Voltaire

Naslov

Biblioteka IQ - Knjiga druga

Urednik
Nikola Navračić

prijevodu Dušanke Amanovic

priredila i
dr. Natalija Topić Popović

Izdavač

izdavača
Nikola Navračić

i korektura

Grafički urednik
Roman

Priprema za tisak i

Tisak i uvez
Tiskara
 Voltaire

Candide

Prema prijevodu (1947.)

priredila i prilagodila
dr. Natalija Topić Popović

Zagreb, 2005.
 Prvo poglavlje

K A K O JE CAND1DE ODRASTAO U
JEDNOM LIJEPOM I K A K O JE IZ
NJEGA BIO ISTJERAN

Živio je u Vestfaliji, u zamku gospodina baruna

mladić komu je priroda poklo­
nila narav. Na licu mu se zrcalila duša.
U m i o je sasvim rasuđivati o svemu, a bio je
vrlo prostodušan. Zato su ga, mislim, i zvali Candide.
Stare sluge u kući potajno su vjerovali da je on sin
sestre gospodina baruna i jednog valjanog i čestitog
plemića iz susjedstva, za kojeg se ta gospođica nikako
nije htjela udati zato što je mogao dokazati da je plemić
samo u sedamdeset prvom koljenu, dok je ostatak nje­
gova rodoslovnog stabla propao pod zubom vremena.
Gospodin je barun bio jedan od vlaste­
lina u Vestfaliji, jer je na zamku imao vrata i prozore.
Njegova svečana dvorana bila je, štoviše, ukrašena
jednom tapiserijom. Od svih pasa iz njegovih dvorišta
mogla se, kad zatreba, sastaviti hajka, a su
jahali pred njima i b i l i mu psari.

~ - Izmišljeno
Valdberghoff-trarbk-dikdorff. je
sjeverozapadnu njemačku provinciju, "prljavi
što izričito kaže u i zemljom bez

17
njegov veliki ispovjednik. Svi su ga zvali gospoda­ da nose naočale, i zato mi imamo Noge su
rom, i smijali se kad je p r i č a o šale. nam o č i g l e d n o dane da nose mi imamo hlače.
Gospoda barunica bila je otprilike tristo pe­ Kamenje je stvoreno da bude klesano i da se od njega
deset funti i time pribavljala vrlo veliku važ­ grade zamci; zato gospodar ima vrlo lijep zamak:
nost, a dočekivala je goste u kući tako dostojanstveno najveći barun u pokrajini treba sjediti u najljepšem
da je zbog toga stjecala još veće poštovanje. Kći joj stanu. I kako su svinje stvorene za jelo, jedemo svinje­
Cunegonde, od sedamnaest godina, bila je tinu preko cijele godine. Prema tome, oni koji su tvr­
rumena, svježa, p u n a š n a i zamamna. Sin dili da je sve dobro, rekli su glupost: trebalo je reći da
činio se u svemu dostojnim svoga roditelja. Odgojitelj je sve da bolje ne m o ž e

bio je kućni prorok je Candide Candide je slušao pažljivo i vjerovao bezazleno, jer
slušao njegove pouke sa svom b e z a z l e n o š ć u svojih je smatrao da je Cunegonde izvanredno
godina i svoje prirode. lijepa, iako nikad nije imao smjelosti da joj to i kaže.
Pangloss je predavao On je d o š a o do zaključka da će, poslije sreće što je
netko kao barun od drugi
nigologiju znao dokazivati da nema poslje­
stupanj sreće biti gospođica Cunegonde. treći - vidjeti
dica bez uzroka i da je, u ovom najboljem od svih
nju svakog dana i četvrti, slušati doktora Panglossa,
mogućih gospodina baruna najljepši
najvećeg filozofa u cijeloj toj pokrajini, pa, prema
od svih a g o s p o đ a najbolja od mogućih
tome, i na cijeloj kugli zemaljskoj.
barunica.
Jednoga dana, kad se šetala blizu zamka po šumici
"Dokazano je," govorio je on, "da ništa ne m o ž e
koju su nazivali parkom, Cunegonde opazi u grmlju
biti drukčije nego što jest. budući da je sve stvo­
doktora Panglossa kako daje pouke iz
reno s o d r e đ e n o m svrhom, sve mora neminovno imati
fizike sobarici njene majke, vrlo d r a ž e s n o j i vrlo
najbolju svrhu. na da su nosovi stvoreni
popustljivoj maloj brineti. K a k o je g o s p o đ i c a Cune­
- Riječ koju je sastavio Voltaire od grčkog - sve, i gonde imala mnogo sklonosti za prirodne znanosti,
- jezik. promatrala je bez daha više puta ponovljene pokuse
kojima prisustvovala. Ona jasno zapazi doktorov
- glup). - Ironija na dovoljan razlog, posljedice i uzroke, i vrati se sva
termine XVIII. u z b u đ e n a , sva duboko zamišljena, sva ispunjena že­
sljedbenika filozofa protiv čijeg je opti­
ljom da postane učena, pomišljajući kako bi ona
mizma i idealističke filozofije cijeli Candide i uperen.

18 19
mogla biti sasvim dovoljan razlog mladom Candideu,
a on isto tako njoj.
P r i povratku u zamak sretne Candidea i pocrvenje.
1 Candide pocrvenje. Ona mu uzdrhtalim glasom po­
želi dobar dan. a Candide p o č e razgovarati s njom, ne
znajući ni sam što govori. Sutradan poslije ručka, kad
su ustajali od stola, n a đ o š e se Cunegonde i Candide
iza jednog paravana. Cunegonde ispusti svoj rupčić,
Candide ga podiže. Ona ga bezazleno uze za ruku,
m l a d i ć bezazleno poljubi ruku mlade gospođice, s
n e o b i č n o mnogo živosti, osjećajnosti i ljupkosti. Usne
im se sretoše, oči usplamtješe, koljena klecnuše, ruke
zalutaše. Gospodin barun od Thunder-ten-tronckha
p r o đ e tad pokraj paravana i, vidjevši ovaj uzrok i ovu
posljedicu, otjera Candidea iz zamka s nekoliko dob­
rih udaraca nogom u stražnjicu. Cunegonde se onesvi­
jesti. K a d d o đ e k sebi, g o s p o đ a barunica je odmah
išamara. I svi ostadoše preneraženi u najljepšem i
najugodnijem od svih m o g u ć i h
Drugo poglavlje
ŠTO SE DOGODILO S
KOD BUGARA
Prognan tako iz zemaljskog raja, dugo i đ a š e C a n ­
dide ne znajući ni sam kuda, plačući, p o d i ž u ć i
oči k nebu, o k r e ć u ć i ih č e s t o put najljepšeg zamka,
koji je skrivao u sebi najljepšu od svih
Legne spavati, bez večere, nasred polja, između dvije
brazde. Snijeg p a d a š e u k r u p n i m pahuljicama. Sav
u k o č e n od zime, o d v u č e se Candide sutradan do
obližnjeg grada bez
n o v č i ć a u džepu, polumrtav od gladi i umo­
ra. Zaustavi se t u ž n o na vratima neke k r č m e . D v a
čovjeka u plavom primijetiše ga:
reče jedan, "evo nekog mladića, vrlo lije­
po razvijenog i propisane visine."
zatim Candideu i p o z v a š e ga vrlo uljudno
na ručak.
"Gospodo," odgovori im Candide s krasnom
skromnošću, " v i mi ukazujete veliku čast, ali ja ne­
mam č i m e platiti svoj objed."
gospodine," r e č e jedan od one dvojice u pla­
vom, "osobe v a š e g izgleda i v a š e vrijednosti ne
plaćaju nikad n i š t a . Z a r niste v i s o k i pet stopa i pet
palaca?"
to je moja v i s i n a " , odgovori on klanja­
j u ć i se.
sjednite, gospodine. Ne samo što ć e m o platiti
za vas, nego n e ć e m o nikako dopustiti da čovjek poput
vas ostane bez novaca. Ljudi su zato tu, da jedan dru­
gomu p o m a ž u . "
"Imate pravo," r e č e Candide, "to mi je uvijek go­
vorio doktor Pangloss i ja zaista vidim da je sve na
svijetu da bolje ne m o ž e b i t i . "
21
 Z a m o l i š e ga da primi nekoliko talira, on ih uze i junak. Jednog lijepog proljetnog dana mu
htjede im izdati priznanicu; oni ju ne htjedoše nikako se izići malo u šetnju pođe uvjeren da je
primiti, i svi posjedaše za stol. izuzetna povlastica i ljudske ž i v o t i n j s k e vrste š t o
" V i zacijelo nekog nježno volite?" upotrijebiti noge za Ne
" O h , da, nježno v o l i m g o s p o đ i c u Cunegonde." ni dvije milje kad pred njega i s k o č i š e neka druga
" N e mislimo to," reče jedan od te gospode, " m i vas četiri junaka visoka po š e s t stopa, ga u h v a t i š e ,
pitamo ne volite li nježno bugarskog kralja v e z a š e i o d v e d o š e u zatvor. U p i t a š e ga, prema
"Ni reče on, ga nikad nisam ni vidio." mu je d r a ž e : trideset šest puta iši-
" Š t o ! Pa to je najdivniji kralj na sada tre­ od cijeloga puka i l i odjedanput dobiti dvanaest
bamo piti u njegovo zdravlje." o l o v n i h zrna u glavu. U z a l u d je navodio da je
vrlo rado, gospodo." I stade piti. ljudska volja slobodna i da on ne ž e l i ni jedno ni
" T o je sad dovoljno," rekoše mu zatim, "sad ste drugo; morao je izabrati. On o d l u č i , na osnovu
postali potpora, branitelj Bugara i njihov dara B o ž j e g a koji se zove slobodna volja, biti t r i ­
junak. Vi ste stekli svoju sreću i osigurali sebi slavu." deset šest puta i š i b a n . dva prolaza. Puk je
bio sastavljen od dvije t i s u ć e ljudi, š t o je za njega
Smjesta mu okove oko nogu i o d v e d o š e ga
z n a č i l o četiri t i s u ć e udaraca koji od
u puk. Tjerali su ga da se o k r e ć e nadesno i
zatiljka do s t r a ž n j i c e o t k r i š e sve ž i v c e i m i š i ć e .
da izvlači i uvlači šipku, da nišani, da puca, da udvaja
K a d je trebao p r o ć i po t r e ć i put, C a n d i d e , već i z ­
korak, pa mu onda udariše trideset batina. Sutradan je
z a m o l i da budu tako dobri i m i l o s t i v i pa
izveo vježbe malo bolje i dobio samo dvadeset udaraca.
da mu razmrskaju glavu. Tu mu milost u d i j e l i š e .
Prekosutra mu u d a r i š e samo deset, i drugovi gledahu
V e z a š e mu oči, n a t j e r a š e ga da klekne. U t o
na njega kao na neko č u d o .
bugarski kralj, raspita se za k r i v i c u
C a n d i d e je b i o sav zapanjen i j o š n i k a k o nije
pa kako je taj kralj bio v e l i k i u m , razabra iz svega
mogao sebi do kraja objasniti zašto je postao
što dozna od C a n d i d e a da je to neki m l a d i
z i č a r k o j i nema ni najmanje razumijevanja za stva­
Pod Bugarima se misli na Pruse, a kralj "velikog uma" je Fried- ri ovoga svijeta, te mu podari svoj oprost s t o l i k o
rich s kojim se Voltaire u to vrijeme već bio su blagosti i m i l o s t i da će one b i t i hvaljene u s v i m
Francuzi, a rat se opisuje je Sedmogodišnji rat (1756 - novinama i u s v i m valjani liječ­
za vrijeme je i napisan. Ljudi u plavom su pruski nik izliječi za tri tjedna C a n d i d e a m e l e m i m a koje
oficiri za novačenje, koji su nosili plave odore.

