat.
Mirisi
Deterpenizirani cvjetni i voćni mirisi.

Aktivne tvari
Za hidratiziranje i uljepšavanja (akstrak krastavaca i Aloa vere); za njegu (vitamini,
ceramidi, prirodna ulja)

4.8. Preparati za bojenje kose

Ne smiju oštećivati vlas, moarju bojiti kosu, ali ne i vlasište, ne smiju biti štetni,
iritirati i senzibilizirati.

Prema dužini zadržavanja na kosi boje se dijele na:

Privremene
Polutrajne
Trajne

Privremene boje
Uklanjaju se s kose prvim pranjem. To su kisele boje topive u vodi, neke bazične boje i
pigmenti.
Pogodne su za nijansiraje sijede kose i blagu promjenu prirodne boje kose.
Polutrajne boje
Uklanjaju se s kose poslije 6-10 pranja. Pogodne su za promjenu boje kose koja je
plava do svijetlosmeđe

Trajne boje
Obuhvataju:
Prirodne boje (kana)
Metalne boje (olovo-acetat
Oksidativne boje (najtrajnije, ali mogu izazvati alergijske reakcije)

Nuspojave primjene kozmetičkih preparata

Razlog mogu biti:

Aktivne tvari ili sastojci vehikuluma

Neprilagođenost preperata tipu kože
Oštećena ili bolesna koža

1. Iritativno-toksične reakcije
Posljedica primjene štetne tvari.
Javljaju se kod svakoga ko primjenjuje taj preparat.
Na mjestu primjene dolazi do upale kože (crvenilo, otok, mjehurići, vlaženje i
stvaranje krasti)
Najčešći iritansu su: jako kisela jedinjenja (aluminij-hlorid), jako bazna jedinjenja,
kvarterna amonijeva jedinjenja, neki anionski detergenti i vodonik-peroksid.

2. Alergijske reakcije
Češće od iritativnih.

Javlja se kod osoba preosjetljivih na neke tvari.

Najčešće alergijske reakcije izazivaju tvari niske molekulske mase (posebno para-
sustituirana jedinjenja benzena, dio sulfonamida i tvari iz nekih biljaka.

3. Fotodinamske reakcije
Razlikuju se :

Fototoksične reakcije
Fotoalergijske reakcije