Professional Documents
Culture Documents
Ljubomir Majdandžić - PRIRUČNIK Za Fotonapon PDF
Ljubomir Majdandžić - PRIRUČNIK Za Fotonapon PDF
financira
Europska unija
FOTONAPONSKI
Osnovni ciljevi ovog programa su pomoć u izgradnji
institucija i vladavine prava, ljudskih prava, uključujući
i temeljna prava, prava manjina, jednakost spolova i
SUSTAVI
nediskriminaciju, administrativne i ekonomske reforme,
ekonomski i društveni razvoj, pomirenje i rekonstrukciju
te regionalnu i prekograničnu suradnju.
Priručnik
Provedbeno tijelo:
Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, Odjel DEFCO
Nositelj projekta:
Srednja škola Oroslavje
Partneri na projektu:
Tehnička škola Ruđera Boškovića u Zagrebu
Grad Oroslavje
Stručni suradnici:
Darko Cobović, dipl. ing.
Goran Nuskern, dipl. ing.
Autor:
Doc. dr. sc. Ljubomir Majdandžić, dipl. ing.
HSUSE – Hrvatska stručna udruga za sunčevu energiju
Izdavač:
Tehnička škola Ruđera Boškovića u Zagrebu
Srednja škola Oroslavje
Tehnički urednik:
Mario Lesar, graf. ing.
Dizajn i promocija:
Culmena d.o.o.
Web adresa:
www.ipa-oie.com
Sadržaj
1. UVOD ............................................................................................. 1
DODATAK ......................................................................................... 43
Karte ozračenosti vodoravne plohe ukupnim sunčevim zračenjem u Republici Hrvatskoj
Ljubomir Majdandžić: Fotonaponski sustavi [Priručnik] 1
1. Uvod
Sunce je glavni izvor elektromagnetskog zračenja koje prolazi atmosferom i neiscrpan je obnov-
ljivi izvor energije. Ono daje energiju koja održava život, pokreće atmosferu i različitim sustavi-
ma gibanja oblikuje vrijeme i klimu.
Danas se smatra da je Sunce nastalo od nakupine međuzvjezdanog plina koja se počela saži-
mati zbog gravitacijskog privlačenja. To je prouzročilo rast temperature te se prvotni izvor energi-
je naziva gravitacijsko sažimanje. Zbog zagrijavanja je plin počeo zračiti i nastalo je "prasnuće".
Potvrdu takve hipoteze možemo naći u zvijezdama koje tek nastaju u oblacima međuzvjezdanog
plina (tzv. protozvijezde). Kako se "prasnuće" sažimalo, u jezgri je rasla gustoća i temperatura, pa
su u određenoj fazi sažimanja nastali uvjeti za početak termonuklearne fuzije vodika u helij. Tako
je stvoren nov izvor energije, Sunce.
Plin koji se u nuklearnim reakcijama počeo još više zagrijavati, dostigao je dovoljan pritisak
da izbalansira gravitacijsko privlačenje i tako zaustavi daljnje sažimanje. Tim procesom nastalo je
Sunce. Procjene starosti Sunca pokazuju da se to zbilo prije oko 5 milijardi godina, a ostaje mu
još toliko dok ne potroši sav raspoloživi vodik za fuziju, što je oko 10 % ukupne količine vodika
na Suncu.
O tome kako su još uvijek burne reakcije na Suncu najbolje govori podatak da svake sekunde
sa sunčeve površine u obliku solarnog vjetra odlazi 3 000 tona. Ako bi na taj način sa Sunca otišla
cjelokupna tvar, bilo bi potrebno 200 000 milijardi godina. Tako dobivena ogromna količina
energije, termonuklearnim reakcijama u unutrašnjosti Sunca, ne samo da je stvorila nužne uvjete
za nastanak i razvoj životnog ciklusa na Zemlji, nego nam je podarila i zalihe energije kojima se
svakodnevno koristimo kao što su ugljen, nafta i prirodni plin.
Uzmemo li u obzir da Sunce samo u jednoj sekundi oslobodi više energije nego što je naša ci-
vilizacija tijekom svojeg razvoja iskoristila, važnost istraživanja energije Sunca i pretvorbe ener-
gije sunčeva zračenja u korisne oblike energije poprima sasvim novu dimenziju s velikom
mogućnošću rješavanja problema energetske krize, koja je u svijetu sve prisutnija.
Na slici 1.1. prikazano je godišnje sunčevo zračenje na površini Zemlje u usporedbi s godišnjom
potrošnjom energije u svijetu, te zalihama fosilnih (ugljen, nafta, plin) i nuklearnih goriva (uran).
zalihe ugljena
zalihe nafte
godišnje sunčevo zalihe urana
zračenje zalihe plina
Snaga sunčevog zračenja iznosi oko 3,8⋅1023 kW, odnosno 3,3⋅1027 kWh/god., od čega samo
mali dio stigne na zemlju pod prostornim kutom od 32', odnosno 0,53°. Do vrha Zemljine atmos-
fere dolazi samo pola milijarditog dijela emitirane energije, tj. oko 1,75⋅1014 kW ili 1,53⋅1018
kWh/god. Ta snaga prelazi više od 100 000 puta snagu svih elektrana na zemlji kad rade punim
kapacitetom. Ogromna je količina energije od sunčeva zračenja. Manje od jednog sunčanog sata
dovoljno je da pokrije cjelokupnu potrebu za energijom gotovo 6,5 milijardi ljudi koji žive na
ovom planetu. (Prikazano malom plavom kockicom na slici 1.1.)
Slika 1.1. zorno pokazuje prirodni potencijal energije sunčeva zračenja. To je velika žuta koc-
ka, koja je 50 puta veća od zbroja svih zaliha fosilnih i nuklearnih goriva. Trenutačno je tehnički
potencijal energije sunčeva zračenja još uvijek veći od svjetske potrošnje energije, koja je prika-
zana malom plavom kockicom.
Unatoč tome da se oko 30 % energije sunčeva zračenja reflektira natrag u svemir, još uvijek
Zemlja od Sunca godišnje dobiva oko 1,07·1018 kWh energije, što je nekoliko tisuća puta više ne-
go što iznosi ukupna godišnja potrošnja energije iz svih primarnih izvora.
Energija koju su apsorbirale atmosfera ili površina Zemlje, pretvara se u toplinsku energiju.
Oko 23 % potroši se za isparavanje i nastajanje oborina u atmosferi, a ostatak, oko 47 %, primi
Zemlja u obliku ogromne količine energije. Zagrijavanje prouzrokuje isparavanje vodenih površi-
na, stvara vjetrove i morske struje i, što je najvažnije, omogućuje život.
Zanimljivo je da se tek tisućitim dijelom energije, koja dolazi do tla, koriste biljke u procesu
fotosinteze za nastajanje biomase, a čovječanstvo se uglavnom koristi energijom koju su biljke
skupljale milijunima godina i to kroz eksploataciju nafte, ugljena ili prirodnog plina. Neznatan dio
energije sunčeva zračenja uzrokuje nastajanje valova i vodenih strujanja u morima i oceanima te
stvaranje vjetra i zračnih strujanja u atmosferi, a također i zanemariv dio služi u fotosintezi za pro-
izvodnju biomase. Udio sunčeve energije na kopnenoj površini iznosi samo jednu petinu, a osta-
tak sunčeve energije apsorbiraju mora i oceani.
Zbog toga kažemo da su svi izvori energije, osobito obnovljivi, samo različite pretvorbe i ob-
lici energije sunčeva zračenja. (Slika 1.2.)
