Živorad Simić

Aleksandar Janković

CIPAR
POVIJEST UJEDINJENJA

Alberta
Osijek, 2015.
Nakladnik Alberta - Osijek

Edicija Meridijani i paralele - knjiga 1

Živorad Simić
Aleksandar Janković
CIPAR - povijest ujedinjenja
(hrvatsko izdanje)

Urednik Zdenko Samaržija

Recenzenti Petar Bošković

Dušan Janjić
Slobodan Tomić

Hrvatsko izdanje
pripremio Milan Ivanović

Naslovnica „Svet knjige“ (Beograd)

Grafičko
oblikovanje Alberta tim

Tisak: Rajs

ISBN 978-953-7973-11-7

CIP zapis dostupan u računalnom

katalogu Gradske I sveučilišne
knjižnice Osijek pod brojem
140205046

2
Katarini, Jeleni, Radmili i Jadranki

Sari, Dušanu i Jeleni

3
Ocjene i tumačenja koja su izložena u ovoj knjizi - kako o do-
kumentima tako i o svim obrađenim aspektima ciparske krize –
predstavljaju viđenje isključivo samih autora i ne izražavaju
službene stavove bilo koje države ili institucije.

4
 SADRŽAJ
Predgovor 7
Dušan Janjić - Devet lekcija iz historije podijeljenog društva
Zdenko Samaržija - Uz hrvatsko izdanje
1. Uvod 15
2. KRATKA HISTORIJA CIPRA 17
Prije turskog osvajanja, Otomanska uprava,
Britanska uprava, Status crkve
3. ENOZIS ILI TAKSIM 21
Enozis do Prvog svjetskog rata, Razvoj između dva
svjetska rata, Razvoj poslije Drugog svjetskog rata,
EOKA, Taksim, Plan Macmillana
4. STJECANJE NEOVISNOSTI 31
Sporazum iz Züricha, Londonski sporazum,
Osnovna struktura Republike, Ugovor o jamstvima
Ugovor o savezu, Britanske vojne baze, Stanovništvo
5. POČETAK KRIZE 38
Ustavne promjene - prvi nemiri, Misija UN (UNFICYP)
Plan Galoa Plaze, Ekonomska blokada Turaka, Zatišje
pred buru, Napad na Kofino i posljedice, Početak odva-
janja, Interkomunalni razgovori – prvi krug, EOKA - B
6. INTERVENCIJA TURSKE 51
Državni udar, Prva intervencija Turske, Reagiranja
Ujedinjenih naroda, Ženevski razgovori, Nastavak
Ženevskih razgovora, Druga intervencija Turske
7. INTERKOMUNALNI RAZGOVORI 58
Reakcija Ujedinjenih naroda i Cipar, Interkomunalni
razgovori - drugi krug, Proglašenje „TRSC“, Ujedinjeni
narodi povodom „TRSC“, Interkomunalni razgovori –
treći krug, Interkomunalni razgovori – četvrti krug,
Interkomunalni razgovori – peti krug, „Smjernice“
Makarios – Denktaş, Interkomunalni razgovori – šesti
krug, Interkomunalni razgovori – sedmi krug, Prijedlog
demilitarizacije, Anglo-američko-kanadski samit Kypria-
noú – Denktaş, Nastavak interkomunalnih razgovora –
osmi krug, Rezolucija Ujedinjenih naroda br. 34/30,
Interkomunalni razgovori – deveti krug

5
 8. PROGLAŠENJE „TRSC“ 71
Turska i „TRSC“, Reakcije na „TRSC“
9. NOVI PREGOVARAČKI CIKLUS (1984 - 1992) 75
Prijedlog de Cuéllara, Odvojeni razgovori, Prijedlog
ciparske Vlade, Prijedlog za međunarodnu konferenciju
10. SET IDEJA 81
Reagiranje zajednice, Mjere izgradnje povjerenja,
Prijedlozi Opće skupštine UN, Demilitarizacija,
Razgovori u Nikoziji, Inicijativa Raufa Denktaşa,
Ujedinjeni narodi i Cipar, Deklaracija Turska – „TRSC“,
Interkomunalni razgovori – treći nastavak
11. ANNANOV PLAN (1999 - 2008) 95
Obnova pregovora, Sadržaj plana, Referendum o Anna-
novom planu, Postreferendumska kriza i ulazak Cipra
u EU, Naknadni pokušaji nametanja Annanovog plana
12. NAPUŠTANJE ANNANOVOG PLANA
I NOVI PREGOVARAČKI PROCES 111
Novi pregovarački proces – prvi krug, Drugi krug prego-
varačkog procesa, Novi prekid pregovaračkog procesa,
Pripreme za nastavak pregovora (2013 - 2014),
Zajednička deklaracija Anastasiadis – Eroğlu
13. CIPAR I EUROPSKA UNIJA 119
Predhistorija odnosa, Carinska unija, Pregovori EU –
Cipar, Ulazak Cipra u EU, Odnosi EU sa ciparskim
Turcima nakon propasti Annanovog plana, Pozicioniranje
Cipra unutar EU, Ciparska financijska kriza
14. PREGLED STAVOVA I CILJEVA CIPARSKIH
GRKA I CIPARSKIH TURAKA 129
Nastup i ciljevi ciparskih Grka, Nastup i ciljevi
ciparskih Turaka
Literatura 154
PRILOG 157
DOKUMENTI 159
Bilješka o autorima 270

6
Predgovor
DEVET LEKCIJA IZ POVIJESTI
PODIJELJENOG DRUŠTVA

Knjiga Živorada Simića i Aleksandra Jankovića, „Cipar –

povijest ujedinjenja“ sadrži sveobuhvatan prikaz i analizu hi-
storijata i sadašnjosti podijeljene zemlje kakva je Cipar. To je
knjiga koja može pomoći da se bolje razumije i najnovija po-
vijest na prostorima bivše Jugoslavije. Zapravo, knjiga pruža
priliku da se nauče mnoge značajne lekcije.
Najpre, javnosti Srbije, naročito stručnjacima i političa-
rima, knjiga može pomoći da svestranije razumiju iskušenja
koje pred njih postavlja Kosovo i da ne ponavljaju pogrešne
politike koje su dovele do sadašnjeg trenutka na Kosovu, a
iznad svega da se preduprijedi produbljivanje etničkih podjela
na liniji etnička manjina – većina na teritoriji centralne Srbije (u
tzv. Sandžaku, Južnoj Srbiji ili tzv. Preševskoj dolini) i na sjeveru Voj-
vodine.
Drugo, za sve one koji su se „zasitili“ ili umorili te su sklo-
ni „prekratiti muke“ nekim „konačnim rješenjem“ posebno je
značajna lekcija o dugom trajanju kriza koje su proizvele „po-
dijeljene države“ i „paralelne živote u paralelnim društvima“. A
takve su ciparska i kosovska kriza.
Treća lekcija koja se iz primjera Cipra može naučiti glasi:
unutrašnje podjele imaju svoje unutarnje nosioce i spoljne in-
spiratore, podstrekače, „pomagače“, Ili kako su to napisali Si-
mić i Janković: „Na ciparskoj sceni, od svakodnevnog života
do međunarodnog položaja, svakodnevno se prepliću i suče-

7
ljavaju interesi pobornika enozisa (na grčkom - ujedinjenje) i tak-
sima (na turskom – podjela). Nosioci tih, najčešće centripetalnih
sila, bili su politički lideri dviju dominantnih nacionalnih i vjer-
skih zajednica - grčke i turske, a njihove političko-interesne ra-
zličitosti rezultat su kolonijalnih aspiracija - ranije otomanske i,
u XX. stoljeću, britanske imperije... Kada se tome dodaju inte-
resi Grčke i Turske na Cipru, koji je samo jedna od neuralgič-
nih točaka u njihovim ukupnim i historijom opterećenim odno-
sima, problem postaje složeniji. Britanija i sukobljene Grčka i
Turska su bile te koje su podjelu teritorije otoka u dvije „mini
državice“ ili eventualno „pripajanje matičnim nacijama“ isklju-
čile kao opcije.“
Četvrta lekcija: Cipar je, na valu dekolonizacije i porasta
etnonacionalizma napredovao u izgradnji svoje državnosti -
stekao je neovisnost 16. 8. 1960. godine; primljen u Ujedinje-
ne narode 21. 9. 1960; neovisan član Komonvelta postao je
13. 3. 1961. i šesnaesti član Vijeća Europe 24. 5. 1961. godi-
ne, ali time nije riješio problem podijeljenosti i sukobljenosti po
etničkoj i vjerskoj liniji.... „neovisnost Cipra bila (je) moguća sa-
mo uz suglasnost i jamstva zainteresiranih unutarnjih i vanj-
skih aktera“. O tome, navode Simić i Janković, svjedoče spo-
razum iz Züricha i Londonski sporazum o neovisnosti Cipra,
koju su jamčile Britanija, Grčka i Turska. Ovi sporazumi pred-
stavljaju rješenje jednog problema – proglašenje neovisnosti
Cipra, ali i „svojevrsnu pravnu osnovu budućih trajnih suprot-
stavljanja, a različiti interesi tih zemalja... uzrok i okosnica u
arbitraži svih problema na Cipru i u vezi s njim“. Ništa ne mi-
jenja stvari ni to što su sve tri države jamci - članice NATO
saveza.
Peta lekcija: neovisnost, pa i pripadanje Europskoj Uniji
ne isključuje vojno-civilno prisustvo Ujedinjenih naroda. Još vi-
še: „U funkciji pojedinačnih interesa sila – garanta ciparske
neovisnosti - nalaze se i Ujedinjeni narodi, koji se ovim pro-
blemom neuspješno bave više od pet desetljeća“. UN je, po-
četkom 2014. godine, imao na otoku stacioniranih 929 pri-
padnika UNFICYP-a, od toga su 860 vojna lica i 69 civilnih
policajaca (UNCIVPOL). Osnovni zadatak UNFICYP-a je sprije-

8
čiti narušavanje mira te jačanje nastojanja na obnavljanju po-
vjerenja između pripadnika dviju zajednica. Kako naglašavaju
Simić i Janković, to posebno dolazi do izražaja u podijeljenim
gradovima (na primjer - „zelena linija“ u Nikoziji) i u dijelu Cipra pod
kontrolom Turaka.
Iz ovog slijedi i šesta lekcija: trebalo bi u svakom od mo-
gućih rješenja uvažavati interese super sila: Britanije da zadrži
baze, SAD da Rusija (koja podržava Grčku u sporu oko Cipra) ne
stekne strateško uporište u Sredozemlju, a Turska da i dalje
nastavi biti najvažniji regionalni partner NATO-a. To je razlog
zašto Cipar ima više europsku nego euro-atlansku dimenziju u
svojoj vanjskoj politici.
Sedma lekcija glasi: članstvo u EU samo po sebi ne rje-
šava problem, ali stvara uvjete za lakše upravljanje procesima.
Naime, u Ateni je, travnja 2003. godine Cipar potpisao Ugovor
o pristupanju EU, parlament Cipra je Ugovor o pristupanju rati-
ficirao 14. srpnja 2003. godine. Članstvo u EU je omogućilo
službenoj Nikoziji da vrlo brzo blokira sve inicijative koje su išle
nasuprot njenim interesima. Pri tome EU je jasno uvažila inte-
rese zvanične Nikozije, posebno u segmentu zahtjeva da po-
moć i njena dostava ne predstavlja implicitno ili eksplicitno pri-
znavanje tzv. TRSC niti ugrožavanje suvereniteta i teritorijal-
nog integriteta Republike Cipar.
Podijeljenost otoka nije utjecala na članstvo Cipra u EU,
jer je Cipar vrlo brzo ovladao europskim agendom; u drugoj
polovici 2012. godine Cipar je uspješno predsjedavao EU i to
pod motom K boljoj Europi („Towards a Better Europe“).
Pri tome, Cipar je morao usklađivati svoje vanjsko-poli-
tičko postavljanje sa stavovima EU. Značajan segment vanj-
sko-političkog nastupa Cipra je vezan za odnose s Turskom.
Usprkos brojnim pokušajima Cipra, Ankara nije promjenila svoj
stav o uspostavljanju diplomatskih odnosa s Nikozijom. S dru-
ge strane, tijesni odnosi i suradnja s Grčkom ostali su jedan od
najvažnijih prioriteta Cipra. Također, dobri odnosi i suradnja s
Rusijom su zadržani, usprkos brojnim izazovima koje je član-
stvo u EU za sobom nosilo, posebno oko nekih, za Moskvu,

9
važnih pitanja u odnosima s EU i njenim vodećim članicama –
poput ljudskih prava i sl. Političke turbulencije na sjeveru Afrike
(Egipat, Tunis, Libija), kao i izbijanje krize u Siriji, ojačali su surad-
nju s Izraelom, ali i povratile u značajnoj mjeri Cipru status
važnog strateškog položaja koji je uživao u vrijeme hladno-
ratovske podjele.
Osma lekcija: ključni problem Cipra je identitetski a iz
njega su izvedeni statusni problemi.
Identitetski problem Cipra se sastoji u odsustvu zajed-
ničkog – uključujućeg identiteta. Cipar je, kako je ironično go-
vorio njegov bivši predsjednik Glafkos Kleridis, „nevoljna za-
jednica“ koja „ima najbolju zastavu na svijetu jer za nju nitko
nije spreman poginuti“. Osnovna matrica i narativi su etno-na-
cionalistički. S članstvom u EU sve više prostora dobivaju gla-
sovi o teritorijalnoj identifikaciji, o tzv. „otočnom domoljublju“
(cypriotism). To je zato što je, po svojoj ustavnoj strukturi (1960),
Cipar primjer „konsocijativne države“ koja bi trebala tražiti
svoju budućnost u „pluralnoj“ ili „konsocijativnoj demokraciji“. U
tom duhu su i obje zajednice morale ući u dijalog o suradnji i
ujedinjenju otoka, a stvoreno je i više materijalnih i drugih prêt-
postavki za iskazivanje višestrukih identiteta mimo etničkog
identiteta. Ali, situacija je i dalje ranjiva, jer ni Turska, koja je
kandidat za članstvo u EU, a ni tzv. Turska Republika Sjeverni
Cipar ne priznaju Republiku Cipar, usprkos njenom nespor-
nom međunarodnom subjektivitetu.
Deveta lekcija kaže: realnost globalnih informatičkih, e-
konomskih i sigurnosnih mega trendova, kao i realnost etnič-
ke heterogenosti čini formulu „jedna država – jedna nacija“ ne-
primjenjivom i u prvi plan stavlja odnos između državnih gra-
nica i etničkog ideniteta.
Cipar je samo jedan primjer iz povijesti posljednjih 150
godina koje su obilježene etničkim previranjima. Prijelomni
moment u ovome bio je u razdoblju nakon 1989. godine. U
tom razdoblju uspostavlja se novi sigurnosni, politički, eko-
nomski, pa i društveni poredak u svijetu. Ovaj period je obilje-
žen dvijema vrstama sukoba: politički, u kojima su protago-
nisti komunističkih ideja svrgavani s vlasti, i etnički sukobi - koji
10
predstavljaju globalnu prijetnju miru i sigurnosti, posebno kada
su povezani s religijskim isključivostima.
Od preko 200 etničkih sukoba u svijetu, 25 posto njih su
eskalirali u oružane sukobe. No, kako je etno-nacionalizam u
funkciji drugih fenomena poput uloge političkih elita, društvenih
položaja i ekonomskih faktora, posebnu pažnju treba posvetiti
borbi za kontrolu teritorija i najvažnijih resursa - nafta, plin,
voda i hrana.
Cipar je primjer zemlje čiju je povijest odredio njezin geo-
grafski položaj. Razlog što, poslije Sicilije i Sardinije, treći naj-
veći otok na Sredozemlju – Cipar, sa svojih 1.118.000 sta-
novnika na 9.251 km², sastavljen od grčkog (5.896 km², 816.000
stanovnika) i turskog dijela (gdje se nalazi tzv. Turska Republika Sjeverni
Cipar - 3.355 km² i 302.000 stanovnika - koja je priznata samo od Turske),
izaziva interes velikih sila jest njegov položaj. Taj položaj je od
strateškog značaja za kontrolu cijelog Sredozemlja, a i Bliskog
i Srednjeg Istoka; Cipar je „ključ jugozapadne Azije“. Uz geo-
grafski položaj i pronalazak izvorišta nafte u podmorju Cipra
sve će više komplicirati potragu za novim rješenjem.
U Beogradu, 15. 5. 2015.
Dušan Janjić

11
UZ HRVATSKO IZDANJE

Živorad Simić i Aleksandar Janković, srpski politolozi i

diplomati, u knjizi Cipar - povijest ujedinjenja iznose detaljnu
kronologiju konflikata ciparskih Grka, većinskoga naroda, i ci-
parskih Turaka, kojih je na Cipru nešto više od 25%, te poku-
šaje međunarodne zajednice da otklone uzroke i političkim i di-
plomatskim metodama pravedno riješi krizu. Naime, misija UN
-a na Cipru je najduža mirovna misija, što samo po sebi za-
služuje pažnju, te otvara hrvatskom čitatelju uvid u načine fun-
kcioniranja mirovnih misija, stvarnosti koja se, srećom, na pod-
ručju Republike Hrvatske, nije otegnula. Ratovi i krize u proce-
su rastakanja socijalističke Jugoslavije i aktivnosti međunarod-
ne zajednice (da se pacificiraju ratovi i prekinu ubijanja te da se detek-
tiraju i otklone uzroci ratova i kriza i amortiziraju posljedice neželjenih po-
java i ublaži položaj žrtava) u dijelu javnosti izazvale su revolt pre-
ma UN i međunarodnim institucijama prije svega zbog ne po-
znavanja načina funkcioniranja međunarodnih organizacija,
što knjiga o Cipru pojašnjava i omogućuje bolje razumijevanje,
i što je, možda i najveća vrijednost ove monografije. Osobitu
pomoć zahtjevnijim čitateljima - studentima politologije, povijesti, so-
ciologije, novinarstva i medijske kulture i srodnih znanosti i uopće istra-
živačima - čini drugi dio knjige u kojem su priloženi dokumenti
od stvaranja ciparske neovisnosti te UN i ostalih involviranih u
organizaciju i funkcioniranje mirovne misije na Cipru. Valja
naglasiti da se dokumenti o Cipru i ciparskoj krizi ne nalaze u
srpskom izdanju ove knjige.
Simić i Janković nisu ispisali sintezu povijesti Cipra niti
im je to bila namjera već analiziraju posljednjih pola stoljeća
povijesti Cipra iznoseći sve relevantno kako bi čitatelj stvorio
holističku sliku ciparske krize te mu pomogli u hijerarhizaciji
čimbenika koji generiraju krizu, ali i da uoči sve procese i po-
stupke pojedinaca koji razvlače proces u nedogled.
Velika je zasluga Milana Ivanovića što knjiga koja je
prevedena sa srpskog na hrvatski jezik nije izgubila na svježini
i pitkosti. Ona nije ogledalo jezične izvrsnosti, no istančan Iva-
novićev stilistički osjećaj i dobro poznavanje političkoga leksika
omogućili su iznalaženje fraza (i dosjetki; i asocijacija) unutar hr-
12
vatskog jezičnog standarda koje ne mijenjaju smisao teksta
namijenjenog srpskoj publici i sigurno će biti razumljive, pa i
bliske, mlađim hrvatskim čitateljima. Knjiga, dakle, u Ivanovi-
ćevom prijevodu, popunjava prazninu u hrvatskoj politološkoj
literaturi i otvara biblioteku Meridijani i paralele. U Meridijanima
i paralelama izlazit će knjige posvećene kulturnim identitetima
malih nacionalnih zajednica, odnosno nacionalnih zajednica
koje su državno-politički izvan svojih matičnih nacija, što je
upravo Cipar.
U Osijeku, 16. lipnja 2015.
Zdenko Samaržija

13
14
1. UVOD
Na ciparskoj sceni, od svakodnevnog života do među-
narodnog položaja, svakodnevno se prepliću i sučeljavaju in-
teresi pobornika enozisa (na grčkom - ujedinjenje) i taksima (na tur-
skom - podjela). Nosioci tih, najčešće centripetalnih, sila bili su
politički lideri dviju dominantnih nacionalnih i vjerskih zajednica
– grčke i turske, a njihove političko-interesne različitosti rezul-
tat su kolonijalnih aspiracija ranije otomanske i, u 20. stoljeću,
britanske imperije. Obje imperije ostavile su, namjerno ili ne,
recidive koji i danas utječu na status Cipra. Kada se tome
dodaju i interesi Grčke i Turske na Cipru, koji su samo jedna
od neuralgičnih točaka u njihovim ukupnim i historijski optere-
ćenim odnosima, problem postaje složeniji.
U takvim uvjetima i Ciriški i Londonski sporazum o ne-
ovisnosti Cipra, koju su jamčile V. Britanija, Grčka i Turska,
predstavljaju svojevrsnu pravnu osnovu budućih trajnih su-
protstavljanja, a različiti interesi tih zemalja, manje ili više, ne
prestaju biti uzrok i okosnica u arbitraži svih problema na Cipru
i u vezi s njim.
Iako su sve tri države jamci članice Sjevernoatlantskog
vojno-političkog pakta (NATO), to najčešće nije pridonosilo oče-
kivanom jedinstvu glede Ciprau, prije svega zbog suprotstav-
ljenih pojedinačnih interesa u tom geostrateški važnom dijelu
Mediterana i Bliskog istoka. Stjecanju neovisnosti Cipra tije-
kom pedesetih godina 20. stoljeća, odnosno internaciona-
lizaciji problema, suprotstavljala se V. Britanija, kolonijalna sila
u opadanju. Na scenu stupa Grčka koja podržava stjecanje
neovisnosti Cipra, uz nikada napuštene ideje enozisa, i na kra-
ju Turska, koja se usuđuje čak i vojno intervenirati, čime snaž-
no, manje ili više otvoreno, zagovara podjelu otoka - taksim.

15
 U funkciji pojedinačnih interesa država jamaca ciparske
neovisnosti nalaze se i Ujedinjeni narodi, koje se ovim proble-
mom neuspješno bave duže od pet desetljeća.
Dugotrajne rasprave u najvećoj i najsnažnijoj međuna-
rodnoj organizaciji, mnogobrojne rezolucije Opće skupštine
UN i Vijeća sigurnosti, stacioniranje mirovnih snaga UNFICYP-
a (vremenski najduža misija UN do sada), te zalaganje nesvrstanih
zemalja, nisu pridonijeli rješavanju problema. Usprkos velikim
očekivanjima, okončanju procesa rješavanja ovog problema
nije doprinio ni prijem Cipra u Europsku Uniju, svibnja 2004.
godine.
Manjim ili većim intenzitetom i u ovisnosti od partikular-
nih interesa, nastavljaju se napori Ujedinjenih naroda i Europ-
ske Unije na rješavanju višedestljetnog ciparskog pitanja ko-
jem, može se slobodno reći, nema sličnog po specifičnosti i
problematičnosti. Iz sveukupnog problema, kada Cipar i dalje
nije faktički cjelovit i nedjeljiv, kako to predviđa Ustav Republi-
ke (čl.185), jedina pozitivna činjenica, uvjetno rečeno, je da već
četiri desetjeća na otoku nema ratnih djelovanja.

16
2. KRATKA POVIJEST CIPRA
PRIJE TURSKOG OSVAJANJA
Cipar je treći po veličini otok u Sredozemnom moru (9.251
na udaljenosti
km2, od toga 3.355 km2 pod kontrolom ciparskih Turaka),
približno 70 km od Turske, 100 km od Sirije i 400 km od najbli-
žeg grčkog otoka Rodos. Zbog važnog geostrateškog položaja
Cipar je tijekom povi-
jesti europskim i arap-
skim silama te Turskoj
bio odskočna daska i
važna baza za osva-
janja.

Slika 1.
Geopoložaj Cipra
Sudeći po arheološkim nalazima, Cipar je bio naseljen
još u neolitu, tj. oko 3000 godina prije Krista. Egipćani su osvo-
jili otok 1450. godine p. n. e. Oko 1200. godine prije Krista o-
tok su kolonizirali ahejski Grci i osnovali gradove po ugledu na
gradove u Grčkoj.
Ciprom su vladali Feničani, Asirci, Egipćani, Perzijanci i
Rimljani (od 59. godine prije Krista do 395. godine, kada je nakon podjele
Rimskoga Carstva pripao Istočnom Rimskom Carstvu, koje je sve više
prihvaćalo grčku kulturu i grčki jezik u upravi i sudstvu i postupno se
preoblikovalo u Bizant). Pod vlašću Bizanta Cipar je ostao do
1191. godine, kada ga je u križarskom pohodu osvojio Richard
I. Lavljega Srca, engleski kralj. Pošto mu je trebao novac, Ri-

17
chard je prodao otok bivšem jeruzalemskom kralju Giju iz fra-
načke dinastije Luzinjana, koja je vladala do 1489. godine. Ve-
necija je bez rata – ženidbenim vezama – dobila Cipar 1489. godi-
ne i držala ga do turskog osvajanja 1571. godine. U vrijeme
„Latina”, kako na Cipru nazivaju Francuze i Mlečane, koji su
vladali otokom od 1191. do 1571. godine, Pravoslavnoj crkvi
Cipra bilo je nametnuto priznavanje duhovne vlasti pape.
OTOMANSKA UPRAVA
Cipar je postao posjed Otomanskog Carstva 1571. godi-
ne, kada ga je, u borbi s Venecijom, osvojio sultan Selim II.
Pijanica; od tada počinje kolonizacija Turaka iz Anadolije, koju
je u počeo provoditi Lala Mustafa paša, komandant otomanske
armije, naselivši približno 20.000 Anadolaca. Usporedo se od-
vijao i proces integracije, odnosno islamiza-cije lokalnog
stanovništva.
Turske nacionalne i političke elite i danas smatraju da su
Osmanlije zauzele Cipar kako bi okončale gusarenje u tom di-
jelu Mediterana i tako otvorile trgovačke putove i osigurale pro-
vođenje interesa Osmanlijskoga Carstva. Turske vlasti su o-
mogućile oživljavanje rada Grčke pravoslavne crkve, sa svim
njenim pravima i privilegijama tako da su Ciprani integrirani u
sistem turskih mileta. Kasnije je na svaki otpor većinskog grč-
kog stanovništva Porta odgovarala zavođenjem sve surovijeg
režima, a posljedica toga bile su česte i žestoke pobune u 18. i
19. stoljeću.
Solidarizirajući se s maticom, mnogi su ciparski Grci su-
djelovali tridesetih godina 19. stoljeća u ratu za oslobađanje
Grčke od turske vlasti. Usporedo se razvijao i pokret za ujedi-
njenje Cipra s Grčkom – enozis
BRITANSKA UPRAVA
Otvaranjem Sueskoga kanala (1869) strateška pozicija
Cipra postaje još izraženija i on potpada pod interesnu sferu
Velike Britanije. Nakon rusko-turskog rata (1877 - 1878.) Britanija
je bila zabrinuta zbog izlaska Rusije na granice istočnih turskih
provincija.

18
 Početkom lipnja 1878. vlada V. Britanije je dostavila Porti
tekst anglo-turskog ugovora, kojim se obvezuje da Turskoj u
slučaju napada Rusije pomogne „silom oružja”; u tom se ugo-
voru navodi: „Da bi Engleskoj omogućio da osigura uvjete koji su
neophodni za izvršenje njenih obveza, carsko veličanstvo (sultan)
slaže se da dopusti okupaciju i upravu nad otokom Cipar.” Ovaj
„ugovor” je usvojen kao jedna od odluka Berlinskog kongresa,
(srpnja 1878. godine), a kako je sultan odlagao izdavanje fermana,
Englezi su okupirali otok; sultan je kasnije izdao antidatirani fer-
man o „dobrovoljnom ustupanju otoka”. Prema ugovoru, Britanija
je plaćala godišnji danak Osmanlijskom Carstvu u iznosu od
92.000 zlatnika, a otok je i dalje bilo pod suverenitetom Turske.
Turska se u Prvom svjetskom ratu priklonila Centralnim
silama pa je V. Britanija anektirala Cipar (5. 11. 1914), koji je po-
stao krunska kolonija s guvernerom na čelu, umjesto ranijeg
visokog komesara. Ustavom iz 1882. godine vrhovnu vlast na
Cipru ima Zakonodavno vijeće, koji se, međutim, ubrzo „pre-
tvorio” u konzultativnu skupštinu. Britanski visoki komesar pri-
svojio je sve zakonodavne i izvršne ovlasti. Prvobitno je vijeće
bilo sastavljeno od 18 članova (6 Britanaca, 9 Grka, 3 Turka). Vijeće je
1925. godine prošireno na 24 člana (9 Britanaca, 12 Grka i 3 Turka), a
guverner je imao pravo veta. Poslednji britanski guverner napu-
stio je otok 16. 8.1960. godine, kada je, na osnovu Ciriškog i Lon-
donskog sporazuma, zaključenog između ciparskih Turaka, Tur-
ske, ciparskih Grka, Grčke i V. Britanije, Cipar postao binacional-
na republika.
STATUS CRKVE
Pravoslavna crkva Cipra spada među najstarije kršćanske
vjerske zajednice u svijetu. Autokefalnost je dobila 431. godine,
mnogo prije Grčke pravoslavne crkve (1850), i funkcionalno je bila
neovisna od Vaseljenske patrijaršije u Istanbulu. Tijekom turske
dominacije bila je najveći zemljoposjednik na otoku. Također je
imala veliki politički utjecaj uživanjem titule etnarha, lidera zajed-
nice, odnosno službenog predstavnika ciparskih Grka, s pravom
da se Parlamentu u Istanbulu direktno obraća peticijama i žalba-
ma.

19
 Prema svjedočenju jednog britanskog diplomate koji je
posetio otok 1815. godine Ciprom je nominalno vladao turski
beg, koga je postavio Ćapudan-paša, a de facto vlast je imao
arhiepiskop Pravoslavne crkve. Njegovi politički prerogativi su,
međutim, bili reformirani početkom 19. stoljeća što je izazvalo
nezadovoljstvo cijelog svećenstva.

Slika 2.
Ostaci Apolonovog hrama i
svetišta Hylates (3 st. prije Krista),
nedaleko drevnog grada
Kourion gdje Apolon je bio
štovan kao Hylates, bog šuma

20
3. ENOZIS ILI TAKSIM
ENOZIS DO PRVOG SVJETSKOG RATA
Enozis kao ideja i pokušaj ciparskih Grka da je ostvare
tijekom dugog razdoblja bili su kamen spoticanja u zajednič-
kom životu Grka i Turaka na otoku. Grčka Ciparska crkva po-
čela je agitaciju za uniju s Grčkom još 1825. godine, ali su pri-
preme za odvajanje od Osmanlijskog Carstva zaustavljene akci-
jom guvernera. Iako je izražavao razumjevanje za nastojanje ci-
parskih Grka, Winston Churchill je 1907. godine izjavio da britan-
ska vlada nije ovlaštena prihvatiti ideju enozisa, pozivajući se na
još važeći suverenitet Otomanskog Carstva.
Politička agitacija nastavljena je intenzivnije tek s uspos-
tavljanjem britanske vlasti na otoku. Impuls politici enozisa u to
vrijeme dao je primjer Krete, koja je nakon oslobođenja od
Turske pripojena Grčkoj (1897). Aktivnosti ciparskih Grka snaž-
no je podržavala Grčka, koja je na otok poslala učitelje, prav-
nike, liječnike i svećenike da bi utjecali na formiranje grčke na-
cionalne svijesti.
„Jedino je razumno da ciparski narod,
koji je grčkog podrijetla, gleda k svojoj in-
korporaciji s onim što se može nazvati
svojom zemljom – maticom kao ideal koji
se ozbiljno, privrženo i žarko njeguje. Ta-
kvo osjećanje je primjer patriotske privr-
ženosti koja tako plemenito karakterizira
grčku naciju.“
Winston Churchill, parlamentarni
podsekretar za kolonije u britanskoj vladi,
(kasniji premijer V. Britanije), 1907. godine,
prilikom posjete Cipru

21
 Britanija je, svibnja 1916. godine, Sporazumom Sykes –
Picot, preuzela na sebe obvezu da ne ulazi u pregovore o bu-
dućem statusu otoka bez suglasnosti francuske vlade. O statu-
su Cipra u tom razdoblju govori i podatak da je otok bilo ponu-
đen Grčkoj kao „nadoknada” za pomoć Srbiji u ratu i za njen
ponovni ulazak u rat (listopada 1915. godine) na strani saveznika.
Međutim, pronjemačka dinastija u Ateni nastojala je održati ne-
utralnost i time propustila priliku da Cipar ujedini s Grčkom.
RAZVOJ IZMEĐU DVA RATA
Poslije Prvog svjetskog rata, tijekom kojega Cipar nije
imao vojni značaj, pokret za enozis dobiva na intenzitetu, a
opada utjecaj Otomanske imperije koja je u završnoj fazi ra-
stakanja. Poslije osnivanja Republike 1923. godine Turska nije
tražila pripajanje izgubljenih teritorija, ali je vjerovala da je us-
tupanje otoka Britaniji privremenog karaktera. Naime, London
je aneksijom Cipra izgubio raniju argumentaciju o sprječavanju
enozisa pozivanjem na suverenitet Otomanske imperije. Zbog
toga je vlada Grčke vršila pritisak na Britaniju da se dozvoli
enozis. David George, britanski premijer, uvjeravao je grčkog
veleposlanika kako želi svoje ime „vezati” za Cipar, kao što je
to učinio njegov prethodnik William Gladstone s Jonskim oto-
cima, koji su pripojeni Grčkoj. Promjene na Bliskom istoku po-
slije 1918. godine, kada su mnoge zemlje dobile neovisnost od
Otomanskog carstva, dovele su do nove preraspodjele utjeca-
ja kolonijalnih sila, a posebno su se sučeljavali britanski i fran-
cuski interesi (Suez, mandat nad Palestinom), tako da je značaj Ci-
pra porastao.
Godine 1921. formirana je Nacionalna skupština cipar-
skih Grka, čija je osnovna orijentacija bila bojkot britanske
uprave, bez obzira na ekonomske posljedice. Zbog poraza
Grčke u Maloj Aziji (1922. godine) pokret za enozis trpio je po-
sljedice. Do oporavka je došlo poslije 1925. godine, kada su
se ciparski Grci ponovo uključili u britansku upravu, ali i dalje
uz britansko odbijanje da se dozvoli enozis.

22
 Lideri turske ciparske zajednice obratili su se, prosinca
1923. godine, turskom predsjedniku Kemalu Ataturku s prijed-
logom da Cipar vrati Turskoj, što nije prihvaćeno. Bez obzira
na to, Ataturkove reformističke ideje prihvatila je većina cipar-
skih Turaka i one su bitno utjecale na njihovu aktivnost. Otpor
su posebno usmjerili prema britanskoj administraciji, koja je
zabranjivala uvoz knjiga iz Turske, otežavala postavljanje vjer-
skog lidera (muftije), kojeg je imenovala Turska, i glavnog suca
(1927), a Muslimansku fondaciju (Evkaf) preobratila u agenciju
kolonijalne administracije (1928). U takvim uvjetima između dva
svjetska rata iselilo se u Tursku između 6000 i 9000 ciparskih
Turaka, a Turski licej u Nikoziji postao je centar otpora protiv
britanske uprave. Travnja 1931. godine odvjetnik Mehmet Rifat
osnovao je novine na turskom jeziku „Masum Millet Gazetesi",
koje su bile pod neprestanim udarom cenzure zbog pokušaja
da objasne zloupotrebe britanske administracije
Jačanje ideje za ujedinjenje s Grčkom 1931. godine su-
spendirano je akcijom Britanije koja je ukinula predstavnike
naroda u kolonijalnim tijelima i zavela restrikcije svih nacionali-
stičkih aktivnosti. Tu odluku britanski guverner donio je nakon
demonstracija ciparskih Grka 21.10.1931. godine, uz prethod-
no istupanje iz Zakonodavnog vijeća. Vođe demonstracija,
vjerski lideri i članovi Zakonodavnog vijeća izgnani su sa Ci-
pra, što je utjecalo na recesiju enozisa. U isto vreme ciparskim
Turcima, koji su se zalagali za održavanje status quo i bili pro-
tiv novog (grčkog) imperijalizma, bila su uskraćivana osnovna
prava. Britanci su 1933. formirali Savjet guvernera Cipra, koji
se najprije sastojao od šest, a zatim od osam članova Ciprana,
a ustanovljen je kao zamjena za Zakonodavno vijeće. U Lon-
donu je 1937. godine formiran Komitet za autonomiju Cipra, koji
je bio vrlo aktivan. Pravoslavna crkva na otoku, iako oslabljena
protjerivanjem dvojice velikodostojnika sa Cipra, nastavila je bor-
bu uz snažnu propagandnu podršku iz Grčke.
Zbog sudjelovanja u Drugom svjetskom ratu na strani
V. Britanije, ciparski Grci su, iako im ništa zvanično nije obeća-
no, očekivali da će dobiti dozvolu za ujedinjenje s Grčkom. Ta-
kav zahtijev su i postavili Arthuru Parkinsonu, državnom pod-

23
sekretaru za kolonije, prilikom njegove posjete otoku 1944. go-
dine, ali se on branio nedostatkom ovlaštenja da to rješava.
Iste aspiracije pothranjivane su obnavljanjem općinskih izbora
na Cipru 1943. godine, pobjedom Laburističke partije na bri-
tanskim izborima 1945. godine i oduzimanjem Dodekaneskih
otoka od Italije i dodjelom Grčkoj. Takva situacija nastavljena
je do kraja Drugog svjetskog rata, kada su se na otok iz Grčke
vratili prognani lideri Enozisa, što je automatski izazvalo reak-
ciju i veliko protivljenje ciparskih Turaka.
RAZVOJ POSLIJE DRUGOG SVJETSKOG RATA
Na otoku poslije Drugog svjetskog rata počinje vrijeme
„kontroliranih nemira”. Episkop Leontis je 1946. godine, dok je
trajao građanski rat u Grčkoj, otvoreno tražio enozis s Grčkom,
ali je to državni sekretar za kolonije A. K. Jones ponovno od-
bio, a obećao samo ustavne reforme i brzi ekonomski razvoj.
Kategoričan otpor V. Britanije nije bio dugog vijeka. Već srpnja
1947. godine lord Reginald Winster, novi guverner Cipra, sa-
zvao je Konsultativnu skupštinu, sastavljenu od: šest britan-
skih predstavnika, 18 ciparskih Grka i četiri ciparska Turka, sa
zadatkom da radi na prijedlozima ustavnih reformi. Iz sastava
Konsultativne skupštine isključene su desno orijentirane poli-
tičke grupacije ciparskih Grka.
Suočena s mogućim problemima (generalni štrajk, povlačenje
britanskih trupa iz Palestine),
a i prilično oslabljena, V. Britanija je,
kao rezultat rada Konsultativne skupštine, svibnja 1948. godi-
ne ponudila Cipru samoupravu. Grčka pravoslavna crkva je
odbila tu ponudu, s obrazloženjem da će samouprava „sahran-
iti” enozis. Nasuprot tome, ciparski Turci su bili voljni prihvatiti
samoupravu, pod uvjetom da to osigura faktičko odustajanje
Grka od enozisa, te da se ponovo uspostave vjerska, obrazo-
vna i građanska prava i jamči njihovo učešće u administraciji.
Iste godine britanski guverner Cipra lord Vinster je, pod
pritiskom turske zajednice, imenovao osmočlani Komitet za
turske probleme, čiji je član bio i Rauf Denktaş, tada odvjetnik,
a kasnije lider turske zajednice. Komitet je poslije gotovo godi-
nu dana rada objavio Privremeni izvještaj, s predlozima za za-

24
konsko rješavanje problema njihove zajednice (pitanje izbora muf-
tije, status Evkafa, obrazovanje i dr.). Te prijedloge je britanska upra-
va brzo „zaboravila“, ali ne i lideri turske zajednice, kojima je to
postao program budućih aktivnosti.
Grčka pravoslavna crkva oživjela je ideju enozisa organi-
ziranjem plebiscita (15. i 22. siječnja 1950.) među ciparskim Grci-
ma u svim crkvama na otoku. Tom prilikom 95,7% glasača se,
izuzev ciparskih Turaka, koji su bojkotirali izbore, izjasnilo za
enozis s Grčkom, tj. za oslobođenje od britanske kolonijalne u-
prave, što Britanija nije priznavala, već je nudila samo ustavnu
reformu. Listopada iste godine, posllije pauze od 1931. izazva-
ne britanskom suspenzijom, odnosno progonom vjerskih lidera
ciparskih Grka, hirotoniran je arhiepiskop Makarios III. - koji je
izjavio da će do kraja života svu svoju energiju uložiti u posti-
zanje enozisa.
Rujna 1953. godine Alexandros Papagos, premijer Gr-
čke pokrenuo je pitanje enozisa u „privatnom“ susretu s britan-
skim ministrom inozemnih poslova Anthony Edenom. Među-
tim, Eden je to oštro odbacio, komentirajući da za Britaniju
pitanje enozisa ne postoji. Nešto kasnije, Edenova izjava našla
je odjeka i u britanskom Parlamentu, gdje je sekretar za ko-
lonije rekao da Cipar - zbog svog strateškog položaja - spada
u teritorije na koje princip samoopredeljenja ne može biti primi-
jenjen.
Druge dvije zainteresirane strane, Turska i Grčka, 1954.
godine ispoljavaju veću zainteresiranost za događaje na otoku
i status Cipra. Iste godine grčki premijer maršal Papagos, tra-
žeći način da s uspjehom provede izbore, u zvanični program
vlade uključio je i pitanje enozisa Cipra. Po svemu sudeći, ta
odluka je bila temeljena na rezultatima plebiscita iz 1950. godine,
te je Grčka ciparsko pitanje pokrenula pred UN tražeći samo-
opredeljenje. Međutim, rezolucijom Opće skupštine br. 814/IX od-
lučeno je da se „to pitanje dalje ne razmatra”. Prije pokretanja tog
pitanja Britanija je zaprijetila posljedicama po odnose Grčka –
Turska (poslije Balkanskog saveza, 1953.), a turski premijer Ali Mende-
res izjavio je da „Cipar nikada neće pripadati Grčkoj”.

25
 Turska se do 1954. godine nije značajnije uplitala u ci-
parski problem, a na otoku su ciparski Grci i Turci uglavnom
živjeli mirno. Ciparski Turci pokazivali su malo simpatija za
enozis, uprkos obećanjima da će imati jednak status ukoliko
se Cipar ujedini s Grčkom. S razvijanjem krize i njihovi stavovi
bili su podložni promjenama koje su vodile u dalje zaoštrava-
nje odnosa. Godine 1954. osnovano je udruženje „Cipar je tur-
ski”, čiji je osnovni program bio taksim – podjela Cipra ili nje-
govo vraćanje Turskoj ukoliko bi bio promijenjen status quo.
Turski argumenti nisu bili temeljeni samo na zabrinutosti zbog
statusa ciparskih Turaka već i na tome da bi ujedinjenjem Ci-
pra i Grčke turska obala bila potpuno okružena Grčkom. Tur-
ska je naglašavala da bi bilo kakva promjena u statusu Cipra
vodila kompletnoj reviziji Lozanskog sporazuma s Grčkom.
Već u 1955. godini razlike između Grčke i Turske izazvale su
ozbiljne tenzije u okviru Sjevernoatlantskog saveza, njihova
vojna suradnja je privremeno obustavljena, a Grčka je prijetila
napuštanjem Saveza.
EOKA
Travnja 1955. godine, navodno na poziv arhiepiskopa
Makariosa, na Cipar je tajno došao general Georgios Grivas
„Digenis” s personalom i opremom kako bi vojno organizirao
ujedinjenje s Grčkom, čime je počela da funkcionira EOKA (Na-
cionalna borbena organizacija Cipra – Ethniki Organosis Kyprion Agoniston).
Prema jednom biltenu koji je izdala EOKA, ciparski Turci su bili
„vjerski i nacionalni neprijatelji”, koji se protive enozisu. Svatko
tko se protivi enozisu proglašavan je izdajnikom i likvidiran, a u
tu grupu su listom svrstavani članovi AKEL-a (Komunistička partija
Cipra), koji su se povukli iz pregovora o ustavnom uređenju pod
pritiskom Crkve. Na dalje zaoštravanje odnosa utjecala je „pre-
poruka” koju je EOKA uputila ciparskim Grcima da izbjegavaju bi-
lo kakvu suradnju s Turcima. Počela je serija oružanih napada
koje je izvela EOKA i u kojima su žrtve bili Grci, Turci i Britanci,
što je kasnije poprimilo karakteristike građanskog rata.

26
TAKSIM
Suočena s otporom, V. Britanija je organizirala Konferen-
ciju u Londonu (29. 8. -7. 9. 1955), koja nije uspjela zbog oprečnih
stavova sudionika – Britanije, Grčke i Turske. Ministar inozem-
nih poslova Turske, Fatin Zorlu, na Konferenciji je naglasio
„povijesne, strateške, ekonomske i legalne veze Cipra s Tur-
skom” i izjavio da se Turska protivi svakoj promeni statusa, a
„ako Britanija omogući suverenitet otoku, onda se on treba vratiti
pravom vlasniku – Turskoj”. Tom prilikom Zorlu je postavio dva
uvjeta Grčkoj: zvanično odricanje od enozisa i sprječavanje tero-
rističke djelatnosti EOKA-e. Tom konferencijom Britanija je poku-
šala spriječiti iznošenje Ciparskog problema pred Ujedinjene na-
rode, ali je Grčka, ipak, to učinila na X. zasjedanju Opće skupšti-
ne (gdje je zahtijev odbijen)
te na Vijeću sigurnosti „Bez Cipra, nema sigurnih postrojenja
za zaštitu našeg snabdijevanja naftom.
(veto SAD i Britanije).
Bez nafte, u Britaniji će vladati nezapo-
slenost i glad.“
Anthony Eden, britanski premijer,
2. 6. 1956.

Formiranje CENTO pakta (Central Eastern Treaty Organization)

1955, kome je pristupila i V. Britanija, te neuspjela anglo-fran-
cuska intervencija na Suezu (1956), utjecali su na geopolitički
značaj Cipra, uz istovremenu unutarnju intenzifikaciju djelova-
nja EOKA-e i TMT-a (Turski pokret otpora – Türk Mukavemet Teşkilatı).
Britanija je stupila u pregovore s arhiepiskopom Makariosom
(pušten iz zatvora ožujka 1957, ali sa zabranom povratka na Cipar) preko
svog Ciparskog guvernera Johna Hardinga. Na prijedlog lorda
Cyrila Radcliffa 19. 12. 1956. objavljen je plan kojim je izraže-
na spremnost da se prizna neovisnost Cipra, ali kada to budu
dozvolili uvjeti. Uz obostrane optužbe i Grčka i Turska izrazile
su sumnju u predloženi način samoopredeljenja. Razlike u sta-
vovima ispoljene su i u debati na XI. zasjedanju Opće
skupštine UN. Britanija je inzistirala na planu lorda Radcliffa,
Grčka je nastojala da uvjeri kako nije za enozis, već za samoo-
predeljenje Cipra, a Turska je, prvi put inzistirala na odvajanju za-
jednica na otoku. U Rezoluciji br. 1013/XI tražena je obustava te-

27
rorističkih aktivnosti i „nastavljanje pregovora na iznalaženju pra-
vednog demokratskog rješenja u skladu s Poveljom UN”.
Govor britanskog tajnika za kolonije Alana Boyda u Do-
njem domu Parlamenta izazvao je veliki interes ciparskih Tura-
ka. Ističući da i Grci i Turci imaju pravo na samoopredeljenje,
Boyd je predložio da Cipar bude podijeljen između Grčke i Tur-
ske. Ideja je našla plodno tlo među ciparskim Turcima, koji su
odmah u Nikoziji klicali „taksim ili smrt“, što je i u Ankari opre-
zno podržavano. Računalo se da će ciparski Turci svojim zala-
ganjem za taksim uspjeti odvratiti Grke od enozisa i prisiliti ih
na stvaranje bikomunalne države Cipar.
Zainteresiranost zemalja NATO pakta za Bliski i Srednji
istok, proklamirana siječnja 1957. („Eizenhauerova doktrina”), utje-
cala je na SAD da predlože rješavanje ciparskog problema iz-
među V. Britanije, Grčke i Turske, koje su bile članice istog
pakta. Kako bi se marginalizirala uloga UN, ponuđene su „dobre
usluge” tajnika Pakta lorda Hastingsa Ismaya i Paula Spaaka.
Prema planu Spaka, objavljenom rujna 1957. Cipru bi se dala
neovisnost u trajanju od 20 godina, nakon toga roka bi se donije-
la konačna odluka na konferenciji pod pokroviteljstvom V. Britani-
je. Grčka je taj predlog odbila, smatrajući da ne osigurava samo-
opredjeljenje.
Internacionalizacija ciparskog problema naišla je na re-
akciju Turske, koja je na međunarodnom planu nastojala kri-
tizirati enozis ciparskih Grka i Grčke, a na unutarnjem je inten-
zivno pomagala ciparske Turke prijetnjama da će vojno inter-
venirati u slučaju enozisa i slanjem vojnih stručnjaka i oružja
na otok. Jedan od vojnih stručnjaka bio je pukovnik Riza Vuru-
skan, koji je na Cipru, studenoga 1957. (kao odgovor na aktivnosti
EOKA-e i građanski rat koji je bio u toku) formirao tajnu organizaciju –
TMT. Njen zadatak bio je zaštiti imovinu i živote Turaka na Ci-
pru, ispuniti vakuum u njihovoj obrani i parirati namjerom o po-
dijeli otoka (taksim). Ta organizacija je u početku imala ime Vol-
kan, a njen pripadnik bio je i Rauf Denktaş. Međutim, vrlo brzo se
ova organizacija, kao i EOKA, u svom radu okrenula protiv na-
vodnih izdajnika iz redova turske zajednice i postala uzrok dalje
instrumentalizacije terora na otoku.
28
 Smjena guvernera Cipra (prosinac 1957) prividno je donije-
la izvjesne promjene u stavu britanske vlade. Naime, novi gu-
verner Hugh Foot podnio je novi plan (pod utjecajem Grčke i gene-
rala Grivasa) koji je predviđao povratak arhiepiskopa Makariosa
iz zatočeništva na Sejšelima i utvrđivao period ograničenog
suvereniteta u trajanju od sedam godina prije no što Cipar do-
bije pravo na samoopredeljenje. Istim planom predviđena su
jamstva turskoj manjini na otoku. Turska vlada nije prihvatila
taj plan zalažući se za podjelu. Ni akcija V. Britanije da uvjeri
Tursku na zasjedanju CENTO pakta nije uspjela, iako je Tur-
skoj predlagano osiguravanje vojnih baza poslije isteka roka.
PLAN MACMILLANA
Poslednji napor britanske Vlade da riješi ciparski pro-
blem bio je plan premijera Harolda Macmillana u dve verzije
(1958), ali opet bezuspješno. Prema prvoj verziji, objavljenoj u
britanskom Donjem domu 19. lipnja, bilo je predviđeno sudje-
lovanje V. Britanije, Grčke i Turske u Vladi Cipra, kojom bi ru-
kovodio guverner, uz zadržavanje resora obrane, inozemnih i
unutarnjih poslova. Grčka i Turska trebale bi delegirati četiri,
odnosno dva predstavnika, a grčka i turska ciparska zajednica
imale bi konsultativnu ulogu i autonomnost. Poslije sedam go-
dina takve prijelazne vlade, tri zemlje bi dijelile suverena prava
nad Ciprom. Međutim, Turska je tražila da se poslije sedam
godina prizna podjela, dok je turska ciparska zajednica tražila
da se odvajanje izvrši odmah. Tada se pojavila mogućnost voj-
ne intervencije Turske, što je prinudilo Sjevernoatlantski pakt
da od Britanije zatraži odlaganje sprovođenja plana, s čime se
i sam autor složio. Poslije revolucije u Iraku (srpanj 1958.) došlo
je do promjena i podnijet je novi „petnaestoaugustovski plan”.
Napuštena je ideja o konsultativnoj ulozi dviju zajednica u vladi
guvernera, a Turska je prihvatila plan tek pošto joj je Britanija
obećala pomoć i već je 1. rujna iste godine uputila svoje pred-
stavnike u Vladu Cipra. Nezadovoljna ustupcima Turskoj, Grč-
ka je od glavnog tajnika NATO pakta Spaka tražila sprječava-
nje primjene plana i zaprijetila istupanjem iz pakta.

29
 Nastojeći spriječiti realizaciju Macmillanovog plana, jer je
moć koja se davala Turskoj vodila u podjelu otoka, arhiepiskop
Makarios je rujna iste godine, bez konzultacija s vladom Grč-
ke, iznio ideju o neovisnosti Cipra pod garancijom Ujedinjenih
naroda, čime bi se eliminirali i enozis i taksim. Odustajanje od
enozisa Makarios je u ovoj izjavi prvi put iznio, mada ne i defi-
nitivno.
Grčke prijetnje za istupanje iz Pakta i Makariosova ideja
o neovisnosti Cipra ozbiljno su ugrožavale geostrateške i dru-
ge interese zemalja Zapada. Razmatrajući novonastalu situa-
ciju NATO je, na svom zasjedanju 13. 10. 1958. pozvao za-
interesirane strane na pregovore, a kao okvir ponovo je prepo-
ručio plan Spaka. Umjesto da preuzmu rješavanje Ciparskog
problema u svoju nadležnost, Ujedinjeni narodi su, Rezoluci-
jom Opće skupštine br. 1287/XIII, pozvale zainteresirane stra-
ne da postignu „mirno, demokratsko i pravedno rješenje u
skladu s Poveljom UN”.
Za vrijeme zasjedanja Sjevernoatlantskog pakta u Pari-
zu, krajem 1958. i početkom 1959. godine, vođeni su intenziv-
ni razgovori ministara inozemnih poslova V. Britanije (John
Loyd), Grčke (Evangelos Averoff) i Turske (Fatin Zorlu) i tom je prili-
kom dogovoreno da se ubrzo održe bilateralni razgovori Grčke
i Turske o rješavanju ciparskog problema.

30
4. STJECANJE NEOVISNOSTI
CIRIŠKI SPORAZUM
Shodno dogovoru na sastanku NATO pakta u Parizu, mi-
nistri inozemnih poslova Grčke i Turske (Averof i Zorlu) održali su
bilateralne sastanke u Zürichu (5 - 11. 2. 1959.), uz prisustvo pre-
mijera Karamanlisa i Menderesa. Politički i ustavni okvir dogo-
vora o Cipru već je tada postignut, ali je objavljen tek nakon
Londonske konferencije (12 - 19. 2. 1959). Ciprom je, prema do-
govoru, trebala vladati nova i različita politička struktura, ovi-
sno o stanju na terenu i historijskog naslijeđa.
Iz Ciriških razgovora bili su isključeni, ali konsultirani li-
deri grčke i turske ciparske zajednice Makarios i Küçük. Maka-
riosa je o detaljima postignutog sporazuma istu večer, u Ateni
obavjestio premijer Karamanlis. Tom prilikom Makarios se u
principu složio sa sporazumom, zahtjevajući direktno sudjelo-
vanje u nastavku pregovora u Londonu, a nakon detaljnog pro-
učavanja dokumenta izrazio je sumnju u pojedine dijelove, ko-
je nije precizirao. Kasnije je ustanovljeno da su se Makarioso-
ve rezerve odnosile na budući status britanskih baza na Cipru.
LONDONSKI SPORAZUM
Predsjednici vlada V. Britanije, Grčke i Turske i predstav-
nici dviju Ciparskih zajednica potpisali su u Londonu (19. veljače
1959) sljedeće dokumente:
1. Osnovna struktura Republike Cipar,
2. Ugovor o jamstvu između Republike Cipar i V. Britanije,
Grčke i Turske,

31
3. Ugovor o savezu između Republike Cipar i Grčke i Turske, i
4. Odgovarajuće izjave potpisnika dokumenata.
Pored izloženog, donijeta je odluka da se formiraju tri ko-
misije, koje su odmah počele s radom:
1. Ustavna komisija – sa sjedištem na Cipru, s po jednim pred-
stavnikom Grčke, Turske i dviju ciparskih zajednica;
2. Prijelazni komitet – također sa sjedištem na Cipru, ali pod
predsjedništvom britanskog guvernera, čiji je zadatak bio or-
ganizacija uprave i prijenos suvereniteta, i
3. Zajednički komitet – sa sjedištem u Londonu, sa zadatkom
da pripremi tekstove ugovora o britanskim bazama.
Iako je Londonskim sporazumima bilo predviđeno da sve
komisije završe rad na vrijeme kako bi Republika Cipar stekla
neovisnost najkasnije do 19. 2. 1960. to se nije ostvarilo zbog
problema u vezi s Ugovorom o britanskim bazama (sporni su bili
teritorija i nadoknada). Veljaće 1960. godine održana je u Londonu
konferencija svih zainteresiranih strana, a suglasnost je postig-
nuta tek 1. srpnja iste godine i Londonski sporazumi su ratifi-
cirani, te je Cipar stekao neovisnost 16. 8. 1960. godine. Cipar
je primljen u Ujedinjene narode 21. 9. 1960, neovisan član Ko-
monvelta postao je 13. 3. 1961. i šesnaesti član Vijeća Europe
24. 5. 1961. godine.
Turska je, prema ocjeni svog rukovodstva, na London-
skoj konferenciji postigla veliki diplomatski uspjeh, koji se prije
svega manifestirao u garantiranom prisustvu njenog kontin-
genta od 650 vojnika radi osiguravanja turskog stanovništva, u
pravu na intervenciju prema Ugovoru o jamstvu i u potpred-
sjednikovom pravu veta. Po mišljenju İsmeta İnönüia, nekada-
šnjeg turskog predsjednika, iznijetom u Parlamentu 4. 3. 1959.
godine, kada je izvršena ratifikacija, „Sporazumi u Londonu su
lokalizirali enozis, ali ne i njegov utjecaj u korijenu, te prema
tome Turska može postati prepreka za prisajedinjenje Cipra
Grčkoj samo ako odmah intervenira”. Parlament Grčke je
Sporazume o Cipru ratificirao 28. 2. 1959, a britanski Donji
dom tek 10. 11. 1959. godine.

32
 Bez obzira na postignutu slogu Grčke, Turske i Velike
Britanije u rješavanju ciparskog problema, bilo je očigledno da
se ciparski Turci, uz snažnu podršku matice, protive ideji enozi-
sa – ujedinjenja Cipra s Grčkom. Istovremeno je odbačena kom-
promisna formulacija o „dvostrukom enozisu”, tako da je prihva-
ćena formula – neovisnost, uz potpunu suglasnost lidera grčke i
turske ciparske zajednice. Potpisivanjem Ciriškog i Londonskog
sporazuma, dvije zajednice su postale suosnivači Republike
Cipar. Obje zajednice su bile autonomne u rješavanju internih pi-
tanja, dok je sudjelovanje u središnjoj vlasti bilo dogovoreno po
principu sedam (za grčku) prema tri (za tursku stranu).
OSNOVNA STRUKTURA REPUBLIKE
U Ustavu Republike Cipar (čl. 181) sadržani su osnovni
principi usvojeni u Zürichu i Londonu i oni se ni na koji način
nisu mogli mijenjati ili dopunjavati. Također, čl. 181. Ustava
određeno je da će Ugovori o jamstvu i savezu „imati ustavnu
snagu“, a čl. 185. da je „teritorija Republike cjelovita i nedjeljiva“,
te da je potpuna ili djelimična unija s bilo kojom drugom zemljom
isključena.
Osnovni članci Ustava osiguravali su istovremeno pri-
znavanje jednakosti dviju zajednica i ispunjavanje njihovih ob-
veza u primjeni osnovnih atributa suverenosti. Prema čl. 1.
Ustava, predsjednik Republike je pripadnik grčke, a potpred-
sjednik je pripadnik turske ciparske zajednice. Oni se birajui
istovremenim, ali posebnim glasanjem u odnosnoj zajednici i
imaju pravo veta kada je u pitanju donošenje zakona iz oblasti
inozemnih poslova, obrane i sigurnosti (čl. 50).
Zakonodavnu vlast ima jednodomni Predstavnički dom.
Od ukupno 80 zastupnika, njih 56 pripada grčkoj ciparskoj za-
jednici, a 24 turskoj, i biraju se odvojeno u svojim zajednica-
ma. Predsjednik Doma je ciparski Grk, a potpredsjednik Tur-
čin. Odlučuje se glasanjem jednostavnom većinom, osim kada
su u pitanju: porezi, općinski poslovi i promjene izbornog zako-
na. Osim toga, biraju se posebna vijeća, koja imaju zakono-
davnu vlast u odvojenim zajednicama u oblastima obrazova-
nja, vjerske i kulturne politike, u rješavanju pitanja osobnog

33
statusa (brak, razvod), zajedničkih aktivnosti i u prikupljanju od-
vojenih poreza za komunalne službe.
U javnim službama (policija, žandarmerija – ukupne snage
2.000) zadržan je odnos 70% prema 30%. U praksi su se poja-
vile određene teškoće prilikom regrutiranja kadra na turskoj
strani, pa je potpredsjednik Fazıl Küçük pristao da se proporci-
onalni odnos uspostavi tek poslije pet mjeseci. Nakon isteka
tog roka, po turskim optužbama, Grci su namjerno otezali s us-
postavljanjem dogovorene proporcije, pravdajući se nedostat-
kom kvalificiranog kadra u turskoj zajednici.
Poseban problem u budućim odnosima dviju zajednica
predstavljalo je formiranje armije (također 2.000), čiji je odnos tre-
bao biti 60% prema 40% u korist većinskih Grka. Prema pro-
blematičnom čl. 132. Ustava, vojne snage stacionirane u etnič-
ki čistim dijelovima mogle su se sastojati samo od članova te
zajednice. Turska zajednica bila je posebno osjetljiva na regru-
tiranje grčkog časničkog kadra među borcima ranije Nacional-
ne borbene organizacije Cipra – EOKA. Potpredsjednik Fazıl
Küçük pretpostavljao je da će jezičke i vjerske razlike i razlike
u obučenosti između pripadnika dviju zajednica takođe utjecati
na efikasnost buduće armije. Predsjednik Makarios je, usprkos
protivljenju svog potpredsjednika, 20. 10. 1961. uspio dobiti su-
glasnost Parlamenta za formiranje monolitne armije. Uslijedio
je veto Küçüka i na Cipru je formirana Armija koju su predvodili
časnici iz redova ciparskih Grka.
Pet velikih gradova - Nikozija, Limasol, Famagusta, Lar-
naka i Pafos - imali su odvojene skupštine, birane na odvoje-
nim izborima po zajednicama. Predsjednik Makarios je poku-
šao uvesti koordinaciju njihova zajedničkog rada formiranjem
zajedničkih odbora za svaki grad posebno. Ovome su se proti-
vili ciparski Turci ukazujući da je to u suprotnosti s odredbama
Ustava. U manjim mješovitim naseljima, po istom principu, bi-
rane su starješine za pojedine zajednice.
Prema čl. 78. Ustava, porezne stope trebalo je usvajati
natpolovičnom većinom u odvojenim grupama zastupnika
Predstavničkog vijeća, uz korištenje prava veta. Do usvajanja

34
novog poreznog zakona (rok 31. 12. 1960.) primjenjivan je stari
britanski zakon. Neuspješno usuglašavanje trajalo je i tijekom
1961. godine. Ciparski Turci su se protivili centralnom (grčkom)
određivanju poreznih stopa i stavljali su veto na svaki prijedlog
Vlade. U pokušaju da izbjegne štetne posledice turske bloka-
de, Makarios je u grčkom dijelu Parlamenta uspio uvesti po-
sebne privremene poreze za svoju zajednicu, a Turci su odbili
plaćanje centralnih poreza i uveli lokalne takse.
Vrhovni ustavni sud sastojao se od po jednog ciparskog
Grka i Turka i jednog neutralnog suca iz inozemstva, izuzev iz
Grčke, Turske i V. Britanije, koji je imao pravo na dva glasa.
Zadatak Suda bio je arbitrirati u slučajevima različitog tumače-
nja i kršenja Ustava, prilikom sukoba nadležnosti Predstavnič-
kog doma i Vijeća zajednica, te da ocjenjuje eventualne diskri-
minatorske odluke Vlade.
Drugostupanjski sud - Vrhovni sud pravde - sastojao se
od dvojice ciparskih Grka, jednog ciparskog Turka i suca iz
inozemstva.
UGOVOR O JAMSTVU
Države jamci – V. Britanija, Grčka i Turska - su se čl. 1.
Ugovora o jamstvu suglasile:
• da osiguraju očuvanje neovisnosti, teritorijalnog integriteta i
sigurnosti Cipra;
• da osiguraju poštivanje Ustava, i
• da ne sudjeluju u političkoj i ekonomskoj uniji Cipra s bilo
kojom drugom državom i da se obvezuju na zabranu svake
aktivnost na promociji, direktnoj ili indirektnoj, unije ili podjele
otoka.
Člankom 3. istog ugovora zemlje jamci također su se ob-
vezale na međusobne konzultacije u osiguravanju preuzetih
dužnosti zaštite teritorijalnog integriteta Cipra. Međutim, toč-
kom B čl. 3. određeno je da, ukoliko zajedničkim snagama ne
uspiju ostvariti navedene zadatke, svaka država jamac zadrža-
va pravo samostalne akcije kako bi se uspostavilo stanje stvo-
reno Ugovorom o jamstvima. To pravo Turska je iskoristila, tj.
zloupotrjebila, 1974. godine.
35
UGOVOR O SAVEZU
Cipar, Grčka i Turska su se Ugovorom o savezu obveza-
le na suradnju i konzultacije glede zajedničke obrane. Grčka i
Turska su također preuzele obvezu uzdržavanja od agresije na
Cipar i direktnog i indirektnog ugrožavanja njegove neovisnosti i
teritorijalnog integriteta.
Da bi se poštovao duh ovog ugovora, u čl. 3. je planirano
formiranje tripartitne Komande na Cipru, u kojoj bi bilo 950 grč-
kih i 650 turskih časnika, dočasnika i vojnika. Predsjedniku i
potpredsjedniku Cipra ostavljena je mogućnost da utječu na
smanjenje ili povećanje tih kontingenata. Zadatak grčkih i tur-
skih časnika bio je da obučavaju pripadnike zajedničke armije
Cipra, čije je osnivanje bilo planirano. Prema čl. 6. Ugovora o
savezu, u tripartitnoj Komandi vojske Cipra na čelnoj funkciji
komandanta rotirali bi se oficiri iz Grčke i Turske i sa Cipra.
BRITANSKE VOJNE BAZE
Prema Ciriškom i Londonskom sporazumu, Britanija je
zadržala suverenitet nad nad bazama u Akrotiri i Dhekelii
veličine 254 km², uz pravo korištenja neophodnih puteva,
zračnog prostora i vanjske logistike, bez bilo čijeg miješanja ili
ograničavanja. Imenovan je britanski administrator ovih baza,
koji je odgovarao ministru obrane.

