HAMDIJA KREŠEVLJAKOVIC

DŽAMIJA I VAKUFNAMA
MUSLIHUDDINA ČEKREKČIJE
PRILOG POVIJESTI SARAJEVA XVI. STOLJE ĆA

1 9 3 8
DRŽAVNA :-`, TAMPARIJA — SARAJEVO

Iti te 2- ■ lirru-a- • lir INria leem- me-ffir

 "91.11111111111111 11 ~~=~—"

Spomeni čka grada

° tiA3CUSUSI:1)131 011818
II 120 p
9,1497_6 Sar(ievio) "16"

I
0126951 COBISS

zif31IN.K1', ;111wA Iltte19.14

.,15ASAN Bogomolje su oduvijek najmonumentalnije javne gradevine svih
-

kulturnih naroda. Tako su i džamije najglavniji pretstavnici islamske arhi-

tekture u svim zemljama do kojih je dopro islam.
U Bosni i Hercegovini počeo se islam širiti u prvoj poli 15 stoljeća.
Donijeli su ga Turci, osvaja či ovih pokrajina. U isto su doba nastale ovdje
i prve džamije. Bile su to skromne zgrade, a gradili su ih Turci. Ali kadi
je jedan dio autohtonog stanovništva ovih pokrajina primio islam drago-
voljno i kada su domaći sinovi u kulturnom i političkom životu onda
Preštampann iz moćne turske države došli do ja čeg izražaja i po čeli zidati zadužbine, tada
„Glasnika" Islamske vjerske zajednice su nastale i najljepše džamije i druge javne zgrade (medrese, knjižnice,
banje, mostovi i vodovodi) u ovim zemljama. To je bilo u glavnom u 16
stolje ću, a ponešto i kasnije.
Velik je dio tih zadužbina do danas djelomi čno ili potpuno propao,
ali i po onome što je do nas doprlo, vidi se, da su se ti ljudi dostojno
oduživali svojoj rodnoj grudi i svojoj bra ći ne samo .Rso vjeri nego i po
jeziku s pokoljenja na pokoljenje, ne dakle časovito nego trajno. Drukčiji
je bio onda socijalni poredak. Svak se dizao svojom vlastitom snagom
ponešto uz pomo ć svoje rodbine ili kojeg uplivnijeg zemljaka, pa ipak ti
ljudi nisu mislili samo na se i na svoju najužu okolinu, nego su gledali na
opće dobro cijele svoje domovine i u daleku budU čnost. Kratko re čeno:
oni su bili rodoljubniji i dalekovidniji od nas.
Kroz minulih pet stolje ća sagradeno je u ovim zemljama preko
hiljadu džamija, a da i ne spominjemo druge javne zgrade i korisne
ustanove, kojima su se služili i sugradani drugih konfesija, a ni najmanje
nećemo pretjerati ako kažemo, da je osnovano preko dvije hiljade vakufa.
U svim tim bogoštovnim, prosvjetnoodgojnim, humanitarnim i zdravstve-
nim ustanovama, kao i u onim socijalnim ustanovama, koje su služile pro-
micanju obrta, trgovine i prometa, prednja čilo je Sarajevo, onda politi čki,
privredni i kulturni centar Bosne i Hercegovine.
1*
4 5

Kroz minulih pet stotina godina (1436-1936) sagradeno je u 2) L i v n o: Sinan čauša (Džumanuša), 3) 1529;
Sarajevu 107 džamija, a medu njihovim osnivačima bilo je obrtnika, trgo- Lala-pašina, 1567/8;
vaca, hodža, ćatiba, kadija, muftija, šejhova, lenske gospode, sandžak- Hadži Ahmeta Dukatara (Glavica), 1588;
begova i vezira. 1 tri žene sagradile su po džamiju, a jedna je od tih opro- Balaguša, u 16 stolje ću.
štena robinja. Svaki je hairsahibija (dobrotvor) gradio zadužbine prema 3) T r a v n i k: Hasanagina (Jeni-džamija), 1549;
svojim imućstvenim prilikama i prema tome ostavljao i zaklade za njihovo Derviš-pašina, nešto prije 1878;
izdržavanje i za pla ćanje službenika. Iz zakladnica (vakfija) se vidi, da je Varoška džamija, 1909.
sve te dobrotvore nukala duboka religioznost i misao na prolaznost ovoga 4) F o č a: Hasana Nazira (Aladža), 1550;
svijeta i na nagradu, koju će primiti od Boga na Ahiretu. Mehmed-paše Kukavice, nešto prije 1761.
Od 107 sarajevskih džamija najvišc ih je s drvenom munarom; 43 su 5) M o s t a r: Karadoz-begova,') 1557;
imale zidane munare, a od ovih samo njih osam bijahu presvedene Nesuhage Vu čijakovi ća, 1564;
kubetom, a kako se 1935 srušila Skenderija uslijed našeg nehaja, danas ih . Kocki Mehmed-pašina, 1612.
je još samo sedam. Ovakav je razmjer po prilici i po ostalim mjestima.
U glavnom, džamije koje su p'resvedene kubetom, pretstavljaju prave spo-
• 6) P o č itel j: Hadži Alije, sina Musa-agina (krivo nazivana Šišman
Ibrahim-pašina), 5) 1562/3.
menike orijentalne arhitekture u ovim zemljama. Ovakvih je džamija bilo,
koliko je meni poznato, u svemu 34 u 18 mjesta Herceg-Bosne. Danas su 7) č ajni č e: Sinanbegova, 1570.
još 32 u 17 mjesta. Najmonumentalnija je Gazi Husrevbegoval) u Sarajevu 8) K o n j i c: Mehmed čauša, 1579.
a, po priznanju stru čnjaka, najljepša je Aladža 2) u Fo či. Od te 34 džamije 9) B a n j a L u k a: Ferhad-paše Sokolovi ća (Ferhadija), 1583;
bilo ih je u Sarajevu 8, u Livnu 4, u Mostaru i Travniku po 3, u Banjoj Tefterdarija, 1594/5.
Luci i Foči po 2, a po jedna u Po čitelju, Čajniču, Konjicu, Mrkonjić-gradu 10) M r k o n j i ć-g r a d (Varcar-Vakuf): Kizlaragina, 1595.
(Varcar-Vakufu), Tomislav-gradu (Duvnu), Maglaju, Gra čanici, Jajcu, 11) B 1 a g a j: Sultana Sulejmana, oko sredine 16 stolje ća.
Grada čcu, Buni, Žep ču i Blagaju.
12) T o m i s l a v-g r a d (Duvno): Lala-pašina,e) druga pola 16 stolje ća.
Ovdje ih navodimo kronološkim redom po mjestima i osniva čima
s oznakom vremena u kome su nastale. 13) M a g l a j: Jusuf-pašina (Kuršunlija), druga pola 16 stolje ća.

1) S a r a j e v o: Mustafabega Skenderpaši ća (Skenderija) sagr. 1517; 14) G r a č a n i c a: Ahmed-pašina, 17 stolje će.