Činjenica je da su konvencionalni izvori energije (ugljen, nafta, plin, nuklearna goriva) ogra-
ničeni i iscrpljivi, a energetski sektor većim je dijelom uzrok emisije SO2, NOx, te osobito stakle-
ničkog plina ugljikova dioksida CO2, koji najvećim dijelom doprinosi globalnom zatopljenju i
klimatskim promjenama. Stoga je prijeko potrebno osigurati sklad suvremenog načina čovjekova
života i stupnja tehnološkog napretka, tehnocivilizacije 21. stoljeća, s prirodom i održivim razvo-
jem, za dobrobit sadašnjih i budućih naraštaja.
Ljubomir Majdandžić: Fotonaponski sustavi [Priručnik] 3
Upravo zbog gore navedenih spoznaja energija se mora dobivati iz novih izvora energije, kao
što su sunčeva energija, energija vjetra, energija malih vodotoka, geotermalna energija, energija
biomase i otpada, energija plime i oseke, energija morskih struja i morskih valova, vodika i sl., što
je važno za gospodarski i energetski sustav svake zemlje. Prijeko je potrebno da ti novi izvori
energije budu u skladu sa zaštitom okoliša i održivim razvojem bez emisije štetnih tvari.
Kako sa stajališta održivog razvoja u energetici moraju biti usklađeni ekonomski i ekološki ci-
ljevi društva, ovom se knjigom želi ukazati na to kako se upravo korištenjem sunčevom energije
može dobiti dovoljna količina prijeko potrebne energije. Tako će se ostvariti gospodarski rast bez
narušavanja ekološkog sustava, kao prirodne zajednice svih živih bića ovog planeta, a prije svih
čovjeka. To ćemo i praktično pokazati.
Sunčeva energija bi, kao izrazito prihvatljiv obnovljivi izvor energije, u bliskoj budućnosti
mogla postati glavni nositelj ekološki održivoga energetskog razvoja. Zbog toga se intezivno is-
tražuju novi postupci i procesi pretvorbe sunčeve energije u električnu, toplinsku ili energiju hla-
đenja, što će biti objašnjeno u sljedećim poglavljima ove knjige.
Konačno, uzmemo li u obzir visoku cijenu klasične energije, a i cijena barela nafte učestalo
raste, stoljetno crpljenje tradicionalnih fosilnih izvora energije, te sve strože ekološke zakone i
propise, možemo zaključiti kako će korištenje sunčeve energije, uz zaštitu okoliša, postati posao
budućnosti.
Tehnički potencijal energije sunčeva zračenja koji padne na neku građevinu (zgradu), slika
1.3., nekoliko je puta veći od potreba takve zgrade za energijom. Na tržištu već postoje tehnički
uređaji i oprema kvalitetne tehničke razine, s prihvatljivom cijenom, za pretvorbu energije sunče-
va zračenja u električnu, toplinsku ili u energiju hlađenja. Time je postignuta udobnost boravka u
takvoj zgradi, smanjen je uvoz energenata, osigurana je sigurna opskrba i znatno je smanjen nega-
tivan utjecaj na okoliš iz energetskog sektora.
Slika 1.3. Ogroman potencijal energije sunčeva zračenja pada na svaku građevinu
djelatvornija njihova primjena, što u konačnici vodi otvaranju novih radnih mjesta u malim i sred-
njim poduzećima. Mnoge su zemlje izradile, i prihvatile, ostvarenje takvih rješenja i ulaganja kao
opću korist i gospodarski isplativo ulaganje, posebno nakon ubrzanoga tehnološkog razvoja i nji-
hove masovne primjene.
Nažalost, trenutačno se Republika Hrvatska, iako ima izrazito povoljne uvjete za uporabu sun-
čeve energije, i to neusporedivo povoljnije od mnogih drugih zemalja, nalazi na samom dnu Eu-
rope po ugrađenom broju takvih sustava, te se može reći da u Hrvatskoj nije iskorištena kompara-
tivna prednost u pogledu pretvorbe energije sunčeva zračenja u električnu, toplinsku ili energiju
hlađenja.
Teoretski potencijal energije sunčeva zračenja daleko je veći od ostalih obnovljivih izvora
energije, kao na primjer biomase, vodenih snaga i snage vjetra, koji su također samo posljedica ili
neki oblik pretvorbe sunčeve energije.
Tehnički iskoristiv potencijal sunčeve energije, dakle onaj koji se danas tehnički i tehnološki
može iskoristiti za pretvorbu energije sunčeva zračenja u električnu, toplinsku ili energiju hlađe-
nja, još je uvijek veći od ukupne svjetske potrošnje energije. (Slika 1.4.)
600
600
tehnički 500
iskoristiv
potencijal,
400
EJ/god.
300
200
100
100 100 30
0
Sunčevo zračenje 1
biomasa vodena snaga snaga vjetra
380
400
310
300
200 135
100
100 50
30
0
0
1 2 3 4 5 6
1960 1980 2000 2020 2040 2060
Slika 1.5. Rast obnovljivih izvora energije i udio u ukupnoj potrošnji energije do 2060.godine
EJ/go
EJ = 1018 J = 280 TWh = 280 ⋅ 109 kWh
1000
900
800
700
600
500
400
300
200
100
2. Fizikalne osnove
2.1. Kristali i podjela
Kristali su čvrsta tijela sastavljena od atoma, iona ili molekula u kojima se ponavlja njihov trodi-
menzionalni raspored s pravilnom međusobnom udaljenošću tvoreći tzv. kristalnu rešetku. Kristali
sa savršeno pravilnom rešetkom idealizacija su dok je u realnoj kristalnoj rešetki geometrijska
pravilnost narušena raznim utjecajima (npr. toplinskim, klizanjem i sl.). Promjena strukture utječe
na mehanička, toplinska, električna i magnetska svojstva kristala.
Materijali važni za izradu fotonaponskih solarnih ćelija mogu doći u obliku monokristala, po-
likristala (multikristala) ili kao amorfne tvari. Ako se čitav aktivni obujam ćelija sastoji od samo
jednog kristala, onda je takva ćelija monokristalna. Ako se u procesu rasta kristala većih dimenzi-
ja formira više kristala (obično zajednički orijentiranih), i iz takva kristalnog bloka izreže pločica
za izradu solarne ćelije, onda takve ćelije nazivamo polikristalnim ili multikristalnim.
Amorfne tvari ne posjeduju pravilan raspored atoma duljeg dosega kao kristali. Obično nasta-
ju ako se rastaljeni materijal vrlo brzo hladi, tako da se molekule ne stignu organizirati u termodi-
namički stabilnija kristalna stanja. Drugi je način da se pravilna kristalna rešetka nekog materijala
ošteti vanjskim utjecajem, npr. usađivanjem (implantacijom) ubrzanih iona koji ih, zbog sudara s
atomima mete, izbacuju iz čvorova rešetke. Pritom će površinski slojevi mete postati amorfni sa-
mo ako je temperatura mete previše niska da bi izbačeni atomi kasnije mogli difundirati natrag na
svoje početne položaje.
Industrijski su važnije tehnologije dobivanja tankih amorfnih filmova putem depozicije ras-
prašivanjem ("sputtering") ili depozicijom iz pare kemijskih reaktanata (CVD) na neke površinu
podloge. Ako se temperatura podloge drži dovoljno niskom, deponirani atomi na površini neće
imati dovoljno energije da difundiraju uzduž površine i nađu na njoj mjesto s uređenom kristal-
nom strukturom. Svaka od ovih tehnika depozicije ima specifičnu temperaturu podloge, ispod
koje se dobiva amorfni film, a naprotiv, zagrijavanjem na više temperature, amorfne tvari prela-
ze u polikristalne.