Slika 3.
Britanske vojne
baze
na Cipru

36
STANOVNIŠTVO OTOKA
Prema popisu stanovništva iz 1973. godine Cipar je imao
634.000 stanovnika. Postotni odnos grčke i turske ciparske za-
jednice je iznosio 74,7% prema 24,6%, uz ostatak od 0,7% koji
otpada na male grupe Maronita, Armenaca, Engleza i druge.
Prema neslužbenim procjenama iz 2013. godine, na Cipru ima
oko 1,13 mil. stanovnika, a postotoni odnos između zajednica
je donekle promijenjen naseljavanjem Turaka iz Turske na sje-
ver otoka.

Slika 4. Etnička mapa Cipra 1960. godine

(tamnija polja = općine s većinskim turskim stanovništvom;
siva polja = općine s većinskim grčkim stanovništvom)

37
5. POČETAK KRIZE
USTAVNE PROMJENE – PRVI NEMIRI

U praksi se pokazalo da se neodgovarajuće koncipira-

nim Ustavom iz 1960. godine, a posebno zbog nepostojanja i
najmanjeg povjerenja između dviju zajednica, nije moglo riješiti
nijedno bitno pitanje. Ciparska vojska, iako je to bilo predviđe-
no Ustavom, nije mogla biti formirana. Također nije mogao biti
donesen ni porezni zakon. Kada je ciparska Vlada htjela uspo-
staviti diplomatske odnose i suradnju s Egiptom, potpredsjed-
nik dr Fazıl Küçük je svoj pristanak uvjetovao istovremenim
uspostavljanjem odnosa s Izraelom. Zbog takvih stavova, dr-
žava je praktički bila paralizirana.
Predsjednik Makarios je 30. 11. 1963. pokrenuo pitanje
revizije Ustava i Sporazuma o jamstvima kako bi se prevladala
kriza i rigidne etničke podjele, a Vlada učinila efikasnijom.
Predložio je potpredsjedniku Küçüku 13 amandmana za pro-
mjenu Ustava:
1. ukidanje prava veta predsjednika i potpredsjednika; u od-
sutnosti predsjednika, zamenjivat će ga potpredsjednik;
2. predsjednika (Grka) i potpredsjednika (Turka) Predstavničkog
doma treba birati cijeli Dom;
3. u slučaju odsustva ili nesposobnosti, predsjednika Predstav-
ničkog doma zamenjuje potpredsjednik;
4. u Predstavničkom domu ukinuti obvezu usvajanja pojedinih
zakona posebnim većinama u zajednicama;
5. uspostaviti ujedinjene općine;
6. unificirati administraciju u pravosuđu;
7. ukinuti podijeljenost snaga sigurnosti;
38
 8. numeričku snagu organa sigurnosti i vojske odrediti zako-
nom, a ne Ustavom;
9. uskladiti odnos ciparskih Grka i Turaka u javnim službama,
snagama sigurnosti i vojsci prema aktualnim nacionalnim
udjelima;
10. smanjiti broj članova Komisije za javne službe s 10 na 5
članova;
11. Komisija za javne službe treba donositi odluke natpolovič-
nom većinom, i
12. ukinuti posebno Vijeće zajednica.
Ovim prijedlozima Makarios je došao u koliziju s turskim
krilom u Vladi, koje je drugačije vidjelo grčke intencije. Pred-
sjednik Makarios je samo nekoliko mjeseci ranije izjavio: „Isti-
na je da je cilj naše borbe – ujedinjenje Cipra s Grčkom. Ciriški
i Londonski sporazumi imaju pozitivne, ali i negativne elemen-
te. Grci će nastojati da valoriziraju pozitivne i eliminiraju nega-
tivne elemente”. Nezadovoljni prijedlozima koji su zadirali u os-
novne principe Ustava, predstavnici turske zajednice svojevolj-
no su, ili pod pritiskom Turske, napustili Vladu i Parlament, a
predstavnici grčke zajednice ozakonili su predložene amand-
mane. U takvim uvjetima ciparski Grci su „tumačili“ da ciparski
Turci mogu biti ponovo prihvaćeni kao partneri samo ukoliko
prihvate usvojene amandmane.
Na prijedloge amandmana i njihovo usvajanje V. Britanija i
Turska reagirale su diplomatskim protestom, naglašavajući da
su amandmani „u suprot-
„Mi (SAD) njega (Makariosa) po-
nosti s Ustavom Republi-
sebno pozdravljamo zbog njegove
ke Cipar, koji je garan- duge i teške borbe koju je vodio za
tiran međunarodnim spo- neovisnost svoje zemlje, koja je u-
razumima“. ključivala najosetljivije interese i
njegovu osobnu istrajnu, odvažnu i
dalekovidnu viziju budućnosti nje-
gove zemlje.“
J. F. Kennedy, predsjednik SAD, u
pozdravnom govoru upućenom pred-
sjedniku Makariosu,
(Vashington, 5. lipanj 1962.)

39
 Makariosovi prijedlozi bili su kasnije povod žestokim oru-
žanim sukobima ciparskih Grka i Turaka (formirani su Ciparska Na-
cionalna garda i posebne turske jedinice u enklavama) i vodili u dalju po-
litičku podjelu. Naime, članovi iz turske zajednice napustili su
Parlament i oformili svoj „parlament”, članovi Vlade svoje „izvr-
šno vijeće”, a oživjela je i aktivnost TMT, koja je krijumčarila
oružje iz Turske na otok spremajući se za oružane sukobe.
Turska je optužila Makariosa da je 21. 12. 1963. dao ze-
leno svjetlo za djelovanje ranije tajno formiranih vojnih snaga
ciparskih Grka, uz podršku Grčke, a protiv ciparskih Turaka. U
samo nekoliko dana otokom se proširio teror u kojem su žrtve
uglavnom bili Turci koji su pružali otpor. S turske strane stizale
su oštre optužbe na račun Makariosa da je međudržavne spo-
razume proglasio nevažećim i snagom oružja svojih suboraca
utjecao na udaljavanje svih ciparskih Turaka iz administracije,
uključujući potpredsjednika Küçüka i ministre.
Turska je, kao država jamac, apelirala na druga dva
jamca, V. Britaniju i Grčku, da joj se pridruže u naporima za
zaustavljanje krvoprolića na otoku. S obzirom na svoju duboku
upletenost u događaje, Grčka je negativno odgovorila na apel
Turske, a V. Britanija nije željela intervenirati zbog čega je Tu-
rska krenula u dalje zaoštravanje; uputila je dva ratna aviona
na upozoravajuće letove iznad Nikozije. Kada su, u znak odm-
azde, ciparski Turci počeli kidnapirati Grke, ovi su se složili s
razmjenom talaca; prva takva razmjena obavljena je 30/31. 12.
1963. pod nadzorom britanskog tajnika zaduženog za odnose
u Komonveltu.
Nakon toga, predsednik Makarios se složio da sudjeluje
na Konferenciji u Londonu (15. 1. 1964.), na kojoj su sudjelovali
predstavnici V. Britanije, Grčke, Turske i Cipra te Rauf Denk-
taş u ime ciparske turske zajednice. Makarios je tada tražio
potpunu neovisnost, a ciparski Turci ili podjelu ili neku vrstu fe-
deralnog uređenja, s tim da ostane na snazi ograničeni suve-
renitet. Prema turskim ocjenama, konferencija nije uspjela, jer
je Grčka poricala svoju umješanost u napade na ciparske Tur-
ke, optužujući ih da su namjerno izazvali međukomunalne pro-
bleme radi podjele otoka.
40
 U siječnju 1964. godine NATO je ponudio svoje „mirovne
snage“ i posredovanje u ciparskom konfliktu. Ponudu je odbio
predsjednik Makarios uz obrazloženje da bi kontrola tog pakta
pomogla samo interesima Turske na otoku.
Nakon propasti Londonske konferencije situacija na Ci-
pru se naglo pogoršavala, a na meti napada ciparskih Grka bili
su Turci i britanski vojnici, što je utjecalo da Britanija pokrene
to pitanje pred Vijećem sigurnosti UN sredinom veljače 1964.
godine. Ustavna kriza na Cipru odvijala se u posebnim među-
narodnim okolnostima. Grčki premijer Karamanlis podnio je
ostavku siječnja 1963. godine, turski premijer İsmet İnönü je u
to vreme formirao novu vladu, a SAD su bile zaokupljene trau-
mom poslije atentata na predsjednika Kennedya.
MISIJA UN (UNFICYP)
U zategnutoj atmosferi, 17. veljače 1964, u vrijeme kada
je postojala opasnost da će intervenirati i Grčka i Turska, te
kada su međusobni odnosi dviju otočnih zajednica prekinuti,
sazvana je sjednica Vijeća sigurnosti koje je na više sjednica
razmatralo ciparski problem. Predstavnik Cipra smatrao je da
„uzrok nesreće leži u namjeri Turske da dovede do podjele
otoka i pripajanja Turskoj, pa čak i vojnom silom, ukoliko to bu-
de potrebno“. Turski i britanski predstavnici protivili su se mije-
šanju Vijeća sigurnosti, ističući da je to u suprotnosti sa Ciri-
škim i Londonskim sporazumima. Predstavnik Turske u Ujedi-
njenim narodima, je u pismu upućenom glavnom tajniku, ista-
kao da početak ciparske tragedije leži u kršenju Ustava koje su
počinili ciparski Grci, u masakru nedužnog turskog naroda i u
„pokušaju da se oslobode Ustava, nasuprot turskoj zajednici koja
želi njegovo poštivanje“. Usprkos tome, Vijeće sigurnosti UN je
4. ožujka 1964. godine usvojilo Rezoluciju br. 186, kojom se
pozivaju „sve države članice da se pridržavaju Povelje Ujedi-
njenih naroda i uzdrže od bilo kakve akcije ili prijetnje koje mo-
gu pogoršati položaj suverene Republike Cipar ili ugroziti me-
đunarodni mir“, ciparske zajednice i njihovi lideri da pokažu
maksimalnu uzdržanost, a od Vlade Cipra, koja ima odgovor-
nost za obnavljanje i održavanje reda, da poduzme potrebne
dodatne mjere i zaustavi krvoproliće na otoku.
41
 Istom rezolucijom bilo je omogućeno upućivanje mirov-
nih snaga UN na Cipar (UNFICYP) već 27. ožujka, radi sprječa-
vanja međusobnih sukoba i očuvanja međunarodnog mira na
liniji prekida vatre u dužini od 180 km (tamponzona). Zadatak tih
snaga, određenih u konzultaciji s Grčkom, V. Britanijom i Tur-
skom i uz suglasnost Vlade Cipra, također je bio: „održavanje i
restauracija zakona i reda i povratak u normalne uvjete”. Od
tada se, do današnjih dana, mandat tih snaga produžava sva-
kih šest mjeseci.
Prvi kontingenti UNFICYP-a stigli su na Cipar već 14. 3.
1964, a dva dana prije toga Vlada Turske uputila je ultimatum
predsjedniku Makariosu, tražeći momentalni prekid vatre, uz
prijetnju da će iskoristiti svoje pravo zemlje jamca i vojno inter-
venirati. Opasnost od vojne intervencije Turske nije otklonjena
ni nakon dolaska mirovnih snaga, a posebno je bila izražena u
lipnju 1964. godine. Turski predsjednik İsmet İnönü je, kasnije
izjavio: „Invazija Cipra bila je planirana za 4. 6. 1964, ali dan
ranije Vashington me je upozorio da ne koristim američko
oružje za ciljeve koje SAD nisu odo-
brile. Predsjednik Lyndon Johnson re-
kao je da „ako Rusi interveniraju
jamstva NATO pakta se ne bi održala
i moramo se suočiti i s opasnošću
osude u Ujedinjenim narodima“.
Dolazak mirovnih snaga, me-
đutim, nije spriječio međuetničko na-
silje. U najvećoj mjeri riječ je o napa-
dima naoružanih osoba pod kontrolom ciparskih Grka usmje-
renih k ciparskim Turcima. Istovremeno i Turska i Grčka pod-
sticale su jačanje vojnih snaga dvije zajednice na otoku, pa je
ubrzo nakon dolaska UNFICYP-a izvršena regrutacija od
strane vlasti u Nikoziji. Tako su oružane snage zemlje – Nacio-
nalna garda – vrlo brzo uvećane za 15.000 osoba, a pristigao
je i značajan broj dobrovoljaca iz Grčke. Ni Turska nije gubila
vrijeme pa su uz njenu podršku oružane grupacije ciparskih
Turaka, tzv. TMT dosegle broj od 10.000 vojnika.

42
 U prvom tromjesečnom izvještaju glavnog tajnika UN na-
kon stacioniranja snaga UNFICYP-a na Cipru nije registrirano
poboljšanje stanja na terenu. Snage UNFICYP-a su mogle
spriječiti samo sukobe slabijeg intenziteta, ali ne i da zaštite
turske enklave na otoku.
Vidjevši u Ugovoru o savezu glavnu prepreku za norma-
liziranje odnosa na Cipru, predsjednik Makarios je 4. 6. 1964.
u pismu premijeru Turske istakao da „Ugovor smatra okonča-
nim zbog toga što Turska krši njegovu bit“. Taj potez, a i po-
vratak generala Grivasa na Cipar, izazvali su dalje zaoštrava-
nje odnosa. Govoreći preko Ciparskog radija 24. lipnja iste go-
dine, general Grivas je istakao da je cilj njegovog povratka tro-
struk: ujedinjenje i pomirenje ciparskog naroda; harmonična i
mirna koegzistencija sa ciparskim Turcima i pravično rješenje
ciparskog problema održavanjem referenduma u najkraćem
roku, na kome bi se ciparski narod izjasnio o svojoj sudbini.
Lipnja 1964. godine posrednik Ujedinjenih naroda za
Cipar, nekadašnji finski premijer Sakari Tuomioja obavio je
razgovore u Ženevi sa predstavnicima Turske i Grčke, ali bez
napretka. Zanimljivo je da je izaslanik predsjednika SAD John-
sona na Konferenciji u Ženevi Dean Acheson podnio plan za
rješenje ciparskog problema, kojim je bilo predviđeno ujedinje-
nje otoka s Grčkom, uz ustupanje poluotoka Karpasija Turskoj
i osnivanje turske vojne baze na sjeveroistoku otoka. Razumlji-
vo, Grčka i Turska se nisu složile.
Poslije toga, izazvana međusobnim borbama ciparskih Gr-
ka i Turaka, u području sela Kokkina – Mansoura, gdje se nalazio
turski kontingent, Turska je 9. 8. 1964. izvršila zračni napad na
sela s grčkim življem. Odlučnom akcijom Vijeća sigurnosti (Rezolu-
cija br. 193) prekinuta je vojna intervencija Turske. Ciparska vlada
dozvolila je redovnu rotaciju turskih trupa na otoku, a Turska vla-
da se složila da njen kontingent uđe u sastav međunarodnih voj-
nih snaga, zatim da se put Kirenija – Nikozija, koji su zauzele tur-
ske snage, stavi pod kontrolu međunarodnih snaga, koje će osi-
gurati slobodan promet za sve stanovnike otoka.
***

43
 Prema podacima Ujedinjenih naroda s početka 2014.
godine, na otoku je stacionirano 929 pripadnika UNFICYP-a,
od toga 860 vojnih osoba i ukupno 69 civilnih policajaca (UN-
CIVPOL). Djelatnost UNFICYP-a zasnivala se prvenstveno na
stacionarnim postajama, osnovanim u osjetljivim područjima i
s osnovnim zadatkom da spriječi narušavanje mira i da jača
obnavljanje povjerenja između pripadnika dviju zajednica. To
posebno dolazi do izražaja u podijeljenim gradovima (na pri-
mjer, „zelena linija“ u Nikoziji) i u dijelu Cipra pod kontrolom Turaka.
U izvršavanju svoje misije UNFICYP pruža i logističku podr-
šku Međunarodnom komitetu Crvenog križa i UNHCR-u. Sna-
ge UNFICYP-a se izdržavaju od dobrovoljnih priloga država.
Budžet za 2013. godinu iznosio je 54,1 mil. $. Vlada Repu-
blike Cipar, po pravilu,
osigurava trećinu prilo- Zona razdvajanja UN
– Plava zona
ga, a svake godine vla-
Zona razdvajanja ili tampon-zona
da Grčke osigurava 6,5 (UN Buffer Zone – Blue Zone) oko tzv.
mil. $ za budžet misije. zelene linije dijeli otok na dva dijela
u dužini od oko 180 km. Na poje-
dinim mjestima zona je široka svega
nekoliko metara (najuža točka 3,3 m), a
najširi pojas 7,4 km. Više od 10.000
ljudi živi ili radi u pojasu zone, a naj-
veće naseljeno mjesto je selo Pila, u
kojem žive i Grci i Turci. Ukupna po-
vršina plave zone iznosi oko 3%
teritorije otoka.
U okviru zone nalazi se i posebno
područje pod zaštitom snaga UN
(UNPA – United Nations Protected Area)
koje obuhvaća međunarodni aero-
drom kod Nikozije, zgrade garni-
zona UN i lokalitet britanskih zrač-
nih snaga (RAF). Usprkos brojnim po-
kušajima UN, izostao je dogovor su-
kobljenih strana o ponovnom otva-
ranju aerodroma za promet.

44
PLAN GALOA PLAZE
Na osnovu Rezolucije br. 186. Ujedinjeni narodi su vele-
poslanika Sakarija Tuomioju imenovale za specijalnog izasla-
nika za Cipar, ali on je iznenada umro, a zamjenio ga je (16. 9.
1964) nekadašnji ekvadorski predsjednik Galo Plaza. U Memo-
randumu upućenom Plazi, 22. 2. 1965. Fazıl Küçük, je prvi put
otvoreno zatražio podjelu Cipra; predložena je geografska fe-
deracija s preseljenjem stanovništva. Poslije konzultacija svih
uključenih strana, Galo Plaza je objavio svoj izvještaj dana 26.
3. 1965. godine.
Prema planu Plaze, u rješavanju ciparskog problema
moraju se uzeti u obzir sljedeće okolnosti:
 restauracija stanja koje je postojalo prije prosinca 1963.
godine i iznalaženje novog rješenja;
 bilo koji sporazum mora biti čvrsto usaglašen između
zainteresiranih strana identificinih Rezolucijom Vijeća
sigurnosti br. 186;
 sporazum mora poštivati odredbe i principe Povelje
Ujedinjenih naroda;
 postignuti sporazum mora poštivati interese svih sta-
novnika Cipra; i
 dugotrajnost i stabilnost sporazuma.
Prvim izvještajem Plaze nisu bili zadovoljni lideri cipar-
skih Grka s obzirom na to da se založio „za neovisan Cipar s
jednakim pravima za sve građane“, čime je odbacio ideju o
samoopredeljenju Cipra i ideju enozisa. Ciparski Turci, tako-
đer nisu bili zadovoljni njegovim izvještajem zbog odbacivanja
ideje o federalizaciji Cipra i zamjerali su mu progrčke stavove,
tako da je on smjenjen.
EKONOMSKA BLOKADA TURAKA
Prema ocjeni turske strane, njihovo udaljavanje iz Vlade
doprinijelo je konsolidaciji de facto priznate grčke administra-
cije kao Vlade Cipra. Turci su odbijanjem da prihvate protu-
ustavno stanje stvari, u stvari, utjecali na to da predsjednik
Makarios izgubi vlast nad oblastima naseljenim turskim sta-

45
novništvom u razdoblju od 1963. do 1974. godine, ali je time
istovremeno pojačana i ekonomska i administrativna blokada
tih oblasti.
Glavni tajnik Ujedinjenih naroda, u Izvještaju br. S/426
od 10. 6. 1965, izvjestio je da je turska zajednica na Cipru bila
izložena različitim teškoćama. Neke od njih su bile: ograniča-
vanje slobode kretanja civila, ekonomske restrikcije, nemo-
gućnost rada osnovnih javnih službi, patnje izbjeglica. U Izvje-
štaju br. S/7611 (8.12.1966) glavni tajnik zaključuje da su ci-
parski Turci, ekonomski izolirani, u potpunosti zapušteni u tr-
govini, industriji i u ekonomskom razvoju uopće. Kao poseban
problem istakao je nezaposlenost oko 20.000 izbjeglica.
Ekonomska blokada ogledala se i u nemogućnosti dola-
ska turista, izuzev državljana Turske, na turski dio Cipra.
ZATIŠJE PRED BURU
Od lipnja do prosinca 1966. vođeni su tajni pregovori iz-
među Grčke i Turske, ali bez uspjeha, jer se mislilo i kretalo u
kategorijama moći i sile. Prosinca 1966. godine zapovjednik
turskih snaga na Cipru (koje su tamo imale oko 15.000 vojnika) upu-
tio je memorandum turskoj vladi, izjavljujući da će, ukoliko dvi-
je vlade ne postignu zadovoljavajuće rješenje, nastaviti borbu.
„Bilo koje rješenje koje ne bi bilo temeljeno na fizičkom odva-
janju Turaka od Grka bit će poraz za ciparske Turke. Bilo ka-
kav režim u kome Turci neće držati vlastitu sigurnost u svojim
rukama izložit će Turke opasnosti od genocida od strane Gr-
ka, gore nego u prosincu 1963. godine“.
U međuvremenu je izbio spor između grčke i Ciparske
vlade oko oružja koje je Čehoslovačka isporučivala Cipru te-
meljem tajnog sporazuma. Turci su, takođe protestirali i pri-
općili da će oni, ukoliko oružje ne bude stavljeno pod kontrolu
Ujedinjenih naroda, naoružati i pojačati svoje snage. Krajnja za-
tegnutost između Grčke i Turske, koje su bile na ivici rata, na-
stala je sredinom listopada 1967. godine.

46
NAPAD NA KOFINO I POSLJEDICE
Dolazak vojne hunte na vlast u Grčkoj 21. 4. 1967. godi-
ne izazvao je novo zaoštravanje krize na Cipru. Pukovnici su
izričito zastupali ideju enozisa kao vitalnu aspiraciju Grčke u
odnosu na Cipar, tražeći i očekujući njenu brzu realizaciju, u
čemu su imali podršku i „produženu ruku“ generala Grivasa,
koji je djelovao na otoku.
Vojni režim u Ateni značio je još jedan front koji je ugro-
žavao ionako već poremećenu stabilnost Cipra. Atenski režim
pokušavao je da Cipar podredi svojim interesima i da vrši priti-
sak na Makariosa, uključujući i atentate na njega. Hunta je 9. 9.
1967. u poruci turskom premijeru Demirelu otvoreno tražila da se
Cipar ujedini s Grčkom, što je odbijeno kao protivno ugovorima o
jamstvima i savezu.
Sredinom studenoga 1967, general Grivas predvodio je
napad grčkih vojnika i vojnika ciparskih Grka na tursko selo
Kofino, u kome je ubijeno 28 ciparskih Turaka i zapaljene nji-
hove kuće. Turska je zbog toga izvršila mobilizaciju, njeni avi-
oni bombardirali su otok, i zaprijetila je intervencijom. Od voj-
ne intervencije odustala je tek kada je Grčka prihvatila sljede-
će zahtjeve: da se raspusti Ciparska Nacionalna garda i povu-
ku dobrovoljci s generalom Grivasom; da ciparski Turci mogu
u enklavama imati svoju upravu i policiju; da se isplati odšteta
i da se pojačaju snage Ujedinjenih naroda. Posredničke akcije
glavnog tajnika Ujedinjenih naroda U Thanta, američkog pred-
sjednika Johnsona i tajnika NATO-a utjecale su na pomirljiviji
stav grčkih vojnih lidera.
Vrijeme napada na Kofino nije bilo slučajno izabrano.
Naime, poslije vojnog puča u Grčkoj (travnja 1967.) u rujnu iste
godine sastali su se premijeri dvije zemlje u pograničnom mjestu
Kešan, kada je počelo približavanje dviju država jamaca si-
gurnosti Cipra. Međutim, pristalice enozisa akcijom izvedenom u
Kofinu zaustavile su dalje približavanje. U Izveštaju br. S/8226
od 8. 12. 1967. glavni tajnik UN konstatira da je u operaciji
Kofino bilo mnogo žrtava i drugih posljedica.

47
 Slučaj Kofino utjecao je da Turska stavi svoje snage za
brzu intervenciju u stanje pripravnosti, čime je, još jednom,
došla na ivicu rata s Grčkom. U takvoj situaciji predsjednik
SAD Johnson imenovao je i na Cipar uputio svog specijalnog
izaslanika Cyrusa Vancea. Posredujući između Grčke i Tur-
ske, Vance je uspio smiriti situaciju, osigurati povlačenje grč-
kih snaga s Cipra i obvezao Vladu Cipra da nadoknadi štetu
žrtvama napada. Kasnije su Turci prigovarali da je povlačenje
bilo samo parcijalno, a kada su UN intervenirali, lideri ci-
parskih Grka objašnjavali su da su grčki vojnici ostali kako bi
obučavali Nacionalnu gardu Cipra. Nadoknade štete nije bilo.
POČETAK ODVAJANJA
Turska zajednica je bila spremna na određene bitne us-
tupke pod uvjetom da ciparski Grci, uz Grčku i Tursku, potpišu
sporazum koji će garantirati odustajanje Cipra od enozisa ili
unije s bilo kojom drugom zemljom. Taj zahtjev je uporno od-
bijan s obrazloženjem da je pitanje garancija bilo riješeno Ciri-
škim i Londonskim sporazumom i Ustavom Cipra.
U dijelu razgovora o lokalnoj autonomiji turske zajednice
i o nadoknadi učinjene štete, Grci nisu bili spremni to prihvatiti.
Zaštitu svojih prava Turci su videli u lokalnoj samoupravi i „funk-
cionalnom federalnom sistemu”. Ciparska vlada nudila je Turci-
ma proporcionalno učešće u izvršnoj vlasti, zakonodavnim orga-
nima, sudstvu, javnim službama, policiji, a odbijala „funkcionalni
federalni sistem” i ograničeni suverenitet, insistirajući na jedin-
stvenoj državi i pozivajući se na Povelju UN.
Nasuprot tome, ciparski Turci su, 29. 12. 1967. formirali
„prijelaznu administraciju“, čiji je „službeni“ naziv bio „General-
ni komitet“, a na čijem je čelu, kao predsjednik, bio dr. Fazıl
Küçük, a potpredsjednik Rauf Denktaş (koji se vratio iz emigracije).
Komitet je brinuo o dnevnom administriranju turskom cipar-
skom zajednicom, a njegove odluke imale su zakonsku sna-
gu. Trideset ranijih članova oba vijeća Parlamenta Cipra iz tur-
ske zone činili su „Zakonodavnu skupštinu“ koja je funkcioni-
rala do raspisivanja parlamentarnih izbora (5. 7. 1970.).

48
 Na sjednici od 21. 4. 1971. „Zakonodavna skupština“ do-
nijela je odluku o ukidanju privremenog karaktera i promjeni
imena „države“ u „Turska ciparska administracija“, na snazi do
1. 10. 1974. kada je ponovo promijenjeno ime u „Autonomna
turska ciparska administracija“.
INTERKOMUNALNI RAZGOVORI – prvi krug
Razgovori grčke i turske ciparske zajednice o rješavanju
ustavnih pitanja počeli su lipnja 1968. godine u Ženevi i bili su
rezultat posredničkih napora međunarodnih predstavnika. U
početku su razgovori vođeni između predstavnika dviju zajed-
nica Cleridesa i Denktaşa i posrednika Ujedinjenih naroda, a
kasnije su se u njih uključili ustavni eksperti iz Grčke i Turske.
Tokom interkomunalnih razgovora razmatrani su ustavni
problemi s osnovnim polazištem da Republika ostane neovi-
sna i integralna. Međutim, nedostatak volje zainteresiranih s-
trana glavni je uzrok neuspjeha razgovora. Ciparski Turci na-
stojali su održati regionalnu autonomiju u svojim enklavama, a
Grci su se zalagali za unitarnu državu. Različiti pristupi zainte-
resiranih strana u pregovaračkim fazama, takođe su utjecali
na neuspjeh razgovora. Naime, Turci su zagovarali rješavanje
u paketu, a Grci postupno – problem po problem.
Turski predstavnici - nezadovoljni zato što nisu dobili služ-
beno objašnjenje na njihov upit o navodnoj izjavi predsjednika
Makariosa (ožujka 1971) da će nepodjeljeni Cipar biti ujedinjen s
Grčkom - prekinuli su razgovore 20. 9. 1971. godine.
Sredinom 1971. godine izbio je vojni udar i u Turskoj,
što je utjecalo da njen stav prema Cipru bude uporniji. Istovre-
meno je grčka vojna hunta zvanično podržavala interkomunal-
ne razgovore, ali je, s druge strane, financirala i podržavala
djelatnost Nacionalne borbene organizacije Cipra – EOKA, uz
brojno prisustvo grčkih oficira u Nacionalnoj gardi Cipra. Tur-
ska je istovremeno podržavala djelatnost Garde ciparskih Tu-
raka.

49
EOKA – B
Atenska vojna hunta je 1971. godine ilegalno poslala
generala Grivasa da na Cipru organizira tzv. EOKA–B za bor-
bu protiv neovisnosti otoka. U toj akciji direktno su angažirani
atenski časnici koji su zapovjedali Nacionalnom gardom Ci-
pra. Preko njih se organizira, kadrovski osposobljava i naoru-
žava EOKA–B da bi izvršavala terorističke napade na policij-
ske stanice i pristalice predsednika Makariosa. U Nacionalnoj
gardi bilo je više od tisuću časnika i 500 obavještajaca u civilu.
Makarios ne samo što nije popustio pod pritiskom, nego
je i pojačao napore da likvidira EOKA-B i neutralizira Nacio-
nalnu gardu stvaranjem posebne oružane jedinice kao protu-
teže. Takođe je, uklanjanjem trojice episkopa koji su pokuša-
vali izazvati rascijep, nastojao eliminirati opoziciju u crkvi.

Slika 5.
Panagia Theoskepasti - pravoslavna crkva Paphos iz bizantskog
razdoblja - u mjestu Kato; crkva je 1980. godine upisana u UNESCO
popis svjetske kulturne baštine

50
6. INTERVENCIJA TURSKE
DRŽAVNI UDAR
Beskonačna diskusija o novom ustavu i poticanju vojne
hunte iz Atene, nezadovoljne stavom Makariosa, naveli su ge-
nerala Grivasa da s preoblikovanom organizacijom EOKA-B,
koju su predvodili časnici grčke armije, pokrene rat protiv pred-
sjednika Makariosa, ograničavajući svoje napade pretežno na
policiju i vladine institucije. Čvor ciparskih proturječnosti se ti-
me još više zamrsio, a Republika se suočila s opasnošću izbi-
janja građanskog rata. Nastojanje predsjednika Makariosa da
postigne vraćanje časnika u
„Pokušaj puča na Cipru, iza ko-
Grčku i zatraži njeno uzdrža- ga stoji strana zemlja, pred-
vanje od miješanja u unutarnje stavlja najgrublji napad na ne-
poslove Cipra, izraženo je u ovisnost, suverenitet i terito-
ot-vorenom pismu grčkom rijalni integritet Republike Ci-
pred- sjedniku Gizikisu 2. 7. par, na njenu vladu i na pred-
1974. Ovaj potez, poduzet je sjednika Makariosa. S dubo-
kom indignacijom sam primio
sa zakašnjenjem; 15. 7. 1974. vijest da su pučisti usmjerili
izvršen je državni udar; Repu- svoju kriminalnu akciju na fizič-
blika Cipar je ušla u četvrtu kri- ku likvidaciju mog velikog prija-
zu u svojoj kratkoj povijesti. telja i prijatelja Jugoslavije, pred
sjednika Makariosa.“
Pučisti su se na otoku Josip Broz Tito
poslužili grčkim vojnim kontin- (iz priopćenja od 17. 7. 1974.)
gentom stacioniranim prema Na centralnom gradskom trgu Ele-
Ugovoru o jamstvu. Izgonom fterija - na mestu gdje su listopada
1964. predsjednici Tito i Makarios o-
arhiepiskopa Makariosa (preko držali govore pred okupljenim naro-
britanske baze Akrotiri) i proglaše- dom - gradske vlasti Nikozije su
1982. podigle kamen koji je simbo-
njem Nikosa Sampsona, lidera lično nazvan Titov kamen. (op.a)
EOKA–B (koji je imao nedvosmisle-

51
 za predsjednika Republike, učinjen
nu podršku atenskih pukovnika)
je pokušaj da se Cipar de facto pripoji Grčkoj, a to rješenje ni-
tko nije mogao prihvatiti. Turski predstavnik u Ujedinjenim na-
rodima na hitnoj sjednici Vijeća sigurnosti rekao je da grčko
uplitanje na Cipru predstavlja flagrantno kršenje tripartitnih
ugovora. Također je, kao najavu za predstojeću intervenciju,
naglasio da Turska ima preciziranu odgovornost da zaštiti
ciparsku tursku zajednicu.
PRVA INTERVENCIJA TURSKE
Od 17. do 19. srpnja u Londonu je boravio turski premijer
Bülent Ecevit s ministrima inozemnih i unutarnjih poslova.
Razgovorima s britanskom Vladom prisustvovao je i Joseph
Sisco, podsekretar u State departmentu SAD, čija je uloga bila
uvjeriti Grčku na povlačenje i Tursku da odustane od moguće
vojne intervencije, ali u tome nije uspio.
Turska je Britaniji predlagala zajedničku vojnu akciju na
Cipru na osnovu Ugovora o jamstvu, što London nije prihvatio,
niti je dozvolio Turskoj da koristi britanske vojne baze na
otoku. London se, međutim, nije izričitije usprotivio turskim sa-
mostalnim namjerama, što je Ankara tumačila kao prešutnu
suglasnost. Ni posjeta Josepha Siska Ateni (18 - 19. srpnja) nije
dala rezultate i turska vojna intervencija je bila na vidiku. U ra-
nijim krizama, 1964. i 1967. godine, Turska je prijetila vojnom
intervencijom, a ovoga puta je prešla s riječi na djelo i izvršila
invaziju dijela otoka.
Snažan oružani napad Turske svim rodovima vojske iz-
vršen 20. 7.1974. i iznenađujuće jak otpor Nacionalne garde
doveo je do otvorenog rata na otoku. Reagiranje Turske silom
u nesrazmjeri sa snagom protivnika primjer je klasičnog pote-
za koji je doveo do eskalacije u jednom ranjivom i eksploziv-
nom području. U cijeloj akciji V. Britanija je, kao treća sila
jamac, bila suzdržana.
Tursku intervenciju na Cipru premijer Bülent Ecevit je o-
karakterizao je kao „mirovnu operaciju”/* i povijesnu pobjedu

*Operativni naziv turske vojne akcije bio je „Operacija Atila“ i ona se u služ-
benim turskim nastupima naziva „Mirovna operacija '1974.“.
52
demokracije nad diktaturom. Pojedini turski političari iz Ankare
i sa Cipra nastojali su „znanstveno“ opravdati vojnu intervenci-
ju, obrazlažući to potrebom sprječavanja moguće unije s Grč-
kom i potrebom da se na otoku uspostave mir i poredak nakon
nemira izazvanih državnim udarom. Pri tom su se pozivali na
obveze Turske kao države jamca neovisnosti Cipra.

Slika 6.
Džamija Selimija u sjevernom dijelu Nikozije
REAKCIJA UJEDINJENIH NARODA
Na inicijativu glavnog tajnika Ujedinjenih naroda i na za-
hjtev Grčke, Vijeće sigurnosti održalo je hitnu sjednicu i usvo-
jilo Rezoluciju br. 353, kojom se pozivaju sve zemlje da poštu-
ju suverenitet, neovisnost i teritorijalni integritet Republike Ci-
par. Stranama u sukobu, bez izričitog navođenja Turske, upu-
ćen je energičan zahtev:
• da trenutno obustave neprijateljstva i vojnu intervenciju,
• da bez odlaganja povuku sve svoje vojne snage s otoka, osim
onih koje su stacionirane po međunarodnim ugovorima, i
• da se povedu pregovori između zainteresiranih strana (Grčka,
Turska i V. Britanija) radi iznalaženja miroljubivog rješenja.

53
 Slika 7.
Administrativno stanje na otoku nakon 1974. godine
Turska je deklarativno prihvatila zahtjeve iz Rezolucije,
ali je nastavila vojne operacije na otoku. U vojnom pohodu tur-
ske snage nisu poštovale čak ni liniju gdje su bile smještene
snage Ujedinjenih naroda. U međuvremenu su se grčki ratni
brodovi približavali otoku, a u Ateni je pala vojna hunta i vlast
je preuzeo Konstantinos Karamanlis. Zbog toga je Vijeće si-
gurnosti 23. srpnja usvojilo Rezoluciju br. 354, kojom je potvr-
dilo svoj raniji stav i tražilo striktnu primjenu prethodne rezolu-
cije.
Nikos Sampson, koga je u državnom udaru Nacionalna
garda imenovala za predsednika Cipra, podnio je ostavku 23.
srpnja iste godine. Njegova ostavka bila je neposredan rezultat
Rezolucije Ujedinjenih naroda, prekida vatre, pada vojnog reži-
ma u Grčkoj i otvaranja mirovnih razgovora u Ženevi. Prema
ciparskom Ustavu, njegovo mjesto preuzeo je Glafkos Kleridis,
predsjednik Parlamenta, koji je 8. kolovoza sastavio novu vla-
du.

54
ŽENEVSKI RAZGOVORI
Pad vojne hunte u Grčkoj omogućio je da obje strane u
sukobu, Grčka i Turska te V. Britanija, kao treća država jamac,
sjednu za pregovarački stol u Ženevi od 24. do 30. srpnja
1974. godine, u skladu s Rezolucijom 353 Vijeća sigurnosti.
Razgovorima triju ministara inozemnih poslova prisustvovali su
lideri grčke i turske ciparske zajednice, predstavnici UN, SAD i
SSSR-a u svojstvu promatrača. Zanimljivo je da razgovorima
nije prisustvovao predstavnik ciparske vlade.
Glavno sporno pitanje oko koga su se razmimoilazili grč-
ki i turski ministri inozemnih poslova bilo je prisustvo turskih
oružanih snaga na otoku. Dok je grčki ministar tražio neodlo-
žno povlačenje, turski je zastupao stav svoje Vlade, koji je pr-
emijer Ecevit iznio na konferenciji za tisak u Ankari 28. srpnja.
Ecevit je tada, između ostalog, izjavio da „prava turske armije na
pojačanje i logističku podršku ne mogu biti dovedena u pitanje
sve dok se ne odluči o konačnom i legitimnom statusu Cipra na -
način koji koji bi bio zadovoljavajući za Tursku i ciparske Turke“.
Tijekom razgovora ministar inozemnih poslova Turske
podnio je plan za rješenje ciparskog problema, poznat kao
„Güneş plan“. Planom je predlagano formiranje šest turskih
kantona u različitim dijelovima, s ukupno trećinom teritorije.
Međutim, plan je odbijen, prije svega, zbog stava ciparskih Tura-
ka koji su smatrali da je za njih bolje da imaju kompaktnu teritoriju
koju je i samoj Turskoj lakše braniti.
U Deklaraciji od 30. srpnja 1974. koju su potpisali ministri
inozemnih poslova triju zemalja jamaca uz pozivanje na Ugovor o
jamstvu i Rezoluciju br. 353. Vijeća sigurnosti i „postojanja u
praksi na Cipru dviju odvojenih administracija – Ciparske grčke i
Ciparske turske“, navodi se slijedeće:
• ministri zahtjevaju od svih oružanih snaga da se suzdrže od
svih ofenzivnih i drugih neprijateljskih aktivnosti;
• na granici između zona koje drže pod svojom kontrolom
suprotstavljene strane, u 22.00 sata po ženevskom vremenu,
30. srpnja uspostavit će se zona sigurnosti;

55
• svi posjedi ciparskih Turaka koje su okupirale grčke oružane
snage ili ciparski Grci moraju biti smjesta evakuirani i stav-
ljeni pod zaštitu UNFICYP-a;
• u najkraćem mogućem roku izvršit će se razmjena ili oslo-
bađanje svih vojnih i civilnih osoba zarobljenih u tijeku nedav-
nih neprijateljskih djelovanja, a provođenje ove mjere nadzi-
rat će Međunarodni crveni križ;
• Rezolucija VS br. 353 mora biti primjenjena za najkraće mogu-
će vrijeme; bit će poduzete mjere za postupno smanjenje svih
oružanih snaga, naoružanja i ratnog materijala na Cipru;
• trojica ministara dogovorila su se da se ponovo sastanu 8.
kolovoza i otpočnu novi krug razgovora radi osiguravanja mi-
ra u regiji, a predstavnici grčke i turske etničke zajednice
sudjelovat će u dijelu razgovora o ustavnim pitanjima.
Iako se Deklaracija pozivala na Rezoluciju VS br. 353,
između ta dva dokumenta bile su primjetne razlike. Naime,
umjesto zahtjeva za povlačenjem svih snaga s otoka, kako je
bilo propisano Rezolucijom, u točki 1. Deklaracije traži se suz-
državanje od svih ofenzivnih i drugih neprijateljskih aktivnosti.
Točka 5. Deklaracije, također, je predstavljala negaciju Rezo-
lucije. Poseban problem bio je stav iz rasprave na razgovorima
po kome su trojica ministara isticala potrebu da se uspostavi
legalno stanje, pri čemu je predsjednik Makarios priznavan
kao legalni predsjednik Cipra, ali umjesto obraćanja Vladi Ci-
pra i njenom predsjedniku, u Deklaraciji se (točka 6) pominju sa-
mo predstavnici ciparskih zajednica.
Prema zaključcima Deklaracije, na Cipru su predstavnici
Grčke, Turske, V. Britanije i UNFICYP-a izvršili izviđanje na te-
renu i 9. kolovoza potpisali Sporazum o određivanju linije pre-
kida vatre između ciparskih Turaka i Grka i zona sigurnosti ko-
je će ih razdvajati.
NASTAVAK ŽENEVSKIH RAZGOVORA
U Ženevi je od 8. do 14. kolovoza iste godine održan na-
stavak mirovnih razgovora, u kojima su, pored trojice ministara
inozemnih poslova zemalja jamaca, sudjelovali i vršilac dužno-
sti predsjednika Cipra Kleridis i lider ciparskih Turaka Denk-
56
taş. Glavna tema razgovora bilo je buduće ustavno uređenje
Cipra i u raspravi o tome sudionici su se potpuno razišli s obzi-
rom na to da Grčka nije prihvatila prijedlog Turske o federal-
nom uređenju.
DRUGA INTERVENCIJA TURSKE
Samo nekoliko sati poslije neuspješnog završetka razgo-
vora u Ženevi, Turska je izvršila drugu vojnu intervenciju na
Cipru, proširujući teritoriju turske ciparske zajednice pod svo-
jom kontrolom na 40% otoka. Na zasjedanju održanom 14.
kolovoza, sazvanom na zahtjev V. Britanije, Vijeće sigurnosti
usvojilo je Rezoluciju br. 357, kojom se zahtjeva obustava svih
vojnih akcija na Cipru i pristupanje pregovorima uz potvrđiva-
nje Rezolucije br. 353. Odgovor Grčke na novu intervenciju
Turske bio je istupanje iz Sjevernoatlantskog pakta.
Tokom druge intervencije Turske na Cipru je poginulo 29
pripadnika UNFICYP-a. Rezolucijom Vijeća sigurnosti br. 359.
od svih strana u sukobu zahtjevalo se da ne dozvole nikakve
akcije koje bi mogle ugroziti živote njihovih pripadnika.
Nakon što je postigla svoje ciljeve i objavila prekid vatre
16. kolovoza, Turska je pozvala Grčku i ciparske Grke na novi
krug razgovora, uz obećanje da će biti fleksibilna prilikom
određivanja demarkacione linije i smanjenja svojih snaga na
Cipru. Međutim, prijedlog nije prihvaćen. Rezolucijom br. 360
(16. 8. 1974.) Vijeće sigurnosti pozvalo je zainteresirane strane
da postupe po prethodnim rezolucijama i da bez odlaganja
nastave razgovore u Ženevi u atmosferi konstruktivne surad-
nje.

57
7. INTERKOMUNALNI RAZGOVORI
REAKCIJA UJEDINJENIH NARODA I CIPAR
Od 25. do 26. kolovoza, na Cipru je boravio glavni tajnik
Ujedinjenih naroda Kurt Waldheim, koji je uvjerio lidere cipar-
skih zajednica da počnu razgovore o humanitarnim pitanjima.
Razgovore su svake nedjelje u Nikoziji, u prisustvu specijalnog
izaslanika glavnog tajnika UN, vodili Clerides i Denktaş. Rezul-
tat razgovora bio je i dogovor o oslobađanju ratnih zarobljenika
listopada 1974. godine. Razgovori su prekinuti s dolaskom
Makariosa na Cipar prosinca iste godine, čemu su se protivili
ciparski Turci.
Predsjednik Makarios vratio se 7. prosinca 1974. godine
na otok poslije 75-dnevnog izgnanstva. Prethodno su SAD i
V. Britanija uvjerile Tursku da se ne protivi povratku Makario-
sa. Protivljenje Turske temeljilo se na tumačenju da je Makari-
os, poslije tako dugog odsustva i nevršenja predsjedničke du-
žnosti, u skladu s Ustavom, morao raspisati nove izbore. Drugi
razlog za tursko nepristajanje na povratak bilo je Makariosovo
djelovanje preko grčkog lobija, nakon čega su SAD uvele em-
bargo Turskoj na uvoz oružja, koji je bio na snazi do rujna
1978. godine. Tijekom primjene embarga Turska i ciparski Tur-
ci prigovarali su zbog pristranog odnosa SAD, ističući da em-
bargo nije bio primjenjen na Grčku kada je koristila američko
oružje na Cipru (tijekom državnog udara i prije toga).
Ciparska vlada je 10. 12. 1975, u pokušaju da razgovore
pokrene s mrtve točke, uputila ciparskim Turcima prijedloge za
mirno i pravedno rješenje ciparskog problema. Cilj prijedloga
bio je osiguranje političkih i ekonomskih interesa dviju zajedni-
ca, nesmetani povratak raseljenih lica u svoje domove i sprje-
58
čavanje umjetne podjele otoka. Predloženo je da Cipar bude
neovisna suverena republika kao bikomunalna multiregionalna
država. Teritorija pod administracijom ciparskih Turaka trebala
bi odgovarati omjeru broja grčkog i turskog stanovništva. Ta-
kođer je iznijeto zalaganje za brzo povlačenje svih stranih voj-
nih snaga sa Cipra i povratak izbjeglica u svoje domove. Od-
govor ciparskih Turaka na prijedloge bio je stvaranje „Turske
Federalne Države Cipar" (TFDC).
Stanje na Cipru nakon turske vojne intervencije razma-
trano je i na 29. zasedanju Opće skupštine UN. U Rezoluciji
Opće skupštine br. 3212 (1. 11. 1975) predstavnici ciparskih za-
jednica pozivaju se da nastave pregovore na jednakoj osnovi i
uz dobre usluge glavnog tajnika radi postizanja obostrano pri-
hvatljivog političkog rješenja, temeljenog na legitimnim pravi-
ma. Sve zemlje su pozvane poštivati suverenitet, neovisnost,
teritorijalni integritet i nesvrstanost Republike Cipar. Također
se urgiralo da se brzo povuku sve strane vojne snage i vojni
personal sa Cipra, te da prestane strano miješanje u njegove
unutarnje poslove. Ta rezolucija Opće skupštine osnažena je
Rezolucijom Vijeća sigurnosti br. 365 (13. 12. 1975.). Turska je,
iako glasavši za usvajanje Rezolucije Opće skupštine, odbijala
primjeniti povlačenje svojih snaga sa Cipra.
Od 1974. godine Turska je znatno pomagala ciparsku
tursku regiju s namjerom da eliminira privrednu zaostalost i
tradicionalno jak ekonomski utjecaj Grka na Cipru. Ta se po-
moć, pored značajnog financijskog priljeva tijekom boravka pri-
bližno 30.000 vojnika Turske armije posllije intervencije, ispolji-
la i u građevinarstvu i turizmu. Na drugoj strani, otežavajuća
okolnost za ciparske Turke bio je ekonomski embargo koji je
prema njihovoj regiji primjenjivala Vlada Cipra.
INTERKOMUNALNI RAZGOVORI – drugi krug
Bilateralni interkomunalni razgovori nastavljeni su u Be-
ču 14. 1. 1975. godine. Prema zajedničkom priopćenju Kleridis
– Denktaş bilo je dogovoreno da razgovori počnu razmatra-
njem „ovlaštenja i funkcija centralne vlade u federalnoj državi”.
Za neuspjeh razgovora turska strana optuživala je predsjedni-

59
ka Makariosa zbog njegove navodne izjave o potrebi pripreme
za dugotrajnu borbu (enozis).
PROGLAŠENJE „TFDC”
Koristeći navedene optužbe kao svojevrsni izgovor, tur-
ska ciparska zajednica je 13. 2. 1975. na zajedničkoj izvanred-
noj sjednici „Vlade“ i „Zakonodavne skupštine Autonomne ad-
ministracije ciparskih Turaka“, proglasila „Tursku Federalnu
Državu Cipar“ (TFDC) kao svoju autonomnu administraciju.
Lideri ciparskih Turaka su uvjeravali partnere da to ne
znači jednostrano proglašenje neovisnosti, ali bez uspjeha –
ciparski Grci su napustili razgovore. Problem je razmatran i u
Vijeću sigurnosti, koje je preporučilo hitan nastavak interkomu-
nalnih razgovora.
Proglašenje „TFDC” se na turskom dijelu Cipra smatralo
otvorenim pozivom Grčkoj strani za formiranje bikomunalne fe-
derativne republike, sastavljene od dvije federalne jedinice –
zone. Na drugoj zajedničkoj izvanrednoj sjednici Vlade i Zako-
nodavne skupštine (18. 2. 1975.) formirana je pedesetočlana Os-
nivačka skupština sa zadatkom da izradi prijedlog ustava
„TFDC”, koja će biti član novopredložene Federativne Republi-
ke Cipar. Ustav je objavljen u „Službenim novinama TFDC“ 17.
6. 1975. godine. Ciparski Turci su smatrali formiranje „TFDC”
kao neophodnost u procesu stvaranja legalne osnove za for-
miranje buduće Federativne Republike Cipar.
UJEDINJENI NARODI U POVODU „TFDC”
U povodu proglašenja „TFDC” oglasilo se Vijeće sigur-
nosti Rezolucijom br. 367 (12. 3. 1975.) kojom su sve zemlje čla-
nice UN i zainteresirane strane pozvane da se suzdrže od bilo
kakve akcije koja može dovesti u pitanje suverenitet, neovis-
nost, teritorijalni integritet i nesvrstanost Cipra te njegovu po-
djelu ili ujedinjenje s nekom drugom zemljom. Uz izražavanje
žaljenja zbog jednostranog proglašenja „TFDC”, Rezolucijom
se zainteresirane strane pozivaju da nastave pregovore na
jednakoj osnovi radi postizanja obostrano prihvatljivog ustav-
nog rješenja. Istom Rezolucijom se od glavnog tajnika UN zah-
tjeva da se objema zajednicama stavi na raspolaganje i ponudi
60
im dobre usluge, a od njih se traži da ne ugrožavaju nastavak
interkomunalnih razgovora. Turska je još jednom ignorirala od-
luke iz Rezolucije, tj. odbijala je primjeniti (povlaćenje vojnih snaga
s otoka), što je grčka strana okarakterizala kao dokaz ranije od-
luke da radi na podjeli Cipra.
Pod pokroviteljstvom glavnog tajnika UN u Beču su (28. 4
- 3. 5. 1975)nastavljeni razgovori predstavnika dviju ciparskih
zajednica, a bili su posvećeni razmjeni gledišta o ovlaštenjima
i funkcijama centralne vlade. U sljedećem nastavku interkomu-
nalnih razgovora, također u Beču (5 - 7. 6. 1975) taj problem je
detaljnije razmatran, a turska strana je predložila formiranje
prijelazne vlade.
„Turska Federalna Država Cipar” je 8. 6. 1975. uz podr-
šku Turske, na okupiranom dijelu otoka protupravno organi-
zirala referendum. Glavna primjedba legalne ciparske Vlade
glede nelegalnosti referenduma temeljila se na međunarodnim
aktima i činjenici da je izjašnjavanje građana organizirano na
okupiranom dijelu teritorija, odakle je prognano grčko stanovni-
štvo. Primedbe političkog karaktera odnosile su se na kvalifi-
ciranje namjere „TFDC” i Turske da izvrše taksim – podjelu
otoka.

Slika 8.
Varoša, nekada omiljena turistička destinacija, danas je grad duhova

61
INTERKOMUNALNI RAZGOVORI – treći krug
Treći krug razgovora (31. 7 - 2. 8. 1975) bio je značajan, jer
je postignut dogovor lidera dviju zajednica o razmjeni stanovni-
štva. Usprkos protivljenju ciparskih Grka i stanovitom oponira-
nju predsjednika Makariosa, razmjena stanovništva je uspje-
šno završena uz pomoć UNFICYP-a, a prednost je data po-
novnom okupljanju obitelji.
INTERKOMUNALNI RAZGOVORI – četvrti krug
Četvrti krug interkomunalnih razgovora održan je u New
Yorku od 8. do 10. rujna 1975. godine. Lider ciparskih Grka
opstruirao je razgovore s obrazloženjem da turska strana nije
podnijela konkretne prijedloge o teritorijalnom pitanju.
INTERKOMUNALNI RAZGOVORI – peti krug
Posllije dogovora ministara inozemnih poslova Grčke i
Turske, lideri dviju zajednica održali su i peti krug interkomu-
nalnih razgovora (17. 2. 1976). Kleridis i Denktaş su se, nakon
razmatranja teritorijalnog i ustavnog pitanja, dogovorili da spe-
cijalnom izaslaniku glavnog tajnika UN za Cipar nakon šest
tjedana dostave svoje prijedloge za rješavanje interkomunalnih
problema, s tim da grčka strana svoj prijedlog dostavi Turskoj
deset dana ranije kako bi ovi imali vremena za kontraprijedlo-
ge. Zbog suprotstavljanja rukovodstva Cipra da prihvati te ide-
je, Kleridis je bio primoran podnijeti ostavku na mjesto vo-
ditelja pregovaračkog tima ciparskih Grka, a zamjenio ga je
Tasos Papadopolos; do kraja godine nije bilo kontakata.
„SMJERNICE“ MAKARIOS – DENKTAŞ
Novi poticaj za nastavak interkomunalnih razgovora dale
su „Smjernice”, koje su usvojili predsjednik Makarios i lider
ciparskih Turaka Denktaş nakon njihovog susreta u Nikoziji (27.
1. 1977) i slijedećeg susreta (12. 2. 1977) pod pokroviteljstvom
glavnog tajnika UN. U „Smjernicama“ se daju sljedeća uput-
stva budućim pregovaračima:
• zalaganje za neovisnu, nesvrstanu i bikomunalnu federalnu re-
publiku;

62
• teritorija pod kontrolom svake administracije bit će razmatra-
na sa aspekta ekonomske opravdanosti i vlasničkog pitanja;
• pitanja slobode kretanja i naseljavanja, prava vlasništva i druga
specifična pitanja otvorena su za razmatranje uz poštovanje
točke jedan i
• ovlaštenja i funkcije centralne federalne vlade bit će garancija
jedinstva zemlje, uzimajući u obzir bikomunalni karakter dr-
žave.
INTERKOMUNALNI RAZGOVORI – šesti krug
Tijekom jedanaest sastanaka predstavnika dviju zajedni-
ca u šestom krugu interkomunalnih razgovora u Beču (31. 3 . -
7. 4. 1977) razmatrana su sva važna pitanja, ali suglasnost nije
postignuta. U izvještaju glavnog tajnika UN, pod čijim pokrovi-
teljstvom su održani razgovori, navodi se da su ciparski Grci
prvi put podnijeli teritorijalne prijedloge s mapom koja je uklju-
čivala njihovu koncepciju bikomunalnog sporazuma. Prijedlog
je sadržavao principe zaštite suvereniteta, teritorijalnog jedin-
stva Republike, te prava slobodnog kretanja, rada, zaposlenja
i vlasništva svih građana. Glavni tajnik je, također, naveo da
su ciparski Turci sa svoje strane podnijeli prijedlog ustavnog
rješenja, koji se zasnivao na partnerstvu u vlasti dvaju jedna-
kih entiteta koji bi u početku trebalo raditi zajedno na ograniče-
nom polju. Funkcije bi, predlagali su oni, trebalo postepeno ši-
riti, a taj proces su nazivali „evolutivnom federacijom“.
Šef pregovaračkog tima ciparskih Turaka Ümit Onan
optužio je ciparske Grke da njihovi prijedlozi ne odgovaraju
stvarnom stanju na otoku. S druge strane, lider ciparskih Grka
Tasos Papadopulos ocjenio je da su razgovori bili totalni pro-
mašaj i za neuspjeh okrivio ciparske Turke. Nakon toga prego-
varači su nastavili neuspješne susrete u Nikoziji sve do smrti
predsjednika Makariosa - 3. 8. 1977. godine.
Na Konferenciji Komonvelta, održanoj u Londonu (8 - 15.
usvojena je deklaracija u kojoj je izražena solidarnost s
6. 1978)
Vladom i narodom Cipra.

63
 Izbor Spirosa Kiprianua za novog predsjednika Cipra (5.
2. 1978) osporavala je ciparska zajednica Turaka, smatrajući da
je riječ samo o lideru ciparskih Grka i šefu ciparske grčke ad-
ministracije. Po mišljenju turske strane, Kiprianu je bio vatreni
pobornik Makariosa i njegove politike enozisa kao njegov raniji
ministar inozemnih poslova i predsjednik ciparskog Parlamen-
ta.

Grafikon 1.
Vojna kontrola na
Cipru

INTERKOMUNALNI RAZGOVORI – sedmi krug

Sredinom siječnja 1978. godine glavni tajnik UN posjetio
je Nikoziju i uspio lidere dviju zajednica uvjeriti da nastave in-
terkomunalne razgovore. Sedmi krug je održan u Beču (13 - 19.
4. 1978), također, pod pokroviteljstvom glavnog tajnika UN. Pri-
jedloge ustavnih rješenja koje su podnijeli ciparski Turci radi
formiranja neovisne bizonalne federativne republike, sastavlje-
ne od dviju federalnih jedinica, uz zaštitu teritorijalnog integri-
teta Cipra, glavni tajnik je ocjenio kao „konkretan i suštinski
put“. Međutim, lider ciparskih Grka Kiprianu izjavio je da su „fi-
lozofija i koncept“ turskog prijedloga potpuno neprihvatljivi za
Grke i razgovori su obustavljeni. Prigovori grčke strane bili su:
prijedlozi ustavnih rješenja vode u formiranje dvije posebne dr-
žave sa pravom potpisivanja separatnih ugovora s drugim dr-
žavama, te da u teritorijalnom smislu ne daju bilo kakav ustu-
pak u vezi s okupiranim dijelovima. Nakon toga glavni tajnik
UN zaključio je da postoji dubok jaz u pozicijama dviju strana u
pregovorima.

64
PRIJEDLOG DEMILITARIZACIJE
U svibnju 1978. godine, tijekom X. izvanrednog zasjeda-
nja Opće skupštine UN, posvećenog problemu razoružanja, li-
der ciparskih Turaka Denktaş se u razgovoru s glavnim tajni-
kom UN u New Yorku založio za nastavak razgovora, ali je,
bez obzira na njegovu i podršku turskog premijera Bülenta
Ecevita, naišao na protivljenje Kiprianua. Tako su posrednički
napori glavnog tajnika ugroženi nespremnošću dviju zajednica
da nastave razgovore i njihovim međusobnim optuživanjima. U
razgovoru s glavnim tajnikom Kiprianu je predložio potpunu
demilitarizaciju i razoružanje na Cipru, što je bilo upereno pro-
tiv turskog vojnog prisustva, i založio se za primjenu već do-
nijetih rezolucija UN i Vijeća sigurnosti.
Rauf Denktaş je 20. srpnja 1978. (na četvrtu godišnjicu prve
turske vojne intervencije na Cipru) uz potpunu političku podršku Tur-
ske, uputio otvoreni poziv ciparskim Grcima da formiraju prije-
laznu administraciju za raseljeni grad Famagustu – Varošu,
bez prejudiciranja budućeg statusa te oblasti. Takođe ih je po-
zvao na nastavak interkomunalnih razgovora, što nije naišlo
na odobravanje.
ANGLO-AMERIČKO-KANADSKI PRIJEDLOZI
Poslije usvajanja Rezolucije Opće skupštine UN br. 33/
15 (9. 11. 1978) glavnom tajniku UN i zainteresiranim stranama
podnijeti su anglo-američko-kanadski prijedlozi za rješenje ci-
parskog problema, koji su „procurili“ u javnost. Prijedlozi su u
biti odražavali stanje interkomunalnih razgovora i podržavali su
tursku orijentaciju za stvaranje bikomunalne federacije, uz po-
zivanje na najvažnije rezolucije Opće skupštine i Vijeća sigur-
nosti o ciparskom problemu i na „Smjernice” Makarios – Denk-
taş. Prijedlozi su, također, sadržavali određenje funkcija fede-
ralne vlade u inozemnim poslovima, obrani, odlukama veza-
nim za valutu centralnu banku te o međuregionalnoj i vanjskoj
trgovini, komunikacijama, federalnim financijama, imigracijskim
pitanjima i civilnom zrakoplovstvu. Najznačajniju promjenu u
odnosu na ranije stanje predstavlja prijedlog da predsjednik i
potpredsjednik mogu zadržati pravo veta, koje može biti pre-

65
glasano dvotrećinskom većinom u oba doma Parlamenta. Pre-
ma istom prijedlogu, svaka zajednica formirat će regionalnu vla-
du koja će se baviti pitanjima određenim Ustavom. Također je iz-
nijeto zalaganje da se dozvoli ponovno naseljavanje Famaguste.
Prije nego što su lideri ciparskih Turaka mogli proučiti
prijedloge, ciparski Grci su ih odbacili istoga dana kada su im
prezentirani. Usprkos tome, glavni tajnik UN nastavio je uvje-
ravati lidere zajednica, a rezultat njegovih nastojanja bio je nji-
hov samit.
SAMIT KYPRIANOÚ – DENKTAŞ
Na pregovorima između Kiprianua i Denktaşa, održanim
u sjedištu UNFICYP-a u Nikoziji od 18. do 19. svibnja 1979.
godine, uz predsjedanje glavnog tajnika UN Kurta Waldheima,
postignut je „Sporazum u 10 točaka“. Taj sporazum i „Smjerni-
ce“ Makarios – Denktaş iz veljače 1977. godine postali su i os-
tali priznata osnova za interkomunalne razgovore. Sporazum
glasi:
• dogovoreno je da se interkomunalni razgovori nastave 15.
lipnja 1979. godine;
• osnova za razgovore bit će „Smjernice” Makarios – Denktaş i
relevantne rezolucije Ujedinjenih naroda o ciparskom pitanju;
• poštivat će se ljudska prava i osnovne slobode svih građana
Republike;
• razgovarat će se o teritorijalnim i ustavnim pitanjima;
• prioritet će biti na ponovnom naseljavanju Famaguste pod
pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda i, simultano s početkom
rasprave pregovarača o ustavnim i teritorijalnim aspektima,
sveobuhvatnom nastanjivanju;
• dogovoreno je suzdržavanje od bilo koje akcije koja može
ugroziti uspjeh razgovora, a poseban značaj bit će na počet-
nim praktičnim mjerama s obje strane, koje će promovirati dobru
volju, uzajamno povjerenje i povratak u normalno stanje;
• treba razmotriti pitanje demilitarizacije i o svim aspektima u
vezi s tim bit će diskutirano;

66
• neovisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i nesvrstanost
Republike Cipar trebaju biti garantirani na način koji je proti-
van uniji cjeline ili dijela s drugom zemljom ili podjeli i secesiji;
• razgovori će se odvijati kontinuirano i bez prekida;
• interkomunalni razgovori održavat će se u Nikoziji.
NASTAVAK INTERKOMUNALNIH RAZGOVORA – osmi krug
Shodno Sporazumu Kiprianu – Denktaş i pod pokrovitelj-
stvom Péreza de Cuéllara podtajnika UN za specijalne politič-
ke poslove, u Nikoziji su od 15. do 22. lipnja 1979. održani in-
terkomunalni razgovori. Delegacije su predvodili Georgius Ioa-
nidis i Ümit Onan. Tijekom razgovora predstavnik ciparske
Vlade dao je prioritet ponovnom naseljavanju ciparskih Grka u
Varošu, a pregovarač ciparskih Turaka insistirao je na potpu-
noj primjeni točke 4. Sporazuma Kiprianu – Denktaş, koja je
predviđala simultanu raspravu o Varoši i teritorijalnim i ustav-
nim aspektima. Dodatno je inzistirao na konceptu bizonalnosti,
što je utjecalo da de Cuéllar prekine razgovore.
U naknadnoj izjavi lider ciparskih Turaka Denktaş obja-
snio je da bizonalnost znači državnost na svojoj teritoriji (turski
dio), koja je član federativne države, te da je njena suverenost
apsolutna. Takav stav izazivao je sumnju među ciparskim Gr-
cima da Denktaş izjednačava bizonalnost s taksimom – podje-
lom ostoka.
REZOLUCIJA UJEDINJENIH NARODA br. 34/30
U kasnijem izvještaju glavnog tajnika UN navedeno je da
su ciparski Turci bili zabrinuti zbog pojačanih napora Grčke i
Cipra da internacionaliziraju ciparski problem (na Samitu nesvrsta-
nih zemalja i tijekom njihovih pripremnih sastanaka, te na kongresu Svjetske
poštanske unije). Takve pokušaje turska strana je smatrala su-
protnim zaključcima sa samita Kiprianu – Denktaş (Sporazum u
10. točaka).
Usprkos važećoj obustavi pregovora, glavni tajnik i nje-
gov specijalni predstavnik za Cipar nastavili su napore da za
pregovarački stol interkomunalnih razgovora ponovo dovedu li-
dere ciparskih zajednica. U svom izvještaju Vijeću sigurnosti

67
od 1. prosinca 1979. glavni tajnik je naveo da je, 23. kolovoza
iste godine, liderima zajednica predložio da se, radi nastavka
razgovora, usredotoče na četiri problema: postizanje sporazu-
ma o ponovnom naseljavanju Famaguste/Varoše; inicijalne
praktične mjere obiju strana na promociji dobre volje, uzajam-
no povjerenje i povratak u normalno stanje; ustavni aspekti i
teritorijalni aspekti. Međutim, prijedlozi glavnog tajnika nisu pri-
hvaćeni. Ciparski Grci su prigovarali da Turci postavljaju mno-
ge preduvjete za nastavak razgovora i da u biti žele taksim –
podjelu otoka. Sa suprotne strane prigovori su se odnosili na
grčke pokušaje internacionalizacije ciparskog problema.
Prijedlozi glavnog tajnika ponovo su prezentirani liderima
ciparskih zajednica tijekom redovnog zasjedanja Opće skupšti-
ne UN. Rauf Denktaş je prijedloge prihvatio, a Spiros Kiprianu
je dostavio kontrapredloge koji su odbijeni uz inzistiranje na
prijedlozima glavnog tajnika od 23. kolovoza.
U takvoj situaciji Opća skupština UN usvojila je Rezolu-
ciju br. 34/30 (20. 11. 1979). Uz ponavljanje stavova iz ranijih re-
zolucija koje su se odnosile na Ciparski problem, jedina novost
u toj rezoluciji je poziv na održavanje međunarodne konferen-
cije i nalog predsjedavajućem 34. redovnog zasjedanja Opće
skupštine da imenuje ad hoc komitet za ciparski problem od
predstavnika sedam zemalja članica UN. Upravo to je izazvalo
osporavanja ciparskih Turaka, koji su smatrali da je odredba u
suprotnosti sa stavom iste rezolucije o nemješanju drugih ze-
malja u unutarnje poslove Cipra.
Nakon usvajanja Rezolucije, sve do kolovoza 1980. go-
dine nastavljeni su posrednički napori glavnog tajnika i njego-
vog predstavnika za Cipar. Konačno su lideri ciparskih zajedni-
ca prihvatili prijedlog za novi nastavak interkomunalnih razgo-
vora na osnovi „otvorenih izjava“ predstavnika glavnog tajnika
za Cipar, na koje oni ne bi imali pravo odgovora.