Čekrekčije Muslihuddina, 1526; 15) J a j c e: Esma sultanije, 1753.
Gazi Husrevbegova, 1531; 16) Giada č a c: Husein kapetana (Husejnija), 1824.
Buzadži Hadži Hasanova, 1555; 17) B u n a: Ali-paše Rizvanbegovi ća, 1840--1850,
Gazi Ali-pašina 1561; 18) Ž e p č e: Alibegova, nepoznato kada.
Ferhatbegova (Ferhadija),1562;
Careva (Sultan Fatihova), 1565; U Livnu je poznata ova džamija pod imenom »Džumanuša« i »Džemanuša«,
a izgleda da je ovo ime dobila, što se u njoj klanjala džuma. Oko 1785 temeljito je
Hodže Duraka, prije 1600. popravio ovu džamiju Jusufbeg Firdus.
5 ) Alija Nametak: Karadozbeg i njegovo doba, Sarajevo 1933.
') Dr. Ciro Truhelka: Gazi Husrefbeg, njegov život i njegovo doba. Glasnik
5 ) H. Kreševljakovi ć : Po čitelj na Neretvi, Kalendar »Narodna Uzdanica« za
z. m. 1912, str. 149-166. Hn*. MaTe BajaOH: APXHTeKTOHCKe oco6niie MaBHHX ra3n
Xycpen6eroanx rpaheanna. Gazi Husrevbegova spomenica, Sarajevo 1932, str. 28-30. god. 1934, str. 27-40.
') Zarzycki, Arndt i Stratimirovi ć : Aladža džamija u Fo či. Glasnik z. m. 1891, Na ovoj džamiji danas nema kubeta. Prigodom požara koji je zadesio ovo
str. 103-115. Graditelj ove džamije je Ramadanaga, u čenik mimara Sinana. mjesto nešto prije 1792 izgorjelo je oko 75 ku ća i tada je nastradala i ova džamija.
Poslije je popravljena, ali kube nije postavljen0.
6
Iz ovog se pregleda vidi, da ih je 25 nastalo u 16 stolje ću, a ostale
su nastale kasnije. Od ovih 25 džamija, 4 su opet sagra đene u prvoj poli
16 stoljeć a, a 21 u drugoj poli, dakle u doba najslavnijih dana Bosne pod
turskom upravom.
Kako se vidi iz ovog pregleda džamija presvedenih kubetom, danas
je najstarija Čekrekčijina u Sarajevu, jer je sagradena 1526, a od nje je
bila starija samo Skenderija, koje više nema. O ovoj čemo džamiji ovdje
progovoriti i to samo sa historijske strane. Ako ovdje i donosimo skice
ove džamije,7) ipak se ne osje ćamo pozvanim da je obradimo kao gradevni
spomenik. To prepuštamo čovjeku od struke.
Sude ć i po pritisnutom kubetu, graditelj ove džamije je izašao iz
škole glasovitog turskog arhitekta Hajrudina, u čitelja mimara Sinana
(1490-1588), najve ćeg turskog graditelja svih vremena. I Skenderijus) je
gradio graditelj iste škole, jer je i u nje kube bilo pritisnuto, dok su sve
ostale džamije gradili uč enici Sinanovi. Prema rezultatima najnovijih istra-
živanja, nacrte za Gazi Husrevbegovu džamiju izradio je sam mimar Sinan.
Dok je kod svih džamija s kubetom u Herceg-Bosni munara prizi-
dana uz džamiju, u Čekrekč ijinoj je unesena u samu džamiju i uslijed toga
je na toj strani u donjem redu samo jedan prozor, dok su u sva tri ostala
zida po dva prozora. Ovako uzidanih munara ima još u nekoliko džamija
u Sarajevu.°) U srednjem su redu četiri prozora, u svakom zidu po jedan.
Pod kubetorn su takoder četiri. Donji red prozora i prozor nad vratima u
srednjem redu ima demire, ali se jasno vidi da su ovi iz novijeg vremena.
Vrata su gvozdena što je tako đer velika rijetkost.")
Minber je jednostavan, ali je teško utvrditi da li je ikad bio ljepše
izraden. Dohji je dio zidan s nišama na obje strane, a gornji je drven i
sigurno je novijeg datuma kao što je i ćurs i musandra. Ni na mihrabu se
ne vidi ništa naro čito. Na prednjem i lijevom zidu ima nekoliko lehva, i
to je jedini ukras zid ćva, jer je iznutrica obojena bijelo. To je sigurno
učinjeno stoga što zgrade uz vanjske zidove džamije smetaju prodiranju
svijetla u unutrašnjost.
Kako su uz ovu džamiju sagradeni du ćani sa svih strana osim s juga,
to se sofe pred njom i ne primje ćuju, a kako su ove danas na kat, i opet
7) Skice ove džamije izradio je g. Hasan Žuljevi č, maturant Srednje tehni čke
škole u Sarajevu.
8) Kemura: Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe, Sarajevo
1910, str. 221.
9) Na pr. Mišćina džamija na početku Zildži ča Avdage ulice.
") Još je jedini Tabački mesdžid u Sarajevu s gvozdenim vratima.
nalazimo nešto što je u Sara jevu rijetkost.") Kod džamija presvedenih
kubetom i sofe su obi čno presvedene kubetima. Tih kubeta Čekrekč ijina
džamija nema i izgleda da ih nikad nije ni bilo, ali prvobitno nije bilo ni
prvog kata sofa, nego je ovo predvorje izgledalo isto onako kao što ga
ima Careva džamija. 12) Zidovi su džamije debeli jedan metar, a gradeni su
od kamena. Basamaci na munaru ne po čimaju s tala džamije nego
s musandara. 13) Danas je munara nešto nagnuta. Njen dio od šerefeta, t. zv.
kaca, novijeg je datuma, ali nam nije poznato kojim se slu č ajem ovaj dio
munare porušio i kada je to bilo.
Eto to je kratak opis ove džamije koja je sa svih strana okružena
ulicama, a uz nju prislonjeni du ćani tako da je najve ći njen vanjski dio
zaklonjen, ali ona ipak ima vrlo slikovit izgled.")
II
Vrlo je malo pouzdanih vijesti koje govore o prošlosti ove džamije
i njenim službenicima. Rijetke su džamije od kojih su nam se sa čuvale
zakladnice i u prepisu,") a još su rjede čije su originalne zakladnice doprle
do nas. I u tome pogledu ova džamija spada medu rijetke iznimke, jer je
njena originalna vakfija sa čuvana. Napisana je arapskim jezikom (nesh
pismom) na bijelom debelom papiru, kaširanom na svili, dugom 217 cm i
širokom 21 cm. Datirana je mjeseca zilkade 932, tj. kolovoza 1526, dakle
onih dana kad je bio boj na Moha ču. Ovo je ujedno i najstarija poznata
originalna isprava napisana u Sarajevu. Nadena je u ostavštini rahmetli
Muhamed Enveri ef. Kadi ća. Budući da nas ova isprava temeljito upoznaje
s vakufom ove džamije, a uz to unosi dosta svjetlosti u prošlost Sarajeva,
to je ovdje donosimo u to čnom i doslovnom prevodu za koji zahvaljujemo
g. H. Mehmedu Handži ću:
»U' ime Boga kojemu se klanja i kome su se ponizili per čini pogla-
vica, te priznali da nema boga osim Njega. Koji je milostiv, kojemu se na
11)Divan Kjatib Hajdar ef. džamija (Bijela džamija) na Vratniku takoder ima
sofe na kat.
12)Kemura: Careva džamija, Glasnik z. m. 1908, str. 475-494.
13)I ovo je jedini slu č aj kod sarajevskih džEitnija pod kubetom, jer kod sviju
počimaju basamaci s tala.
19 ) Dobrotom g. Slavka Markeša poznato nam je da su ovu džamiju s njenom
okolinom slikali dosad akademski slikari prof. Heinrich Jungnickel (Austrijanac), prof.
Adrienne Dupagne (Belgijanac), neki Heyndl, Tošo Jankovi ć i Tomislav Krizman.
13) U svemu su nam se sa čuvale tri sarajevske vakfije starije od Čekrek čijine
i to u prepisu a to su: Isabegova napisana 1462 (sidžil broj 77 str. 51), Ajaspašina iz
1477 (sidžil 57, str. 78) i Mustafabega Skenderpaši ća iz 1517 (sidžil 79, str. 155). Ova
posljednja vakufnama je napisana u Tripolisu, a original se nalazi u Centralnoj
vakufskoj upravi.
8 9