22 23
j e propisao V e ć bješe dobio malo k o ž e
mogao je hodati, kad kralj Bugara zametnu boj s
kraljem A b a r a .
Treće poglavlje
K A K O SE CANDIDE IZBAVIO OD
I ŠTO SE DOGODILO S NJIM
Ništa nije bilo tako lijepo, tako sjajno, tako okretno i
tako dobro kao te dvije vojske. Trube, svirale,
oboe, bubnjevi, topovi, sve je to činilo takvu harmoniju
kakva se ni u paklu nikad nije čula. Najprije topovi srav-
niše sa zemljom oko šest tisuća ljudi, s jedne i druge
strane. Zatim puške zbrisaše s najboljeg od svih svjetova
otprilike devet do deset tisuća hulja koje su mu kužile
površinu. Bajunet bješe isto tako dovoljan razlog smrti
nekoliko tisuća ljudi. Sve je to moglo iznositi oko trideset
tisuća duša. Candide, koji je drhtao kao pravi filozof,
sakri se bolje umio za vrijeme ove viteške klaonice.
Napokon, dok su oba kralja, svaki u svom logoru, na­
da se pjeva Te on odluči otići i na dru­
gome mjestu razmišljati o uzrocima i posljedicama.
Dioskorid. - Grčki vojni liječnik, znanstvenik i botaničar iz I.
stoljeća, prozvan po rimskoj porodici koja
la, čiji su lijekovi bili u upotrebi sve do stoljeća. Autor
djela ljekovitim tvarima.
24
Prijeđe tako preko mnogih mrtvih i umirućih, i dospije
najprije u jedno obližnje selo. Ono je ležalo u pepelu. To
je bilo neko abarsko selo koje su Bugari spalili, prema
propisima javnoga prava. Na jednom su mjestu izrešeta-
ni starci gledali svoje zaklane žene kako umiru držeći
djecu na svojim dojkama; na drugom su
djevojke rasporena trbuha izdisale, pošto su zadovoljile
prirodne potrebe nekolicine junaka. Druge, poluizgor-
preklinjale su glasno da ih netko Pored
odsječenih ruku i nogu po zemlji je bio razasut mozak.
Candide pobježe što je b r ž e mogao u drugo selo;
ono je pripadalo Bugarima, i abarski junaci bjehu
učinili s njim to isto. Neprestano gazeći preko udova
koji su se trzali u hropcu, i l i kroz ruševine, Candide
dospije k o n a č n o izvan ratnog poprišta, noseći nešto
malo hrane u torbi i ne zaboravljajući nikako gđicu
Cunegonde. Nestade mu hrane kad se nađe u
ali, kako je slušao da su u toj zemlji svi bogati i da su
tamo ljudi kršćani, ni n a č a s ne posumnja da će s njime
isto tako lijepo postupati kao i u zamku gospodina
baruna prije nego je odande bio istjeran zbog lijepih
očiju g o s p o đ i c e Cunegonde.
On zamoli milostinju od nekoliko dostojanstvenih
ličnosti koje mu sve o d g o v o r i š e da će ga, ako produži
s tim zanatom, poslati u neki zatvor za preodgoj, da
nauči kako se valja ponašati.
Zatim se obrati jednom čovjeku koji je dotle govorio
adoptira­
pun sat bez prestanka, o milosrđu, na nekom veli­
kom skupu. ga oštro, taj ga govornik upita:
25
 "Jeste li vi za pravednu stvar? Što je uzrok vašeg pokloni mu dvije forinte i naumi ga, štoviše, naučiti
dolaska ovamo?" da radi u njegovim tvornicama perzijskih tkanina koje
" N e m a posljedica bez odgovori smjerno izrađuju u Candide umalo pade na koljena
Candide, "sve je neizbježno vezano jedno s drugim i pred i
najbolje M o r a l o se desiti da me otjeraju od "Istinu mi je rekao doktor Pangloss da je sve na
da dobijem batine, da moram svijetu najbolje što m o ž e biti, jer je mene daleko više
prositi komad kruha dok ga ne sam zara­ potresla vaša beskrajna plemenitost nego okrutnost
đivati. Sve to nije moglo biti drukčije." onog gospodina u crnom ogrtaču i njegove g o s p o đ e
"Prijatelju," reče mu govornik, "vjerujete li vi supruge."
papa antikrist?" Sutradan, za vrijeme šetnje, srete on nekog nevolj­
" T o nisam još nikad čuo, ali bio on to ili ne bio, ja nika sveg osutog gnojnim prištevima, ugasla pogleda,
nemam nagrizena vrha nosa, iskrivljenih usta i pocrnjelih
"I ne zaslužuješ da ga j e d e š ! " viknu ovaj. "Dalje, hu­ zuba; govorio je promuklo, m u č i o ga je žestok kašalj i
ljo, dalje, i da mi nisi više prišao dok si živ!" ispljunuo bi po jedan zub svaki put kad bi zakašljao.
Govornikova ž e n a glavu kroz prozor, pa
ugledavši čovjeka koji j o š sumnja papa antikrist,
izruči mu na glavu punu... B l a g i Bože, do kakvih Četvrto poglavlje
krajnosti m o ž e ići p o b o ž n a revnost kod ž e n a !
Nekakav čovjek koji nije bio neka dobriči­
K A K O SE CANDIDE SUSREO SA SVOJIM
na anabaptist, po imenu vidje taj i
sraman postupak prema jednom od svojih bližnjih, NEKADAŠNJIM UČITELJEM
biću s dvije noge, bez perja, a koji ima Povede DOKTOROM PANGLOSSOM, I ŠTO JE IZ
ga sa sobom kući, očisti ga, dade mu kruha i piva, TOGA PROIZIŠLO

više u z b u đ e n sažaljenjem nego u ž a s o m , C a n ­

Anabaptisti su sekta koja je tražila krštenje u godinama. dide pruži tom s t r a š n o m prosjaku one dvije forinte što
Voltaire pokazuje kao suprotnost protestantskom
ih je dobio od čestitog anabaptista Jacquesa. O v a se
koji je govorio o puni sat.
Biće s dvije noge, bez perja, a koje ima dušu - Tako Platon
sablast zagleda u njega, zaplaka i objesi mu se oko
definira čovjeka. Candide ustuknu prestravljen.