Ako je veličina kristalića vrlo mala (ispod 2 nm), teško je razlikovati kristalnu od amorfne fa-
ze, jer i amorfne tvari imaju neki pravilan raspored atoma na malu udaljenost (ispod 5 nm). U
graničnom području, između ove dvije faze, nalazi se, posebno kod tankih slojeva silicija, tzv.
nanokristalna faza (nc-Si) ili mikromorfni materijal. Ona također ima amorfnu fazu, ali se unutar
amorfne faze nalaze i sitna kristalna zrnca.
Nanokristalni silicij je jedan od materijala budućnosti za izradu solarnih ćelija. Ima povolj-
nija svojstva od amorfnog silicija (a-Si) zbog veće pokretljivosti elektrona, povećane apsorpcije
fotona u crvenom i infracrvenom području sunčeva spektra i, što je još važnije, zbog znatno ve-
će otpornosti prema degradaciji svojih fotoelektroničkih svojstava. Vrlo je povoljno da se takav
materijal može proizvesti samo mijenjamjem proizvodnin parametara u postojećim pogonima za
depoziciju a-Si, metodom CVD, stimuliranom plazmom (PECVD), pri razmjerno niskim tempe-
raturama.
Prema sposobnosti provođenja električne struje materijale možemo podijeliti na vodiče (meta-
le), poluvodiče i izolatore. Ovdje specifična električna vodljivost može poprimiti veoma velik ras-
pon te za dobre vodiče kao što su metali ona iznosi od 106 do 108 Ω-1m-1, kod izolatora od 10-20 do
10-8 Ω-1m-1, a za poluvodiče je između ovih vrijednosti, tj. od 10-7 do 105 Ω-1m-1.
Širina zabranjenog pojasa energija, odnosno energijska širina zabranjene vrpce (Eg) kod polu-
vodiča iznosi oko 1 eV, kod metala ispod ove vrijednosti, a kod izolatora je veća od 6-10 eV. Kod
izolatora je valentni pojas ispunjen elektronima, vodljivi je pojas prazan i ne postoji gibanje elek-
tričnog naboja primjenom električnog polja. Najviši pojas energija kod metala samo je djelomično
Ljubomir Majdandžić: Fotonaponski sustavi [Priručnik] 7
ispunjen, ili puni pojasevi prekrivaju jedan prazni, a postoji barem jedan valentni elektron po ato-
mu u tim pojasevima. Ti se elektroni mogu slobodno gibati u električnom polju, a kako postoje u
velikom broju, električna vodljivost je velika.
Stanje kod poluvodiča slično je onome kod izolatora, osim što su tamo u značajnijem broju
uvedeni dodatni elektroni i šupljine u kristalu, ali još uvijek manjem od broja prisutnih atoma, pa
je tako i njihova vodljivost manja nego kod metala (vodiča).
Električni vodič je materijal koji obiluje slobodnim elektronima pa stoga dobro provodi elek-
tričnu struju. Električni vodiči mogu biti metali (zlato, srebro, bakar, aluminij i dr.), ugljen za čet-
kice elektromotora i elektroliti (otopine soli, kiselina i lužina).
Električni su izolatori materijali koji gotovo nemaju slobodnih elektrona pa stoga ne provode
električnu struju. Električni izolatori mogu biti neorganskog (porculan, staklo, mramor, azbest i
dr.) ili organskog podrijetla (guma, papir, prešpan, fiber, pamuk, PVC masa i dr.).
T= 0 K T>0K
vodljiva vrpca
Eg
valentna
elektron šupljina
Slika 2.1. Energijski dijagram čistog poluvodiča
Učinci nestehiometrije
Razlog za uvođenje donora i akceptora u elementarne poluvodiče i poluvodičke spojeve, mogu
biti i defekti u kristalnoj rešetki kao što su praznine i međuprostorni atomi. Kod spojeva može do-
ći do nestehiometrije, zbog praznog mjesta u rešetki jedne od komponenti spoja ili zbog viška je-
dne komponente u međuprostornom položaju. Na primjer, u pomalo ionskoj rešetki CdS, donorski
centar može nastati uhvatom jednog ili više elektrona na mjestu anionske praznine sumpora. Kako
je ovdje u suvišku kadmij, da bi se sačuvala električka neutralnost kristala, dva se elektrona moraju
dodati za svaki ion sumpora u manjku. Blizu te praznine postoji čisti pozitivni naboj koji ponovno
privlači dodatne elektrone oko tog centra. Oslobađanjem uhvaćenih elektrona, oni iz praznine ulaze
Ljubomir Majdandžić: Fotonaponski sustavi [Priručnik] 9
u vodljivi pojas i doprinose električnoj vodljivosti (dvostruki donori). Kako je za to potrebna nešto
većae energija ionizacije, donorski nivoi navedenih centara nalaze se zbog atoma primjesa nešto
dublje u zabranjenom pojasu.
n = N c e( f c )
E −E /k T
gdje je:
Nc – gustoća stanja elektrona u vodljivoj vrpci, 1/m3
Ec – energija dna vodljive vrpce, J, eV
Ef – Fermijeva energija, J
k – Boltzmannova konstanta, (1,3806·10-23 J/K)
T – termodinamička temperatura, K
---------------------------------------------------- Ef (F
(Fermijeva energija)
valentna
elektron
elekt šupljina
Slika 2.2. Energijski dijagram za čisti poluvodič
Bitno je svojstvo PN-spoja njegovo ispravljačko djelovanje, tj. lakše vodi struju kad je p-
područje pozitivno, a n-negativno. Tada je napon u propusnom smjeru, a suprotno tome je napon
u zapornom smjeru. Dakle, PN-spoj radi kao dioda, i propušta struju samo u jednom smjeru. Ako
se na PN-spoj priključi izvor vanjskog napona u propusnom smjeru, tako da je pozitivan pol na
10 Implementacija novih kurikuluma: Povećanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije
p-strani a negativan na n-strani, protekne struja elektrona iz n-područja prema p-području i šuplji-
na iz p-područja prema n-području.
Koncentracija šupljina na p-strani ne mora biti jednaka koncentraciji elektrona na n-strani.
Ako je, na primjer, n-strana znatno jače dopirana primjesama od p-strane, bit će znatno jača struja
elektrona preko p-n spoja nego struja šupljina kad je dioda vezana u propusnom smjeru, tako da
dolazi do injekcije elektrona u p-područje.