68
INTERKOMUNALNI RAZGOVORI – deveti krug
U nikozijskom hotelu „Ledra palas“ 9. kolovoza 1980. go-
dine održan je nastavak interkomunalnih razgovora, na kojem
je, uz dogovor da se sadržaj razgovora drži u tajnosti za jav-
nost, specijalni predstavnik glavnog tajnika za Cipar dao „otvo-
renu izjavu“. Ta izjava u cjelini predstavlja ponavljanje prijedlo-
ga glavnog tajnika UN od 23. kolovoza prethodne godine. U
razdoblju do 5. 8.1981. održano je trideset sastanaka na koji-
ma je simultano razmatran prijedlog glavnog tajnika za rješa-
vanje problema, ali bez napretka. Toga dana pregovarači sa
ciparske turske strane dostavili su nove prijedloge predstavni-
ku glavnog tajnika za riješavanje ciparskog problema, čija je
osnovna ponuda bila vraćanje 2,6% okupiranih teritorija Grci-
ma i prijedlog da se dozvoli povratak samo za 31.000 protjera-
nih stanovnika iz turskog dijela, što apsolutno nije moglo zado-
voljiti grčku stranu. Nakon što su i pregovarači sa ciparske grč-
ke strane podnijeli svoje prijedloge glede ustavnih i teritorijal-
nih rješenja (19. kolovoza i 9. rujna), razgovori su ponovo zapali u
krizu.
Početkom siječnja 1982. godine izabran je novi glavni
tajnik UN Perez de Cuéllar, dotadašnji predstavnik prethodnog
glavnog tajnika UN Kurta Waldheima za Cipar, tako da su in-
terkomunalni razgovori obnovljeni već 7. siječnja. Prema izvje-
štaju glavnog tajnika Vijeću sigurnosti od 1. 6. 1982. godine u
toj seriji razgovora primjenjena je nova metoda rada. Prvo se
razgovaralo o „točkama suglasnosti“, zatim o „točkama razlika“
i, na kraju (25. svibnja), o organima federalne vlade. Slična me-
toda nastavljena je i kasnije, kako navodi glavni tajnik u izvje-
štaju Vijeću sigurnosti od 1. 12. 1982. godine. Posebno se isti-
če da su pregovarači dviju zajednica 25. studenoga započeli i
raspravu o teritorijalnim pitanjima. Novost je da su pregovarači
pristali sastajti se dva puta tjedno kako bi ubrzali pregovore;
održano je ukupno 227 sastanaka.
Zbog održavanja predsjedničkih izbora na Cipru razgo-
vori su obustavljeni 14. travnja 1983. godine. Opća skupština
UN usvojila je Rezoluciju br. 37/253 (13. 5. 1983), koju su podr-
žali članovi Kontakt-grupe nesvrstanih i 12 drugih zemalja, a

69
kojom je traženo hitno povlačenje svih okupacisjkih trupa s o-
toka. U toj rezoluciji ocjenjeno je da je hitno povlačenje tih tru-
pa osnova za brzo i zajednički prihvatljivo rješenje ciparskog
problema. Lideri ciparske turske zajednice objavili su da neće
sudjelovati u nastavku interkomunalnih razgovora planiranom
za 31. svibanj; nešto kasnije otkrivena je pozadina tog njiho-
vog koraka.

70
8. PROGLAŠENJE „TRSC”
Na sjednici „parlamenta“ ciparskih Turaka, 17. 6. 1983.
usvojena je Rezolucija kojom se najavljuje održavanje „refe-
renduma“ o formiranju posebne države na turskom dijelu o-
toka. Na sjednici „parlamenta TFDC” 15. studenoga 1983. raz-
matrane su i jednoglasno usvojene Deklaracija i Rezolucija o
proglašenju „Turske Republike Sjeverni Cipar“ („TRSC“). U u-
vodnom dijelu Deklaracije daju se objašnjenja odluke o formi-
ranju „TRSC”, uz korištenje termina „takozvana Republika Ci-
par” i „takozvani Parlament” i optužbe da je Ciparska grčka ad-
ministracija od 1963. godine odgovorna za namjerno uništava-
nje zajednice formirane Ciriškim i Londonskim sporazumima.
Kao „argumenti“ za optužbe iznijete su sledeće kvalifika-
cije kojima se potencira da je „Grčka ciparska administracija“
odgovorna:
• za uzurpaciju zakonodavnih funkcija i tijela, izvršne vlasti i
pravosuđa;
• za monopolizaciju javnih službi, diplomatske službe, vojske
i policije;
• za ekonomski rat protiv ciparskih Turaka i njihovo isključenje
iz korištenja budžetskih sredstava;
• za oružani napad i plan uništenja Turaka;
• za nehumanu diskriminaciju;
• za pokušaj rekolonizacije od strane Grčke;
• za odbijanje ranije dogovorenog prijedloga za stvaranje biko-
munalne i bizonalne federacije i
• za potpunu destrukciju pregovaračkog procesa (interkomunalni
razgovori).

71
 Pozivajući se na neotuđivo pravo na samoopredeljenje,
koje po slovu Deklaracije pripada i ciparskim Turcima, navodi
se međunarodnopravna osnova za to pravo - u Povelji UN i
Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, uz gotovo obvezne optu-
žbe na račun ciparske Vlade, koja se tretira kao „administracija
ciparskih Grka“. U daljem objašnjenju citira se da ciparski Tur-
ci već dugo primjenjuju svoja prava u svojoj državi i zahtjevaju
prestrukturiranje u novu zajedničku državu sa ciparskim Grci-
ma – federaciju, proklamirajući da se neće ujedinjavati ni s jed-
nom drugom državom.
Proglašavajući svoju državu, ciparski Turci su se obve-
zali na poštovanje Povelje UN i Ciriških i Londonskih sporazu-
ma, te obveza Cipra koje proistječu iz članstva u Komonveltu i
pokretu nesvrstanosti i najavili bliske kontakte s islamskim ze-
mljama. Rezolucijom „Parlamenta“ ciparskih Turaka istog dana
prihvaćena je „Deklaracija”, proglašena „Turska Republika Sje-
verni Cipar“" (TRSC) i ostavljena su „otvorena vrata“ za stvara-
nje nove države.
U „TRSC” su održani: „referendum“ za usvajanje „usta-
va“ (5. 5. 1985), „predsjednički izbori“ (9. 6. 1985) i „opći izbori“ (23.
6. 1985). Na te secesionističke akte Vlada Cipra je reagirala o-
bavještavajući Ujedinjene narode da je takva vrsta „izbora“ na
okupiranoj teritoriji protupravna i da su ti „rezultati“ temeljeni
na taktici turskih okupacijskih snaga, te da trećinu „izbornog
tijela“ predstavljaju doseljenici iz Turske koji imaju instrukcije
da glasaju po nalozima Ankare i Raufa Denktaşa.
TURSKA I „TRSC”
„Tursku Republiku Sjeverni Cipar” na dan proglašenja, i
jedino do sada, priznala je samo Turska, s kojom održava „di-
plomatske odnose“ („veleposlanik“ u Turskoj akreditiran je 17. 4. 1984;
kontrola putnih isprava ukinuta je sporazumom s Turskom 13. 6. 1991). Na-
ravno, Cipar nije priznao formiranje „TRSC” i ponovo je progla-
sio suverenitet na cijeloj teritoriji. Također je ocjenjeno da je
formiranje „TRSC” u suprotnosti sa Poveljom UN, Helsinškim
aktima, Ciriškim i Londonskim sporazumima, te da se ciparski
Turci ne bi mogli odlučiti na separatistički korak da vojne sna-

72
ge Turske nisu prisutne u tom dijelu suverenog Cipra. Lideri
ciparskih Turaka kasnije su isticali da je ideja za formiranje
„TRSC” njihova i da su je ostvarili bez podrške Turske, što je
bilo politički nerealno.
REAKCIJE NA „TRSC“
Na zahtjev Cipra, Grčke i V. Britanije (18. 11. 1983) održ-
ana je hitna sjednica Vijeća sigurnosti UN i usvojena Rezoluci-
ja br. 541, kojom je ocjenjeno da je Deklaracija o formiranju
„Turske Republike Sjeverni Cipar“ u suprotnosti sa Ciriškim i
Londonskim sporazumima i da će takav postupak pogoršati
stanje na Cipru. Izraženo je žaljenje zbog odluke vlasti ci-
parskih Turaka koja može značiti secesiju dijela Republike Ci-
par, smatrajući je nelegalnom. Takođe se sve zemlje pozivaju
na primjenu ranijih rezolucija o Ciparskom problemu i na pošt-
ovanje suvereniteta, neovisnosti, teritorijalnog integriteta i ne-
svrstanosti Republike Cipar, a od dviju zajednica se traži da o-
dustanu od bilo kakve akcije koja može pogoršati stanje. Protiv
te rezolucije glasao je samo Pakistan - kao nestalni član Vijeća
sigurnosti.
„Kao država jamac po osnovu Sporazuma iz
1960. g. britanska vlada izražava žaljenje zbog
odluke vlasti ciparskih Turaka (o proglašenju tzv.
TRSC). Takav potez je nesumnjivo suprotan
odredbama Sporazuma o jamstvu iz 1960. To
samo može zakomplicirati ionako težak zada-
tak postizanja rješenja ciparskog pitanja koje je
prihvatljivo za obje strane...“
Poruka britanske premijerke Margaret Thatcher
turskom predsjedniku Kenanu Evrenu (16. 11. 1983)
u povodu proglašenja tzv. TRSC.

Na samitu zemalja Komonvelta (29. 11. 1983) osuđeno je

formiranje „TRSC” i zatraženo da nijedna zemlja ne pomaže
akt koji je okarakteriziran kao izazov međunarodnoj zajednici.
Slična osuda ponovljena je i na samitu Komonvelta 1989. go-
dine. Na zahtjev Vlade Cipra, a u vezi s „razmjenom velepo-
slanika“ između Turske i „TRSC”, Vijeće sigurnosti je usvojilo
Rezoluciju br. 550 (11. 5. 1984), uz jedan glas protiv (Pakistan).
Rezolucijom su kao secesionistički akti osuđeni „razmjena ve-

73
leposlanika“ i zakazivanje predsjedničkih i općih „izbora“ na di-
jelu teritorije Cipra pod kontrolom Turaka, a također i najave
naseljavanja Varoše državljanima Turske. Izraženo je i žalje-
nje zbog neprimjenjivanja ranijih rezolucija Vijeća sigurnosti u
vezi sa Ciprom, a posebno Rezolucije br. 541.
Stav Turske o povlačenju intervencijskih trupa sa Cipra
bio je uvažavanje rezolucije UN, a svoje snage će povući tek -
nakon što se postigne rješenje za ciparski problem i neoph-
odna sigurnost za ciparske Turke. Da bi odgovorila zahtjevima
UN, Turska je 1984. godine bila spremna povući svoje trupe -
međutim, odustala je toga na inzistiranje ciparskih Turaka koji
su isticali da je dalje prisustvo na otoku u skladu sa Ciriškim i
Londonskim sporazumom i stavljali znak jednakosti s prisu-
stvom (manje brojnog) vojnog kontingenta Grčke.
„Administracija SAD je osudila de-
klaraciju (o proglašenju tzv. TRSC) od 15.
11. 1983. Zatražili smo od ciparske
turske zajednice da povuku ovaj potez
(deklaraciju) i pozvali sve države u
svijetu da ne priznaju taj samopro-
glašeni entitet.“
Iz pisma predsjednika Ronalda Reagana
predsjedniku Kongresa i vanjskopolitičkog
komiteta Senata SAD (24. 1. 1984) o stanju
mirovnog procesa na Cipru

74
9. NOVI PREGOVARAČKI CIKLUS (1984 - 1992)
PRIJEDLOG DE CUÉLLARA
Posle unilateralnog proglašenja „Turske Republike Sje-
verni Cipar“ nastupio je zastoj u interkomunalnim razgovorima
dviju zajednica. Novi poticaj dao je (novi) glavni tajnik UN Pé-
rez de Cuéllar, raniji specijalni izaslanik Kurta Waldheima za
Cipar (1975 – 1979), koji je uložio sve svoje diplomatsko iskustvo
u rješavanje ciparskog problema. Njegovom zaslugom, radi
oživljavanja razgovora, odustalo se od postupnog i predloženo
je kompleksno rješavanje problema, što su ciparski Turci pri-
hvatili s nešto više entuzijazma.
U dokumentu koji je 1984. godine predložio de Cuéllar –
Nacrtu okvirnog sporazuma – sadržane su osnovne ideje s
dva ranija samita lidera ciparskih zajednica (Makarios–Denktaş iz
1977. i Kiprianu – Denktaş iz 1979) i više puta je modificiran.

ODVOJENI RAZGOVORI
Kao rezultat odvojenih razgovora (proximity talks) glavnog -
tajnika s liderima dviju zajednica u New Yorku (10 – 20. 9. 1984;
15 – 26. 10. 1984. i 26. 11 – 12. 12. 1984.) sačinjena je prva verzija
Nacrta. Dokument je sadržavao prijedlog za formiranje biko-
munalne federacije sa ciparskim Grkom kao predsjednikom i
Turkom kao potpredsjednikom. Ministarski resori bili bi podije-
ljeni u odnosu sedam prema tri u korist Grka, uz obvezu da mi-
nistarstvo inozemnih poslova „pripadne“ Turcima. Odnos u Do-
njem domu parlamenta trebao je biti sedam prema tri, a Gornji
dom da ima jednak broj predstavnika. Takođe je predloženo
da se formira prijelazna vlada i da se vodi računa o stvaranju
fondova koji bi ujednačili ekonomski stupanj razvoja dviju za-

75
jednica i ponovno naseljavanje raseljenih lica i izbjeglica. Va-
roša i šest drugih dijelova teritorije bit će pod administracijom
Ujedinjenih naroda. Nacrtom nisu bila obuhvaćena krupna spor-
na pitanja (razgraničenje, povlačenje neciparskih vojnih snaga). Rasprava
o tim pitanjima odložena je kada je usvojen prijedlog da se, na-
kon potpisivanja sporazuma, formiraju radni komiteti dviju strana
(planirano na sastanku lidera zajednica za 17. 1. 1985).

Nacrt su bezuvjetno prihvatili Turska i ciparski Turci, koji su

vjerovali da će, ako prihvate sporazum s rješenim manjim pitanji-
ma, pokazati da su posvećeni pregovaračkom procesu iz koga
su se spremali istupiti i odustati od glavnog pregovaračkog aduta
– ustupanja dijela teritorije za mir.
Prva reakcija predsjednika Cipra Spirosa Kiprianua bila
je pozitivna, uz isticanje da je Nacrtom osigurava dobra prego-
varačka pozicija za ciparske Grke i da sporazum treba biti pot-
pisan 17. 1. 1985. godine. Međutim, zbog izričitog odbijanja
premijera Grčke Andreasa Papandreua i Kiprianu je promjenio
mišljenje.
Sljedeću verziju Nacrta okvirnog sporazuma liderima za-
jednica de Cuéllar je prezentirao 12. 4. 1985. nakon odvojenih
uvjeravanja. Nova verzija Nacrta nije sadržavala prijedloge ne-
prihvatljive za ciparske Grke, a zbog toga nije bila prihvatljiva
za ciparske Turke.
De Cuéllar je održao dva kruga odvojenih tehničkih raz-
govora s liderima ciparskih zajednica (studeni – prosinac 1985. i
veljača – ožujak 1986). U sljedećoj verziji Nacrta okvirnog spora-
zuma, pripremljenog kao kompromisno rješenje, predloženo je
da:
• nova država Cipar bude „bikomunalna s ustavnog i bizonalna
s teritorijalnog aspekta“;
• predsjednik bude Grk, a potpredsjednik Turčin;
• Kabinet ima 10 ministara; sedam Grka i tri Turčina;
• se izabere Dom predstavnika u odnosu 70 prema 30 i Senat
sa podjednakim brojem članova;
• zajednice formiraju vlastite policijske snage;

76
• ciparski Turci imaju pravo veta na sve odluke federalne vla-
de, i
• ciparski Turci zadrže 29% teritorija.
U završnom dijelu Nacrta predloženo je da se, prije for-
miranja federalne Vlade, razriješe i najspornija pitanja: vrijeme
povlačenja svih neciparskih vojnih snaga s otoka i postizanje
odgovarajućih garancija. Ovu verziju Nacrta bez oklijevanja su
prihvatili ciparski Turci, ali su je ciparski Grci odbili u cjelini, uz
obrazloženje da sadrži negativne elemente. Oni su zahtjevali da:
• se s otoka povuku trupe iz Turske kao preduvjet za bilo ka-
kav sporazum;
• se u sporazum uključe pravo slobodnog kretanja i naseljava-
nja i pravo vlasništva građana na cijeloj teritoriji Cipra, te
• prije zaključenja sporazuma otok napuste svi državljani Tur-
ske koji su se ranije naselili radi promjene demografske i na-
cionalne strukture.
Ta faza razgovora bila je zanimljiva i zbog ekstremno ja-
kih političkih pritisaka na obje strane. Ministri inozemnih poslo-
va V. Britanije i SAD ocjenjivali su prijedloge de Cuéllara kao
„najbolju i poslednju šansu“ za rješavanje ciparskog problema.
S druge strane, neke islamske zemlje (Bangladeš, Indonezija i Paki-
stan) prijetile su da će priznati „Tursku Republiku Sjeverni Ci-
par“ ukoliko razgovori završe ne uspjehom.
Zbog bojazni da bi ciparska država, uslijed naraslih priti-
saka SAD i V. Britanije, ubrzo po ujedinjenju mogla biti inkor-
porirana u članstvo NATO, u kojem su bile i Grčka i Turska,
SSSR je travnja 1986. izašao s prijedlogom za održavanje me-
đunarodne konferencije. Ova konferencija bila bi održana pod
okriljem UN, uz garantiranje statusa Cipra kao neovisne, ne-
svrstane i demilitarizirane zemlje.
Interkomunalni razgovori su zapali u duboku krizu zbog
predsjedničkih izbora na Cipru 1988. godine, Kiprianu je iz-
gubio potporu dijela izbornog tijela iz redova raseljenih Grka s
okupiranog dijela teritorije, a izbore je dobio Georgios Vasiliu
sa sloganom „rješenje za Cipar“, ali bez značajnijih promjena u
općem stavu ciparskih Grka. Usprkos tome, razgovori su na-

77
stavljeni smanjenim intenzitetom. Nešto jači podsticaj pos-
tignut je poslije sastanka Vasiliu - Denktaş tijekom razgovora u
Davosu (Švicarska) u kolovozu
1988. godine.
Pod nadzorom glavnog
tajnika de Cuéllara i njegovog
predstavnika za Cipar, od 1988.
do 1989. godine lideri dviju za-
jednica održali su više od četr-
deset razgovora na Cipru, ali
bez značajnijeg pomaka.
„Sovjetski Savez predlaže
sazivanje međunarodne kon
ferencije o ciparskom pitanju
pod okriljem UN radi pot-
pisivanja ugovora ili drugog
dokumenta koji bi imao slje-
deće elemente rješenja: de-
militarizacija otoka, uključu-
jući povlačenje svih stranih
trupa i uklanjanje svih stra-
nih vojnih baza i lokacija, si-
stem efektivnih međunarod-
nih garancija neovisnosti,
suverenosti, jedinstva i teri-
torijalnog integriteta Repub-
like Cipar i poštivanje od
svih strana njegova statusa
nesvrstane zemlje.“
Iz dokumenta o principima za
rješavanje ciparskog pitanja koje
je travnja 1986. predložio SSSR

Na krizu u interkomunalnim razgovorima utjecali su i ras-

pad SSSR-a, SFRJ, ČSSR i formiranje novih država. Ovi su
događaji utjecali da Denktaş zatraži priznavanje prava na
samoopredeljenje i ciparskim Turcima, što UN nije mogla pri-
hvatiti. Međutim, Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN br. 649 (12.
3. 1990) obje zajednice tretirane su na jednakoj osnovi, uz kori-
štenje termina „dvije zajednice“, „lideri dviju zajednica“ i uz po-
ziv da ulože napore i postignu zajednički prihvatljivo rješenje o
osnivanju federacije koja će biti bikomunalna s ustavnog i bi-
zonalna sa teritorijalnog aspekta. Također se pozivaju da sura-
đuju na jednakoj osnovi s glavnim tajnikom UN u nastavku raz-
govora i da se uzdrže od bilo kakve akcije koja može pogoršati
stanje na Cipru.

78
PRIJEDLOG CIPARSKE VLADE
Ciparska je vlada 30. siječnja 1989. podnijela komplek-
sne prijedloge turskoj strani za formiranje federalne države. Is-
takla je da su prijedlozi u potpunoj suglasnosti s Poveljom UN,
rezolucijama Opće skupštine i Vijeća sigurnosti te sa zaključci-
ma sa sastanaka Makarios – Denktaş i Kyprianou – Denktaş
te da su u njima ispoštivani posebni i sigurnosni interesi dviju
zajednica. Njihov je cilj bio postizanje pravednog rješenja
ciparskog problema, održavanje jedinstva zemlje, njenog su-
vereniteta i nesvrstanosti, uz neophodnu demilitarizaciju, od-
nosno povlačenje svih stranih vojnih snaga s otoka i naseljeni-
ka iz Turske čiji je cilj bio promjena demografske strukture.
Predložene su multilateralna jamstva neovisnosti federacije,
koje bi pružile zemlje članice Vijeća sigurnosti u skladu sa Pove-
ljom UN, bez prava da bilo tko garantira unilateralno pravo inter-
vencije.
Prijedlozima se zahtjeva da se teritorijalni problemi regu-
liraju u pregovorima dviju strana i isticanjem zahtjeva za po-
vratak grčkih izbjeglica u svoje domove i ponovno naseljavanje
Varoše. U pogledu ustavnih rješenja predloženo je da republi-
ka bude federalno uređena, sastavljena od dvije regije pod na-
zivom „provincije“ i da značajna odlika bude suradnja i partici-
pacija dviju zajednica na federalnoj razini na jednakoj osnovi i
uz potpunu zaštitu njihovih vjerskih, obrazovnih i kulturnih po-
sebnosti.
PRIJEDLOG ZA MEĐUNARODNU KONFERENCIJU
Tijekom posjete premijera Grčke, 8. 6. 1991. Nacionalni
savjet Cipra odlučio je glavnom tajniku UN predložiti održava-
nje međunarodne konferencije o ciparskom problemu. Konfe-
rencijom bi predsjedavao glavni tajnik, uz sudjelovanje zemalja
članica Vijeća sigurnosti, Grčke, Turske i dvije ciparske zajed-
nice. Uz izražavanje podrške rezolucijama Opće skupštine i
Vijeća sigurnosti o rješavanju ciparskog problema, Nacionalni
savjet je predložio da se na konferenciji razmatraju i riješe svi
osnovni aspekti krize. Ta ideja predstavlja ponavljanje ideje
glavnog tajnika UN i SSSR-a iz 1986. godine.

79
 Izjavom od 27. lipnja iste godine glavni tajnik UN je po-
zdravio ideju o održavanju Međunarodne konferencije ako bi
ona rezultirala sporazumom o rješenju ciparskog problema. Za
održavanje te konferencije, predlažući rujan 1991. godine, za-
ložio se i predsjednik SAD George Bush, koji je uspio dobiti
pristanak Grčke i Turske, ali je Turska kasnije odustala.

Slika 9.
Zona razdvajanja u središnjoj nikozijskoj ulici Lidra

80
10. SET IDEJA
Shodno Rezoluciji Vijeća sigurnosti br. 750 (3. 4. 1992), iz-
među 18. i 23. 6. 1992. glavni tajnik je u sjedištu UN u New
Yorku obavio po pet odvojenih razgovora i jedan kratki zajed-
nički susret s liderima dviju ciparskih zajednica. Jedini uspjeh
toga bio je dogovor da se nastave direktni razgovori od 15.7.
do 11. 8. 1992, na kojima su razmatrana teritorijalna pitanja.
Grčka strana je zahtjevala teritorijalne ustupke od ciparskih
Turaka prije nastavka razgovora. Nasuprot tome, ciparski Tur-
ci su se zalagali da se teritorijalno pitanje rješava na odvoje-
nim referendumima zajednica.
U izvještaju Vijeću sigurnosti, 21. 8. 1992. godine glavni
tajnik UN Pérez de Cuéllar podnio je najkompleksniji prijedlog
za rješenje Ciparskog problema, poznat kao „Set ideja“, koje
su izložene u sto paragrafa, zajedno s prijedlogom za teritori-
jalno razgraničenje dviju zajednica (mape). Povodom toga, glav-
ni tajnik je upozorio da održavanje statusa quo na Cipru nije
prihvatljivo i da Vijeće sigurnosti treba ozbiljno razmotriti podu-
zimanje alternativnih akcija za rješenje ciparskog problema u-
koliko ne uspije novi krug razgovora dviju zajednica, planiran
za listopad 1992. godine. U dijelu osnovnih principa „Seta ide-
ja” najznačajnije je sljedeće: (...)
8. Ciparska grčka i turska zajednica formirat će bikomunalnu i
bizonalnu federaciju. Sve nadležnosti koje ne pripadaju Fe-
deraciji vršit će zajednice;
9. Federalni ustav stupit će na snagu nakon što ga zajednica
usvoji na odvojenim referendumima i moći će se mijenjati
samo uz odobrenje obje federalne države;

81
10. Federalna republika bit će jedinstvena teritorija sastavljena
od dvije politički jednake federalne države;
11. Federalna republika imat će jedinstven i nedjeljiv suvereni-
tet, koji proistječe jednako iz grčke i turske zajednice;
18. Dvije federalne države imat će identična ovlaštenja i funk-
cije;
55. Sporazum o garancijama (iz 1960.) osigurat će neovisnost i
teritorijalni integritet federalne republike i spriječit će ujedi-
njavanje cjeline ili dijela s bilo kojom zemljom i bilo koju for-
mu podjele i secesije; osigurat će sigurnost grčke ciparske
i turske ciparske federalne države i spriječiti da bilo koja
zajednica unilateralno promjeni Ustav; i
67. Grčka ciparska i turska ciparska zajednica suglasne su o
pitanju teritorija federalnih država koje administriraju, uzi-
majući u obzir Sporazum sa samita Makarios – Denktaş
1977. godine.
Vijeće sigurnosti je prihvatilo „Set ideja“ glavnog tajnika i
osnažilo ih svojom Rezolucijom br. 774 (26. 8. 1992.), izražavaju-
ći nadu da će biti dovoljne da se obje strane pokrenu i postig-
nu svestrani sporazum. Rezolucijom se ističe stav Vijeća si-
gurnosti da rješenje problema mora biti temeljeno na državi
Cipar s jedinstvenim suverenitetom i međunarodnim subjektivi-
tetom i jedinstvenim državljanstvom, sastavljenoj od dvije poli-
tički jednake zajednice u bikomunalnoj i bizonalnoj federaciji,
ali tako da rješenje mora isključiti uniju cijele ili dijela zemlje s
nekom drugom zemljom ili bilo koju formu podjele ili secesije.
REAKCIJA OTOČKIH ZAJEDNICA
Očekivalo se da će „Set ideja” biti prihvaćen bez posta-
vljanja uvjeta; međutim, to se nije dogodilo. Denktaş je izjavio
da njegova, turska, zajednica može prihvatiti veliku većinu iz
„Seta ideja“, uz istovremeno odbijanje prijedloga teritorijalnog
razgraničenja. Također je, kako se kasnije pokazalo zbog tak-
tičkih razloga, tijekom rasprave o ustavnim rješenjima predlo-
žio da se formira „Međuvladin savjet“ umjesto federalne vlade.
Na početku razgovora Vlada Turske obećala je glavnom tajni-
ku da će podržavati „Set ideja“, ali je u praksi podržavala samo
82
stavove Raufa Denktaşa. Lider ciparskih Grka Georgios Vasi-
liu prihvatio je uvjetno „Set ideja“ i mape samo kao bazu za
postizanje sveukupnog okvirnog sporazuma. Zbog različitih
stavova nije održan (26. 10. 1991.) planirani susret predsjednika
Cipra i Denktaşa - koji je odbio da doći na sastanak.
MJERE GRAĐENJA POVJERENJA
Novi krug razgovora predsjednika Cipra Vasiliua i lidera
ciparskih Turaka Denktaşa s glavnim tajnikom UN održana je
u New Yorku od 26. 10. do 11. 11. 1992. godine. Konstatiraju-
ći duboku krizu povjerenja između dviju zajednica, glavni tajnik
je u izvještaju Vijeću sigurnosti UN 19. 11. 1992. najavio mjere
za izgradnju povjerenja. Prema Rezoluciji Vijeća sigurnosti br.
789 (24. 11. 1992.) predložene su sljedeće mjere:
• kao prvi korak k povlačenju svih neciparskih vojnih snaga ko-
je je predviđeno „Setom ideja“, te snage moraju biti znatno
reducirane;
• sve vojne snage na Cipru moraju sarađivati s UNFICYP-om;
• shodno Rezoluciji VS br. 550 (1984), kontrolu UNFICYP-a
proširiti na Famagustu/Varošu;
• obje zajednice trebaju podsticati svoje ljude na direktne kon-
takte sa pripadnicima druge zajednice smanjenjem restrikcija
u tampon-zoni;
• smanjiti restrikcije za posjete stranaca preko zone razdva-
janja;
• svaka strana mora promovirati bikomunalne poslovne projek-
te;
• obje strane moraju se založiti za popis stanovnika na cijelom
Cipru pod okriljem Ujedinjenih naroda; i
• obje strane moraju pomoći Ujedinjenim narodima da u odre-
đenim lokacijama izrade studije izvodljivosti o ponovnom na-
seljavanju ljudi pogođenih teritorijalnim razgraničenjima i oni-
ma koji će se naseliti u oblastima pod kontrolom turske admi-
nistracije.

83
 Predsjednik Cipra Vasiliu pozitivno je ocjenio mjere za
građenje povjerenja i izrazio nadu da će biti od pomoći u rješa-
vanju ciparskog slučaja. Međutim, lider ciparskih Turaka Den-
ktaş odbio je mjere i zapretio da će podnijeti ostavku ukoliko
se nastavi s pritiskom za njihovo prihvaćanje.
Novi kratak zastoj razgovora nastupio je zbog predsjed-
ničkih izbora na Cipru (veljača 1993. ponovo je izabran Glafkos
Klerídis). Odmah nakon izbora glavni tajnik UN pozvao je lidere
ciparskih zajednica da pristupe neposrednim razgovorima na
osnovu njegovog „Seta ideja”, počinjući od primjene mjera za
građenje poverenja.
PRIJEDLOZI OPĆE SKUPŠTINE UN
Nakon pripremnog sastanka glavnog tajnika UN s lideri-
ma ciparskih zajednica (New York, 30. 3. 1993.), dana 24. svibnja
1993., također u New Yorku, glavni tajnik je predsjedniku Glaf-
kosu Klerídisu i Raufu Denktaşu prezentirao tri dokumenta ko-
ja su sadržavala sljedeće mjere za građenje poverenja:
• stavljanje dijela Famaguste/Varoše, koju kontrolira turska
strana, pod kontrolu administracije UN radi bilateralnih konta-
kata i komercijalnih poslova za obje strane;
• otvaranje aerodroma Nikozija za civilni promet pod kontrolom
Ujedinjenih naroda;
• primjenjivanje mjera za podsticanje interkomunalnih kontaka-
ta kojim bi se osigurao povratak međusobnog povjerenja za-
jednica na otoku, uz naglašavanje da mjere nisu zamjena za
ukupni sporazum o rješavanju ciparskog problema.
Klerídis je prihvatio da se ponuđene mjere razmatraju,
izražavajući nadu da to neće direktno ili indirektno doprinijeti
priznavanju „Turske Republike Sjeverni Cipar“. Druga strana
je, prije svega zbog unutarnjih razloga pred „predsjedničke iz-
bore“ (12. 11. 1993.), ponuđene mjere uvjetovala ukidanjem em-
barga Cipra na zračne i pomorske luke u sjevernom dijelu
otoka, što su Klerídis i UN odbili. Također je prigovarano na
prijedlog da UN ubire carinske takse. Denktaş je, nakon kon-
sultacija s Ankarom, odbio doći u New York radi nastavka raz-
govora zakazanih za 14. lipnja 1993. godine.
84
 Vijeće sigurnosti je svojom Rezolucijom br. 889 (15. 12.
1993.)zadužilo glavnog tajnika UN da nastavi kontakte s lideri-
ma dviju zajednica. Poslije dva dana on im je uputio pismo u
kojem je izrazio nadu da će se ubrzo postići sporazum o pri-
mjeni mjera za građenje povjerenja, jer se očekuje da će se ti-
me promijeniti negativna politička atmosfera. Suglasnost lidera
dobivena je poslije više obavljenih razgovora s izaslanikom
glavnog tajnika UN tijekom siječnja 1994. godine.
DEMILITARIZACIJA
Predsjednik Cipra Klerídis je 17. 12. 1993. uputio pismo
glavnom tajniku UN, u kojem je predložio demilitarizaciju o-
toka, uključujući i Nacionalnu gardu (12.500 pripadnika). Uvjet za
to bio je povlačenje okupacijskih snaga Turske (30.000 pripad-
nika) sa sjevernog dijela otoka i raspuštanje vojnih snaga ci-
parskih Turaka (4.500 pripadnika). Također je predložio da se sve
oružje preda na čuvanje snagama UNFICYP-a. Lider cipar-
skih Turaka odbio je prijedlog Klerídisa a kao propagandistički.
Nakon što je glavni tajnik zatražio mišljenje od Vlade Turske u
Ankari, odgovoreno mu je da je za to nadležan Denk-taş.
U skladu s pozivom glavnog tajnika UN otočkim zajedni-
cama, pod pokroviteljstvom njegovog specijalnog izaslanika za
Cipar Gustava Feissela, u Nikoziji je u razdoblju veljača-lipanj
1994. godine održano više posrednih razgovora lidera. Turska
strana je pokazivala spremnost da potpiše sporazum o primje-
ni mjera za građenje povjerenja. U pismu glavnom tajniku Ki-
prianu je izašao s novim zahtjevom – osiguranje dodatne teri-
torije od turske strane oko Varoše pod kontrolom Ujedinjenih
naroda i dozvola za sletanje na aerodrom Nikozija samo za
grčke avione.
Glavni tajnik je prihvatio dodatne grčke zahtjeve, ali ih je
odbio Denktaş, obrazlažući to činjenicom da se nisu nalazili u
originalnom paketu mjera za građenje povjerenja. Međutim, na
pritisak SAD i V. Britanije i uz obećanje korekcija, Denktaş je
nastavio razgovore.

85
 Pred samit Europske Unije na Krfu (lipnja 1994. godine) i u
očekivanju prijema Cipra, predsjednik Klerídis je zaprijetio os-
tavkom ukoliko se razgovori ne zadrže na mjerama za građe-
nje povjerenja od 21. ožujka, koje je prezentirao glavni tajnik
Boutros Boutros-Ghali. Dodatni problem iskrsnuo je poslije za-
brane Europskog suda pravde na uvoz robe iz turskog dijela
bez deklaracije „Republika Cipar“, što je utjecalo na novi za-
stoj. Istovremeno, „parlament TRSC” je 29. kolovoza 1993. go-
dine usvojio rezoluciju kojom se traži veće približavanje Tur-
skoj i odustajanje od predloženog federalnog rješenja za Ci-
par, u očiglednoj koordinaciji s Ankarom, čiji se ministar ino-
zemnih poslova založio za priznavanje „TRSC”.
Na redovnom zasjedanju Opće skupštine UN, u rujnu
1994. godine, ministar inozemnih poslova Grčke ocjenio je da
je prisustvo okupacijskih snaga Turske na znatnom dijelu o-
toka osnovni uzrok svih problema i zatražio da se primjene od-
govarajuće rezolucije o njihovom povlačenju. U pismu upuće-
nom glavnom tajniku UN, ministar inozemnih poslova Turske
podržao je mjere za građenje povjerenja i založio se za otkla-
njanje glavne prepreke da ih prihvati ciparska turska zajednica
– povlačenje odluke Europskog suda pravde o zabrani uvoza
robe iz turskog dijela Cipra.
RAZGOVORI U NIKOZIJI
Između 18. i 31. listopada 1994. predsjednik Klerídis i li-
der ciparskih Turaka Denktaş održali su seriju neformalnih raz-
govora u Nikoziji, u rezidenciji specijalnog predstavnika glav-
nog tajnika Faysala. Na dnevnom redu trebala je biti primjena
zahtjeva glavnog tajnika UN da „razrade na praktičan i konkre-
tan način putove kojima bi mogao biti učinjen napredak u po-
gledu primjene mjera za građenje povjerenja i u pogledu posti-
zanja dugotrajnog rješenja za ciparski problem“.
Za neuspjeh neformalnih razgovora turska strana optuži-
vala je Klerídisa zbog zahtjeva za prijem Cipra u Europsku uni-
ju, ali je Denktaş za pregovaračkim stolom prvi put spomenuo
ideju o ograničenoj uniji „TRSC“ s Turskom, čiji je tvorac bio
turski političar Bülent Ecevit; Denktaş ni sam nije snažno podr-

86
žavao ideju, ali ju je plasirao kao kontratezu ciparskom zahtje-
vu za prijem Cipra u EU, koji je postupak bio u toku. Dodatna
prepreka za angažiranje Ujedinjenih naroda bili su „izbori“ u
„TRSC”, organizirani početkom prosinca 1994. godine, nakon
međustranačkih sučeljavanja, između ostalog, i o rješenju
ciparskog problema.
INICIJATIVA RAUFA DENKTAŞA
Lider ciparskih Turaka Denktaş je 20. siječnja 1995. Go-
dine lansirao mirovnu inicijativu u 14 točaka, čiji je osnovni cilj
bio da se stvori nova atmosfera između dviju strana i pridone-
se postizanju konačnog sporazuma. Naglašavajući da je Cipar
zajednička domovina dviju zajednica i potvrđujući da se cipar-
ska turska zajednica zalaže za bikomunalnu i bizonalnu fede-
raciju, Denktaş je izjavio da je spreman raspravljati o pitanju
ciparskog članstva u EU nakon postizanja sporazuma. Tako-
đer se založio da turska strana podrži prilaz „teritorija za pri-
hvatljivo rješenje“. Ideje Raufa Denktaşa podržali su glavni -
tajnik UN i američka administracija, ali ih je u pismenom pri-
općenju odbio Glafkos Klerídis (23. 1. 1995.).
Tijekom 1995. godine nije bilo značajnijih razgovora iz-
među lidera dviju zajednica. Održano je više odvojenih razgo-
vora specijalnog predstavnika glavnog tajnika UN s liderima
dviju zajednica prvenstveno radi uvjeravanja kako su potrebni
direktni međusobni razgovori, ali se u tome nije uspio. Činilo
se i da je pažnja Ujedinjenih naroda, izuzev što su redovno
produžavale mandat snagama UNFICYP-a, i drugih međuna-
rodnih faktora, bila odvraćena od rješavanja ciparskog proble-
ma. Razlog za to bio je razmatranje prijema Cipra u članstvo
EU, čemu su se ciparski Turci protivili, uz podršku Turske.
Predsjednik Turske i „predsjednik TRSC” potpisali su 28. 12.
1995. zajedničku Deklaraciju, kojom su se založili da se prijem
Cipra tretira na interkomunalnim razgovorima. Tek nakon po-
stizanja sporazuma obiju zajednica o suverenitetu i jednakosti
otvorila bi se rasprava o prijemu Cipra u Europsku Uniju.

87
UJEDINJENI NARODI I CIPAR
Poslije rasprave u Općoj skupštini UN na redovnom za-
sjedanju, Vijeće sigurnosti je (19. 12. 1995.) usvojilo Rezoluciju
br. 1032 kojom je izražena zabrinutost zbog nastavljene mo-
dernizacije svih vojnih snaga na Cipru i nedostatka napretka
glede znatnijeg smanjenja broja stranih trupa (Turska) na otoku,
te je pozvalo glavnog tajnika UN i zainteresirane strane da na-
stave napore u tom pravcu. Istovremeno je ponovilo koliko je
značajno da lideri dviju zajednica prihvate mjere za izgradnju
povjerenja.
Ožujka, odnosno svibnja, 1996. godine SAD su pred
predsjedničke izbore, slanjem izaslanika na Cipar, u Grčku i
Tursku pokušale ponovo pokrenuti interkomunalne razgovore.
U tome se nije uspjelo, jer su izbori na Cipru bili planirani za
lipanj. U redovnom izvještaju za period prosinac 1995. – ožu-
jak 1996., glavni tajnik UN pozvao je obje zajednice da daju
puni doprinos u rješavanju ciparskog problema i, posebno,
„vlasti ciparskih Turaka“ da otklone prepreke za takve kontakte
(ubojstvo grčkog vojnika).

Napredak nije postignut ni poslije odvojenih kontakata

glavnog tajnika UN Boutros-Ghalia s liderima zajednica u Ni-
koziji i Istanbulu lipnja 1996. godine, kada je, greškom ili ne,
Denktaşa oslovio kao predsjednika. Denktaş je izjavljivao da je
spreman na direktne razgovore na osnovu „Seta ideja“, uz po-
štivanje dva uvjeta: jednakost dviju zajednica, pa i u donošenju
odluka buduće federalne vlade, i potpuno poštivanje Sporazu-
ma iz 1960. godine, uz zadržavanje prava Turske kao države
jamca na intervenciju. Glafkos Klerídis je sugerirao glavnom -
tajniku UN da se tijekom odvojenih razgovora razmatraju slje-
deća pitanja: sigurnost, članstvo Cipra u EU, teritorijalno pita-
nje, suverenitet i politička jednakost te ga obavjestio da Cipar
odustaje od ranije datog prijedloga za demilitarizaciju. Vijeće
sigurnosti se, svojom Rezolucijom br. 1062 (28. 6. 1997.), sugla-
silo s ocjenom iz izvještaja glavnog tajnika UN o pogoršanju
stanja na Cipru i dugotrajnom zastoju interkomunalnih razgo-
vora. Vijeće je, također, zatražilo od lidera dviju zajednica da
nastave koristiti dobre usluge glavnog tajnika UN i rade na
88
stvaranju osnova za nastavak razgovora i postizanje rješenja
ciparskog problema. Točkom 13. iste rezolucije, Vijeće sigur-
nosti je pozdravilo odluku Europske Unije o početku pregovora
sa Ciprom u vezi s prijemom u punopravno članstvo, i to ocje-
nilo kao korak koji može pozitivno utjecati na razvoj događaja.
Po nalogu glavnog tajnika UN, na Cipru i u regiji je u
razdoblju rujan - studeni 1996. boravio njegov novi specijalni
izaslanik Han Sung-Joo kako bi razgovore pokrenuo s mrtve
točke. Do kraja 1996. godine nije bilo susreta lidera dviju za-
jednica. Jedino je Denktaş, povodom ubojstva jednog cipar-
skog Grka, koje su počinili ciparski turski vojnici, 12. studeno-
ga uputio pismo sućuti predsjedniku Klerídisu. U nastavku pi-
sma Denktaş je ponovio stavove ciparske turske zajednice o
rješavanju ciparskog problema.
Na osnovu izveštaja glavnog tajnika UN za razdoblje li-
panj - prosinac 1996. godine, Vijeće sigurnosti je usvojilo Re-
zoluciju br. 1092 (23. 12. 1996.), kojom (paragraf 8) „još jednom po-
ziva sve zainteresirane da se posvete smanjenju odbrambenih
troškova i broja stranih trupa u Republici Cipar kako bi pomogli
obnovi povjerenja zajednica i kao prvi korak k povlačenju ne-
ciparskih snaga, kako je opisano u ’Setu ideja’; naglašava zna-
čaj moguće demilitarizacije Cipra kao korak u postizanju sveo-
buhvatnog sporazuma; i poziva ponovo glavnog tajnika da na-
stavi napore u tom pravcu“. Točkom 14. iste rezolucije Vijeće
je reafirmiralo svoj stav „da rješenje problema mora biti bazira-
no na državi Cipar s jedinstvenim suverenitetom, međunarod-
nim subjektivitetom i državljanstvom, s garantiranom neovi-
snosti i teritorijalnim integritetom, sastavljenoj od dvije politički
jednake zajednice, kao što je opisano u ranijim relevantnim re-
zolucijama, i takvo rješenje mora isključiti uniju cijele ili dijela
zemlje s bilo kojom drugom zemljom ili bilo koju formu podjele
i secesije“.
U drugoj polovici 1996. godine, radi istog cilja i bez us-
pjeha, na Cipru i u regiji boravili su visoki funkcionari Francu-
ske, Irske, V. Britanije i SAD kao i predsjedavajući EU.

89
DEKLARACIJA TURSKA – „TRSC”
U Deklaraciji koju su potpisali predsjednik Turske i „pred-
sjednik TRSC” 20. siječnja 1997. godine objavljeni su zajed-
nički stavovi i odluke u vezi s rješavanjem ciparskog problema.
Reafirmirajući sistem garancija prihvaćen 1960. godine, potpi-
snici su istakli da prava ciparskih Turaka proistječu iz međuna-
rodnih sporazuma, te da je njihova politička i legalna jednakost
važna za rješavanje problema. Osuđeni su: pojačano naoruža-
vanje ciparskih Grka i njihova „zajednička vojna doktrina obra-
ne“ s Grčkom, a posebno odluka o kupovini ruskih raketnih si-
stema S-300 i njihovom razmještaju na Cipru, zbog čega je
„priprijećeno“ da će Turska i „TRSC” poduzeti odgovarajuće
mjere. U tom kontekstu u Deklaraciji je naglašeno:
• Turska će garantirati sigurnost ciparskih Turaka;
• svaki napad na „TRSC“ biće smatran napadom na Tursku;
• ako se nastavi zajedničko grčko-ciparsko naoružavanje i u-
grožavanje balansa snaga, bit će poduzete recipročne mjere;
• ako ciparski Grci nastave s izgradnjom vojnih baza, isto će
učiniti i TRSC;
• uspostavit će se zajednička vojna doktrina Turske i „TRSC“;
• odbijanje grčke ciparske strane da prihvati „Set ideja“ glav-
nog tajnika doprinijelo je petogodišnjem zastoju u pronalaže-
nju rješenja za Ciparski problem;
• administracija južnog Cipra, koja nastoji predstaviti kao „Vla-
da Republike Cipar“, nije legalna i to je, u stvari, samo grčka
ciparska administracija;
• davanje zelenog svjetla Cipru za prijem u Europsku Uniju je
povijesna greška koja će imati destruktivni efekt na interko-
munalne razgovore;
• svaki unilateralni korak grčke ciparske administracije glede
EU članstva ubrzat će integracijske procese „TRSC“ i Turske;
• predstavnici „TRSC“ bit će uključeni u delegacije Turske ka-
da se raspravlja o ciparskom problemu;
• politički mehanizam konsultacija, predviđen Deklaracijom od
28. 12. 1995., bit će proširen na obrambena pitanja.

90
 Shodno Deklaraciji - Turska i „TRSC” su 6. 8. 1997. pot-
pisale Sporazum o formiranju Savjeta za udruživanje. Zadatak
Savjeta bio je da formulira mjere ekonomske, financijske, poli-
tičke i obrambene integracije Turske i „TRSC”. Turska i
„TRSC” razmjenile su ratifikacijske dokumente u Nikoziji 13.
ožujka 1998. godine.
INTERKOMUNALNI RAZGOVORI – TREĆI NASTAVAK
Početkom 1997. godine nastavljeno je dalje naoružava-
nje odvojenih vojnih snaga na Cipru. Naime, Vlada Cipra je 6.
siječnja objavila da će kupiti određeni broj visokosofisticiranih
raketnih sistema od Ruske Federacije (S-300), što je izazvalo
dalje zaoštravanje interkomunalnih odnosa i oponiranje „TR
SC”, koju je Turska podržavala ratobornim izjavama. U „zele-
noj liniji“ i oko nje bilo je više incidenata sa žrtvama na obje
strane, zbog čega su vojne vlasti obiju strana Rezolucijom
Vijeća sigurnosti br. 1117 (27. 6. 1997.) pozvane da se suzdrže
od bilo kakve akcije koja bi mogla pojačati tenzije, posebno u
tampon-zoni.
Posllije duže pauze, na pismeni poziv i pod pokrovitelj-
stvom glavnog tajnika UN Kofi Annana, u blizini New Yorka (9 -
13. 7. 1997) sastali su se predsjednik Klērídēs i lider ciparske
turske zajednice Denktaş. Dvojica lidera dogovorila su se da
izrade nove principe međusobnih razgovora i da interkomunal-
ne razgovore nastave u Švicarskoj (11 - 15. kolovoza 1997.).
U funkciji pripreme nastavka razgovora i pod vođstvom
Diega Cordoveza, novo-imenovanog specijalnog izaslanika
glavnog tajnika UN za Cipar, Klerídis i Denktaş su održali dva
sastanka u njegovoj rezidenciji u Nikoziji, 28. i 31. srpnja 1997.
godine.
Kao osnovu za predstojeće razgovore, Cordovez je lide-
rima prezentirao „non-paper“, u osnovi zasnovan na „Setu ide-
ja“, u kome se posebno ističe:
• rješenje ciparskog problema zasnivat će se na relevantnim
rezolucijama UN i na dogovorima lidera zajednica postignu-
tim 1977. i 1979. godine;

91
• sveobuhvatni sporazum, postignut pregovorima, uključivat će
obvezu verifikacije na posebnim referendumima zajednica;
• novi ustav države Cipar bit će vrhovni akt, a odnosi dviju zajed-
nica bit će na federalnoj osnovi. Država će biti bikomunalna s
ustavnog i bizonalna s teritorijalnog aspekta;
• nova država imat će nedjeljiv suverenitet koji jednako proizi-
lazi iz grčke i turske ciparske zajednice i isključivat će uniju
Cipra u cjelini ili djelimično s bilo kojom stranom državom, te
bilo koju formu podjele i secesije;
• nova federalna država nastavit će održavanje specijalnih ve-
za s Grčkom i Turskom i zemljama Komonvelta.
U dogovoreno vrijeme, razgovori Klerídis – Denktaş o-
držani su u Gionu (Montre), pod predsjedništvom Diega Cordo-
veza, ali sporazum nije postignut. Razlozi su sljedeći:
• turska strana je prigovarala izbacivanju iz osnovnog „non-pa-
per“ stava da suverenitet proističe iz dviju zajednica i zadrža-
vanju samo stava da će „nova federalna država imati jedin-
stven i nedjeljiv suverenitet“;
• razilaženje po pitanju garancija buduće federacije: turska
strana bila je za održavanje garancija u skladu sa sporazumi-
ma iz 1960. godine, a grčka za novi sistem (Grčka, Turska i V.
Britanija plus Europska unija ili članice Vijeća sigurnosti);
• Denktaş je zapretio da će razgovori u Gionu biti poslednji
ukoliko Cipar bude primljen u Europsku Uniju.
Krajem rujna 1997. godine, u nikozijskoj rezidenciji Cor-
doveza ponovo su se sastali Klerídis i Denktaş radi razmatra-
nja sigurnosnih pitanja. Iako bez postignutog dogovora, raz-
matrana su pitanja prisustva stranih vojnih snaga na Cipru i
kupovine ruskih raketa S-300. Intencija Cordoveza bila je da
dvije zajednice počnu s primjenom mjera za smanjenje tenzija
na otoku. Na sastanku glavnog tajnika UN s liderima dviju za-
jednica u New Yorku (6. 10. i 3. 11. 1997.) nije postignut napre-
dak, kao ni tijekom boravka Cordoveza na Cipru i u regiji kra-
jem studenoga iste godine, kada je, zbog predstojećih izbora
na Cipru, samo preliminarno dogovoreno da se slijedeći susret
održi ožujka 1998. godine.

92
 Odluka Europske Unije da ožujka 1998. godine otpočne
razgovore o prijemu Cipra dodatno je otežavala perspektivu
nastavka interkomunalnih razgovora. „Parlament TRSC“ je u
znak protesta odlučio da se iz njih isključi i zahtjevao je da se
razgovori nastave nakon priznavanja njenog suvereniteta, te da
se nastave kao razgovori dviju država, odnosno vlada.
Poslije neuspješne misije Richarda Holbrookea, specijal-
nog izaslanika predsjednika SAD za Cipar, i nerealiziranih pri-
jetnji Turske da će problem pokrenuti pred Vijećem sigurnosti,
u ponovljenom pokušaju da oživi interkomunalne razgovo-
re, Cordovez je doputovao u Nikoziju (18 - 21. 3. 1998.).
Prije dolaska Cordoveza, Rauf Denktaş je izjavio da će
se „TRSC” ujediniti s Turskom ukoliko Europska Unija primi
„grčku ciparsku administraciju“, kako su nazivali Republiku
Cipar, u EU. Također, „parlament TRSC“ je usvojio rezoluciju
u kojoj je priznavanje „TRSC” iznijeto kao preduvjet za nasta-
vak interkomunalnih razgovora. U odvojenim razgovorima s
Cordovezom, Denktaş je, zbog početka razgovora o prijemu
Cipra u EU, zahtjevao priznavanje jednakog suvereniteta za
svoju zajednicu, što predsjednik Klerídis nije odobrio, i zatražio
je hitan sastanak s glavnim tajnikom UN. Cordovez se u raz-
govorima s Denktaşom i dalje zalagao za interkomunalne raz-
govore na ranije utvrđenim principima iz rezolucija UN što zna-
či – bikomunalna i bizonalna federacija kao rješenje za cipar-
ski problem, u čemu je imao i podršku predsjednika Klerídisa.
Isti stav – odbijanje interkomunalnih razgovora – Denktaş je
ponovio i prilikom susreta s glavnim tajnikom UN Annanom u
Ženevi 28. ožujka 1998. godine.
Tijekom redovnog zasedanja Opće skupštine UN, glavni
tajnik je u New Yorku (25. i 30. 9. 1998.) razgovarao s predsjedni-
kom Klerídisom i Denktaşom. Shodno instrukcijama glavnog
tajnika, novoimenovana šefica misije UN na Cipru Marga-
ret Hercus sve do kraja iste godine nastavila je s uvjeravanjem
lidera dviju zajednica da nastave direktne interkomunalne raz-
govore. Uz njeno posredništvo, od 16. listopada 1998. godine
Kleridis i Denktaş su u Nikoziji započeli seriju tajnih sastanaka.

93
 U izvještaju Vijeću sigurnosti (22. 6. 1999.) o svojim dobrim
uslugama na Cipru, glavni tajnik UN je ocjenio da, uz neposto-
janje sporazuma dviju zajednica, dugogodišnji konflikt i tenzije
mogu biti uzrok dalje nestabilnosti. Naglasivši da mlade gene-
racije treba da žive u miru i prosperitetu, glavni tajnik je dodao
da je ciparski problem iskompliciran legalističkim apstrakcija-
ma i etiketiranjima, od čega dvije zajednice treba da se suzdr-
žavaju. Na osnovu dotadašnjih pregovora s dvojicom lidera i
između njih, glavni tajnik je izdvojio glavne elemente nespora-
zuma: sigurnost, podjela vlasti i vlasničko i teritorijalno pitanje.
Na zahtjev Vijeća sigurnosti (Rezolucija br. 1250 od 29. 6.
1999.) i zaključka sa Samita lidera G-8 (18 – 20. 6. 1999.), glavni
tajnik UN je zadužen da do kraja 1999. godine pozove lidere
dviju zajednica na nastavak interkomunalnih pregovora. Istom
rezolucijom Vijeće sigurnosti ponovo je pozvalo lidere dviju za-
jednica da podrže takvu akciju i da u pregovorima nastupaju u
dobroj volji, otvoreno, bez preduvjeta i s punim poštovanjem
sporazuma i relevantnih rezolucija Ujedinjenih naroda.
Lipnja 1999. godine Vlada Republike Cipar donijela je
odluku da odustane od razmještaja raketa S-300 na otoku ka-
ko bi doprinijela nastavku interkomunalnih razgovora.

94
11. ANNANOV PLAN (1999 - 2008)
OBNOVA PREGOVORA
Krajem 1999. godine pregovori su obnovljeni na inicijati-
vu Vijeća sigurnosti UN (Rezolucija 1250/99). Dvije strane prihvati-
le su poziv (novog) glavnog tajnika UN, Kofi Annana, na zajed-
nički sastanak. Prvi susret na visokom nivou (pod pokroviteljstvom
Annana) održan je prosinca 1999. godine u New Yorku. Ovi raz-
govori označili su i poče-
„Kina smatra da neovisnost, su-
tak procesa stvaranja verenitet i teritorijalni integritet Cipra
najsveobuhvatnijeg i naj- i njegov stav o nesvrstavanju treba
detaljnijeg mirovnog spo- poštivati, a da bi relevatne rezolucije
razuma u dosadašnjem UN trebalo istinski provoditi...Kina
toku ciparske krize. podržava napore glavnog tajnika
UN.“
Potpredsjednik NR Kine Hu Jintao tijekom
susreta sa ciparskim predsjednikom .
Klērídēsom u Nikoziji, 16. 1. 2001.

Drugi sastanak je održan veljače 2000. godine u Ženevi,

a treći srpnja iste godine. Pregovore između dvije strane je vo-
dio peruanski diplomat Alvaro de Soto, specijalni izaslanik
glavnog tajnika UN. U četvrtom krugu pregovora u New Yorku,
rujna 2000. godine, ciparski Grci su nastupili oštrije imajući u
vidu svoju ojačanu međunarodnu poziciju nakon početka pre-
govora s EU. I sami mirovni pregovori su u sve većoj mjeri po-
primali „europsku dimenziju“. Glavni tajnik UN je u petom kru-
gu pregovora u Ženevi (studenoga 2000.) predstavio svoje tzv.
Usmjene primjedbe s 20 točaka (na 11 stranica) u kojem se zalo-
žio za stvaranje suverene, neraskidive, zajedničke države s je-
dinstvenim međunarodnim pravnim subjektivitetom i zajednič-

95
kom vladom. U dokumentu su, također, dotaknuta i pitanja teri-
torijalnih prilagodbi, garancija i sl. Lideri ciparskih Turaka nisu
prihvatili ovaj dokument.
Usprkos neuspjehu, Ujedinjeni narodi nisu odustali od
inicijative, pa su rujna 2001. godine razgovori obnovljeni i to
putem šatl-diplomacije. Imajući u vidu ranija negativna isku-
stva, Kofi Annan je nastojao prethodno pridobiti sve relevant-
ne faktore u međunarodnoj zajednici i time pojačati pritisak na
sukobljene strane na otoku. U tom smislu Annan je, prije sve-
ga, uspio za svoje ideje pridobiti Vijeće sigurnosti UN, potom
je podršku dobio i od EU, da bi na kraju, snažnim lobiranjem i
čestim posjetama svog specijalnog izaslanika nastojao otklo-
niti potencijalne negativne reakcije Atene i Ankare. Zahvaljuju-
ći snažnim pritiscima SAD i V. Britanije, Ankara i Atena bile su
vrlo brzo gotovo u potpunosti marginalizirane, a njihova uloga
svodila se na ponavljanje uopćenih fraza podrške mirovnom
procesu te na verbalnu podršku stavovima glavnog tajnika UN
i njegovog pregovaračkog tima. Annan je time u značajnoj
mjeri uspio izolirati vodstvo ciparskih Grka i vodstvo ciparskih
Turaka od bilo kakvog negativnog vanjskog utjecaja koji bi mo-
gao ugroziti tok samih pregovora.
Nevezano za konstruktivnije postavljanje Ankare, Denk-
taş je i dalje tvrdoglavo odbijao obnavljanje pregovora sve dok
ciparski Grci i međunarodna zajednica ne prihvate njegove
ideje o konfederalnom rješenju za otok. Međunarodna zajedn-
ica, uključujući i SAD, otuda je ojačala pritisak na Ankaru. Iz
Ankare su sve više stizali signali podrške Denktaşovim riva-
lima na sjeveru otoka, a prije svega vođi TRP-a* Mehmetu Ta-
latu. Proces postupnog uklanjanja Denktaşa s vlasti započet je
krajem 2003. godine, a na ključnim pregovorima, u travnju
2004. g. u Burgenstocku (Švicarska), Denktaşa je zamjenio
Mehmet Talat koji je početkom 2005. godine „nasljedio“ Denk-
taşa i na mjestu lidera ciparskih Turaka.

*Turska republikanska partija (TRP) koju je 1970. osnovao A. Berberoglu

kao stranku ljevog opredjeljenja. Njen lider Mehmet Talat je nakon „parla-
mentarnih izbora“, siječnja 2004., izabran za „premijera TRSC”, a 2005. je
pobjedio na „predsjedničkim izborima“ i postao novi lider ciparskih Turaka.
96
 Kofi Annan i njegov tim izlaze, studenoga 2002. godine,
s dokumentom „Osnove za sporazum o sveobuhvatnom rješ-
enju ciparskog problema“ kao osnovom za pregovore. Obje
strane inicijalno pozitivno reagiraju na dokument i prihvaćaju
ga. U javnosti se ovaj dokument sve češće naziva Annanov pl-
an (AnP). U prosincu 2002. godine Annanov specijalni izasla-
nik de Soto predstavlja drugu verziju plana koja je sačinjena
na osnovu primjedaba dviju strana. Liderima ciparskih Grka i
ciparskih Turaka ujedno je upućen i zahtjev da dokument pot-
pišu na samitu EU u Kopenhagenu, gdje se očekivala odluka o
članstvu Cipra u EU. Lideri obje strane odbili su vrlo brzo za-
htjev de Sota. Suočeni s ovakvim razvojem događaja, lideri EU
ipak donose odluku da i Cipar – ujedinjen ili ne, zajedno s ost-
alih devet zemalja kandidata uđe u članstvo EU 1. svibnja
2004. godine.
Ovakvom odlukom EU, pokazat će se naknadno, vrijeme
za postizanje sporazuma dvije strane o mirovnom rješenju bit
će ograničeno na nešto više od godinu dana. Osnovni cilj na-
pora nije samo postizanje mirovnog sporazuma, već je to i
ulazak ujedinjenog otoka u Europsku Uniju. Iz EU je zahtje-
vano da dvije strane postignu što prije sporazum kako bi bili
okončani svi unutarnji procesi i sve bilo spremno do 16. Svib-
nja iste godine, kada je bilo predviđeno potpisivanje sporaz-
uma o pristupanju Cipra u EU. Međunarodna zajednica ubrz-
ava aktivnosti prema sukobljenim stranama. Krajem veljače
2003. godine glavni tajnik UN podnosi treću verziju svojega
plana i dobiva načelnu podršku Atene i Ankare, kako za sam
plan, tako i za koncept prihvaćanja plana na referendumima
dvije zajednice na otoku, a radi ulaska ujedinjenog otoka u EU.
Nakon ojačanih pritisaka međunarodne zajednice, ali i Ankare
i opozicije na sjeveru otoka, Rauf Denktaş nevoljno prihvaća
susret s novoizabranim predsjednikom Cipra i liderom cipar-
skih Grka Tasosom Papadopulosom. Sastanak je održan 10.
ožujka 2003. godine u Haagu, a cilj sastanka je bio da se dvije
strane jasno odrede o trećoj verziji AnP. Na sastanku se prvi
izjasnio Denktaş izjavom da odbija treću verziju AnP i ne želi
je staviti na referendum ciparskim Turcima. Za razliku od

97
Denktaşa, predsjednik Papadopulos izražava spremnost da
stavi AnP na referendum pod uvjetom da se unesu izmjene u
pojedinim stavkama o federalnom zakonodavstvu i ustavima
konstitutivnih država. Ovakav razvoj događaja dovodi do pri-
vremenog zastoja u mirovnom procesu.