26 27
 " T e š k o meni," reče ovaj nesretnik onomu drugomu,
"zar ne poznaješ više svoga dragog Panglossa?"
" Š t o čujem? Vi ste to, dragi učitelju? Zar vi u tako
u ž a s n o m stanju? K a k v a li vam se to nesreća dogodila?
Zašto niste više u najljepšem od svih Što je
bilo s Cunegonde, tim biserom među
djevojkama, uzornim djelom prirode?"
"Sav sam iznemogao", reče Pangloss.
Candide ga odmah odvede u staju,
gdje mu dade malo kruha da založi, a kad Pangloss
povrati snagu, on opet upita:
"A s Cunegonde?"
" U m r l a je", odgovori Pangloss. Candide se na to
onesvijesti. Prijatelj ga povrati s malo lošeg octa koji
se n a š a o u staji, i Candide opet otvori oči.
"Cunegonde mrtva! A h , ti najbolji svijete, gdje si?
A od čega je mogla umrijeti? D a nije zato vidjela
kako su me otjerali nogom u stražnjicu iz lijepog
zamka njenog oca?"
" N i j e " , odgovori Pangloss. " N j u su rasporili bugar­
ski vojnici, pošto su je najprije do mile volje silovali.
Gospodinu barunu su razmrskali glavu kad ju je htio
braniti; g o s p o đ a barunica je izrezana na komade; moj
jadni u č e n i k p r o š a o je kao i njegova sestra. A što se
tiče zamka, nije ostao ni kamen na kamenu, nijedna
žitnica, nijedna ovca, nijedna patka, nijedno drvo! A l i
smo poslije b i l i dostojno osvećeni, jer su Abari isto to
učinili u jednoj susjednoj koja je pripadala
nekom bugarskom vlastelinu."
28
Na tu priču Candide se opet onesvijesti. A l i kad je
ponovo došao k sebi i rekao sve što je trebalo reći, on
se raspita o uzroku i posljedici, kao i o dovoljnom raz­
logu koji je doveo Panglossa do ovako jadnog stanja.
" A v a j , " reče on, "dovela me ljubav. Ljubav, ta tje-
šiteljica roda ljudskoga, ta hraniteljica svemira; d u š a
svih osjetljivih bića, nježna ljubav."
" O h , tako je,"odgovori Candide, "poznavao sam ja
tu ljubav, tu vladaricu srdaca, tu dušu naše duše. Ona
mi je donijela samo jedan poljubac i dvadeset udaraca
nogom u stražnjicu. K a k o je kod vas taj lijepi uzrok
mogao proizvesti tako odvratnu posljedicu?"
Pangloss ovako odgovori:
dragi Candide! Vi ste poznavali Paquette, onu
lijepu pratilju naše u z v i š e n e barunice. Ja sam u njezi­
nu zagrljaju spoznao rajske slasti koje su mi donijele
ove paklene muke, što me, kako vidite, proždiru sada.
Ona je bila zaražena, m o ž d a je od toga već i umrla.
Taj poklon dao je Paquette neki vrlo učeni franjevac,
koji ga je potražio na samom izvoru, jer ga je njemu
dala neka stara grofica, koja ga je dobila od nekog
konjičkog kapetana, koji je na njemu imao zahvaliti
nekoj markizi, koja zaradila s nekim koji
ga je stekao od nekog isusovca, koji ga je, kao iskuše-
nik, naslijedio neposredno od jednog suputnika K r i s -
tofora Kolumba. Što se mene tiče, ja ga neću nikomu
dati, budući da sam na umoru."
Panglosse," Candide, " č u d n o je to
neko rodoslovlje. Da mu nije sam đavo r o d o n a č e l n i k ? "
29
 " O , to ne," odgovori ovaj veliki čovjek, "to je bilo
nešto neminovno u od svih svjetova, jedan
neizbježan njegov sastojak. Jer da Kolumbo na
jednom a m e r i č k o m otoku stekao tu bolest truje
sam izvor rađanja, koja često i sprječava rađanje i
je očigledna suprotnost velike prirodne svrhe, mi ne
bismo sada imali ni čokoladu ni Treba još uzeti
u obzir da je do danas ovdje, na n a š e m kontinentu, ta
bolest nešto samo nama svojstveno, kao i vjerske pre­
pirke. Turci, Perzijanci, Indijci, Kinezi, Japan­
ci još ne znaju za nju, ali postoji dovoljan razlog i B o g im
oni upoznaju poslije nekoliko vjekova. Zasad je ona
čudesno napredovala među nama, a naročito po onim
velikim vojskama sastavljenim od čestitih i lijepo odgo­
jenih najamnika koji odlučuju o sudbini država. M o ž e
se slobodno reći da, kad se trideset tisuća ljudi bori u
bojnom poretku s trupama iste jačine, ima otprilike po
dvadeset tisuća zaraženih sa svake strane."
"Divljenja dostojna stvar!" reče Candide. " A l i vi se
trebate liječiti."
"A kako to mogu?" odgovori Pangloss. " N e m a m ni
prebijene pare, a nigdje na cijelom ovom š i r o k o m
svijetu nikomu n e ć e ni pustiti krv ni dati ako ne
plati i l i ako netko drugi ne plati za njega."
Na ove posljednje riječi Candide se odluči. Ode i
baci se pred noge svomu milosrdnom
Jacquesu i tako mu dirljivo opisa stanje u koje je za­
pao njegov prijatelj da ovaj d o b r o ć u d n i čovjek bez
premišljanja uze u svoju kuću doktora Panglossa. Dao
30
ga liječiti o svom trošku. U tom liječenju Pangloss
izgubi samo jedno oko i jedno uho. On je imao lijep
rukopis, a znao je savršeno aritmetiku. Anabaptist
Jacques uze ga za knjigovođu. Poslije
kako je morao putovati u Lisabon t r g o v a č k i m poslom,
povede sa sobom na brod i svoja dva filozofa. Pan­
gloss mu je objašnjavao kako je na svijetu sve da bolje
ne m o ž e biti. Jacques nije bio tog mišljenja.
" M o r a da su ljudi pomalo iskvarili prirodu," govo­
rio je on, "jer nisu r o đ e n i kao vuci, a postali su vuci.
dao ni topove od dvadeset četiri funte, ni
bajunete, a oni su sebi načinili topove i bajunete da se
uzajamno tamane. M o g u uračunati i bankrote i pravo­
suđe koje stavlja ruku na imovinu bankrotera da je
otme vjerovnicima."
"Sve je to neophodno", odgovori ćoravi doktor, "i
nesreće pojedinaca čine o p ć e dobro; otuda, što je više
pojedinačnih nesreća, utoliko sve bolje." D o k je
tako razlagao, zrak se zamrači, vjetrovi z a p u h a š e sa
sve četiri strane i na brod se sruči najstrašnije nevri­
jeme, nadomak luke.
31
 Peto poglavlje
POTRES, I ŠTO SE
ZBILO S DOKTOROM PANGLOSSOM,
CANDIDEOM
Polovina putnika, iznemogla i skoro na izdisaju od
one neshvatljive strave koju ljuljanje broda unosi u sve
živce i sve sokove tijela, potresane čas ovamo čas ona­
mo, nije imala ni dovoljno da se uzrujava opas­
nošću. Druga polovina je glasno vikala i čitala molitve.
Jedra se katarke polomiše, brod provali.
Radio je tko je mogao, nitko se nije ni s k i m dogovarao,
nitko nije zapovijedao. je pomagao malo
oko upravljanja brodom. Nalazio se na zadnjem mostu i
neki pobješnjeli mornar udari ga nemilosrdno i obori na
pod lađe; ali od udarca koji mu zadade i sam se toliko
žestoko zatrese da poletje naglavačke izvan broda.
Ostade viseći, za jedan komad slomljene
katarke. Dobri Jacques mu pritrča u pomoć,
mu da se opet popne, i od silnog napora koji pritom
učini, pade u more pred o č i m a tog mornara, koji ga
pusti da potone, a ne htjede ga ni udostojali pogleda.
Candide priđe, vidje svog dobrotvora kako se za trenu­
tak opet pojavi na površini, da ga zatim voda proguta
zauvijek. On htjede skočiti za njim u more, ali ga filo­
zof Pangloss zadrža, dokazujući mu da je lisabonska
32
luka stvorena naročito zato da se taj anabaptist u njoj
utopi. Dok on to dokazivao a priori, brod se razbi i
svi potonu osim Panglossa, Candidea i onog ubojice
mornara zbog koga se bješe utopio plemeniti anabap­
tist. Ta hulja ispliva sretno do obale, na koju Candidea i
Panglossa iznese neka daska.
K a d malo d o đ o š e k sebi, uputiše se u Lisabon.
Ostalo im je bilo nešto novaca, pa su se nadali da će s
p o m o ć u njega spasiti od gladi, pošto su oluji.
Tek što stupiše u grad, oplakujući smrt svog dobro­
tvora, kad osjetiše kako im zemlja drhti pod nogama.
M o r e se podiže i uzavre u luci, lomeći ukotvljene
brodove. V i h o r i plamena i pepela ulice i
trgove, k u ć e se p o č e š e rušiti, krovovi padahu na teme­
lje, a temelji se raspadoše. Trideset tisuća
oba spola i svih dobi ostade smrvljeno pod ruševina­
ma. Zviždeći i huleći, mornar uzviknu:
"Ovdje će se dati nešto
" K a k a v m o ž e biti dovoljan razlog ovoj pojavi?"
pitao se Pangloss.
" O v o je propast svijeta", odgovori Candide.
Ne gubeći vrijeme, mornar se zaleti usred ruševina,
idući u susret smrti, da bi se negdje dočepao novaca.
Nađe nešto, ugrabi i opije se, pa pošto se naspava i otri­
jezni, kupi naklonost prve darežljive djevojke na koju
Lisabonski potres 1. studenog 1755. prouzrokovao je zaista
veliku katastrofu, i bio argument protiv optimizma. On
tema njegova spjeva Poeme sur de
33
naiđe među ruševinama uništenih kuća, među umirući­
ma i mrtvima. Pangloss ga uto poče vući za rukav:
" T o nije lijepo, prijatelju. Vi griješite protiv sve­
općeg razuma. L o š e ste izabrali trenutak za
"Tristo mu vragova," odgovori ovaj, "ja sam mor­
nar i rodom sam iz Batavije; četiri puta sam morao
gaziti preko raspela na četiri putovanja u Baš
si našao kome ćeš pričati o tom svom s v e o p ć e m ra­
N e k o l i k o komada kamenja rani Candidea. L e ž a o je
ispružen na u l i c i , pokriven kršem. On reče Panglossu:
"Jao, nađi mi malo vina i ulja, ja umirem."
"Ovaj potres nije ništa novo", odgovori Pangloss.
" G r a d L i m a u A m e r i c i pretrpio je prošle godine isto
takve potrese. Isti uzroci, iste posljedice. Zacijelo
postoji pod zemljom nekakva sumporna traka od L i m e
do
" T o je sasvim vjerojatno," odgovori Candide, " a l i
za ime Božje, malo vina i ulja."
Nakon 1638. otkrivena zavjera portugalskih isusovaca, u
zabranjen ulaz svim strancima, osim Nizozemaca, su
se zakleli da kršćani. Japanci su prisiljavali da
gaze preko raspela koja su stavljali na palubu njihovih brodova.
Po nekima su morali raditi samo Japanci, sluge Nizozemaca, ili
robovi. Mornar je rodom iz Batavije. današnje na Javi,
dakle bio rob.
Francuski prirodoslovac Georges Louis Leclerc, de
u svom djelu de tene iznio je hipotezu da
potrese mogu prouzročiti mase sumpornih koji ispod
površine razvijaju plinove.
34
" K a k o vjerojatno?" odgovori filozof. "Ja tvrdim da
je stvar potpuno dokazana."
Candide izgubi svijest i Pangloss mu donese malo
vode s jedne obližnje č e s m e .
Sutradan, pošto su našli malo namirnica
se kroz ruševine, povratiše donekle snagu. Zatim su, kao
i ostali, pomagali stanovništvu koje je izbjeglo smrt.
N e k o l i k o građana kojima su pomogli dade im do­
bar ručak, koliko se to moglo u takvu užasu. Istina,
ručak je bio tužan i svi su za stolom natapali kruh
suzama, ali ih Pangloss utješi, uvjeravajući ih da ništa
nije moglo biti drukčije.
"Jer", reče on, "sve je ovo najbolje što može biti.
Jer ako je jedan vulkan u Lisabonu, on nije mogao biti
na nekom drugom mjestu; jer je n e m o g u ć e da nešto ne
bude tamo gdje jest, jer je sve dobro."
N e k i mali crni čovjek, oficir inkvizicije, koji je bio
pokraj njega, uze uljudno riječ i upita:
" K a k o se vidi, gospodin ne vjeruje u grijeh pra­
otaca. Jer ako je sve najbolje što m o ž e biti, onda nema
ni grijeha ni kazne."
m o l i m Vašu Preuzvišenost", odgo­
vori Pangloss j o š "da oprosti, jer su čovje­
kov pad i prokletstvo ušli neminovno u najbolji od
svih m o g u ć i h svjetova."
"Gospodin, dakle, ne vjeruje da ima slobodne
volje?" upita oficir.
" N e k a oprosti V a š a P r e u z v i š e n o s t , " r e č e Pan­
gloss, "sloboda m o ž e postojati i pored apsolutne
35
neminovnosti, jer bilo neminovno da mi budemo
slobodni, jer je najzad opredijeljena volja..."
Pangloss je bio u pola rečenice kad oficir dade gla­
vom znak svom pratiocu koji ga je služio vinom iz
Porta ili Oporta.
Šesto
K A K O JE PRIREĐEN LIJEP
DA SE SPRIJEČE POTRESI, I K A K O SU
IŠIBALI PO STRAŽNJICI
Poslije potresa koji je razorio tri Lisabo-
na, d o m a ć i mudraci nisu našli uspješnije sredstvo da
se spriječi potpuno uništenje nego da prirede narodu
lijep Sveučilište u C o i m b r i odlučilo je da
Auto-da-fe, španjolski "djelo vjere", je izvršenje smrtne pre­
sude po osudi inkvizicije. Moćno oružje protiv neprijatelja
isusovaca i teror crkve. Kazna je bila lomača.
nici su hodali bosi u svečanoj procesiji, nosili zapaljene zublje,
kape od papira ("mitre"), žut odijelu redovnika sv.
Benedikta, sanbenito, na kojem je Pangloss, kao onaj koji je
govorio heretički, imao uspravne slike đavola i plamena, a
Candide okrenute, jer je samo slušao i, kao, odobravao. Oni koji
su vadili salo iz pileta, bili su pod sumnjom da se, kao mnogi
pokršteni Židovi, i dalje pridržavaju židovskog rituala.
auto-da-fe bio je zaista priređen protiv potresa od 20. lipnja
a iste godine bio je i drugi potres.
36
je prizor spaljivanja nekoliko ljudi na tihoj vatri uz
veliku svečanost pouzdano sredstvo da se pre­
stane tresti.
Prema tome, u h v a t i š e jednog Biskajca za koga je
bilo dokazano da se o ž e n i o svojom kumom, i dva
Portugalca koji su, j e d u ć i pile, i z v a d i l i njega salo.
Poslije ručka d o đ o š e svezati doktora Panglossa i
njegova đ a k a Candidea, prvoga zato što je govorio, a
drugoga zato što ga je slušao, a izgledao kao da odo­
brava. Obojicu svakog ponaosob, u krajnje
svježe odaje u kojima sunce nikad nikomu nije dosa­
đivalo. Poslije osam dana odjenuše ih obojicu u san­
benito i im glave mitrama od papira.
Candideova mitra i sanbenito b i l i su išarani izvrnu-
plamenovima i koji nisu imali ni re­
pove ni k a n d ž e , a l i Panglossovi đavoli su imali i
k a n d ž e i repove, a plamenovi su b i l i uspravni. Tako
odjeveni, išli su u procesiji i saslušali vrlo uzbudljivu
propovijed, a poslije nje lijepo pjevanje u
D o k su pjevali, Candidea su u taktu šibali po straž­
njici. Biskajca i onu dvojicu koja nisu htjela jesti salo
spališe, a Panglossa objesiše, iako to inače nije obi­
čaj. Istog dana zemlja se ponovo zatrese uz u ž a s n u
lomljavu.
Candide, užasnut, zapanjen, preneražen, sav krvav,
dršćući cijelim tijelom, mislio je u sebi:
Lijepo pjevanje u pjevanja donesen
iz Engleske, koji se dugo održao.
37
 " A k o je ovo najbolji od m o g u ć i h svjetova, kakvi li
su tek oni drugi? J o š bi se moglo podnijeti da su me
samo šibali: to su mi priredili i Bugari. A l i , o dragi
Panglosse, najveći medu filozofima, zašto sam morao
gledati kako vas vješaju, a da ne znam zašto? O h ,
dragi anabaptistu, najbolji ljudski stvore, zašto se
utopiste u luci? O h , g o s p o đ i c e Cunegonde, biseru
među djevojkama, zašto vam rasporiše trbuh?"
On se vraćao, jedva se držeći na nogama, ispropo-
odriješen grijeha i blagoslovljen, kad
mu priđe neka starica i reče:
"Sine moj, ohrabrite se, pođite za mnom."
Sedmo poglavlje
K A K O JE JEDNA STARICA PREUZELA
BRIGU O I K A K O JE ON OPET
NAŠAO O N U KOJU VOLI
Candide ne povrati hrabrost, ali p o đ e za staricom u
neku straćaru. Ona mu pruži lonac ljekovite masti da se
i ostavi mu jela i pića. Pokaza mu malu, prilično
čistu postelju. Pokraj postelje bilo je cijelo odijelo.
"Jedite, pijte, spavajte", reče mu, "i neka vas
Gospa Atočka, prečasni sveti Antun Padovanski i
prečasni sveti Jakov Kompostelski uzmu pod svoju
zaštitu. Ja ću se sutra opet vratiti."
38
Candide, neprestano z a č u đ e n onim što je vidio, što
je propatio, a j o š ponajviše m i l o s r đ e m staričinim,
htjede joj poljubiti ruku.
" N e trebate meni ljubiti ruku", reče mu starica. " J a
ću se vratiti sutra. Trljajte se jedite i spavajte."
Unatoč t o l i k i m n e s r e ć a m a . Candide je jeo spavao.
Sutradan mu starica donese doručak, pregleda mu
leđa, sama ih istrlja drugom nekom mašću. Poslije mu
donese ručak. Vrati se u sumrak i donese mu večeru.
Idućeg dana ponovi sve to redom.
" T k o ste vi?" pitao bi je uvijek Candide. " T k o vas
je n a u č i o tolikoj dobroti? K a k o da vam zahvalim?"
Starica nije nikad ništa odgovarala. Predvečer se
opet vrati i donese ništa za večeru.
" P o đ i t e za mnom, i ne govorite ni riječi."
U z m e ga pod ruku, prijeđe s njim preko polja
otprilike četvrt milje; d o đ o š e pred neku usamljenu
kuću, opkoljenu gradinama i rovovima punim vode.
Starica zakuca na jedna mala vrata. Netko otvori. Ona
povede Candidea nekim tajnim stubama u jednu po­
zlaćenu sobicu, posjedne ga na kanape od zlatne tka­
nine, zatvori opet vrata i ode.
Candide je mislio da sanja, i cijeli mu se život uka­
za pred očima poput zlokobna sna, a ovaj trenutak
poput ugodne sanje.
Starica se uskoro opet pojavi. S mukom je pridrža­
vala jednu uzdrhtalu ženu veličanstvena stasa, blistavu
od dragog kamenja i pokrivenu koprenom.
"Skinite ovu koprenu", reče starica Candideu.
39
 M l a d i čovjek pristupi i bojažljivo p o d i ž e koprenu. drhtav, premda su ga j o š pomalo boljela leđa, ispriča
Kakav divan trenutak! K a k v o Učini mu joj na najbezazleniji način sve što je pretrpio otkad su
se kao da vidi pred sobom I zaista, nju je se rastali. Cunegonde je podizala oči k nebu; ona
vidio: to je stvarno bila ona. Izdade ga snaga, ne mo­ oplaka smrt dobrog anabaptista i Panglossa. Poslije
gaše ni riječi progovoriti i pade do njenih nogu. toga poče ovako pričati Candideu, koji ne propuštaše
Cunegonde pade na kanape. Starica prosu na njih kišu ni riječi i koji je gutaše očima.
mirisave vodice, oni d o đ o š e k sebi. p o č e š e razgovarati.
Isprva su to bile samo isprekidane riječi, unakrsna
pitanja i odgovori, uzdasi, suze, u z v i c i . Starica ih Osmo poglavlje
opomenu da budu tiši i ostavi ih same.
l i m o g u ć e ? V i ste to!" Candide.
POVIJEST
ste živi! N a l a z i m vas u Portugalu! N i s u vas, dakle,
silovali? N i s u vam ni rasporili trbuh, kako me je uvje­
" L e ž a l a sam u postelji i čvrsto spavala, kad se nebu
ravao filozof Pangloss?"
da u naš lijepi Thunder-ten-tronckh
" O h , jesu," odgovori lijepa Cunegonde, " a l i se od
posije Bugare. O n i mi ubiše oca i brata, isjekoše maj­
ta dva nezgodna slučaja ne umire uvijek."
ku na komade. N e k a ljudina Bugarin, visok šest stopa,
"A jesu li vam otac i majka ubijeni?"
vidje da sam na taj prizor pala u nesvijest i p o č e me
"Doista je tako, nažalost", odgovori ona plačući.
silovati. To me povrati, ja se osvijestih, stadoh vikati,
" A vaš brat?"
otimati se, gristi, noktima i htjedoh iskopati oči
"I moj brat je ubijen."
tom grdnom Bugarinu, jer nisam znala da je sve što se
"A zašto ste se našli u Portugalu? I kako ste doznali
odigrava u zamku mog oca posve uobičajena stvar.
da sam ja ovdje? I kakvim ste me to č u d n i m slučajem
Taj me divljak udari n o ž e m u lijevi bok i od tog j o š i
dovesti u ovu k u ć u ? "
sada nosim
" R e ć i ću vam sve to," odgovori lijepa žena, " a l i
" A h , nadam se da ću ga zacijelo vidjeti", reče be­
prije toga vi meni morate kazati što se s vama dogodi­
zazleni Candide,
lo poslije onog č e d n o g poljupca koji mi i
"Vidjet ćete ga,"odgovori Cunegonde, " a l i nasta­
udaraca nogom koje dobiste."
vimo."
Candide se povinova s dubokim poštovanjem. I
"Nastavite", reče Candide.
premda je bio smeten, premda mu je glas bio slab i