Veza između vanjskog napona U i jakosti struje Id kroz PN-spoj, tzv. I,U-karakteristika diode,
može se prikazati jednadžbom:
( )
I d = I z eeU / k T − 1
gdje je:
Id – struja diode (jakosti struje kroz PN-spoj), A
Iz – struja zasićenja, A
e – elementarni naboj, (1,602176462 · 10-19 C)
U – električni napon, V
k – Boltzmannova konstanta, (1,3806 · 10-23 J/K)
T – termodinamička temperatura, K
Dakle, fotoni su čestice bez naboja koje se gibaju brzinom svjetlosti co. Energija fotona prika-
zana je Einsteinovom relacijom:
co
E=hv=h
λ
gdje je:
h – Planckova konstanta, (6,625 · 10-34 Js)
v – frekvencija promatranoga elektromagnetskog zračenja, 1/s
co – brzina svijetlosti, (3 · 108 m/s)
λ – valna duljina, μm
svjetlost, hv
antirefleksijski sloj
0,15 mm 2-5 mm
- prednji kontakt u
0,2 μm N- područje obliku rešetke
300 μm P- područje
+ stražnji metalni
kontakt
Slika 2.4. Silicijeva solarna ćelija
U silicijevoj su solarnoj ćeliji, prikazanoj na slici 2.4., na površini pločice P-tipa silicija difun-
dirane primjese, npr. fosfor, tako da na tankom površinskom sloju nastane područje N-tipa polu-
vodiča. Da bi se skupili naboji nastali apsorpcijom fotona iz sunčava zračenja, na prednjoj
površini ćelije nalazi se metalna rešetka koja ne pokriva više od 5 % površine, tako da gotovo ne
utječe na apsorpciju sunčeva zračenja. Stražnja strana ćelije prekrivena je metalnim kontaktom.
Da bi se povećala djelotvornost ćelije, prednja površina ćelije može biti prekrivena prozirnim pro-
turefleksnim slojem koji smanjuje refleksiju sunčeve svjetlosti.
Kada se solarna ćelija osvijetli, na njezinim se krajevima pojavljuje elektromotorna sila, tj.
napon. Tako solarna ćelija postaje poluvodička dioda, tj. PN-spoj, i ponaša se kao ispravljački
uređaj koji propušta struju samo u jednom smjeru.
struja
PN-spoj
U tablici 2.1. dani su temeljni parametri solarnih ćelija, kao napon otvorenog kruga Uok, gus-
toća struje kratkog spoja Jks i stupanj djelovanja ćelije. Izrađeni su uglavnom od materijala koji se
danas koriste za izradu ćelija.
Nova tehnologija, koja uključuje primjenu trakastog silicija, ima prednost što je u procesu pro-
izvodnje izbjegnuta potreba rezanja vafera, čime se gubi i do 50 % materijala. Međutim, kvaliteta
i mogućnost proizvodnje nije takva da bi primjena te tehnologije prevladala u bliskoj budućnosti.
U novoj tehnologiji tankog filma primjenjuju se poluvodiči s tzv. izravnim zabranjenim poja-
som i njihove debljine mogu biti znatno manje, uz bitno manji utrošak materijala, što obećava
nisku cijenu i mogućnost proizvodnje velikih količina ćelija.
Solarne ćelije tankog filma pripadaju trećoj generaciji solarnih ćelija, a postoji nekoliko ekspe-
rimantalnih poluvodičkih materijala poput bakar-indij-galij-selenida (CIGSS), bakar-indij-diselenida
(CIS) ili kadmijeva telurida (CdTe) te organskih materijala, no u masovnu su proizvodnju ušle
solarne ćelije izrađene od tankog filma silicija (TFSi). Izvode se postavljanjem tankih slojeva (fil-
mova) poluvodičkih materijala na podlogu (tzv. supstrat). Takva izvedba solarnih ćelija je vrlo
zahvalna, jer omogućava njihovu fleksibilnost u odnosu na klasične, krute, solarne ćelije, a to
omogućava njihovu širu primjenu. Međutim, njihova je dosadašnja učinkovitost 7 do 10 %, što je
znatno manje od klasičnih silicijevih solarnih ćelija.
Danas se na tržištu mogu naći različite silicijeve solarne ćelije, različitih boja i dimenzija. Uobi-
čajene su dimenzije 10 cm × 10 cm, 12,5 cm × 12,5 cm, 15 cm × 15 cm, 21 cm × 21 cm, (slika 2.7.).
Udio tehnologije tankog filma (amorfni silicij, CdTe, CIS, CIGSS), unatoč znatnim naporima
uloženim u istraživanja, ostao je vrlo skroman, svega oko 6 %. Međutim, snažan rast proizvodnje
solarnih ćelija s kristalnim silicijem može prouzročiti porast cijene i nestašicu sirovog silicija, pa
je moguć i veći proboj tehnologije tankog filma u budućnosti.
Na slici 2.8. prikazana je solarna ćelija od bakar-indij-diselenida (CIS), na slici 2.9. prikazana
je solarna ćelija od amorfnog silicija, a na slici 2.10. solarna ćelija od kadmijeva telurida (CdTe).
Ljubomir Majdandžić: Fotonaponski sustavi [Priručnik] 15
Slika 2.8. Solarna ćelija od Slika 2.9. Amorfna Slika 2.10. Solarna ćelija od
bakar-indij-diselenida (CIS) silicijeva ćelija kadmijeva telurida (CdTe)
Iako su neki znanstvenici zabrinuti zbog mogućeg negativnog utjecaja proizvodnje solarnih
ćelija na okoliš, ta se tehnologija svrstava u tehnologije 21. stoljeća za dobivanje električne ener-
gije. Zabrinutost je prisutna zbog toga što proces proizvodnje nekih fotonaponskih ćelija zahtijeva
otrovne metale poput žive, olova i kadmija, a uz to proces proizvodnje rezultira i stvaranjem ug-
ljikova dioksida koji je staklenički plin i uglavnom je odgovoran za učinak globalnog zatopljenja.
Prema jednoj studiji pod naslovom "Emisije iz fotonaponskog životnog ciklusa" (engl. Emis-
sions from Photovoltaic Life Cycles) postupak proizvodnje i životni ciklus fotonaponskih ćelija
proizvode mnogo manje onečišćenja zraka od tradicionalnih tehnologija s fosilnim gorivima.
To je istraživanje bilo dosta opsežno i istraživači su prikupili podatke o ispuštanju štetnih pli-
nova od 13 proizvođača solarnih ćelija iz Europe i SAD-a u razdoblju od 2004. do 2006. godine.
Istraživanje je uključilo četiri glavna komercijalna tipa solarnih ćelija: polikristalni silicij, monok-
ristalni silicij, trakasti silicij i tanki film kadmijeva telurida (CdTe). Rezultati su tih istraživanja
čak i optimističniji nego što su se znanstvenici nadali i pokazali su da proizvodnja električne
energije iz solarnih ćelija smanjuje količinu onečišćenja zraka za oko 90 % u odnosu na proizvod-
nju iste količine električne energije korištenjem fosilnih goriva. Zaključak je studije, ukupno gle-
dajući, da sve fotonaponske tehnologije pridonose znatno manjim štetnim ispuštanjima po kWh
od tradicionalnog načina proizvodnje električne energije pomoću fosilnih goriva.
Studija je također pokazala da tehnologija tankog filma kadmijeva telurida (engl. thin-film ca-
dmium telluride) ima najmanju emisiju štetnih plinova u životnom ciklusu, većinom zbog toga što
je utrošak energije za proizvodnju takvog modula najmanji od svih fotonaponskih modula.
Izrada solarnih ćelija je dosta složen tehnološki proces, pa je stoga cijena solarnih ćelija još
uvijek dosta visoka. Međutim, posljednjih godina cijena solarnih ćelija pada, a poboljšavaju im se
16 Implementacija novih kurikuluma: Povećanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije
kristalni silicij
(kvarcni pijesak) gotova
solarna ćelija
proizvodnja
kristalnog silicija
spajanje
Tiegelziehovim ili
solarnih ćelija
Czochralskijevim
procesom
laminiranje
(laminat)
oblikovanje
ingota
postavljanje
solarnih ćelija
u okvir
rezanje ingota
na vafere
gotov
solarni modul
difuzija fosfora
(dobivanje
PN-spoja)
sitotisak
(stražnji i prednji solarni moduli
kontakt) u primjeni
izravno
bez pohrane sa pohranom hibridni sustavi priklju čeni
na javnu mrežu
DC samostalni pomo ću
sustavi gorivnih član.