Slika 10.
Hotel „Ledra palas” u podijeljenoj Nikoziji – najčešća lokacija susreta
pregovarača o ciparskoj krizi
Republika Cipar je 16. travnja 2003. godine zajedno s
drugih devet zemalja, potpisala Sporazum o pristupanju EU.
Ulazak Cipra i drugih devet zemalja u EU zakazan je za 1.
svibnja 2004. godine. S približavanjem datuma ulaska Cipra u
EU intenziviraju se pritisci na dvije strane za postizanjem mi-
rovnog sporazuma, kako bi otok ujedinjen ušao u EU, ali bez
vidnog uspjeha. Radi ublažavanja pritiska, posebno sa Zapa-
da, okupacijske vlasti na sjeveru otoka reagiraju djelimičnom
relaksacijom režima prolaska preko „zelene linije”. Tako su,
prvi put od 1974. godine ciparski Turci i ciparski Grci mogli
prijeći na drugu stranu otoka. Pritisci međunarodne zajednice
se, međutim, nastavljaju, tako da siječnja 2004. obje strane
prihvaćaju poziv glavnog tajnika UN za obnovu pregovora na
bazi AnP.

98
 Tijekom razgovora na vrhu, sredinom veljače 2004. go-
dine u New Yorku, dogovoren je vremenski okvir za pregovore
i postizanje konačnog sporazuma, a koji bi se okončao odvoje-
nim simultanim referendumima o mirovnom sporazumu s obje
strane zelene linije. Predviđeno je da se pregovori odvijaju u tri
faze:
1. faza: Nikozija (19. 2 - 22. 3. 2004.) - pregovori lidera dvije za-
jednice, uz posredovanje UN. Ukoliko se ne postigne dogo-
vor, slijedi druga faza pregovora;
2. faza: Burgenstock (Švicarska, 23 - 28. 3. 2004.) – pored lidera
dvije zajednice i predstavnika UN, u pregovore se uključuju i
predstavnici Grčke i Turske. Pregovorima, po potrebi, prisu-
stvuju i predstavnici EU i V. Britanije. U slučaju izostanka do-
govora sljedi treća faza;
3. faza (29 - 31. 3. 2004.) – glavni tajnik UN na osnovu toka pre-
govora unosi po vlastitom nahođenju izmjene i dopune u
plan.
Također, nevezano za ishod pregovora i stavove suko-
bljenih strana, konačnu odluku o predloženom mirovnom spo-
razumu donijele bi dvije zajednice na otoku na odvojenim isto-
vremenim referendumima. Dogovorom u New Yorku predviđe-
ni su i razgovori na ekspertskoj razini. Tako je formiran niz teh-
ničkih komiteta i potkomiteta koji su do detalja razrađivali poje-
dine aspekte ujedinjenja otoka, posebno usklađujući zakono-
davstvo buduće Ujedinjene Republike Cipar s europskim zako-
nodavstvom (acquis communautaire). Za razliku od pregovora na
vrhu, rad na razini komiteta dao je dobre rezultate. Dvije stra-
ne su postigle dogovor o većini tehničkih pitanja sadržanih na
gotovo 9.000 stranica, koje su ujedno postale sastavni dio
AnP.
Tokom prve faze pregovora na vrhu u Nikoziji nije došlo
do dogovora. Međutim, Denktaş je odbio nastaviti pregovore u
Burgenstocku, ponovo ukazujući da je AnP neprihvatljiv za ci-
parske Turke. Pod pritiskom međunarodne zajednice, Denktaş
naknadno prihvaća da umjesto njega kao predstavnik cipar-
skih Turaka u Burgenstock ode lider TRP i novoizabrani „pre-
mijer TRSC” Mehmet Talat. U delegaciji je bio i njegov koalici-

99
jski partner Serdar Denktaş, inače sin Raufa Denktaşa. Njima
se na pregovorima priključuju predstavnici Grčke, Turske, V.
Britanije i EU.
Ovakav pristup, kao i konstruktivno ponašanje Ankare,
omogućio je značajan proboj u pregovorima. To je ujedno do-
nijelo i izvjesnu naklonost međunarodne zajednice prema ci-
parskim Turcima. U četvrtu verziju AnP, koja je predstavljena
sukobljenim stranama u Burgenstocku 24. ožujka, unijeto je
niz izmjena koje su odražavale zahtjeve upravo ciparskih Tu-
raka. Lideri ciparskih Grka u sve većoj mjeri izražavaju svoje
nezadovoljstvo ovakvim razvojem situacije, ali ne uspjevaju
preokrenuti situaciju u svoju korist. U pojedinim krugovima ci-
parskih Grka se ironično sve više „nade polaže u tvrdokornost
Denktaşa“, tj. očekivanje da će on ipak biti taj koji će na kraju
odbiti AnP, koliko god u njega bile unijete izmjene koje je tra-
žio pregovarački tim ciparskih Turaka.
Glavni tajnik UN Kofi Annan je 31. ožujka 2004. uručio li-
derima dva pregovaračka tima - Papadopulosu i Talatu - ko-
načnu, petu verziju plana, koja je sadržala neznatne izmjene u
odnosu na prethodnu verziju.
SADRŽAJ PLANA
Peta, konačna verzija AnP predviđala je stvaranje Uje-
dinjene Republike Cipar (URK) koja bi uključivala cijeli otok, izu-
zev britanskih baza čija teritorija bi bila značajno smanjena.
Dvije ravnopravne konstitutivne jedinice – Konstitutivna država
Ciparskih Grka (KDCG) i Konstitutivna država Ciparskih Turaka
(KDCT) bile bi povezane u labavi savez, koji je podsećao na
švicarski (kon)federalni model, s malim ingerencijama savezne
države; slika 11.
Zajedničke institucije obuhvaćale su predsjednički sa-
vjet, parlament i vrhovni sud. Predsjednički savjet predstavlja
svojevrsni spoj funkcija kolektivnog šefa države i izvršne vlasti
Imao bi šest članova s pravom glasa (četiri iz redova ciparskih Grka,
a dva iz redova ciparskih Turaka), kao i određeni broj članova (od kojih
najmanje trećinu iz redova Ciparskih Turaka) koji ne bi imali pravo
glasa. Članove savjeta birao bi parlament. Na čelu savjeta
100
nalazili bi se predsjednik i potpredsjednik, koji bi morali biti iz
različitih zajednica i izmjenjivali bi se na funkcijama svakih 10
mjeseci.

Slika 11.
Ujedinjena Republika Cipar (URC) i njene konstitutivne države
(prema AP, 2004.)

Plan je predviđao i dvodomni parlament s po 48 člano-

va. Gornji dom – senat imao bi po 24 senatora iz obje zajedni-
ce, a donji dom imao bi najmanje 12 zastupnika iz KDCT. Za
donošenje odluka bila bi neophodna natpolovična većina u
oba doma parlamenta, pri čemu bi bilo neophodno da za njih
glasa najmanje po jedna četvrtina senatora iz obje konstitutiv-
ne države. Za posebna pitanja, poput izbora članova predsjed-
ničkog savjeta, predviđeno je postojanje kvalificirane većine od
najmanje dvije petine senatora iz obje konstitutivne države. Vr-
hovni sud bi činio jednak broj sudaca iz redova dvije zajednice,
s dodatna tri suca iz inozemstva. Predviđeno je, također, po-
stojanje centralne banke Cipra, kao i institucija javnog tužitelja
i javnog pravobranitelja.
Annanov plan je značajnu pažnju posvetio pitanju imo-
vine i povratka raseljenih, što je pokazalo se kasnije bio i najo-
setljiviji dio agende za sukobljene strane. Plan je predviđao
ograničen povratak izbjeglica, povratak imovine i kompenzaci-
je, ali je omogućavao i dalji ostanak najvećeg broja turskih na-
seljenika, kao i trupa iz Turske i Grčke. U prijelaznom razdob-
lju (do 19 godina ili do ulaska Turske u EU, što god bilo ranije) bilo je

101
ograničeno pravo naseljavanja ciparskih Grka u KDCT (najviše
do 18% od stanovništva naseljenog mesta). S druge strane, planom
se omogućavao ostanak 45.000 naseljenika iz Turske na oto-
ku, a okupacijske vlasti su bile u obvezi da blagovremeno do-
stave njihov popis.
Na sigurnosnom planu, AnP je predviđao fazno povla-
čenje stranih (prije svega turskih) trupa s otoka, ali ne i njegovu
potpunu demilitarizaciju. U roku od šest godina od potpisivanja
plana, grčke i turske trupe trebale su biti reducirane na samo
6.000 vojnika, a potom do 2023. godine svedene na razinu iz
1960. godine. Plan, međutim, nije predvidio ukidanje odredbi
Ugovora o jamstvima, koji je bio sastavni dio prijašnjih ustav-
nih rješenja, a po kojima su države zaštitnice (Grčka, Turska i V.
Britanija) zadržavale pravo vojne intervencije.

Annanov plan je predviđao i teritorijalne izmjene u ko-

rist ciparskih Grka. Tako bi prema planu KDCG obuhvaćala
71,5% teritorije URK, a KDCT 28,5%. Dva suprotstavljena
koncepta - slobodan povratak izbeglica i puni povrat imovine
(ciparski Grci) i sistem kompenzacija za sve izbjeglice umjesto
povratka i povrata imovine (ciparski Turci), Annan je u svom pla-
nu pokušao pomiriti uključivanjem gradova Morfu i (većeg dijela)
Famaguste u teritoriju KDCG. Osim toga, za izbjeglice i Ci-
parsku Pravoslavnu crkvu, čija se imovina nalazi u KDCT (prije
svega iz Kirenije i s poluotoka Karpasija) predviđeno je pravo ograni-
čenog povratka imovine (najviše do trećine vrijednosti, odnosno veliči-
ne imovine).

Planom je, također, bilo predviđeno formiranje posebne

državne agencije za povratak imovine i naknade za one čija
imovina ne bi mogla biti vraćena. Agencija bi se financirala iz
federalnog budžeta u koji bi se najviše sredstava slijevalo iz
KDCG, dok Turska nije imala nikakve obveze po ovom pitanju.
Dvije strane su, takođe, bile u obvezi da od Europskog suda
za ljudska prava zatraže da institucijama buduće URK prepusti
u nadležnost sve slučajeve vezane za Cipar. Pored osnovnog
mirovnog sporazuma, plan je sadržao i tekstove saveznog i
ustava država članica, niz zakona, uključujući i one o novoj za-
stavi, himni i sl.
102
REFERENDUMI O ANNANOVOM PLANU
Po dobivanju teksta finalne, pete verzije AnP, glavni
pregovarač ciparskih Turaka Mehmet Talat izjavio je da pri-
hvaća mirovni sporazum. O planu su se načelno pozitivno od-
redile i Atena i Ankara. S druge strane, lider ciparskih Grka i
predsjednik Cipra Tasos Papadopulos je u naknadnom izja-
šnjavanju odbio mirovni sporazum, a isto to učinio je i lider ci-
parskih Turaka Denktaş. U referendumskoj kampanji koja je u-
sljedila, predsjednik Papadopulos je na svoju stranu uspio pri-
dobiti veći dio političkih partija ciparskih Grka, kao i crkvu te
medije. Podjele unutar najveće političke stranke ciparskih Grka
- AKEL* (komunisti) oko AnP u jednom trenutku su prijetile da
dovedu do cijepanja te stranke. Lider stranke i predsjednik
parlamenta Dimitris Hristofias bio je prinuđen zatražiti odlaga-
nje referenduma. Ovaj zahtjev je tim glavnog tajnika UN odbio,
pa je rukovodstvo stranke na kraju prepustilo svojim glasačima
da odluče o AnP, što su oni učinili, u najvećoj mjeri glasajući
protiv plana. Izvjestan izuzetak je predstavljala vodeća opozi-
cijska stranka Demokratskog okupljanja (DISY) Nicosa Ana-
stasiadesa, odakle su zapravo jedino i dolazile izjave u prilog
AnP. U izjavama u prilog AnP u početku su istrčavali i pojedin-
ci iz vrha AKEL i DIKO**, kao i svećenici CPC, ali su svi zajed-
no vrlo brzo bili marginalizirani. Pojedini episkopi CPC zaprije-
tili su svojevrsnom „golgotom“, ali i izopćenjem iz crkve svih ci-
parskih Grka koji budu glasali za „sotonski plan”. Rusija je ulo-
žila veto u Vijeću sigurnosti na nacrt rezolucije koju su pripre-
mile V. Britanija i SAD, a kojom bi se formalizirao zahtjev Vije-
ća sigurnosti za podršku dvije zajednice Annanovom planu.
Prema brojnim ocjenama, Moskva se odlučila na ovaj potez na
molbu predsjednika Papadopulosa, što je on demantirao.

* AKEL je jedna od rijetkih političkih grupacija na otoku koja je do turske in-

vazije na Cipar 1974. u redovima svog članstva imala pripadnike obje ve-
ćinske zajednice na otoku - i ciparske Grke i ciparske Turke.
** AKEL - Anorthotikó Kómma Ergazómenou Laoú, DISY – Demokratski

zbor (Dimokratikós Sinayermós), DIKO – Demokratski pokret (Dimokratikó

Kómma)

103
 Uoči samog referenduma, predsjednik Papadopulos je
pozvao ciparske Grke da odbace AnP. U obrazloženju svog
stava, ukazao je da AnP omogućuje ostanak stranih trupa na
otoku i da zadržava prava država zaštitnica. Pored toga, pre-
ma njegovoj ocjeni, pojedinim odredbama plana se legalizira
turska okupacija sjevera otoka, a naseljenicima iz Turske omo-
gućava ostanak na otoku, dok se pri tome ograničava povratak
raseljenih ciparskih Grka. Ukazivano je i da AnP nije predviđao
punu demilitarizaciju otoka, niti garancije o potpunom povlače-
nju turskih trupa. Pravo na povratak imalo bi samo 20% izbje-
glih iz redova ciparskih Grka i to u periodu od 25 godina, dok
za ciparske Turke to ograničenje ne bi postojalo. Annanov
plan nije predviđao rješavanje pitanja statusa britanskih baza
na otoku, iako je jedan dio ovih teritorija bio predviđen za vra-
ćanje konstitutivnim državama ciparskih Grka i ciparskih Tura-
ka. Na ekonomskom planu, nova država bi bila podijeljena,
plan nije predviđao zajedničku fiskalnu politiku, dok bi protok
kapitala tj. investicija između dvije konstitutivne države bio
značajno ograničen. U svojevrsnoj psihozi straha od negativ-
nih posljedica AnP, posebno na sigurnosnom planu, kao i iz-
vjesnosti ulaska u EU, s ili bez mirovnog sporazuma, ciparski
Grci su na referendumu 24. travnja 2004. ogromnom većinom
glasova (75,8%) odbacili AnP.
Za razliku od ciparskih Grka, ciparski Turci su pozitivno
gledali na AnP. Prvi put od turske invazije, ciparski Turci su
velikom većinom odbacili ekstremističke stavove Raufa Denk-
taşa i ultranacionalista. Talat uspjeva za sebe okupiti ostale
proreformske opozicijske stranke, sindikate i brojne nevladine
organizacije i, uprkos protivljenju Denktaşa, pridobije većinsku
podršku ciparskih Turaka za mirovni sporazum. Stanje neizvje-
snosti i (samo)izolacije u kojem su ciparski Turci živeli više od
tri destljeća trebalo je biti okončano ulaskom u EU i to kao
konstitutivnog dijela URK, za što je uvjet bio prihvaćanje AnP.
Ovo, kao i činjenica da je u posljednji čas u AnP unet niz odre-
daba u korist cipaskih Turaka, a posebno naseljenika iz Tur-
ske presudno je utjecalo na referendumski uspjeh opcije za
prihvaćanje plana na sjeveru otoka. Čak 64,9% ciparskih Tura-
ka se tako opredjelilo za prihvaćanje AnP.
104
 Imajući u vidu da AnP nije prihvatila jedna od dvije za-
jednice na otoku mirovni sporazum nije postignut. Cipar je ta-
ko, faktički podijeljen, 1. svibnja 2004. godine ušao u članstvo
EU. Do konačnog ujedinjenja, otok će u EU faktički zastupati
samo ciparski Grci, dok se europsko zakonodavstvo neće pri-
mjenjivati na sjeveru otoka. Ovakvim ishodom referenduma o
AnP propuštena je do tada možda najizglednija prilika za uje-
dinjenje ovog otoka.
POSTREFERENDUMSKA KRIZA I ULAZAK CIPRA U EU
Neuspjeh referendumskog procesa predstavljao je izne-
nađenje za međunarodnu zajednicu; mnoge međunarodne
faktore je posebno zabrinula činjenica da su mirovni plan glav-
nog tajnika UN odbacili ciparski Grci. Odbacivanje plana do-
nijelo je mnogobrojne kritike iz međunarodne zajednice na ra-
čun Nikozije - koja je prvi put u povijesti mirovnih inicijativa, o-
zna-čena kao glavni krivac za neuspjeh mirovnog procesa.
Posebno oštre kritike dolazile su iz New Yorka, Washingtona,
Londona, ali i sjedišta EU.
Kofi Annan je u izvještaju o stanju mirovnog procesa za
neuspjeh direktno optužio rukovodstvo ciparskih Grka, pose-
bno Tasosa Papadopoulosa. Također, Vijeće sigurnosti je do-
nijelo odluku o smanjenju broja pripadnika mirovnih snaga UN
na Cipru s 1230 na 860 vojnika. Nije, međutim došlo i do iz-
mjena u mandatu mirovne misije. Ujedno, je Vijeće potvrdilo
stav da je AnP i dalje osnova za rješenje ciparske krize, a po-
sredničke usluge glav-
nog tajnika UN su i da- Priopćenje EK od 24. 4. 2004.
lje na raspolaganju. “Europska komisija izražava duboko
žaljenje zbog toga što ciparski Grci nisu
odobrili sveobuhvatno rješenje cipar-
skog problema. Jedinstvena prilika je
propuštena za rješenje dugogodišnjeg
ciparskog pitanja. Europska komisija
želi toplo čestitati ciparskim Turcima
zbog njihovog glasa „za“ (Annanov plan)...
Komisija je spremna razmotriti načine
za dalje unaprjeđenje ekonomskog raz-
voja sjevernog dijela Cipra”.

105
 Imajući u vidu rezultate referenduma, EU, a posebno V.
Britanija potpomognuta SAD, nastojale su pronaći načine da
nagrade ciparske Turke, ali i „kazne za neposlušnost“ vodstvo
ciparskih Grka, posebno predsjednika Papadopulosa. Otuda
nisu izostale ni oštre kritike, osobito iz SAD, na račun službe-
ne Nikozije i Papadopulosa za namjernu manipulaciju javnim
mnijenjem na jugu otoka da glasa protiv AnP. Iz zapadnih me-
tropola, EU i Vijeća Europe, kao i iz Organizacije za islamsku
suradnju i vodećih islamskih zemalja, redaju se izjave razoča-
renja zbog ishoda gla-
“Jedinstvena prilika za rješenje dugo-
sanja na jugu otoka.
godišnjeg ciparskog problema je pro-
Pored izraženog puštena... Sada postoji sjena na ula-
razočarenja i kritika na zak Cipra u EU... Ono što ćemo sada
ozbiljno razmotriti jeste iznalaženje
račun vodstva ciparskih
načina da se okonča ekonomska izo-
Grka, isticane su poh- lacija ciparskih Turaka“.
vale na račun lidera ci- Povjerenik EU za proširenje
parskih Turaka i cipar- Günter_Verheugen (25. 4. 2004.)
ske turske zajednice
zbog prihvaćanja AnP. Istovremeno iz SAD i EU najavljivano j-
e uklanjanje izolacije ciparskih Turaka i slanje pomoći. Uklanj-
anje svojevrsne izolacije ciparskih Turaka planirano je kroz -
trgovinske mjere kojim bi se olakšao izvoz robe sa sjevera
otoka, ali i kroz uvođenje komercijalnih letova. Ujedno, SAD su
najavile uklanjanje restrikcija za putovanje ciparskim Turcima.
Europska komisija pripremila je odluke o slanju financijske po-
moći za sjever otoka u vrijednosti od 259 mil. €, mjerama -
trgovinske potpore (uključujući i direktnu trgovinu i promet sa sjeverom
otoka), kao i mjerama za olakšanje protoka ljudi, roba i kapitala
preko zelene linije. Pojedini zvaničnici EK nisu se libili iznijeti
mišljenje da prisustvo tur-
skih trupa na sjeveru oto- “Britanska vlada vjeruje da treba
ka ne predstavlja okupa- što prije poduzeti korake na okon-
ciju dijela teritorije EU. čanju izolacije ciparskih Turaka“.
Britanski ministar za europska pitanja
Denis MacShane (7. 6. 2004.)

106
 Suočena s oštrim kritikama, službena Nikozija je bila pri-
nuđena na snažnu diplomatsku kontraofanzivu. Vlasti u Niko-
ziji su u najvećoj mjeri uspjele blokirati pokušaje u ovom prav-
cu u gotovo svim značajnijim međunarodnim tijelima, poput
EU, Vijeća Europe, Organizacije za europsku sigurnost i su-
radnju, Vijeći sigurnosti UN. Također, u određenoj mjeri, Niko-
zija je uspjela parirati ovakvim nastojanjima u Organizaciji za
islamsku suradnju i Pokretu nesvrstanih zemalja (PNZ). Glavni
napori lidera ciparskih Grka su potom bili usmjereni k otu-
pljivanju oštrice jednostranih nastupa pojedinih zapadnih ze-
malja, prije svega SAD i V. Britanije. Također, Nikozija je po-
kušavala najavljenu financijsku podršku EU sjeveru otoka ka-
nalizirati kroz svoje institucije vlasti. U takvoj situaciji i ideje o
unilateralnom priznanju sjevera Cipra postupno su minimizira-
ne. Ciparski Grci su tako u razdoblju od 2004. do 2006. godine
uspjeli u značajnoj meri anulirati negativnu međunarodnu re-
akciju koju je izazvalo odbacivanje AnP na referendumu (2004)
čemu je pogodovalo podudaranje interesa sa pojedinim člani-
cama EU, prije svega u kontekstu europskih perspektiva Tu-
rske.
Ciparske vlasti su se usprotivile izravnoj pomoći EU sje-
veru otoka ukazujući da luke i aerodromi na sjeveru nisu legi-
timne i priznate. Umjesto toga, ponudili su luke i aerodrome na
jugu otoka, koji su međunarodno priznate i koji imaju odgova-
rajuće standarde. To, međutim, ciparskim Turcima nije bilo pri-
hvatljivo. Vijeće EU je tek 2006. godine donijelo odluku o do-
djeli 259 mil. € ciparskim Turcima u petogodišnjem razdoblju,
da bi od 2011. pomoć nastavljena kroz godišnju dodjelu iznosa
od 28 mil. €. Novac je bio namijenjen projektima promocije pri-
vrednog razvoja ciparskih Turaka i infrastrukture (energetika,
promet), pomirenja i izgradnje mjera povjerenja, školstva, razvo-
ja civilnog društva i pripreme ciparskih turske zajednice za pri-
mjenu europskog zakonodavstva kada dođe do mirovnog spo-
razuma i ujedinjenja otoka. Također, odlukom Europskog vije-
ća iz 2004. (koja je dopunjena 2005.) omogućeno je ciparskim Tur-
cima da trguju preko zelene linije, prije svega poljoprivrednim
proizvodima (godišnja vrijednost te robe u početku je iznosila skromnih 1
mil. €).

107
 Razumljivo, sve ove odluke EU mogle su biti donijete tek
nakon što je njima jasno bilo predviđeno da one neće zadirati
u suverenitet Republike Cipar niti će označavati priznanje bilo
kakve vlasti na sjeveru otoka osim one koja pripada Republici
Cipar. Također, Nikozija je ishodila i da se u regulativama o
pomoći EU za ciparske Turke jasno istakne da se ta pomoć
neće moći koristiti u suprotnosti s pravima i interesima zako-
nitih vlasnika imovine i objekata, što faktički podrazumjeva
ciparske Grke, na sjeveru otoka, kao i da će odluke Europskog
suda za ljudska prava biti poštivane. Nadležnost za provođe-
nje ove odluke je dodijeljena EK, koja će odluke donositi zaje-
dno sa posebnim ko-
mitetom sastavljenim
od predstavnika ze-
malja članica EU.

Slika 12.
Zona razdvajanja
(plava zona) pod
kontrolom UN na Cipru

NAKNADNI POKUŠAJI NAMETANJA ANNANOVOG PLANA

Razodblje neposredno nakon neuspjeha Annanovog pla-
na obilježili su pokušaji njegove naknadne primjene i prihvaća-
nja. Sve do jeseni 2004. godine postojala je snažna intencija
međunarodne zajednice da se obnove pregovori tokom kojih bi
se eventualno modificirao AnP kako bi bio prihvatljiv i cipar-
skim Grcima i ciparskim Turcima. Nesumnjivo, iza ovakvih pri-
jedloga stajale su pojedine utjecajne članice EU, koje su time
željele kazniti rukovodstvo ciparskih Grka zbog neposlušnosti i
odbijanja AnP. Sve to je, međutim, ubrzo palo u sjenu ras-
prava o prijedlogu EU da se otvore direktne trgovinske veze sa
sjeverom otoka, dostavi 259 mil. € financijske potpore, ali i pi-
tanja otvaranja pregovora o pristupanju Turske Europskoj uniji.

108
 Službena Nikozija je zadržavala rigidan stav u pitanju
AnP i taktizirala uoči odlučivanja o pregovorima o članstvu
Turske u EU. Tako ni tursko približavanje Europskoj uniji nije
prošlo bez ciparske agende. Na samitu EU u prosincu 2004.
godine donijeta je odluka da se otpočnu pregovori o članstvu s
Turskom, ali je sam datum početka pregovora (3. 10. 2005.) bio
uvjetovan turskim proširenjem carinske unije na sve novopri-
mljene članice EU, uključujući i Republiku Cipar. Iako su pre-
govori s Turskom otvoreni listopada 2005. na čak šest pogla-
vlja, upravo zbog sporenja oko Cipra, EU je zamrzla pregovore
s Turskom prosinca 2006. Pregovori su potom obnovljeni
2007. godine, ali su i dalje u značajnoj mjeri bili u sjeni cipar-
skog pitanja. Tako je Turska zamrzla svoje odnose i kontakte s
EU tijekom ciparskog predsjedanja EU (druga polovica 2012. godi-
ne).
Ipak veće otvaranje EU k Turskoj, posebno početak pre-
govora o članstvu, sa svoje strane utjecalo je pozitivno na mi-
rovni proces na otoku. Pojavile su se nove inicijative za razgo-
vore o mjerama za izgradnju međusobnog povjerenja, koje su
npr. rezultirale i direktnim susretom lidera dvije zajednice i
predsjednika Papadopulosa i njihovim okvirnim dogovorom od
8. srpnja 2006. o modalitetima nastavka pregovaračkog proce-
sa. Obje strane na otoku su iskazivale spremnost da nastave
pregovore, ali je sam glavni tajnik UN Kofi Annan, donekle
obeshrabren neuspjehom AnP, uporno insistirao da pregovori
budu zasnovani upravo na AnP. U tom smislu, zatražio je od
ciparskih Grka da dostave popis svojih prijedloga izmjena u
AnP, što je Papadopulos odbio. Papadopulos je inzistirao da
svoje primjedbe o APn izloži usmeno. Nesporazumi na liniji Ni-
kozija – UN nastavljeni su i oko proceduralnih pitanja: vremen-
skih okvira, arbitraže i sl. UN su strahovali da bi izostanak vre-
menskih rokova doveo do novog razvodnjavanja pregovora.
Turska je ohrabrena pritiskom međunarodne zajednice
na ciparske Grke i pomacima na svom putu ka EU ojačala an-
gažman na promoviranju međunarodne predstavljenosti cipar-
skih Turaka. Već u lipnju 2004. godine sjeverni Cipar je dobio
promatrački status u Organizaciji za islamsku saradnju pod

109
imenom Država Ciparskih Turaka. Ankara se nije libila da go-
vori i o „novim“ rješenjima ciparskog pitanja poput podjele ili
aneksije sjevernog dijela od strane Turske.
Ukupno gledano, razdoblje od travnja 2004. do 2008. go-
dine obilježio je zastoj u rješavanju ciparskog problema. Svi
međunarodni činitelji čvrsto su ostali na pozicijama da je Anna-
nov plan osnova za rješenje ciparske krize te da su njegove iz-
mjene moguće samo ukoliko se obje strane slože putem pre-
govora. U pojedinim europskim krugovima posebno se isticalo
tzv. tvrdo postavljanje predsjednika Papadopulosa i ograničeni
manevarski prostor međunarodne zajednice zbog članstva
Republike Cipar u EU. U periodu nakon odbijanja AnP, lideri
ciparskih Grka su i dalje nastojali ukazati kako on predstavlja
samo osnovu za dalje pregovore. Nastup rukovodstva cipar-
skih Grka ostavljao je utisak nastojanja da se AnP skine s
dnevnog reda. U međunarodnoj zajednici, uključujući i EU, na-
stupio je potom izvjestan zamor u pogledu inicijativnosti u rje-
šavanju ciparske krize, dok je s druge strane izostao konsen-
zus oko nametanja AnP kao konačnog mirovnog rješenja. U
sve većoj mjeri, na lidera ciparskih Grka Papadopulosa gleda-
lo se kao na osnovnu smetnju daljem napretku u mirovnom
procesu. Otuda su se s nestrpljenjem očekivali predsjednički
izbori na Cipru 2008. godine. Na tim izborima kandidat ljevice
(AKEL) i dotadašnji predsjednik parlamenta Dimitris Hristofias
zabilježio je ubjedljivu pobjedu i postao novi predsjednik Cipra
i lider ciparskih Grka.

110
12. NAPUŠTANJE ANNANOVOG PLANA
I NOVI PREGOVARAČKI PROCES
Ideološka bliskost (ljevičarske orijentacije) lidera ciparskih
Grka Dimitrisa Hristofiasa i lidera ciparskih Turaka Mahmuta
Talata i njihovo umjereno postavljanje vrlo brzo su doveli do
obnove dijaloga. Prvi susret održan je već krajem ožujka 2008.
i rezultirao je dogovorom o novom krugu pregovora o ujedinje-
nju, ali i jednim konkretnim rezultatom: otvaranjem pješačke
ulice Lidra u centru Nikozije, koja je od 1974. podjeljena i bila
središnjim dijelom minirana. Već u travnju iste godine održani
su susreti tehničkih komiteta, a lideri dvije zajednice dogovorili
su redovne susrete da bi pratili napredak u pregovorima. Kra-
jem svibnja 2008. godine Hristofias i Talat susreli su se po dru-
gi put kako bi razmotrili napredak u radu komiteta, da bi počet-
kom srpnja bio postignut načelni dogovor o jedinstvenom drža-
vljanstvu i jedinstvenom suverenitetu. Krajem srpnja dva lidera
dogovorila su obnovu direktnih pregovora o ujedinjenju za je-
sen iste godine te da će konačan dogovor dvije strane biti sta-
vljen na simultane referendume pred ciparske Grke i ciparske
Turke. Početkom srpnja 2008. glavni tajnik UN imenovao je
bivšeg australijskog ministra inozemnih poslova Alexandera
Downera za svog novog izaslanika za ciparsko pitanje i po-
srednika u novim pregovorima dvije zajednice na otoku.
NOVI PREGOVARAČKI PROCES – prvi krug
Novi pregovarački proces počeo je rujna 2008. pod okri-
ljem glavnog tajnika UN uz učešće lidera dvije zajednice -
Hristofiasa i Talata. Prvi pregovarački ciklus tokom kojeg su se
lideri dvije zajednice sreli 40 puta, u najvećoj mjeri je bio po-
svećen ustrojstvu buduće zajedničke države i podjeli vlasti, te
111
EU i privrednim pitanjima. Najviše pomaka napravljeno je u
dijelu mjera za izgradnju međusobnog povjerenja. Dogovoreno
je i da se nakon okončanja pregovora, dogovoreni plan stavi
na odvojene referendume pred pripadnike dvije zajednice. Ni-
je, međutim, napravljen suštinski pomak u pitanju vlasničkih
prava; ciparski Turci su odbijali započeti razgovore o teritorijal-
nom razgraničenju, povlačenju naseljenika iz Turske, sigur-
nosnim pitanjima i jamstvu na primjenu dogovorenog sporazu-
ma, uz insistiranje na ostanku prava država jamaca (Turske i Gr-
čke). Polet u pregovorima otuda nije dugo trajao i već krajem
2008. godine izbile su prve pukotine u obnovljeno mirovnom
procesu, kako zbog različitog tumačenja dogovorenog, tako i
zaoštravanja retorike između Cipra i Turske oko eksploatacije
nalazišta prirodnog plina u vodama oko otoka. Suočeno s ova-
kvim izborom, vodstvo ciparskih Turaka brzo se priklonilo sta-
vu Ankare i ukazivalo da Cipar nema pravo istraživati i eksplo-
atirati nalazišta sve dok se ne riješi ciparsko pitanje.* S druge
strane, ciparski su Grci zahtjevali da Ankara kao znak dobre
volje otvori Varošu (dio Famaguste) za povratnike. Ciparski Turci
su, opet, sve češće spominjali konfederalni model ujedinjenja
otoka, umjesto federalnog na kojem je inzistirala zajednica
ciparskih Grka i tražili da se teritorijalno razgraničenje ostavi
za poslednju fazu pregovaračkog ciklusa.
Na „parlamentarnim izborima“ na sjeveru otoka u travnju
2009. ubjedljivu pobjedu ostvarila je nacionalistička stranka
Dervişa Eroğlua čime je ujedno najavljena i skora promjena u
vodstvu ciparskih Turaka. Tijekom 2009. veći dio pregovora
proveden je u diskusijama i optužbama oko spomenutih pita-
nja, kao i posljedicama okončanja sudskog procesa Apostoli-
dis protiv Oramcovih pred Europskim sudom za ljudska prava.

*Nakon dvije godine od početka istraživanja, američka kompanija Noble E-

nergy, Inc. iz Teksasa otkrila je (2011.) znatna nalazišta jugozapadno od
otoka, procjenjeno na 5 - 8.000 milijardi m3 prirodnog plina. Ljutnju Ankare
oko ovog projekta najbolje ilustrira otvorena prijetnja turskog premijera Erdo-
gana upotrebom ratne mornarice ukoliko se ne prekine potraga za plinom u
blizini obala Cipra.
112
 Slika 13.
Istražni
radovi i nalazišta
prirodnog plina u
moru blizu obala
Cipra
DRUGI KRUG PREGOVARAČKOG PROCESA
Drugi ciklus pregovaračkog procesa započeo je, nakon
više odlaganja, 10. rujna 2009. i protekao je u nastojanju da se
preciziraju prethodni okvirni dogovori iz prvog ciklusa pregovo-
ra i pokuša postizanje okvirnih dogovora o ostalim ključnim pi-
tanjima. Pomak je napravljen u vezi s izborom predsjednika i
potpredsjednika zemlje, nadležnostima izvršne vlasti i sl. Me-
đutim, čim se rasprava okrenula k pitanjima povratka imovine,
raseljenih lica i sigurnosnih odredaba, pregovori su zapeli.
Početkom 2010. godine glavni tajnik UN Ban Ki-moon je
pokušao posjetom Cipru ubrzati pregovore o ujedinjenju oto-
ka. Turska je sa svoje strane pokušala vremenski limitirati pre-
govore tražeći da se oni okončaju 2010. i da se dogovoreno
stavi na referendume pred ciparske Turke i ciparske Grke. Na
liniji ubrzavanja pregovora bio je i britanski nastup, a London
je studenoga 2009. ponudio Cipru vraćanje polovice teritorija
vojnih baza Akrotiri i Dekelija ukoliko se dvije strane dogovore
o ujedinjenju otoka.
Zbog „predsjedničkih izbora“ na sjeveru otoka, pregovori
su početkom 2010. stavljeni u stranu. Izbor nacionalističkog
vođe Dervişa Eroğlua za novog lidera ciparskih Turaka (travnja
2010.), je iskompliciao budući tok pregovora. Nakon prvobitnog

113
nećkanja, a na podsticaj Ankare, Eroğlu je prihvatio učešće u
pregovorima s Hristofiasom. Pregovori su formalno nastavljeni
krajem svibnja 2010. Kao svojevsrni iskorak može se ocijeniti
spremnost novog lidera ciparskih Turaka na federalno rješenje
za ujedinjenje dva dijela otoka. Već u lipnju 2010. pregovori su
ponovo zapali u „slijepu ulicu“, a lideri dvije strane u susretu s
Ban Ki-moonom nisu se mogli dogovoriti oko više ključnih pit-
anja. Ni drugi susret lidera dvije zajednice s Ban Ki-moonom
(siječnja 2011.) u Švicarskoj nije donio napredak. Uporedo s tim,
lideri dvije zajednice u sve većoj mjeri su izražavali nezado-
voljstvo načnom vođenja pregovora.
Sredinom 2011. došlo je do novog pritiska međunarodne
zajednice da se pregovori ubrzaju i završe do kraja 2011. kako
bi ujedinjeni otok preuzeo predsjedanje u EU (1. 7. 2012.). Vijeće
sigurnosti je u Rezoluciji 1986 (13. 6. 2011.) pozvalo lidere dvije
zajednice da intenziviraju pregovore i pokažu veći stupanj flek-
sibilnosti u cilju postizanja rješenja koje bi bilo temeljeno na
bikomunalnoj, bizonalnoj federaciji i političkoj ravnopravnosti.
Treći trojni susret u Ženevi, srpnja 2011. okončan je bez
sporazuma, što je bio slučaj i s četvrtim krugom razgovora u
New Yorku krajem listopada iste godine (Prvi set razgovora u
Greentreeu; New York), kao i petog kruga razgovora krajem siječ-
nja 2012. (Drugi set razgovora u Greentreeu). Razgovori su bili fok-
usirani na četiri oblasti: ustrojstvo države i podjela vlasti (rootir-
ajuće predsjedavanje zemljom), povratak imovine, teritorijalno raz
graničenje i državljanstvo. Ideje o sazivanju međunarodne kon
ferencije o ciparskom pitanju vrlo su brzo pale u vodu, a sam
glavni tajnik UN Ban Ki-moon, je travnja 2012. priznao da
nema dovoljno napretka u ključnim pitanjima da bi se uopće i sa-
zivala ovakva konferencija. Lider ciparskih Turaka Eroglu, nezad-
ovoljan napretkom u pregovorima, odbio je nastaviti dalje su-
djelovanje i zamrzao je svoj angažman u pregovorima.
NOVI PREKID PREGOVARAČKOG PROCESA
Ciparski Turci, podržani od Ankare, ukazivali su da neće
pregovarati sa ciparskim Grcima za vrijeme Ciparskog pred-
sjedavanja u EU (druga polovica 2012). U tom smislu s turske

114
strane je sve češće ukazivano na iniciranje plana „B“ nakon
što Cipar preuzme predsjedavanje u EU. Plan je zapravo podr-
azumjevao jačanje diplomatskih napora Ankare i rukovodstva
ciparskih Turaka k međunarodnoj promociji i priznanju „države
ciparskih Turaka“. Tako je na samitu Organizacije za ekonom-
sku suradnju (ESO)** „sjevernom Cipru“ dodijeljen status po-
smatrača u organizaciji.
S druge strane, fokus unutrašnjih i vanjsko-političkih ak-
tivnosti vlasti u Nikoziji bio je okrenut ka sve izraženijim nega-
tivnim efektima svjetske financijske krize na privredna kretanja
u zemlji. Bankarski sektor, inače jedan od ključnih stupova ci-
parske privrede, zapao je u duboku krizu, a neizvjesnost je ra-
sla kako su rasle kritike iz EU i njenih vodećih članica i zahjtevi
za uvođenje radikalnih mjera štednje. Svijest o značajnim pre-
dnostima ujedinjenja zemlje za privredni rast i oporavak, po-
sebno uslužnog sektora (turizam, poslovne usluge...), tržišta nekret-
nina (revitalizacija nekretnina vrednih više od 20 mlrd USD koje su u sporu
ili su razrušene u ratu), te uklanjanje sigurnosnih izazova i jačanje
pravne sigurnosti, u sve većoj mjeri padala je u sjenu komen-
tara o visokim troškovima ujedinjenja, kao i bojazni da će čitav
njihov teret pasti na ciparske Grke, s obzirom na to da jug ima
više nego dvostruko veći BDP po stanovniku od sjevera.
Na širem planu, pojačani fokus međunarodne zajednice
na događanja na sjeveru Afrike („arapsko proljeće“), rastuće puko-
tine u odnosima Izraela i Turske, jačanje suradnje i veza Izra-
ela i Cipra, jačanje veza Nikozije i Moskve, te kriza u Siriji oja-
čali su značaj, ali i pozicije ciparskih Grka. Jasno, svemu tome
treba dodati i angažman Cipra u okviru EU.
U nastojanju da se proces koliko-toliko nastavi, u rujnu
2012. uspostavljeni su komiteti za mjere za igradnju povje-
renja. Nije, međutim, zabilježen napredak, između ostalog i
zbog izostanka susreta lidera dviju zajednica.

**Economic Cooperation Organization – ECO. Sjedište u Teheranu; članovi:

Iran, Turska, Afganistan, Pakistan, Kazahstan, Azerbejdžan, Kirgistan, Turk-
menistan, Uzbekistan i Tadžikistan.

115
PRIPREME ZA NASTAVAK PREGOVORA (2013 - 2014)
Izbor ovog ciparskog rukovodstva i pobjeda kandidata st-
ranke demokratskog okupljanja (DISY) Nicosa Anastasiadesa
na predsjedničkim izborima u veljači 2013. po mnogim ocjena-
ma nagovještavali su novi pristup pregovorima, i to imajući -
prvenstveno u vidu da je upravo Anastasiadis svojevremeno
bio jedan od rijetkih političara među ciparskim Grcima koji se -
zalagao za prihvaćtanje AnP. U izbornoj kampanji Anastas-
iadis je isticao da se plan nalik AnP više ne može koristiti jer
ga je odbila većina ciparskih Grka na referendumu 2004. U-
mjesto toga, on se založio za veću ulogu EU, te usvajanje -
novog plana koji bi ujedinio otok i okončao tursku okupaciju na
sjeveru. On je ukazivao da ciparski Grci moraju prihvatit činje-
nicu da osnovu bilo kakvog plana za rješenje ciparskog pitanja
čini bizonalna i bikomunalna federacija.
I kod ciparskih Turaka došlo je tijekom 2013. do prekom-
pozicije vlasti. Podjele u vrhu Eroğluove stranke (UBP) dovele
su do pada „vlade“ i prijevremenih „parlamentarnih izbora“ na
sjeveru otoka krajem srpnja 2013. Na izborima je ubjedljivu
pobjedu zabijležila opozicijska stranka TRP, ali nedovoljnu za
samostalno formiranje vlade. Nakon više odlaganja formirana
je koalicijska vlada TRP i UBP s novim „premijerom“ Özka-
nom Yorgancıoğlu iz TRP.
Početkom ožujka 2013. Alexander Downer, u svojstvu -
specijalnog savjetnika glavnog tajnika UN za Cipar, pozvao je
lidere dviju zajednica na ponovni susret. Lider ciparskih Tura-
ka Eroğlu uputio je u tom smislu pismo Anastasiadisu pozi-
vajući ga na sastanak tokom kojega bi se definirala mapa puta
za obnovu pregovora. Vodstvo ciparskih Grka, zatražilo je,
međutim, odlaganje početka pregovora do jeseni 2013. kako bi
se fokusiralo na rješavanje nagomilanih problema uslijed ban-
karske i financijske krize. Do prvog susreta novih lidera dvije
zajednice na otoku došlo je krajem svibnja 2013. i to za vri-
jeme neformalne večere koju je organizirao Downer, specijalni
savjetnik glavnog tajnika UN. Nakon toga otpočele su pripre-
me za obnovu pregovora, kako lidera dvije zajednice (Anastasia-
disa i Eroglua), tako i na radnome nivou. U tom smislu, sredinom

116
srpnja, dvije strane imenovale su svoje pregovarače – vele-
poslanika Andreasa Mavroianisa za ciparske Grke i Osmana -
Ertuğa za ciparske Turke*. Pripreme za obnovu pregovora su -
posebno intenzivirane u jesen 2013.
ZAJEDNIČKA DEKLARACIJA ANASTASIADIS - EROĞLU
U okviru priprema za obnovu pregovora, predsjednik
Anastasiadis je rujna 2013. uputio prijedlog za izradu zajednič-
ke deklaracije odnosno priopćenja kao osnove, ali i preduvjeta
za obnovu pregovora. On je ujedno ponovio prijedlog Turskoj
za otvaranje Varoše i vraćanje imovine zakonitim vlasnicima,
ukazivanjem da bi to bio veoma važan podstrek pregovorima.
Dodatan pritisak na Ankaru predstavljala je i odluka Atene da
se susretne s liderima ciparskih Turaka, što je ojačalo zahtjeve
da se i lideri Turske sastanu s novim ciparskim predsjednikom
Anastasiadisem. Dvije strane su obnovile sastanke na radno-
me nivou, a osnovno težište bio je rad na zajedničkoj deklara-
ciji, koja bi bila osnova za obnovu pregovora. Radi ubrzavanja
rada na deklaraciji, Anastasiadis i Eroğlu sastali su se krajem
studenoga 2013. u plavoj zoni u Nikoziji, bez prisustva posred-
nika iz UN.
Predstavnici ciparskih Grka sve otvorenije su izražavali
nezadovoljstvo aktivnostima predstavnika UN, posebno prijed-
lozima glede sadržaja zajedničkog priopćenja. Usporedo s ti-
me, sve više se dovodilo u pitanje kredibilitet međunarodnih
posrednika. Službenu Nikoziju posebno je razljutilo to što se
Downer krajem prosinca 2013. sastao s turskim ministrom ino-
zemnih poslova Ahmetom Davutoğluom u prostorijama “vele-
poslanstva” Turske u sjevernoj Nikoziji. Predsjednik Anastasi-
adis je sredinom siječnja 2014. i javno kritizirao Downera za iz-
ostanak napretka u mirovnom procesu i ujedno ga optužio za ne-
dostatak objektivnosti tj. da je prstrasan u korist ciparskih Turaka.
Usporedo s time ubrzani su napori na usuglašavanju zajedničke
izjave, a uz EU i UN, bio je primjetan i angažman SAD.

* Početkom veljače 2014. za pregovarača je imenovan Kudret Özersay.

117
 Zajednička izjava je konačno usuglašena početkom ve-
ljače 2014. i službeno objavljena nakon susreta lidera dvije za-
jednice Anastasiadisa i Eroğlua 11. 2. 2014. U zajedničkoj izja-
vi, koja u biti predstavlja osnovu budućeg mirovnog sporazu-
ma, lideri dvije zajednice založili su se za rješenje Ciparskog
problema koje bi bilo u skladu s europskim zakonodavstvom te
interesima i ciparskih Grka i ciparskih Turaka. Potvrđeno je o-
predjeljenje za ujedinjenje Cipra kroz stvaranje bikomunalne i
bizonalne federacije na bazi političke jednakosti. Ujedinjeni Ci-
par bio bi, razumljivo, član UN i EU i imao bi jedistveni među-
narodno-pravni subjektivitet i suverenitet. Državljani Cipra imali
bi jedinstveno (Ciparsko) državljanstvo, kao i državljanostvo jedne
od dve konstitutivne države, a nadležnosti savezne države bile bi
definirane saveznim ustavom. Mirovni sporazum, do kojeg bi se
došlo tokom pregovora bio bi stavljen na simultane referendume
dviju zajednica.
Zajednička izjava dala je novi podstrek mirovnom proce-
su. Svi važniji međunarodni faktori, uključujući UN, EU, Grčku i
Tursku, podržali su zajedničku izjavu lidera dvije zajednice.
Pregovarači su se sreli u zoni UN na Cipru 19. 2. 2014. go-
dine, a 27. 2. 2014. održani su i usporedni susreti ciparskih
Turaka s grčkim zvaničnicima u Ateni i pregovarača ciparskih
Grka s turskim zvaničnicima u Ankari. To su zapravo bile prve
posjete predstavnika ciparskih Turaka Grčkoj, odnosno cipar-
skih Grka Turskoj, još od 1974. godine.
Na unutrašnjem planu, Anastasiadis je dobio podršku
Ciparske crkve i većeg dijela javnosti, kao i političkih faktora,
uključujući i najveće opozicijske stranke AKEL. Glavni problem
je predstavljalo reagiranje stranke Papadopulosa (DIKO), inače
glavnog partnera u koalicijskoj vladi; DIKO se snažno usproti-
vio zajedničkoj izjavi ukazujući da se ona kosi s nacionalnim
interesima. To je na kraju, sredinom ožujka 2014. dovelo i do
izlaska predstavnika DIKO iz Vlade koju je predvodio Anasta-
siadesov DISY.

118
13. CIPAR I EUROPSKA UNIJA
PREDHISTORIJA ODNOSA
Cipar je europsku orijentaciju u svojoj politici počeo pri-
menjivati odmah nakon stjecanja neovisnosti. Godine 1961.
postao je član Vijeća Europe, a već slijedeće godine izrazio je
interes za prijem u Europsku ekonomsku zajednicu (EEZ), u
isto vreme kad i njena država garant V. Britanija. Na tu odluku
utjecala je, prije svega, velika ekonomska ovisnost od V. Brita-
nije, koja vuče korijene još iz kolonijalnog razdoblja. Prvi poku-
šaji da uđu u EEZ nisu, međutim, uspjeli ni Cipru, ni Veli-
koj Britaniji.
Nakon što je V. Britanija 1972. godine ponovo podnijela
molbu za prijem u EEZ (primljena 1973.), i Cipar je podnio drugi
zahtjev vodeći se prvenstveno ekonomskim razlozima i u oče-
kivanju da, poslije prijema V. Britanije, osigura izvoz sa sma-
njenim tarifama. U međuvremenu je EEZ uvela novi sistem od-
nosa – preferencijalnu trgovinu, a pred Ciprom se postavio i
politički razlog – višegodišnji neriješen problem odnosa dviju
zajednica. I pored toga, imajući jaku podršku V. Britanije i Grč-
ke, EEZ je sa Ciprom potpisala Sporazum o pridruženom član-
stvu, koji je stupio na snagu 1. lipnja 1973. godine. Prema
Sporazumu, prijem Cipra u punopravno članstvo trebao se od-
vijati u dvije faze.
Zbog nestabilnosti na Cipru, izazvane turskom vojnom
intervencijom 1974., prva faza je odložena. Poslije toga pojedi-
ni članovi EEZ počeli su osporavati svrsishodnost prijema tako
nestabilne zemlje s nizom neriješenih unutrašnjih problema,
tako da je došlo do višegodišnjeg odlaganja prijema. Pri tome

119
EEZ je bila tolerantna prema Cipru i potpisivala je dodatne
sporazume kako bi se održao nivo ekonomske suradnje, uz
poštivanje osnovnih političkih stavova: da je Vlada Republike
Cipar jedini legitimni predstavnik i da obje zajednice mogu
imati koristi od pridruženog i kasnije punopravnog članstva.
Usprkos protivljenju zbog kvazipolitičkih razloga, privrednici
ciparske turske zajednice redovno su koristili sve beneficije ta-
kvog statusa Cipra.
CARINSKA UNIJA
Sporazum o carinskoj uniji Cipra s EEZ potpisan je 22. 5.
1987, što ga je još više približilo Europi. Osim ekonomskih fak-
tora koje su imali u vidu, na političkom planu računalo se da će
približavanje Europi pomoći u bržem i pravednom rješenju ci-
parskog problema i da će biti korisno za obje zajednice – grč-
ku i tursku. Istovremeno je Europska zajednica podržavala ak-
tivnost Ujedinjenih naroda u rješavanju ciparskog pitanja.
Ciparska vlada je službeni zahtjev za prijem u punoprav-
no članstvo EZ podnijela 4. 7. 1990. godine. Komisija EU je
dala pozitivno mišljenje o ciparskom zahtjevu 30. 6. 1993. a
formalnu odluku o prihvaćanju kandidature Cipra donijelo je
Europsko vijeće početkom listopada 1993. godine na samitu
EU na Krfu. Potvrđeno je opredjeljenje EU da Cipar i Malta
uđu u članstvo u slijedećem krugu proširenja.

Kronologija Ciparskog puta u EU

01. 01. 1973. Sporazum o pridruživanju s EU
01. 01. 1987. Carinska Unija s EZ
04. 07. 1990. Podnošenje molbe za članstvo
30. 06. 1993. Pozitivan odgovor EK (Avis)
31. 03. 1998. Početak pregovora o članstvu
12. 12. 2002. Odluka EU o prijemu
16. 04. 2003. Potpisan Ugovor o pristupanju
Cipra u EU
01. 05. 2004. Cipar postaje član EU
01. 01. 2008. Cipar ulazi u eurozonu (EMU)
01. 07. 2012. Cipar preuzima šestomjesečno
predsjedavanje u EU

120
 Reakcije ciparske turske zajednice, na ove odluke EU b-
ile su burne. Denktaş je u memorandumu upućenom EU iznio
optužbu da će prijem „ciparske grčke vlade“ bez suglasnosti
„TRSC” značiti „pomoć“ u rješavanju ciparskog problema „na
bazi postojanja dviju republika“ i taj korak opisao kao „enozis
uz pomoć EZ“. Imajući te „argumente“ u vidu, Denktaş je ospo-
ravao legalnost zahtjeva Cipra. On je isticao da je to u punoj
suprotnosti sa svim odgovarajućim rezolucijama UN. Međutim,
„oponiranje“ prijemu Cipra u EU nije sprječavalo privrednike iz
„TRSC” da i dalje koriste ekonomske pogodnosti te suradnje.
Ciparska turska zajednica nastavila je s protivljenjem pri-
jemu Cipra u EU i nastojala da s tom kartom politički trguje u
interkomunalnim razgovorima. Uz osporavanje legaliteta Vladi
Cipra, lideri te zajednice, ponekad instrumentalizujući svoj
„parlament“, neuspješno su prijetili, oslanjajući se na podršku
Turske, istupanjem iz pregovora ili čak postavljajući zahtjeve
za priznavanje suvereniteta ukoliko bi „grčka ciparska admini-
stracija“ bila primljena u Europsku Uniju. Nisu rijetke bile ni iz-
jave u prilog ujedinjenja sjevera otoka s Turskom.
PREGOVORI EUROPSKA UNIJA – CIPAR
Nakon višegodišnjeg odlaganja, između ostalog i zbog
nestabilnosti na otoku, EU je na samitu u Luksemburgu (12/13.
12.1997), shodno „Agendi 2000“, odlučila da 31.3.1998. sa
ciparskom Vladom započne pregovore za prijem u punopravno
članstvo. Radi ostvarenja tog cilja formirana je Međuvladina
konferencija Europska Unija – Cipar koja je koordinirala prego-
vore na ekspertskoj razini. U „Agendi 2000.“ ponovljen je stav
da EU ima pozitivnu ulogu u postizanju pravednog i trajnog mi-
ra na Cipru, u skladu s relevantnim rezolucijama UN. Imeno-
van je izaslanik za Cipar, koji je ocjenio da će prijem Cipra biti
od koristi za obje zajednice na otoku. U „Agendi 2000.“, Komi-
sija EU ukazala je da vremenski okvir za pregovore o članstvu
znači da pregovori mogu započeti i prije političkog rješenja
Ciparske krize, a da će, ukoliko se do početka pregovora ne
postigne rješenje, oni biti vođeni s vladom Republike Cipar,
kao jedinom vlašću priznatom od međunarodnog prava. Time
je, zapravo, izvršen i dodatni pritisak na lidere ciparskih Tura-

121
ka da pokažu veći stupanj fleksibilnosti i usmjerenosti k posti-
zanju mirovnog sporazuma.
Ciparski predsjednik je 12. 3. 1998. pozvao ciparske Tur-
ke da imenuju svoje predstavnike kao punopravne članove
pregovaračkog tima Cipra za pregovore o članstvu zemlje u
EU*. Uprkos potpori na koju je ovaj poziv naišao među članica-
ma EU, lideri ciparskih Turaka su ga odbili. „Parlament TRSC“
je donio je odluku da ne sudjeluje u pregovorima s Europskom
Unijom dok se ne prizna njen suverenitet. Iz istog razloga lider
ciparske turske zajednice Denktaş je odbio sudjelovati u na-
stavku interkomunalnih razgovora.
Pregovori sa Ciprom, kao i s pet ostalih zemalja kandida-
ta za članstvo (Mađarska, Češka, Poljska, Estonija i Slovenija) počeli
su 31.3. 1998. i trajali su skoro pet godina. U Europskoj Uniji je
u sve većoj mjeri prevladavalo mišljenje da rješenje Ciparskog
problema ne treba biti preduvjet za napredak Cipra u eu-
ropskim integracijama, što je formalno konstatirano i na samitu
EU u Helsinkiju, prosinca 1999. godine.
Približavanje Cipra k članstvu u EU, lideri ciparskih Tura-
ka su ocijenili nelegalnim procesom, jer ciparski Turci nisu ni
uključeni niti konzsultirani. U tom smislu, ukazivali su na od-
redbe Ustava iz 1960. te da Ciparska vlada ne predstavlja
ciparsku tursku zajednicu.
Na samitu u Nici (prosinca 2000.) lideri EU pozdravili su na-
pore Kofi Annana, glavnog tajnika UN, za postizanje sveukup-
nog rješenja ciparskog problema, a koji će biti u skladu s rezo-
lucijama Vijeća sigurnosti i pozvali sukobljene strane na otoku
da doprinesu ovim naporima. Na samitu u Geteborgu, lipnja
2001. EU je ponovila da je proces pristupanja Cipra nepovra-
tan, iskazujući ujedno želju da on bude okončan do izbora za
EU parlament u 2004. U tom smislu, na samitu u Lakenu,
prosinca 2001, ukazano je na potrebu da zemlje kandidati,
među njima i Cipar, okončaju pregovore do kraja 2002. godine
kako bi 2004. ušle u punopravno članstvo Unije. Na samitu u Ko-
penhagenu, prosinca 2002, pregovori su i zvanično okonačni.

* Šef ciparskog pregovaračkog tima bio je bivši predsjednik države Vassiliu.

122
Tom prilikom je EU i formalno donijela odluku da Cipar, uz devet
drugih zemalja kandidata za članstvo, bude primljen u EU u slije-
dećem proširenju - svibnja 2004. godine.
ULAZAK CIPRA U EU
Na sastanku u Ateni (travnja 2003.) Cipar je potpisao Ugo-
vor o pristupanju EU; potpis na ugovor u ime Cipra stavio ta-
dašnji predsjednik Papadopulos. Potpisivanje ugovora označe-
no je kod ciparskih Grka kao kamen temeljac ne samo ciparskog
puta k EU, već i ciparske moderne povijesti. Cipar je ratificirao
Ugovor o pristupanju 14. 7. 2003. godine. Ulazak Cipra u EU bio
je planiran u tzv. velikom proširenju EU za 1. 5. 2004, zajedno
s ostalih devet zemalja (Češka, Slovačka, Mađarska, Poljska, Estonija,
Litvanija, Latvija, Malta i Slovenija). Ulaskom u EU, prema ocjeni lide-
ra ciparskih Grka - Cipar je nakon dugotrajnih napora formalno,
priključen europskoj obitelji naroda, kojoj je pripadao geografski,
kulturološki, historijski, ekonomski i politički.
Ulazak Cipra u EU izazvao je brojne komentare u politič-
kim i medijskim krugovima u regiji i šire. Mnogi od njih, poseb-
no na sjeveru otoka i iz Turske bili su veoma negativno intoni-
rani. U mnogim kritičkim analizama ukazivalo se na izvjesnu
kontroverznost Ciparskog ulaska u EU. Isticalo se da je proši-
renje EU s deset novih članica samo po sebi najčudnije proši-
renje do sada, a i to što je u EU prvi put ušla i jedna podijelje-
na zemlja - Cipar. Takođe, isticalo se i da je upravo garantiran
ulazak u EU utjecao na nedovoljnu motiviranost ciparskih Grka
da prihvate AnP na referendumu krajem travnja 2004.
ODNOSI EU SA CIPARSKIM TURCIMA
NAKON PROPASTI ANNANOVOG PLANA
Odbijanje ciparskih Grka da prihvate AnP utjecalo je u iz-
vjesnoj mjeri i na razmišljanja u samoj EU, gdje su simpatije
prema ciparskim Turcima rasle. Ovo posebno zbog činjenice
što su ciparski Turci ostali faktički van EU iako su na referen-
dumu o AnP jasno stali uz mirovni plan glavnog tajnika UN.
Ovakav slijed događaja, nagnao je neke članice EU, koje su
posredno bile podržane i od SAD, da pokrenu svojevrsnu di-
plomatsku inicijativu koja je imala cilj nagraditi ciparske Turke.
123
Ova inicijativa ogledala se u zahtjevu prema EU da se poduz-
mu konkretne mjere na ukidanju svojevrsne izolacije ciparskih
Turaka. Krajem travnja 2004. uoči samog ulaska Cipra u EU, a
nakon što su ciparski Grci odbili Annanov plan, EU je naznači-
la svoju rješenost da okonča izolaciju ciparskih Turaka i ojača
napore k miroljubivom ujedinjenju otoka kroz unapređenje eko-
nomskog razvoja ciparskih Turaka. U skladu s time, EK je u
lipnju 2004. načinila prijedlog paketa mjera za podršku privred-
nom razvoju u iznosu od 259 mil. €.
Članstvo u EU omogućilo je, međutim, službenoj Nikoziji
da vrlo brzo blokira sve inicijative suprotne njenim interesima,
ukloni kritike na račun ciparskih Grka zbog odbijanja AnP i raz-
vodni i ograniči mjere EU okrenute k podršci ciparskim Turci-
ma. Tako je paket financijske pomoći EU ciparskim Turcima
(259 mil. €) formalno odobren tek nakon dvije godine (2006). Ra-
zumljivo, to je učinjeno tek kada su uvaženi gotovo svi pred-
uvjeti za njenu raspodjelu i kontrolu, na kojima su inzistirale
vlasti u Nikoziji. Pri tome je EU uvažila interese službene Niko-
zije, posebno u segmentu zahtjeva da pomoć i njena dostava
ne predstavlja implicitno ili eksplicitno priznavanje tzv. TRSC
niti ugrožavanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Republike
Cipar. Pokušaji usvajanja i posebne regulative o direktnoj trgovini
preko zelene linije nisu urodili plodom zbog protivljenja službene
Nikozije koja je ukazivala da bi takva regulativa implicirala prizna-
nje tzv. TRSC.
Usvajanjem odluke o paketu pomoći ciparskim Turcima
uspostavljen je kakav-takav pravni okvir za dostavljanje EU
razvojne pomoći za tu zajednicu. Raspodjela pomoći od 259
mil. € izvršena je tijekom petogodišnjeg razdoblja 2006. –
2011. Formirana je i posebna radna grupa EK za ciparske Tur-
ke. Program pomoći je od 2011. nastavljen godišnjom alokaci-
jom 28 mil. € za projekte namijenjene razvoju na sjeveru oto-
ka. EU je, usporedo, nastavila i s projektima podrške ciparskim
Turcima, ali i ciparskim Grcima, u vezi sa mjerama za izgradnju
povjerenja, kao i konkretnim aktivnostima, poput angažmana u
razminiranju dijelova zone razdvajanja, otvaranja novih prijelaza
između sjevera i juga otoka i sl.