Nacrt čekrelt čijine džamije

Tlocrt Čekrek čijine džamije
f
10
sedždu pada, u čijem hramu robovanja nisko i ponizno padaju čela. Milo-
stivog, čija su vrata pokornosti, kojima se Njemu stiže, prostrana, kao što
je On rekao: »Kud god se okrenete tamo je Božija Kibla.« Koji uslišava i
prima molbe onih koji su uskratili u vršenju dužnosti, te im oprašta kad
pogriješe i zaborave. Njemu zahvaljujem, Njega slavim, nek i meleki čuju.
Zahvaljujemo Mu na nebrojenim dobrima takvom zahvalom koju možemo
naknaditi, ako je slučajno propustimo, sehvi-sedždom. Njega slavimo onako
kako dolikuje onima koji Njemu služeći na ruku' padaju, koji su pred Njim
ponizni nadaju či se iskreno da nam oprosti posrtaje.
Salat i selam donosim nižu ći hutbe vlasniku minbera i mihraba,
uzoru svih imama, imamu čitava ummeta u vo đenju na put istine i pravde.
Tim mislim našega gospodina Muhameda, koji je uzvisio znakove vjere
obavljajući farzove i sunnete, zajedno s njegovim rodom i drugovima. To
činim na taj na čin da se odužim vadžibu, farzu, neflu i mustehabu, žele ći
da to traje dokle god oni koji u če Kur'an budu zalazili u džamije kao
slavuji u bašče, u džamije u kojima se u či vird poput mirisne ruže i bana, i
dokle god zvonkim glasom hafizi u če mahfilima poput kumrija na granama
u skupovima rajskih cvijetnjaka, a to su baš če Kur'ana. Bog nek se smiluje
njemu, njegovu rodu i plemenitim drugovima, koji su stupali u njegov
namaz s nijjetom, ruku'om, sedždom, tehijjetom i selamom!
A poslije toga iznosimo, da bi se svak mogao jasno uvjeriti, da je
ovaj mizerni svijet ku ća prolaznosti i zla, a ne ku ća stalnosti i veselja.
Ne daje žednome nego samo blistanje opsjene u pustinji. Rastapa vru ćinom
vatre patnji moždinu u kostima onih koji ga traže i napaja ih zemljom.
Onaj koji se nada vjernosti od ovog svijeta je isto kao onaj koji misli da
ć e se napiti od opsjene u pustinji. Prema tome odgojenu čovjeku ne doli či
da se na ovom svijetu zanima zidanjem dvoraca i ku ća. Razborit čovjek
koji je upoznao stanje ovog svijeta ne treba da misli da je on mjesto
stalnog boravka i opstanka.
Ovaj je svijet prolazan, on nema stalnosti.
Ovaj je svijet kao kuća koju oplete pauk.
Pa blago onome koji ga ne želi, nego ispravnoš ču traži nagradu
buduć eg svi jeta i svoj trud uloži da popravi svoj budu ći svijet i da umnoži
pripravljenu zalihu za njega. Nema sumnje da je sretan i pametan koji se
je svojim ispravnim mišljenjem uzdigao do visokog stepena, saznao da je
lijep završetak života vlast koja ne prestaje i imetak koji ne može biti
opljač kan, a sve ostalo od ovosvjetskih ukrasa može biti ukradeno i odu-
zeto kao što je rekao prvak istoka i zapada i poslanik ljudima i džinima:
»Kada č ovjek umre prekine se njegov posao osim troga: nauke kojom se
koristi, valjana djeteta koje mu dovu č ini i trajne sadake«. Razboriti znadu,
11
da se naukom može koristiti i na taj na čin, da se ostavi sadaka pomo ću
koje bi nauku mogli sticati sinovi siromašnih dobrih ljudi.
Prema tome sahibija hajrata i vršilac dobrih djela sa iskrenom
namjerom, plemeniti i presretni dobro č initelj koji stiče dobra i traži
džennet i visoke stepene Muslihul-milleti v«I-din") el Hadži Mustafa b.
Ishak traže ć i sevab sebi i svome ocu i lijep spomen sebi i svojim predima
i potomcima, kada je svijetlom spoznaje obradovao svoj vid i htio da na
vijeke ostane njegov spomen, palo mu je na um da podigne jednu džamiju
u kojoj ć e se obavljati namazi koji su vjerska dužnost. Tada mu je na uho
njegove pameti doviknuto: »Ko u ime Boga sagradi džamiju, Bog će njemu
u džennetu podi ći kuć u«, te je od svog najboljeg imetka i najhalalnijeg
posjeda uvakufio, s namjerom da ste če lijep završetak života i budu ći
4 svijet, svoj imetak, posjed i sve što je bilo u njegovoj ruci do ovog
uvakufljenja, a to je: 29 du ćana, od kojih se osam nalazi u čaršiji sabljara
u gradu Sarajevu, šest blizu zavije Turna-dedetove, devet blizu merhum
Firuzbegova hamama i pet u vrelu Ajas pašinu, čije su granice poznate i
označene u hudžetimal 7) kupovanja.
Zatim 14 du ć ana, od tih sedam pod jednim krovom u čaršiji sabljara
u spomenutom gradu, koji sa istoka grani če sa vlasništvom Hadži Alije
terzije, sa zapada vlasništvom Kekeki Nesuha,") od kible") vlasništvom
vakifa, a sa sjevera č aršijskim putem. Od njih su dva, takoder pod jednim
krovom, u č aršiji sabljara u spomenutom gradu, koji grani če sa istoka
vlasništvom Mustafa Čelebije, sa zapada du ćanom vakifovim, od kible
č aršijskim putem, a sa sjevera zemljištem gdje se ispušta voda iz Ajas
pašina hamama. Od tih je pet blizu du ćana Hasana sina Jatiživa, 20) takoder
pod jednim krovom, koji su ograni čeni sa istoka du ćanom sina Jatiživa,
sa zapada takoder, od kible č aršijskim putem, a sa sjevera zemljištem na
koje se ispušta voda Ajas pašina hamama.
Zatim je spomenuti vakif kupio od Jusufa b. Džafera b. H. Alije dva ,
duć ana pod jednim krovom u sarajevskoj č aršiji koja je od čaršija grada
Sarajeva, koji grani če sa istoka vlasništvom Kju čudžik Ahmeda, sa zapada
vakufom vakifovim, od kible č aršijskim putem, a sa sjevera zemljištem
1 °) Odavde se vidi da je dobrotvor imao po č asni priimenak »Muslihudin«.
Obič aj je kod arapskih pisaca da nekad u priimencima koji se svršavaju na »din« (Na
pr. Džemaludin, Fahrudin) dodaju izmedu prvog i drugog dijela priimenka još i rije či
»milleti ve‹, te mjesto Muslihudin kažu Muslihul-milleti ved-din, kao što je ovdje re čeno.
17)Kupoprodajni ugovor.
18) Ovako je napisano u originalu, a sigurno je trebalo da glasi »Ke čedži«.