Fotonaponski sustavi koji nisu priključeni na mrežu, odnosno samostalni sustavi, mogu biti sa
ili bez pohrane energije, što će ovisiti o vrsti primjene i načinu potrošnje energije, i hibridni susta-
vi koji mogu biti s vjetroagregatom, kogeneracijom, dizelskim generatorom ili gorivnim člancima.
Fotonaponski sustavi priključeni na javnu elektroenergetsku mrežu mogu biti izravno priklju-
čeni na javnu elektroenergetsku mrežu ili priključeni na javnu elektroenergetsku mrežu preko ku-
ćne instalacije.
trošila
akumulator
ispravljač ac/dc
DC sabirnica
izmjenjivač dc/ac
regulatori punjenja
akumulatori
Kod tih sustava se električnom energijom proizvedenom solarnim modulima ili vjetroagrega-
tom, prvotno napajaju trošila, a višak energije se pohranjuje u tzv. solarne akumulatore. U slučaju
Ljubomir Majdandžić: Fotonaponski sustavi [Priručnik] 19
da ne postoje uvjeti za proizvodnju električne energije solarnim modulima ili vjetroagregatom,
izvor za napajanje istosmjernih ili izmjeničnih trošila će biti akumulator. U slučaju da ni akumula-
tor više nema energije za napajanje trošila, uključuje se generator na dizel ili biodizel gorivo.
Na slici 3.3. prikazana je shema samostalnog hibridnog fotonaponskog sustava s generatorom
za napajanje trošila na istosmjernu (dc) ili izmjeničnu struju (ac).
Slika 3.4. Fotonaponski sustav priključen na javnu mrežu preko kućne instalacije
Fotonaponski moduli (1), spojeni serijski ili serijski-paralelno, proizvode istosmjernu struju i
međusobno su povezani kabelima u nizove, tzv. višekontaktnim (engl. multi contact) konektor-
skim sustavom. Svi kabeli koji dolaze od nizova fotonaponskih modula uvode se u razdijelni or-
20 Implementacija novih kurikuluma: Povećanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije
marić modula (2) odnosno spojnu kutiju nizova modula sa svom zaštitnom opremom, ponajprije
odvodnicima prenapona i istosmjernim prekidačima. Iz razdijelnog ormarića se dovodi od svake
grupe fotonaponskih modula, razvode kabelima istosmjernog razvoda (3) preko glavne sklopke za
odvajanje (4) prema solarnim izmjenjivačima (5). Solarni izmjenjivači pretvaraju istosmjernu
struju solarnih modula u izmjenični napon reguliranog iznosa i frekvencije, sinkroniziran s napo-
nom i frekvencijom mreže, te se nastala izmjenična struja prenosi kabelima izmjeničnog razvoda
(6) do kućnog priključka na elektroenergetsku mrežu, odnosno električnog ormarića, gdje su
smještena brojila električne energije. Brojila električne energije (7), smještena u ormariću brojila,
registriraju proizvedenu energiju predanu u mrežu i potrošenu energiju preuzetu iz mreže.
Fotonaponski sustav priključen na javnu mrežu preko kućne instalacije je u paralelnom pogo-
nu s distribucijskom mrežom, a namijenjen je za napajanje trošila u obiteljskoj kući, a višak elek-
trične energije odlazi u elektrodistribucijsku mrežu.
Kad solarni moduli ne proizvode dovoljno električne energije, napajanje trošila u kućanstvu
nadopunjuje se preuzimanjem energije iz mreže, slika 3.5. S obzirom na to da instalirani fotona-
ponski sustavi priključeni na javnu mrežu preko kućne instalacije proizvode najviše električne
energije sredinom dana, oni podmiruju vlastite potrebe i dobrim dijelom rasterećuju elektroener-
getski sustav, što može biti od velike važnosti u područjima gdje je slaba elektroenergetska mreža.
Više fotonaponskih modula koji mogu biti serijski i/ili paralelno povezani oblikuju tzv. solarni
generator određene nazivne snage koja se označava u Wp, kWp ili MWp. Fotonaponski moduli
proizvode istosmjernu struju dc (engl. direct current), obično s naponom 12 ili 24 V. Solarni
izmjenjivači, slika 3.6., pretvaraju istosmjernu struju modula u izmjeničnu, sinkroniziranu s napo-
nom i frekvencijom mreže.
Ljubomir Majdandžić: Fotonaponski sustavi [Priručnik] 21
U većini se zemalja Europske unije, s obzirom na instaliranu snagu, fotonaponski sustavi prik-
ljučeni na javnu elektroenergetsku mrežu preko kućne instalacije mogu podijeliti na one do 30 kW,
od 30 kW do 100 kW i preko 100 kW. U Republici Hrvatskoj za sada vrijedi podjela prema insta-
liranoj snazi do 10 kW, od 10 kW do 30 kW i preko 30 kW.
Slika 3.7. Salem, SAD, snaga 8,4 kWp Slika 3.8. Zermatt, Švicarska, snaga 11,5 kWp
Slika 3.11. Zračna luka u Münchenu, Slika 3.12. Proizvodna hala, Memmingen,
snaga 475 kWp Njemačka, snaga 950 kWp
Za ugradnju većih fotonaponskih sustava na raspolaganju su velike kose ili ravne površine
stambenih građevina, proizvodnih hala, sportskih dvorana, ugostiteljskih objekata i sl. Na slici
10.12. prikazani su fotonaponski moduli na proizvodnoj hali u Memmingenu, u SR Njemačkoj,
instalirane snage 950 kWp, a na slici 3.13. prikazan je jedan fotonaponski solarni krov u mjestu
Rivesaltes u Francuskoj instalirane snage 850 kWp. Ovdje treba istaknuti i dvoranu za audijencije
pape Pavla VI. u Vatikanu, snage 220 kWp, slika 3.14.
Slika 3.13. Solarni krov, Rivesaltes, Slika 3.14. Papina prijemna dvorana,
Francuska, snaga 850 kWp Vatikan, snaga 220 kWp
fotonaponski moduli
izmjenjivač dc/ac
brojilo predane
električne energije javna
elektroenergetska
mreža
Slika 3.16. Solarni park, Heusden, Slika 3.17. Solarna elektrana, Villar de Cuenca,
Belgija, snaga 4,7 MWp Španjolska, snaga 9,8 MWp
Slika 3.18. Solarni park Zeithain, Slika 3.19. Solarni park Almeria,
u Njemačkoj, snaga 12 MWp u Španjolskoj, snaga 15 MWp
24 Implementacija novih kurikuluma: Povećanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije
Jedan veći solarni park izravno priključen na javnu elektroenergetsku mrežu prikazan je na
slici 3.18. Taj solarni park, nazvan "Zeithain", nalazi se u mjestu Zeithain u saveznoj državi Sach-
sen u Njemačkoj i ima instaliranu snagu 12 MWp. Na slici 3.19. prikazan je solarni park "Almeria"
koji se nalazi u istoimenom mjestu u Španjolskoj, a nazivne je snage 15 MWp.