40 41
 Ona ovako opet započe svoju povijest:
"Jedan bugarski satnik u đ e , vidje me svu krvavu,
ali vojnik se ne htjede ni pomaknuti. Satnik se razjari
što mu taj divljak ukazuje tako malo poštovanja i
ubije ga na mome tijelu. Naredi zatim da me previju i
odvede me kao ratnu zarobljenicu u logor. Ja sam mu
prala ono malo rublja što ga je imao i kuhala jelo.
Učinila sam mu se vrlo lijepom, to moram priznati, a
ni ja ne o d r i č e m da je on bio vrlo lijepa stasa i da mu
je koža bila bijela i glatka. Inače, bez duha i bez filo­
zofije: vidjelo se zaista da ga nije p o u č a v a o doktor
Pangloss. Poslije tri mjeseca izgubi on sav svoj novac,
i kako sam mu već bila dodijala, proda me nekom
Židovu po imenu don Issachar, koji je trgovao po
i Portugalu i strasno volio žene. Taj se Ži­
dov pomami za mnom, ali nije mogao pobijediti.
Njemu sam se bolje oduprla nego onom bugarskom
vojniku: čestita ž e n a m o ž e biti jedanput silovana, ali
to njenu vrlinu samo j o š više učvrsti.
Tada me taj Židov, da bi me pripitomio, dovede u
ovu poljsku kućicu u kojoj smo sada. Dotle sam vje­
rovala da na svijetu ne postoji ništa ljepše od zamka
Thunder-ten-tronckha uvidjela sam da se varam.
Jednoga me dana V e l i k i inkvizitor opazi pri službi
Božjoj, dugo me je kradom gledao te mi poruči da bi
htio sa mnom nešto povjerljivo razgovarati. O d v e d o š e
me u njegov dvorac. Ja mu ispričah kakvog sam pod­
rijetla, a on mi razloži koliko je nedostojno moga
visokog roda da pripadam jednom Izraelićaninu. U
42
njegovo ime predložiše don Issacharu da me ustupi
Njegovoj Preuzvišenosti. D o n Issachar, koji je bio
dvorski bankar i uživao velik ne htjede o tome
niti čuti. Inkvizitor mu zaprijeti l o m a č o m . Napokon se
moj Ž i d o v uplaši i sklopi ugovor po ć e m o ja i
moja kuća pripadati obojici, tako da Židovljevi budu
ponedjeljak, srijeda i dan subotnji, a da inkvizitor
dobije ostale dane u tjednu. V e ć je šest mjeseci kako
taj ugovor postoji. To nije proteklo bez svađe, jer je
često ostajalo n e o d l u č e n o da noć i z m e đ u subote i
nedjelje pripada Starom i l i N o v o m zavjetu. Sa svoje
strane, ja sam se dosad odupirala i jednomu i drugo­
mu, i zbog toga su me, vjerujem, uvijek i voljeli.
Napokon, da otkloni veliku napast potresa i zastraši
don Issachara, Njegova P r e u z v i š e n o s t n a đ e za shodno
da priredi svečano spaljivanje. M e n i ukaza čast da me
na njega pozove. D o b i h vrlo lijepo mjesto, a g o s p o đ e
su bile p o s l u ž e n e okrepom i z m e đ u službe Božje i
pogubljenja. Istinu govoreći, mene u ž a s uhvati kad
vidjeh kako spaljuju ona dva Ž i d o v a i onog čestitog
Biskajca koji je uzeo kumu za ženu, ali kako se tek
iznenadili, uzbudih i zaprepastih kad spazih pod san-
benitom i mitrom neku priliku koja je sličila na Pan­
glossa. Protrljah oči, pogledah pažljivo i vidjeh kako
ga vješaju. Ja se onesvijestih. Tek što p o č e h dolaziti k
sebi, kad vidjeh kako vas skidaju potpuno gola. To je
za mene bio vrhunac užasa, zaprepaštenja, boli, očaja.
M o r a m vam, savjesti radi, reći vaša put još bjelja
i rumenija nego u onoga bugarskog satnika. Taj prizor
43
j o š udvostruči osjećaje koji su me mučili i razdirali. I oboje sad sjedoše za stol. Poslije večere odoše opet
Vrisnuh glasno; htjedoh im na onaj kanape o kome je već bilo govora. su na
ali me glas izda, a moji bi krici, njemu kad se signor don Issachar, jedan od d o m a ć i n a
uostalom, bili uzaludni. K a d vas dobro išibaše, pomislih: kuće, pojavi. Toga je dana bio Došao je uživati u
se to moglo dogoditi da se moj mili Candide i svom pravu i obrazlagati svoju nježnu ljubav.
mudri Pangloss nađu u Lisabonu, prvi da bi dobio sto
udaraca bičem, a drugi da bi bio obješen po naredbi
prečasnog gospodina inkvizitora, koji je u mene zaljub­ Deveto poglavlje
ljen? Pangloss me je, dakle, zaista bezdušno varao kad
mi je govorio da sve na svijetu ide da bolje biti ne
ŠTO SE DOGODILO S
D o k sam bila tako uzbuđena, zaprepaštena, čas izvan
V E L I K I M INKVIZITOROM I
sebe, čas gotovo umirući od slabosti, glava mi se ispuni
sjećanjem na pokolj moga oca, moje majke, moga brata,
J E D N I M ŽIDOVOM
na bezočnost onoga gadnog bugarskog vojnika, na ubod
nožem koji mi zada, na moje robovanje, na moj kuhar­ Taj je Issachar b i o Hebrej koji je ikad
ski zanat, na mog bugarskog satnika, na onog gadnog viđen u Izraelu, j o š od babilonskog ropstva.
don Issachara, na odvratnog inkvizitora, na vješanje " Š t o ? " dreknu on. " T i , kučko galilejska! Nije
doktora Panglossa, na ono svečano pjevano u dosta gospodin inkvizitor? Treba i taj prosjak dijeliti
basu dok su vas šibali, a, naročito, na poljubac koji sam sa mnom?"
vam dala iza paravana onoga dana kad vas posljednji S tim riječima i z v u č e neki dugi nož što
put vidjeh. Hvalila sam Bogu što vas je vratio meni nosio sa sobom i, uvjeren da mu protivnik ne m o ž e
poslije toliko iskušenja. Naredih svojoj starici da se imati pri sebi oružja, poleti na Candidea. A l i je naš
pobrine za vas i da vas dovede čim to bude mogla. Ona dobri Vestfalac bio dobio od starice jedan lijep m a č .
je vrlo dobro izvršila moj nalog. Doživjela sam neiska- zajedno s cijelim odijelom. On ga izvuče, iako je bio
zano zadovoljstvo da vas opet vidim, da vas čujem, da vrlo blage ćudi, i tresne vam na pod Izraelićanina,
razgovaram s vama. Vas zacijelo glad već muči, a i ja pred noge lijepe Cunegonde, da se više ne digne.
bih vrlo rado jela. Večerajmo najprije." "Sveta B o g o r o d i c e ! " ona. će sad biti s
nama? Čovjek ubijen u mojoj A k o naiđe polici­
ja, propali smo!"
Miserere - pogrebna molitva kod katolika.

44 45
 " D a nisu objesili Panglossa," reče Candide, "sad bi Starica uze tada riječ:
nam mogao dati dobar savjet u ovoj strašnoj neprilici, "U stoje tri konja sa sedli­
jer je to veliki filozof bio. Budući da njega nema. ma i uzdama. Neka ih naš hrabri Candide sad pripre­
pitajmo staricu." mi. G o s p o đ i c a ima i dijamanata. B r z o
Ona je bila vrlo mudra i upravo stade izlagati svoje zajašimo, iako ja mogu sjediti samo na pola
mišljenje kad se otvoriše druga mala vrata. je pa p o đ i m o u V a n i je vrijeme da ljepše ne m o ž e
jedan sat poslije p o n o ć i : počinjala je nedjelja. Taj je biti, a pravi je užitak putovati po noćnoj svježini."
dan pripadao p r e č a s n o m inkvizitoru. On ude i spazi Candide odmah osedla ta tri konja. Cunegonde,
našeg Candidea s m a č e m u ruci, nekog mrt­ starica i on začas trideset milja bez predaha.
vaca ispruženog po podu, izbezumljenu Cunegonde i D o k su oni tako odmicali, Sveta stiže u
staricu kako daje savjete. kuću. P r e u z v i š e n o g sahraniše u jednoj crkvi, a
Eto što se u tom trenutku odigra u duši Candideo- hara baciše na gradsko smetlište.
i kako je on Candide, Cunegonde i starica već su b i l i stigli u
" A k o ovaj sveti čovjek u p o m o ć , dat će me mali grad Avacenu, duboko u brdima i
bez pogovora spaliti, a to bi mogao učiniti i s ovako su razgovarali u jednoj k r č m i .
Cunegonde. On je naredio da me nemilosrdno išibaju;
on je moj suparnik. V e ć sam p o č e o ubijati, sad nema
više kolebanja."
To je rasuđivanje bilo jasno i brzo; ne dajući inkvi­
zitoru vremena da d o đ e k sebi od probo­
de ga s kraja na kraj i baci pored Zidova.
" O v o je sad j o š ljepše!" uzviknu Cunegonde. " N a ­
ma više nema spasa! Nas će izopćiti iz Crkve. Kucnuo
nam je posljednji č a s ! K a k o ste mogli vi, po prirodi
tako blag čovjek, za dvije minute ubiti jednog Z i d o v a
i jednog crkvenog poglavara?"
"Lijepa g o s p o đ i c e , " odgovori Candide, "kad je (pistoli) - portugalski novac.
Sveta Milicija seljaka i malih protiv pljač­
netko zaljubljen, ljubomoran i išiban od inkvizicije,
kaša i obijesti plemstva u srednjem vijeku; kasnije državna policija
taj više ne zna za sebe." (nema veze s Crkvom, iako se ponekad nazivala