19)S juga.
20) Ime Jatiživ dosad je bilo potpuno nepoznato. Nema ga ni Akademski rje čnik,
niti se spominje u kojoj poznatoj ispravi, a u ovoj je vakufnami vokalizirano i prema
tome isključeno je krivo čitanje,
12
gdje se ispušta voda iz hamama Ajas pašina. I ta je dva du ćana pripojio
spomenutom vakufu kao i svotu od 35.000 dirhema srebrenih dobrih sultan
Sulejman hanovih koji su u uporabi — Bog ga pomogao, ovjekovje čio
njegovu vlast i za uvijek čuvao njegovu državu!
Poslije što je vakif izdvojio spomenute stvari iz svog imetka i naj-
ljepšeg posjeda i predao ih muteveliji stavio je uvjet, da se spomenuti
duć ani izdaju pod kiriju, a da se spomenuta suma novaca daje na porast
prema šeriatskim propisima. Uvjetovao je:
Imetak se ne može dati nego jedino sa dozvolom imama, muezina,
mualima i džemata spomenute džamije. Uvjetovao je, što bude dobiti od
10.000 dirhema i što bude prihoda od jednog du ć ana da se troši za samu
džamiju koju je vakif podigao u mahali zavije merhum Isabegove i za
mekteb kojeg je sagradio u mahali H. Ismaila Sara č a i za popravak ostalih
spomenutih vakufskih objekata. Vakif je odredio, — Bog mu dobra djela
primio! — od prihoda du ćana i glavnice tri dirhema dnevno onome ko
bude imam u spomenutoj džamiji, dva dirhema onome ko bude muezin,
i uvjetovao je, da imamska i muezinska služba ostaje kod njegovih sinova
i njihovih sinova koljeno poslije koljena. I odredio je tri dirhema onome
ko bude mualim u mektebu. Uvjetovao je da imam bude Hasan b. Husein,
dok je on živ. Hatibu je odredio dnevno po jedan dirhem. Godišnje je
odredio 60 dirhema za svije će j za hasure u džamiji. I uvjetovao je, da se
poslije sabaha u č i u spomenutoj džamiji po pet džuza i da jedan džuz u či
onaj ko bude imam u spomenutoj džamiji, jedan ko bude mualim u
mektebu, jedan ko bude muezin u spomenutoj džamiji, a dva ostala dvojica
dobrih ljudi od službenika džamijskih. Vakif je odredio onima koji će učiti
džuzove svakome po jedan dirhem dnevno. Ko ne prou či svoga džuza nema
prava na pla ću za taj dan.
Zatim je vakif uvakufio jedno zemljište u viso čkoj čaršiji u Visokom
koje pripada Sarajevu, koje grani či sa istoka sa vlasništvom Mustafe sina
Turalijina, sa zapada takoder njegovim vlasništvom, od kible sa mahalom,
sa sjevera čaršijskim putem. I sagradio je na tome zemljištu 21 du ćan.
Zatim je od toga zemljišta ostao ostatak širok 17 aršina a dug 14. Vakif
je to zemljište dao Musi zvanom Hrvatinli pod egodišnju mukatu od 200
dirhema i uvakufio je prihod od tog zemljišta i od te mukate.
Vakif je odredio po pet dirhema mualimu koji će poučavati u
mektebu kojeg je vakif sagradio u zaviji grada, a što preostane troši će se
za uzdržavanje du ćana i mekteba.
I uvakufio je 8.000 srebrenih dirhema sultan Sulejman hanovih koji
su u prometu, s tim uvjetom da se daju na rad prema šeriatskim propisima,
te da se dobitak troši za popravak mosta koji je vakif sagradio blizu
Visokog preko rijeke Bosne.
Zatim je uvakufio 1.000 dirhema za onoga ko će čistiti .zahode blizu
zavije Turna dedetove. Ta će se svota davati na rad i dobit će se davati
onome ko bude spomenuti posao obavljao.
Vakif je odredio muteveliji vakufa dnevno po tri dirhema i uvje-
tovao je da on dok je živ bude mutevelija, da postavlja koga ho će
i svrgava, a poslije svoje smrti to je uvjetovao najboljem od svojih sinova,
a zatim od unuka koljeno iza koljena — Bog ih sa čuvao! — onda onome
koga izabere džemat spomenute džamije.
Vakif je uvjetovao da džemat godišnje jedanput pregleda obra čune
vakufa sa mutevelijom u spomenutoj džamiji.
Vakif je naziru odredio po jedan dirhem i uvjetovao je, da nezaret
i svi spomenuti džiheti pripadaju njegovim sinovima j unucima koljenu iza
koljena. Ko, od njegovih sinova i unuka ne mogne vršiti koje službe,
odredi ć e sebi zam jenika. Višak od prihoda vakufa i dobitka na novcima
preko potrebe vazifa i vakufskih objekata vakif odreduje da pripada njemu
dok je on živ, a onda njegovoj djeci i od djece djeci, koljenu poslije
koljena. Vakif je ostavio još taj uvjet, da cio džemat njegove džamije bude
nazir nad vakufom i službenicima.
Pošto je vakif uvakufio sve valjanim uvakufljenjem i predao mute-
veliji, htio je odustati od uvakufljenja oslanjaju ći se na mišljenje Imami
Azama po kome se može od uvakufljenja odustati, ali je sudac, č ija se
osuda nalazi na po četku ovog dokumenta, izdao osudu, da je vakuf valjan
i punovažan, te su prema tome spomenuti du ćani i spomenuta svota postali
valjanim vakufom koji je i u sidžilu proveden i osuda za njega izdata, te je
valjan prema svim primljenim mezhebima kod mudžtehida, tako da se ne
može prodati niti pokloniti niti u nasljedstvo pre ći sve dok cijela zemlja
i sve što je na njoj ne ostane samo Bogu, a On je najbolji nasljednik.
Zatim je vakif svrgnuo spomenutog muteveliju sa muteveliluka prema
uslovu vakufname, da postavljanje i svrgavanje mutevelije bude u njegovoj
ruci. Sve je ovo zapisano j posvjedo čeno u mjesecu zulkadetu 932.
Za gornje svjedo či: Za gornje svjedo Či: Za gornje svjedo či:
Mevlana Derviš b. Muhamed, Muhamed b. Mahmud b. Širmerd
kadija hodža
Za gornje svjedo či: Za gornje svjedo či: Za gornje svjedo či:
Hasan b. Hasein, Ahmed hodža b. jttsuf b. Nesuh
muezin
Pred ovom su vakufnamom tri potvrde trojice sarajevskih kadija
koje u doslovnom prijevodu glase:
»Jasna i ispravna je postala . . . . ova vakufnama kod mene i izdao
sam presudu o njezinoj to č nosti i valjanosti poznajud razilaženje imama i
(keye'