Slika 3.20. Solarni park Waldpolenz, Slika 3.21. Solarni park Lieberoser,
Brandis, Njemačka, snaga 40 MWp Turnow-Preilack, Njemačka, snaga 53 MWp
Na slici 3.21. prikazana je fotonaponska elektrana snage 53 MWp, nazvana Solarni park Lie-
beroser Heide, do sada najveća u Njemačkoj. Nalazi se u mjestu Turnow-Preilack, na nekadaš-
njem vojnom poligonu u Brandenburgu. Očekuje se godišnja proizvodnja od 52 milijuna kWh
električne energije i pri tome će se uštedjeti preko 30 000 tona ugljikova dioksida. Cijena investi-
cije iznosila je 160 milijuna eura.
Slika 3.22. Primjeri ugradnje fotonaponskih modula od tankog filma kadmijeva telurida (CdTe)
Ljubomir Majdandžić: Fotonaponski sustavi [Priručnik] 25
Očekuje se da će cijena fotonaponskih modula od tankog filma, zbog znatno manjeg utroška ma-
terijala za izradu ćelija i mogućnosti proizvodnje velikih količina ćelija, daleko brže padati u odnosu
na fotonaponske module od monokristalnog i polikristalnog silicija. To će prema prognozi Europs-
kog udruženja industrije fotonapona (EPIA), zacijelo u budućnosti povećati udio ugrađenih fotona-
ponskih modula tankog filma sa skromnih 10 % na predviđenih 25 % do 2013. godine
Na slici 3.23. prikazana je građevina koja na svome pročelju ima ugrađene fotonaponske mo-
dule od polikristalnog silicija, a na slici 3.24. prikazana je zgrada koja na svome pročelju ima ug-
rađene solarne module od solarnih ćelija tankog filma bakar-indij-diselenida (CIS).
Slika 3.25. Toranj dizala od providnih Slika 3.26. Zgrada Udruženja za gradnju
solarnih modula, Kulturni centar, drvetom, moduli staklo-staklo i izolacijsko
Constance, Švicarska staklo, München, Njemačka
26 Implementacija novih kurikuluma: Povećanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije
Na slici 3.25. prikazan je toranj dizala Kulturnog centara Constance u Švicarskoj, koji na juž-
nom pročelju tornja ima ugrađene providne (transparentne) module od solarnih ćelija bez protu-
reflektirajućeg zaštitnog sloja, a na slici 3.26. prikazana je zgrada Njemačkog udruženja za
gradnju drvetom sa sjedištem u Münchenu u Njemačkoj, s pročeljem od ugrađenih solarnih modu-
la u tehnologiji staklo-staklo i izolacijsko staklo.
Slika 3.27. Zgrada čije je pročelje Slika 3.28. Stubište tornja zgrade
obloženo solarnim modulima, Ceramique, providni moduli s izolacijskim
Kobe, Japan staklom, Maastricht, Nizozemska
Na slici 3.27. prikazana je jedna zgrada čije je pročelje obloženo solarnim modulima u gradu
Kobe u Japanu, a na slici 3.28. prikazano je stubište tornja zgrade Ceramique u Maastrichtu u Ni-
zozemskoj na kojemu su ugrađeni providni moduli s izolacijskim staklom.
Slika 3.29. Krov Epiphanias krstionice, Slika 3.30. Zimski vrt s poluprovidnim
Hannover, Njemačka modulima od tankog filma
Ljubomir Majdandžić: Fotonaponski sustavi [Priručnik] 27
Znamo da na pročelja zgrada kao i na krovove (ravne ili kose), tijekom cijele godine dolazi
velika količina sunčeva zračenja koja se može iskoristiti za dobivanje električne energije. Dakle,
pročelja i krovovi u budućnosti neće samo štititi od vjetra i padalina, nego će postati i sustavi za
proizvodnju toplinske i električne energije.
Na slici 3.29. prikazan je krov krstionice Epiphanias u Hannoveru u Njemačkoj, koji se sastoji
od modula s izolacijskim staklom, a na slici 3.30. prikazan je jedan zimski vrt s poluprovidnim
(engl. semi-transparent) modulima od tankog filma amorfnog silicija [120].
Na slici 3.31. prikazan je krov staračkog doma u Strassenu u Luksemburgu, koji se sastoji od
modula s izolacijskim staklom, a na slici 3.32. prikazan je krov Sveučilišta za primijenjenu zna-
nost u Bonnu u Njemačkoj, izveden od modula s izolacijskim staklom.
Na slici 3.33. prikazan je krov koji se sastoji od modula izrađenih u tehnologiji staklo-staklo,
Akademije za usavršavanje Ministarstva unutarnjih poslova Njemačke u saveznoj državi Rhine-
Westphalia, a na slici 3.34. prikazan je krov Informacijskog centra za ekološku gradnju u gradu
Boxtelu u Nizozemskoj, koji se također sastoji od izvedenih modula u tehnologiji staklo-staklo.
28 Implementacija novih kurikuluma: Povećanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije
Slika 3.35. Manja nadstrešnica od Slika 3.36. Mjesta za parkiranje većeg trgovačkog
fotonaponskih modula centra s fotonaponskim modulima
Slika 3.37. Autocesta (A 92) u dužini 1,2 km Slika 3.38. Autocesta sa 100 kW
sa 600 kW FN modula, Njemačka FN modula, Švicarska
Na slici 3.38. je prikazan je dio autoceste u Švicarskoj, s ugrađenih 100 kW fotonaponskih mo-
dula za proizvodnju električne energije i predaju u elektroenergetsku mrežu.
Slika 3.39. Fotonaponski moduli na krovu Slika 3.40. Fotonaponski moduli na zvoniku
crkve kao zaštićenoga kulturnog dobra crkve, Steckborn, Švicarska
Slika 3.43. Fotonaponski sustav, Slika 3.44. Fotonaponski sustav kuće Stilin,
Metković, snaga 9,69 kWp Zagreb, snaga 36,1 kWp
Slika 3.45. Solarni krov u Španskom, Slika 3.46. Solarna elektrana u Rijeci,
Zagreb, snaga 9,59 kWp snaga 9,9 kWp
bakar-indij-diselenid (CIS) 9 m2 – 11 m2
amorfni silicij 14 m2 – 20 m2
km2
120000
105218
110000
100000
90000
80000
70000
60000
50000
40000 36422
30000 28328
20000
8094
10000
2832
0
Solar Vjetar 1
Biomasa Nafta Plin
Slika 3.48. Usporedba potrebne površine za proizvodnju električne energije iz različitih izvora
Bez obzira na to je li riječ o fotonaponskom sustavu izravno spojenom na javnu mrežu ili spo-
jenom na javnu mrežu preko kućne mreže, najvažnija i trenutačno najskuplja komponenta cijelog
sustava su fotonaponski moduli.
Ostale komponente fotonaponskog sustava (spojna kutija sa zaštitnom opremom, kabeli isto-
smjernog razvoda, glavna sklopka za odvajanje, izmjenjivač dc/ac, kabeli izmjeničnog razvoda,
brojila predane i preuzete električne energije) još su uvijek ispod 50 % od ukupne investicije.
Na slici 3.49. prikazan je udio cijene modula u ukupnoj cijeni fotonaponskog sustava iz 2004.
godine, kao i realna predviđanja od 2010. godine do 2050. godine. U 2004. godini cijena modula
iznosila je oko 3 eura po vatu vršne snage (€/Wp), dok je ostatak sustava, odnosno ostale kompo-
nente fotonaponskog sustava, iznosio oko 2 €/Wp.