124
 Europska Unija je, neposredno pred ulazak Cipra u član-
stvo, 29. travnja 2004. donijela i odluku kojom se detaljnije re-
gulira režim prijelaska ljudi i robe preko zelene linije. Regulati-
va je naknadno dopunjena odredbama o trgovini uslugama.
Jasno, u odlukama EU precizno se ukazivalo na to da ovakav
režim prijelaska ljudi, roba i usluga ne znači i da zelena linija
predstavlja vanjsku granicu EU, naprotiv. Ulaskom Cipra u EU,
primjena europskog zakonodavstva na sjeveru otoka je po
automatizmu suspendirana. Ovo je učinjeno u skladu s Proto-
kolom br. 10 na Ugovor o pristupanju Cipra iz 2003. Odredbe
protokola predviđale su da se okupirane teritorije na sjeveru
otoka faktički nalaze van carinske i fiskalne teritorije EU sve do
mirnog ujedinjenja otoka. S druge strane, ovakve suspenzije
ne utječu na prava ciparskih Turaka, koji se takođe tretiraju
kao državljani EU, nevezano za to što faktički žive van teritori-
je pod kontrolom Ciparske vlade. Pri tome, razumljivo, to drža-
vljanstvo je izvedeno iz njihove pripadnosti državljanstvu jedne
od članica EU – Republike Cipar.
Ulaskom u EU, Cipar je dobio pravo da bira šest za-
stupnika za Europski parlament (EP). S obzirom na to da su
zastupnička mjesta alocirana na osnovu ukupnog broja glaso-
va za datu zemlju, to je u slučaju Cipra značilo izbor zastup-
nika nevezano za to iz koje od dvije zajednice oni dolaze. Na
dotadašnjim izborima svi Ciparski zastupnici za EP birani su
faktički s juga otoka, iz redova ciparskih Grka, jer su ciparski
Turci bojkotirali izbore, tj. mali broj njih se registrirao i izlazio
na izbore na jugu otoka. Imajući to u vidu, u EP je 2005. for-
mirana kontakt-grupa za ciparske Turke sa ciljem uspostavlja-
nja veza i kontakata sa ciparskim Turcima. Naknadne inicijati-
ve za direktno uvođenje zastupnika iz redova ciparskih Turaka
u rad EP u svojstvu posmatrača nisu, međutim, urodile plodom
zbog protivljenja ciparskih zastupnika, kao i poslanika EP iz
Grčke i većine drugih zemalja članica EU. Tek na izborima za
EP u svibnju 2014. dolazi do većeg interesa za sudjelovanje
ciparskih Turaka. Sve vodeće partije ciparskih Turaka bojko-
tirale su ove izbore, ali je ipak zabilježeno sudjelovanje promi-
nentnih nezavisnih kandidata iz redova ciparskih Turaka. Oni,

125
međutim, nisu osvojili veći broj glasova kako zbog bojkota na
koji su pozvale vodeće partije ciparskih Turaka, tako i zbog
procedura koje su postavile vlasti u Nikoziji.*
POZICIONIRANjE CIPRA UNUTAR EU
Ubrzo nakon prijema u EU, Cipar je krenuo i u proces
pristupanja europskoj monetarnoj uniji, ali i reguliranju viznog
režima sa zemljama šengenskog sporazuma. Uprkos pojedinim
zamjerkama, podijeljenost otoka nije utjecala na učešće i član-
stvo Cipra u EU. Naprotiv Cipar je vrlo brzo ovladao europskim
agendom. Pri tome, jasno, morao je usklađivati svoju vanjsku po-
litiku sa stavovima Europske Unije.
Značajan segment nastupa Cipra bio je razumljivo vezan
za odnose s Turskom. Usprkos brojnim pokušajima Cipra, An-
kara nije promjenila svoj stav o uspostavljanju diplomatskih
odnosa s Nikozijom. S druge strane, tijesni odnosi i suradnja s
Grčkom ostali su jedan od najvažnijih prioriteta Cipra. Tako-
đer, dobri odnosi i suradnja s Rusijom su zadržani, uprkos
brojnim izazovima koje je članstvo u EU za sobom nosilo, po-
sebno oko nekih, za Moskvu, važnih pitanja u odnosima s EU i
njenim vodećim članicama – poput ljudskih prava i sl. Političke
turbulencije na sjeveru Afrike (Egipat, Tunis, Libija), kao i izbijanje
krize u Siriji, ojačali su suradnju s Izraelom, ali i povratile, u
značajnoj mjeri, otoku status važnog strateškog položaja koji
je uživalo u vrijeme hladnoratovske podjele.
S približavanjem člnastvu u EU i kasnije ulaskom u EU
vizni režim za ciparske državljane je ukinut. Iako je načelno
pokazivao interes, Cipar ipak nije ušao u Šengensku zonu.
Razlog za to je bojazan od faktičkog priznanja zelene linije kao
vanjske granice zemlje ukoliko se u punoj meri primjene zah-
tjevi iz šengenskog sporazuma na zelenoj liniji, kao i status te-
ritorija suverenih britanskih baza na otoku (Dekelija i Akrotiri).

*Glasanje na izborima bilo je omogućeno svim ciparskim Turcima koji su

posjedovali dokumente Republika Cipar, uz uvjet da je u njima upisana i
adresa stanovanja. Značajan broj ciparskih Turaka koji su imali dokumente
Republike Cipar nije, međutim, imao upisanu adresu stanovanja.
126
 U drugoj polovini 2012. Cipar je uspješno predsjedavao
u EU. Predsjedavanje Cipra je proteklo je pod motom Ka boljoj
Europi („Towards a Better Europe“). Prioriteti Ciparskog predsjeda-
nja obuhvaćali su povećanje efikasnosti i održivosti Europe,
popravljanje privrednih performansi radi postizanja rasta, jačanje
solidarnosti i socijalne kohezije, približavanje Unije svojim drža-
vljanima i, razumljivo, jačanje suradnje EU s njenim susjedima.
Predsjedanje Cipra u EU bilo je u stanovitoj mjeri u sjeni ne
samo neriješenog ciparskog pitanja i svojevrsne blokade u
pregovorima i turskog boj-
kota te rastuće krize ban-
karskog sektora u zemlji.

CIPARSKA FINANCIJSKA KRIZA

Na makroekonomskom planu, Cipar je nastojao uskladiti
svoje performanse s mastriškim kriterijima pristupanja EU.
Proces usklađivanja okončan je krajem 2007, a Cipar je 1.1.
2008. ušao u eurozonu. Ciparska funta zamijenjena je eurom.*
Ekonomska i financijska kriza koja je zadesila SAD, a
potom i veći dio Europe, vrlo brzo je negativno utjecala i na
gospodarska kretanja na Cipru. Kriza je početkom 2012. do-
vela Cipar na ivicu bankrota; ciparske banke posjedovale su fi-
nancijska sredstva u osam puta većoj vrijednosti od BDP zemlje.
Pad prihoda u turizmu, visoki proračunski deficit te velika
izloženost ciparskih banaka lokalnom tržištu nekretnina i grč-
koj dužničkoj krizi doveli su brzo do smanjenja kreditnog rejtin-
ga zemlje na najnižu razinu. Pokušaj ciparskih vlasti da upum-
pavanjem 2,5 mlrd € (zajam Rusije) tijekom 2012. oporave bankar-
ski sektor zemlje nije donio rezultate. Javni dug je od 50% u
2009. prešao tijekom 2012. razinu od 116% BDP zemlje, a pri-
vreda je zapala u recesiju.

*Kurs ciparske funte (CYP) prema € prilikom ulaska u EMU bio je 1 € =

0.585274. CYP

127
 Ciparske su vlasti - nakon dugih unutrašnjih rasprava i
pritisaka iz vana, prije svega vodećih članica eurozone - bile
primorane krenuti u proces korijenitih reformi svog financijskog
sektora. U ožujku 2013. sa tzv. Trojkom povjerilaca (EK, Europ-
ska centralna banka i Međunarodni monetarni fond) ugovoren je finan-
cijski paket pomoći u vrijednosti od 10 mlrd €, koji je parlament
prihvatio travnja iste godine.* To je podrazumjevalo i donoše-
nje niza nepopularnih mjera; zatvorena je druga po veličini
Ciparska banka - Laiki, oporezovani su štedni ulozi veći od
100.000 €, uz ograničenje njihovog povlačenja, ukidanje svojevr-
snog bankarskog 'offshore' statusa za ruske državljane i sl.
Usprkos javno isticanim procjenama turskih zvaničnika,
ciparska bankarska kriza nije, međutim, dovela do ubrzanja
rješavanja ciparskog problema. Naprotiv, bankarska kriza utje-
cala je na usporavanje i gotovo zamiranje pregovaračkog pro-
cesa za rješenje ciparskog problema. Jednostavno, fokus vo-
đa ciparskih Grka bio je, razumljivo, na rješavanju nagomilanih
unutarnjih privrednih i socijalnih problema koje je proizvela
bankarska kriza.

* Ciparski parlament je prvo sredinom ožujka 2013. godine odbacio prijedlog

financijskog paketa EK, MMF i EIB.
128
14. PREGLED STAVOVA I CILJEVA CIPARSKIH
GRKA I CIPARSKIH TURAKA
NASTUP I CILJEVI CIPARSKIH GRKA
Sukobljene strane na otoku su i prije početka mirovnog
procesa jasno istakle svoje zahtjeve. Pri tome, turska invazija
1974. godine, stanje na terenu bitno je izmjenila nastup suko-
bljenih strana. Ciparski Grci, frustrirani vojnim porazom i izne-
vjerenim očekivanjima od matice zemlje - Grčke, u sve većoj
mjeri nastoje izgrađivati vlastiti međunarodni identitet i poziciju
inzistirajući i dalje na helenskom karakteru čitavog otoka. Zala-
ganje za ujedinjenje otoka s Grčkom (enosis) postupno zamje-
njuje maksima ujedinjenja podijeljenog otoka. Pristalice priklju-
čenja Grčkoj, bez obzira na naknadni pad vojne hunte, gube
na značaju, a ciparski Grci u sve većoj mjeri nastoje da, pored
Atene, u međunarodnoj zajednici pronađu još strateških oslo-
naca. Ti prioriteti mijenjali su se sa sveukupnim promjenama u
međunarodnim odnosima. Sa suradnje s UN i njenim instituci-
jama 70-ih, intenzivira se suradnja s pokretom nesvrstanih
zemalja tijekom 80-ih, da bi od 90-ih prioritet bio dan odnosima
s EU. Uz rješenje ciparske krize i održavanje bliskih odnosa s
Atenom, članstvo u EU postao je zapravo najvažniji vanjsko-
politički prioritet ciparskih Grka.
Osnovni stavovi i zahtjevi ciparskih Grka
Predsjednik Makarios ukazao je, travnja 1976. godine na
osnovne pregovaračke zahtjeve ciparskih Grka. Ovi su zahtje-
vi uglavnom zadržani u svim dosadašnjim pregovoračkim a-
gendama ciparskih Grka. Zahtjevi se odnose na:

129
I. Nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i
nesvrstanost Republike Cipar *
U suštini ovakvog zahtjeva ležao je striktno legalistički
pristup. Formalno njegov cilj je bio sprječavanje podjele otoka.
Kao takav, pristup koji podrazumjeva zalaganje za neovisnost,
te očuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta, spada ujed-
no i u osnovne principe Povelje UN. Inzistiranje na nesvrstano-
sti trebala je biti još jedna od odrednica koja bi sprječavala pri-
sustvo stranih, prije svega NATO trupa na otoku. Ovaj zahtjev
ujedno je bio i najmanji zajednički sadržatelj postavljanja goto-
vo svih vodećih političkih faktora ciparskih Grka – protivljenje
blokovskoj podjeli svijeta.
Od zahtjeva za nesvrstanošću ciparski Grci su morali od-
ustati zbog članstva u EU. Cipar je otuda, ubrzo po ulasku u
EU, svibnja 2004. morao napustiti članstvo u pokretu ne-
svrstanih zemalja (PNZ). Ipak zadržao je svoje veze s PNZ na-
stojeći da sudjeluje na njegovim najznačajnijim skupovima u
svojstvu gosta.
Kao jedina članica EU bez ikakve formalne suradnje s
NATO, Cipar se ubrzo nakon izlaska iz PNZ i ulaska u EU su-
sreo i s dilemom o formaliziranju suradnje s NATO. Ciparski
parlament je početkom 2011. godine donio odluku o upućiva-
nju zahtjeva za ulazak Cipra u NATO program Partnerstvo za
mir (PZM). Odluku je, međutim, blokirao tadašnji predsjednik
Hristofias. S promjenom administracije na jugu otoka, početkom
2013. ponovo je pokrenuta inicijativa za ulazak Cipra u PZM. Mi-
nistar obrane F. Fotiu izjavio je listopada 2013. da je ulazak u
PZM strateški cilj nove Ciparske vlade, posebno imajući u vidu
promjene u svijetu i geostrateški položaj zemlje. To je sredinom
siječnja 2014. potvrdio i predsjednik Anastasiades ukazavši da je
vlada odlučna da inicira procedure za ulazak u PZM. Šanse Ci-
pra da uđe u PZM, međutim, zavisit će umnogome od stava Tur-
ske, koja je članica NATO i koja je najavljivala protivljenje.

*
Arhiepiskop Makarios je 1955. prisustvovao Bandunškoj konferenciji, a Ci-
par je sudjelovao na osnivačkoj konferenciji PNZ u Beogradu.
130
 Cipar je, pored tijesnih političkih i ekonomskih odnosa s
Moskvom, nastojao ojačati i vojnu suradnju s Rusijom. O tome
svjedoči i kupovina ruskog PZO sistema S-300 iz 90-ih godina
prošlog stoljeća. Nakon izbijanja krize u Siriji, geostrateške po-
zicije Cipra su ponovno dobile na značaju. Cipar je otvorio luku
Limasol za ruske ratne brodove i faktički omogućio ruskim voj-
nim zrakoplovima da koriste avio-bazu u Pafosu. To je nagna-
lo mnoge analitičare da govore i o mogućnosti da Rusija pre-
seli dio svoje vojne baze iz Sirije na Cipar.* Ovakvu mogućnost
su, međutim, i Moskva i Nikozija odlučno demantirale.
II. Povlačenje stranih oružanih snaga
Ovaj zahtjev ciparskih Grka se prije svega odnosio na
turske okupacijske trupe (oko 35.000 vojnika). Prisustvo turskih
trupa vidi se kao osnovna pretnja istinskom ujedinjenju otoka.
Ciparski Grci su, također, imajući u vidu karakter sistema vlasti
u samoj Turskoj i česte vojne udare, ukazivali da vojno prisu-
stvo Turske na otoku može imati isključivo destabilizirajući uči-
nak. Oni su u više navrata izlazili i s prijedlozima o potpunoj
demilitarizaciji otoka. Jasno iza ovakvog stava stoji i činjenica
da bi, kao većinska zajednica, u budućem ujedinjenom otoku
ciparski Grci zapravo držali sve poluge vlasti, uključujući i si-
gurnosni aparat i time imali dominaciju i u ovom segmentu. U-
laskom u EU, svibnja 2004. godine ciparski Grci sve više uka-
zuju na argument da (turska) okupacija dijela teritorije Cipra
predstavlja ujedno i okupaciju dijela teritorije EU. Ukazuje se u
tome smislu, na pravnu problematičnost prisustva na Cipru
vojnih snaga Turske - zemlje koja nije član, ali je kandidat za
članstvo u EU - i to bez suglasnosti službene Nikozije.
III. Povratak oduzete imovine/slobodno kretanje
i raspolaganje imovinom
Ispunjenje ovog zahtjeva predstavlja osnovni preduvjet
održivog povratka raseljnih, tj. opstanka grčkog stanovništva
koje bi se vratilo na sjever otoka. Okupacijske vlasti dale su o-
vu imovinu izbjeglim ciparskim Turcima i naseljenicima iz Tur-

*Materijalno-tehničko postrojenje ruske mornarice smješteno je u luci Tartus

u Siriji od 1971. godine.

131
ske, a jednim dijelom koristile su je i turske trupe. Stoga bi po-
vratak imovine doveo do dekuražiranja naseljenika iz Turske
da ostanu na otoku te suzio prostor za stacioniranje turskih
trupa. Poseban dio zahtjeva odnosio se na imovinu Ciparske
pravoslavne crkve (CPC) i kulturnu baštinu. Osim crkava i ma-
nastira, CPC je bila vlasnik značajnog dijela zemljišta i brojnih
objekata. Nerijetki su bili komentari analitičara da je CPC za-
pravo najveća ciparska kompanija, koja je uz to uživala i zna-
čajne porezne olakšice.* Povratak imovine CPC po mnogim
ocjenama bio bi jedan od značajnih temelja za povratak i opsta-
nak grčke zajednice na sjeveru otoka.
Turska i režim na sjeveru otoka optuživani su za kršenje
ljudskih prava Ciprana i neispunjavanje presuda i zahtjeva naj-
autoritativnijih međunarodnih institucija. Sudski postupak Ci-
pranke Titine Loizidu protiv Turske pred ESLjP pokrenut je
1989. godine i okončan je nakon devet godina. U tri presude
ESLjP je proglasio Tursku krivom za sprječavanje pristupa gđe
Loizidu svojoj imovini na sjeveru otoka i naložio plaćanje na-
knade (oko 1 mil.€). Pred sudom su, usporedo s ovim, pokrenuti
i drugi slučajevi koje su ciparski Grci podnijeli protiv Turske. Is-
ti sud je 10. 5. 2001. u međudržavnom postupku, koji je Cipar
podnio protiv Turske, oglasio Tursku krivom za masovno krše-
nje ljudskih prava na okupiranim teritorijama, kao i za kršenje
čak 14 članova Europske konvencije o ljudskim pravima i nje-
nih protokola. Sud je, također, potvrdio da je Vlada Republike
Cipar jedina legitimna vlada na Cipru, da po međunarodnom
pravu „TRSC” nije država, da lokalna administracija Turske na
sjevernom Cipru opstaje zahvaljujući turskoj vojnoj okupaciji, te
da je Turska, držeći kontrolu nad sjevernim Ciprom, odgovorna
za sva kršenja ljudskih prava koja čine njeni vojnici, zvaničnici ili
potčinjena lokalna administracija.
Imajući u vidu atraktivnost obala Cipra, uključujući i onih
na sjeveru, za ulaganja stranih državljana u nekretnine, nastup

*S rasplamsavanjem financijske krize na Cipru, ojačani su pozivi, uklju-

čujući i pozive ljevičarske vlade, predvođene AKEL, da i CPC pomogne kroz
davanje na raspolaganje dijela svojih posjeda i udjela u vlasništvu ciparskih
kompanija i oslobađanjem dijela poreskih olakšica.
132
ciparskih Grka je u proteklih dvadesetak godina bio okrenut i k
dekuražiranju stranaca, posebno državljana EU, da kupuju ne-
kretnine na sjeveru otoka. U tom kontekstu, poseban značaj
ima i presuda ESLjP i britanskog suda u korist ciparskog Grka
Meletiosa Apostolidesa u slučaju protiv britanskog bračnog pa-
ra Orams iz 2010.
Britanski državljani David i Linda Orams kupili su 2002.
godine od ciparskih Turaka zemljište u mjestu Lapitos na sje-
veru otoka, čiji je originalni vlasnik bio ciparski Grk Apostolidis
– koji je bio prinuđen napustiti svoj dom nakon turske okupaci-
je 1974. Ubrzo po saznanju o prodaji njegove imovine britan-
skim državljanima, Apostolidis je pokrenuo sudski postupak
pred Ciparskim sudom u Nikoziji tražeći da se Oramsovi isele i
vrate mu imovinu koja mu pripada i plate štetu. *
Ciparski sud je 2004. g. donio odluku u njegovu korist.
Ciparski vrhovni sud odbacio je naknadnu žalbu Oramsovih na
prvostupajsku presudu. S obzirom na to da odluke Ciparskih
sudova nisu prihvaćene od okupacijskih vlasti na sjeveru otoka
niti su mogle biti provedene, Apostolidis je pokrenuo postupak
protiv Oramsovih i pred britanskim sudom u cilju priznavanja
presude Ciparskog suda. Britanski sud je, međutim, rujna
2006. donio prvostupanjsku odluku u koristi Oramsovih.** Na-
kon žalbe Apostolidisa, britanski apelacioni sud je slučaj pro-
sledio ESLjP, imajući u vidu i pitanje nadležnosti i provodljivo-
sti odluke na Cipru.
Europski sud je travnja 2009. presudio da britanski sudo-
vi mogu da provode sudske odluke koje su doneli sudovi na
Cipru, a koje se odnose na prava svojine Ciprana koji su pri-
morani da napuste svoje domove tokom turske invazije. Nakon
ovakve odluke ESLjP, britanski apelacioni sud je siječnja

* Meletios.Apostolides je, nakon što su okupacijske vlasti na sjeveru omo-

gućile prelazak civila preko “zelene linije“ 2003, iskoristio priliku da obiđe
svoj posjed i osobno se uvjeri o početku radova na izgradnji kuće koje su
poduzeli Oramsovi.
** Bračni par Orams je u ovom slučaju zastupala odvjetnica Cherie Blair, ina-

če supruga tadašnjeg britanskog premijera Tony Blaira.

133
2010. donio odluku u korist Apostolidisa, a naknadni pokušaji
Oramsovih da pokrenu žalbeni proces pred vrhovnim britan-
skim sudom bili su odbijeni.
Nakon ovih odluka, britanske vlasti upozorile su svoje
državljane da ne kupuju nekretnine na sjeveru otoka, dok su
odvjetnički uredi s juga otoka najavili slične tužbe za kupovine
nekretnina na sjeveru otoka od strane stranih državljana, a čiji
su izvorni vlasnici ciparski Grci.
IV. Povratak izbeglica/raseljenih lica
Ciparski Grci su do 1974. godine bili većinsko stanovništvo
na cijelom otoku, a posebno na sjevernom dijelu. Turskom invazi-
jom je više od 160.000 ciparskih Grka protjerano sa sjevera
otoka.
Tablica 1. Procijenjeno stanovništvo na Cipru (2011)

Stanovništvo Jug otoka Okupirane Dekelija / UN zona

teritorije Akrotiri
Ciparski Grci 650.512 700
Pontiački Grci oko oko
(grčki državljani) 29.321 7.000 10.000
Ciparski Turci 1.405 189.494 (uključeno (uključeno
u podatke u podatke
Naseljenici iz Turske 80.550 za sjever i za sjever i
jug otoka) jug otoka)
Ostali
(Armenci, Maroniti i sl.) 15.481 300
Britanci
(uklj. vojnike i čl. obitelji) 24.046 3.691 8.000 274
Ostali stranci 119.642 11.522 692
Ukupno 840.407 286.257 8.000 966
Izvor: Zavod za statistiku Republike Cipar i statističke publikacije tzv. TRSC

U svim pregovorima Grci su insistirali na pravu raseljenih

da se vrate svojim domovima. Iako su nakon invazije gotovo svi
ciparski Turci koncentrirani na okupiranim teritorijama, njihov broj
se kretao oko 120.000 do 150.000.* Tako bi, masovnijim povrat-

*Na posljednjem popisu, koji su 2011. provele okupacijske vlasti, na sjeveru

otoka od ukupno 286.000 ljudi, njih 190.000 je svrstano u kategoriju cipar-
134
kom raseljenih, ciparski Grci ponovo postali većinsko stanovni-
štvo i na većem dijelu sjevera otoka.
V. Status turskih naseljenika
U razdoblju nakon 1974. godine značajan dio ciparskih
Turaka je zbog siromaštva bio prinuđen emigrirati u SAD, V.
Britaniju, Australiju ili Tursku, čime je njihov broj sveden na
oko 80.000, a udio u ukupnoj populaciji pao s 18% na 11%. S
druge strane, okupacijske vlasti na sjeveru otoka, neposredno
nakon invazije, otpočele su proces naseljavanja turskih drža-
vljana značajno izmjenivši demografsku strukturu otoka. U
svim dosadašnjim pregovorima ciparski Grci su se zalagali da u
mirovno rješenje uđe i klauzula o vraćanju naseljenika u Tursku,
ukazujući pri tome i na odredbe međunarodnog prava kojima se
zabranjuje kolonizacija ili nasilna izmjena demografske strukture
na okupiranim teritorijama.
VI. Uključenje ciparskih Turaka u strukture vlasti
Ciparski Grci se zalažu da učešće ciparskih Turaka u fe-
deralnim strukturama vlasti bude proporcionalno učešću u
ukupnom stanovništvu. Demografski pokazatelji išli su na ruku
ciparskim Grcima tijekom cjelokupnog pregovaračkog procesa
s obzirom da udio ciparskih Turaka nije prelazilo 20% od ukup-
nog stanovništva. Ovakav zahtjev ima ujedno u pozadini one-
mogućavanje bilo kakve blokade institucija, poput one iz 1963.
koja je na kraju rezultirala time da ciparski Turci potpuno napu-
stili institucije vlasti. Službena Nikozija nije, međutim, u značaj-
nijoj mjeri uspjela integrirati ciparske turke u svoje institucije
vlasti, kao što je to učinjeno s pripadnicima ostalih manjina -
Maroniti, Armenci, Latini... Ogromna većina ciparskih Turaka i
dalje priznaje i prihvaća isključivo institucije tzv. TRSC.
Do izvjesnog, istina malog, pomaka naprijed došlo je
uoči i nakon ulaska Cipra u EU. Ciparski Turci su počeli ma-

skih Turaka, bilo izvorni CT - 136.000 (rođeni na Cipru i oba roditelja rođena na
Cipru) bilo potomci doseljenika iz Turske i drugih zemalja koji su rođeni na
Cipru. Ciparske vlasti nisu priznale ovaj popis, a više medija i NVO na sje-
veru otoka osporilo je rezultate ovog popisa.

135
sovnije uzimati državljanstvo i putovnice Republike Cipar.*
Ovo, razumljivo iz ekonomskih razloga, jer su im je to omogu-
ćavalo zaposlenje na jugu otoka, ali i nesmetani odlazak u ze-
mlje EU. Istovremeno, ciparski Turci su zadržavali putovnice
tzv. TRSC (koji su im omogućavali isključivo odlazak u Tursku), a nema-
li broj njih, posebno oni iz mješovitih brakova (ciparskih Turaka i
državljana Turske) uzimali su i putovnice Republike Turske. U
medijskim izvještajima ukazivalo se da ni pojedini visoki zva-
ničnici okupacijskih vlasti, poput „ministara“ u „vladi TRSC“ ni-
su odojleli iskušenju da zatraže izdavanje putovnica Republike
Cipar. Također, zvanična Nikozija je intenzivirala napore da š-
to više ciparskih Turaka sudjeluje na izborima za EU parla-
ment, ali je to izostalo kako zbog bojkota vodećih partija, tako i
zbog tehničkih i administrativnih prepreka.**
Strategija ciparskih Grka u pregovorima
I. Pitanje kontinuiteta
Lideri ciparskih Grka suočili su se s pitanjem očuvanja
legitimiteta vlade u Nikoziji još od 1963. godine kada su ci-
parski Turci napustili institucije Republike. Tada je vlast u Re-
publici faktički u potpunosti prešla u ruke ciparskih Grka.
Dolaskom misije UN na Cipar, osigurana je početna, ali,
kako se pokazalo kasnije, presudna suglasnost međunarodne
zajednice za kontinuitet vlasti ciparskih Grka na otoku. To je u
tom trenutku mogla biti samo Vlada Republike Cipar, u kojoj
su u tom trenutku participirali isključivo ciparski Grci. Sličan
razvoj uslijedio je i nakon 1974.g. te je u očima međunarodne
zajednice postojala samo jedna međunarodno priznata država
na otoku – Republika Cipar, dok su njeni predstavnici faktički
bili isključivo ciparski Grci. *

* Prema procjenama gotovo 100.000 ciparskih Turaka je od 2003. zatražilo

izdavanje putovnica Republike Cipar.
** Masovnijim sudjelovanjem ciparskih Turaka na ovim izborima, ujedno bi se

vidno ograničio domet dosadašnjih inicijativa lidera ciparskih Turaka i Anka-

re u davanju posebnog (promatračkog) statusa za ciparske Turke u EP.
* Prema nekim tumačenjima međunarodno priznanje vlade u kojoj su se

nalazili samo ciparski Grci kao jedini legitimni predstavnici Republike Cipar
je posljedica pragmatičnosti međunarodne zajednice, ali i igre slučaja. Nai-
136
 Očuvanje kontinuiteta i legitimiteta u odnosu na Repub-
liku Cipar bila je prva, doduše samo diplomatska, pobjeda ci-
parskih Grka od 1974. godine. Članstvo Republike Cipar u P
NZ, OESS, UN i Komonveltu korišteno je u punoj mjeri za pro-
mociju stavova ciparskih Grka. Gotovo sve rezolucije ovih me-
đunarodnih organizacija pozivale su na povlačenje stranih tru-
pa, osudu politike naseljavanja otoka od strane Turske, primje-
nu rezolucija UN i drugih međunarodnih tijela. U proteklih 50-
ak godina Vijeće sigurnosti UN je u vezi sa ciparskom krizom
usvojio više od 120 rezolucija, Opća skupština UN - 14, a
PNZ – 35. Rezolucije, odluke i deklaracije o ciparskom pitanju
donosili su i Vijeće Evrope, Europski Parlament, Komonvelt,
OIK i dr.
II. Internacionalizacija Ciparskog problema
U razdoblju od turske invazije 1974.g. lideri ciparskih Gr-
ka su najveći dio svog vanjskopolitičkog angažmana fokusirali
na pridobijanje široke podrške međunarodne zajednice za rje-
šavanje ciparskog problema i povlačenje turskih trupa. U tom
smislu, Cipar je, tijekom 70-ih i 80-ih, davao veliki značaj svom
članstvu u PNZ. Zahvaljujući članstvu u PNZ i simpatijama me-
đunarodne zajednice, u Vijeću sigurnosti UN i Općoj skupštini
UN izglasano je niz rezolucija koje su pozivale na prekid vatre
i povlačenje turskih trupa, nerijetko, uz osudu Ankare. S druge
strane, ciparski Grci su bili svjesni da su rezolucijama UN ne-
dostajali direktni efekti na Tursku, jer one, zbog SAD,* nisu bile
praćene sankcijama prema Ankari. Računali su, međutim, da
bi kolektivni pritisak šire međunarodne zajednice mogao do-
nijeti neke rezultate.

me, nakon izbijanja međuetničkih sukoba 1963. i odluke UN o slanju mirov-

ne misije, bila je neophodna i suglasnost legalne vlade na otoku. To je u
datom trenutku bila vlada Cipra u kojoj više nije bilo ciparskih Turaka.
* Zbog turske invazije na Cipar SAD su uvele 1975. embargo na izvoz američkog

oružja u Tursku, ali je on nakon kraćeg razdoblja uklonjen 1978. godine.

137
 Internacionalizacija i fokusiranje pažnje svjetske javnosti
na krizu na otoku trebala je ujedno poslužiti i kao svojevrsna
brana eventualnim novim vojnim intervencijama Ankare.
Nakon pada Berlinskog zida, sloma komunizma u Istoč-
noj Europi i okončanja Hladnog rata, strategija internacionali-
zacije ciparskog problema u većoj mjeri biva europski orijen-
tirana - kroz EU i Vijeće Europe. Ciparski Grci su ukazivali da
je po okončanju Hladnog rata Cipar ostao jedina europska ze-
mlja na čijoj se teritoriji nalaze okupacijske trupe, a njen glavni
grad Nikozija, posljednji je podijeljeni glavni grad u Europi.
III. Izolacija režima na okupiranom dijelu otoka
Rukovodstvo ciparskih Grka je bilo svjesno da je jačanje
međunarodne pozicije službene Nikozije u velikoj mjeri pove-
zano s procesom međunarodne izolacije režima na okupiranim
teritorijama. Napori lidera ciparskih Grka u tom pravcu bili su
veoma uspješni. Vrlo brzo nakon turske invazije 1974, a pose-
bno nakon proglašenja tzv. TRSC, međunarodna zajednica je
odbacivala legitimitet i legalitet institucija vlasti na sjeveru oto-
ka.* Suglasnost međunarodne zajednice za kontinuitet vlasti
ciparskih Grka na otoku umnogome je doprinijela uspjehu ove
strategije, dok je ostalo posljedica pogrešnih procjena Ankare i
lidera ciparskih Turaka, u prvom redu Raufa Denktaşa, što je
nerijetko davalo dojam svojevrsne samoizolacije ciparskih Tu-
raka.
Ciparski Grci su se u svim prilikama pozivali na međuna-
rodno pravo i ukazivali na nelegitimnost i nelegalnost svih in-
stitucija na sjeveru otoka. Tako je tzv. TRSC vrlo brzo nakon
njenog proglašenja označena rezolucijom VS UN 541 (1983)
kao nevažeća država. Nazivi „TRSC” i njenih institucija od
strane ciparskih Grka etiketirani su kao tzv, kvazi, pseudo, o-
kupacijski i sl. Svi ovi termini ubrzo su, zahvaljujući kontinuira-
nim urgencijama Nikozije, u najvećoj mjeri prihvaćeni od me-
đunarodne zajednice i oni su i danas u upotrebi.

*Izuzetak predstavljaju nedržavne asocijacije poput političkih stranaka cipar-

skih Turaka, Privredne komore ciparskih Turaka i sl. čije postojanje nije bilo
sporno ni za službenu Nikoziju.
138
 Strategija izolacije režima na okupiranim teritorijama bila
je usmjerena u više pravaca: političkom, privrednom, promet-
nom, sportskom, itd. Nijedna druga država nije priznala neovi-
snost tzv. TRSC, izuzev Turske (koja je njen tvorac). Kontakti me-
đunarodne zajednice sa predstavnicima ciparskih Turaka bili
su ograničeni i gotovo u potpunosti fokusirani na rješenje ci-
parske krize. Prvi manji iskoraci od ovakvog stava međunarod-
ne zajednice napravljeni su neposredno nakon propasti AnP, i
to u najvećoj mjeri ne bi li se time „napakostilo“ tadašnjem ru-
kovodstvu ciparskih Grka koje se protivilo mirovnom sporazu-
mu glavnog tajnika UN. Njihovo trajanje i djelovanje bilo je,
međutim, limitirano. I danas je praksa svih međunarodnih fak-
tora (izuzev Turske) da u svim susretima „zvaničnike TRSC” treti-
ra isključivo kao predstavnike ciparskih Turaka.
Na privrednom planu, „TRSC“ je stavljena u svojevrsnu
trgovinsku izolaciju. Uspostavljanje direktnih trgovinskih veza
sa sjeverom otoka nije bilo moguće, te se trgovina odvijala is-
ključivo preko Turske. Tek svibnja 2004. omogućena je ograni-
čena trgovina i s južnim dijelom otoka, koja je postupno proširi-
vana na nove grupe proizvoda, od 2006. Direktne trgovinske
veze drugih zemalja sa sjeverom otoka jednostavno nisu do-
zvoljene. Na međunarodnom tržištu, roba proizvedena na sje-
veru otoka morala je nositi oznaku Republike Cipar ili neke
druge zemlje (najčešće Turske).
Kao i u trgovini, tako i u prometu, sjever otoka je u najve-
ćoj mjeri izoliran. Međunarodni avio-promet sa sjeverom otoka
je zabranjen, jer po pravilima ICAO, kontrolu leta provode sa-
mo institucije međunarodno priznatih država, što tzv. TRSC ni-
je. Svi „međunarodni letovi“ sa sjevera otoka se stoga odvijaju
preko Turske. Slična situacija je i s lukama na sjeveru otoka
(Famagusta i Kirenija), u vezi s čim je Cipar u punoj mjeri koristio i
svoj veliki utjecaj u Međunarodnoj organizaciji za pomorstvo. U
telefonskom i poštanskom prometu sa sjeverom otoka, okupa-
cijske vlasti su prinuđene da koriste oznake za Tursku.

139
 I na polju sporta sjever otoka je u značajnoj mjeri okrenut
sam sebi. Takozvani TRSC nije član nijedne značajnije među-
narodne sportske federacije (s izuzetkom nekoliko manjih i specifičnih
sportova, poput bilijara), a to se posebno odnosi na one u kojima je
uvjet za pristupanje članstvo zemlje u UN.
IV. Članstvo Republike Cipar u EU
Događaji iz 1974. nisu u značajnijoj mjeri utjecali na od-
nose s EU, iako su oni sve do kraja 80-ih uglavnom bili vezani
za trgovinske odnose i suradnju. Nakon uklanjanja blokovske
podjele i opadajućeg značaja glasačke mašine PNZ u UN, Ni-
kozija je u sve većoj mjeri vidjela članstvo u EU kao najači mo-
gući postulat jačanja svoje pozicije u mirovnom procesu. Član-
stvo u EU trebalo je omogućiti ostvarenje tri osnovna cilja: 1)
prednost u pregovaračkom procesu u odnosu na ciparske Tur-
ke, 2) postupno uklanjanje turskog vojnog prisustva na otoku i
3) stabilnost, sigurnost i garantiranje daljeg privrednog razvoja.
Pored toga, ulaskom u EU faktički bi se eliminiralo pravo An-
kare, bez obzira na odredbe Ugovora o jamstvu iz 1960. Go-
dine da intervenira na otoku, dok bi status njenih trupa na
otoku bio dodatno pravno upitan.
Ulazak u EU, svibnja 2004. na političkom planu omogu-
ćio je Cipru svojevrsno ujedinjenje s ostatkom Europe, pa tako
i s Grčkom. Također, Nikozija može sada direktno, bez pos-
rednika (Atena) zastupati i braniti svoje interese u Briselu. To se
posebno odnosi na period nakon odbijanja AnP, kada je bri-
tanska diplomatska inicijativa, podržana od SAD i skandinav-
skog krila EU, imala za cilj nagraditi ciparske Turke. Članstvo
u EU omogućilo je zvaničnoj Nikoziji da vrlo brzo blokira sve
inicijative k ukidanju problematičnih elemenata izolacije sjeve-
ra otoka. Usaglašeni paket financijske pomoći EU ciparskim
Turcima u iznosu od 259 mil. € je nakon dvije godine od dono-
šenja formalno deblokiran, razumljivo uz uvažavanje svih
preduvjeta za njenu raspodjelu i kontrolu na kojima su instisti-
rale Ciparske vlasti.
Ubrzo nakon ulaska u EU, Cipar je uspio u samoj EU for-
mirati svojevrsnu lobi grupu malih i mediteranskih zemalja koje
su podržavale njegove stavove, posebno vezane za mirovni
140
proces. Ciparskim Grcima je donekle u prilog išla i rastuća ne-
lagoda u pojedinim europskim krugovima, posebno u central-
noj Europi, prema mogućnosti skorog ulaska Turske u EU. Po-
red toga, ciparski zvaničnici su sve glasnije ukazivali da je ula-
skom Cipra u EU ciparski problem postao europski problem.
U pitanju odnosa prema Turskoj, Cipar nastupa samo-
stalnije i prestaje biti svojevrsni talac otopljavanja odnosa iz-
među Atene i Ankare. Cipar načelno podržava približavanje
Turske u EU, ali pri tome posebno inzistira na pitanjima ljud-
skih i manjinskih prava, nastojeći ujedno da njeno postavljanje
ne bude protumačeno ili tretirano kao ucjena. Cipar, također,
posredstvom Brisela pritiska Ankaru da uspostavi zvanične di-
plomatske odnose, otvori svoje luke i nebo za ciparske brodo-
ve i avione i omogući nesmetanu trgovinu između dvije zemlje.
Protokol o proširenju carinske unije s EU (potpisan listopada 2005)
označio je svojevrsno priznanje Republike Cipar od Ankare (što
je i stav pravne službe EU), bez obzira na naknadnu izjavu Turske
kojom se to negira. Nakon ulaska u EU, ciparski Grci su nasto-
jali preko EU izvršiti pritisak na Ankaru da uspostavi direktan
dijalog s Nikozijom, ali bez mnogo uspjeha.
Rast uloge EU u odnosu na NATO u europskim sigur-
nosnom okvirima, donio je dodatan pozitivan impuls pregovarač-
koj poziciji ciparskih Grka. Time se umanjivao utjecaj Turske u
europskoj sigurnosnoj arhitekturi glede njenog članstva u NATO.
S druge strane, strateška opredjeljenost Ankare za članstvo u EU
omogućavala je veći pritisak Brisela na Tursku za konstruktivnije
postavljanje u mirovnom procesu.
Na gospodarskom planu proces pristupanja EU doprinio
je da Cipar za manje od dva deseteljeća iz siromašne, zaosta-
le i ratom razorene privrede preraste u razvijenu zemlju čiji je
BDP po stanovniku* viši nego u polovici ostalih članica EU,
uključujući tu i Grčku. U privrednom razvoju prednost je dana
sektoru usluga, prije svega turizmu, trgovini i financijskom sek-
toru, a zemlja je (sve do ulaska u EU) bila jedna od najznačajnijih

*BDP po stanovnika u Republici Cipar u 2012. godini znosio je 26.400 USD

(bez okupiranih teritorija).

141
off-shore zona u svijetu. Razvoj turizma doprinio je priljevu
značajnih investicija u priobalnom području. Nekada ribarska
naselja Pafos i Larnaka, postaju svjetski poznati turistički cen-
tri s velikim brojem ekskluzivnih hotela. Uporedo s time razvija-
ni su i novi gradovi, poput Aja Nape i Protarasa. Nekadašnje
lučko mesto Limasol izraslo je u vodeću luku u istočnom Medite-
ranu, poznato turističko odredište i sjedište na tisuće off-shore
kompanija s ruskim, arapskim, britanskim, skandinavskim i dr. ka-
pitalom. Sektor bankarstva i financijskih usluga zajedno s turi-
zmom (oko 2,5 mil. stranih turista godišnje) postaje izvor najvećeg dijela
deviznih prihoda zemlje. Jug otoka biva potpuno transformiran, a
životni standard, nevezano za aktualnu krizu bankarskog sektora
u zemlji, ravan je onom u najrazvijenijim zemljama Zapada.**
NASTUP I CILJEVI CIPARSKIH TURAKA
Turska politika prema Cipru u razdoblju od 1878. pa sve
do 50-ih godina 20. stoljeća svodila se na zahtjev za održanje
statusa quo, tj. održanje britanske vlasti i odupiranje nacional-
nim aspiracijama ciparskih Grka k ujedinjenju otoka s Grčkom.
Odražavajući ovakav stav Ankare, ciparski Turci su nerijetko
ukazivali da je otok dan (1878. godine) na upravu Britancima, te
ukoliko nisu u stanju upravljati njime, trebaju ga vratiti Turskoj.
S radikalizacijom političke borbe ciparskih Grka za oslo-
bađanje od kolonijalne vlasti i sve izvjesnijim rješenjem u vidu
davanja neovisnosti otoku, tursko postavljanje počelo je pola-
ko okretati se zagovaranju podjele otoka po etničkim šavovi-
ma.* Već studenoga 1956. u vladinim krugovima u Ankari izra-

** Značajan podsticaj privredi dala je i kriza na Bliskom istoku početkom 80-ih

kada je, zbog građanskog rata, veliki dio libanskog kapitala preseljen na Ci-
par. Krajem 80-ih i početkom 90-ih, u vrijeme raspada SSSR i SFRJ i pro-
mjena u istočnoj Europi, Cipar je poslužio mnogobrojnim novo-pečenim bo-
gatašima, posebno iz Rusije, kao baza za prebacivanje novca i njegovo da-
lje investiranje.
* Prva politička stranka ciparskih Turaka – KATAK (Stranka za zaštitu turske

manjine) osnovana je 1943. U svojim zalaganjima podržavala je nastavak bri-

tanske kolonijalne vlasti. Slijedeće godine osnovana je i Turska nacionalna
partija koja je ideološku inspiraciju crpla iz kemalističke Turske.
142
đen je svojevrstan memorandum** koji je predviđao geografsku
podjelu otoka. Ovakva podjela podrazumjevala je i transfer
stanovništva. Time bi bila stvorena dva politička entiteta - grčki
i turski, od kojih bi svaki potom otpočeo proces stvaranja poli-
tičke unije s Grčkom, odnosno Turskom. Memorandumom se,
također, sugeriralo i učešće Ankare u sigurnosnim snagama u
grčkom sektoru otoka. Ovaj memorandum predstavljao je os-
novu za postavljanje ciparskih Turaka prema ciparskom pita-
nju u narednih 20-ak godina.
Produbljavanje sukoba između dvije zajednice na otoku
predstavljalo je svojevrsnu strategiju koja bi trebalo dovesti do
vojne intervencije Turske. S obzirom na to da su otvoreni su-
kobi dvije zajednice uslijedili ubrzo nakon neovisnosti otoka,
već 1963. godine predstavnici ciparskih Turaka napuštaju in-
stitucije Repiblike Cipar. Stanovništvo iz redova turskih se u
sve većoj mjeri koncentrira u svojevrsnim enklavama, izgrađu-
jući vlastite organe vlasti i iščekujući vojnu intervenciju Turske.
Ubrzo nakon vojne intervencije Ankare 1974. gotovo svi ci-
parski Turci prelaze na sjevernu stranu otoka, gdje uslijed eg-
zodusa ciparskih Grka, čine gotovo stopostotnu većinu.
Osnovni stavovi i zahtjevi ciparskih Turaka
Od turske invazije osnovni zahtjevi ciparskih Turaka u
svim dosadašnjim pregovorima mogu se svesti na slijedeće:
I. Prihvatanje realnosti na terenu
Realnost na terenu je podrazumjevala faktičku podjelu
otoka i paradržavne strukture ciparskih Turaka, većinsko tur-
kofonsko stanovništvo na sjeveru otoka, blizinu turske obale i
snažno vojno prisustvo Turske na otoku. Tursko vojno prisu-
stvo na otoku je najznačajniji garant, kako opstanka i sigurno-
sti ciparskih Turaka, tako i njihove pseudodržave. Ostanak
stranih trupa nakon postizanja mirovnog sporazuma i njihov
broj bio je, posebno od 90-ih jedno od pitanja oko koga su se
dvije strane u najvećoj mjeri razilazile. Jedan od razloga što su
ciparski Grci odbili AnP je upravo to što je on u najvećoj mjeri -

Memorandum je, po nalogu premijera Menderesa, izradio član turskog pre-

**

govaračkog tima i kasniji turski premijer Nihat Erim, u studenom 1956.

143
izbjegao preciznije definiranje statusa stranih trupa na duže
vrijem. To je samo po sebi predstavljao i značajan pregovarač-
ki uspeh ciparskih Turaka.
II. Konstitutivnost naroda i (kon)federalizam
Iako konstitutivnost ciparskih Turaka sama po sebi nije
dovođena u pitanje, dvije zajednice imale su različita viđenja u
pogledu njenog opsega. Lideri ciparskih Turaka insistirali su
na ustavnim jamstvima i zaštiti vitalnih nacionalnih interesa
kroz instituciju prava veta.
U prvim godinama pregovora, nakon turske invazije, ci-
parski Turci su se zalagali za federalno ustrojstvo buduće uje-
dinjene republike, s time što bi jedna od dvije federalne jedini-
ce bila rezervirana za ciparske Turke, u kojoj bi oni činili veći-
nu. U kasnijim fazama pregovora ciparski Turci su nastojali o-
jačati ingerencije federalnih jedinica nauštrb savezne države,
te su u većoj mjeri počeli pozivati se na švicarski model konfe-
deracije, uz povremeno ukazivanje na potrebu priznavanja
prava na referendum. Ovakvo rješenje, smatrali su, poslužilo
bi ujedno legalizaciji paradržavne tvorevine TRSC i predstav-
ljalo samo prijelaznu fazu k podjeli otoka i priključenju njego-
vog sjevernog dijela Turskoj.
Uslijed sve očiglednijeg privrednog zaostajanja u odnosu
na jug, stanja izolacije i besperspektivnosti ciparske turske za-
jednice, krajem 80-ih i početkom 90-ih u sve većoj meri dolazi
do pritisaka za demokratizaciji društva. Proreformske i prode-
mokratske snage, uz podršku mlađe generacije ciparskih Tu-
raka, kao i druge i treće generacije naseljenika iz Turske, pre-
uzimaju postupno poluge vlasti. S razvojem demokracije na
sjeveru otoka, dolazi i do jačanja snaga koje se zalažu za kon-
federalno rješenje, s tim što se eventualna naknadna podjela
ne vidi više kao faza u ujedinjenju s Turskom. U tom pogledu
sve više se insistira na ciparsko-turskom identitetu odvojenom
i od ciparskog grčkog identiteta, ali i od turskog identiteta.
S približavanjem otoka članstvu u EU, a posebno nakon
ulaska Republike Cipar u EU 2004. godine i olakšavanja proto-
ka ljudi, roba i usluga preko zelene linije, dolazi do privrednog

144
oporavka sjevera otoka. U razdoblju od 2002. do 2009. godine
BDP po stanovniku na sjeveru otoka je utrostručen i prešao je
iznos od 13.000 USD. Iako je ovaj iznos dvostruko manji nego
na jugu otoka, prvi put prelazi razinu BDP po stanovnika u sa-
moj Turskoj. Kod ciparskih Turaka prevladava proeuropsko o-
predjeljenje, za čije ispunjenje predvjet predstavlja (makar i pri-
vremeno) ujedinjenje otoka. Otuda možda i povećana koopera-
tivnost i inicijativnost novih lidera ciparskih Turaka u mirovnim
procesima od AnP do danas.
III. Ograničeni i podjeljeni suverenitet
Ciparski su Turci u pregovorima prihvaćali da buduća za-
jednička država sa ciparskim Grcima bude neovisna, suverena
i s integralnom teritorijom, ali su ujedno inzistirali da suvereni-
tet bude podjednako raspodijeljen na dvije zajednice. Ciparski
Turci su pokušavali da se u svim nacrtima mirovnih rješenja
provuče referenca o zajedničkom vlasništvu dvije zajednice
nad otokom. Time bi se, u slučaju ujedinjenja otoka, ciparski
Turci nastojali pozivati na kontinuitet svog entiteta sa „TRSC”.
Pored toga, u cilju sprečavanja dominacije ciparskih Gr-
ka, ciparski Turci su tražili jamstva da savezni zakoni i uredbe
ne smiju dovesti do diskriminacije bilo koje federalne jedinice
ili zajednice na otoku. Zahtjevala se, također, puna samostal-
nost oba entiteta u reguliranju vlastitih struktura vlasti i držav-
ne uprave. Ciparski Turci su na buduću ujedinjenu državu gle-
dali kao na svojevrsno „novo partnerstvo dvije zajednice” koje
imaju svoje suverene države i koje formiraju zajedničku part-
nersku strukturu. u tom smislu je AnP značajno uvažio ove in-
terese ciparskih Turaka.
IV. Sekularnost
U prvim godinama nakon 1974. ciparski su Turci zahtije-
vali punu odvojenost crkve od države, i uopće od politike, kako
u budućoj ujedinjenoj državi tako i u njenim federalnim jedini-
cama. Dva faktora su utjecala na formuliranje ovakvog zahtje-
va. Prvi je bio kemalistička sekularna struktura vlasti u Ankari,
čiji je jamac bila vojska. Time se, ujedno stvarala brana protiv
utjecaja islamista, posebno među turskim naseljenicima iz A-

145
nadolije. S druge strane, ovaj zahtjev je bio usmjeren k margi-
nalizaciji utjecaja CPC u politici i mirovnom procesu. To se po-
sebno isticalo u periodu dok je lider ciparskih Grka bio arhiepi-
skop Makarios. Ovakav pristup, iako ne u toj mjeri izražen kao
ranije, zadržan je usprkos promjenama koje je u turskoj politici
donio dolazak Erdogana i njegove AKP na vlast.
V. Negiranje postojanja Republike Cipar
Nakon nemira u 1963. godini ciparski su Turci otpočeli
proces izgradnje vlastitih institucija vlasti. Usporedo s time, oni
su otvoreno počeli negirati legitimitet institucija Republike Ci-
par. U tom smislu ciparski Turci su zvaničnu Nikoziju označa-
vali kao ciparsko-grčku Vladu ili kao Južni Cipar. To se naroči-
to intenziviralo nakon turske okupacije 1974. i naknadnog pro-
glašenja tzv. TRSC. Ciparski Turci su ujedno optuživali vlasti u
Nikoziji za uzurpaciju naziva Republika Cipar, svjesni da bi ih
prihvaćanje takvog stanja dovelo u situaciju do negiraju posto-
janje tzv. TRSC. Na ruku tvrdnjama ciparskih Turaka nije, me-
đutim, išao razvoj na terenu, posebno imajući u vidu činjenicu
da su ciparski Grci činili gotovo 80% stanovništva otoka. Čak
je i AnP nedvosmisleno povukao kontinuitet buduće URK u od-
nosu na Republiku Cipar.
U periodu nakon propasti AnP sa sjevera otoka su u sve
većoj mjeri stizale optužbe na račun zvanične Nikozije za rigid-
nost u stavovima i nedostatak spremnosti ciparskih Grka da pri-
hvate ciparske Turke kao sebi ravnopravne - sa pravednom po-
djelom političke, ekonomske i društvene moći koju bi svako budu-
će rješenje neizostavno podrazumijevalo.
Strategija ciparskih Turaka u pregovorima
Turska invazija (1974) dala je vjetar u leđa ciparskim Tur-
cima, čija je pregovaračka pozicija bila vidno ojačana snažnim
turskim vojnim prisustvom na otoku. I ciparski Turci i Ankara
su sve do kraja 90-ih odbijali ozbiljnije pregovarati o povlače-
nju turskih trupa s otoka. S konstruktivnijim postavljanjem Ank-
are u proteklom razdoblju, posebno u vrijeme koncipiranja
AnP, ciparski Turci u sve značajnijoj mjeri nastoje ukazati na
potrebu uvažavanja realnosti na terenu.

146
I. Izgradnja vlastitih struktura vlasti i
razbijanje međunarodne izolacije
Ustavnim rješenjima iz 1960. dvijema zajednicama na o-
toku dana je autonomija da samostalno uređuju pojedine obla-
sti života. To se prije svega odnosilo na obiteljsko pravo, kultu-
ru, vjerska pitanja i sl. Dvije zajednice su, također, imale pravo
i na formiranje vlastitih skupština. Ovakav oblik organiziranja
nije, međutim, imao značajniju perspektivu državnosti za cipar-
ske Turke, imajući u vidu njihovu opadajuću brojnost u odnosu
na ciparske Grke, kao i međusobnu nepovezanost dijelova
otoka na kojima su činili većinu.
Nakon događaja iz 1963. ciparski Turci su napustili orga-
ne vlasti Republike Cipar i počeli s izgradnjom vlastitih institu-
cija vlasti. Već 1964. formiran je Glavni komitet koji je nakon toga
objedinjen s Privremenom upravom ciparskih Turaka u Admini-
straciju Ciparskih Turaka. Proces izgradnje vlastitih institucija
vlasti i paradržavnog aparata je intenziviran nakon 1974. uz
potporu i nadzor Turske. Ovaj proces kulminirao je 15. 11.
1983. kada je na okupiranim teritorijama proglašena tzv. Tur-
ska Republika Sjeverni Cipar, koju je ubrzo nakon proglašenja
priznala Turska. Održani su i izbori za „predsjednika Republi-
ke” i „Parlament”, formirana je „Vlada” s „ministarstvima”.
Najveći dio vanjsko-političkih aktivnosti cipaskih Turaka
bio je okrenut k postizanju međunarodnog priznanja tzv. TRSC
i promoviranju njihovih stavova u mirovnom procesu radi lega-
lizacije stanja na terenu. Tako je „TRSC” otvorila svoje „vele-
poslanstvo” u Ankari (kao i „konzulate” – u Istanbulu, Izmiru i Mersinu).
Pored toga ciparski Turci su u najznačajnijim svjetskim diplo-
matskim centrima (New York, Brisel, London, Vashington, Berlin, Rim i
dr.) kao i u muslimanskim zemljama (Azerbejdžan, Pakistan, UAE,
Katar, Bahrein) uspostavili svoja „predstavništva”. Iako bez diplo-
matskog statusa ova „predstavništva” su bila koristan centar
za razmjenu informacija i direktan plasman stavova ciparskih
Turaka u tim zemljama. Pored turskog „veleposlanstva”, u sje-
vernoj Nikoziji, više zemalja (SAD, V. Britanija, Njemačka, Australija...)
ima na sjeveru otoka svoje kvazidiplomatske kancelarije - kul-
turno-informativne centre, agencije, biroe...
147
 Takozvana TRSC je u međunarodnoj komunikaciji kori-
stila u punoj mjeri kapacitete Turske, a osnovni fokus bio je
okrenut kako prema SAD i Zapadu, tako i prema musliman-
skim zemljama. Pri tome je u nastupu prema muslimanskim
zemljama naglašen religiozni aspekt ciparskog konflikta i zna-
čaj muslimanske solidarnosti. Sastanci Organizacije islamske
saradnje (OIS), u kojoj je Turska igrala značajnu ulogu, bili su od
velikog interesa za tzv. TRSC. OIS je bilo jedino međunarodno
tijelo u kome su ciparski Turci imali priliku izlagati svoje stavo-
ve, bez učešća ciparskih Grka ili oreola pripadnosti Republici
Cipar.* OIS je doneo i nekoliko rezolucija u kojima se tražila
ekonomska pomoć i intenziviranje kulturnih kontakata sa cipar-
skim Turcima. Od 2012. uspostavljena je i suradnja s Organi-
zacijom za ekonomsku saradnju gde je „TRSC“ dobila status
posmatrača.
Pitanje punopravnog članstva ciparskih Turaka u OIS i/ili
međunarodnog priznanja tzv. TRSC od zemalja članica OIS i
ESO nije, međutim, bilo forsirano. Pored vidljive međunarod-
no-pravne neutemeljenosti, ostali razlozi uključuju ambivalent-
ne odnose većine arapskih zemalja prema Turskoj, posebno
zbog otomanskog naslijeđa i suradnje Ankare s Izraelom, vla-
stitih problema sa secesionističkim pokretima, a djelimično i in-
teresa da očuvaju dobre odnose s Republikom Cipar, koji je,
naročito za neke bliskoistočne zemlje, služio i kao svojevrsna
polazna točka za dalji privredni nastup u Europi.
Nakon referenduma, ciparski Turci su nastojali da u pu-
noj mjeri „naplatiti” kod međunarodne zajednice svoje „isprav-
no” postavljanje prema AnP. U Europskom parlamentu je for-
mirana grupa za suradnju s „parlamentom TRSC”, a otvoreno
je i predstavništvo privredne komore ciparskih Turaka u Brise-
lu. Parlamentarna skupština Vijeća Europe dodijelila je krajem
travnja 2004. posmatrački status predstavnicima ciparskih
Turaka, koji su mogli sudjelovati u raspravama, ali bez prava
glasa.

* Delegacija „TRSC“, pod imenom iz AnP – država ciparskih Turaka - u sta-

tusu promatrača sudjeluje na sastancima OIS počev od Samita OIS u
Jemenu, krajem 2005. godine.
148
 Lideri ciparskih Turaka su nakon propasti AnP, u većoj
mjeri, pokušavali pokazati kooperativnost prema međunarod-
noj zajednici manifestirajući to deportacijom ilegalnih radnika iz
Turske (u 2005. g. deportirano je oko 10.000 ovih radnika). Vlasti na
sjeveru otoka donijele su i novi „zakon” o imovini ciparskih Gr-
ka, koji predviđa mogućnost da oštećeni pokrenu postupak
„pred sudovima TRSC”, ali koji nema praktičan značaj, jer
stranke upućuje na sudove čije bi angažiranje značilo i prizna-
nje same „TRSC”.
Otvaranje zelene linije omogućilo je da preko 10.000 ci-
parskih Turaka svakodnevno odlazi na rad na jug otoka i time
donosi godišnji prihod od preko 150 mil. eura. Sve veći broj
stranih turista prelazi zelenu liniju i odlazi na sjever otoka.* Na-
pravljen je i mali pomak u okončanju tzv. ekonomske izolacije.
Europska unija je usvojila regulativu za unaprjeđenje trgovine
preko zelene linije. Trgovina je u početku bila simbolična - oko
1 mil. € godišnje, da bi s proširenjem broja proizvoda kojima je
omogućen prijelaz preko zelene linije dostigla 5 mil. € u 2012.
godini. Iako je BDP po stanovniku premašio 13.000 USD, pri-
vreda je i dalje u značajnoj mjeri ovisna od finansijske pomoći
Turske. Značajan poticaj privredi predstavlja i financijska po-
moć iz fondova EU.
II. Kolonizacija
Osnovni problemi s kojima su se ciparski Turci suočavali
u periodu nakon 1960. bili su njihova relativna malobrojnost
(samo 18% od ukupnog stanovništva otoka) u odnosu na ciparske Grke,
međusobna nepovezanost teritorija na kojima su bili većina, kao i
ograničen utjecaj na donošenja odluka u institucijama Republike.
Uz to, siromaštvo i međuetničko nasilje u razdoblju 1963 -1974.
navodi veliki broj ciparskih Turaka da napuste otok odlazeći pr-

* Prema podacima turističkih agencija ciparskih Turaka, u 2012. sjever otoka

posjetilo je približno milijun stranih turista. Više od 80% njih su državljani
Turske, a slijede Britanci (50.000), Nijemci (20.000), Iranci (20.000), Rusi
(11.000) i dr. Uz to, više od milijun ljudi godišnje prijeđe zelenu liniju radi dola-
ska na sjever otoka. Od toga, više stotina tisuća su strani turisti, uglavnom
državljani V. Britanije, Rusije, skandinavskih zemalja i zemalja istočnog Me-
diterana.

149
venstveno u Tursku, V. Britaniju i prekooceanske zemlje. S pro-
cjenjenih 120.000 u 1963. godini broj ciparskih Turaka se do
1972. smanjio na samo 78.000.
Nakon turske invazije 1974. većina ciparskih Turaka se
ubrzo našla na sjeveru otoka gdje su se, bilo razmjenom imo-
vine sa ciparskim Grcima, bilo njenom uzurpacijom, nastanili.
Za značajan broj ciparskih Turaka, sjever otoka bila je, među-
tim, samo usputna stanica ka trećim zemljama. Siromaštvo,
neizvjesnost i bezperspektivnost sa kojima su se do tada suo-
čavali na jugu otoka, nije bitnije promijenjeno dolaskom turskih
snaga.*
Proces depopulacije na sjeveru otoka i snažno vojno pri-
sustvo prijetili su da se izjednače broj vojnika (u to vrijeme 40.000)
sa civilnim stanovništvom (78.000), što bi dovelo do svojevrsne
dugoročnije neodrživosti turskog prisustva na ovoj teritoriji (dr-
žava bez stanovništva). Radi uravnoteženja demografske struktu-
re, okupacijske vlasti počele su sa procesom kolonizacije. Za
samo nekoliko godina, više desetina tisuća državljana Turske
naseljeno je na imanja izbeglih ciparskih Grka. Naseljavane su
obitelji, nerijetko i cijela sela iz Anadolije i turskog Kurdistana.
Već sredinom 80-ih broj turskih doseljenika premašio je broj
ciparskih Turaka, dok je ukupno turkofonsko stanovništvo na
otoku početkom ovog stoljeća prešlo brojku od 210.000. Ras-
padom SSSR, režim na sjeveru otoka pokušao je naseliti otok
i turkofonskim stanovništvom iz centralne Azije (Azerbejdžan, Uz-
bekistan). Lider ciparskih Turaka Denktaş nije se ustručavao po-
nuditi i državljanima drugih zemalja naseljavanje na sjever Ci-
pra. Tako je travnja 1999. Denktaş pozvao kosmetske Albance
(koji su izbegli s Kosova i Metohije za vrijeme NATO bombariranja) da se
privremeno presele u „TRSC”, ponudivši im napušteno turistič-
ko letovalište Varošu kod Famaguste.
Usporedo sa smanjenjem procesa iseljavanja ciparskih
Turaka, reducirano je i naseljavanje iz Turske. Procesom kolo-
nizacije, odnos turkofonskog stanovništva prema ciparskim Gr-

* Okupacijske vlasti na sjeveru otoka procjenjuju da danas dijaspora ci-

parskih Turaka u svijetu broji preko 700.000 ljudi, koji uglavnom žive u Tur-
skoj, V. Britaniji, SAD i Australiji.
150
cima (uključujući i pontijačke Grke*) povećao se sa 1:4 u 1960. na
1:3 u 2002. godini. Druga i treća generacija turskih naseljenika
gotovo u potpunosti je integrirana u društvene tokove, dok su
političke stranke koje okupljaju isključivo turske naseljenike po
svom značaju i utjecaju minorne.
Usprkos konstantnoj osudi međunarodne zajednice od-
redbe AnP predviđale su da 45.000 turskih naseljenika ostane
na otoku. Ciparski Turci su bili u obvezi da popis ovih naselje-
nika dostave prije okončanja pregovora travnja 2004. što su
oni i učinili. Na iznenađenje međunarodne zajednice i Nikozije,
ovaj popis je, navodno, sadržao samo 41.000 osoba. Preostali
naseljenici, koji nisu obuhvaćeni popisom predstavljali su, u
stvari, drugu i treću generaciju, odnosno supružnike i djecu iz
mješovitih brakova (između naseljenika i ciparskih Turaka). Svi oni su
mogli računati na državljanstvo Republike Cipar, od kojih su
mnogi formalno to i učinili.
Prema poslednjem popisu, koji su 2011. izvele vlasti na
sjeveru otoka broj stanovnika dostigao je 286.000. To je za
skoro 11% više nego na popisu iz 2006. kada je popisano
265.000 stanovnika. Od 286.000 stanovnika njih 190.000 je
svrstano u kategoriju ciparskih Turaka, i to tzv. izvornih ci-
parskih Turaka 136.000 (rođeni na Cipru i oba roditelja rođena na Cip-
ru) i 54.000 koji su rođeni na Cipru, ali su im jedan ili oba rodi-
telja naseljenici iz Turske i drugih zemalja. Oko 80.000 ljudi je
svrstano u kategoriju doseljenika iz Turske. Preostali 15.000
su državljani drugih zemalja, uglavnom s Bliskog istoka. Cipar-
ske vlasti nisu priznale rezultate ovog niti ranijih popisa koje su
provodile okupacijske vlasti. Također, više medija i nevladinih
organizacija na sjeveru otoka osporilo je rezultate popisa iz
2011. godine.

*Etnički Grci iz oblasti na obalama Crnog mora, koji su, posebno nakon ra-
spada SSSR, naseljavani u Grčkoj i na Cipru.

151
III. Vojna premoć - snažno tursko vojno prisustvo
Značajno vojno prisustvo Turske na sjeveru otoka i blizi-
na turske obale (65 km) davalo je ciparskim Turcima u svim do-
sadašnjim pregovorima značajnu dozu sigurnosti i samouvjer-
enosti. To je, u slučaju dugogodišnjeg lidera ciparskih Turaka
Denktaşa, često odlazilo u krajnost otvorenim ispoljavanjem -
nespremnosti na kompromis.
Procenjuje se da Turska danas na sjeveru otoka ima oko
35.000 svojih vojnika.* Nakon vojne intervencije, uz podršku
Ankare, na sjeveru otoka osnovana je „vojska” ciparskih -
Turaka pod nazivom „Oružane snage ciparskih Turaka” (GKK)
s oko 4.000 - 5.000 pripadnika, kao i cjelokupan sigurnosni
sektor, uključujući i lokalnu policiju. Na čelu svih ovih struktura
nalaze se turski oficiri. Veliki broj vojnika Turske i ciparskih Tu-
raka predstavljao je osnovni odvraćajući faktor za pokušaje
Atene ili ciparskih Grka da nasilno ujedine otok ili ga priključe
Grčkoj. Zbog velike količine oružja i vojnika ovaj otok je oblast
s najvećom koncentracijom vojske na svijetu (jedan vojnik na pet
stanovnika, odnosno 12 vojnika po km²).

Sjever otoka je, također, gotovo u potpunosti integriran u

ekonomski, monetarni, bankarsko-financijski, prometnu i ko-
munikacijski sustav Turske.
Vođstvo ciparskih Turaka se nerijetko otvoreno zalagalo
za ujedinjenje s Turskom, a ovaj proces je bio intenziviran u
periodu nakon odluke EU (1998) da počne pregovore o članstvu
Repiblike Cipar. Tek kasnijim davanjem jasnijih perspektiva
članstva Turske u EU, ovaj proces je zaustavljen, a ciparski
Turci su u većoj mjeri (izuzev u pitanju obrane i sigurnosti) počeli pre-
uzimati stvarne ingerencije vlasti na okupiranim teritorijama.