46 47
 Deseto poglavlje
U KAKVOJ KRAJNJOJ BIJEDI CANDIDE,
C U N E G O N D E I STARICA STTŽU
U I NJIHOVO
NA BROD
" T k o mi samo mogao ukrasti moje dijamante i
pistole?" pitala je kroz plač Cunegonde. " O d čega
ć e m o živjeti? Što ć e m o sad započeti? Gdje da opet
n a đ e m inkvizitore i Zidove da mi daju druge?"
mi je," na to će stara, " a l i moram reći da
jako sumnjam na p r e č a s n o g oca franjevca koji je
j u č e r p r e n o ć i o s nama u istoj krčmi u Badajosu. B o ž e
me sačuvaj ako nepravedno sudim, ali on je dvaput
ulazio u našu sobu i otputovao mnogo prije nas."
"Jadni moj Pangloss", r e č e tad Candide, " č e s t o
mi je dokazivao da sva zemaljska dobra pripadaju
s v i m ljudima zajedno i da svatko ima na njih podjed­
nako pravo. Taj franjevac morao nam je zacijelo,
prema t i m n a č e l i m a , ostaviti nešto č i m e ć e m o do­
vršiti put. Zar vam n i š t a više nije ostalo, lijepa
Cunegonde?"
"Nijedan maravedi", odgovori ona.
" Š t o sad učiniti?" upita Candide.
"Prodajmo jednog konja", reče starica. "Ja ću jahati
na ma iza gospođice, iako mogu sjediti samo na
pola stražnjice, pa ć e m o stići u C a d i z . "
48
U istoj se gostionici n a š a o neki prior.
On jeftino otkupi konja. Candide, Cunegonde i starica
prođoše Lucenu. i najzad u
Cadiz. Tu se opremala flota i okupljala vojska da se u
urazume prečasni isusovci, koje su
optuživali da su digli na ustanak jedno svoje pleme
protiv kraljeva Španjolske i Portugala, nedaleko od
grada San-Sacramento. K a k o je nekad služio
kod Bugara, izvede bugarske vojne vježbe pred gene­
ralom te male vojske tako otmjeno, hitro, vješto, po­
nosito i okretno da mu d a d o š e da zapovijeda jednom
pješadijskom četom. I tako on posta satnik i ukrca se s
Cunegonde i staricom, s dva sluge i dva
konja koji su nekada pripadala gospodinu V e l i k o m
inkvizitoru Portugala.
Za vrijeme cijele plovidbe raspravljali su naveliko
o filozofiji jadnog Panglossa.
" M i sad idemo u drugi svijet", reče Candide. " B e z
sumnje, bit će to onaj u kome je sve dobro. Jer, mora
se priznati, čovjeku ponekad dođe da zaplače kad
gleda što se u n a š e m svijetu dešava u fizičkom i mo­
ralnom pogledu."
su u početku povijesti Paragvaja neku vrstu
teokracije i postupno su se odmetnuli od kralja Španjolske, digli
ustanak indijanskih plemena kad je Španjolska htjela ustupiti
Portugalu grad San-Sacramento. Urođenici su se tom prilikom
htjeli osloboditi svih bijelaca.
49
 "Ja vas volim svim srcem," odgovori Cunegonde, Jedanaesto
" a l i mi je duša još preplašena svim onim što sam vid­
jela i što sam propatila."
STARIČINA POVIJEST
"Sve će biti dobro," odgovori Candide. "S morem
ovog novog svijeta već bolje stoji nego s morima Euro­
" N i s u moje oči uvijek bile ovako izgrizene i crve­
pe: mirnije je, a vjetrovi su stalniji. Bez sumnje je novi
nih rubova, niti mi se nos spuštao do brade, niti sam
svijet onaj koji je najbolji od svih mogućih svjetova."
uvijek b i l a sluškinja. Ja sam kći pape Urbana i
" N e k a bi B o g to dao," reče Cunegonde, " a l i ja sam
od Palestrine. Do moje četrnaeste godine
bila tako strahovito nesretna u svom svijetu da mi se
poučavali su me u dvorcu kojem svi zamci vaših nje­
duša odrekla svake nade."
mačkih baruna ne bi mogli biti ni a samo
" V i se žalite?" reče im starica. " E h , moja gospođice,
jedna moja haljina vrijedila je više nego sva raskoš i
niste vi upoznali one nesreće koje sam ja upoznala."
sjaj Vestfalije. Rasla sam svakim danom sve ljepša,
Cunegonde umalo prasne u smijeh, i starica joj se
usred uživanja, poštovanja i nade.
učini vrlo smiješnom što tvrdi da je nesretnija od nje.
V e ć sam budila ljubav. Moje grudi su pupale. I kakve
" E j , dobra ž e n o ! " reče ona. " A k o vas nisu silovala
su to grudi bile! Bijele, čvrste, isklesane kao u Venere
dva Bugarina, ako niste dobili dva udarca n o ž e m u
Medicejske. Pa kakve samo o č i ! Kakve trepavice!
trbuh, ako vam nisu razorili dva zamka, ako vam pred
Kakve crne obrve! I kakvi su u mojim zjenicama bli­
očima nisu zaklali dva oca i dvije majke, ako niste
stali plamenovi, pred kojima je sjaj zvijezda,
vidjeli kako dva vaša dragana tuku b i č e m na auto-da-
kako su mi govorili pjesnici iz našeg susjedstva! Ž e n e
ne vidim č i m e biste to mogli mene nadmašiti.
koje su me oblačile i svlačile padale su u zanos gleda­
Dodajte još da sam rodila kao barunica sa sedam­
jući me sprijeda i odostraga, a svi su muškarci željeli
deset dva pretka, a da sam bila kuharica."
biti na njihovu mjestu.
odgovori starica, " v i ne znate kakva
sam ja roda, a kada bih vam pokazala samo svoju straž­
njicu, ne biste tako govorili i ne biste tako naprečac
sudili." Primijetile krajnji oprez autora; sve do danas bilo pape
imenom X; on se boji pripisati kopile nekom poznatom
Ove riječi p r o b u d i š e najveću radoznalost u
papi. Kakva Kako savjest! Ova je bilješka
Cunegonde i Starica im z a p o č e pričati o v i m dodana nakon Voltaireove smrti. Nema je u izdanju.
riječima. Misli se zapravo na papu Urbana VIII, koji je umro 1644.

50 51
 Zaručila sam se s jednim knezom, gospodarom
Kakav je to samo bio knez! Lijep
kao ja, sav sazdan od ljupkosti i čari, blistava duha i
žarke ljubavi. Voljela sam ga kao što se prvi put voli,
kao Boga, zanosno. Svadba je bila pripremljena: nevi­
đena raskoš i sjaj, sve same s v e č a n e predstave, viteške
trke, opere bez prestanka, a cijela mi Italija ispjeva
sonete od kojih nijedan nije bio ni osrednje vrijed­
nosti. Već sam se nalazila na pragu svoje sreće kad
mog kneza pozva k sebi na šalicu č o k o l a d e neka stara
koja mu je bila ljubavnica: umro je za nepuna
dva sata u strahovitim g r č e v i m a . A l i , sve je to samo
sitnica. M o j a se mati, iako mnogo manje ucvi­
ljena nego ja, namisli na neko vrijeme skloniti s tako
zlokobnog mjesta. Nedaleko od Gaete imala je vrlo
lijepo imanje i mi se ukrcasmo na jednu galiju iz na­
šeg kraja, svu pozlaćenu kao oltar Svetog Petra u
R i m u , kad se odjednom neki gusar iz ustremi na
nas i zakvači nam galiju. N a š i su se vojnici branili kao
pravi papini vojnici: p o p a d a š e svi na koljena i
od sebe oružje, moleći gusara da im da oproštaj in
articulo
Odmah ih svukoše i oni ostadoše goli kao majmuni,
i moju majku s njima, i n a š e dvorkinje, i samu.
M o r a se čovjek zaista diviti kako ta gospoda brzo svla­
če ljude! A l i me još začudi kad nam svima
- Feudalni posjed jugu
In articulo mortis. - U času smrti. Pred samom smrću.
52
prste u jedno mjesto gdje mi ž e n e inače do­
puštamo da nam se zavlače samo cjevčice. Taj mi se
obred činio vrlo čudnovatim: eto kako sudi o
svemu kad se makao dalje od svoje zemlje. Ubrzo
saznah da je to bilo zato da vide nismo li tamo sakrili
koji dijamant. To je običaj koji postoji od nezapamće­
nih vremena kod svih prosvijećenih naroda koji plove
morima. Saznala sam da p o b o ž n a gospoda malteški
vitezovi nikad ne zaborave tako učiniti kad im T u r c i i
Turkinje padnu šaka. To je zakon m e đ u n a r o d n o g prava
nitko dosad nije pogazio.
trebam vam govoriti kako je t e š k o jednoj mla­
doj kad vode s majkom kao robinju u
M a r o k o . M o ž e t e već p r e d o č i t i sebi što smo sve mo­
rale propatiti na brodu. M a t i mi je b i l a
j o š vrlo lijepa; n a š e p o č a s n e djevojke, n a š e proste
sobarice, sve je to u sebi imalo više d r a ž i nego što se
m o ž e skupiti u cijeloj A f r i c i . A ja sam bila zanosna,
bila sam sama ljepota i ljupkost, a uz to j o š nevina.
A l i to nisam dugo ostala: taj cvijet, koji je nekad bio
namijenjen prekrasnom knezu od Massa-Carrare,
ubra gusarski kapetan. To je bio neki odvratan crnac,
koji je vjerovao da mi time j o š ukazuje osobitu čast.
Zaista, zacijelo smo g o s p o đ a od Palestrine i
ja bile vrlo s n a ž n e kad smo odoljele svemu što smo
morale podnijeti do svog dolaska u M a r o k o . A l i
ostavimo to sada: to su tako o b i č n e stvari da ne vri­
jede spomena.
53
 Maroko plivao u krvi kad mi stigosmo. S v i h pe­
deset sinova imalo je svoje
što je p r o u z r o č i l o pedeset građanskih ratova: crnci
protiv crnaca, crnci protiv polucrni protiv
polucrnih, protiv Nastalo je bilo o p ć e
klanje bez kraja i konca širom cijelog carstva.
Tek što smo se iskrcali, kad iskočiše pred nas neki
crnci iz tabora neprijateljskog n a š e m gusaru. Htjeli su
mu preoteti plijen. Mi smo, poslije dijamanata i zlata,
predstavljale najveću Gledala sam svo­
j i m o č i m a borbe kakve vi ne m o ž e t e nikad vidjeti u
svojim europskim podnebljima. U sjevernih naroda
krv nije dovoljno vatrena; oni ne luduju za ž e n a m a
onoliko kako je to svugdje u A f r i c i . Rekao bi čovjek
da vašim Europljanima mlijeko teče u žilama: vitriol i
vatra teku u žilama stanovnika Atlasa i okolnih zema­
lja. B o r i l i su se bijesno kao lavovi, kao tigrovi, kao
zmije toga kraja, da odluče čije ć e m o biti. Jedan M a u r
zgrabi moju majku za desnu ruku, p o r u č n i k mog ka­
petana p o v u č e je sebi za lijevu, jedan maurski vojnik
dohvati je za jednu nogu, jedan od naših gusara držao
ju je za drugu. Tako su naše djevojke bile v u č e n e
skoro sve u isti mah između četiri vojnika. M o j me je
kapetan skrivao iza leđa; u ruci mu je bila sablja
i on je ubijao svakoga tko bi se usprotivio nje­
govu bijesu. Naposljetku vidjeh kako sve naše
Talijanke i moju majku rastrgoše, isjekoše,
ta čudovišta koja su se oko njih otimala.
moji drugovi, kao i oni koji su ih
mornari, crnci, polucrnci, mulati i na koncu
moj kapetan, svi izginu, i ja ostadoh izdišući na g o m i l i
mrtvaca. Takvi su se prizori kao što je
poznato, na prostoru d u ž e m od tri milja, ali
nitko nije propustio ni jednu od pet dnevnih molitava
koje propisuje Muhamed.
T e š k o m mukom se iz hrpe tolikih nagomi­
lanih leševa i otpuzah prema jednom velikom stablu
naranči, na obali obližnjeg potoka. Tu se sruših od
užasa, od umora, od groze, od očaja i gladi. Ubrzo se
moja iscrpljena čula predaše snu, koji je više sličio na
nesvijest nego na počinak. Bijah tako u stanju izne­
moglosti i neosjetljivosti, lebdeći i z m e đ u života i
smrti, kad osjetih da me nešto pritišće i vrpolji se na
mom tijelu. Otvorih oči i spazih bijelog čovjeka,
d o b r o d u š n a izgleda, kako u z d i š e i govori kroza zube:
che coglioni!