Tijekom idućeg razdoblja jasno se vidi da će cijena fotonaponskih modula, kao i ostalih kom-
ponenti sustava padati. Tako će 2020. godine cijena modula iznositi oko 1 €/Wp dok će isto toliko
iznositi i ostale komponente fotonaponskog sustava. Već 2030. godine cijene će pasti za 50 % u
odnosu na 2020. godinu, tako da će cijena modula iznositi oko 0,5 €/Wp, koliko i ostale kompo-
nente fotonaponskog sustava.
Dugoročno se predviđa da će ukupna cijena fotonaponskog sustava (moduli i ostala oprema
sustava) iznositi oko 0,5 €/Wp, što će dati daleko najpovoljniju proizvodnu cijenu električne ener-
gije u odnosu na bili kojo izvor energije, bio on obnovljiv ili neobnovljiv.
32 Implementacija novih kurikuluma: Povećanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije
6
Ostatak sustava
€/Wp
Moduli
5
0
2004 2010 2020 2030 2050
Glavno izjednačenje potencijala obuhvaća cijeli objekt, a izvodi se zbog sprječavanja unošenja
opasnih vanjskih potencijala u objekt, zbog sprječavanja pojave razlike potencijala u objektu u
kojem uvijek postoji velik broj instalacija s vodljivim dijelovima koje nije moguće međusobno
izolirati. Kada se u zgradi izvede glavno izjednačenje potencijala, cijela zgrada čini jedan siguran
sustav u kojemu je mala vjerojatnost pojave opasnih napona dodira. U svakom objektu mora pos-
tojati sabirnica za izjednačenje potencijala i na nju se spajaju svi vodljivi dijelovi: zaštitni vodiči
PE, PEN vodiči i glavni zemljovod, uzemljenja, cijevi i metalni dijelovi drugih instalacija u zgradi
kao i metalni dijelovi konstrukcije zgrade. Glavno se izjednačenje potencijala izvodi vodičima čiji
presjek ne smije biti manji od polovice presjeka najvećega zaštitnog vodiča u objektu, ni manji od
6 mm2 za Cu, a ne mora biti ni veći od 25 mm2 za Cu.
26000
24000 22893
snaga, MW
22000
20000
18000
15677
16000
14000
12000
10000 9360
8000 6929
6000 5323
3924
4000 2823
1761 2229
2000 1166 1428
0
1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009
Ostatak svijeta; 6%
Južna Koreja; 2%
USA; 7%
Japan; 7%
Europa; 78%
U svijetu je 2009. godine instalirano 7,2 GW fotonaponskih sustava. Ovome je znatan doprinos
dalo snažno razvijeno europsko tržište fotonaponske tehnologije. U Europskoj uniji instalirano je
2009. godine 5,6 GW, što je 78 % ukupno instaliranih fotonaponskih sustava te godine u svijetu.
U Europi dominira Njemačka, koja je 2009. godine instalirala novih 3800 MW, što je 53 %
fotonaponskih sustava instaliranih u svijetu, odnosno 68 % instaliranih fotonaponskih sustava u
Europi te godine. Njemačka, s ukupno 10 000 MW fotonaponskih sustava, uvjerljivo je na prvom
mjestu, ne samo u Europi nego i u svijetu.
Iza Njemačke s 3800 MW u 2009. godini dolazi Italija sa 730 MW, Češka Republika s 411 MW,
Belgija s 292 MW, Francuska s 185 MW itd. (Tablica 3.1.)
Ljubomir Majdandžić: Fotonaponski sustavi [Priručnik] 37
Tablica 3.1. Godišnji pregled i udjeli pojedinih zemalja u tržištu fotonaponskih sustava do 2014. godine
Zemlja Oznaka 2007. 2008. 2009. 2010.P 2011. P 2012. P 2013. P 2014. P
Belgija EPIA* 18 50 292 140 160 200 220 240
EPIA** 200 220 240 260 280
Bugarska EPIA* 0 2 7 15 40 60 80 100
EPIA** 20 100 150 200 250
Češka EPIA* 3 51 411 900 100 130 150 175
EPIA** 1000 425 450 475 500
Francuska EPIA* 11 46 185 500 540 580 620 660
EPIA** 700 860 1100 1200 1300
Njemačka EPIA* 1107 2002 3800 3000 3000 3000 4000 4000
EPIA** 4500 4000 4000 5000 5500
Grčka EPIA* 2 11 36 100 125 145 165 190
EPIA** 115 250 400 450 585
Italija EPIA* 70 338 730 900 950 1000 1100 1200
EPIA** 1200 1250 1500 1750 2000
Portugal EPIA* 14 50 32 70 75 80 85 90
EPIA** 100 150 180 220 250
Španjolska EPIA* 560 2605 69 600 500 550 605 675
EPIA** 650 750 820 940 1060
UK EPIA* 4 6 10 20 80 150 200 250
EPIA** 40 100 200 350 500
Ostatak EPIA* 16 92 46 45 100 200 300 400
Europe EPIA** 190 300 650 950 1250
Ukupno EPIA* 1806 5252 5618 6290 5670 6095 7525 7980
EU EPIA** 8715 8405 9690 11795 13475
Kina EPIA* 20 45 160 160 250 300 400 600
EPIA** 600 1000 1250 1800 2500
Indija EPIA* 20 40 30 50 100 150 200 250
EPIA** 300 500 700 900 1500
Japan EPIA* 210 230 484 700 900 1000 1100 1200
EPIA** 1200 1800 2000 2200 2400
SAD EPIA* 207 342 477 600 1200 1500 2000 3000
EPIA** 1000 2000 3000 4500 6000
Ostatak EPIA* 168 373 447 380 400 480 590 700
svijeta EPIA** 900 1700 2450 3400 4100
Ukupno EPIA* 625 1030 1598 1890 2850 3430 4290 5750
bez EU EPIA** 4000 7000 9400 12800 16500
UKUPNO EPIA* 2430 6283 7216 8180 8520 9515 11825 13810
EPIA** 12715 15405 19090 24595 29975
EPIA – European Photovoltaic Industry Association (Europsko udruženje industrije fotonapona)
EPIA* – umjereni rast
EPIA** – politička potpora
2010.P do 2014.P – procijenjene vrijednosti
U tablici 3.1. ujedno je dana i projekcija razvoja fotonaponske tehnologije Europskog udruže-
nja industrije fotonapona (EPIA) od 2010. do 2014. godine sa umjerenim i ubrzanim rastom, uz
političku potporu parlamenata. Vidljivo je da se uz političku potporu, koja i sada postoji u većini
zemalja, može očekivati 2014. godine novih 30 GW fotonaponskih sustava, dok bi to uz umjereni
rast iznosilo svega 14 GW.
U slučaju veće političke odgovornosti prema globalnom zatopljenju i klimatskim promjenama
te uz političku potporu fotonaponskim tehnologijama, europsko bi tržište fotonapona zabilježilo
rast sa 5,6 GW u 2009. godini na 13,5 GW u 2014. godini.
38 Implementacija novih kurikuluma: Povećanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije
Baza podataka za mediteranske zemlje, Afriku i jugozapadnu Aziju sadrži prve dvije grupe ra-
zina kao i za Europu (geografski podaci i klimatski podaci) ali rezolucije 2 × 2 km.