*Turska tvrdi da na otoku ima 17.500 svojih vojnika. Procjene ciparskih NVO
govore, međutim, da na otoku ima oko 46.000 turskih vojnika.
152
 Grafikon 2.
Stacionirane vojne snage na Cipru (2014. godine) - procjena
Uporedo s procesom naoružavanja i integriranja s Tur-
skom, lideri ciparskih Turaka su nastojali izgraditi svoje pozici-
je i utjecaj na vladajuće strukture u Ankari, a prije svega kod
turske vojske. Tako se lider ciparskih Turaka Denktaş održao
na vlasti više od 40 godina, iako je za to vrijeme u samoj Tur-
skoj dolazilo do niza promjena, nekoliko vojnih udara i značaj-
nih političkih turbulencija. Otuda i ne čude pojedine analize da
je vremenom upravo Denktaş postao nezaobilazni činilac u
kreiranju postavljanja Ankare prema ciparskoj krizi. S odla-
skom Denktaşa s političke scene i fokusiranjem međunarodne
zajednice (prije svega EU i Vijeća Europe) na zbivanja na otoku pro-
europske snage kod ciparskih Turaka dobivaju na snazi, te se
i politički utjecaj Ankare na zbivanja na sjeveru otoka dozirano
smanjuje. S druge strane, njeno vojno prisustvo koristi se sa-
mo kao dodatni, možda i poslednji, argument u pregovaračkoj
poziciji ciparskih Turaka prema ciparskim Grcima, jer samoj
Ankari ono u sve većoj mjeri predstavlja teret na putu k član-
stvu u Europsku Uniju.

153
Literatura
1. Bahceli Tozun: 1974 and after: New Realities for Cyprus, Greece
and Turkey, Turkish Review, Quarterly Digest - Summer 1992.
2. Baker W.Samuel: Cyprus, as I saw it in 1893, Project
Guthenberg, 2003
3. Basara Svetislav: Srce zemlje, Narodna knjiga – Alfa, Beograd,
2004
4. Bitsios S. Dimitri: Cyprus, the Vulnerable Republic, Institute for
Balkan Studies, 1975.
5. Bryant Rebecca: An Ironic Result in Cyprus, Middle East Report,
2004.
6. Denktaş Rauf: Cyprus - The Final Round, Turkish Review,
Quarterly Digest - Autumn 1988.
7. Denktaş Rauf: The Cyprus Triangle, K. Rustem; G. Allen; Unwin,
London, 1982.
8. Durrel Lawrence: Bitter Lemon of Cyprus, Faber & Faber, 2000
9. Edward M. Kennedy: Crisis on Cyprus, American Hellenic
Institute, Washington D.C. 1975.
10. Ertekun Necati: The Cyprus Dispute, K. Rustem; W Brother,
London,1981.
11. Hadjilyra Alexander-Michael: Ethnographic distribution in Cyprus
1960; http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Ethnographic_distribution_
in_Cyprus_1960.jpg#/media/File:Ethnographic_distribution_in_Cyprus_1960
.jpg
12. Leigh Monreo: The Cypriot Communities and International Law,
Turkish Review, Quarterly Digest - Winter 1990.
14. Maier Franz George: Cyprus, From Earliest Time to the Present
Day, Elek books Ltd. London, 1964.
14. Philip’s Encyclopaedic World Atlas, Royal Geographical Society,
London, 2000.
15. Pierre Oberling, The Road to Bellapais,Columbia University
Press,1982.
16. Pope Nikole and Hugh: Turkey Unveiled, John Murray, London,
1997.
17. Sakkas, J; , Zhukova,N: The Soviet Union, Turkey and the
Cyprus Problem (1967-1974), Paris, 2013 (preuzeto sa
http://www.cairn.info)
18. Syprus and EU, http://www.mfa.gov.cy/mfa/highcom/
highcomcanberra.nsf/cyprus03_en/cyprus03_en?OpenDocument

154
19. TocciNathalie: The ‘Cyprus Question’: Reshaping Community
Identities and Elite Interests within a Wider European Framework,
CEPS Working Document No. 15-4, September 2000
20. William Mallinson, Cyprus a Modern History, I.B.Tauris & Co. Ltd,
London, 2005
21. Yiangou Anastasia: Cyprus in World War II: Politics and Conflict
in the Eastern Mediterranean, I.B. Tauris & Co. Ltd, London, 2012
22. *** Closer to the European Union – EU Assistance to the Turkish
Cypriot Community, EU publication, Brussels, 2012
23. *** Cyprus EU Accession Negotiations, http://kypros.org/CY-
EU/eng/home.htm
24. *** Fogh in the Aegean (Turkey, Cyprus and NATO), The
Economist, 10 September 2009,
www.economist.com/node/14416843
25. *** North Cyprus Almanach, K. Rustem w Brother, London,
1987-.
26. *** The European Union and Cyprus: The Awkward Partnership
http://www.euroactiv.com/eurofinance/europeanunion-cyprus-
awkward-pa-analysis-518-835
Internet prezentacije
www.coe.int
www.ctpkibris.org
www.cyprus.com
www.cyprus.gov.cy
www.cyprus-conflict.net
www.cystat.gov.cy/mof/cystat/statistics.nsf/All/77F7F7493CC4EBBEC
2257705004843DB/$file/CYPRUS_IN_FIGURES-2011_12-EN-090712.pdf
web.deu.edu.tr
www.echr.coe.int
http://ec.europa.eu/cyprus/turkish_cypriots/
www.europa.eu.int
http://eur-lex.europa.eu
www.fco.gov.uk
www.guardian.co.uk
www.hayem.org/en/introduction
www.hri.org
www.indexmundi.com/dhekelia/population.html
http://kypros.org/CY-EU
www.latincatholicsofcyprus.com/cgibin/hweb?-A=5&-
V=history&_VCATEGORY=0000

155
www.lemonde.fr
www.loc.org
www.maronitesofcyprus. com/cgibin/hweb?-A=841&-V=history
www.mfa.gov.tr
www.mfa.gr
www.moi.gov.cy
www.monde-diplomatique.fr
www.nato.int
www.news.bbc.co.uk
www.todayszaman.com
www.trncpresidency.org
www.un.org/en/peacekeeping/missions/unficyp/facts.shtml
www.un.org/Docs
www.unficyp.org
www.wikipedia.org
Izvori za fotografije
Slika 2: https://en.wikipedia.org/wiki/
Slika 5: https://en.wikipedia.org/wiki/
Slika 6: http://i.telegraph.co.uk/multimedia/archive/02328/Nicosia-
Cyprus_2328392c.jpg

156
PRILOZI

DОКUМЕNТАCIJA
U kоncipiranju оvе кnjigе korištеnо је više dokumenata,
u prvom redu mеđunarodni sporazumi kojima је ustanovljena
Republika Cipar, kао i dokumenti tijela Ujedinjenih naroda i
drugih međunarodnih organizacija. U nastavku se daje pregled
ovih dokumenata koji predstavljaju neizostavno štivo za sve
one koji žele produbiti svoja saznanja o suvremenoj povijesti
Cipra i procesu rješavanja ciparskog pitanja.
1. Ciriški/Londonski sporazumi od 11.02.1959. godine
2. Rezolucija Vijeća sigurnosti UN 186 iz 1964. godine
3. Rezolucija Vijeća sigurnosti UN 193 iz 1964. godine
4. Rezolucija Opće skupštine UN 2077 (ХХ) iz 1965. godine
5. Rezolucija Vijeća sigurnosti UN 353 od 20.07.1974. godine
6. Rezolucija Vijeća sigurnosti UN 354 od 23.07.1974. godine
7. Rezolucija Vijeća sigurnosti UN 357 od 14.08.1974. godine
8. Rezolucija Vijeća sigurnosti UN 360 od 16.08.1974. godine
9. Rezolucija Opće skupštine UN 3212 (ХХIX) od 1.11.1974.
10. Rezolucija Vijeća sigurnosti UN 367 od 12.03.1975. godine
11. Rezolucija Opće skupštine UN 33/15 оd 9.11.1978. godine
12. Rezolucija Opće skupštine UN 34/13 оd 20.11.1979.
13. Rezolucija Opće skupštine UN 37/253 оd 13.05.1983.
14. Rezolucija Vijeća sigurnosti UN 541 оd 18.11.1983. godine
15. Rezolucija Vijeća sigurnosti UN 550 оd 11.05.1984. godine
16. Rezolucija Vijeća sigurnosti UN 649 оd 12.03.1990. godine
17. Rezolucija Vijeća sigurnosti UN 750 оd 10.04.1992. godine
18. Rezolucija Vijeća sigurnosti UN 789 оd 25.11.1992. godine
19. Mišljenje Komisije EU o zahtjevu Cipra zа člаnstvо u EU
20. Rezolucija Vijeća sigurnosti UN 889 оd 15.12.1993. godine
21. Rezolucija Vijeća sigurnosti UN 1032 оd 19.12.1995.
22. Rezolucija Vijeća sigurnosti UN 1062 оd 28.06.1996.

157
23. Rezolucija Vijeća sigurnosti UN 1092 оd 23.12.1996.
24. Rezolucija Vijeća sigurnosti UN 1250 оd 29.06.1999.
25. Protokoli br. 10 i br. 3 uz Ugovor o pristupanju Cipra i dr.
u EU оd 16.04.2003. godine
26. Sveobuhvatno rješenje za ciparski problem
(Аnnаnоv plаn), vеrziја оd 31.03.2004. godine
27. Regulativa Vijeća EU o režimu prelaska „zelene linije“
286/2004 оd 29.4.2004. godine (konsolidirana verzija s
dоpunama iz rеgulative 293/2005 оd 17.02.2005. godine)
28. Regulativa Vijeća EU 389/2006 оd 27.2.2006. godine
(Program pomoći ciparskim Turcima)
29. Rezolucija Vijeća sigurnosti UN 1986 оd 11.6.2011. godine
30. Zajednička deklaracija Anastasiadis – Eroğlu; 11.2.2014.

158
DOKUMENT br. 1
ENGLISH TRANSLATION OF THE DOCUMENTS AGREED IN
THE FRENCH TEXTS AND INITIALLED BY THE GREEK AND
TURKISH PRIME MINISTERS AT ZURICH
ON FEBRUARY 11, 1959
(a)
BASIC STRUCTURE OF THE REPUBLIC OF CYPRUS
1. The State of Cyprus shall be a Republic with a presidential
regime, the President being Greek and the Vice-President
Turkish elected by universal suffrage by the Greek and Turkish
communities of the Island respectively.
2. The official languages of the Republic of Cyprus shall be Greek
and Turkish. Legislative and administrative instruments and
documents shall be drawn up and promulgated in the two official
languages.
3. The Republic of Cyprus shall have its own flag of neutral
design and colour, chosen jointly by the President and the
Vice-President of the Republic.
Authorities and communities shall have the right to fly the Greek
and Turkish flags on holidays at the same time as the flag of
Cyprus.
The Greek and Turkish communities shall have the right to
celebrate Greek and Turkish national holidays.
4. The President and the Vice-President shall be elected for a
period of 5 years.
In the event of absence, impediment or vacancy of their posts,
the President and the Vice-President shall be replaced by the
President and the Vice- President of the House of
Representatives respectively.
In the event of a vacancy in either post, the election of new
incumbents shall take place within a period of not more than 45
days.
The President and the Vice-President shall be invested by the
House of Representatives, before which they shall take an oath of
loyalty and respect for the Constitution. For this purpose, the
House of Representatives shall meet within 24 hours after its
constitution.

159
5. Executive authority shall be vested in the President and the
Vice- President. For this purpose they shall have a Council of
Ministers composed of seven Greek Ministers and three Turkish
Ministers. The Ministers shall be designated respectively by the
President and the Vice- President who shall appoint them by an
instrument signed by them both.
The Ministers may be chosen from outside the House of
Representatives.
Decisions of the Council of Ministers shall be taken by an
absolute majority.
Decisions so taken shall be promulgated immediately by the
President and the Vice-President by publication in the official
gazette.
However, the President and the Vice-President shall have the
right of final veto and the right to return the decision of the
Council of Ministers under the same conditions as those laid
down for laws and decisions of the House of Representatives.
6. Legislative authority shall be vested in a House of
Representatives elected for a period of 5 years by universal
suffrage of each community separately in the proportion of 70 per
cent for the Greek community and 30 per cent for the Turkish
community, this proportion being fixed independently of statistical
data. (NB. The number of Representatives shall be fixed by
mutual agreement between the communities.)
The House of Representatives shall exercise authority in all
matters other than those expressly reserved to the Communal
Chambers. In the event of a conflict of authority, such conflict
shall be decided by the Supreme Constitutional Court which shall
be composed of one Greek, one Turk, and one neutral, appointed
jointly by the President and the Vice-President. The neutral judge
shall be president of the Court.
7. Laws and decisions of the House of Representatives shall be
adopted by a simple majority of the members present. They shall
be promulgated within 15 days if neither the President nor the
Vice-President returns them for reconsideration as provided in
Point 9 below.
The Constitutional Law, with the exception of its basic articles,
may be modified by a majority comprising two-thirds of the Greek

160
members and two-thirds of the Turkish members of the House of
Representatives.
Any modification of the electoral law and the adoption of any law
relating to the municipalities and of any law imposing duties or
taxes shall require a simple majority of the Greek and Turkish
members of the House of Representatives taking part in the vote
and considered separately.
On the adoption of the budget, the President and the
Vice-President may exercise their right to return it to the House of
Representatives, if in their judgement any question of
discrimination arises. If the House maintains its decisions, the
President and the Vice-President shall have the right of appeal to
the Supreme Constitutional Court.
8. The President and the Vice-President, separately and
cowointly, shall have the right of final veto on any law or decision
concerning foreign affairs, except the participation of the Republic
of Cyprus in international organizations and pacts of alliance in
which Greece and Turkey both participate or concerning defence
and security as defined in Annex 1.
9. The President and the Vice-President of the Republic shall
have, separately and conjointly, the right to return all laws and
decisions, which may be returned to the House of
Representatives within a period of not more than 15 days for
reconsideration.
The House of Representatives shall pronounce within 15 days on
any matter so returned. If the House of Representatives
maintains its decisions, the President and the Vice-President
shall promulgate the law or decision in question within the
time-limits fixed for the promulgation of laws and decisions.
Laws and decisions, which are considered by the President or the
Vice- President to discriminate against either of the two
communities, shall be submitted to the Supreme Constitutional
Court which may annul or confirm the law or decision, or return it
to the House of Representatives for reconsideration, in whole or
in part. The law or decision shall not become effective until the
Supreme Constitutional Court or, where it has been returned the
House of Representatives has taken a decision on it.

161
10. Each community shall have its Communal Chamber
composed of a number of representatives which it shall itself
determine.
The Communal Chambers shall have the right to impose taxes
and levies on members of their community to provide for their
needs and for the needs of bodies and institutions under their
supervision.
Appendix I
The Communal Chambers shall exercise authority in all religious,
educational, cultural and teaching questions, and questions of
personal status. They shall exercise authority in questions where
the interests and institutions are of a purely communal nature,
such as sporting and charitable foundations, bodies and
associations, producers' and consumers, co-operatives and credit
establishments, created for the purpose of promoting the welfare
of one of the communities. (NB. It is understood that the
provisions of the present paragraph cannot be interpreted in such
a way as to prevent the creation of mixed and communal
institutions where the inhabitants desire them.)
These producers' and consumers' co-operatives and credit
establishments, which shall be administered under the laws of the
Republic, shall be subject to the supervision of the Communal
Chambers. The Communal Chambers shall also exercise
authority in matters initiated by municipalities which are
composed of one community only. These municipalities, to which
the laws of the Republic shall apply, shall be supervised in their
functions by the Communal Chambers where the central
administration is obliged to take over the supervision of the
institutions, establishments, or municipalities mentioned in the
two preceding paragraphs by virtue of legislation in force, this
supervision shall be exercised by officials belonging to the same
community as the institution, establishment, or municipality in
question.
11. The Civil Service shall be composed as to 70 per cent of
Greeks and as to 30 per cent of Turks.
It is understood that this quantitative division will be applied as far
as practicable in all grades of the Civil Service.
In regions or localities where one of the two communities is in a
majority approaching 100 per cent, the organs of the local
162
administration shall be composed solely of officials belonging to
that community.
12. The deputies of the Attorney-General of the Republic, the
Inspector- General, the Treasurer and the Governor of the Issuing
Bank may not belong to the same community as their principals.
The holders of these posts shall be appointed by the President
and the Vice-President of the Republic acting in agreement.
13. The heads and deputy heads of the Armed Forces, the
Gendarmerie and the Police shall be appointed by the President
and the Vice-President of the Republic acting in agreement. One
of these heads shall be Turkish and where the head belongs to
one of the communities, the deputy head shall belong to the
other.
14. Compulsory military service may only be instituted with the
agreement of the President and the Vice-President of the
Republic of Cyprus.
Cyprus shall have an army of 2,000 men, of whom 60 per cent
shall be Greek and 40 per cent Turkish.
The security forces (gendarmerie and police) shall have a
complement of 2,000 men, which may be reduced or increased
with the agreement of both the President and the Vice-President.
The security forces shall be composed as to 70 per cent of
Greeks and as to 30 per cent of Turks. However, for an initial
period this percentage may be raised to a maximum of 40 per
cent of Turks (and consequently reduced to 60 per cent of
Greeks) in order not to discharge those Turks now serving in the
police, apart from the auxiliary police.
15. Forces, which are stationed in parts of the territory of the
Republic inhabited, in a proportion approaching 100 per cent, by
members of a single community, shall belong to that community.
16. A High Court of Justice shall be established, which shall
consist of two Greeks, one Turk and one neutral, nominated
jointly by the President and the Vice-President of the Republic.
The President of the Court shall be the neutral judge, who shall
have two votes.
This Court shall constitute the highest organ of the judicature
(appointments, promotions of judges, etc.).

163
17. Civil disputes, where the plaintiff and the defendant belong to
the same community, shall be tried by a tribunal composed of
judges belonging to that community. If the plaintiff and defendant
belong to different communities, the composition of the tribunal
shall be mixed and shall be determined by the High Court of
Justice.
Tribunals dealing with civil disputes relating to questions of
personal status and to religious matters, which are reserved to
the competence of the Communal Chambers under Point 10,
shall be composed solely of judges belonging to the community
concerned. The composition and status of these tribunals shall be
determined according to the law drawn up by the Communal
Chamber and they shall apply the law drawn up by the
Communal Chamber.
In criminal cases, the tribunal shall consist of judges belonging to
the same community as the accused. If the injured party belongs
to another community, the composition of the tribunal shall be
mixed and shall be determined by the High Court of Justice.
18. The President and the Vice-President of the Republic shall
each have the right to exercise the prerogative of mercy to
persons from their respective communities who are condemned
to death. In cases where the plaintiffs and the convicted persons
are members of different communities the prerogative of mercy
shall be exercised by agreement between the President and the
Vice-President. In the event of disagreement the vote for
clemency shall prevail. When mercy is accorded the death
penalty shall be commuted to life imprisonment.
19. In the event of agricultural reform, lands shall be redistributed
only to persons who are members of the same community as the
expropriated owners.
Expropriations by the State or the Municipalities shall only be
carried out on payment of a just and equitable indemnity fixed, in
disputed cases, by the tribunals. An appeal to the tribunals shall
have the effect of suspending action.
Expropriated property shall only be used for the purpose for
which the expropriation was made. Otherwise the property shall
be restored to the owners.

164
20. Separate municipalities shall be created in the five largest
towns of Cyprus by the Turkish inhabitants of these towns.
However:
(a) In each of the towns a co-ordinating body shall be set up
which shall supervise work which needs to be carried out jointly
and shall concern itself with matters which require a degree of
co-operation. These bodies shall each be composed of two
members chosen by the Greek municipalities, two members
chosen by the Turkish municipalities and a President chosen by
agreement between the two municipalities.
(b) The President and the Vice-President shall examine within 4
years the question whether or not this separation of municipalities
in the five largest towns shall continue. With regard to the
localities, special arrangements shall be made for the constitution
of municipal bodies, following, as far as possible, the rule of
proportional representation for the two communities.
Appendix 1
21. A Treaty guaranteeing the independence, territorial integrity
and constitution of the new State of Cyprus shall be concluded
between the Republic of Cyprus, Greece, the United Kingdom,
and Turkey. A Treaty of military alliance shall also be concluded
between the Republic of Cyprus, Greece, and Turkey.
These two instruments shall have constitutional force. (This last
paragraph shall be inserted in the Constitution as a basic article.)
22. It shall be recognized that the total or partial union of Cyprus
with any other State, or a separatist independence for Cyprus (i.e.
the partition of Cyprus into two independent States), shall be
excluded.
23. The Republic of Cyprus shall accord most-favoured-nation
treatment to Great Britain, Greece, and Turkey for all agreements
whatever their nature.
This provision shall not apply to the Treaties between the
Republic of Cyprus and the United Kingdom concerning the
bases and military facilities accorded to the United Kingdom.
24. The Greek and Turkish Governments shall have the right to
subsidise institutions for education, culture, athletics, and charity
belonging to their respective communities.

165
Equally, where either community considers that it has not the
necessary number of schoolmasters, professors, or priests for the
working of its institutions, the Greek and Turkish Governments
may provide them to the extent strictly necessary to meet their
needs.
25. One of the following Ministries - the Ministry of Foreign
Affairs, the Ministry of Defence, or the Ministry of Finance - shall
be entrusted to a Turk. If the President and the Vice-President
agree they may replace this system by a system of rotation.
26. The new State which is to come into being with the signature
of the Treaties shall be established as quickly as possible and
within a period of not more than 3 months from the signature of
the Treaties.
27. All the above Points shall be considered to be basic articles of
the Constitution of Cyprus.
E. A.-T.F. R. Z. S. L. A. M. F. K.
Annex I A
The defense questions subject to veto under Point 8 of the Basic
Structure are as follows:
(a) Composition and size of the armed forces and credits for them.
(b) Appointments and promotions.
(c) Imports of warlike stores and of all kinds of explosives.
(d) Granting of bases and other facilities to allied countries.
The security questions subject to veto are as follows:
(a) Appointments and promotions.
(b) Allocation and stationing of forces.
(c) Emergency measures and martial law.
(d) Police laws.
It is provided that the right of veto shall cover all emergency
measures or decisions, but not those which concern the normal
functioning of the police and gendarmerie.
(b)
TREATY OF GUARANTEE
The Republic of Cyprus of the one part, and Greece, the United
Kingdom and Turkey of the other part:
I. Considering that the recognition and maintenance of the
independence, territorial integrity and security of the Republic of
166
Cyprus, as established and regulated by the basic articles of its
Constitution, are in their common interest;
11. Desiring to co-operate to ensure that the provisions of the
aforesaid Constitution shall be respected;
Have agreed as follows:
ARTICLE 1
The Republic of Cyprus undertakes to ensure the maintenance
of its independence, territorial integrity and security, as well as
respect for its Constitution.
It undertakes not to participate, in whole or in part, in any
political or economic union with any State whatsoever. with
this intent it prohibits all activity tending to promote directly or
indirectly either union or partition of the Island.
ARTICLE 2
Greece, the United Kingdom and Turkey, taking note of the
undertakings by the Republic of Cyprus embodied in Article 1,
recognise and guarantee the independence, territorial integrity
and security of the Republic of Cyprus, and also the provisions
of the basic articles of its Constitution.
They likewise undertake to prohibit, as far as lies within their
power, all activity having the object of promoting directly or
indirectly either the union of the Republic of Cyprus with any
other State, or the partition of the Island.
ARTICLE 3
In the event of any breach of the provisions of the present
Treaty, Greece, the United Kingdom, and Turkey undertake to
consult together. with a view to making representations, or
taking the necessary steps to ensure observance of those
provisions.
In so far as common or concerted action may prove
impossible, each of the three guaranteeing Powers reserves
the right to take action with the sole aim of re-establishing the
state of affairs established by the present Treaty.
ARTICLE 4
The present Treaty shall enter into force on signature.

167
The High Contracting Parties undertake to register the present
Treaty at the earliest possible date with the Secretariat of the
United Nations, in accordance with the provisions of Article
102 of the Charter.
E. A.T. F. R. Z. S. L. A. M. F. K.
'Treaty Series No 67 (1946)', Cmd. 7015, p. 21.
Appendix I
(c)
TREATY OF ALLIANCE BETWEEN THE REPUBLIC OF CYPRUS,
GREECE AND TURKEY
1. The Republic of Cyprus, Greece and Turkey shall co-operate
for their common defence and undertake by this Treaty to consult
together on the problems raised by this defence.
2. The High Contracting Parties undertake to resist any attack or
aggression, direct or indirect, directed against the independence
and territorial integrity of the Republic of Cyprus.
3. In the spirit of this alliance and in order to fulfil the above
purpose a tripartite Headquarters shall be established on the
territory of the Republic of Cyprus.
4. Greece shall take part in the Headquarters mentioned in the
preceding article with a contingent of 950 officers, non-commi-
ssioned officers and soldiers and Turkey with a contingent of 650
officers, non-commissioned officers and soldiers. The President
and the Vice-President of the Republic of Cyprus, acting in
agreement, may ask the Greek and Turkish Governments to
increase or reduce the Greek and Turkish contingents.
5. The Greek and Turkish officers mentioned above shall be
responsible for the training of the Army of the Republic of Cyprus.
6. The command of the tripartite Headquarters shall be assumed
in rotation and for a period of one year each by a Cypriot, Greek
and Turkish General Officer, who shall be nominated by the
Governments of Greece and Turkey and by the President and the
Vice-President of the Republic of Cyprus.
E. A. T. F. R. Z.
S. L.
A. M. F. K.

168
 III
DECLARATION BY THE GOVERNMENT OF THE UNITED KINGDOM
The Government of the United Kingdom of Great Britain and
Northern Ireland, having examined the documents concerning the
establishment of the Republic of Cyprus, comprising the Basic
Structure for the Republic of Cyprus, the Treaty of Guarantee and
the Treaty of Alliance, drawn up and approved by the Heads of
the Governments of Greece and Turkey in Zurich on February 11,
1959, and taking into account the consultations in London, from
February I I to 16, 1959, between the Foreign Ministers of
Greece, Turkey and the United Kingdom Declare:
A. That, subject to the acceptance of their requirements as set
out in Section B below, they accept the documents approved by
the Heads of the Governments of Greece and Turkey as agreed
foundation for the final settlement of the problem of Cyprus.
B. That, with the exception of two areas at
(a) Akrotiri-Episkopi-Paramali, and
(b) Dhekelia-Pergamos-Ayios Nikolaos-Xylophagou, which will be
retained under full British sovereignty, they are willing to transfer
sovereignty over theIsland of Cyprus to the Republic of Cyprus
subject to the following conditions:
(1) that such rights are secured to the United Kingdom Govern-
ment as are necessary to enable the two areas as aforesaid to be
used effectively as military bases, including among others those
rights indicated in the Annex attached, and that satisfactory gua-
rantees are given by Greece, Turkey and the Republic of Cyprus
for the integrity of the areas retained under British sovereignty
and the use and enjoyment by the United Kingdom of the rights
referred to above;
(2) that provision shall be made by agreement for:
(i) the protection of the fundamental human rights of the various
communities in Cyprus;
(ii) the protection of the interests of the members of the public
services in Cyprus;
(iii) determining the nationality of persons affected by the
settlement;
(iv) the assumption by the Republic of Cyprus of the appropriate
obligations of the present Government of Cyprus, including the
settlement of claims.
169
C. That the Government of the United Kingdom welcome the draft
Treaty of Alliance between the Republic of Cyprus, the Kingdom
of Greece and the Republic of Turkey and will co-operate with the
Parties thereto in the common defence of Cyprus.
D. That the Constitution of the Republic of Cyprus shall come into
force and the formal signature of the necessary instruments by
the parties concerned shall take place at the earliest practicable
date and on that date sovereignty will be transferred to the
Republic of Cyprus.
SELWYN LLOYD ALAN LENNOX-BOYD
E. A. T. F. R. Z.
A. M. F. K.
Annex
The following rights will be necessary in connexion with the areas
to be retained under British sovereignty:
(a) to continue to use, without restriction or interference, the
existing small sites containing military and other installations and
to exercise complete control within these sites, including the right
to guard and defend them and to exclude from them all persons
not authorised by the United Kingdom Government;
(b) to use roads, ports and other facilities freely for the movement
of personnel and stores of all kinds to and from and between the
above-mentioned areas and sites;
(c) to continue to have the use of specified port facilities at
Famagusta;
(d) to use public services (such as water, telephone, telegraph,
electric power, etc.);
(e) to use from time to time certain localities; which would be
specified, for troop training;
(f) to use the airfield at Nicosia, together with any necessary
buildings and facilities on or connected with the airfield to
whatever extent is considered necessary by the British authorities
for the operation of British military aircraft in peace and war,
including the exercise of any necessary operational control of air
traffic;
(g) to overfly the territory of the Republic of Cyprus without
restriction;

170
 Appendix I
(h) to exercise jurisdiction over British forces to an extent
comparable with that provided in Article VII of the Agreement
regarding the Status of Forces of Parties to the North Atlantic
Treaty 2 in respect of certain offences committed within the
territory of the Republic of Cyprus;
(i) to employ freely in the areas and sites labour from other parts
of Cyprus;
(j) to obtain, after consultation with the Government of the
Republic of Cyprus, the use of such additional small sites and
such additional rights as the United Kingdom may, from time to
time, consider technically necessary for the efficient use of its
base areas and installations in Cyprus.
IV
ADDITIONAL ARTICLE TO BE INSERTED IN THE TREATY OF
GUARANTEE
The Kingdom of Greece, the Republic of Turkey and the Republic
of Cyprus undertake to respect the integrity of the areas to be
retained under the sovereignty of the United Kingdom upon the
establishment of the Republic of Cyprus, and guarantee the use
and enjoyment by the United Kingdom of the rights to be secured
to the United Kingdom by the Republic of Cyprus in accordance
with the declaration by the Government of the United Kingdom.
S. L. E. A.-T. F. R. Z.
A. M. F. K.
V
DECLARATION MADE BY GREEK AND TURKISH FOREIGN
MINISTERS ON FEBRUARY 17, 1959
The Foreign Ministers of Greece and Turkey, having considered
the declaration made by the Government of the United Kingdom
on February 17,1959, accept that declaration, together with the
document approved by the Heads of the Greek and Turkish
Governments in Zurich on February 11, 1959, as providing the
agreed foundation for the final settlement of the problem of
Cyprus.
E. AVEROFF-TOSSIZZA FATIN R. ZORLU
S. L. A. M.
2' Treaty Series No 3 (1955),' Cmd. 9363.

171
 VI
DECLARATION MADE BY THE REPRESENTATIVE OF THE
GREEK-CYPRIOT COMMUNITY ON FEBRUARY 19, 1959
Archbishop Makarios, representing the Greek Cypriot
Community, having examined the document concerning the
establishment of the Republic of Cyprus drawn up and approved
by the Heads of the Governments of Greece and Turkey in Zurich
on February 11, 1959, and the declarations made by the
Government of the United Kingdom, and by the Foreign Ministers
of Greece and Turkey on February 17, 1959, declares that he
accepts the documents and declarations as the agreed
foundation for the final settlement of the problem of Cyprus.
t ARCHBISHOP MAKARIOS S. L. E. A.T. F. R. Z. F. K.
VII
DECLARATION MADE BY THE REPRESENTATIVE OF THE
TURKISH-CYPRIOT COMMUNITY ON FEBRUARY 19, 1959
Dr. Kutchuk, representing the Turkish Cypriot Community, having
examined the documents concerning the establishment of the
Republic of Cyprus drawn up and approved by the Heads of the
Governments of Greece and Turkey in Zurich on February 11,
1959, and the declarations made by the Government of the
United Kingdom, and by the Foreign Ministers of Greece and
Turkey on February 17, 1959, declares that he accepts the
documents and declarations as the agreed foundation for the final
settlement of the problem of Cyprus.
F.KUTCHUK S. L. E. A.T. F. R. Z. t A. M.
VIll
AGREED MEASURES TO PREPARE FOR THE New
ARRANGEMENTS IN CYPRUS
1. All parties to the Conference firmly endorse the aim of bringing
the constitution (including the elections of President,
Vice-President, and the three Assemblies) and the Treaties into
full effect as soon as practicable and in any case not later than
twelve months from to-day's date (the 19th of February, 1959).
Measures leading to the transfer of sovereignty in Cyprus will
begin at once.

172
2. The first of these measures will be the immediate establish-
ment of:
(a) a Joint Commission in Cyprus with the duty of completing a
draft constitution for the independent Republic of Cyprus,
incorporating the basic structure agreed at the Zurich
Conference. This Commission shall be composed of one
representative each of the Greek-Cypriot and the Turkish- Cypriot
community and one representative nominated by the Government
of Greece and one representative nominated by the Government
of Turkey, together with a legal adviser nominated by the Foreign
Ministers of Greece and Turkey, and shall in its work have regard
to and shall scrupulously observe the points contained in the
documents of the Zurich Conference and shall fulfill its task in
accordance with the principles there laid down;
(b) a Transitional Committee in Cyprus, with responsibility for
drawing up plans for adapting and reorganising the Governmental
machinery in Cyprus in preparation for the transfer of authority to
the independent Republic of Cyprus. This Committee shall be
composed of the Governor of Cyprus, the leading representative
of the Greek community and the leading representative of the
Turkish community and other Greek and Turkish Cypriots
nominated by the Governor after consultation with the two leading
representatives in such a way as not to conflict with paragraph 5
of the Basic Structure;
(c) a Joint Committee in London composed of a representative of
each of the Governments of Greece, Turkey and the United
Kingdom, and one representative each of the Greek Cypriot and
Turkish Cypriot communities, with the duty of preparing the final
treaties giving effect to the conclusions of the London
Conference. This Committee will prepare drafts for submission to
Governments covering inter alia matters arising from the retention
of areas in Cyprus under British sovereignty, the provision to the
United Kingdom Government of certain ancillary rights and
facilities in the independent Republic of Cyprus, questions of
nationality, the treatment of the liabilities of the present
Government of Cyprus, and the financial and economic problems
arising from the creation of an independent Republic of Cyprus.
3. The Governor will, after consultation with the two leading
representatives, invite individual members of the Transitional
Committee to assume special responsibilities for particular

173
departments and functions of Government. This process will be
started as soon as possible and will be progressively extended.
4. The headquarters mentioned in Article 4 of the Treaty of
Alliance between the Republic of Cyprus, the Kingdom of Greece
and the Republic of Turkey will be established three months after
the completion of the work of the Commission referred to in
paragraph 2 (a) above and will be composed of a restricted
number of officers who will immediately undertake the training of
the armed forces of the Republic of Cyprus. The Greek and
Turkish contingents will enter the territory of the Republic of
Cyprus on the date when the sovereignty will be transferred to the
Republic.
S. L. E. A.-T. F. R. Z.
APPENDIX 2
DRAFT TREATY CONCERNING THE ESTABLISHMENT
OF THE REPUBLIC OF CYPRUS
(1) TREATY OF ESTABLISHMENT
The United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland, the
Kingdom of Greece and the Republic of Turkey of the one part
and the Republic of Cyprus of the other part;
Desiring to make provisions to give effect to the Declaration made
by the Government of the United Kingdom on the 17th of
February, 1959, during the Conference at London, in accordance
with the subsequent Declarations made at the Conference by the
Foreign Ministers of Greece and Turkey, by the Representative of
the Greek Cypriot Community and by the Representative of the
Turkish Cypriot Community;
Taking note of the terms of the Treaty of Guarantee signed to-day
by the Parties to this Treaty;
Have agreed as follows:
ARTICLE 1
The territory of the Republic of Cyprus shall comprise the Island
of Cyprus, together with the islands lying off its coast, with the
exception of the two areas defined in Annex A to this Treaty,
which areas shall remain under the sovereignty of the United
Kingdom. These areas are in this Treaty and its Annexes referred
to as the Akrotiri Sovereign Base Area and the Dhekelia
Sovereign Base Area.

174
 ARTICLE 2
(1) The Republic of Cyprus shall accord to the United Kingdom
the rights set forth in Annex B to this Treaty.
(2) The Republic of Cyprus shall co-operate fully with the United
Kingdom to ensure the security and effective operation of the
military bases situated in the Akrotiri Sovereign Base Area and
the Dhekelia Sovereign Base Area, and the full ewoyment by the
United Kingdom of the rights conferred by this Treaty.
ARTICLE 3
The Republic of Cyprus, Greece, Turkey and the United Kingdom
undertake to consult and co-operate in the common defence of
Cyprus.
ARTICLE 4
The arrangements concerning the status of forces in the Island of
Cyprus shall be those contained in Annex C to this Treaty.
ARTICLE 5
The Republic of Cyprus shall secure to everyone within its juris-
diction human rights and fundamental freedoms comparable to
those set out in section I of the European Convention for the Pro-
tection of Human Rights and Fundamental Freedoms signed at
Rome on the 4th of November, 1950, and the Protocol to that
Convention signed at Paris on the 20th of March.
ARTICLE 6
The arrangements concerning the nationality of persons affected
by the establishment of the Republic of Cyprus shall be those
contained in Annex D to this Treaty.
ARTICLE 7
The Republic of Cyprus and the United Kingdom accept and
undertake to carry out the necessary financial and administrative
arrangements to settle questions arising out of the termination of
British administration in the territory of the Republic of Cyprus.
These arrangements are set forth in Annex E to this Treaty.
ARTICLE 8
(1) All international obligations and responsibilities of the Govern-
ment of the United Kingdom shall henceforth, in so far as they be
held to have application to the Republic of Cyprus, be assumed
by the Government of the Republic of Cyprus.

175
(2) The international rights and benefits heretofore ewoyed by the
Government of the United Kingdom in virtue of their application to
the territory of the Republic of Cyprus shall henceforth be enjoyed
by the Government of the Republic of Cyprus.
ARTICLE 9
The Parties to this Treaty accept and undertake to carry out the
arrangements concerning trade, commerce and other matters set
forth in Annex F to this Treaty.
ARTICLE 10
Any question or difficulty as to the interpretation of the provisions
of this Treaty shall be settled as follows:
(a) Any question or difficulty that may arise over the operation of
the military requirements of the United Kingdom, or concerning
the provisions of this Treaty in so far as they affect the status,
rights and obligations of United Kingdom forces or any other for-
ces associated with them under the terms of this Treaty, or of
Greek, Turkish and Cypriot forces, shall ordinarily be settled by
negotiation between the tripartite Headquarters of the Republic of
Cyprus, Greece and Turkey and the authorities of the armed
forces of the United Kingdom.
(b) Any question or difficulty as to the interpretation of the provi-
sions of this Treaty on which agreement cannot be reached by
negotiation between the military authorities in the cases descr-
ibed above, or, in other cases, by negotiation between the Parties
concerned through the diplomatic channel, shall be referred for
final decision to a tribunal appointed for the purpose, which shall
be composed of four representatives, one each to be nominated
by the Government of the United Kingdom, the Government of
Greece, the Government of Turkey and the Government of the
Republic of Cyprus, together with an independent chairman nomi-
nated by the President of the International Court of Justice. If the
President is a citizen of the United Kingdom and Colonies or of
the Republic of Cyprus of Greece or of Turkey, the Vice-President
shall be requested to act; and, if he also is such a citizen, the next
senior Judge of the Court.
ARTICLE 11
The Annexes to this Treaty shall have force and effect as integral
parts of this Treaty.

176
 ARTICLE 12
This Treaty shall enter into force on signature by all the Parties to it.
(2) TREATY OF GUARANTEE
The Republic of Cyprus of the one part, and Greece, Turkey
and the United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland of
the other part,
I. Considering that the recognition and maintenance of the
independence, territorial integrity and security of the Republic of
Cyprus, as established and regulated by the Basic Articles of its
Constitution, are in their common interest,
II. Desiring to co-operate to ensure respect for the state of affairs
created by that Constitution,
Have agreed as follows:
ARTICLE I
The Republic of Cyprus undertakes to ensure the maintenance
of its independence, territorial integrity and security, as well as
respect for its Constitution.
It undertakes not to participate, in whole or in part, in any
political or economic union with any State whatsoever. It
accordingly declares prohibited any activity likely to promote,
directly or indirectly, either union with any other State or partition
of the Island.
ARTICLE II
Greece, Turkey and the United Kingdom, taking note of the
undertakings of the Republic of Cyprus set out in Article I of the
present Treaty, recognise and guarantee the independence,
territorial integrity and security of the Republic of Cyprus, and
also the state of affairs established by the Basic Articles of its
Constitution.
Greece, Turkey and the United Kingdom likewise undertake to
prohibit, so far as concerns them, any activity aimed at promoting,
directly or indirectly, either union of Cyprus with any other State
or partition of the Island.

177
 ARTICLE III
The Republic of Cyprus, Greece and Turkey undertake to res-
pect the integrity of the areas retained under United Kingdom so-
vereignty at the time of the establishment of the Republic of Cyp-
rus, and guarantee the use and enjoyment by the United King-
dom of the rights to be secured to it by the Republic of Cyprus in
accordance with the Treaty concerning the Establishment of the
Republic of Cyprus signed at Nicosia on to-day's date.
ARTICLE IV
In the event of a breach of the provisions of the present Treaty,
Greece, Turkey and the United Kingdom undertake to consult
together with respect to the representations or measures
necessary to ensure observance of those provisions.
In so far as common or concerted action may not prove possible,
each of the three guaranteeing Powers reserves the right to take
action with the sole aim of re-establishing the state of affairs
created by the present Treaty.
ARTICLE V
The present Treaty shall enter into force on the date of signature.
The original texts of the present Treaty shall be deposited at
Nicosia.
The High Contracting Parties shall proceed as soon as possible
to the registration of the present Treaty with the Secretariat of the
United Nations, in accordance with Article 102 of the Charter of
the United Nations.
(3) TREATY OF ALLIANCE
The Republic of Cyprus, Greece and Turkey,
I. In their common desire to uphold peace and to preserve the
security of each of them,
II. Considering that their efforts for the preservation of peace and
security are in conformity with the purposes and principles of the
United Nations Charter.
Have agreed as follows:
ARTICLE I
The High Contracting Parties undertake to co-operate for their
common defence and to consult together on the problems raised
by that defence.

178
 ARTICLE II
The High Contracting Parties undertake to resist any attack or
aggression, direct or indirect, directed against the independence
or the territorial integrity of the Republic of Cyprus.
ARTICLE III
For the purpose of this alliance, and in order to achieve the object
mentioned above, a Tripartite Headquarters shall be established
on the territory of the Republic of Cyprus.
ARTICLE IV
Greece and Turkey shall participate in the Tripartite Headquarters
so established with the military contingents laid down in
Additional Protocol No. I annexed to the present Treaty.
The said contingents shall provide for the training of the army of
the Republic of Cyprus.
ARTICLE V
The Command of the Tripartite Headquarters shall be assumed in
rotation, for a period of one year each, by a Cypriot, Greek and
Turkish General Officer, who shall be appointed respectively by
the Governments of Greece and Turkey and by the President and
the Vice-President of the Republic of Cyprus.
ARTICLE VI
The present Treaty shall enter into force on the date of signature.
The High Contracting Parties shall conclude additional
agreements if the application of the present Treaty renders them
necessary.
The High Contracting Parties shall proceed as soon as possible
with the registration of the present Treaty with the Secretariat of
the United Nations, in conformity with Article 102 of the United
Nations Charter.
ADDITIONAL PROTOCOL
No I
I. The Greek and Turkish contingents which are to participate in
the Tripartite Headquarters shall comprise respectively 950 Greek
officers, non-commissioned officers and men, and 650 Turkish
officers, non-commissioned officers and men.
II. The President and the Vice-President of the Republic of
Cyprus, acting in agreement, may request the Greek and Turkish

179
Governments to increase or reduce the Greek and Turkish
contingents.
III. It is agreed that the sites of the cantonments for the Greek and
Turkish contingents participating in the Tripartite Headquarters,
their juridical status, facilities and exemptions in respect of
customs and taxes, as well as other immunities and privileges
and any other military and technical questions concerning the
organisation and operation of the Headquarters mentioned above
shall be determined by a Special Convention which shall come
into force not later than the Treaty of Alliance.
IV. It is likewise agreed that the Tripartite Headquarters shall be
set up not later than three months after the completion of the
tasks of the Mixed Commission for the Cyprus Constitution and
shall consist, in the initial period, of a limited number of officers
charged with the training of the armed forces of the Republic of
Cyprus. The Greek and Turkish contingents mentioned above will
arrive in Cyprus on the date of signature of the Treaty of Alliance.
ADDITIONAL PROTOCOL
No II
ARTICLE I
A Committee shall be set up consisting of the Foreign Ministers of
Cyprus, Greece and Turkey. It shall constitute the supreme
political body of the Tripartite Alliance and may take cognisance
of any question concerning the Alliance which the Governments
of the three Allied countries shall agree to submit to it.
ARTICLE II
The Committee of Ministers shall meet in ordinary session once a
year. In a matter of urgency the Committee of Ministers can be
convened in special session by its Chairman at the request of one
of the members of the Alliance.
Decisions of the Committee of Ministers shall be unanimous.
ARTICLE III
The Committee of Ministers shall be presided over in rotation and
for a period of one year, by each of the three Foreign Ministers. It
will hold its ordinary sessions, unless it is decided otherwise, in
the capital of the Chairman's country. The Chairman shall, during

180
the year in which he holds office, preside over sessions of the
Committee of Ministers, both ordinary and special.
The Committee may set up subsidiary bodies whenever it shall
judge it to be necessary for the fulfilment of its task.
ARTICLE IV
The Tripartite Headquarters established by the Treaty of Alliance
shall be responsible to the Committee of Ministers in the perfor-
mance of its functions. It shall submit to it, during the Committee's
ordinary session, an annual report comprising a detailed account
of the Head quarter's activities.

DOKUMENT br. 2
RESOLUTION 186 (1964)
Adopted by the Security Council on 4 March 1964
The Security Council,
Noting that the present situation with regard to Cyprus is likely to
threaten international peace and security and may further
deteriorate unless additional measures are promptly taken to
maintain peace and to seek out a durable solution,
Considering the positions taken by the parties in relation to the
Treaties signed at Nicosia on 16 August 1960,
Having in mind the relevant provisions of the Charter of the
United Nations and its Article 2, paragraph 4, which reads: „All
Members shall refrain in their international relations from the
threat or use of force against the territorial integrity or political
independence of any State, or in any other manner inconsistent
with the purposes of the United Nations",
1. Calls upon all Member States, in conformity with their obliga-
tions under the Charter of the United Nations, to refrain from any
action or threat of action to worsen the situation in the sovereign
Republic of Cyprus, or to endanger international peace;
2. Asks the Government of Cyprus, which has the responsibility
for the maintenance and restoration of law and order, to take all
additional measures necessary to stop violence and bloodshed in
Cyprus;
3. Calls upon the communities in Cyprus and their leaders to act
with the utmost restraint;
4. Recommends the creation, with the consent of the Government

181
of Cyprus, of a United Nations Peace-Keeping Force in Cyprus.
The composition and size of the Force shall be established by the
Secretary- General, in consultation with the Governments of
Cyprus, Greece, Turkey and the United Kingdom. The comman-
der of the Force shall be appointed by the Secretary- General and
report to him. The Secretary-General, who shall keep the Govern-
ments providing the Force fully informed, shall report periodically
to the Security Council on its operation;
5. Recommends that the function of the Force should be in the
interest of preserving international peace and security, to use its
best efforts to prevent a recurrence of fighting and, as necessary,
to contribute to the maintenance and restoration of law and order
and a return to normal conditions;
6. Recommends that the stationing of the Force shall be for a
period of three months, all costs pertaining to it being met, in a
manner to be agreed upon by them, by the Governments
providing the contingents and by the Government of Cyprus. The
Secretary-General may also accept voluntary contributions for the
purpose;
7. Recommends further that the Secretary-General designate, in
agreement with the Government of Cyprus and the Governments
of Greece, Turkey and United Kingdom a mediator who shall use
his best endeavours with the representatives of the communities
and also with the aforesaid four Governments, for the purpose of
promoting a peaceful solution and an agreed settlement of the
problem confronting Cyprus, in accordance with the Charter of
the United Nations, having in mind the well- being of the people
as a whole and the preservation of international peace and
security. The mediator shall report periodically to the Secretary-
General on his efforts;
8. Requests the Secretary-General to provide, from funds of the
United Nations, as appropriate, for the remuneration and
expenses of the mediator and his staff.
Adopted unanimously at the 1102nd meeting

182
DOKUMENT br. 3
RESOLUTION 193 (1964)
Adopted by the Security Council on 9 August 1964
The Security Council,
Concerned at the serious deterioration of the situation in Cyprus,
Reaffirming its resolutions 186(1964) of 4 March 1964, 187(1964)
of 13 March and 192(1964) of 20 June 1964,
Anticipating the submission of the Secretary-General's report on
the situation,
1. Reaffirms the appeal just addressed by the President of the
Security Council to the Goverments of Turkey and Cyprus,
worded as follows:
"The Security has authorized me to make an urgent appeal to the
Government of Turkey to cease instantly the bombardment of and
the use of military force of any kind against Cyprus, and to the
Government of Cyprus to order the armed forces under its control
to cease firing immediately";
2. Calls for an immediate cease-fire by all concerned;
3. Calls upon all concerned to cooperate fully with the Comman-
der of the United Nations Peace-Keeping Force in Cyprus in the
restoration of peace and security;
4. Calls upon all states to refrain from any action that might
exacerbate the situation or contribute to the broadening of
hostilities.
Adopted at the 1143rd meeting by 9 votes to none, with 2 abstentions
Czechoslovakia, Union of Soviet Socialist Republics

DOKUMENT br. 4
U.N. GENERAL ASSEMBLY RESOLUTION ON CYPRUS 2077 (XX)
The General Assembly adopted on 18 December 1965 Resolution 2077
(XX) which reads as follows:
The General Assembly,
Having considered the question of Cyprus,
Recalling Security Council resolutions 186(1964) of 4 March
1964, 187(1964) of 13 March 1964, 192(1964) of 20 June 1964,
193(1964) of 9 August 1964, 194(1964) of 25 September 1964,
198(1964) of 18 December 1964, 201(1965) of 19 March 1965,
206(1965) of 15 June 1965 and 207(1965) of 10 August 1965,

183
and the Council's consensus of 11 August 1964 with regard to
Cyprus.
Recalling the parts of the Declaration adopted on 10 October
1964 by the Second Conference of Heads of State or Govern-
ment of Non-Aligned Countries, held at Cairo, regarding the
question of Cyprus,
Noting the report of the United Nations Mediator on Cyprus
submitted to the Secretary-General on 26 March 1965,
Noting further that the Government of Cyprus is committed
through its Declararation of Intention and the accompanying
Memorandum, to:
(a) The full application of human rights to all citizens of Cyprus,
irrespective of race or religion,
(b) The ensuring of minority rights,
(c) The safeguarding of the above rights as contained in the said
Declaration and Memorandum,
1. Takes cognizance of the fact that the Republic of Cyprus, as
an equal Member of the United Nations, is, in accordance with
the Charter of the United Nations, entitled to enjoy, and should
enjoy, full sovereignty and complete independence without any
foreign intervention or interference;
2. Calls upon all States, in conformity with their obligations under
the Charter, and in particular Article 2, paragraphs I and 4,to res-
pect the sovereignty, unity, independence and territorial integrity
of the Republic of Cyprus and to refrain from any intervention
directed against it;
3. Recommends to the Security Council the continuation of the
United Nations mediation work in conformity with Council reso-
lution 186 (1964).
Adopted by the UN General Assembly at its 1402nd meeting on 18
December 1965.

184
DOKUMENT br. 5
RESOLUTION 353 (1974)
Adopted by the Security Council on 20 July 1974
The Security Council,
Having considered the report of the Secretary-General at its
1779th meeting about the recent developments in Cyprus,
Having heard the statement made by the President of the
Republic of Cyprus and the statements by the representatives of
Cyprus, Turkey, Greece and other Member States,
Having considered at its present meeting further developments
in the island,
Deeply deploring the outbreak of violence and continuing
bloodshed,
Gravely concerned about the situation which led to a serious
threat to international peace and security, and which created a
most explosive situation in the whole Eastern Mediterranean
area,
Equally concerned about the necessity to restore the constitu-
tional structure of the Republic of Cyprus, established and gua-
ranteed by international agreement,
Recalling its resolution 186(1964) of 4 March 1964 and its
subsequent resolutions on this matter,
Conscious of this primary responsibility for the maintenance of
international peace and security in accordance with Article 24 of
the Charter of the United Nations,
1. Calls upon all States to respect the sovereignty, independence
and territorial integrity of Cyprus;
2. Calls upon all parties to the present fighting as a first step to
cease all firing and requests all States to exercise the utmost
restraint and to refrain from any action which might further
aggravate the situation;
3. Demands an immediate end to foreign military intervention in
the Republic of Cyprus that is in contravention of paragraph 1
above;
4. Requests the withdrawal without delay from the Republic of
Cyprus of foreign military personnel present otherwise than under
the authority of international agreements, including those whose

185
withdrawal was requested by the President of the Republic of
Cyprus, Archbishop Makarios, in his letter of 2 July 1974;
5. Calls upon Greece, Turkey and the United Kingdom of Great
Britain and Northern Ireland to enter into negotiation without delay
for the restoration of peace in the area and constitutional govern-
ment in Cyprus and to keep the Secretary-General informed;
6. Calls upon all parties to cooperate fully with the United Nations
Peace -Keeping Force in Cyprus to enable it to carry out its
mandate;
7. Decides to keep the situation under constant review and asks
the Secetary-General to report as appropriate with a view to
adopting further measures in order to ensure that peaceful
conditions are restored as soon as possible.
Adopted unanimously at the 1781st meeting

DOKUMENT br. 6
RESOLUTION 354 (1974)
Adopted by the Security Council on 23 July 1974
The Security Council,
Reaffirming the provisions 353(1974) of 20 July 1974,
Demands that all parties to the present fighting comply
immediately with paragraph 2 of Security Council resolution
353(1974) calling for an immediate cessation of all firing in the
area and requesting all States to exercise the utmost restraint
and to refrain from any action which might further aggravate the
situation.
Adopted unanimously at the 1873rd meeting

DOKUMENT br. 7
RESOLUTION 357 (1974)
Adopted by the Security Council on 14 August 1974
The Security Council,
Reaffirming its resolutions 353(1974) of 20 July 1974, 354(1974)
of 23 July 1974 and 355(1974) of 1 August 1974,
Deeply deploring the resumption of fighting in Cyprus contrary to
the provisions of its resolutions 353(1974),
1. Reaffirms its resolution 353(1974)in all its provisions and calls
upon the parties concerned to implement those provisions without
delay;
186
2. Demands that all parties to the present fighting cease all firing
and military action forthwith;
3. Calls for the resumption of negotiations without delay for the
restoration of peace in the area and constitutional government in
Cyprus in accordance with resolution 353(1974);
4. Decides to remain seized of the situation and on instant call to
meet as necessary to consider what more effective measures
may be required if the cease-fire is not respected.
Adopted unanimously at the 1792nd meeting

DOKUMENT br. 8
RESOLUTION 360 (1974)
Adopted by the Security Council on 16 August 1974
The Security Council,
Recalling its resolutions 353(1974) of 20 July, 354(1974) of 23
July, 355(1974), of I August, 357(1974) of 14 August and
358(1974) of 15 August 1974,
Noting that all states have declared their respect for the
sovereignty, independence and territorial integrity of the Republic
of Cyprus,
Gravely concerned at the deterioration of the situation in Cyprus
resulting from the further military operation, which constituted a
most serious threat to peace and security in the Eastern Medite-
rranean area,
1. Records its formal disapproval of the unilateral military actions
undertaken against the Republic of Cyprus;
2. Urges the parties to comply with all the provisions of previous
resolutions of the Security Council, including those concerning
the withdrawal without delay from the Republic of Cyprus of
foreign military personnel present otherwise than under the
authority of international agreements;
3. Urges the parties to resume without delay, in an atmosphere of
constructive cooperation, the negotiations called for in resolution
353(1974) whose outcome should not be impeded or prejudged
by the acquisition of advantages resulting from military operations;
4. Requests the Secretary-General to report to it as necessary
with a view to the possible adoption of further measures designed
to promote the restoration of peaceful conditions;

187
5. Decides to remain seized of the question permanently and to
meet at any time to consider measures which may be required in
the light of the developing situation.
Adopted at the 1794th meeting by 11 votes to none, with 3 abstentions
(Byelorussian Soviet Socialist Republic, Iraq, Union of Soviet Socialist
Republics). One member (China) did not participate in the voting.

DOKUMENT br. 9
RESOLUTION 3212 (XXIX)
The General Assembly adopted on the evening of 1 st November, 1974,
resolution 3212(XXIX) by 117 votes in favor, none against and no
abstentions. The resolution reads as follows:
The General Assembly,
Having considered the question of Cyprus,
Gravely concerned about the continuation of the Cyprus crisis,
which constitutes a threat to international peace and security,
Mindful of the need to solve this crisis without delay by peaceful
means, in accordance with the purposes and principles of the
United Nations,
Having heard the statements in debate and taking note of the Re-
port of the Special Political Committee on the Question of Cyprus,
1. Calls upon all states to respect the sovereignty, indepen-
dence, territorial integrity and non-alignment of the Republic of
Cyprus and to refrain from all acts and interventions directed
against it;
2. Urges the speedy withdrawal of all foreign armed forces and
foreign military presence and personnel from the Republic of
Cyprus and the cessation of all foreign interference in its affairs;
3. Considers that the constitutional system of the Republic of
Cyprus concerns the Greek-Cypriot and Turkish-Cypriot
communities;
4. Commends the contacts and negotiations taking place on an
equal footing, with the good offices of the Secretary- General
between the representatives of the two communities, and calls for
their continuation with a view to reaching freely a mutually
acceptable political settlement, based on their fundamental and
legitimate rights;
5. Considers that all the refugees should return to their homes in
safety and calls upon the parties concerned to undertake urgent
measures to that end;
188
6 Expresses the hope that, if necessary, further efforts including
negotiations can take place, within the framework of the United
Nations, for the purpose of implementing the provisions of the
present resolution, thus ensuring to the Republic of Cyprus its
fundamental right to independence, sovereignty and territorial
integrity;
7. Requests the Secretary-General to continue to provide Uni-ted
Nations humanitarian assistance to all parts of the popula-tion of
Cyprus and calls upon all states to contribute to that effort;
8. Calls upon all parties to continue to cooperate fully with the
United Nations Peace-Keeping Force in Cyprus, which may be
strengthened if necessary;
9. Requests the Secretary-General to continue to lend his good
offices to the parties concerned;
10. Further requests the Secretary-General to bring the present
resolution to the attention of the Security Council.

DOKUMENT br. 10
RESOLUTION 367 (1975)
Adopted by the Security Council by consensus on 12 March 1975
The Security Council,
Having considered the situation in Cyprus in response to the
complaint submitted by the Government of the Republic of
Cyprus,
Having heard the report of the Secretary-General and the
statements made by the parties concerned,
Deeply concerned at the continuation of the crisis in Cyprus,
Recalling its previous resolutions, in particular resolution
365(1974) of 13 December 1974, by which it endorsed General
Assembly resolution 3212(XXIX) adopted unanimously on I
November 1974,
Noting the absence of progress towards the implementation of its
resolutions
1. Calls once more on all States to respect the sovereignty, inde-
pendence, territorial integrity and non-alignment of the Republic
of Cyprus and urgently requests them, as well as the parties
concerned, to refrain from any action which might prejudice that
sovereignty, independence, territorial integrity and non-alignment,

189
as well as from any attempt at partition of the island or its unifica-
tion with any other country;
2. Regrets the unilateral decision of 13 February 1975, declaring
that a part of the Republic of Cyprus would become a „Federated
Turkish State", as, inter alia, tending to compromise the continu-
ation of negotiations between the representatives of the two
communities on an equal footing, the objective of which must
continue to be to reach freely a solution providing for a political
settlement and the establishment of a mutually acceptable consti-
tutional arrangement, and expresses its concern over all unila-
teral actions by the parties which have compromised or may com-
promise the implementation of the relevant United Nations resolu-
tions;
3. Affirms that the decision referred to in paragraph 2 above does
not prejudge the final political settlement of the problem of Cyprus
and takes note of the declaration that this was not its intention;
4. Calls for the urgent and effective implementation of all parts
and provisions of General Assembly resolution 3212(XXIX), en-
dorsed by Security Council resolution 365(1974);
5. Considers that new efforts should be undertaken to assist the
resumption of the negotiations referred to in paragraph 4 of Ge-
neral Assembly resolution 3212(XXIX) between the represen-
tatives of the two communities;
6. Requests the Secretary-General accordingly to undertake a
new mission of good offices and to that end to convene the par-
ties under new agreed procedures and place himself personally
at their disposal, so that the resumption, the intensification and
the progress of comprehensive negotiations, carried out in a
reciprocal spirit of understanding and of moderation under his
personal auspices and with his direction as appropriate, might
thereby be facilitated;
7. Calls on the representatives of the two communities to coope-
rate closely with the Secretary- General in the discharge of this
new mission of good offices and asks them to accord personally a
high priority to their negotiations;
8. Calls on all the parties concerned to refrain from any action
which might jeopardise the negotiations between the represen-
tatives of the two communities and to take steps which will facili-

190
tate the creation of the new climate necessary for the success of
those negotiations;
9. Requests the Secretary-General to keep the Security Council
informed of the progress made towards the implementation of
resolution 365(1974) and of this resolution and to report to it
whenever he considered it appropriate and, in any case, before
15 June 1975;
10. Decides to remain actively seized of the matter.
Adopted at the 1820th meeting without a vote

DOKUMENT br. 11
RESOLUTION 33/15 (1978)
The United Nations General Assembly at its meeting on 9 November 1978
adopted resolution 33115 on the question of Cyprus. The vote was 110 in
favour to 4 against with 22 abstentions. The opposing votes were cast by
Iran, Pakistan, Saudi Arabia and Turkey. Following is the text of the
resolution as adopted:
The General Assembly,
Recalling its resolution 3212(XXIX) of I November 1974 and its
subsequent resolutions,
Greatly concerned over the prolongation of the Cyprus crisis
which continues to constitute a serious threat to international
peace and security,
Deeply regretting that the resolutions of the United Nations on
Cyprus have not yet been implemented,
Expressing deep concern over the lack of progress in the inter-
communal talks,
Deploring the continued presence of foreign armed forces and
foreign military personnel on the territory of the Republic of
Cyprus and the fact that part of its territory is still occupied by
foreign forces,
Deploring also all unilateral actions that change the demographic
structure of Cyprus,
Mindful of the need to settle the question of Cyprus without fur-
ther delay by peaceful means in accordance with the provisions
of the Charter of the United Nations,
1. Reiterates its full support for the sovereignty, independence,
territorial integrity and non-alignment of the Republic of Cyprus

191
and calls once again for the cessation of all foreign interference in
its affairs;
2. Demands the immediate and effective implementation of
resolution 3212(XXIX), unanimously adopted by the General
Assembly and endorsed by the Security Council in its resolution
365(1974) of 13 December 1974, and of the subsequent
resolutions of the Assembly and the Council on Cyprus, which
provide the valid basis for the solution of the problem of Cyprus;
3. Demands the immediate withdrawal of all foreign armed forces
and foreign military presence from the Republic of Cyprus;
4. Requests the Secretary-General to continue to provide his
good offices for the negotiations between the representatives of
the two communities;
5. Calls for the respect of the human rights of all Cypriots and the
institution of urgent measures for the voluntary return of the
refugees to their homes in safety;
6. Calls for the urgent resumption in a meaningful and
constructive manner of the negotiations under the auspices of the
Secretary-General between the representatives of the two
communities, to be conducted freely on an equal footing on the
basis of comprehensive and constructive proposals of the parties
concerned with a view to reaching as early as possible a mutually
acceptable agreement based on their fundamental and legitimate
rights;
7. Calls upon the parties concerned to refrain from any unilateral
action which might adversely affect the prospects of a just and
lasting solution of the problem of Cyprus by. peaceful means and
to cooperate fully with the Secretary-General in the performance
of his task under the relevant resolutions of the General
Assembly and the Security Council as well as with the United
Nations Peace-Keeping Force in Cyprus;
8. Recommends that the Security Council should examine the
question of the implementation, within a time-frame, of its relevant
resolutions and consider and adopt thereafter, if necessary, all
appropriate and practical measures under the Charter of the
United Nations for ensuring the implementation of the resolutions
of the United Nations on Cyprus;
9. Decides to include the item entitled „Question of Cyprus" in the
provisional agenda of its Thirty-Fourth Session and requests the
192
Secretary- General to follow up the implementation of the present
resolution and to report on all its aspects to the General
Assembly at that session.
Separate vote on paragraph 8; A separate vote was taken on operative
paragraph 8, above, which was approved by 80 in favour, 7 against with
48 abstentions.