Mulai imao je više sinova koji su se pri kraju njegove che sciagura d'essere senza - O, kakva je to nesreća
vladavine borili za vlast. kad netko

1
54 55
 Dvanaesto poglavlje šeste godine i koja je već onda obećavala da će biti
lijepa kao što vi
sam to, a mati mi leži raščetvorena četiri stotine
N A S T A V A K STARIČINIH koraka odavde, pod gomilom
Ispričah mu što mi se dogodilo, a on meni ispriča
svoje doživljaje i obavijesti me kako ga je jedna krš­
" I z n e n a đ e n a i u s h i ć e n a što čujem jezik svoje do­ ćanska sila poslala marokanskom kralju da s tim vla­
movine, ne manje z a č u đ e n a riječima koje je izgovorio darom zaključi ugovor po kome će mu isporučivati
taj čovjek, odvratili mu da ima gorih one barut, topove i brodove, da bi p o m o ć u njih uništio
na koju se on žali. S malo riječi obavijestih ga o gro­ trgovinu ostalih
zotama sam preživjela, pa se opet onesvijestili. zadatak je reče taj čestiti eunuh.
On me odnese u jednu obližnju kuću, naredi da me ću se ukrcati u Ceuti i vratit ću vas natrag u Italiju.
polože u postelju i da mi daju da založim. D v o r i o me Ma che sciagura senza
je, laskao mi, tješio me, rekao da nije vidio ništa tako
Ja mu zahvalih, raznježena do suza, a on, umjesto
lijepo kao što sam ja, i da nikad nije toliko zažalio za
da me doprati u Italiju, odvede me natrag u Alžir i
onim što mu nitko više ne m o ž e povratiti.
proda deju te Tek što sam bila prodana
sam iz reče on. škope kuga, koja je bila obišla cijelu A f r i k u , A z i j u i Europu,
svake godine dvije-tri tisuće djece. N e k a umru od poče bjesnjeti po Alžiru. Vi ste doživjeli potres, ali
toga, neka dobiju glas ljepši od ženskoga, neka odu jeste l i , gospođice, ikada imali kugu?"
upravljati sudbinom Nada mnom je ta opera­ " N i s a m nikad", odgovori barunica.
cija izvršena s vrlo mnogo uspjeha, i ja postadoh pje­ " D a ste je i m a l i , " nastavi starica, "priznali biste da
vač u kapeli kneginje od potres nije ništa prema njoj. U A f r i c i je ona vrlo česta
ja. i ja se od nje razboljeh. Zamislite, kakav položaj za
on plačući. zar ste vi kćer jednoga pape koja ima petnaest godina, a koja je
ona mala koju sam ja p o u č a v a o do njene

Aluzija na Talijana Broschija zvan Portugal je bio u savezu s Marokom protiv Luja X I V (sultan
najslavnijeg soprana svog koji 1737. do 1759. bio Mulai
angažiran na španjolskom dvoru i velik utjecaj na kralja Ferdi­ Dej - naslov poglavara Alžira (XVII-XIX. i Tunisa
nanda VI. st.) za vrijeme turskog suvereniteta nad tim zemljama.

56 57
za tri mjeseca doživjela bijedu i ropstvo, koju su skoro
iz dana u dan silovali, koja je vidjela kako joj č e t v o r e
pretrpjela glad i rat, i koja umire bolesna od
kuge u Alžiru. Ipak, ja nisam umrla. A l i moj eunuh,
dej i gotovo cijeli alžirski nastradaše od nje.
K a d popusti prvi bijes te strašne kuge, r a s p r o d a š e
dejovo roblje. Mene kupi neki trgovac i odvede u
Tunis. Proda me nekom drugom trgovcu, koji me
preproda u Tripolis. Iz Tripolisa me p r e p r o d a š e u
iz Aleksandrije u a iz u nama tu užasnu operaciju. Imam nam stavi onaj isti
Carigrad. Najzad d o đ o h u nekom
agi kojem ubrzo zatim da ide braniti A z o v
od koji su ga opsjedali.
Taj aga, koji je bio vrlo pažljiv prema ž e n a m a ,
vede sa sobom cijeli svoj i smjesti nas u neku
malu utvrdu na koju su čuvala dva
crna eunuha i dvadeset vojnika. Poubijasmo n e o b i č n o
mnogo Rusa, ali nam oni dobro vratiše milo za drago.
O p u s t o š i š e A z o v ognjem i m a č e m , ne poštedješe ni
staro ni mlado, ni m u š k o ni žensko. Ostade samo n a š a
mala utvrda. Neprijatelj nas htjede glađu prisiliti na
predaju. Ona dvadesetorica janjičara bjehu se zaklela
da im neće živi pasti u ruke. Najzad do krajnosti pri-
glađu budu prisiljeni pojesti ona naša dva
eunuha, samo da ne bi pogazili zakletvu. N e k o l i k o
dana potom odlučiše pojesti žene.
S nama je bio neki vrlo p o b o ž n i imam, pun saža­
ljenja, i on im održa lijepu propovijed, savjetujući im
da nas ne umore sasvim.
reče on, po polovicu stražnjice
svim o v i m g o s p o đ i c a m a : slatko ćete se najesti, pa ako
opet zatreba, ostaje vam isto toliko poslije nekoliko
dana. Nebo će vam biti zahvalno za to milosrdno djelo
i p o m o ć će vam
B i o je vrlo dobar govornik i uvjeri ih. Izvršiše nad
melem što ga stavljaju djeci poslije obrezivanja. Sve
smo umalo pomrle.
Tek što janjičari pojedoše ručak kojim smo ih mi
snabdjele, pristigoše Rusi na šajkama. Nijedan
ne iznese živu glavu. Rusi se nisu ni osvrnuli na n a š e
stanje, ali se svugdje n a đ e poneki francuski kirurg;
jedan od njih, i to vrlo vješt, uze nas njegovati. On nas
izliječi i, dok sam živa neću zaboraviti kako mi je on,
kad su mi rane sasvim zarasle, davao stanovite prijed­
loge. Uostalom, r e č e nam svima da to ne uzimamo
previše k srcu. Uvjeravao nas je da se već u više opsa­
da tako nešto d e š a v a l o i da je to zakon rata.
Č i m su moje drugarice prohodale, uputiše ih u M o ­
skvu. P r i podjeli ja pripadoh nekom koji me
uze za i koji mi je darivao svakoga dana po
dvadeset udaraca bičem. A l i ovaj gospodin, s još tride­
set boljara, svrši poslije dvije godine na zbog

Opsada i privremeno zauzeće - 1696.

Palus - Staro ime Azovskog mora. Riječ o Pobuni

59
nekih dvorskih spletki, te ja iskoristih taj događaj i gospođice, da imam iskustva, da poznajem svijet.
pobjegoh. Prođoh cijelu Rusiju. Dugo sam služila po Zabavljajte se malo, zatražite od svakog putnika da
k r č m a m a u R i g i , zatim u Rostocku, Wismaru, Leipzi- vam ispriča svoju prošlost, pa ako se n a đ e samo jedan
gu, Utrechtu, Leidenu, Haagu, koji često prokleo život, koji nije često rekao
Ostarjela sam u bijedi i sramu, samo s jednom polovi­ sebi da je najnesretniji čovjek na svijetu, bacite me
nom stražnjice, ali ne zaboravljajući ni trenutka da sam n a g l a v a č k e u more."
kći jednog pape. Stoput se htjedoh ubiti, ali mi se još
živjelo. Ta je smiješna slabost možda jedna od najkob-
nijih naših prirodnih sklonosti; jer ima li čega glupljeg Trinaesto poglavlje
nego neprestano vući sa sobom teret koji bismo stalno
željeli zbaciti? Groziti se svoga života i držati do tog
života. Jednom riječju, hraniti u njedrima zmiju koja
K A K O JE CANDIDE BIO PRISILJEN
nas ujeda, sve dok nam i samo srce ne izjede. DA SE A N E I OD LIJEPE
Vidjela sam u zemljama kroz koje sam sudbom C U N E G O N D E I OD STARICE
bila gonjena i po k r č m a m a u kojima sam služila
n e o b i č n o velik broj stvorenja koja su se užasavala K a d je lijepa Cunegonde čula staričinu povijest,
svog života, ali sam vidjela samo dvanaest njih koji su ukaza joj svu pažnju se duguje osobama takva
dobrovoljno učinili kraj svojoj bijedi: tri crnca, četiri položaja i takva značaja. Usvoji njezin prijedlog: zatraži
Engleza, četiri i jednog njemačkog pro­ od svih putnika da jedan za drugim ispričaju svoje
fesora po imenu Napokon postadoh sluški­ doživljaje. Candide i ona da starica ima pravo.
nja kod Z i d o v a don Issachara. On me je dodijelio "Šteta, zaista, što su mudrog Panglossa, protivno
vama, lijepa moja gospođice, i ja sam se vezala za običaju, objesili na jednom Sad bi nam
vašu sudbinu i više bavila zgodama vašega života ispričao divnih stvari o fizičkom i moralnom zlu koje
nego svoga. Ne bih vam nikako ni spomenula svoje je pritisnulo zemlju i more, a ja bih već imao hrabrosti
n e d a ć e da me niste malo izazvali i da nije na brodu da se uz d u ž n o poštovanje, staviti mu odre­
običaj da se pričanjem rastjera dosada. Smijem reći, đ e n e primjedbe."
I dok je svatko pričao svoj brod je plovio sve
dalje. Iziđoše na kopno u Cunegonde,
Robeck (1672 - 1739), u Švedska.
satnik Candide i starica o d o š e guverneru don
Propovijedao samoubojstvo i skočio u rijeku Weser.