Ljubomir Majdandžić: Fotonaponski sustavi [Priručnik] 39
Pomoću simulacijskog programa PVS razvijenog na Fraunhofer institutu za solarnu energiju
(engl. Fraunhofer Institute for Solar Energy Systems ISE) u Freiburgu, u Njemačkoj, može se si-
mulirati rad fotonaponskog sustava, koristeći ulazne parametre lokacije na kojoj je instaliran FN
sustav, odabrane module i izmjenjivač dc/ac. (Slika 4.1)
Navedeni program proračunava, za određenu lokaciju, koliko električne energije može dati in-
stalirani fotonaponski sustav, koliko se od toga može izravno iskoristiti, koliko se električne ener-
gije predaje u mrežu, koliki je solarni stupanj pokrivanja u odnosu na potrošnju električne energije
te koliko energije treba uzeti iz mreže da bi se zadovoljile energetske potrebe zgrade, ako se radi o
FN sustavu priključenom na javnu elektroenergetsku mrežu preko kućne instalacije.
Navedeni program provodi simulaciju za određenu lokaciju na temelju ulaznih parametara FN
sustava (snaga FN generatora, vrsta modula, kut nagiba, tip i snaga izmjenjivača dc/ac) i godišnje
potrošnje zgrade prema dijagramu opterećenja. Nakon provedene simulacije dobiva se izvješće s
rezultatima simulacije. Ti su rezultati mjesečne i godišnje prosječne veličine sunčeva zračenja na
horizontalnu plohu, sunčeva zračenja na kut nagiba krova, stupnja djelovanja FN sustava, stupnja
djelovanja dc/ac izmjenjivača, omjera učinkovitosti i solarni stupanj pokrivanja.
Slično simulacijskom programu PVS radi i simulacijski program PV*SOL koji je razvila tvrt-
ka Valentin Energie Software GmbH iz Berlina, čiji je glavni izbornik dan na slici 4.2.
Slika 4.3. prikazuje izbornik odabira vrste i broja modula za određenu lokaciju na kojoj je in-
staliran fotonaponski sustav, kao i kut nagiba i azimut modula simulacijskog programa Sunny De-
sign; V1.31 tvrtke SMA iz Njemačke. Bitno je napomenuti da se za lokaciju mogu odabrati razne
zemlje i gradovi diljem Europe i svijeta. Također se mogu uzeti različite vrste modula od različitih
proizvođača te s određenim brojem fotonaponskih modula dobiti željenu snagu FN sustava.
Navedeni programi uglavnom provode simulaciju, tj. dimenzioniranje fotonaponskog sustava
za određenu lokaciju, na temelju ulaznih parametara sustava, kao što su snaga FN generatora, vrs-
ta modula i kut nagiba modula, vrsta i snaga izmjenjivača. Nakon provedene simulacije dobiva se
završno izvješće s rezultatima simulacije.
40 Implementacija novih kurikuluma: Povećanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije
Slika 4.3. Odabir modula simulacijskim programom Sunny Design; V1.31, SMA
Est
PR =
EFN
gdje je:
Est – stvarno dobivena energija iz fotonaponskog sustava, kWh
EFN – dobivena energija iz fotonaponskih modula, kWh
e Dobivena energija iz fotonaponskih modula:
EFN = EZ ⋅η m ⋅ Am kWh
gdje je:
EZ – upadna energija sunčeva zračenja na module, kWh/m2
ηm – stupanj djelovanja modula
Am – površina modula, m2
Ljubomir Majdandžić: Fotonaponski sustavi [Priručnik] 41
Primjer:
Fotonaponski moduli površine 80 m2 postavljeni su na krov građevine pod kutom 30° i azimutom
0°. Stupanj je djelovanja modula ηm = 0,13. Omjer učinkovitosti PR iznosi 80 %. Koliko će godi-
šnje električne energije dati fotonaponski sustav nazivne snage 10 kWp ako je instaliran u Zagre-
bu, Zadru, Varaždinu, Splitu, Sisku, Rijeci, Puli, Osijeku, Hvaru i Dubrovniku te koliko iznosi
specifična godišnja proizvedena električna energija za navedene gradove?
Rješenje:
Za navedene gradove uzet ćemo srednju dnevnu ozračenost prema jugu nagnute plohe pod kutom
od 30° i azimutom 0° (vidi Majdandžić; Solarni sustavi – Teorijske osnove, projektiranje, ugrad-
nja i primjeri izvedenih projekata pretvorbe energije sunčevog zračenja u električnu, toplinsku i
energiju hlađenja, Nakladnik Graphis d.o.o., Zagreb). Grubo možemo uzeti upadnu energiju sun-
čeva zračenja za navedene gradove sa karte srednje godišnje ozračenosti vodoravne plohe ukup-
nim sunčevim zračenjem u Republici Hrvatskoj (vidi: Dodatak).
Temeljem zadanih parametara, a pomoću gore navedenih jednadžbi, možemo izračunati elek-
tričnu energiju koju će godišnje dati fotonaponski sustav nazivne snage 10 kWp instaliran u neko-
liko gradova u Republici Hrvatskoj. Ti su rezultati, kao i specifična godišnja proizvedena elek-
trična energija za navedene gradove, prikazani u tablici 4.1.
Tablica 4.1. Dobivena električna energija iz fotonaponskog sustava nazivne snage 10 kWp
instaliranoga u nekoliko gradova u Republici Hrvatskoj
upadna energija dobivena energija dobivena el. energija specifična godišnja
sunčeva zračenja na iz fotonaponskih iz fotonaponskog proizvedena
grad nagnute module, modula, sustava, el. energija
EZ, kWh/m2 EFN, kWh Est, kWh kWh/kWp
Zagreb 1 370 14 248 11 398 1 140
Zadar 1 660 17 264 13 811 1 381
Varaždin 1 330 13 832 11 066 1 107
Split 1 720 17 888 14 310 1 431
Sisak 1 350 14 040 11 232 1 123
Rijeka 1 470 15 288 12 230 1 223
Pula 1 580 16 432 13 146 1 315
Osijek 1 370 14 248 11 398 1 140
Hvar 1 780 18 512 14 810 1 481
Dubrovnik 1 710 17 784 14 227 1 423
Napomena:
Ovo vrijeme otplate vrijedi u slučaju da su uložena vlastita financijska sredstva, a ako su sredstva
dobivena od banke, vrijeme otplate fotonaponskog sustava u tom slučaju kreće se između 8 i 12
godina, ovisno o dogovorenim kamatama.
Ljubomir Majdandžić: Fotonaponski sustavi [Priručnik] 43
Dodatak
Karte ozračenosti vodoravne plohe ukupnim sunčevim zračenjem u Republici Hrvatskoj
Provedbeno tijelo:
Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, Odjel DEFCO
Nositelj projekta:
Srednja škola Oroslavje
Partneri na projektu:
Tehnička škola Ruđera Boškovića u Zagrebu
Grad Oroslavje
Stručni suradnici:
Darko Cobović, dipl. ing.
Goran Nuskern, dipl. ing.
Autor:
Doc. dr. sc. Ljubomir Majdandžić, dipl. ing.
HSUSE – Hrvatska stručna udruga za sunčevu energiju
Izdavač:
Tehnička škola Ruđera Boškovića u Zagrebu
Srednja škola Oroslavje
Tehnički urednik:
Mario Lesar, graf. ing.
Dizajn i promocija:
Culmena d.o.o.
Web adresa:
www.ipa-oie.com
Ovaj projekt
financiran je od
Europske unije
FOTONAPONSKI
Osnovni ciljevi ovog programa su pomoć u izgradnji
institucija i vladavine prava, ljudskih prava, uključujući
i temeljna prava, prava manjina, jednakost spolova i
SUSTAVI
nediskriminaciju, administrativne i ekonomske reforme,
ekonomski i društveni razvoj, pomirenje i rekonstrukciju
te regionalnu i prekograničnu suradnju.
Priručnik