DOKUMENT br. 12
RESOLUTION 34/30 (1979)
The United Nations General Assembly at its meeting on November 20,
1979 adopted resolution 34130 on Cyprus by a vote of 99 in favour to 5
against (Turkey, Pakistan, Saudi Arabia, Bangladesh and Djibouti) with 35 absten-
tions.Following is text of the resolution as adopted by the General Assembly.
The General Assembly,
Having considered the question of Cyprus,
Recalling its resolution 3212(XXIX) of I November 1974 and its
subsequent resolutions,
Mindful of the principle of the inadmissibility of acquisition of
territories by force,
Recalling the idea of holding an international conference on
Cyprus,
Greatly concerned over the prolongation of the Cyprus crisis
which poses a serious threat to international peace and security,
Deeply regretting that the resolutions of the United Nations on
Cyprus have not yet been implemented, welcoming the ten-point
agreement of 19 May 1979(A/34/620, Annex V),
Expressing deep concern over the lack of progress in the
intercommunal talks,
Deploring the continued presence of foreign armed forces and
foreign military personnel on the territory of the Republic of
Cyprus and the fact that part of its territory is still occupied by
foreign forces,
Deploring also all unilateral actions that change the demographic
structure of Cyprus,
Mindful of the need to settle the question of Cyprus without
further delay by peaceful means in accordance with the
provisions of the Charter of the United Nations and the relevant
United Nations resolutions,

193
1. Reiterates its full support for the sovereignty, independence,
territorial integrity, unity and non-alignment of the Republic of
Cyprus and calls once again for the cessation of all foreign
interference in its affairs;
2. Expresses its support for the ten-point agreeement of 19 May
1979, concluded under the auspices of the Secretary-General;
3. Affirms the right of the Republic of Cyprus and its people to full
and effective sovereignty and control over the entire territory of
Cyprus and its natural and other resources and calls upon all
States to support and help the Government of Cyprus to exercise
the above-mentioned rights;
4. Demands the immediate and effective implementation of reso-
lution 3212(XXIX), unanimously adopted by the General Assem-
bly and endorsed by the Security Council in its resolution 365
(1974) of 13 December (1974), and of the subsequent resolutions
of the Assembly and the Council on Cyprus, which provide the
valid basis for the solution of the problem of Cyprus;
5. Demands the immediate withdrawal of all foreign armed forces
and foreign military presence from the Republic of Cyprus;
6. Requests the Secretary-General to continue to provide his
good offices for the negotiations between the representatives of
the two communities;
7. Calls for the respect of the human rights of all Cypriots and the
institution of urgent measures for the voluntary return of the refu-
gees to their homes in safety;
8. Calls for the urgent resumption in a meaningful result-oriented
and constructive manner of the negotiations under the auspices
of the Secretary-General between the representatives of the two
communities, to be conducted freely on an equal footing on the
basis of the agreement of 19 May 1979, with a view to reaching
as early as possible a mutually acceptable agreement based on
their fundamental and legitimate rights;

194
9. Calls upon the parties concerned to refrain from any unilateral
action which might adversely affect the prospects of a just and
lasting solution of the problem of Cyprus by peaceful means and
to cooperate fully with the Secretary-General in the performance
of his task under the relevant resolutions of the General Assem-
bly and the Security Council as well as with the United Nations
Peace-Keeping Force in Cyprus;
10. welcomes, the proposal for the total demilitarization of Cyp-
rus;
11. Reiterates its recommendation that the Security Council
should examine the question of the implementation, within a spe-
cified timeframe, of its relevant resolutions and consider and
adopt thereafter, if necessary, all appropriate and practical mea-
sures under the Charter of the United Nations for ensuring the
implementation of the resolutions of the United Nations on Cyp-
rus;
12. Requests the Secretary-General to report to the General
Assembly by 31 May 1980 on the progress achieved in the nego-
tiations between the two communities on the basis of the Agree-
ment of 19 May 1979;
13. Authorizes the President of the Thirty-fourth Session of the
General Assembly, in the event that the Secretary-General re-
ports lack of progress in the above-mentioned negotiations, to
appoint an Ad Hoc Committee composed of no more than seven
member states;
14. Requests the Ad Hoc Committees to maintain contact with the
Secretary -General in his task of facilitating the successful con-
clusion of the negotiations between the two communities,
15. Further requests the ad hoc committee, in consultation with
the Secretary General, to recommend steps for and promote the
implementation of all the relevant resolutions of the General
Assembly on Cyprus;
16. Decides to include the item entitled „Question of Cyprus" in
the provisional agenda of its thirty-fifth session and requests the
Secretary-General to follow up the implementation of the present
resolution and to report on all its aspects to the General
Assembly at that session.

195
Separate vote on paragraph 11; There was a separate vote on operative
para 11 which was approved by 87 votes in favour, 10 against with 40
abstentions.
Separate vote on para 12; There was also a separate vote on operative para
12 which was approved by 34 votes in favour, 8 against with 34 abstentions.
Separate vote on paras 13, 14, 15; There was a separate vote on operative
paras 13, 14, 15 which were approved by 83 votes in favour, 23 against with
30 abstentions.

DOKUMENT br. 13
RESOLUTION 37/253 (1983)
The U.N. General Assembly adopted on May 13, 1983, resolution 37/ 253 on
Cyprus. The vote on the resolution was 103 in favour and 5 against with 20
abstentions. The votes against the resolution were cast by Bangladesh,
Malaysia, Pakistan, Somalia and Turkey.
Following is the text of the resolution:
The General Assembly,
Having considered the question of Cyprus,
Recalling its resolution 3212(XXIX) of I November 1974 and its
subsequent resolutions on the question of Cyprus,
Recalling the high-level agreements of 12 February 1977 and 19
May 1979,
Reaffirming the principle of the inadmissibility of occupation and
acquisition of territories by force,
Greatly concerned at the prolongation of the Cyprus crisis, which
poses a serious threat to international peace and security,
Deeply regretting that the resolutions of the United Nations on
Cyprus have not yet been implemented,
Recalling the idea of holding an international conference on
Cyprus,
Deploring the fact that part of the territory of the Republic of
Cyprus is still occupied by foreign forces,
Deploring the lack of progress in the intercommunal talks,
Deploring all unilateral actions that change the demographic
structure of Cyprus or promote faits accomplis,
Reaffirming the need to settle the question of Cyprus without
further delay by peaceful means in accordance with the
provisions of the Charter of the United Nations and the relevant
United Nations resolutions,
1. Reiterates its full support for the sovereignty, independence,
territorial integrity, unity and non-alignment of the Republic of
196
Cyprus and calls once again for the cessation of all foreign
interference in its affairs;
2. Affirms the right of the Republic of Cyprus and its people to full
and effective sovereignty and control over the entire territory of
Cyprus and its natural and other resources and calls upon all
states to support and help the Government of the Republic of
Cyprus to exercise these rights;
3. Condemns any act which tends to undermine the full and
effective exercise of the above-mentioned rights, including the
unlawful issue of titles of ownership of property;
4. welcomes the proposal for total demilitarization made by the
President of the Republic of Cyprus;
5. Expresses its support for the high-level agreements of 12
February 1977 and 19 May 1979 and all the provisions thereof;
6. Demands the immediate and effective implementation of
resolution 3212(XXIX), unanimously adopted by the General
Assembly and endorsed by the Security Council in its resolution
365(1974) of 13 December (1974), and of the subsequent
resolutions of the Assembly and the Council on Cyprus, which
provide the valid and essential basis for the solution of the
problem of Cyprus;
7. Considers the withdrawal of all occupation forces from the
Republic of Cyprus as an essential basis for a speedy and
mutually acceptable solution of the Cyprus problem;
8. Demands the immediate withdrawal of all occupation forces
from the Republic of Cyprus;
9. Commends the intensification of the efforts made by the
SecretaryGeneral, while noting with concern the lack of progress
in the intercommunal talks;
10. Calls for meaningful, result-oriented, constructive and
substantive negotiations between the representatives of the two
communities, to be conducted freely on an equal footing on the
basis of relevant United Nations resolutions and the high level
agreements, with a view to reaching as early as possible a
mutually acceptable agreement based on the fundamental and
legitimate rights of the two communities;
11. Calls for respect of the human rights and fundamental
freedoms of all Cypriots, including the freedom of movement, the

197
freedom of settlement and the right to property and the instituting
of urgent measures for the voluntary return of the refugees to
their homes in safety;
12. Considers that the de facto situation created by the force of
arms should not be allowed to influence or in any way affect the
solution of the problem of Cyprus;
13. Calls upon the parties concerned to refrain from any unilateral
action which might adversely affect the prospects of a just and
lasting solution of the problem of Cyprus by peaceful means and
to cooperate fully with the Secretary-General in the performance
of his task under the relevant resolutions of the General
Assembly and the Security Council as well as with the United
Nations Peace-Keeping Force in Cyprus;
14. Calls upon the parties concerned to refrain from any action
which violates or is designed to violate the independence, unity,
sovereignty and territorial integrity of the Republic of Cyprus;
15. Reiterates its recommendation that the Security Council
should examine the question of the implementation, within a
specified timeframe, of its relevant resolutions and consider and
adopt thereafter, if necessary, all appropriate and practical
measures under the Charter of the United Nations for ensuring
the speedy and effective implementation of the resolutions of the
United Nations on Cyprus;
16. welcomes the intention of the Secretary-General, as
expressed in his report (Doc. A/37/805 of 6/5/1983), to pursue a
renewed personal involvement in the quest for a solution of the
Cyprus problem and, in view of this, requests the
Secretary-General to undertake such actions or initiatives as he
may consider appropriate within the framework of the mission of
good offices entrusted to him by the Security Council for
promoting a just and lasting solution of the problem and to report
to the General Assembly at its thirty-eigth session on the results
of his efforts;
17. Decides to include the provisional agenda of its thirty-eighth
session the item entitled „Question of Cyprus" and requests the
Secretary-General to follow up the implementation of the present
resolution and to report on all its aspects to the General
Assembly at that session.

198
Separate vote on paragraph 8; A separate vote was taken on operative
paragraph 8, which was approved by 89 votes in favour, 5 against and 27
abstentions.
Separate vote on paragraph 15; A separate vote was also taken on
operative paragraph 15 which was approved 86 votes in favour, 8 against
and 25 abstentions.

DOKUMENT br. 14
RESOLUTION 541 (1983)
Adopted by the Security Council on 18 November 1983
The Security Council,
Having heard the statement of the Foreign Minister of the Go-
vernment of the Republic of Cyprus,
Concerned at the declaration by the Turkish Cypriot authorities
issued on 15 November 1983 which purports to create an inde-
pendent state in northern Cyprus,
Considering that this declaration is incompatible with the 1960
Treaty concerning the establishment of the Republic of Cyprus
and the 1960 Treaty of Guarantee,
Considering therefore that the attempt to create a „Turkish
Republic of Northern Cyprus", is invalid, and will contribute to a
worsening of the situation in Cyprus,
Reaffirming its resolutions 365(1974) and 367(1975),
Aware of the need for a solution of the Cyprus problem, based on
the mission of good offices undertaken by the Secretary-General,
Affirming its continuing support for the United Nations Peace
Keeping Force in Cyprus,
Taking note of the Secretary-General's statement of 17
November 1983,
1. Deplores the declaration of the Turkish Cypriot authorities of
the purported secession of part of the Republic of Cyprus;
2. Considers the declaration referred to above as legally invalid
and calls for its withdrawal;
3. Calls for the urgent and effective implementation of its reso-
lutions 365(1974) and 367(1975);
4. Requests the Secretary-General to pursue his mission of good
offices in order to achieve the earliest possible progress towards
a just and lasting settlement in Cyprus;

199
5. Calls upon the parties to cooperate fully with the Secretary-
General in his mission of good offices;
6. Calls upon all States to respect the sovereignty, independence,
territorial integrity and non-alignment of the Republic of Cyprus;
7. Calls upon all States not to recognize any Cypriot state other
than the Republic of Cyprus;
8. Calls upon all States and the two communities in Cyprus to
refrain from any action which might exacerbate the situation;
9. Requests the Secretary-General to keep the Security Council
fully informed.
Adopted at 2500th meeting by 13 votes to
1 against (Pakistan) with 1 abstention (Jordan)

DOKUMENT br. 15
RESOLUTION 550 (1984)
Adopted by the Security Council on 11 May 1984
The Security Council,
Having considered the situation in Cyprus at the request of the
Government of the Republic of Cyprus,
Having heard the statement made by the President of the
Republic of Cyprus,
Taking note of the report of the Secretary-General (S/16519),
Recalling its resolutions 365(1974), 367(1975), 541(1983) and
544 (1983),
Deeply regretting the non-implementation of its resolutions, in
particular resolution 541(1983),
Gravely concerned about the further secessionist acts in the
occupied part of the Republic of Cyprus which are in violation of
resolution 541 (1983), namely the purported „exchange of Amba-
ssadors" between Turkey and the legally invalid „Turkish Republic
of Northern Cyprus" and the contemplated holding of a „Consti-
tutional referendum" and „elections", as well as by other actions
aimed at further consolidating the purported independent state
and the division of Cyprus,
Deeply concerned about recent threats for settlement of Varosha
by people other than its inhabitants,
Reaffirming its continuing support for the United Nations
Peace-Keeping Force in Cyprus,

200
1. Reaffirms its resolution 541(1983) and calls for its urgent and
effective implementation,
2. Condemns all secessionist actions, including the purported
exchange of Ambassadors between Turkey and the Turkish
Cypriot leadership, declares them illegal and invalid and calls for
their immediate withdrawal;
3. Reiterates the call upon all States not to recognize the
purported state of the „Turkish Republic on Northern Cyprus" set
up by secessionist acts and calls upon them not to facilitate or in
any way assist the aforesaid secessionist entity;
4. Calls upon all States to respect the sovereignty, independence,
territorial integrity, unity and non-alignment of the Republic of
Cyprus;
5. Considers attempts to settle any part of Varosha by people
other than its inhabitants as inadmissible and calls for the transfer
of this area to the administration of the United Nations;
6. Considers any attempts to interfere with the status or the
deployment of the United Nations Peace-Keeping Force in
Cyprus as contrary to the resolutions of the United Nations;
7. Requests the Secretary-General to promote the urgent
implementation of Security Council resolution 541(1983);
8. Reaffirms its mandate of good offices given to the Secretary
General and requests him to undertake new efforts to attain an
overall solution to the Cyprus problem in conformity with the
principles of the Charter of the United Nations and the provisions
for such a settlement laid down in the pertinent United Nations
resolutions, including Security Council resolution 541(1983) and
the present resolution;
9. Calls upon all parties to cooperate with the Secretary-General
in his mission of good offices;
10. Decides to remain seized of the situation with a view to taking
urgent and appropriate measures in the event of non- implemen-
tation of its resolution 541(1983) and the present resolution;
11. Requests the Secretary-General to promote the implemen-
tation of the resolution and to report thereon to the Security
Council as developments require.
Adopted at the 2539th meeting by 13 votes to 1 (Pakistan) with 1 abstention
(United States of America).

201
DOKUMENT br. 16
RESOLUTION 649 (1990)
Adopted by the Security Council on 12 March 1990
The Security Council,
Having considered the report of the Secretary-General of 8 March
1990 (S/21183) on the recent meeting between the leaders of the
two communities in Cyprus and on his assessment of the current
situation,
Recalling its relevant resolutions on Cyprus,
Recalling the statement of the President of the Security Council of
22 February 1990(S/21160) calling upon the leaders of the two
communities to demonstrate the necessary goodwill and flexibility
and to cooperate with the Secretary-General so that the talks will
result in a major step forward toward the resolution of the Cyprus
problem,
Concerned that at the recent meeting in New York it has not been
possible to achieve results in arriving at an agreed outline of an
overall agreement,
1. Reaffirms in particular its resolution 367(1975) as well as its
support for the 1977 and 1979 high-level agreements between
the leaders of the two communities in which they pledged them-
selves to establish a bi-communal Federal Republic of Cyprus
that will safeguard its independence, sovereignty, territorial
integrity and non-alignment, and exclude union in whole or in part
with any other country and any form of partition or seccession;
2. Expresses its full support for the current effort of the Secretary
-General in carrying out his mission of good offices concerning
Cyprus;
3. Calls upon the leaders of the two communities to pursue their
efforts to reach freely a mutually acceptable solution providing for
the establishment of a federation that will be bi-communal as
regards the constitutional aspects and bi-zonal as regards the
territorial aspects in line with the present resolution and their 1977
and 1979 high-level agreements, and to cooperate, on an equal
footing, with the Secretary-General in completing, in the first
instance and on an urgent basis, an outline of an overall
agreement, as agreed in June 1989;

202
4. Requests the Secretary-General to pursue his mission of good
offices in order to achieve the earliest possible progress and,
towards this end, to assist the two communities by making sugge-
stions to facilitate the discussions;
5. Calls on the parties concerned to refrain from any action that
could aggravate the situation;
6. Decides to remain actively seized of this situation and the
current effort;
7. Requests the Secretary-General to inform the Council in his
report due by 31 May 1990 of the progress made in resuming the
intensive talks and in developing an agreed outline of an overall
agreement in line with the present resolution.
Adopted unanimously at the 2909th meeting

DOKUMENT br. 17
RESOLUTION 750 (1992)
Adopted by the Security Council on 10 April 1992
The Security Council,
Having considered the report by the Secretary-General of 3 April
1992 on his mission of good offices in Cyprus (S/23780),
Reaffirming its previous resolutions on Cyprus,
Noting with concern that there has been no progress in comple-
ting the set of ideas for an overall framework agreement since the
Secretary-General's report of 8 October 1991(S/23121) and that
in some areas there has even been regression,
welcoming the assurances given to the Secretary-General over
the past two months by the leaders of the two communities and
the Prime Ministers of Greece and Turkey of their desire to
coooperate with him and his representatives,
1. Commends the Secretary-General for his efforts, and expre-
sses its appreciation for his report;
2. Reaffirms the position, set out in resolutions 649(1990) and
716 (1991), that a Cyprus settlement must be based on a State of
Cyprus with a single sovereignty and international personality and
a single citizenship, with its independence and territorial integrity
safeguarded, and comprising two politically equal communities as
defined in paragraph 11 of the Secretary- General's report
(S/23780) in a bi-communal and bi-zonal federation, and that

203
such a settlement must exclude union in whole or in part with any
other country or any form of partition or secession;
3. Calls again upon the parties to adhere fully to these principles
and to negotiate without introducing concepts that are at variance
with them;
4. Endorses the set of ideas described in paragraphs 17 to 25
and paragraph 27 of the Secretary-General's report as an appro-
priate basis for reaching an overall framework agreement, subject
to the work that needs to be done on the outstanding issues, in
particular on territorial a|ustments and displaced persons, being
brought to a conclusion as an integrated package mutually
agreed upon by both communities;
5. Requests all concerned to cooperate fully with the Secretary
General and his representatives in clarifying without delay these
outstanding issues
6. Reaffirms that the Secretary-General's mission of good offices
is with the two communities whose participation in the process is
on an equal footing to assure the well being and security of both
communities;
7. Decides to remain seized of the Cyprus question on an on-
going and direct basis in support of the effort to complete the set
of ideas referred to in paragraph 4 above and conclude an overall
framework agreement;
8. Requests the Secretary-General to pursue his intensive efforts
to complete the set of ideas referred to in paragraph 4 above
during May and June 1992, to keep the Council closely informed
of his efforts and to seek the Council's direct support whenever
necessary;
9. Continues to believe that, following the satisfactory conclusion
of the Secretary-General's intensive efforts to complete the set of
ideas referred to in paragraph 4 above, the convening of a
high-level international meeting chaired by the Secretary-General
in which the two communities and Greece and Turkey would
participate represents an effective mechanism for concluding an
overall framework agreement;
10. Further requests the Secretary-General to submit a full report
to the Council on the outcome of his efforts by July 1992 at the
latest and to make specific recommendations for overcoming any
outstanding difficulty;
204
11. Reaffirms the important mandate entrusted to UNFICYP and
looks forward to receiving the report on UNFICYP which the
Secretary-General proposes to submit in May 1992.
Adopted at its 3067th meeting

DOKUMENT br. 18
RESOLUTION 789 (1992)
Adopted by the Security Council on 25 November 1992
The Security Council,
Having considered the report of the Secretary-General of 19
November 1992 on his mission of good offices in Cyprus
(S/24830),
Noting with satisfaction that the two leaders discussed all the
issues in the Set of Ideas with the result that there were areas of
agreement as noted in the report, welcoming the agreement by
the two sides to meet again with the Secretary-General in early
March 1993 to complete the work on an agreed Set of Ideas,
1. Reaffirms all its previous resolutions on Cyprus, including
resolutions 365 (1974), 367 (1975), 541 (1983), 550 (1984) and
774 (1992),
2. Endorses the report of the Secretary-General and commends
him for his efforts,
3. Reaffirms also its endorsement of the Set of Ideas including the
territorial a|ustments reflected in the map contained in annex to
the report of the Secretary-General of 21 August 1992 (2/S/24472)
as the basis for reaching an overall framework agreement,
4. Reaffirms further its position that the present status quo is not
acceptable and that an overall agreement in line with the Set of
Ideas should be achieved without further delay;
5. Notes that the recent joint meetings did not achieve their inten-
ded goal, in particular because certain positions adopted by the
Turkish Cypriot side were fundamentally at variance with the Set
of Ideas,
6. Calls upon the Turkish Cypriot side to adopt positions that are
consistent with the Set of Ideas on those issues identified by the
Secretary-General in his report, and for all concerned to be pre-
pared in the next round of talks to make decisions that will bring
about a speedy agreement,

205
7. Recognizes that the completion of this process in March 1993
would be greatly facilitated by the implementation by each side of
measures designed to promote mutual confidence;
8. Urges all concerned to commit themselves to the confidence
building measures set out below:
(a) That, as a first step towards the withdrawal of non-Cypriot
forces envisaged in the Set of Ideas, the number of foreign troops
in the Republic of Cyprus undergo a significant reduction and that
a reduction of defence spending be effected in the Republic of
Cyprus,
(b) That the military authorities on each side cooperate with the
United Nations Peace-Keeping Force in Cyprus in order to extend
the unmanning agreement of 1989 to all areas of the United
Nations-controlled Buffer Zone where the two sides are in close
proximity to each other;
(c) That, with a view to the implementation of resolution 550(1984),
the area at present under the control of the United Nations Peace
Keeping Force-in Cyprus be extended to include Varosha;
(d) That each side take active measures to promote people-
to-people contact between the two communities by reducing
restrictions to the movement of persons across the Buffer Zone;
(e) That restrictions imposed on foreign visitors crossing the
Buffer Zone be reduced;
(f) That each side propose bi-communal projects, for possible
financing by lending and donor Governments as well as
international institutions;
(g) That both sides commit themselves to the holding of a
Cyprus-wide census under the auspices of the United Nations;
(h) That both sides cooperate to enable the United Nations to
undertake, in the relevant locations, feasibility studies (i) in
connection with the resettlement and rehabilitation of persons
who would be affected by the territorial ajustments as part of the
overall agreement, and (ii) in connection with the programme of
economic development that would, as part of the overall
agreement, benefit those persons who would resettle in the area
under Turkish Cypriot administration;
9. Requests the Secretary-General to follow up on the
implementation of the above confidence-building measures and
to keep the Security Council informed as appropriate;

206
10. Also requests the Secretary-General to maintain such pre-
paratory contacts as he considers appropriate before the resum-
ption of the joint meetings in March 1993, and to propose for the
Security Council's consideration revisions in the negotiating
format to make it more effective;
11. Further requests the Secretary-General, during the March
1993 joint meetings, to assess developments on a regular basis
with the Council with a view to considering what further action
may be needed by the Council;
12. Requests the Secretary-General to submit a full report after
conclusion of the joint meetings that will resume in March 1993.
Adopted at its 3140th meeting

DOKUMENT br. 19
EU COMMISSION OPINION ON THE APPLICATION BY THE
REPUBLIC OF CYPRUS FOR MEMBERSHIP - (AVIS), 30 June 1993*
Conclusions
44. Cyprus's geographical position, the deep lying bonds which,
for two thousand years, have located the island at the very fount
of European culture and civilization, the intensity of the European
influence apparent in the values shared by the people of Cyprus
and in the conduct of the cultural, political, economic and social
life of its citizens, the wealth of its contacts of every kind with the
Community, all these confer on Cyprus, beyond all doubt, its Eu-
ropean identity and character and confirm its vocation to belong
to the Community.
45. A political settlement of the Cyprus question would serve only
to reinforce this vocation and strengthen the ties which link Cyp-
rus to Europe. At the same time, a settlement would open the
way to the full restoration of human rights and fundamental free-
doms throughout the island and encourage the development of
pluralist democracy.
46. The Commission is convinced that the result of Cyprus's
accession to the Community would be increased security and
prosperity and that it would help bring the two communities on the
island closer together. If there were to be a political settlement,
the prospect of the progressive reestablishment of fundamental

* Bulletin of the European Communities, Supplement 6/93

207
liberties would help overcome the inevitable practical difficulties
which would arise during the transition period in regard to the a-
doption of the relevant Community legislation. In regard to eco-
nomic aspects, this opinion has shown that, in view of the pro-
gress towards a customs union achieved thus far, the adoption of
the acquis communautaire by Cyprus will pose no insurmountable
problems. The Commission is not underestimating the problems
that the economic transition poses. However, the economy of the
southern part of the island has demonstrated an ability to adapt
and seems ready to face the challenge of integration provided
that the work already started on reforms and on opening up to the
outside world is maintained, notably in the context of the customs
union. This opinion has also shown that there will be a greater
chance of narrowing the development gap bet-ween north and
south in the event of Cyprus's integration with the Community.
The Government of the Republic of Cyprus shares this conviction.
Even though they object to the conditions under which the appli-
cation for membership was made, the leaders of the Turkish Cyp-
riot community are fully conscious of the economic and social be-
nefits that integration with Europe would bring their Community.
47. This opinion has also shown that Cyprus's integration with the
Community implies a peaceful, balanced and lasting settlement of
the Cyprus question – a settlement which will make it possible for
the two communities to be reconciled, for confidence to be rees-
tablished and for their respective leaders to work together. While
safeguarding the essential balance between the two communities
and the right of each to preserve its fundamental interests, the in-
stitutional provisions contained in such a settlement should create
the appropriate conditions for Cyprus to participate normally in
the decision-making process of the European Community and in
the correct application of Community law throughout the island.
48. In view of all the above and in the expectation of significant
progress in the talks currently being pursued under the auspices
of the Secretary- General of the United Nations, the Commission
feels that a positive signal should be sent to the authorities and
the people of Cyprus confirming that the Community considers
Cyprus as eligible for membership and that as soon as the pros-
pect of a settlement is surer, the Community is ready to start the
process with Cyprus that should eventually lead to its accession.

208
49. The United Nations Secretary-General is aware that he can
count on the Community's support in his continued endeavours to
produce a political settlement of the Cyprus question.
Even before such a settlement is forthcoming, the Commission
undertakes to use all the instruments available under the Asso-
ciation Agreement to contribute, in close cooperation with the
Cypriot Government, to the economic, social and political tran-
sition of Cyprus towards integration with the Community.
If the Council agrees, and in the hope of facilitating the conduct of
the future accesssion negotiations, the Commission is willing to
begin immediately talks with the government of Cyprus. These
talks would serve to familiarize the Cypriot authorities with all the
elements that constitute the acquis communautaire, partly in or-
der to allow them to prepare their negotiating position under the
best possible conditions and partly to permit an assessment of
the need for any technical cooperation and assistance that their
country might require to adopt and implement Community legi-
slation and the policies and instruments that will be needed for its
integration and to prepare the way, in due course, for the north of
the island to catch up economically.
The Commission also undertakes to examine the issue of Cyp-
rus's future institutions and their compatibility with the require-
ments of active participation in the day-to-day running of the
Community in the event of accession.
50. The Community must ensure, moreover, that the general
assessment to be carried out in the context of the 1996 inter-
governmental conference results in greater efficiency in the ope-
ration of the institutions of an enlarged Community - and one that
could well be enlarged further – while at the same time providing
Cyprus, and any other new Member State of a similar size, with a
guarantee that it will receive appropriate treatment in the decision
- making process and in the discharging of its responsibilities.
51. Lastly, the Commission must envisage the possibility of the
failure of the intercommunal talks to produce a political settlement
of the Cyprus question in the foreseable future, in spite of the
endeavours of the United Nations Secretary-General. Should this
eventuality arise, the Commission feels that the situation should
be reassessed in view of the positions adopted by each party in

209
the talks and that the question of Cyprus's accession to the
Community should be reconsidered in January 1995.

DOKUMENT br. 20
RESOLUTION 889 (1993)
Adopted by the Security Council on 15 December 1993
The Security Council,
Recalling its resolution 186 (1964) and other relevant resolutions,
Having considered the report of the Secretary-General of 22
November 1993 (S/26777 and Add. 1) submitted pursuant to
resolutions 831 (1993) of 27 May 1993 and 839 (1993) of 11 June
1993 in connection with the Security Council's comprehensive
reassessment of the United Nations operation in Cyprus,
Noting the recommendation by the Secretary-General that the
Security Council extend the stationing of the United Nations
Peace-Keeping Force in Cyprus in its present strength and
structure for a further period of six months,
Noting also that the Government of Cyprus has agreed that, in
view of the prevailing conditions in the island, it is necessary to
keep the Force in Cyprus beyond 15 December 1993,
1. Extends once more the stationing in Cyprus of the United
Nations Peace- Keeping Force established under resolution 186
(1964) (UNFICYP) for a further period ending on 15 June 1994;
2. Notes the Secretary-General's conclusion that the present
circumstances do not allow for any modification in the structure
and strength of UNFICYP and requests him to keep those
matters under constant review with a view to the further possible
restructuring of UNFICYP;
3. Calls upon the military authorities on both sides to ensure that
no incidents occur along the buffer zone and to extend their full
cooperation to UNFICYP;
4. Urges all concerned once again to commit themselves to a sig-
nificant reduction in the number of foreign troops in the Republic
of Cyprus and a reduction of defence spending in the Republic of
Cyprus to help restore confidence between the parties and as a
first step towards the withdrawal of non-Cypriot forces as set out
in the Set of Ideas;
5. Calls upon the military authorities on both sides, in line with
paragraph 3 of resolution 839 (1993) of I I June 1993, to begin
210
discussions with UNFICYP without further delay with a view to
entering into mutual commitments to prohibit along the cease-fire
lines live ammunition or weapons other than those which are
hand-held and to prohibit also the firing of weapons within sight or
hearing of the buffer zone;
6. Calls upon the military authorities on both sides to cooperate
with UNFICYP in extending the 1989 unmanning agreement to
cover all areas of the buffer zone where the two sides are in close
proximity to each other;
7. Urges the leaders of both communities to promote tolerance
and reconciliation between the two communities as recommen-
ded in paragraph 102 of the Secretary-General's report of 22
November 1993;
8. Reaffirms that the status quo is unacceptable, and encourages
the Secretary-General and his Special Representative to pursue
the Secretary-General's mission of good offices on the basis of
the Set of Ideas and the package of confidence-building measu-
res relating to Varosha and Nicosia International Airport referred
to in paragraph 45 of the Secretary-General's report of 22
November 1993;
9. Notes with interest the confirmation by the team of international
economic experts that the package of confidence-building measu-
res holds significant and proportionate benefits for both sides,
and looks forward to receiving the full reports of the economic
and civil aviation experts;
10. welcomes in this context the decision of the Secretary-
General to resume intensive contacts with both sides and with
others concerned and to concentrate at this stage on achieving
an agreement on the package of confidence-building measures,
intended to facilitate the political process towards an overall
settlement;
11. Further welcomes the declared support of the Government of
Turkey for the package of confidence-building measures, would
also welcome a statement of support for that package by the Go-
vernment of Greece and expresses the hope that rapid progress
will now be made on achieving agreement on the package;

211
12. Requests the Secretary-General to submit a report by the end
of February 1994 on the outcome of his efforts to achieve an
agreement on the package of confidence-building measures;
13. Decides to undertake, on the basis of that report, a thorough
review of the situation, including the future role of the United
Nations, and, if necessary, to consider alternative ways to pro-
mote the implementation of its resolutions on Cyprus.
Adopted at its 3322nd meeting

DOKUMENT br. 21
RESOLUTION 1032 (1995)'
Adopted by the Security Council at its 3608th meeting, on 19 December 1995
The Security Council,
Welcoming the report of the Secretary- General on the United
Nations operation in Cyprus of 10 December 1995 (S/1995/1020
and Add. 1),
Taking note of his recommendation that the Security Council
extend the mandate of the United Nations Peacekeeping Force in
Cyprus (UNFICYP),
Noting that the Government of Cyprus has agreed that in view of
the prevailing conditions in the island it is necessary to keep the
force in Cyprus beyond 31 December 1995,
Reaffirming its earlier relevant resolutions on Cyprus, and in
particular resolutions 186 (1964) of 4 March 1964 and 1000
(1995) of 23 June 1995,
Expressing its concern that there has been no progress towards a
final political solution,
Noting that no progress has been made on extending the 1989
unmanning agreement,
Decides to extend the mandate of UNFICYP for a further period
ending on 30 June 1996;
Calls upon the military authorities on both sides to ensure that no
incidents occur along the buffer zone and to extend their full
cooperation to UNFICYP;
Requests the Secretary-General to keep under review the struc-
ture and strength of UNFICYP with a view to its possible restruc-
turing, and to present any new considerations he may have in this
regard; welcomes the humanitarian review undertaken by
UNFICYP with regard to Security Council resolution 1032 (1995)
212
on extension of the mandate of the UN Peace, Page 2 of 2 the
living conditions of the Greek Cypriots and the Maronites living in
the northern part of the island and of Turkish Cypriots living in the
southern part of the island, supports UNFICYP's recommend-
dations contained in the Secretary- General's report (S/1995/1020
and Add. 1), and decides to keep the matter under review;
5. Expresses concern about the continuing modernization and
upgrading of military forces in the Republic of Cyprus and the lack
of progress towards a significant reduction in the number of
foreign troops in the Republic of Cyprus, urges once again all
concerned to commit themselves to such a reduction and to a
reduction of defence spending in the Republic of Cyprus to help
restore confidence between the parties and as a first step to-
wards the withdrawal of non-Cypriot forces as described in the
set of ideas (S/24472, annex) and calls upon the Secretary-
General to promote efforts in this direction;
6. Expresses concern also about the failure by the military
authorities on both sides to take reciprocal measures to prohibit
along the cease-fire lines live ammunition or weapons other than
those which are hand-held and to prohibit also the firing of wea-
pons within sight or hearing of the buffer zone, and calls upon
those authorities to enter into discussions with UNFICYP on this
matter in line with paragraph 3 of resolution 839 (1993) of 11
June 1993;
7. Regrets the failure to reach agreement on the extension of the
1989 unmanning agreement to cover all areas of the buffer zone
where the two sides are in close proximity to each other, and calls
upon the military authorities on both sides to cooperate urgently
with UNFICYP to this end;
8. welcomes the initiative of UNFICYP in organizing successful
bicommunal events, urges the leaders of both communities to
promote tolerance, confidence and reconciliation between the two
communities as recommended in the relevant reports of the Se-
cretary-General, and calls upon them to promote further bi-
communal contacts and to remove obstacles to such contacts;
9. welcomes the Secretary-General's decision to continue
contacts with the two leaders, to make every effort to find
common ground for the basis for a resumption of direct talks;

213
10. Reaffirms the importance it attaches to early progress being
made on the substance of the Cyprus question and on the imple-
mentation of the confidence-building measures as called for in
resolution 939 (1994) of 29 July 1994;
11. Requests the Secretary-General to submit a report during the
coming mandate period on his mission of good offices, including
a full assessment of his efforts towards reaching a settlement of
the situation in Cyprus;
12. Also requests the Secretary-General to submit a report by 10
June 1996 on the implementation of the present resolution;
13. Decides to remain actively seized of the matter.

DOKUMENT br. 22
RESOLUTION 1062 (1996)
Adopted by the Security Council at its 3675th meeting, on 28 June 1996
The Security Council,
Welcoming the report of the Secretary-General on the United
Nations operation in Cyprus of 7 June 1996 (S/1 996/411 and
Corr. I and Add. 1),
Welcoming also the report of the Secretary-General on his
Mission of Good Offices in Cyprus of 25 June 1996 (S/1996/467),
Taking note of the recommendation in his report of 7 June 1996
that the Security Council extend the mandate of the United
Nations Peace-keeping Force in Cyprus (UNFICYP)
Noting that the Government of Cyprus has agreed that in view of
the prevailing conditions in the island that it is necessary to keep
the force in Cyprus beyond 30 June 1996,
Reaffirming its earlier relevant resolutions on Cyprus, and in
particular resolutions 186 (1964) of 4 March 1964, 939 (1994) of
29 July 1994 and 1032 (1995) of 19 December 1995,
Reiterating its concern that there has been no progress towards a
final political solution, and agreeing with the assessment of the
Secretary- General that the negotiations have been at an
impasse for too long,
Regretting that no progress has been made in introducing measu-
res to prohibit along the cease-fire lines live ammunition or wea-
pons other than those which are hand-held and to prohibit the
firing of weapons within sight or hearing of the buffer zone, or in
extending the 1989 unmanning agreement,

214
Expressing concern about the restrictions placed upon the free-
dom of movement of UNFICYP in the northern part of the island,
as described in paragraph 27 of the report of the
Secretary-General of 7 June 1996,
1. Decides to extend the mandate of UNFICYP for a further
period ending 31 December 1996;
2. welcomes the appointment of Mr. Han Sung-Joo as the new
Special Representative of the Secretary-General for Cyprus and
calls upon both parties to cooperate fully with him in his efforts to
facilitate a comprehensive settlement of the Cyprus problem;
3. Deplores the tragic incident involving the fatal shooting of a
Greek Cypriot National Guardsman inside the United Nations
buffer zone on 3 June 1996, as well as the hindering by Turkish
Cypriot soldiers of UNFICYP personnel attempting to assist the
National Guardsman and investigate the incident, as documented
in the report of the Secretary-General of 7 June 1996;
4. Expresses serious concern about the continuing modernization
and upgrading of military forces in the Republic of Cyprus, the
excessive levels of military forces and armaments and the lack of
progress towards a significant reduction in the number of foreign
troops in the Republic of Cyprus, urges once again all concerned
to commit themselves to such a reduction and to a reduction in
defence spending in the Republic of Cyprus to help restore confi-
dence between the parties and as a first step towards the
withdrawal of non-Cypriot forces as described in the set of ideas
(S/24472, annex), stresses the importance of eventual demilita-
rization of the Republic of Cyprus as an objective in the context of
an overall comprehensive settlement, and calls upon the Se-
cretary-General to continue to promote efforts in this direction;
5. Expresses serious concern also about recent military exercises
in the region, including over flights in the airspace of Cyprus by
military fixed-wing aircraft, which have increased tension;
6. Calls upon the military authorities on both sides:
(a) To respect the integrity of the United Nations buffer zone,
ensure that no further incidents occur along the buffer zone,
prevent hostile actions, including live fire against UNFICYP, grant
UNFICYP complete freedom of movement and extend their full
cooperation to UNFICYP;

215
(b) To enter immediately into discussions with UNFICYP, in line
with paragraph 3 of resolution 839 (1993) of I I June 1993, with a
view to adopting reciprocal measures to prohibit along the
cease-fire lines live ammunition or weapons other than those
which are hand-held and to prohibit also the firing of weapons
within sight or hearing of the buffer zone;
(c) To clear all minefields and booby-trapped areas inside the
buffer zone without further delay, as requested by UNFICYP;
(d) To cease military construction in the immediate vicinity of the
buffer zone;
(e) To enter immediately into intensive discussions with UNFICYP
with a view to extending the 1989 unmanning agreement to cover
all areas of the buffer zone where the two sides are in close
proximity to each other, on the basis of the updated proposals
submitted by the UNFICYP Force Commander in June 1996;
7. welcomes the measures that have been taken by the two
parties in response to the humanitarian review conducted by UN
FICYP, regrets that the Turkish Cypriot side has not responded
more fully to the recommendations made by UNFICYP, calls
upon the Turkish Cypriot side to respectfully the basic freedoms
of the Greek Cypriots and Maronites living in the northern part of
the island and to intensify its efforts to improve their daily lives,
and calls upon the Government of Cyprus to continue its efforts to
eliminate any discrimination against Turkish Cypriots living in the
southern part of the island;
8. welcomes the continuing efforts of the United Nations and di-
plomatic missions to promote bi-communal events, regrets the
obstacles which have been placed in the way of such contacts,
and strongly urges all concerned, and especially the Turkish Cyp-
riot leadership, to lift and prevent all obstacles to such contacts;
9. Requests the Secretary-General to keep under review the
structure and strength of UNFICYP with a view to its possible
restructuring, and to present any new considerations he may
have in this regard;
I 10. Reiterates that the status quo is unacceptable and calls
upon the parties to demonstrate concretely their commitment to
an overall political settlement;
I 11. Stresses its support for the Secretary-General's mission of
good offices and the importance of the concerted efforts to work

216
with the Secretary- General towards an overall comprehensive
settlement;
12. Urges the leaders of the two communities to respond positi-
vely and urgently to the Secretary- General's call upon them to
work with him and with the many countries who support his miss-
ion of good offices to break the present impasse and establish
common ground on which direct negotiations can be resumed;
13. Recognizes that the decision of the European Union concer-
ning the opening of accession negotiations with Cyprus is an im-
portant new development that should facilitate an overall settlement;
14. Requests the Secretary-General to submit a report by 10
December 1996 on the implementation of the present resolution;
15. Decides to remain actively seized of the matter.

DOKUMENT br. 23
RESOLUTION 1092 (1996)
Adopted by the Security Council at its 3728th meeting, on 23 December 1996
The Security -Council,
Welcoming the report of the Secretary-General on the United
Nations operation in Cyprus of 10 December 1996 (S/ 1996/1016
and Add. 1),
Welcoming also the report of the Secretary-General on his
mission of good offices in Cyprus of 17 December 1996
(S/1996/1055),
Noting that the Government of Cyprus has agreed that in view of
the prevailing conditions in the island it is necessary to keep the
United Nations Peacekeeping Force in Cyprus (UNFICYP)
beyond 31 December 1996,
Reaffirming its earlier relevant resolutions on Cyprus, and in
particular resolutions 186 (1964) of 4 March 1964, 939 (1994) of
29 July 1994 and 1062 (1996) of 28 June 1996,
Gravely concerned by the deteriorating situation in Cyprus and by
the fact that intercommunal tensions on the island have escalated
and, over the last six-month period, violence along the ceasefire
lines has reached a level not seen since 1974 as stated in the
report of the Secretary-General of 10 December 1996,
Concerned also at the increased use of and threat to use violence
against the personnel of UNFICYP,

217
Noting the beginning of indirect discussions through the UN
FICYP Force Commander between the military authorities of both
sides on measures aimed at reduction of military tensions,
Reiterating concern that negotiations on a final political solution
have been at an impasse for too long,
1. Decides to extend the mandate of UNFICYP for a further
period ending on 30 June 1997;
2. Deplores the violent incidents of I I and 14 August, 8 Septem-
ber and 15 October 1996, which resulted in the tragic deaths of
three Greek Cypriot civilians and one member of the Turkish Cyp-
riot Security Forces, as well as injuries to civilians and UN FICYP
personnel, in particular the unnecessary and disproportionate use
of force by the Turkish/Turkish Cypriot side, as well as the largely
passive role played by the Cypriot police in response to civilian
demonstrations;
3. Reminds both sides of their obligation to prevent violence di-
rected against UNFICYP personnel, particularly those involving
firearms, which inhibit UNFICYP from carrying out its mandated
responsibilities, and demands that they ensure UNFICYP com-
plete freedom of movement and extend their full cooperation to
UNFICYP;
4. Emphasizes the need to maintain law and order and, in this
context, demands that both parties prevent unauthorized incur-
sions into the buffer zone, and respond immediately and respon-
sibly to any demonstrations which violate the buffer zone and any
demonstrations near the buffer zone that might lead to an increa-
se in tensions;
5. Calls upon the parties to accept as a package, without delay or
preconditions, the reciprocal measures proposed by UNFICYP,
namely: (a) to extend the 1989 unmanning agreement to other
areas where the two sides remain in close proximity to each
other; (b) to prohibit loaded weapons along the ceasefire lines;
and (c) to adopt a code of conduct, based on the concept of mini-
mal force and proportional response, to be followed by troops on
both sides along the ceasefire lines, and ex-presses its disappo-
intment that no progress has been made towards implementing
these measures thus far;
6. Further calls upon the military authorities on both sides: (a) To
clear all minefields and booby-trapped areas inside the buffer
zone without further delay, as requested by UNFICYP;
218
(b) To cease military construction in the immediate vicinity of
buffer zone; (c) To refrain from any military exercises along the
buffer zone;
7. Reiterates grave concern about the excessive levels of military
forces and armaments in the Republic of Cyprus and the rate at
which they are being expanded, upgraded and modernized,
including by the introduction of sophisticated weaponry, as well
as the lack of progress towards a significant reduction in the
number of foreign troops in the Republic of Cyprus, which
threaten to raise tensions both on the island and in the region and
complicate efforts to negotiate an overall political settlement;
8. Calls again upon all concerned to commit themselves to a
reduction in defence spending and a reduction in the number of
foreign troops in the Republic of Cyprus to help restore confi-
dence between the parties and as a first step towards the with-
drawal of non-Cypriot forces as described in the set of ideas
(S/24472, annex), stresses the importance of eventual demilita-
rization of the Republic of Cyprus as an objective in the context of
an overall comprehensive settlement, and calls upon the Secre-
tary-General to continue to promote efforts in this direction;
9. Expresses continuing concern about military exercises in the
region, including over flights in the airspace of Cyprus by military
fixed-wing aircraft, which have markedly increased political
tension on the island and undermined efforts towards achieving a
settlement;
10. Reiterates that the status quo is unacceptable and stre-sses
its support for the Secretary-General's mission of good offices
and the importance of the concerted efforts to work with the
Secretary-General towards an overall comprehensive settlement;
11. welcomes the efforts of the Secretary-General's Special
Representative, and of those working in support, to prepare the
ground for open-ended direct negotiations in the first half of 1997
between the leaders of the two Cypriot communities in order to
secure an overall settlement;
12. Calls upon the parties to cooperate with the Special Repre-
sentative to that end, as well as with his intensified preparatory
work in the first months of 1997 with the objective of clarifying the
main elements of an overall settlement;

219
13. Underlines that the success of this process will require the
creation of genuine mutual confidence on both sides and the
avoidance of actions which increase tension and calls upon the
leaders of both communities to create a climate of reconciliation
and confidence;
14. Reaffirms its position that a Cyprus settlement must be based
on a State of Cyprus with a single sovereignty and international
personality and a single citizenship, with its independence and
territorial integrity safeguarded, and comprising two politically
equal communities as described in the relevant Security Council
resolutions, in a bi-communal and bi-zonal federation, and that
such a settlement must exclude union in whole or in part with any
other country or any form of partition or secession;
15. welcomes the continuous efforts by UNFICYP to implement
its humanitarian mandate in respect of Greek Cypriots and Maro-
nites living in the northern part of the island, and Turkish Cypriots
living in the southern part, and regrets that there has been no fur-
ther progress on the implementation of recommendations arising
out of the humanitarian review undertaken by UNFICYP in 1995;
16. welcomes the continuing efforts of the United Nations and
others in the international community to promote bi-communal
events, regrets the obstacles which have been placed in the way
of such contacts, and strongly urges all concerned, and especially
the Turkish Cypriot community leadership, to lift all obstacles to
such contacts;
17. Reaffirms that the decision of the European Union concerning
the opening of accession negotiations with Cyprus is an important
new development that should facilitate an overall settlement;
18. Requests the Secretary-General to keep under review the
structure and strength of UNFICYP with a view to its possible
restructuring, and to present any new considerations he may
have in this regard;
19. Requests the Secretary-General to submit a report by 10
June 1997 on the implementation of this resolution;
20. Decides to remain actively seized of the matter.

220
DOKUMENT br. 24
RESOLUTION 1250 (1999)
Adopted by the Security Council at its 4018th meeting, on 29 June 1999
The Security Council,
Reaffirming all its earlier resolutions on Cyprus, particularly
resolution 1218 (1998) of 22 December 1998,
Reiterating its grave concern at the lack of progress towards an
overall political settlement on Cyprus,
Appreciating the statement of the Heads of State and
Government of Canada, France, Germany, Italy, Japan, the
Russian Federation, the United Kingdom of Great Britain and
Northern Ireland and the United States of America on 20 June
1999 (S/ 1999/711, annex) calling for comprehensive negotiations
in the autumn of 1999 under the auspices of the Secretary-
General,
1. Expresses its appreciation for the report of the Secretary-
General of 22 June 1999 (S/1999/707) on his mission of Good
Offices in Cyprus;
2. Stresses its full support for the Secretary-General's mission of
Good Offices as decided by the Security Council and, in this
context, for the efforts of the Secretary-General and his Special
Representative;
3. Reiterates its endorsement of the initiative of the Secretary
-General announced on 30 September 1998, within the frame-
work of his mission of Good Offices, with the goal of reducing
tensions and promoting progress towards a just and lasting
settlement in Cyprus;
4. Notes that the discussions between the Secretary-General's
Special Representative and the two sides are continuing, and
urges both sides to participate constructively;
5. Expresses the view that both sides have legitimate concerns
that should be addressed through comprehensive negotiations
covering all relevant issues;
6. Requests the Secretary-General, in accordance with the
relevant United Nations Security Council resolutions, to invite the
leaders of the two sides to negotiations in the autumn of 1999;
7. Calls upon the two leaders, in this context, to give their full
support to such a comprehensive negotiation, under the auspices

221
of the Secretary- General, and to commit themselves to the
following principles:
- no preconditions;
- all issues on the table;
- commitment in good faith to continue to negotiate until a
settlement is reached;
- full consideration of relevant UN resolutions and treaties;
8. Requests the two sides on Cyprus, including military authorities
on both sides, to work constructively with the Secretary-General
and his Special Representative to create a positive climate on the
island that will pave the way for negotiations in the autumn of
1999;
9. Also requests the Secretary-General to keep the Security Co-
uncil informed of progress towards the implementation of this
resolution and to submit a report to Council by 1 December 1999;
10. Decides to remain actively seized of the matter.

DOKUMENT br. 25
PROTOCOLS ON ACCESSION TREATY OF CYPRUS
(Protocol 10 and Protocol 3)
A. Protocol No 10 on Cyprus
The High Contracting Parties,
Reaffirming their commitment to a comprehensive settlement of
the Cyprus problem, consistent with relevant UN Security Resolu-
tions, and their strong support for the efforts of the United Nations
Secretary General to that end,
Considering that such a comprehensive settlement to the Cyp-
rus problem has not yet been reached,
Considering that it is, therefore, necessary to provide for the
suspension of the application of the acquis in those areas of the
Republic of Cyprus in which the government of the Republic of
Cyprus does not exercise effective control,
Considering that, in the event of a solution to the Cyprus pro-
blem this suspension shall be lifted,
Considering that the European Union is ready to accommodate
the terms of such a settlement in line with the principles on which
the EU is founded,
Considering that it is necessary to provide for the terms under
which the relevant provisions of EU law will apply to the line bet-
ween the above-mentioned areas and both those areas in which
222
the government of the Republic of Cyprus exercises effective
control and the Eastern Sovereign Base Area of the United King-
dom of Great Britain and Northern Ireland,
Desiring that the accession of Cyprus to the European Union
shall benefit all Cypriot citizens and promote civil peace and
reconciliation,
Considering, therefore, that nothing in this Protocol shall pre-
clude measures with this end in view,
Considering that such measures shall not affect the application
of the acquis under the conditions set out in the Accession Treaty
in any other part of the Republic of Cyprus,
Have agreed upon the following provisions:
Article 1
1. The application of the acquis shall be suspended in those
areas of the Republic of Cyprus in which the Government of the
Republic of Cyprus does not exercise effective control
2. The Council, acting unanimously on the basis of a proposal
from the Commission, shall decide on the withdrawal of the
suspension referred to in paragraph 1.
Article 2
1. The Council, acting unanimously on the basis of a proposal
from the Commission, shall define the terms under which the
provisions of EU law shall apply to the line between those areas
referred to in Article 1 and the areas in which the Government of
the Republic of Cyprus exercises effective control.
2. The boundary between the Eastern Sovereign Base Area and
those areas referred to in Article 1 shall be treated as part of the
external borders of the Sovereign Base Areas for the purpose of
Part IV of the Annex to the Protocol on the Sovereign Base Areas
of the United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland in
Cyprus for the duration of the suspension of the application of the
acquis according to Article 1.
Article 3
1. Nothing in the Protocol shall preclude measures with a view to
promoting the economic development of the areas referred to in
Article 1.

223
2. Such measures shall not affect the application of the acquis
under the conditions set out in the Accession Treaty in any other
part of the Republic of Cyprus.
Article 4
In the event of a settlement, the Council, acting unanimously on
the basis of a proposal from the Commission, shall decide on
adap-tations to the terms concerning the accession of Cyprus to
the European Union with regard to the Turkish Cypriot Community.
B. Protocol No 3 on the Sovereign Base Areas of the United
Kingdom of Great Britain and Northern Ireland in Cyprus
The High Contracting Parties,
Recalling that the Joint Declaration on the Sovereign Base Areas
of the United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland in
Cyprus annexed to the Final Act of the Treaty concerning the
Accession of the United Kingdom to the European Communities
provided that the arrangements applicable to relations between
the European Economic Community and the Sovereign Base
Areas will be defined within the context of any agreement
between the Community and the Republic of Cyprus,
Taking account of the provisions concerning the Sovereign Base
Areas set out in the Treaty concerning the Establishment of the
Republic of Cyprus (hereafter referred to as the 'Treaty of Establishment')
and the associated Exchanges of Notes dated 16 August 1960,
Noting the Exchange of Notes between the Government of the
United Kingdom and the Government of the Republic of Cyprus
concerning the administration of the Sovereign Base Areas, dated
16 August 1960, and the attached Declaration by the United
Kingdom Government that one of the main objects to be achieved
is the protection of the interests of those resident or working in
the Sovereign Base Areas, and considering in this context that
the said persons should have, to the extent possible, the same
treatment as those resident or working in the Republic of Cyprus,
Noting further the provisions of the Treaty of Establishment
regarding customs arrangements between the Sovereign Base
Areas of the Republic of Cyprus and in particular those of Annex
F to the said Treaty,
Noting also the commitment of the United Kingdom not to create
customs posts or other frontier barriers between the Sovereign
Base Areas and the Republic of Cyprus and the arrangements

224
made pursuant to the Treaty of Establishment whereby the
authorities of the Republic of Cyprus administer a wider range of
public services in the Sovereign Base Areas, including in the
fields of agriculture, customs and taxation,
Confirming that the accession of the Republic of Cyprus to the
European Union should not affect the rights and obligation of the
parties to the Treaty of Establishment,
Recognising therefore need to apply certain provisions of Treaty
Establishing the European Community and related EC law to So-
vereign Base Areas and to make special arrangements regarding
the implementation of these provisions in the Sovereign Base
Areas,
Have agreed upon the following provisions:
Article 1
Article 299 (6) (b) of the Treaty establishing the European
Community shall be replaced by the following:
''(b) This Treaty shall not apply to the United Kingdom Sovereign
Base Areas of Akrotiri and Dhekelia in Cyprus except to the
extent necessary to ensure the implementation of the arrange-
ments set out in the Protocol on the Sovereign Base Areas of the
United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland in Cyprus
annexed to the Act concerning the conditions of accession of the
Czhech Republic, the Republic of Estonia, the Republic of Cyp-
rus, the Republic of Latvia, the Republic of Lithuania, the Repub-
lic of Hungary, the Republic of Malta, the Republic of Poland, the
Republic of Slovenia and the Slovak Republic to the European
Union and in accordance with the terms of that Protocol.''
Article 2
1. The Sovereign Base Areas shall be included within the
customs territory of the Community and, for this purpose, the
customs and common comer-cial policy acts listed in Part One of
the Annex to this Protocol shall apply to the Sovereign Base
Areas with the amendments set out in the Annex.
2. The acts on turnover taxes, excise duties and other forms of
indirect taxation listed in Part Two of the Annex to this Protocol
shall apply to the Sovereign Base Areas with the amendments set
out in the Annex as well as the relevant provisions applying to
Cyprus as set out in the Act concerning the conditions of
accession of the Czech Republic, the Republic of Estonia, the

225
Republic of Cyprus, the Republic of Latvia, the Republic of
Lithuania, the Republic of Hungary, the Republic of Malta, the
Republic of Poland, the Republic of Slovenia and the Slovak
Republic to the European Union.
3. The acts listed in Part Three of the Annex to this Protocol shall
be amended as set out in the Annex to enable the United
Kingdom to maintain the reliefs and exemptions from duties and
taxes on supplies to its forces and associated personnel which
are granted by the Treaty of Establishment.
Article 3
The following Treaty and related provisions shall apply to the
Sovereign Base Areas:
(a) Title II of Part Three of the EC Treaty, on agriculture, and
provisions adopted on the basis;
(b) Measures adopted under Article 152 (4)(b) of the EC Treaty.
Article 4
Persons resident or employed in the territory of the Sovereign
Base Areas who, under arrangements made pursuant to the
Treaty of Establishment and the associated Exchange of Notes
dated 16 August 1960, are subject to the social security legisla-
tion of the Republic of Cyprus shall be treated for the purposes of
the Council Regulation (EEC) No 1408/71 of 14 June 1971 on the
application of social security schemes to employed persons, to
self-employed persons and to members of their families moving
within the Community as if they were resident or employed in the
territory of the Republic of Cyprus.
Article 5
1. The Republic of Cyprus shall not be required to carry out che-
cks on persons crossing their land and sea boundaries with the
Sovereign Base Areas and any Community restrictions on the
crossing of external borders shall not apply in relation to such
persons.
2. The United Kingdom shall exercise controls on persons
crossing the external borders of the Sovereign Base Areas in
accordance with the undertakings so out in Part Four of the
Annex to this Protocol.
Article 6
The Council, acting unanimously on a proposal from the Commi-
ssion, may, in order to ensure effective implementation of the

226
objectives of this Protocol, amend Articles 2 to 5 above, including
the Annex, or apply other provisions of the EC Treaty and related
Community legislation to the Sovereign Base Areas on such
terms and subject to such conditions as it may specify. The Co-
mmission shall consult the United Kingdom and the Republic of
Cyprus before bringing forward a proposal.
Article 7
1. Subject to paragraph 2, the United Kingdom shall be
responsible for the implementation of the Protocol in Sovereign
Base Areas. In particular:
(a) the United Kingdom shall be responsible for the application of
the Community measures specified in this Protocol in the fields of
customs, indirect taxation and the common commercial policy in
relation to goods entering or leaving the island of Cyprus through
a port or airport within the Sovereign Base Areas;
(b) customs controls on goods imported into or exported from the
island of Cyprus by the forces of the United Kingdom through a
port or airport in the Republic of Cyprus may be carried out within
the Sovereign Base Areas;
(c) the United Kingdom shall be responsible for issuing any licen-
ces, authorizations or certificates which may be required under
any applicable Community measure in respect of goods imported
into or exported from the island of Cyprus by the forces of the
United Kingdom.
2. The Republic of Cyprus shall be responsible for the adminis-
tration and payment of any Community funds to which persons in
the Sovereign Base Areas may be entitled pursuant to the appli-
cation of the common agricultural policy in the Sovereign Base
Areas under Article 3 of this Protocol and the Republic of Cyprus
shall be accountable to the Commission for such expenditure.
3. Without prejudice to paragraphs 1 and 2, the United Kingdom
may delegate to the competent authorities of the Republic of Cyp-
rus, in accordance with arrangements made pursuant to the
Treaty of Establishment, the performance of any functions impo-
sed on a Member State by or under any provision referred to in
Articles 2 to 5 above.
4. The United Kingdom and the Republic of Cyprus shall coope-
rate to ensure the effective implementation of this Protocol in the
Sovereign Base Areas, and where appropriate, shall conclude

227
furt-her arrangements concerning the delegation of the implemen-
tation of any of the provisions referred to in Articles 2 to 5 and
above. A copy of any such arrangements shall be submitted to
the Commission.
Article 8
The arrangements provided for in this Protocol shall have the sole
purpose of regulating the particular situation of the Sovereign
Base Areas of the United Kingdom in Cyprus and shall not apply
to any other territory of the Community, nor serve as a precedent,
in whole or in part, for any other special arrangements which
either already exist or which might be set up in another European
territory provided for in Article 299 of the Treaty.
Article 9
The Commission shall report to the European Parliament and the
Council every five years on the implementation of the provisions
of this Protocol.
ANNEX
References to this Protocol to Directives and Regulations shall be
interpreted as references to those Directives and Regulations as amended
or substituted from time to time and their implementing acts.
PART I
1. Council Regulation (EEC) No 2913/92 of 12 October 1992
establishing the Community Customs Code of which Article 3 (2)
shall be replaced by the following:
2. The following territories situated outside the territories situated
outside the territory of the Member States shall, taking the
conventions and treaties applicable to them into account, be
considered to be part of the customs territory of the Community:
(a) FRANCE
The territory of the principality of Monaco as defined in the Cu-
stoms Convention signed in Paris on 18 May 1963 (Official
Journal of the French Republic of 27 September 1963, p. 8679)
(b) CYPRUS
The territory of the United Kingdom Sovereign Base Areas of
Akrotiri and Dhekelia as defined in the Treaty concerning the
Establishment of the Republic of Cyprus, signed in Nicosia, on 16
August 1960 (United Kingdom Treaty Series No 4 (1961) Cmnd.
1252)'';

228
2. Council Regulation (EEC) No 2658/87 of 23 July 1987 on the
tariff and statistical nomenclature and on the Common Customs
Tarrif;
3. Council Regulation (EEC) No 918/83 of 28 March 1983 setting
up a Community system of reliefs from customs duty;
4. Commission Regulation (EEC) No 2454/93 of 2 July 1993
laying down provisions for the implementation of Council Regu-
lation (EEC) No 2913/92 establishing the Community Customs
Code;
5. Council Regulation (EEC) No 3677/90 of 13 December 1990
laying down measures to be taken to discourage the diversion of
certain substances to the illicit manufacture of narcotic drugs and
psychotropic substances;
6.Council Directive 92/109/EEC of 14 December 1992 on the ma-
nufacture and the placing on the market of certain substances
used in the illicit manufacture of narcotic drugs and psychotropic
substances;
7. Council Regulation (EEC) No 3911/92 of 9 December 1992 on
the export of cultural goods;
8. Council Regulation (EC) No 3295/94 of 22 December 1994
laying down measures concerning the entry into the Community
and the export and re-export from the Community of goods
infringing certain intellectual property rights;
9. Commission Regulation (EC) No 1367/95 of 16 June 1995
laying down provisions for the implementation of Council Regu-
lation (EC) No 3295/94 laying down measures concerning the
entry into to the Community and the export and re-export from the
Community of goods infringing certain intellectual property rights;
10. Council Regulation (EC) No 1334/2000 of 22 June 2000
setting up a Community regime for the control of exports of dual-
use items and technology.
Part II
1. Sixth Council Directive 77/388/EEC of 17 May 1977 on the
harmonisation of the laws of the Member States relating to
turnover taxes - Common system of value added tax: uniform
basis of assessment of which:

229
a) Article 3(4), first subparagraph, shall be replaced by the
following:
''By way of derogation from paragraph 1, in view of:
- the conventions and treaties which the Principality of Monaco
and the Isle of Man have concluded respectively with the French
Republic and the United Kingdom of Great Britain and Northern
Ireland,
- the Treaty concerning the Establishment of the Republic of
Cyprus, the Principality of Monaco, the Isle of Man and the United
Kingdom Sovereign Base Areas of Akrotiri and Dhekelia shall not
be treated for the purpose of the application of this Directive as
third territories.''
b) Article 3(4), second subparagraph, shall be amended by the
addition of a third indent as follows:
''- the United Kingdom Sovereign Base Areas of Akrotiri and
Dhekelia are treated as transactions originating in or intended for
the Republic of Cyprus.''
2. Council Directive 92/12/EEC of 25 February 1992 on the
general arrangements for products subject to excise duty and on
the holding, movement and monitoring of such products: Article
2(4) shall be amended by the addition of a fifth indent as follows:
''- the United Kingdom Sovereign Base Areas of Akrotiri and
Dhekelia are treated as transactions originating in or intended for
the Republic of Cyprus.''
Part III
1. Article 135 of Council Regulation (EEC) No 918/83 of 28 March
1983 setting up a Community system of reliefs from customs duty
shall be amended by the addition of a new point (d), as follows:
''(d) by the United Kingdom of the reliefs on importations of goods
for the use of its forces or the civilian staff accompanying them or
for supplying their messes or canteens resulting from the Treaty
of Establishment concerning the Republic of Cyprus, dated 16
August 1960''.
2. Sixth Council Directive 77/388/EEC of 17 May 1977 on the
harmonisation of the laws of the Member States relating to
turnover taxes - Common system of value added tax: uniform
basis of assessment, shall be amended:

230
(a) by the insertion of a fourth indent in Article 14(1) point (g), as
follows:
'' - The exemptions set out in the third indent, shall extend to
imports by and supplies of goods and services to the forces of the
United Kingdom stationed in the island of Cyprus pursuant to the
Treaty of Establishment concerning the Republic of Cyprus, dated
16 August 1960, which are for the use of the forces or the civilian
staff accompanying them of for supplying their messes or
canteens.''
(b) by the replacement of point (b) of Article 17(3) with the
following:
''(b) transactions which are exempt under Article 14(1)(g)(i) and
under Articles 15, and 16(1)(B) and (C), and paragraph 2''.
3. Article 23(1), first subparagraph, of Council Directive
92/12/EEC of 25 February 1992 on the general arrangements for
products subject to excise duty and on the holding, movement
and monitoring of such products shall be amended by the
addition of a new indent, as follows:
''- for the armed forces of the United Kingdom stationed in the
island of Cyprus pursuant to the Treaty of Establishment
concerning the Republic of Cyprus dated 16 August 1960, for the
use of those forces, for the civilian staff accompanying them or for
supplying their messes or canteens''.
Part IV
1. In this Protocol :
(a) ''external borders of the Sovereigns Base Areas'' means their
sea boundaries and their airports and seaports, but not their land
or sea boundaries with the Republic of Cyprus;
(b) 'crossing points' shall mean any crossing point authorised by
the competent authorities of the United Kingdom for the crossing
of external borders.
2. The United Kingdom shall only allow the external borders of
the Sovereign Base Areas to be crossed at crossing points.
3. (a) Nationals of third countries shall only be permitted to cross
the external borders of the Sovereign Base Areas if ?
(i) they possess a valid travel document;
(ii) they are in possession of a valid visa for the Republic of
Cyprus, if required;

231
(iii) they are engaged in defence-related activity or are the family
member of a person who is engaged in such activity; and
(iv) they are not a threat to national security.
(b) The United Kingdom may only derogate from these conditions
on humanitarian grounds, on grounds of national interest or in
order to comply with its international obligations.
(c) For the purpose of the undertaking in letter (a)(ii) members of
a force, civilian component and dependants, as defined in annex
C to the Treaty of Establishment, shall be treated as not requiring
a visa for the Republic of Cyprus.
4. The United Kingdom shall carry out checks on persons
crossing the external borders of the Sovereign Base Areas.
These checks shall include the verification of travel documents.
All persons shall undergo at least one such check in order to
establish their identity.
5. The competent authorities of the United Kingdom shall use
mobile units to carry out external border surveillance between
border crossing points and at crossing points outside of normal
opening hours. This surveillance shall be carried out in such a
way as to discourage people from circumventing the checks at
crossing points. The competent authorities of the United Kingdom
shall deploy enough suitably qualified officers to carry out checks
and surveillance along the external borders of the Sovereign
Base Areas.
6. The United Kingdom authorities shall maintain constant close
co-operation with the authorities of the Republic of Cyprus with a
view to the effective implementation of checks and surveillance.
7. (a) An applicant for asylum who first entered the island of
Cyprus from outside the European Community by one of the
Sovereign Base Areas shall be taken back or readmitted to the
Sovereign Base Areas at the request of the Member State of the
European Community in whose territory the applicant is present.
(b) The Republic of Cyprus, bearing in mind humanitarian
considerations, shall work with the United Kingdom with a view to
devising practical ways and means of respecting the rights and
satisfying the needs of asylum seekers and illegal migrants in the
Sovereign Base Areas, in accordance with the relevant Sovereign
Base Area Administration legislation.
Declaration by the European Commission

232
The European Commission confirms its understanding that the
provisions of Community law applicable to the Sovereign Base
Areas pursuant to Article 3(a) of this Protocol include:
(a) Regulation (EC) No 3448/93 of 6 December 1993 laying down
the trade arrangements applicable to certain goods resulting from
the processing of agricultural products;
(b) Council Regulation (EC) No 1260/1999 of 21 June 1999 laying
down general provisions on the Structural Funds, to the extent
required by Council Regulation (EC) No 1257/1999 of 17 May
1999 on support for rural development from the European
Agriculture Guidance and Guarantee Fund (EAGGF) for the
purpose of financing rural development measures in the
Sovereign Base Areas under the EAGGF Guarantee Section.