-`41(F'fill` 140441./(1:J1'1.#1.11414
x:y4:10;1~ri'1" 4-'14(«;
15.P. 14(=/
\ 1411',
n''''Si54.":15415 4 (47/~
1.1 -1/~1:':1 111"1/ W-r-r ?'"'#■5,fr;14..~. ?9(Z
Orrtre5. (1‘7) 1:111r9ri

411<=41r1Q:" )
~.\41"(•?"-flnit`.5
Ark
.r: "^"6-‘«'s•-(1, 01 ".:~1+ 1 4
',1.°
•

•^V^'01;.41 -"t;t41.7 ‘1A?;3~:"

(.9
5\ć~1 4"/"SMk1441.1
16
mudžtehida — Božije zadovoljstvo s njima. — Napisao siromah uzvišenom
i č istom Bogu Ubejdullah b. Ahmed, kadija u mjestu boraca Sarajevu,
milostivi Bog oprostio njemu i njegovu ocu!
On (Bog) poznaje svako stanje!
Pošto sam pregledao ovu šeriatsku vakufnamu i promotrio je
s početka do kraja našao sam, da odgovara prop(sima šeriata i da se može
primiti, te sam je usvojio i potpisao. Napisao griješni rob, siromah Božijem
oprostu Abdulah b. All b. El-Muejjed, sudac tada u mjestu boraca Saraj-
abadu. — Sač uvan bio od svih nesre ća i neka Bog oprosti njima (kadiji i
njegovim predima) i ostalim muslimanima svima! blvala Bogu jedinomu!
Milost onome, poslije koga nema više pejgambera, njegovu rodu i drugo-
vima! Neka Bog ovo primi! U prvom desetku džumade I. godine 948. Bog
mu se smilovao!
On (Bog) je vje čan!
Kada mi je ponudena ova vakufnama, primio sam je i potpisao, jer
se slaže sa šeriatskim propisima. Ja sam siromah Muhamed Ez-
Zebdemi(?) kadija u mjestu boraca Sarajevu — Milostivi Bog oprostio
njemu i njegovu ocu!
Prema tome kad je ova vakufnama pisana bio je u Sarajevu kadija
Ubejdulah sin Ahmedov, a krajem kolovoza 1541 vršio je istu službu
Abdulah sin Alije, a unuk Muejjedov, dok se ne zna, kad je bio kadijom
Ez-Zebdemi. Sva trojica su bili tudinci. Zanimljivo je, da sva trojica nazi-
vaju Sarajevo mjestom boraca.
III
lz ove vakufname saznajemo da je Hadži Mustafa sin Ishakov, u
narodu poznat pod imenom Muslihudin Čekrekčija, sagradio u Sarajevu
džamiju u mahali zavije merhum Isabega i mekteb u mahali Hadži Smaila
(Ismaila) Sara č a i u Visokom mekteb u mahali Zavija (Tekija) i most na
Bosni kraj istog mjesta i da je za uzdržavanje zadužbina u Sarajevu odre-
dio prihod od uvakufljenih 45 duć ana i 35.000 srebrenih sultan Sulejma-
novih dirhema, a za one u Visokom 21 du ćan, jedno prazno zemljište i
8.000 dirhema. Uz to, da je odredio prihod od uvakufljenih 1.000 dirhema
kao plaću onom ko bude čistio zahode kod Turna dedetove zavije u
Sarajevu.
Dalje se vidi, da su službenici ovog vakufa: imam, hatib, muezin,
2 mualima (uč itelja), 5 džuzhana, mutevelija i nazir s dnevnom pla ćom od
23 dirhema i jedan službenik koji će čistiti zahode tudeg vakufa. Budu ći
su tri.džuzhana predvidena izmedu službenika ovog vakufa, to će u ovom
vakufu biti zaposleno deset osoba. Uz ove izdatke troši če se godišnje 60
dirhema za rasvjetu i prostirku džamije. Kako se ne predvida ogrijev ni u
jednom mektebu, to je još i onda bilo u praksi da djeca sama donose drva.
17
Zadužbine i uvakufljeni objekti ovoga dobrotvora su u Sarajevu i u
Visokom, a isti je slu čaj bio i sa zadužbinama i uvakufljenim objektima
bosanskoga sandžaka Ajasbega, kasnije Ajas paše.
I drugi vakifi pridržavaju službu mutevelije (tevlijet) sebi i svojim
potomcima dok ih bude, ali je upravo besprimjeran uvjet u ovoj vakfiji,
da dobrotvorovi sinovi i gpotomci vrše službu imama i muezina. O čito je,
da je ovaj plemeniti dolifOtvor htio ovim uvjetom da svoje potomke prisili
da se posve ćuju nauci i da ih tako što ja če priveže uz svoje zadužbine.
Isto tako vrlo je rijetka i ona čisto demokratska odluka, kojom se
džematu daje pravo da vrši nadzor nad službenicima vakufa, pa čak i nad
mutevelijom, da godišnje jedanput pregleda vakufske ra čune, da se bez
džemata, imama, muezina i mualima ne izdaju objekti pod kiriju i da, u
slučaju izumrča njegovih potomaka, džemat postavlja muteveliju. Drugi
vakifi davali su ovo pravo kadiji. I veliki Gazija Husrevbeg ostavio je to
pravo kadiji.
IV
Ali iz ove zakladnice ne sazniijemo o samom dobrotvoru ništa.
Jedino se vidi da je bio bogat čovjek, da je imao više sinova, ali im se
imena ne spominju i, prema atributu Muslihul-milleti ved-din, slijedi da je
bio dobar i uvažen čovjek. I to je sve.
Vrlo je vjerojatno, da je Visoko Hadži Mustafin zavi čaj. To naslu-
č ujemo po onim dvjema zadužbinama, što ih je ondje podigao. Tako su se
onda ljudi oduživali svome rodnom kraju. Tako na pr. ostaviše svoje za-
dužbine u Višegradu i Rudom paše Sokolovi či, Mehmed i Mustafa, veliki
vezir Rustem paša u Sarajevu, dvojica Kizlaraga u Varcaru i Ljubinju, šejh-
ul-islam Refik ef. u Rogatici, Mehmed paša Kukavica u Fo či itd. itd.
Hadži Mustafa mora da je bio vrlo pobožan čovjek. Njegovi su ga
sugradani proglasili evli jom i o tome se u Sarajevu pripovijedalo do naj-
novijih vremena.")
Suljaga Zečević pripovijedao je, kako se Muslihudin Čekrekčija u vrijeme
namaza skrivao u ardiju, čemu se svijet vrlo čudio. Kada je jednom jedan od njegovih
susjeda ušao za njim u ardiju, uze ga Čekrek čija za ruku i re če mu neka zažmiri, a
kad ovaj to učini, reče mu da opet otvori o či. 1 kad ,ie ovaj i to u činio, nadoše se njih
dvojica n Meki kod Bejtullaha i tu su klanjali podne. Nakon toga nadoše se na isti
način opet u ardiji.
Tvrdi se, da je mihrab ove džamije okrenut to č no prema kibli. O tom se pri č a:
Kad se gradila džamija, objašnjavao je graditelj Č ekrek č iji, da je kibla u nekom
drugom pravcu, a ne u onom kako on pokazuje, ali se ovaj nije dao u t6 uvjeriti.
1 kad se tako nisu mogli sporazumjeti, re če odjednom Čekrek čija: »Gledaj, eno
Bejtullahak i tek tada pristao je graditelj da mihrab okrene u pravcu koji je pokazivao
čekrek čija.
Nekoliko predanja o Cekrek čiji zabilježio je Muhamed Hadžijahi č u radnji
»Sarajevske džamije u narodnoj predajic. Zbornik za narodni život i obi čaje južnih
Slovena, knjiga XXX, sv. 1, str. 229-236.
18 19 '