60 61
Fernandu y y Mascarenes, y
y Suza. Ovaj gospodin bio je toliko tašt k o l i ­
ko priliči onomu ima toliko imena. Govorio je s
ljudima s prijezirom, tako je pri tom
visoko držao nos, tako neumoljivo podizao glas, tako
zapovjednički naglašavao, tako se šepirio, da su svi
oni koji su ga pozdravljali dobivali volju da ga istuku.
V o l i o je ludo i žene i Cunegonde mu se učini n e č i m
najljepšim što je ikad vidio. Prvo što je u č i n i o b i l o je
da upita je li ona satnikova žena. Njegovo ponašanje
kad je uputio to pitanje uznemiri Candidea. Nije smio
reći da mu je žena, budući da ona stvarno to nije ni
bila; nije smio reći da mu je sestra, b u d u ć i da ni to
nije bila. I mada je ova laž u bila nekad č e s t o
u upotrebi kod naših starih, a mogla bi korisno poslu­
žiti i našim suvremenicima, njegova d u š a bila je
odveć čista da bi mogao iznevjeriti istinu.
" G o s p o đ i c a Cunegonde," odgovori on, "treba mi
učiniti čast da pode za mene, i zato mi pokorno molimo
Vašu Preuzvišenost da izvoli obaviti naše
D o n Fernando y Figueora, y Mascarenes,
y Lampourdos, y Suza visoko sučući brkove, nasmija
se gorko i naredi satniku Candideu da održi smotru
svoje čete. Candide posluša i guverner ostade s gos­
pođicom On joj izjavi ljubav; uvjera­
vaše je da će se sutra vjenčati s njom crkveno, i l i na
koji drugi način, kako se to ljepotici već bude
misli na Abrahama i Saru u Egiptu.
62
svidjelo. Cunegonde ga zamoli da joj dopusti da koji
tren razmisli, da se posavjetuje sa staricom i odluči.
Starica reče Cunegonde ovako:
" G o s p o đ i c e , vi imate sedamdeset dva pretka, a
nemate ni prebijene pare. Samo o vama ovisi da po­
stanete žena najmoćnijeg gospodara J u ž n e Amerike,
koji ima vrlo lijepe brkove. Zar je vaše da se r a z m e ć e -
te nekom nepokolebljivom Vas su silovali
Bugari; jedan Ž i d o v inkvizitor uživali su vašu
milost. T k o je mnogo propatio, stekao je neka prava.
Iskreno vam kažem, da sam ja na v a š e m mjestu, ne
bih se ni trenutak dvoumila da se udam za gospodina
guvernera i da u č i n i m gospodina Candidea sretnim
čovjekom."
D o k je starica ovako zborila, sa svom m u d r o š ć u
koju donose godine i iskustvo, spaziše kad jedan mali
brod uplovi u luku. N o s i o je alkada i alguazile i evo
što se dogodilo:
Starica je sasvim dobro pogodila da je jedan fra­
njevac širokih rukava ukrao Cunegondin novac i nakit
u Badajosu, kad je ona s ž u r n o bježala.
Taj fratar htjede prodati nekoliko dragulja nekom
zlataru, i ovaj prepozna vlasništvo V e l i k o g inkvizitora.
Prije no što će ga objesiti, franjevac prizna da ih je bio
ukrao. On prokaza osobe i put kojim su krenule. Za
Cunegondin i bijeg već se znalo, i sad
p o đ o š e njihovim tragom u C a d i z . Ne gubeći vrijeme,
i - Sudac i policajci u
63
poslaše jedan brod u potjeru za njima. Brod je već bio Z v a o se i veoma je v o l i o svoga gos­
stigao u pristanište Buenos Airesa. Odmah se proširi podara, zato što je njegov gospodar bio vrlo do­
vijest da će se iskrcati jedan i da goni ubojice bar čovjek. osedla ona dva
Njegove V e l i k o g inkvizitora. M u d r a konja.
starica odmah što valja učiniti. •Hajde, gospodaru, poslušajmo staričin savjet; bje­
" V i ne možete bježati," reče Cunegonde. "a i ne­ ž i m o glavom bez obzira."
mate se čega bojati. Niste vi ubili Njegovu Preuzviše- Candide u plač.
nost. A uostalom, guverner je zaljubljen u vas i n e ć e moja mila Cunegonde! Zar da vas napustim
dopustiti da vam u č i n e kakvo zlo. Ostanite gdje jeste." sad, kad se gospodin guverner sprema obaviti n a š e
Odmah otrča Candideu: vjenčanje? V i , Cunegonde, koju sam doveo s drugog
"Bježite", reče mu, " i l i ćete za jedan sat biti spa­ kraja svijeta, što će biti s vama?"
ljeni." " B i t će što m o ž e biti", odgovori Cacambo. " Ž e n e
Nije se smjelo gubiti ni časa. A l i kako se rastati od se nikad ne brinu mnogo za sebe; B o g njihovu brigu
Cunegonde, i kamo se skloniti? vodi. Brzo
" K u d a me vodiš? K a m o ć e m o ? K a k o ć e m o bez
Cunegonde?" govorio je Candide.
poglavlje " T a k o mi svetog Jakova Kompostelskog," odgo­
vori Cacambo, ste ratovati protiv isusovaca:
sad za njih. Ja prilično dobro poznajem puto­
K A K O SU C A N D I D E A I C A C A M B A
ve, odvest ću vas u njihovo carstvo i oni će biti ushi­
PARAGVAJSKI ISUSOVCI ćeni što im dolazi satnik koji vježba na bugarski
način. Vi ćete se nevjerojatno obogatiti. K a d netko ne
je poveo sa sobom iz Cadiza jednog slu­ n a đ e što mu treba u jednom svijetu, on ide u drugi.
gu, kakvih se mnogo viđa po š p a n j o l s k i m obalama i Nema ničeg ljepšeg nego kad čovjek nešto novo vidi
kolonijama. B i o je č e t v r t i n o m Španjolac, rođen od i radi."
oca meleza u B i o je dječak u crkvenom
" T i si, dakle, već bio u Paragvaju?" upita Candide.
koru, mornar, redovnik, vojnik,
dabome da sam bio", odgovori Cacambo. " B i o
sam u kolegiju UzašaŠća i poznajem
je mjesto ispod (Argentina).