DOKUMENT br. 26
THE COMPREHENSIVE SETTLEMENT OF THE CYPRUS PROBLEM
as finalised on 31 March 2004 (Annan Plan)
List of Appendices
A. Foundation Agreement
B. Constituent State Constitutions
C. Treaty on matters related to the new state of affairs in Cyprus
D. Draft Act of Adaptation of the terms of accession of the United
Cyprus Republic to the European Union
E. Matters to be submitted to the United Nations Security Council
for Decision
F. Measures to be taken during April 2004
A. FOUNDATION AGREEMENT
MAIN ARTICLES
i. Affirming that Cyprus is our common home and recalling that
we were co-founders of the Republic established in 1960
ii. Resolved that the tragic events of the past shall never be
repeated and renouncing forever the threat or the use of force, or
any domination by or of either side
iii. Acknowledging each other’s distinct identity and integrity and
that our relationship is not one of majority and minority but of
political equality where neither side may claim authority or
jurisdiction over the other

233
iv. Deciding to renew our partnership on that basis and
determined that this new bi-zonal partnership shall ensure a
common future in friendship, peace, security and prosperity in an
independent and united Cyprus
v. Underlining our commitment to international law and the
principles and purposes of the United Nations
vi. Committed to respecting democratic principles, individual
human rights and fundamental freedoms, as well as each other’s
cultural, religious, political, social and linguistic identity
vii. Determined to maintain specialties of friendship with, and to
respect the balance between, Greece and Turkey, within a
peaceful environment in the Eastern Mediterranean
viii. Looking forward to joining the European Union, and to the
day when Turkey does likewise
We, the Greek Cypriots and the Turkish Cypriots, exercising our
inherent constitutive power, by our free and democratic,
separately expressed common will adopt this Foundation
Agreement.
Article 1: The new state of affairs
1. This Agreement establishes a new state of affairs in Cyprus.
2. The treaties listed in this Agreement bind Cyprus and the
attached legislation shall apply upon entry into force of this
Agreement.
3. The Treaty of Establishment, the Treaty of Guarantee, and the
Treaty of Alliance remain in force and shall apply mutatis
mutandis to the new state of affairs. Upon entry into force of this
Agreement, Cyprus shall sign a Treaty with Greece, Turkey and
the United Kingdom on matters related to the new state of affairs
in Cyprus, along with additional protocols to the Treaties of
Establishment, Guarantee and Alliance.
4. Cyprus shall be a full member of the European Union as of 1
May 2004.
5. Cyprus shall maintain specialties of friendship with Greece and
Turkey, respecting the balance in Cyprus established by the
Treaty of Guarantee and the Treaty of Alliance and this
Agreement, and as a European Union member state shall support
the accession of Turkey to the Union.

234
6. Any unilateral change to the state of affairs established by this
Agreement, in particular union of Cyprus in whole or in part with
any other country or any form of partition or secession, is
prohibited. Nothing in this Agreement shall in any way be
construed as contravening this prohibition.
Article 2: The United Cyprus Republic, its federal government, and its
constituent states
1. The status and relationship of the United Cyprus Republic, its
federal government, and its constituent states, is modeled on the
status and relationship of Switzerland, its federal government,
and its cantons. Accordingly:
a. The United Cyprus Republic is an independent state in the
form of an indissoluble partnership, with a federal government
and two equal constituent states, the Greek Cypriot State and the
Turkish Cypriot State. Cyprus is a member of the United Nations
and has a single international legal personality and sovereignty.
The United Cyprus Republic is organised under its Constitution in
accordance with the basic principles of rule of law, democracy,
representative republican government, political equality, bi-
zonality, and the equal status of the constituent states.
b. The federal government sovereignly exercises the powers
specified in the Constitution, which shall ensure that Cyprus can
speak and act with one voice internationally and in the European
Union, fulfill its obligations as a European Union member state,
and protect its integrity, borders, resources and ancient heritage.
c. The constituent states are of equal status. Within the limits of
the Constitution, they sovereignly exercise all powers not vested
by the Constitution in the federal government, organising
themselves freely under their own Constitutions.
2. The constituent states shall cooperate and co-ordinate with
each other and with the federal government, including through
Cooperation Agreements, as well as through Constitutional Laws
approved by the federal Parliament and both constituent state le-
gislatures. In particular, the constituent states shall participate in
the formulation and implementation of policy in external relations
and European Union affairs on matters within their sphere of
competence, in accordance with Cooperation Agreements mode-
led on the Belgian example. The constituent states may have co-

235
mmercial and cultural relations with the outside world in confor-
mity with the Constitution.
3. The federal government and the constituent states shall fully
respect and not infringe upon the powers and functions of each
other. There shall be no hierarchy between federal and consti-
tuent state laws. Any act in contravention of the Constitution shall
be null and void.
4. The Constitution of the United Cyprus Republic may be amen-
ded by separate majority of the voters of each constituent state in
accordance with the specific provisions of the Constitution.
Article 3: Citizenship, residency and identity
1. There is a single Cypriot citizenship. Special majority federal
law shall regulate eligibility for Cypriot citizenship.
2. All Cypriot citizens shall also enjoy internal constituent state
citizenship status. This status shall complement and not replace
Cypriot citizenship.
3. Other than in elections of Senators, which shall be elected by
Greek Cypriots and Turkish Cypriots separately, political rights at
the federal level shall be exercised based on internal constituent
state citizenship status. Political rights at the constituent state and
local level shall be exercised at the place of permanent residency.
4. To preserve its identity, Cyprus may adopt specified non-discri-
minatory safeguard measures in conformity with the acquis co-
mmunautaire in respect of immigration of Greek and Turkish
nationals.
5. In addition, for a transitional period of 19 years or until Tur-
key’s accession to the European Union, whichever is earlier,
Cyprus may limit the right of Greek nationals to reside in Cyprus if
their number has reached 5% of the number of resident Cypriot
citizens holding Greek Cypriot internal constituent state citizen-
ship status, or the right of Turkish nationals to reside in Cyprus if
their number has reached 5% of the number of resident Cypriot
citizens holding Turkish Cypriot internal constituent state citizen-
ship status.

236
6. To preserve its identity, a constituent state may adopt specified
non-discriminatory safeguard measures, in conformity with the
acquis communautaire, in respect of the establishment of resi-
dence by persons not holding its internal constituent state citizen-
ship status.
7. In addition, for a transitional period a constituent state may,
pursuant to Constitutional Law, limit the establishment of residen-
ce by persons hailing from the other constituent state. To this
effect, it may establish a moratorium until the end of the fifth year
after entry into force of the Foundation Agreement, after which li-
mitations are permissible if the number of residents hailing from
the other constituent state has reached 6% of the population of a
village or municipality between the 6th and 9th years and 12%
between the 10th and 14th years and 18% of the population of the
relevant constituent state thereafter, until the 19th year or Turkey’s
accession to the European Union, whichever is earlier. After the
second year, no such limitations shall apply to former inhabitants
over the age of 65 accompanied by a spouse or sibling, nor to
former inhabitants of specified villages.
Article 4: Fundamental rights and liberties
1. Respect for human rights and fundamental freedoms shall be
enshrined in the Constitution. There shall be no discrimination
against any person on the basis of his or her gender, ethnic or
religious identity, or internal constituent state citizenship status.
Freedom of movement and freedom of residence may be limited
only where expressly provided for in this Agreement.
2. Greek Cypriots and Turkish Cypriots living in specified villages
in the other constituent state shall enjoy cultural, religious and
educational rights and shall be represented in the constituent
state legislature.
3. The rights of religious minorities, namely the Maronite, the
Latin and the Armenian, shall be safeguarded in accordance with
international standards, and shall include cultural, religious and
educational rights as well as representation in federal Parliament
and constituent state legislatures.
Article 5: The federal government
1. The federal Parliament composed of two chambers, the Senate
and the Chamber of Deputies, shall exercise the legislative
power:

237
a. Each Chamber shall have 48 members. The Senate shall be
composed of an equal number of Greek Cypriots and Turkish
Cypriots. The Chamber of Deputies shall be composed in pro-
portion to persons holding internal constituent state citizenship
status of each constituent state, provided that each constituent
state shall be attributed no less than one quarter of seats.
b. Decisions of Parliament shall require the approval of both
Chambers by simple majority, including one quarter of voting
Senators from each constituent state. For specified matters, a
special majority of two-fifths of sitting Senators from each
constituent state shall be required.
2. The Office of Head of State is vested in the Presidential
Council, which shall exercise the executive power:
a. The Presidential Council shall be elected on a single list by
special majority in the Senate and approved by majority in the
Chamber of Deputies for a five year term. It shall comprise six
voting members, and additional non-voting members should
Parliament so decide. The composition of the Presidential Council
shall be proportional to the number of persons holding the internal
constituent state citizenship status of each constituent state,
though no less than one-third of the voting members and one-
third of any non-voting members of the Council must come from
each constituent state.
b. The Presidential Council shall strive to reach decisions by
consensus. Where it fails to reach consensus, it shall, unless
otherwise specified, take decisions by simple majority of mem-
bers present and voting, provided this comprises at least one
member from each constituent state.
c. Notwithstanding voting rights, the members of the Council shall
be equal. The Council shall decide on the attribution of Depart-
ments among its members. The heads of the Departments of
Foreign Affairs and European Union Affairs shall not come from
the same constituent state.
d. Unless the Presidential Council decides otherwise, it shall elect
two of its members not hailing from the same constituent state to
rotate every twenty months in the offices of President and Vice-
President of the Council. The member hailing from the more po-
pulous constituent state shall be the first President in each term.
The President, and in his absence or temporary incapacity, the
Vice-President, shall represent the Council as Head of State and
238
Head of Government. The Vice-President shall accompany the
President to meetings of the European Council. The President
and Vice-President shall not enjoy a casting vote or otherwise
increased powers within the Council.
e. The heads of government of the constituent states shall be
invited to participate without a vote in all meetings of the Council
in the first ten years after entry into force of the Agreement, and
thereafter on a periodical basis.
3. The Central Bank of Cyprus, the Office of the Attorney-General
and the Office of the Auditor-General shall be independent.
Article 6: The Supreme Court
1. The Supreme Court shall uphold the Constitution and ensure
its full respect.
2. It shall comprise an equal number of judges from each
constituent state, and three non-Cypriot judges until otherwise
provided by law.
3. The Supreme Court shall, inter alia, resolve disputes between
the constituent states or between one or both of them and the
federal government, and resolve on an interim basis deadlocks
within federal institutions if this is indispensable to the proper
functioning of the federal government.
Article 7: Transitional federal and constituent state institutions
1. The federal institutions shall be in place upon entry into force of
the Foundation Agreement, and shall evolve in their operation
during transitional periods.
2. The transitional constituent state legislatures, executives and
judiciaries shall be in place upon entry into force in accordance
with this agreement. At the federal level, the office of Head of
State shall be vested in a Co-Presidency. The federal govern-
ment shall be composed of a Council of Ministers of six members
(three Greek Cypriots, three Turkish Cypriots). Delegates from
each constituent state parliament shall sit in the transitional fede-
ral Parliament (24 Greek Cypriots, 24 Turkish Cypriots) and in the
European Parliament (four Greek Cypriots, two Turkish Cypriots).
3. There shall be general elections at constituent, federal and
European Union level on 13 June 2004, after which the consti-
tuent state and federal governments shall operate regularly,
though the office of President and Vice-President at the federal

239
level shall rotate every 10 months during the first term of the
Presidential Council.
4. The Supreme Court shall assume its functions upon entry into
force of the Foundation Agreement.
Article 8: Demilitarisation
1. Bearing in mind that:
a. The Treaty of Guarantee, in applying mutatis mutandis to the
new state of affairs established in this Agreement and the Con-
stitution, shall cover, in addition to the independence, territorial
integrity, security and constitutional order of the United Cyprus
Republic, the territorial integrity, security and constitutional order
of the constituent states;
b. Greek and Turkish contingents shall be permitted to be sta-
tioned under the Treaty of Alliance in the Greek Cypriot State and
the Turkish Cypriot State respectively as follows:
i) each contingent not to exceed 6,000 all ranks, until 2011;
ii) each contingent not to exceed 3,000 all ranks thereafter until
2018 or the European Union accession of Turkey, whichever is
sooner; and
iii) the Greek contingent not to exceed 950 all ranks and the
Turkish contingent not to exceed 650 all ranks thereafter, subject
to three-yearly review with the objective of total withdrawal;
c. Greek and Turkish forces and armaments shall be redeployed
to agreed locations and adjusted to agreed levels, and any forces
and armaments in excess of agreed levels shall be withdrawn;
d. There shall be a United Nations peacekeeping operation to
monitor the implementation of this Agreement and use its best
efforts to promote compliance with it and contribute to the
maintenance of a secure environment, to remain as long as the
federal government, with the concurrence of both constituent
states, does not decide otherwise;
e. The supply of arms to Cyprus shall be prohibited in a manner
that is legally binding on both importers and exporters; and
f. A Monitoring Committee composed of representatives of the
guarantor powers, the federal government, and the constituent
states, and chaired by the United Nations, shall monitor the
implementation of this Agreement,
Cyprus shall be demilitarised, and all Greek Cypriot and Turkish
Cypriot forces, including reserve units, shall be dissolved, and

240
their arms removed from the island, in phases synchronized with
the redeployment and adjustment of Greek and Turkish forces.
2. There shall be no paramilitary or reserve forces or military or
paramilitary training of citizens. All weapons except licensed
sporting guns shall be prohibited.
3. The constituent states shall prohibit violence and the inci-
tement to violence against the United Cyprus Republic, the
federal government, the constituent states, or the guarantor
powers.
4. Cyprus shall not put its territory at the disposal of international
military operations other than with the consent of both constituent
states; until the accession of Turkey to the European Union, the
consent of Greece and Turkey shall also be required.
5. The federal government and the constituent states shall
cooperate with the United Nations operation. The United Cyprus
Republic shall bear half the cost to the United Nations of the
operation in the first three years and two-thirds thereafter. This
arrangement shall be reviewed in 2010.
6. These provisions do not prejudice the provisions of the Treaty
of Establishment, the Treaty of Guarantee, the Treaty of Alliance,
the mandate of a United Nations peacekeeping operation and the
provisions of the Constitution on federal and constituent state
police and the Joint Investigation Agency.
Article 9: Constituent state boundaries and territorial adjustment
1. The territorial boundaries of the constituent states shall be as
depicted in the map which forms part of this Agreement (1).
2. Areas subject to territorial adjustment which are legally part of
the Greek Cypriot State upon entry into force of this Agreement,
shall be administered during an interim period by the Turkish
Cypriot State. Administration shall be transferred under the
supervision of the United Nations to the Greek Cypriot State in six
phases over a 42 month period, beginning 104 days after entry

1 Observation: There are, in fact, two maps attached to the Constitution.

The first map depicts the territory of the United Cyprus Republic and the
territorial boundaries of the constituent states upon entry into force of the
Foundation Agreement. The second map depicts the territory of the United
Cyprus Republic and the territorial boundaries of the constituent states upon
entry into force of the Additional Protocol to the Treaty of Establishment.

241
into force of this Agreement with the transfer of administration of
largely uninhabited areas contiguous with the remainder of the
Greek Cypriot State. United Nations supervision of activities
related to territorial transfer shall be enhanced in the last months
before handover of specified areas as outlined in the Agreement.
3. Special arrangements shall safeguard the rights and interests
of current inhabitants of areas subject to territorial adjustment,
and provide for orderly relocation to adequate alternative acco-
mmodation in appropriate locations where adequate livelihoods
may be earned.
Article 10: Property
1. The claims of persons who were dispossessed of their pro-
perties by events prior to entry into force of this Agreement shall
be resolved in a comprehensive manner in accordance with inter-
national law, respect for the individual rights of dispossessed ow-
ners and current users, and the principle of bi-zonality.
2. In areas subject to territorial adjustment, properties shall be
reinstated to dispossessed owners.
3. In areas not subject to territorial adjustment, the arrangements
for the exercise of property rights, by way of reinstatement or
compensation, shall have the following basic features:
a. Dispossessed owners who opt for compensation, as well as
institutions, shall receive full and effective compensation for their
property on the basis of value at the time of dispossession adju-
sted to reflect appreciation of property values in comparable loca-
tions. Compensation shall be paid in the form of guaranteed
bonds and appreciation certificates;
b. All other dispossessed owners have the right to reinstatement
of one-third of the value and one-third of the area of their total
property ownership, and to receive full and effective compen-
sation for the remaining two-thirds. However, they have the right
to reinstatement of a dwelling they have built, or in which they
lived for at least ten years, and up to one donum of adjacent land,
even if this is more than one-third of the total value and area of
their properties;
c. Dispossessed owners may choose any of their properties for
reinstatement, except for properties that have been exchanged by
a current user or bought by a significant improver in accordance
with the scheme. A dispossessed owner whose property cannot

242
be reinstated, or who voluntarily defers to a current user, has the
right to another property of equal size and value in the same
municipality or village. S/he may also sell his/her entitlement to
another dispossessed owner from the same place, who may
aggregate it with his/her own entitlement;
d. Current users, being persons who have possession of pro-
perties of dispossessed owners as a result of an administrative
decision, may apply for and shall receive title, if they agree in
exchange to renounce their title to a property, of similar value and
in the other constituent state, of which they were dispossessed;
e. Persons who own significant improvements to properties may
apply for and shall receive title to such properties provided they
pay for the value of the property in its original state; and
f. Current users who are Cypriot citizens and are required to
vacate property to be reinstated shall not be required to do so
until adequate alternative accommodation has been made
available.
4. Property claims shall be received and administered by an
independent, impartial Property Board, governed by an equal
number of members from each constituent state, as well as non-
Cypriot members. The Property Board shall be organized into
branches in accordance with sound economic practice. No direct
dealings between individuals shall be necessary.
Article 11: Reconciliation Commission
1. An independent, impartial Reconciliation Commission shall
promote understanding, tolerance and mutual respect between
Greek Cypriots and Turkish Cypriots.
2. The Commission shall be composed of men and women, in
equal numbers from each constituent state, as well as at least
one non-Cypriot member, which the Secretary-General of the
United Nations is invited to appoint in consultation with the federal
government and the constituent states.
Article 12: Past acts
1. Any act, whether of a legislative, executive or judicial nature,
by any authority in Cyprus (2)whatsoever, prior to entry into force
of this Agreement, is recognised as valid and, provided it is not

2 Observation: The term Cyprus here is to be understood in the sense of the

island of Cyprus excluding the Sovereign Base Areas.

243
inconsistent with or repugnant to any other provision of this
Agreement or international law (3), its effect shall continue follo-
wing entry into force of this Agreement4. No-one shall be able to
contest the validity of such acts by reason of what occurred prior
to entry into force of this Agreement.
2. Any claims for liability or compensation arising from acts prior
to this Agreement shall, insofar as they are not otherwise regula-
ted by the provisions of this Agreement, be dealt with by the con-
stituent state from which the claimant hails.
Article 13: Entry into force and implementation
1. This Agreement shall enter into force upon approval by each
side at separate simultaneous referenda conducted in accordan-
ce with the Agreement and the signature by Greece, Turkey and
the United Kingdom of the Treaty on matters related to the new
state of affairs in Cyprus.
2. Upon entry into force of this Agreement and the Treaty related
to the new state of affairs in Cyprus, there shall be ceremonies
throughout the island at which all flags other than those prescri-
bed in the Constitution are lowered, the flags of the United Cyp-
rus Republic and of the constituent states raised in accordance
with the Constitution and relevant legislation, and the anthems of
the United Cyprus Republic and of the constituent states played.
3. Upon entry into force of this Agreement, the Co-Presidents
shall inform the United Nations that henceforth the membership
rights and obligations of Cyprus in the United Nations shall be
exercised in accordance with the new state of affairs. The agreed
flag of Cyprus shall be raised at United Nations Headquarters.

3 Observation: The criterion of inconsistency with or repugnance to internati-

onal law refers to any act which by its nature is contrary to international law.
This reference, like the whole Article, is without prejudice to the question of
the legitimacy or status of the relevant authorities under international law.
4 Observation: Matters of citizenship, immigration, and properties affected by

events since 1963 are dealt with in a comprehensive way by this Agreement;
any validity of acts prior to entry into force of this Agreement regarding these
matters shall thus end unless they are in conformity with the relevant
provisions of this Agreement.
244
4. This Agreement shall be implemented in accordance with the
binding timeframes laid down in the various parts of the
Agreement and reflected in the calendar of implementation.
Article 14: Annexes
The above main articles are reflected in detailed legal language in
the Annexes which form an integral part of this Agreement.
LIST OF ANNEXES
Annex I: Constitution of the United Cyprus Republic
Attachment 1: Map of United Cyprus Republic and its Constituent States
Attachment 2: Flag of the United Cyprus Republic
Attachment 3: Anthem of the United Cyprus Republic
Attachment 4: Federal Property
Attachment 5: Catalogue of Human Rights and Fundamental Freedoms
Annex II: Constitutional Laws
Attachment 1: Constitutional Law on the Elaboration and Adoption
of Constitutional Laws
Attachment 2: Constitutional Laws on Police Matters and Composition
and Functions of the Joint Investigation Agency
Attachment 3: Constitutional Law on Internal Constituent State
Citizenship Status and Constituent State Residency Rights
Annex III: Federal Laws
Attachment 1: Federal Law on the Anthem, Flag, Insignia and Honours
of the United Cyprus Republic
Attachment 2: Federal Law on Conduct of External Relations
Attachment 3: Federal Law on Conduct of European Union Relations
Attachment 4: Federal Law on the Citizenship of the United Cyprus
Republic and for Matters Connected Therewith or Incidental thereto
Attachment 5: Federal Laws on Aliens, Immigration and Asylum
Attachment 6: Federal Law on the Central Bank of Cyprus
Attachment 7: Federal Law on Value-Added Tax
Attachment 8: Federal Laws on the Budget
Attachment 9: Federal Laws on International Trade, Customs and Excise
Attachment 10: Federal Law on Civil Aviation and Airspace Management
Attachment 11: Federal Laws on International Navigation, Territorial
Waters, and Continental Shelf
Attachment 12: Federal Law on the Natural Water Resources of the
United Cyprus Republic, for Equitable Sharing of These Resources
between the Constituent States and for Purposes Connected Therewith
Attachment 13: Federal Law on Natural Resources
Attachment 14: Federal Laws on Implementation of Federal Laws
Attachment 15: Federal Laws on Communications

245
Attachment 16: Federal Law on the Meteorological Service of Cyprus
and to Provide for its Functions and for Purposes Connected Therewith
Attachment 17: Federal Law on the establishment of Standards of
Weights and Measures Based on the Metric System and to Provide for
Matters Connected Therewith or Incidental Thereto
Attachment 18: Federal Laws on Intellectual Property
Attachment 19: Federal Laws on Antiquities
Attachment 20: Federal Laws on Elections
Attachment 21: Federal Law on Federal Government Immunities and
Exemptions
Attachment 22: Federal Laws on Administration
Attachment 23: Federal Law on the Official languages of the United
Cyprus Republic
Attachment 24: Federal Law on Federal Police and Joint Investigation
Agency
Attachment 25: Federal Law on Legislative Procedure and on Procedure
for Amendments of the Constitution
Attachment 26: Federal Laws on Administration of Justice
Attachment 27: Federal Law on Federal Offences
Attachment 28: Federal Law on Impeachment
Attachment 29: Federal Laws on the Award of Contracts
Attachment 30: Federal law on the Protection of Personal Data
Attachment 31: Federal Laws on Regulation of Capital Markets
Attachment 32: Federal laws on Regulation of Insurance Markets
Attachment 33: Federal Laws on Banking
Attachment 34: Federal Law ON the Control of Concentrations between
undertakings for the purposes of Effective Competition
Attachment 35: Federal Law on the Protection of Competition
Annex IV: Cooperation Agreements between the Federal
Government and the constituent states
Attachment 1: Cooperation Agreement on External Relations
Attachment 2: Cooperation Agreement on European Union Relations
Attachment 3: Cooperation Agreement between the Federal
Government and the Constituent States on Police Matters
Annex V: List of International Treaties and Instruments binding
on the United Cyprus Republic
Annex VI: Territorial Arrangements
Attachment 1: Detailed Description of the Course of the Boundary
between the Constituent States
Attachment 2: Maps of Territorial Adjustment
Attachment 3: Detailed Description of Phasing Lines of Territorial
Adjustment
Annex VII: Treatment of Property affected by Events since 1963

246
Attachment 1: Definitions
Attachment 2: The Cyprus Property Board and Compensation
Arrangements
Attachment 3: Measures in favour of Current Users
Attachment 4: Property located in Areas Subject to Territorial
Adjustment
Attachment 5: Letter to the President of the European Court of
Human Rights
Annex VIII: Reconciliation Commission
Annex IX: Coming into Being of the New State of Affairs
Attachment 1: Letter to the Secretary-General of the United Nations
Attachment 2: Letter to the President of the European Council
Attachment 3: Letter to the Secretary-General of the Council of
Europe
DOKUMENT br. 27
CONSOLIDATED VERSION OF THE GREEN LINE
REGULATION INCLUDING AMENDMENTS
COUNCIL REGULATION (EC) No 866/2004of 29.4.2004 on a regime under
Article 2 of Protocol No 10 of the Act of Accession as amended by Council
Resolution (EC) No 293/2005 of 17 February 2005
THE COUNCIL OF THE EUROPEAN UNION,
Having regard to Protocol No 10 on Cyprus of the Act concerning
the conditions of accession of the Czech Republic, the Republic
of Estonia, the Republic of Cyprus, the Republic of Latvia, the
Republic of Lithuania, the Republic of Hungary, the Republic of
Malta, the Republic of Poland, the Republic of Slovenia and the
Slovak Republic and the adjustments to the Treaties on which the
European Union is founded (OJ L 236, 23.9.2003, p. 955.), and in
particular Article 2 thereof, Having regard to Protocol No 3 on the
Sovereign Base Areas of the United Kingdom of Great Britain and
Northern Ireland in Cyprus (OJ L 236, 23.9.2003, p. 940),of the
said Act of Accession, and in particular Article 6 thereof, Having
regard to the proposal from the Commission, Whereas: (1) The
European Council has repeatedly underlined its strong preference
for accession by a reunited Cyprus. Regrettably, a comprehen-
sive settlement has not yet been reached. In conformity with
paragraph 12 of the conclusions of the European Council in Co-
penhagen, the Council on 26 April 2004 outlined its position on
the current situation on the island. (2) Pending a settlement, the
247
application of the acquis upon accession has therefore been
suspended pursuant to Article 1(1) of Protocol No 10, in the areas
of the Republic of Cyprus in which the Government of the Repub-
lic of Cyprus does not exercise effective control. (3) Pursuant to
Article 2(1) of Protocol No 10, this suspension makes it necessary
to provide for the terms under which the relevant provisions of EU
law shall apply to the line between the abovementioned areas
and those areas in which the Government of the Republic of Cyp-
rus exercises effective control. In order to ensure the effective-
ness of these rules, their application has to be extended to the
boundary between the areas in which the Government of the
Republic of Cyprus does not exercise effective control and the
Eastern Sovereign Base Area of the United Kingdom of Great
Britain and Northern Ireland. (4) Since the abovementioned line
does not constitute an external border of the EU, special rules
concerning the crossing of goods, services and persons need to
be established, the prime responsibility for which belongs to the
Republic of Cyprus. As the abovementioned areas are tempo-
rarily outside the customs and fiscal territory of the Community
and outside the area of freedom, justice and security, the special
rules should secure an equivalent standard of protection of the
security of the EU with regard to illegal immigration and threats to
public order, and of its economic interests as far as the move-
ment of goods is concerned. Until sufficient information is
available with regard to the state of animal health in the above-
mentioned areas, the movement of animals and animal products
will be prohibited. (5) Article 3 of Protocol No10 explicitly states
that measures promoting economic development in the above-
mentioned areas are not precluded by the suspension of the
acquis. This regulation is intended to facilitate trade and other
links between the abovementioned areas and those areas in
which the Government of the Republic of Cyprus exercises effec-
tive control, whilst ensuring that appropriate standards of protec-
tion are maintained as set out above. (6) Regarding persons, the
policy of the Government of the Republic of Cyprus currently
allows the crossing of the line by all citizens of the Republic, EU
citizens and third country nationals who are legally residing in the
northern part of Cyprus, and by all EU citizens and third country
nationals who entered the island through the Government Contro-
lled Areas. (7) While taking into account the legitimate concerns
of the Government of the Republic of Cyprus, it is necessary to
248
enable EU citizens to exercise their rights of free movement
within the EU and set the minimum rules for carrying out checks
on persons at the line and to ensure the effective surveillance of
it, in order to combat the illegal immigration of third country natio-
nals as well as any threat to public security and public policy. It is
also necessary to define the conditions under which third country
nationals are allowed to cross the line. (8) Regarding checks on
persons, this Regulation should not affect the provisions laid
down in Protocol No 3, and in particular Article 8 thereof. (9) This
Regulation does not affect in any way the mandate of the United
Nations in the buffer zone. (10) Since any change in the policy of
the Government of the Republic of Cyprus with regard to the line
may pose problems of compatibility with the rules established by
this Regulation, such changes should be notified to the Commi-
ssion, prior to their entry into force, in order to allow it to take the
appropriate initiatives so as to avoid inconsistencies. (11) The
Commission should also be allowed to amend Annexes I, and II
to this Regulation with a view to responding to changes which
may occur and require immediate action,
HAS ADOPTED THIS REGULATION:
TITLE I: GENERAL PROVISIONS
Article 1
Definitions
For the purpose of this Regulation the following definitions shall
apply:
1) The term "line" means:
(a) for the purpose of checks on persons, as defined in Article 2,
the line between the areas under the effective control of the
Government of the Republic of Cyprus and those areas in which
the Government of the Republic of Cyprus does not exercise
effective control;
(b) for the purpose of checks on goods, as defined in Article 4,
the line between the areas in which the Government of the
Republic of Cyprus does not exercise effective control and both
those areas in which the Government of the Republic of Cyprus
exercises effective control and the Eastern Sovereign Base Area
of the United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland; 2)
the term "third country national" means any person who is not a
citizen of the Union within the meaning of Article17(1) of the EC

249
Treaty. References in this Regulation to areas in which the
Government of the Republic of Cyprus does not exercise effective
control are to areas within the Republic of Cyprus only.
TITLE II: CROSSING OF PERSONS
Article 2: Check on Persons
1. The Republic of Cyprus shall carry out checks on all persons
crossing the line with the aim to combat illegal immigration of third
country nationals and to detect and prevent any threat to public
security and public policy. Such checks shall also be carried out
on vehicles and objects in the possession of persons crossing the
line.
2. All persons shall undergo at least one such check in order to
establish their identity.
3. Third country nationals shall only be allowed to cross the line
provided they:
(a) Possess either a residence permit issued by the Republic of
Cyprus or a valid travel document and, if required, a valid visa for
the Republic of Cyprus, and
(b) Do not represent a threat to public policy or public security.
4. The line shall be crossed only at crossing points authorised by
the competent authorities of the Republic of Cyprus. A list of
these crossing points is laid down in Annex I.
5. Checks on persons at the boundary between the Eastern
Sovereign Base Area and the areas not under effective control of
the Government of the Republic of Cyprus shall be carried out in
accordance with Article 5(2) of Protocol No 3 of the Act of
Accession.
Article 3
Surveillance of the line Effective surveillance shall be carried out
by the Republic of Cyprus all along the line, in such a way as to
discourage people from circumventing checks at the crossing
points referred to in Article 2(4).
TITLE III: CROSSING OF GOODS
Article 4
Treatment of goods arriving from the areas not under the effective
control of the Government of the Republic of Cyprus

250
1. Without prejudice to Article 6, goods may be introduced in the
areas under the effective control of the Government of the Re-
public of Cyprus, on condition that they are wholly obtained in the
areas not under effective control of the Government of the Re-
public of Cyprus or have undergone their last, substantial, econo-
mically justified processing or working in an undertaking equipped
for that purpose in the areas not under the effective control of the
Government of the Republic of Cyprus within the meaning of
Articles 23 and 24 of Council Regulation (EEC) No 2913/92 1.
2. The goods referred to in paragraph 1 shall not be subject to
customs declaration. They shall not be subject to customs duties
or charges having equivalent effect, unless they are eligible for
export refunds or intervention measures. By way of derogation
from the first subparagraph, the Commission may, in accordance
with the relevant management committee procedure established
under the common agricultural policy, determine privileged con-
ditions and arrangements for access of products eligible for ex-
port refunds or intervention measures. In order to ensure effective
controls, the quantities crossing the line shall be registered.
3. The goods shall cross the line only at the crossing points listed
in Annex I and the crossing points of Pergamos and Strovilia
under the authority of the Eastern Sovereign Base Area.
4. The goods shall be subject to the requirements and undergo
the checks as required by EC legislation as set out in Annex II.
5. Goods shall be accompanied by a document issued by the
Turkish Cypriot Chamber of Commerce duly authorised for that
purpose by the Commission in agreement with the Government of
the Republic of Cyprus, or by another body so authorised in
agreement with the latter. The Turkish Cypriot Chamber of Co-
mmerce orother duly authorised body will maintain records of all
such documents issued to enable the Commission to monitor the
type and volume of goods crossing the line as well as their
compliance with the provisions of this Article.
6. After the goods have crossed the line into the areas under the
effective control of the Government of the Republic of Cyprus, the
competent authorities of the Republic of Cyprus shall check the
authenticity of the document referred to in paragraph 5 and
whether it corresponds with the consignment.

251
7. The Republic of Cyprus shall treat the goods referred to in
paragraph 1 as not being imported within the meaning of Article
7(1) of Council Directive 77/ 388/EEC(OJ L 145, 13.6.1977, p. 1.
Directive as last amended by Directive 2004/15/EC (OJ L 52,
21.2.2004, p. 61) and Article 5 of Council Directive92/ 12/EEC
(OJ L 76, 23.3.1992, p. 1. Directive as last amended by Regu-
lation EC No 807/2003 (OJ L 122, 16.5.2003, p. 36) provided the
goods are destined for consumption in the Republic of Cyprus.
8. Paragraph 7 shall not have any effect on the European
Communities' own resources accruing from VAT.
9. The movement across the line of live animals and animal pro-
ducts which are subject to Community veterinary requirements
shall be prohibited. Prohibitions in respect of specified live ani-
mals or animal products may be lifted by Commission decisions
laying down the conditions applicable for trade adopted in accor-
dance with the procedure referred to in Article 58(2) of Regulation
(EC) No 178/2002 of the European Parliament and of the Council
(OJ L 133, 4.6.1969, p. 6 Directive as last amended by Directive
2000/47/EC (OJ L 193, 29.7.2000, p.73).
10. The authorities of the Eastern Sovereign Base Area may
maintain the traditional supply of the Turkish Cypriot population of
the village of Pyla with goods coming from the areas which are
not under the effective control of the Government of the Republic
of Cyprus. They shall strictly supervise the quantities and nature
of the goods in view of their destination.
11. Goods complying with the conditions set out in paragraphs 1
to 10 shall have the status of Community goods, within the mea-
ning of Article 4(7) of Regulation (EEC) No 2913/92.
12. This Article shall apply immediately as from 1 May 2004 to
goods wholly obtained in the areas not under the effective control
of the Government of the Republic of Cyprus and complying with
Annex II. In respect of other goods, the full implementation of this
Article shall be subject to specific rules that take full account of
the particular situation in the island of Cyprus on the basis of a
Commission decision to be adopted as soon as possible and at
the latest within 2 months of the adoption of this Regulation. For
such purpose, the Commission shall be assisted by a Committee
and Articles 3 and 7 of Council Decision 1999/468/EC 1 shall
apply.

252
 Article 5
Goods sent to the areas not under the effective control of the
Government of the Republic of Cyprus
1. Goods which are allowed to cross the line shall not be subject
to export formalities. However, the necessary equivalent
documentation shall be provided, in full respect of Cypriot internal
legislation, by the authorities of the Republic of Cyprus upon
request.
2. No export refund shall be paid for agricultural and processed
agricultural goods when crossing the line.
3. The supply of goods shall not be exempt under Article 15(1)
and (2) of Directive 77/388/EEC.
4. The movement of goods, the removal or export of which from
the customs territory of the Community is prohibited or subject to
authorisation, restrictions, duties or other charges on export by
Community law, shall be prohibited.
Article 6
1. Council Directive 69/169/EEC (OJ L 133, 4.6.1969, p. 6
Directive as last amended by Directive 2000/47/EC (OJ L 193,
29.7.2000, p.73) shall not apply, but goods contained in the per-
sonal luggage of persons crossing the line shall be exempt from
turnover tax and excise duty provided they have no commercial
character and their total value does not exceed EUR 135 per
person.
2. The quantitative limits for exemptions from turnover tax and
excise duty shall be 40 cigarettes and 1 litre of spirits for personal
consumption.
3. Exemptions for the goods mentioned in paragraph 2 shall not
be granted to persons crossing the line under 17 years of age.
4. Within the quantitative limits set out in paragraph 2, the value
of goods listed in paragraph 2 shall not be taken into
consideration in determining the exemption referred to in
paragraph 1.
5. In order to address serious disturbances in a specific sector of
its economy caused by the extensive use of the facilities by
person crossing the line, the Republic of Cyprus may, after the
approval by the Commission, derogate from Article 6(1) for a
period of no longer than three months.

253
TITLE IV: SERVICES
Article 7: Taxation
To the extent that services are supplied across the line to and
from persons established or having their permanent address or
usual residence in the areas of the Republic of Cyprus which are
not under the effective control of the Government of the Republic
of Cyprus, these services shall for VAT purposes be deemed to
have been supplied or received by persons established or having
their permanent address or usual residence in the areas of the
Republic of Cyprus under the effective control of the Government
of the Republic of Cyprus.
TITLE V: FINAL PROVISIONS
Article 8: Implementation
The authorities of the Republic of Cyprus and the authorities of the
Eastern Sovereign Base Area in Cyprus shall take all appropriate
measures in order to ensure full compliance with the provisions of
this Regulation and to prevent any circumvention of them.
Article 9: Adaptation of Annexes
The Commission may, in agreement with the Government of Cyp-
rus amend the Annexes to this Regulation. Prior to amending the
Annexes, the Commission shall consult the Turkish Cypriot
Chamber of Commerce or other body duly authorized by the Go-
vernment of the Republic of Cyprus as referred to in Article 4(5),
as well as the United Kingdom if the Sovereign Base Areas are
affected. When amending Annex II the Commission shall follow
the appropriate procedure referred to in the relevant Community
legislation relating to the matter being amended.
Article 10: Change of Policy
Any change in the policy of the Government of the Republic of
Cyprus on crossings of persons or goods shall only become
effective after the proposed changes have been notified to the
Commission and the Commission has not objected to these
changes within one month. If appropriate, and after consultation
with the United Kingdom if the Sovereign Base Areas are affec-
ted, the Commission may propose modifications to this Regu-
lation in order to secure compatibility of national and EU rules
applicable to the line.

254
 Article 11: Review and monitoring of the Regulation
1. Without prejudice to Article 4(12), the Commission shall report
to the Council on an annual basis, starting not later than one year
after the date of entry into force of this Regulation, on the imple-
mentation of the Regulation and the situation resulting from its
application, attaching to thisreport suitable proposal for amen-
dments if necessary.
2. The Commission shall examine in particular the application of
Article 4 of this Regulation and the patterns of trade between the
areas under the effective control of the Government of the Re-
public of Cyprus and the areas not under its effective control,
including the volume and value of trade and products traded.
3. Any member state may request the Council to invite the Co-
mmission to examine and report back to it within a specified time
frame on any matter of concern arising from the application of this
Regulation.
4. In the event of an emergency creating a threat or risk to public
or animal and plant health, the appropriate procedures as set out
in EU legislation in Annex II shall apply. In the event of other
emergencies or where other irregularities or exceptional circum-
stances arise which require immediate action, the Commission
may in consultation with the Government of the Republic of Cyp-
rus apply forthwith such measures as are strictly necessary to
remedy the situation. The measures taken shall be referred to the
Council within 10 working days. The Council may, acting by
qualified majority vote, amend, modify or annul the measures
taken by the Commission within 21 working days from the date of
receipt of notification from the Commission.
5. Any Member State may invite the Commission to provide de-
tails of the volume, value and products crossing the line to the
appropriate standing or management committee, provided it gives
one month's notice of its request.
Article 12: Entry into Force
This Regulation shall enter into force on the day of accession of
Cyprus to the European Union. This Regulation shall be binding
in its entirety and directly applicable in all Member States.
Done at Luxembourg, 29.4.2004
For the Council - The President: M. McDOWELL

255
ANNEX I
List of crossing points referred to in Article 2(4)
– Ledra Palace
– Agios Dhometios
ANNEX II
Requirements and checks referred to in Article 4(4)
– Veterinary, phytosanitary and food safety requirements and
checks as set out in measures adopted under Article 37 (ex
Article43) and/or Article 152(4)(b) of the EC Treaty. In particular,
relevant plants, plant products and other objects shall have
undergone phytosanitary checks by duly authorised experts to
verify that the provisions of EU phytosanitary legislation (Council
Directive 2000/29/EC1) are complied with before they cross the
line to the areas under the effective control of the Republic of
Cyprus. 1 OJ L 169, 10. 7.2000, p. 1. Directive as last amended
by Commission Directive 2004/ 31/EC (OJ L 85, 23.3.2004, p.
18).

DOKUMENT br. 28
COUNCIL REGULATION (EC) No 389/2006of 27 February 2006
Establishing an instrument of financial support for encouraging the economic
development of the Turkish Cypriot community and amending Council
Regulation (EC) No 2667/2000 on the European Agency for Reconstruction
THE COUNCIL OF THE EUROPEAN UNION,
Having regard to the Treaty establishing the European Commu-
nity, and in particular Article 308 there of,
Having regard to the proposal from the Commission,
Having regard to the Opinion of the European Parliament,
Whereas:
(1) The European Council has repeatedly underlined its strong
preference for accession by a reunited Cyprus. As yet, a com-
prehensive settlement has not been reached.
(2) The Council of 26 April 2004, considering that the Turkish
Cypriot community had expressed their clear desire for a future
within the European Union, recommended that the funds
earmarked for the northern part of Cyprus in the event of a
settlement should be used to put an end to the isolation of that
community and to facilitate the reunification of Cyprus by encou-
256
raging the economic development of the Turkish Cypriot commu-
nity, with particular emphasis on the economic integration of the
island and on improving contact between the two communities
and with the EU.
(3) Following the accession of Cyprus, the application of the
acquisis suspended pursuant to Article 1(1) of Protocol No 10 of
the Act of Accession 2003 in the areas of the Republic of Cyprus
in which the Government of the Republic of Cyprus does not
exercise effective control (hereinafter referred to as the areas).
(4) Pursuant to Article 3 (1) of Protocol No 10, nothing in the
Protocol precludes measures with a view to promoting the
economic development of the areas.
(5) Measures to be financed under this Regulation are of an
exceptional and transitional nature and are intended, in particular,
to prepare and facilitate, as appropriate, the full application of the
acquis communautairein the areas following a solution to the
Cyprus problem.
(6)With a view to allocating the financial support in the most
efficient and rapid way, it is desirable to provide that assistance
can be supplied directly to the beneficiaries.
(7) In order to supply assistance in accordance with the principles
of sound financial management, the Commission should be in a
position to delegate to the European Agency for Reconstruction
implementation of assistance under this Regulation. Therefore,
Council Regulation (EC) No 2667/2000 on the European Agency
for Reconstruction (1) needs to be amended accordingly.
(8) The development and restructuring of infrastructure, in
particular in the areas of energy and transport, the environment,
telecommunications and water supply should take account of
island-wide planning, where appropriate.
(9) In the implementation of actions financed under this
Regulation, the rights of natural and legal persons, including the
rights to possessions and property, should be respected.
(10) Nothing in this Regulation is intended to imply recognition of
any public authority in the areas other than the Government of the
Republic of Cyprus.
(11) In accordance with Article 2 of Council Decision1999/468/EC
of 28 June 1999 laying down the procedures for the exercise of

257
implementing powers conferred on the Commission, measures
for the implementation of this Regulation should be adopted by
use of the management procedure provided for in Article 4 of that
Decision.
(12) Implementing this Regulation contributes, as set out above,
to the achievement of Community objectives, but the Treaty
provides for no powers, other than those referred to in Article 308
thereof, for the adoption of this Regulation,
HAS ADOPTED THIS REGULATION:
Article 1: Overall Objective and Beneficiaries
1. The Community shall provide assistance to facilitate the
reunification of Cyprus by encouraging the economic
development of the Turkish Cypriot community with particular
emphasis on the economic integration of the island, on improving
contacts between the two communities and withthe EU, and on
preparation for the acquis communautaire.
2. Assistance shall benefit inter alia local bodies, cooperatives
and representatives of civil society, in particular organisations of
the social partners, business support organisations, bodies
carrying out functions in the general interest in the areas, local or
traditional communities, associations, foundations, non-profit
organisations, non-governmental organisations, and natural and
legal persons.
3. The granting of such assistance shall not imply recognition of
any public authority in the areas other than the Government of the
Republic of Cyprus.
Article 2: Objectives
Assistance shall be used to support inter alia:
- the promotion of social and economic development including
restructuring, in particular concerning rural development, human
resources development and regional development,
- the development and restructuring of infrastructure, in particular
in the areas of energy and transport, the environment,
telecommunications and water supply,
- reconciliation, confidence building measures, and support to civil
society,
- bringing the Turkish Cypriot community closer to the Union,
through inter alia information on the European Union’s political

258
and legal order, promotion of people to people contacts and
Community scholarships,
- preparation of legal texts aligned with the acquis communautaire
for purpose of these being immediately applicable upon the entry
into force of a comprehensive settlement of the Cyprus problem,
- preparation for implementation of the acquis communautairein
view of the withdrawal of its suspension in accordance with Article
1 of Protocol No 10 to the Act of Accession.
Article 3: Management of Assistance
1. The Commission shall be responsible for administering the
assistance.
2. The Commission shall be assisted by the Committee provided
for in Article 9(1) of Regulation (EEC) No 3906/89 (1), composed
of representatives of the Member States and chaired by a repre-
sentative of the Commission.
3. The Committee shall give its opinion on draft financing deci-
sions, where they are in excess of EUR 5 million. The Commi-
ssion may approve, without seeking the opinion of the Commit-
tee, financing decisions on supporting activities falling under Ar-
ticle 4(3) of this Regulation, and amendments to financing deci-
sions complying with the objective of the programme and not ex-
ceeding 15 % of the financial envelope of such a financing deci-
sion.
4. Where, in accordance with paragraph 3, the Committee isnot
consulted on financing decisions, the Commission shall in form it
no later than one week after the decision is taken.
5. For the purposes of this Regulation, the management proce-
dure laid down in Article 4 of Decision 1999/468/EC shall apply, in
compliance with Article 7(3) thereof.
Article 4: Types of Assistance
1. Assistance under this Regulation may, inter alia, finance procu-
rement contracts, grants, including interest rate subsidies, special
loans, loan guarantees and financial assistance.
2. Assistance may be financed in full by the budget where it is
justified and necessary to achieve the objectives of this Regu-
lation.
3. Assistance may also be used to cover in particular the costs for
supporting activities such as preliminary and comparative studies,

259
training, activities linked to preparing, appraising, managing,
implementing, monitoring, controlling and evaluation of assis-
tance, activities linked to information and visibility purposes as
well as costs for supporting staff, renting of premises and supply
of equipment.
Article 5: Implementation of Assistance
1. Actions under this Regulation shall be implemented according
to the rules set down in Title IV of part 2 of Council Regulation
(EC, Euroatom) No 1605/ 2002 of 25 June 2002 on the Financial
Regulation applicable to the general budget of the European Co-
mmunities (1). All individual legal commitments relating to assis-
tance under this Regulation shall be concluded no later than three
years following the date of the budgetary commitment.
2. Without prejudice to any decision taken in accordance with
Article 2(5) of Regulation (EC) No 2667/2000, the Commission
may, within the limits established in Article 54of Regulation (EC,
Euroatom) No 1605/2002, decide to entrust tasks of public autho-
rity, and in particular implementation tasks, to the European
Agency for Reconstruction or other bodies listed in Article 54(2) of
that Regulation. The selection criteria for the bodies listed in Ar-
ticle 54(2)(c) are the following:
- Internationally recognised standing,
- Compliance with internationally recognised systems of mana-
gement and control, and
- Supervision by a public authority of a Member State or by an
international organization / institution.
3. Actions under this Regulation may be implemented by shared
management according to the rules set down in Title Iand II of
part 2 of Regulation (EC, euroatom) No1605/2002.
Article 6
In Article 2 of Regulation (EC) No 2667/2000 the following para-
graph shall be added:
5. The Commission may entrust the Agency with the implemen-
tation of assistance for encouraging the economic development of
the Turkish Cypriot community within the framework of Council
Regulation (EC) No 389/2006 of 27 February 2006 establishing an
instrument of financial support for encouraging the economic
development of the Turkish Cypriot community and amending

260
Regulation (EC) No 2667/2000 on the European Agency for
Reconstruction.
Article 7: Protection of Rights of Natural and Legal Persons
1. The Commission shall ensure that in the implementation of
actions financed under this Regulation the rights of natural or
legal persons including the rights to possessions and property
shall be respected. In this context, the Commission shall act in
accordance with the case law of the European Court of Human
Rights.
2. In order to allow the Member States to convey to the
Commission any information on possible violations of property
rights, the Commission shall submit any draft financing decision
which might affect property rights to the Committee referred to in
Article 3(2) two months before the financing decision is to be
taken.
Article 8: Protection of Community’s financial interests
1. The Commission shall ensure that, when actions financed
under this Regulation are implemented, the financial interests of
the Community are protected against fraud, corruption and any
other irregularities in accordance with Council Regulation (Euro-
atom, EC) No 2988/95 of 18 December 1995 on the protection of
the European Communities' financial interests (2) and Council
Regulation (Euroatom, EC) No 2185/96 of 11November 1996 con-
cerning on-the-spot checks and inspections carried out by the
Commission in order to protect the European Communities'
financial interests against fraud and other irregularities (3), and
with Regulation (EC) No 1073/1999 of the European Parliament
and of the Council of 25 May 1999concerning investigations
conducted by the European Anti Fraud Office (OLAF) (4).
2. For the Community actions financed under this Regulation, the
notion of irregularity referred to in Article 1(2) of Regulation
(Euroatom, EC) No 2988/ 95 shall mean any infringement of a
provision of Community law or any breach of acontractual obli-
gation resulting from an act or omission by an economic operator,
which has, or would have, by an unjustified item of expenditure,
the effect of prejudicing the general budget of the Communities or
budgets managed by them.
3. Any agreements with the beneficiaries shall expressly provide
for the Commission and the Court of Auditors to have the power

261
of audit, on the basis of documents and on the spot, over all con-
tractors and subcontractors who have received Community funds.
Those agreements shall also expressly authorise the Commission
to carry out on-the-spot checks and inspections in accordance
with the procedural provisions of Regulation (Euroatom, EC) No
2185/96.
4. All contracts resulting from the implementation of assistance
shall ensure the rights of the Commission and the Court of
Auditors as provided for in paragraph 3, during and after the
implementation of contracts.
Article 9; Participation in tenders and contracts
1. Participation in the award of procurement or grant contracts
financed under this Regulation shall be open to:
- All natural or legal persons of Member States of the European
Union,
- All natural or legal persons who are nationals of, or legally es-
tablished on the territory of another Member State of the Euro-
pean Economic Area,
- All natural or legal persons who are nationals of, or legally esta-
blished on the territory of Candidate Countries for Accession to
the European Union.
2. Participation in the award of procurement or grant contracts
financed under this Regulation shall be open to all natural or legal
persons who are nationals of, or legally established on the
territory of, any other country than those referred to in paragraph
1 in cases where reciprocal access to their external assistance
has been established.
3. Participation in the award of procurement or grant contracts
financed under this Regulation shall be open to international
organisations.
4. All supplies and materials purchased under a contract financed
under this Regulation must originate from the Community cu-
stoms territory, the areas, or a country eligible under paragraphs
(1) and (2).
5. The Commission may, in duly substantiated cases and on a
case-by-case basis, authorise the participation of natural and
legal persons from other countries or the use of supplies and
materials of different origin.
Article 10: Reporting
262
Each year the Commission shall send to the European Parlia-
ment and the Council a report on the implementation of Commu-
nity assistance under this instrument. The report shall contain
information on the actions financed during the year and on the
findings of monitoring work, and shall give an assessment of the
results achieved in the implementation of the assistance.
Article 11: Event of a settlement
In the event of a comprehensive settlement of the Cyprus
problem, the Council shall, on the basis of a proposal from the
Commission, decide unanimously on the necessary adaptations
to this Regulation.
Article 12: Entry into force
This Regulation shall enter into force on the third day following its
publication in the Official Journal of the European Union. This
Regulation shall be binding in its entirety and directly applicable in
all Member States.
Done at Brussels, 27 February 2006
For the Council - The President: U. Plassnik

DOKUMENT br. 29
RESOLUTION 1986 (2011)
Adopted by the Security Council at its 6554th meeting, on 13 June 2011
The Security Council,
Welcoming the reports of the Secretary-General of 31 May
2011 (S/2011/332) on the United Nations operation in Cyprus and
of 4 March 2011 (S/2011/112) on his mission of good offices in
Cyprus,
Noting that the Government of Cyprus is agreed that in view of
the prevailing conditions on the island it is necessary to keep the
United Nations Peacekeeping Force in Cyprus (UNFICYP)
beyond 15 June 2011,
Echoing the Secretary-General’s firm belief that the responsi-
bility for finding a solution lies first and foremost with the Cypriots
themselves, and reaffirming the primary role of the United Nations
in assisting the parties to bring the Cyprus conflict and division of
the island to a comprehensive and durable settlement,
Welcoming the progress made so far in the fully fledged nego-
tiations, and the leaders’ joint statements including those of 23
May and 1 July 2008,
263
 Expressing concern at the continued slow pace of progress,
stressing that the status quo is unsustainable and strongly urging
the leaders to increase the momentum in the negotiations, parti-
cularly on the core issues, to reach an enduring, comprehensive
and just settlement based on a bi-communal, bi-zonal federation
with political equality, as set out in the relevant Security Council
resolutions,
Emphasizing the importance attached by the international co-
mmunity of all parties engaging fully, flexibly and constructively in
the negotiations, echoing the Secretary-General’s view that a so-
lution is well within reach, and looking forward to decisive pro-
gress in the near future, including leading up to the Secretary Ge-
neral’s meeting with the leaders in July 2011, building on the pro-
gress made to date,
Welcoming the efforts of the Secretary-General to stimulate
progress during his meeting with the two leaders on 26 January
2011, his intention to meet with the two leaders in July 2011, and
noting his intention to submit to the Security Council in July 2011
an updated assessment on the state of the process,
Noting the need to advance the consideration of and discussi-
ons on military confidence building measures, calling for renewed
efforts to implement all remaining confidence building measures,
and for agreement on and implementation of further steps to build
trust between the communities,
Reaffirming the importance of continued crossings of the Green
Line by Cypriots, and encouraging the opening by mutual agree-
ment of other crossing points,
Convinced of the many important benefits for all Cypriots that
would flow from a comprehensive and durable Cyprus settlement,
urging the two sides and their leaders to foster positive public
rhetoric, and encouraging them clearly to explain the benefits of
the settlement, as well as the need for increased flexibility and
compromise in order to secure it, to both communities well in
advance of any eventual referenda,
Considering that undermining the United Nations credibility
undermines the peace process itself,
Highlighting the supportive role the international community will
continue to play in helping the Greek Cypriot and Turkish Cypriot
leaders to exploit fully the current opportunity,

264
 Taking note of the assessment of the Secretary-General that
the security situation on the island and along the Green Line re-
mains stable, and urging all sides to avoid any action which could
lead to an increase in tension, undermine the progress achieved
so far, or damage the goodwill on the island,
Recalling the Secretary-General’s firm belief that the situation in
the buffer zone would be improved if both sides accepted the
1989 aide memoire used by the United Nations,
Noting with regret that the sides are withholding access to the
remaining minefields in the buffer zone, and that demining in Cyp-
rus has ceased as a result, noting the continued danger posed by
mines in Cyprus, and urging rapid agreement on facilitating the
recommencement of demining operations and clearance of the
remaining minefields,
Welcoming the progress and continuation of the important
activities of the Committee on Missing Persons, and trusting that
this process will promote reconciliation between the communities,
Agreeing that active participation of civil society groups is
essential to the political process and can contribute to making any
future settlement sustainable, welcoming all efforts to promote bi-
communal contacts and events including, inter alia, on the part of
all United Nations bodies on the island, and urging the two sides
to promote the active engagement of civil society and the encou-
ragement of cooperation between economic and commercial
bodies and to remove all obstacles to such contacts,
Stressing the need for the Council to pursue a rigorous,
strategic approach to peacekeeping deployments,
Welcoming the intention of the Secretary-General to keep all
peace keeping operations, including those of UNFICYP, under
close review and noting the importance of contingency planning
in relation to the settlement, including recommendations as a-
ppropriate for further adjustments to UNFICYP’s mandate, force
levels and concept of operations, taking into account develop-
ments on the ground and the views of the parties,
Welcoming also the continued efforts of Alexander Downer as
the Secretary-General’s Special Advisor with a mandate to assist
the parties in the conduct of fully-fledged negotiations aimed at
reaching a comprehensive settlement, and the efforts of Lisa
Buttenheim as the Secretary-General’s Special Representative,

265
 Echoing the Secretary-General’s gratitude to the Government of
Cyprus and the Government of Greece for their voluntary contri-
butions to the funding of UNFICYP, and his request for further
voluntary contributions from other countries and organizations,
and expressing appreciation to member states that contribute
personnel to UNFICYP,
Welcoming and encouraging efforts by the United Nations to
sensitize peacekeeping personnel in the prevention and control of
HIV/AIDS and other communicable diseases in all its peacekee-
ping operations,
1. Welcomes the progress made so far in the fully fledged negoti-
ations, and the prospect of further progress in the near future to-
wards a comprehensive and durable settlement that this has
created;
2. Takes note of the report of the Secretary-General (S/2011/112);
3. Recalls Security Council resolution 1953 (2010), and calls
uponthe two leaders to:
(a) intensify the momentum of negotiations, engage in the
process in a constructive and open manner, and work on
reaching convergences on the remaining core issues in
preparation for their meeting with the Secretary-General in July
2011;
(b) improve the public atmosphere in which the negotiations are
proceeding, including by focusing public messages on
convergences and the way ahead, and delivering more
constructive and harmonised messages; and
(c) increase the participation of civil society in the process as
appropriate;
4. Urges the implementation of confidence-building measures,
and looks forward to agreement on and implementation of further
such steps, including military confidence building measures and
the opening of other crossing points;
5. Urges all parties to be more forthcoming in accommodating the
Committee for Missing Persons exhumation requirements
throughout the island including in military areas in the north;
6. Reaffirms all its relevant resolutions on Cyprus, in particular
resolution 1251 (1999) of 29 June 1999 and subsequent reso-
lutions;

266
7. Expresses its full support for UNFICYP and decides to extend
its mandate for a further period ending 15 December 2011;
8. Calls on both sides to continue to engage, as a matter of
urgency and while respecting UNFICYP’s mandate, in consul-
tations with UNFICYP on the demarcation of the buffer zone, and
on the United Nations 1989 aide-memoire, with a view to rea-
ching early agreement on outstanding issues;
9. Calls on the Turkish Cypriot side and Turkish forces to restore
in Strovilia the military status quo which existed there prior to 30
June 2000;
10. Calls on both sides to allow access to deminers and to facili-
tate the removal of the remaining mines in Cyprus within the bu-
ffer zone, and urges both sides to extend demining operations
outside the buffer zone;
11. Requests the Secretary-General to submit a report on imple-
mentation of this resolution, including on contingency planning in
relation to the settlement, by 1 December 2011 and to keep the
Security Council updated on events as necessary;
12. Welcomes the efforts being undertaken by UNFICYP to im-
plement the Secretary-General’s zero tolerance policy on sexual
exploitation and abuse and to ensure full compliance of its perso-
nnel with the United Nations code of conduct, requests the Se-
cretary-General to continue to take all necessary action in this
regard and to keep the Security Council informed, and urges
troop-contributing countries to take appropriate preventive action
including the conduct of pre-deployment awareness training, and
to take disciplinary action and other action to ensure full account-
ability in cases of such conduct involving their personnel;
13. Decides to remain seized of the matter.

267
DOKUMENT br. 30
JOINT DECLARATION, N. ANASTASIADES - D. EROGLU
11 February 2014
1. The status quo is unacceptable and its prolongation will have
negative consequences for the Greek Cypriots and Turkish Cyp-
riots. The leaders affirmed that a settlement would have a positive
impact on the entire region, while first and foremost benefiting
Turkish Cypriots and Greek Cypriots, respecting democratic prin-
ciples, human rights and fundamental freedoms, as well as each
other’s distinct identity and integrity and ensuring their common
future in a united Cyprus within the European Union.
2. The leaders expressed their determination to resume struc-
tured negotiations in a results-oriented manner. All unresolved
core issues will be on the table, and will be discussed interde-
pendently. The leaders will aim to reach a settlement as soon as
possible, and hold separate simultaneous referenda thereafter.
3. The settlement will be based on a bi-communal, bi-zonal
federation with political equality, as set out in the relevant
Security Council Resolutions and the High Level Agreements.
The united Cyprus, as a member of the United Nations and of the
European Union, shall have a single international legal perso-
nality and a single sovereignty, which is defined as the sovere-
ignty which is enjoyed by all member States of the United Nations
under the UN Charter and which emanates equally from Greek
Cypriots and Turkish Cypriots. There will be a single united Cyp-
rus citizenship, regulated by federal law. All citizens of the united
Cyprus shall also be citizens of either the Greek-Cypriot consti-
tuent state or the Turkish-Cypriot constituent state. This status
shall be internal and shall complement, and not substitute in any
way, the united Cyprus citizenship.
The powers of the federal government, and like matters that are
clearly incidental to its specified powers, will be assigned by the
constitution. The Federal constitution will also provide for the resi-
dual powers to be exercised by the constituent states. The consti-
tuent states will exercise fully and irrevocably all their powers,
free from encroachment by the federal government. The federal
laws will not encroach upon constituent state laws, within the
constituent states’ area of competences, and the constituent sta-
tes’ laws will not encroach upon the federal laws within the fede-
268
ral government’s competences. Any dispute in respect thereof will
be adjudicated finally by the Federal Supreme Court. Neither side
may claim authority or jurisdiction over the other.
4. The united Cyprus federation shall result from the settlement
following the settlement’s approval by separate simultaneous
referenda. The Federal constitution shall prescribe that the united
Cyprus federation shall be composed of two constituent states of
equal status. The bi-zonal, bi-communal nature of the federation
and the principles upon which the EU is founded will be safeguar-
ded and respected throughout the island. The Federal constitu-
tion shall be the supreme law of the land and will be binding on all
the federation’s authorities and on the constituent states. Union in
whole or in part with any other country or any form of partition or
secession or any other unilateral change to the state of affairs will
be prohibited.
5. The negotiations are based on the principle that nothing is
agreed until everything is agreed.
6. The appointed representatives are fully empowered to discuss
any issue at any time and should enjoy parallel access to all
stakeholders and interested parties in the process, as needed.
The leaders of the two communities will meet as often as needed.
They retain the ultimate decision making power. Only an agree-
ment freely reached by the leaders may be put to separate simul-
taneous referenda. Any kind of arbitration is excluded.
7. The sides will seek to create a positive atmosphere to ensure
the talks succeed. They commit to avoiding blame games or other
negative public comments on the negotiations. They also commit
to efforts to implement confidence building measures that will
provide a dynamic impetus to the prospect for a united Cyprus.

269
 BILJEŠKA O AUTORIMA

Živorad Simić
Rođen 1950. u Gnjilanu. Završio je Fakultet političkih nauka u Beo-
gradu, smjer: međunarodni odnosi. Zaposlen u Ministarstvu vanjskih
poslova Republike Srbije. Službovao u Ankari, Tirani i Podgorici, a
trenutno na službi u Vukovaru. Godine 2001. objavio knjigu „Cipar:
ujedinjenje ili podjela“.

Aleksandar Janković
Rođen 1972. u Beogradu, gdje je završio Ekonomski fakultet. Do
1998. je radio u privredi, a nakon toga zaposlen u Ministarstvu vanj-
skih poslova Republike Srbije. Službovao u Londonu, Nikoziji i Pe-
kingu.

270