Hadži Mustafa je pravio čekrke (strojeve) i po tome je dobio ime jevskoj mešćemi Dervišom hadže i svjedokom Gazi Husrevbegove vakfije,
Cekrekč ija. Na kubetu njegove džamije vidi se još i danas malen to čak, napisane početkom džumade I. 938 (oko 11 prosinca 1531).
sličan vjetrokazu, koji se za vjetra okre će, a narod kaže, da je to napravio Ako osim predaje i nema dokumentarno zajam čenih dokaza da je
dobrotvor da pokoljenja znadu kako je on došao do novaca, kojima je današnji veliki park bila njegova baš ča i da ju je on pretvorio u musli-
podigao ovu džamiju. mansko groblje, u koje se on prvi ukopao, dovoljna je činjenica, što se
Napominjem, da je i to groblje zove če-
ovaj točak jedna iz- krekčinica. Sve do 15
nimka, jer je na vrho- rujna 1878, kada je
vima kubeta ostalih okupaciona uprava
džamija obični zabranila iz sanitar-
Po predaji stanovao nih razloga pokapati
je ondje gdje je da- mrtvace u unutrini
nas kafana Park i grada, pokapali su se
Drina d. d. Radionica u tom groblju musli-
mu je bila u bašči mani. Do njegova
gdje je danas veliki groba bilo je poko-
park. Tu baš ču od- pano više imama nje-
redio je za groblje u gove džamije, a po-
kome je i on poko- sljednji je tu poko-
pan. Njegov se grob i pan imam Hadži Ha-
danas vidi, ali na nje- fiz Mustafa Trampa
mu nema natpisa i (umro 1863).
prema tome ne zna se Groblje Cekrekči-
ni kada je umro.') nica pripada Hadži
Njegova je vakufna- Idris mahali, u naro-
ma prva i posljednja du zvanoj 2abljak.
poznata isprava u ko- Ova je mahala posta-
joj se spominje ovaj la nešto prije 1565, jer
dobrotvor. Ali valja je te godine umro
napomenuti, da su i osniva č • mesdžida u
dokumenti iz ovog toj mahali. Ovo na-
vremena vrlo rijetki. pominjem stoga, da
Isto tako nema spo- se vidi, kako kraj u
mena ni onoj , šestori- kom je prema pre-
Folo: Suljagi ć ci svjedoka što su daji stanovao Musli- Foto: Sul jagi č
hudin Čekrekčija nije Nišani na mezaru čekrek či Muslihuddina
Džamija Čekrek č i Muslihuddinova u Sarajevu potpisani na Cekrek-
čijijnoj vakufnami. u ono doba bio oso-
Jedino je velika vjerojatnost da bi prvi svjedok mevlana Derviš, bito naseljen, pa je on lako mogao do ći do onolikog posjeda. Sta-
sin Muhamedov, kadija mogao biti identi čan sa kadijom u sara- novnik iste mahale Salihaga Sloboda ostavio je u dobrotvorne svrhe
dobar dio svoga imetka i o tome napisao zakladnicu 3 džum. II. 1272 (10
") Nadgrobni su spomenici lijepo isklesani. Visoki su do dva metra. Naro čito II. 1856), u kojoj, pored drugog, odreduje da se iz prihoda njegova vakufa
je lijepo izraden nišan nad glavom. Santra č (okvir) je ve ć prilično ruiniran pa
bi svakako bilo vrijeme da se ovaj grob dostojno uredi.
opravlja i popravlja ograda oko čuvenog muslimanskog velikog groblja,
zvanog Cekrek činica.
 •
20
Sarajlije su s kol jena na koljeno parntili mezare znamenitijih ljudi
u svom gradu. Sarajevski kronik Bašeskija zabilježio je u svom nekrologiju
pod godinom 1181, da je bakal dugi Jusuf baša umro naprasnom smr ću
kraj Čekrekčijina mezara.
Kada su izumrli potomci Čekrekčijini ne zna se. U nekrologiju Mula
Mustafe Bašeskije zabilježena je smrt dvojice ekrek čija u godini 1197
(1782), dakle u doba velike epidemije kuge, t to Hadži Ali je i starog
trgovca Hadži Mustafe. Bi će, da su ova dvojica potomci ovog dobrotvora,
jer jedan od njih nosi i njegovo ime Hadži Mustafa.
V imenom Turna-Dedetov posjed, te grani či islamskim grobljem, javnim
Spomenuto je, da ova vakufnama unosi i nešto svjetlosti u prošlost
Sarajeva, a i Visokog, i dok je grada, koju nam pruža za ovo drugo
mjesto, ve ć iskoriš ćena, njom se dosad nije poslužio nijedan istraživa č
prošlosti Sarajeva. Osim što to č no znamo kada je postala Čekrekčijina
džamija, što dosad nije bilo poznato, znamo, da je njena okolica spadala
u mahalu Isabegove zavije. Time je sada odredeno gdje se ima tražiti ta
zavija. Ali nakon što je sagradena Čekrekčijina džamija, prozvala se
mahala Isabegove zavije Čekrekči Muslihudinovom mahalom. Najstariji
spomen ovom nazivu nalazimo u drugoj Gazi Husrevbegovoj vakufnami,
napisanoj deset godina kasnije (1536). Dakle, deset godina nakon što je
sagradena ova džamija, i mahala je promijenila ime. 23 )
Dalje znamo da je 1526 postojala mahala Sara ča Smaila, a sigurno
u njoj i džamija, koju je podigao ovaj dobrotvor, po kome se i mahala
prozvala. Sigurno je tada bio na životu Sara č Smail, jer pred njegovim
imenom ne stoji merhum u ovoj vakufnami kao kod pomrlih dobrotvora
Isabega, Ajas paše i Firuzbega. Sada imamo i za biografiju Firuzbegovu
jedan podatak više što znamo, da je on preminuo izmedu 1513 i 1526.
Dosad se pisalo da se Sabljarska čaršija prostirala oko današnjeg
hotela Centrala, dok se iz ove vakufname vidi, da je sizala i iznad zgrade
gradske štedionice, jer je voda iz Ajas pašina hamama svedena u Miljacku
odmah niže Latinske ćuprije. Kanal kojim je ta voda otjecala išao je
kasnije niz Kujundžiluk ulicu;
Sabljarska je čaršija bila u Ajas pašinoj mahali, a po svoj prilici
zahvatala je i mahalu Mehmedbega Minetovi ća. U toj je čaršiji bio velik
broj dućana od kojih su 22 pripadala ovom vakufu, a bilo je još i drugih
vlasnika medu kojima se spominje Hadži Alija terzija. Ovaj Hadži Alija
biće identičan s osniva čem onog malog mesdžida u Balibegovici,") koji se
službeno zove mesdžid terzibaše Hadži Alije, jer se zna, da je njegov vakuf
") Isto je tako bilo i s mahalom Firuzbegove medrese i kada je u toj mahali
1557/8 sagradio trgovac Hubjaraga svoju džamiju, prozvala se i mahala Hubjaraginom,
premda se još i danas u narodu onaj kraj naziva Medreseta,
21
1565 imao posjeda u Sabljarskoj č aršiji u Ajas pašinoj mahali. Terzija
Hadži Alija je postao terzibaša ( ćehaja terzijskog esnafa) poslije 1526, a
umro je nešto prije 1565 i, prema tome, izmedu ove dvije godine nastao
je i njegov mesdžid.
Iz ovog izvora znamo da 'je onda u Sarajevu postojala zavija Turna-
dedina, koja je bila u neposrednoj blizini Cekrek čijine džamije. To se vidi
iz Gazi Husrevbegove vakufname, napisane 26 redžeba 943 (20 I 1536).
Prema ovoj vakufnami uvakufio je Gazi Husrevbeg za svoju medresu, uz
oštalo, u mahali Čekrekč i u Sarajevu: stan, koji obuhvata dvije ku će,
ljetni stan, staju, baš ču, dućan, magazu i kasapnicu, a koji je poznat pod
putem i Kemal vojvodiniin posjedom. Ovo islamsko groblje je jedno od
ona dva groblja u današnjoj Kova č i ulici, jer su ovo jedina dva groblja u
Čekrekč ijinoj mahali.") Tu je negdje bio i prvi poznati javni zahod u
Sarajevu, za kojeg je Čekrekčija odredio pla ću onome ko ga bude č istio.
Primje č ujerno, da u ono doba, pa i mnogo kasnije, nije bilo javnih zahoda
po velikim gradovima Evrope, pa čak ni u dvorovima nekih evropskih
vladara.
Ostaje nam zasad nepoznato, gdje je bilo Ajas pašino vrelo kraj
koga je Cekrekčija uvalćufio 5 du ćana.")
411
VI
Nakon ove vakufname sve do kraia 17 stolje ća ne znamo o ovoj
džamiji i njenom vakufu ama baš ništa. Nije isklju čeno da o tome nema
