Baterije - Zašto litij-ionska?

- Apple (HR)
https://www.apple.com/hr/batteries/why-lithium-ion/
1.
Prevedi ovu stranicu
Appleova litij-ionska baterija koristi brzo punjenje kako bi brzo dosegnula 80%
kapaciteta, ... Ublažava električnu struju radi produljivanja radnog vijeka baterije.

Na pomolu silicijeva super-baterija

 Nenad Raos
 sri 9.11.2016
 18:58
 42 komentara
 comment

Princip rada litij-ionske baterije je jednostavan. Baterija koju nalazimo u našim mobitelima i laptopima
ima katodu od litija, točnije od njegove slitine s kadmijem ili smjese sa željezovim fosfatom. Pozitivna
elektoda, anoda, napravljena je pak od grafita. Kada se baterija puni litijevi ioni (Li+) putuju od katode
prema anodi gdje se spajaju s elektronima koje su izgubili na katodi. Tako ponovno nastaju litijevi atomi koji
ulaze u kristalnu rešetku grafita, umećući se između slojeva ugljikove heksagonske mreže. Kad se
baterija prazni događa se obratno. Tada litijevi ioni putuju od anode prema katodi, a prate ih elektroni koji
putuju žicom u obliku električne struje, razumije se.

Kapacitet baterije ovisi najviše o tome koliko grafitna anoda može primiti litija. Za vezivanje jednog atoma litija
treba, teoretski, šest atoma ugljika. Kad se to pretvori u masene omjere, proizlazi da na svaki gram litija
dolazi 10 grama ugljika. Drugim riječima, grafitna anoda ne može ni teoretski sadržavati više od 9 % litija.

I tu bi bio kraj priče, da se Yi Cui, američki znanstvenik kineskog podrijetla sa Sveučilišta Stanford, nije
dosjetio da ugljik zamijeni njegovim susjedom u periodnom sustavu elemenata, naime silicijem. Iako je atom
silicija 2,3 puta teži od atoma ugljika, on može vezati čak četiri atoma litija. Drugim riječima sicijeva bi anoda,
naravno teoretski, mogla sadržavati 50 % litija. Kad se uzmu u obzir i druge prednosti silicijeve baterije,
kineski se znanstvenik nada kako će uspjeti napraviti bateriju koja će moći uskladištiti deset puta više
energije od današnjih litij-ionskih baterija. Kako one imaju 700 Wh/l, to bi značilo čitavih 7 kWh/l. Kad se
to prevede u druge jedinice dobiva se 25 MJ/l, a to se već približava ogrijevnoj vrijednosti benzina, koja
iznosi 47,3 MJ/kg.
Tako to stoji - u teoriji. Veliki problem sa silicijevom anodom je da ona pri vezivanju litija povećava volumen tri
do četiri puta. Takva naprezanja silicij teško, zapravo nikako ne podnosi: anoda se pri ciklusima punjenja i
pražnjenja mrvi, a kapacitet baterije opada.

Prije osam godina Cui je pokušao problem mrvljena silicijeve anode riješiti tako što ju je izveo kao skup
nanoniti(nanowires). Nakon deset ciklusa punjenja i pražnjenja, baterija je zadržala 75 % početkog
kapaciteta. Drugo, još bolje tehničko rješenje zove se “šipak” (pomegranate). To ime potpuno odgovara jer su
nanočestice silicija zatvorene u kuglice od grafena (jednoslojnog grafita) promjera 100 nm, da bi se opet
udružile - poput zrna šipka - u “plod” promjera 1-10 μm. U svom električki vodljivom i od prodora elektrolita
zaštićenom kavezu nanočestice silicija mogu povećavati volumen pri primanju litija, a da ne pukne ni “šipkov
plod” ni njegove “sjemenke”.

Zahvaljujući toj tehničkoj inovaciji Cui je sa suradnicima uspio napraviti bateriju koja je očuvala čak 97 %
početnog kapaciteta nakon tisuću ciklusa punjenja i pražnjenja. Ujedno su uspjeli povećati kapacitet
anode na 3050 mAh/g ili 1270 mAh cm-3, čime je više nego dvostruko nadmašila grafitnu elektrodu (600
mAh cm-3). (Za usporedbu olovni akumulator ima kapacitet 10-30 mAh/g te skladišti oko 30 Wh/kg.)

No jedno je teorija, drugo je pokus u laboratoriju, a treće je proizvodnja. Tvrtka Amprius, koju je osnovao
kineski znanstvenik, uložila je više od stotinu milijuna dolara za komercijalizaciju litij-silicijevih baterija. Nešto
se od toga pojavilo i na tržištu. U Kini se proizvode silicijeve baterije temeljene na nanonitima, no one su samo
10 % bolje od klasičnih litij-ionskih baterija. Tvrtka Amprius je izradila poboljšani prototip takvih baterija
- 40 % većeg kapaciteta.

Do baterija koja bi se po količini uskladištene energije mogla mjeriti s benzinom još je dalek put. To ipak ne
obeshrabruje kineskog znanstvenika. “Želim promijeniti svijet, ali se i obogatiti”, kaže doktor Cui dodavši: “Ali
prije svega želim promijenti svijet.” Pa sad…

Zašto litij-ionska?
U usporedbi s tradicionalnim, litij-ionske baterije pune se brže, traju
dulje i imaju veću gustoću napajanja. Zato se sporije prazne i lakše
su. Kad saznaš kako rade, bolje će raditi.
Puni se brzo radi praktičnosti, a
sporo radi dugovječnosti.
Appleova litij-ionska baterija koristi brzo punjenje kako bi brzo dosegnula 80% kapaciteta, a
zatim prelazi na sporije, postupno punjenje. Vrijeme potrebno za dosezanje tih prvih 80%
ovisi o postavkama i vrsti uređaja. Kombinirani postupak punjenja omogućuje ti da se brzo
vratiš u akciju, ali i produljuje radni vijek baterije.

Prva faza: brzo punjenje

Daje ti više napajanja u kraće vrijeme.
0%
80%
100%
Druga faza: sporo punjenje
Ublažava električnu struju radi produljivanja radnog vijeka baterije.

Lako se puni.
Napuni svoju Apple litij-ionsku bateriju kad poželiš. Ne moraš je isprazniti 100% prije
ponovnog punjenja. Litij-ionska baterija tvrtke Apple funkcionira u ciklusima punjenja.
Ciklus punjenja potpun je kad iskoristiš (isprazniš) količinu jednaku 100% kapaciteta baterije
— no ne nužno iz istog punjenja. Na primjer, možeš iskoristiti 75% kapaciteta baterije jednog
dana i napuniti je u potpunosti preko noći. Ako iskoristiš 25% sljedećeg dana, ispraznit ćeš
ukupno 100%, a u dva ćeš dana zaokružiti jedan ciklus punjenja. Za zaokruživanje ciklusa
može biti potrebno i nekoliko dana. Kapacitet bilo koje vrste baterije umanjit će se nakon
određenog broja punjenja. Kod litij-ionskih baterija kapacitet se neznatno umanjuje sa svakim
ciklusom punjenja. Litij-ionske baterije tvrtke Apple osmišljene su tako da zadrže najmanje
80% izvornog kapaciteta tijekom velikog broja ciklusa punjenja, što se razlikuje ovisno o
proizvodu.

Jedan ciklus
Punjenje
+100%
Pražnjenje
-75%
+75%
-25%
+25%

Jedan ciklus punjenja potpun je kad isprazniš 100% kapaciteta baterije.