kakvih izvora, ali nama nisu poznati.
Za provale princa• Eugena Savojskoga (1697) strašno je stradalo
Sarajevo od požara koji je ovaj grad pretvOrio u hrpu pepela. Od 104
džamije, što su tada bile u Sarajevu, samo 12 je vatra poštedila, a medu
ovima i Čekrekčijinu džamiju. U narodnoj molbi na Portu, što su je Saraj-
lije otprmile 1706, kojom su tražili pomo ć za popravak i izdržavanje
nastradalih džamija, kaže se, da se u ovoj džamiji obavlja namaz i da njen
vakuf plaća službenike od prihoda du ćana. Zanimljivo je, da su svi požari,
24)Ako je ovaj Hadži Alija terzija identi č an s Hadži Alijom terzibašom, osni-
vač em mesdžida u Balibegovici, onda nije mogao biti Gazi Husrevbegov terzibaša, koji
je išao u Dubrovnik 1521 i 1525 kupovati tkanine, kako to naslu ćuje Di•. Ćiro Truhelka
(Glasnik z. m. 1912, str. 109). Neki Sinan čelebija Terzibaši ć, sigurno sin ili unuk
Hadži Alije terzibaše, uvakufio je nekoliko du ć ana u Ćurčiluku. Njegov je vakuf
postojao još u drugoj poli 18 stolje č a, a mutevelija mu je bio neki Hasan, što sazna-
jemo iz originalnih temesuka izdanih 1176, 1188 i 1190. (Arhiv M. E. Kadi ća u Gazi
Husrevbegovoj biblioteci broj 791, 796 i 797).
25) Vjerojatnije je, da je ovaj posjed Turna-dedetov bio na desnoj strani
današnje Kovač i ulice, jer je ondje više prostora.
Ovo mjesto u vakufnami prevedeno je »vrelo«, ali to može zna č iti i »češma«.
 •
22
a bili su vrlo č esti, mimoilazili ovu džamiju, osim onog od 9 srpnja 1842.
Ovaj je požar nešto malo zahvatio i ovu džamiju, pa se još i danas vidi,
kako se bila upalila dizma na prozoru lijevo od mihraba.
O sudbini mekteba u Sara č Smail mahali ne zna se ništa kao ni o
vakufu i zadužbinama u Visokom.
Cjelokupni vakuf, o kome govori ova zakladnica, propao je tokom
vremena. Godine 1878 sastojao se taj vakuf od 10 du ćana i jedne ku će
koja je kasnije pretvorena u magazu. To su oni du ćani što opasuju
džamiju, a ni za njih se ne zna kad su sagradeni. Postojali su i prije 1851.
Požari su sigurno uništili ovaj vakuf uz pomo ć nesavjesnih ljudi i nehaja
džemata, usprkos lijepih odredaba plemenitog dobrotvora. I kad su na taj
nač in presušila vrela prihoda ove džamije, onda je neki njen mutevelija
podigao one duć ane oko same džamije, kojih prvobitno sigurno nije bilo.
Godine 1889 iznosio je prihod ovog vakufa 565, rashod 520, a goto-
vina 200 forinti. Medu službenicima spominju se imam, dva muezina, vaiz,
devrihan, feraš i mutevelija, s ukupnom pla ćom od 375,5 for. godišnje.
Već ove godine nije bilo službe džuzhana, a mjesto toga uveden je dev-
rihanluk, ali ni za to se ne zna kad se desilo. Tu vidimo i dva muhdes
džiheta (službe kojih zakladnica ne predvida), a to su služba vaiza i jednog
muezina. Prije 1913 ukinuta je služba devrihana i drugog muezina. Tada
ovaj vakuf imao istu nepokretnu imovinu kao i 1889, ali je bio bez
'Wakve gotovine. Prihod je iznosio 1883, a rashod 1549 kruna.
Zna se i za jedno uvakufljenje za ovu džamiju. Oko 1770 uvakufio
je Hadži Osman Tirjatlija, sin Hadži Bektašev, 12 kesa blaga i odredio
jedan dio od toga za ovu džamiju. Moglo bi biti da je ve ć tada ovaj vakuf
osiromašio, dok je trebao pomo ći sa strane.
VII
Podaci o službenicima ove džamije i njena vakufa, sve do naših
dana sasvim su mršavi.
Po vakufnami prvi je imam bio neki Hasan, sin Huseinov. Prvih
dana godine 1557 vršio je ovu službu Muhjudin halifa, sin Kasimov.")
I od ovoga vremena pa sve do 1761 nije nam poznato ko je bio imam u
n) Prije 1557 umro je Hadži Oru č stanovnik Čekrek čijine mahale, koji je
ostavio 3.600 akči kao vakuf, da mu se u čekrekčijinoj džamiji u či dnevno po jedan
džuz. Krajem 1556 umro je mutevelija ovog vakufa Velija, sin Huseinov, a imam
Muhjudin halifa podigao je tužbu protiv izvršitelja oporuke ovog mutevelije nekog
Muslihuddina, kojom je tražio da se svota od 3.600 ak či izdvoji iz Velijine imovine
kao vakufski novac. Svjedocima je dokazao da je to tako i da obavljanje spomenute
službe pripada njemu kao imamu čekrekčijine džamije, jer je tako odredio Hadži
Oruč. Sud je izrekao osudu u•korist imama Mujhudina sredinom reb. I 964. Ve ć krajem
istog mjeseca ova je osuda poništena i izre čena nova, po kojoj u čenje džuza pripada
Gaziji, sinu Behramovu (Kronika M. E. Kadi ć a, sv. 1, str. 309).
ovoj džamiji. Iz jednog podneska od 7/1 1175 (8 VIII 1761)") vidi se, da je
na tom mjestu bio neki Omer efendija. Iz jedne vakufname doznajemo da
je imam Čekrekč i Muslihudinove džamije Hadži Osman efendija fungirao
pri jednom uvakufljenju 21 ševala 1203 (15 VII 1788) kao privremeni
mutevelija.
Muezin je bio Ahmed ef. Samsarija dugi niz godina, a umro je
1199 (1785) u 95 godini života.") Koliko je vremena vršio ovu službu ne
zna se, samo je na ovom mjestu bio 1761. On je bio i mutevelija ove
džamije, ali se ne zna koliko je vremena vršio tu službu. Izgleda, da su
Samsarije vršili ovu službu do sedamdesetih godina prošlog stolje ća. Za
vrijeme okupacije Bosne bio je mutevelija Mulaga Smajš, zanatom kazan-
džija. Njega je naslijedio Mehmed Njem čevič (oko 1885 do smrti 1916),
ovoga sin Muhamedaga (1916--1918), a ovoga opet sin Edhem, koji je
svrgnut 1928. Otada ova džamija nema mutevelije, nego tu dužnost
vrši povjerenstvo.
Službu imama i hatiba Čekrč ijine džamije vršio je Hadži Hafiz
Mustafa Trampa blizu č etrdeset godina (1825-1863). Pored toga bavio
se i bedelukom te je dvadeset i tri puta išao na Hadž. On je sin Mehmeda
bajraktara, roden je 1802 u Sarajevu u Trampinoj ulici, a umro je 1863 i
pokopan u groblju Čekrekčinici nedaleko Čekrekčijina mezara. Na njego-
vu grobu nema danas nišana. Ostavio je tri sina: Hadži Aliju, Muham
i Abdullatifa; prvi je bio kazaz, drugi arzuhaldžija, a tre ći je naslije%
41111›
službu svoga oca.
Hadži Hafiz Abdulatif roden je 1839, po o čevoj smrti postao je
imam i hatib i na tome mjestu ostao je do 1904, kada ga je zadeslia smrt. -
I on se bavio bedelukom. Devetnaest puta išao je na Hadž. Medu zarob-
ljenicima, što ih je general Filipovi ć nakon zauze ča Sarajeva opremio u
Olomuc, bio je i Hadži Hafiz Abdullatif Trampa i kad je ovim sužnjevima ,
dozvolleno da mogu vršiti vjerske dužnosti, H. H. Abdullatif bio im je
imam. .•
F321 smrti H. H. Abdulatifa vršio je kra će v,rijeme službu imama i
hatiba r4egov sin Jusuf, ali on nije stalno postavljen na to mjesto nego .
Muhamedf.Džr,oizKnjca.
Džumhur se zahvalio na ovoj službi 1907, a zamijenio ga je Hafiz
Mehmed Jakić, ovoga H. Hafiz Kazandži ć, a ovoga poznati kurrah Hadži
28) Ovaj je podnesak na bosanskog vezira uputio sarajevski kadija Mehmed
na pritužbu imama Čekrekč ijine džamije Omer efendije, muezina iste džamije Mula
Ahmeda, sibjanmualima Ahmed ef. i mnogih ljudi iz čaršije s molbom da se stanovnice
čekrekč ijine mahale Marija i Sara protjeraju zbog rdava vladanja (Arhiv M. E. Kadi ća,
br. 918).
29) R. Muderizović : Sarajevski nekrologij Mula Mustafe Bašeskije, Glasnik
z. m. 1919, str. 52.
-

24

Hafiz Šakir ef. Tuzlo koji je ostao na ovom mjestu sve do'smrti (umro 14
IV 1934).3°)
Tuzlin je nasljednik današnji imam i hatib Hadži Mehmed ef. Poto-
gija, dugogodišnji dersiam Gazi Husrevbegove džamije i privremeni fetva-
emin.
Uzgred budi spomenuto, da je u ovoj džamiji klanjao deset godina
hatmom teraviju merhum Hadži Hafiz Mustafa Čadordžija (1923-1933).")
Danas je muezin ove džamije Hadži Hafiz Smail Fazli ć, a prije njega
bili su zadnjih Šezdesetak godina muezini Alija Dedi ć, Sulejman Olovči ć,
Mtharem Paralija, Sulejman Divovi ć, Sulejman Cagura, Omer Džini č i
Sulejrnan Sulejmanovi č.

Dodatak
Upravo kaci je ova radnja u »Glasniku« odštampana upozorio me
, je g. Mehmed ef. Handži ć na jednu birješku u sidžilu od 965 (1558) iz
koje- saznajemo, da je hatib ove džamije Muslihudin b. Evhad odlu č io
poći svom privatnom poslu u Stambol i zamjenikom imenovao Abdiju
b. Abdul Kerima uz- pola akče.,,dnevne plaće, čega se on pred sudom •
primio 20 džum. I. 965. eau Svjedocima je potpisan muezin Husein b.
Turhan,.a kako se radi o ovoj dža-miji vjerovatno je on bio njen muezin.
30)Islamski svijet, br. 82 od 24-IV 1934.
31)H. Kreševljakovi ć : Merhum H. H. Mustafa ef. č adordžija — Novi Behar,
god VII. st.r. 5.