64 65
 Los kao što znam ulice u C a -
dizu. D i v n a stvar, to njihovo n a m j e s n i š t v o ! To carstvo
već ima više od tri stotine milja u dužinu i podijeljeno
je na trideset pokrajina. Los Padres imaju tamo sve,
stanovnici ništa. To je pravi uzor razuma i pravde. Ja,
vidite, ne znam ima li ičega tako b o ž a n s t v e n o g kao što
su Los Padres, koji ovdje sa španjolskim i portugal­
skim kraljem ratuju, a u Europi te kraljeve ispovijedaju,
koji ovdje ubijaju Španjolce, a u Madridu im pokazuju
put na nebo. To je zaista divno! Sad naprijed! Vi ćete
postati najsretniji čovjek m e đ u ljudima. K a k o će biti
zadovoljni oci isusovci kad čuju da im dolazi satnik
koji zna bugarske v j e ž b e ! "
Č i m stigoše do prve g r a n i č n e postaje, Cacambo
reče predstraži da jedan satnik želi razgovarati s go­
spodinom zapovjednikom. Odmah o d o š e izvijestiti
glavnu stražu. Jedan paragvajski časnik otrča i kleče
pred zapovjednika da ga obavijesti o ovom događaju.
Candidea i Cacamba najprije razoružaše, pa im oduzeše
ona dva konja. S p r o v e d o š e zatim oba
stranca kroz dva reda vojnika. Zapovjednik se nalazio
na drugom kraju, s trorogim š e š i r o m na glavi, zadig-
mantijom, m a č e m o bedrima i kratkim kopljem
Los Padres. - " O c i " (isusovci). je upravljao
provincijal, tj. drugi stupanj u isusovačkoj hijerarhiji, poslije oca
generala. Oni su radije kao podmladak primali strance, misleći da
će njima upravljati lakše nego Španjolcima. Zato su zabranjivali
da Španjolac boravi na tom teritoriju duže od tri dana (Voltaire
kaže "tri
66
ruci. On dade znak; smjesta dvadeset četiri čovjeka
ova dva došljaka. Jedan narednik im priopći
da moraju čekati, da zapovjednik ne m o ž e razgovarati
s njima, da prečasni otac provincijal ne dopušta nijed­
nom Španjolcu da otvori usta doli u njegovu pri­
sustvu, niti da u zemlji d u ž e od tri sata.
"A gdje je prečasni otac provincijal?" upita Cacambo.
je završio službu Božju i sad je na smotri
odgovori narednik, vi mu m o ž e t e cjelivati
ostruge tek poslije tri sata."
reče Cacambo, "gospodin satnik umire od
gladi kao i ja, a nije Španjolac. Nijemac je. Zar ne
bismo mogli objedovati dok č e k a m o P r e č a s n o g a ? "
Narednik ode i smjesta izvijesti zapovjednika o
tom razgovoru:
" N e k a je blagoslovljen B o g ! " reče taj gospodin.
" B u d u ć i da je Nijemac, mogu razgovarati s njim.
Odvedite ga u moju sjenicu."
Odmah dopratiše Candidea u jednu sjenicu ukrašenu
vrlo lijepim stupovima od zelenog i zlatnog mramora i
krletkama u kojima su bili kolibri,
biserke i sve najrjeđe ptice. Izvrstan ručak bio je pri­
premljen u zlatnim posudama i, dok su Paragvajci jeli
kukuruz iz drvenih zdjela nasred polja pod vrelim sun­
cem, prečasni otac komandant uđe u sjenicu.
To je bio vrlo lijep mlad čovjek, svježih i punih bi­
obraza, visokih obrva, oka, crvenih ušiju,
rumenih usana, ponosita držanja, ali njegov ponos nije
bio niti ponos Španjolca niti ponos isusovca.
67
 i oružje što su im ga bili oduzeli,
kao i oba konja. Cacambo im položi zobi
blizu sjenice i ispuštaše ih iz vida, bojeći se prepada.
Candide najprije poljubi pa
zatim posjedaše za stol.
" V i ste. dakle, Nijemac?" upita isusovac na nje-
mačkome.
"Jesam, prečasni oče", odgovori Candide. I jedan i
drugi, dok su izgovarali te riječi, gledali su se do krajnosti
iznenađeni i s uzbuđenjem koje nisu mogli savladati.
"A iz koje ste njemačke zemlje?" zapita isusovac.
"Iz prljave provincije Vestfalije", odgovori Can­
dide. " R o đ e n sam u zamku Thunder-ten-tronckh."
" A h , Bože, je li m o g u ć e ! " uzviknu komandant.
" D i v n a li č u d a ! " uzviknu Candide.
"Jeste li to v i ? " reče komandant.
" T o nije m o g u ć e ! " reče Candide.
Obojica se umalo srušiše od iznenađenja, zagrliše
i proliše potoke suza.
" Š t o , zar to vi, prečasni? V i , brat lijepe Cune­
gonde? V i , koga su Bugari ubili? V i , sin gospodina
baruna? V i , isusovac u Paragvaju! E, zaista, čudan je
ovaj Panglosse! K a k o bi vam sad drago bilo,
samo da vas nisu objesili."
Zapovjednik naredi da se povuku i crnci i Parag­
vajci, robovi koji su posluživali piće u peharima od
gorskog kristala. Zahvaljivao je Bogu i svetom Ignaci-
ju po tisuću puta i stezao Candidea u naručje. L i c a su
im bila sva okupana suzama.
68
" V i ćete se još više začuditi, još više ćete plakati od
radosti, još više biti izvan sebe," reče Candide, "kad
vam k a ž e m da je vaša sestra, gospođica Cunegonde, za
koju ste vjerovali da je rasporena, živa i zdrava."
"Nedaleko od vas, kod gospodina guvernera
Buenos Airesa. A ja sam d o š a o ratovati s vama."
Svaka riječ koju su izgovorili u tom dugom razgo­
voru, gomilala je č u d o na č u d o . Cijela im je duša
na jeziku, zaposjela im p a ž n j o m uho i blistala
u oku. Pa kako su bili Nijemci, o s t a d o š e dugo za sto­
lom, očekujući prečasnog oca provincijala. I evo što
zapovjednik ispriča svom dragom Candideu.
Petnaesto poglavlje
JE CANDIDE UBIO BRATA SVOJE
DRAGE C U N E G O N D E
"Sjećat ću se cijelog svog života onoga strašnog
dana kad sam vidio kako mi ubijaju oca i majku, a
siluju sestru. K a d se Bugari p o v u k o š e , moje divne
sestre više nigdje nije bilo, a moju majku, mog oca i
mene, tri zaklane s l u ž a v k e i tri zaklana dječaka baci­
še na jedna kola da nas odvezu i sahrane u jednoj
isusovačkoj kapeli, dvije milje od zamka mojih pre­
daka. Jedan isusovac p o š k r o p i nas svetom vodicom;
69
 bila je strašno N e k o l i k o kapi upade mi u oči.
S v e ć e n i k primijeti da mi se očni kapak malo pokre­
nuo; položi mi ruku na srce i osjeti da j o š kuca.
zaše mi p o m o ć i poslije tri tjedna potpuno
Vi se sjećate, dragi Candide, da sam ja bio vrlo lijep
čovjek; tada postadoh j o š ljepši i zato p r e č a s n i otac
Croust prior toga osjeti prema meni
prijateljstvo. Dade mi iskušeničku manti­
ju i poslije nekog vremena poslaše me u R i m . Otac
general baš podmladak m e đ u mladim nje­
m a č k i m isusovcima. Gospodari Paragvaja primaju
što manje mogu španjolske isusovce: više vole stran­
ce, jer misle da njima mogu bolje upravljati. P r e č a s n i
otac general procijeni da sam dostojan da o b r a đ u j e m
ovaj Božji vinograd, te nas trojica - jedan Poljak,
jedan Tirolac i ja - Po dolasku bijah
p o č a š ć e n zvanjem i činom poručnika.
Sada sam pukovnik i duhovnik. M i ć e m o d o č e k a t i
kako valja trupe španjolskog kralja, i ja vam j a m č i m
da će biti i z o p ć e n e iz C r k v e i p o t u č e n e . Providnost
vas šalje ovamo da nam pomognete. A je li zaista
istina da je moja draga sestra Cunegonde u našoj
b l i z i n i , kod guvernera Buenos Airesa?"
Candide potvrdi pod zakletvom da je to istina da
ne m o ž e biti veća. I opet im p o t e k o š e suze.
Barun nije znao što je dosta grleći Candidea, nazi­
vao svojim bratom, svojim spasiteljem.
Osorni isusovac, poznat
70
uzviknu on. " M o ž d a ć e m o moći, dragi moj
Candide, zajedno ući u grad kao pobjednici i preoteti
moju sestru Cunegonde."
" T o je moja najtoplija želja," odgovori Candide,
"jer sam se namjeravao oženiti njome i još se tomu
nadam."
" V i , drski č o v j e č e ! " na to će barun. " V i biste imali
toliko smjelosti da se o ž e n i t e mojom sestrom, koja
ima sedamdeset dva p l e m i ć k a pretka? Smatram da ste
strašno bezobrazni kad mi se usuđujete govoriti o tako
drskoj
Sav skamenjen tim riječima, Candide mu odgovori:
" P r e č a s n i oče, ništa tu ne mogu svi p l e m i ć k i preci
na svijetu. Ja sam istrgao vašu sestru iz naručja jednog
Ž i d o v a i jednog inkvizitora; ona mi je vrlo zahvalna i
želi poći za mene. Uvijek mi je govorio doktor Pan-
da su svi ljudi jednaki, i ja ću se svakako oženiti
njome."
" T o ć e m o j o š vidjeti, huljo!" uzviknu barun od
i u isti mah udari ga s n a ž n o
m a č a po licu. U tren oka Candide izvuče
svoj m a č i do b a l č a k a ga zari u trbuh barunu isusovcu.
A l i izvlačeći ga sva krvava, on zaplaka:
" A h , Bože uzviknu. " U b i o sam svog b i v š e g
gospodara, svog prijatelja, svog šurjaka. Nema boljeg
čovjeka na svijetu od mene, a evo, ubio sam već tri
čovjeka i među tom trojicom, dvojica su svećenici."
Cacambo, je č u v a o stražu na ulasku u sjenicu,
u t r č a unutra.
71
 "Preostaje nam samo da skupo prodamo
život", reče mu gospodar. " S a d će zacijelo ući u sjeni­
cu: moramo umrijeti s m a č e m u ruci."
Cacambo, koji je u životu vidio i veća čuda. ne
izgubi prisutnost duha. Skide s baruna isusovačku
mantiju, navuče je Candideu, metnu mu pokojnikov
četvrtasti šešir i pope ga na konja. Sve to bi izvršeno u
tren oka.
"Sad, gospodaru, u trk! S v i će misliti za vas da ste
neki isusovac koji ide izdavati zapovijedi i mi ć e m o se
već naći s one strane granice prije no što uzmognu
poći za nama." te riječi dobro ni izgovorio, a već
letio na konju, vičući na španjolskom:
"S puta! S puta! Ide p r e č a s n i otac pukovnik!"
Šesnaesto
ŠTO SE DESILO OVOJ DVOJICI PUTNIKA S
DVJEMA DVA M A J M U N A
1 S DIVLJACIMA Z V A N I M DUGOUHI
Candide i njegov sluga već su bili s one strane gra­
nice, a nitko u logoru nije j o š znao za smrt n j e m a č k o g
isusovca. Uvijek budni Cacambo bio se pobrinuo da
napuni torbu kruhom, č o k o l a d o m , š u n k o m , v o ć e m i s
nekoliko mjerica vina. Na svojim
njima z a đ o š e duboko u neku nepoznatu zemlju gdje
72
nigdje ne opaziše puta. Napokon se pred njima ukaza
lijepa livada ispresijecana potocima. N a š a dva putnika
konje da pasu. Cacambo predloži svom gospo­
daru da jede, a sam mu dade za to primjer.
" K a k o mi m o ž e š nuditi da jedem š u n k u " , odgovori
Candide, "kad sam ubio sina gospodina baruna i kad
osuđen da nikad više u životu ne v i d i m divnu
ospođicu Z a š t o da i dalje
voje bijedne dane kad ih moram provoditi daleko od
nje, u grižnji savjesti i u očaju? A što će tek reći
novine
Ipak, dok je tako govorio, nije zaboravio jesti. Sunce
je zalazilo. Ova dva zalutala čovjeka začuše nekoliko
slabih krikova, koji kao da dolažahu od nekih žena. Nisu
mogli razaznati da li su to krici radosti ili bola, ali odmah
skočiše na noge, obuzeti onim nemirom i koje
sve izaziva u ljudima kad se nalaze u zemlji. To
su dvije djevojke, potpuno nage, koje su lako
skakutale krajem livade, dok su dva majmuna trčala za
njima i ujedala ih za stražnjice. Candidea obuze sažalje­
nje. K o d Bugara je bio naučio dobro gađati, i oborio bi
lješnjak u grmu, a da list ne takne. Dohvati svoju špa­
njolsku opali i ubi ta dva majmuna.
" N e k a je Gospodu hvala, dragi Cacambo! Izbavio
sam velike opasnosti ova dva jadna stvorenja. A k o
Journal de - Les pour des
ko­
et des književni časopis iz XVIII. stoljeća,
koji su od izdavali isusovci u gradu Trevouxu.
73
sam p o č i n i o grijeh jednog inkvizitora i jednog
isusovca, sad sam ga zacijelo iskupio spasivši život
o v i m dvjema djevojkama. To su možda dvije gospo­
đice iz uglednih kuća i ovo što nam se desilo m o ž e
nam pribaviti vrlo velike koristi u ovoj zemlji."
Htjede nastaviti, ali mu se jezik zaveza kad spazi
kako one dvije djevojke nježno grle majmune i
suze nad njihovim tijelima, potresajući svud una­
okolo zrak kricima.
" N i s a m očekivao toliko reče on
napokon Cacambu, koji mu odgovori:
" E , sad ste napravili gospodaru: ubili
ste ljubavnike ovih dviju g o s p o đ i c a . "
"Njihove ljubavnike? Je li to m o g u ć e ? Vi se šalite
sa mnom, Cacambo. K a k o da vam vjerujem?"
"Gospodaru dragi," odvrati Cacambo, " v i se uvijek
svemu čudite. Z a š t o mislite da je n e o b i č n o što u po­
nekim zemljama majmuni zadobivaju naklonost ž e n a ?
Oni su četvrtinom ljudi, kao što sam ja četvrtinom
" A h , tako je," nastavi Candide, "sjećam se da sam
slušao od doktora Panglossa da su se odavno nekada
takvi slučajevi događali i da su iz te mješavine nastali
fauni i i da je to vidjelo više velikih
ličnosti starog vijeka, ali sam smatrao da su to bajke."
"Sad ste se zacijelo uvjerili da je to istina", reče C a ­
cambo. "Sad vidite kako se ponašaju žene koje nemaju
Egipani, satiri i fauni su mitološka šumska bića, pratioci boga
74
nimalo kućnog odgoja. Samo se ja bojim da nam ove
poštovane gospođice ne navuku kakvu nevolju na vrat."
Ovo zdravo rasuđivanje navede Candidea da se
skloni s livade i da se u v u č e dublje u šumu. Tu je
večerao s I obojica, pošto portu­
galskog inkvizitora, guvernera Airesa i baru­
na, zaspaše na mahovini. K a d se probudiše, osjetiše da
se ne mogu maknuti. To je bilo zato što su ih Dugo­
stanovnici te zemlje, kojima su ih potkazale one
dvije gospođice, p r e k o n o ć zavezali konopcima od
lika. O k o njih je stajalo pedesetak Dugouhih, do k o ž e
golih, n a o r u ž a n i h strijelama, buzdovanima i
sjekirama. Jedni su kuhali vodu u nekom velikom
drugi pripremali a svi vikahu:
" T o je isusovac! To je isusovac! Sad ć e m o se osve­
titi, a dobro ć e m o se počastiti! Pojedimo isusovca!
isusovca!"
"Lijepo sam vam rekao, dragi gospodaru," uzviknu
t u ž n o Cacambo, "da će nam ove dvije djevojke napa­
kostiti."
Candide opazi kotao i reče:
"Nas će, nema sumnje, sad ispeći ili skuhati. A h , što
bi rekao doktor Pangloss kad bi vidio kako izgleda čista
priroda? Sve je dobro; neka bude! A l i se mora priznati
da je zaista grozno izgubiti gospođicu Cune­
gonde, pa da vas poslije Dugouhi nataknu na
Dugouhi, španjolski - Indijanci s gornjeg toka Ama­
koji su nosili velike ukrase u ušima i time ih istezali.
75

Cacambo nikako nije gubio glavu.
" N e očajavajte reče on u t u č e n o m Candideu.
" J a razumijem pomalo jezik ovih plemena i sad ću
razgovarati s njima."
" N e zaboravi im p r e d o č i t i " , doda Candide, "kako
je u ž a s n o nečovječno kuhati ljude i kako je to malo
kršćanski."
"Gospodo," p o č e Cacambo, " v i namjeravate, kao
što vidim, pojesti danas jednog isusovca. To je sasvim
u redu. Ništa pravednije nego tako postupiti sa svojim
neprijateljima. Jer nas, zaista, prirodno pravo uči da
ubijamo svog bližnjeg, i tako se radi širom cijelog
svijeta. A k o se mi ne koristimo pravom da ga pojede­
mo, to je samo zato što na drugom mjestu nalazimo
dobre hrane, ali vi nemate ista sredstva kao mi. Sva­
kako je bolje pojesti svoje neprijatelje nego prepustili
vranama i gavranima plodove svoje pobjede. Samo,
gospodo, vi ne biste željeli pojesti svoje prijatelje. Vi
mislite da ćete sad nataknuti na jednog isu­
sovca, a u stvari ćete ispeći svog branitelja, neprijate­
lja svojih neprijatelja. se mene tiče, ja sam rođen u
vašoj zemlji; ovaj gospodin je moj gospodar, i ne
da nije isusovac nego je, naprotiv, maloprije
ubio jednog isusovca i nosi odijelo što mu ga je ski­
nuo. To je ono što vas je prevarilo. Da vidite je li
istina što vam velim, uzmite njegovu mantiju, odnesite
je do prve g r a n i č n e postaje kraljevstva Los Padresa.
Raspitajte se je li moj gospodar ubio jednog isusovač­
kog oficira ili nije. Ne treba vam za to mnogo vremena,
76
možete nas i poslije pojesti, ako ustanovite da sam
vam lagao. A l i ako sam vam rekao istinu, vi tako
dobro poznajete načela javnog prava, običaje i zako­
ne, da nam morate pokloniti
Dugouhima se ove riječi u č i n i š e vrlo razumnima.
odmah dvojicu svojih uglednika da bez o k l i ­
jevanja odu i saznaju istinu. O v a dva izaslanika izvrši-
še svoj zadatak kao ljudi i se ubrzo s
povoljnim vijestima. Dugouhi o d v e z a š e oba zaroblje­
nika, ukazaše im sve m o g u ć e počasti, ponudiše im
djevojaka, dadoše da se okrijepe, otpratiše ih do gra­
nice svojih zemalja uz radosne uzvike:
"Nije Nije
Candide se nije prestajao diviti razlogu svog oslo­
bođenja.
"Kakav K a k v i su ovo ijudi! K a k v i su ovo
govorio je on. " D a nisam bio te da jed­
nim udarcem mača probodem brata gospođice
Cunegonde, pojeli bi me bez milosti. A l i , na kraju
krajeva, čista priroda je dobra, budući da ovi ljudi ne
samo da me nisu pojeli nego su me obasuli s tisuću
ljubaznosti č i m su doznali da nisam isusovac."
77
 Sedamnaesto poglavlje najzad n a đ o š e blizu jedne rječice duž koje su rasle
kokosove palme, te ih one o d r ž a š e u životu i nadi.
Cacambo je davao uvijek isto tako dobre savjete
D O L A Z A K CANDIDEA I NJEGOVA kao i ona i on reče Candideu:
SLUGE U I ŠTO SU "Dalje se ne m o ž e . dosta je bilo pješačenja. Eno
T A M O VIDJELI tamo na rijeci v i d i m jedan prazan čun, napunimo ga
kokosovim orasima, sjednimo u taj č a m č i ć i pustimo
K a d stigoše na granicu zemlje Dugouhih. Cacambo da nas struja nosi niz vodu. Rijeke uvijek vode nekom
reče Candideu: naseljenom mjestu. A k o ne n a đ e m o nešto ugodno,
" V i d i t e da ova na polutka nije ništa bolja od naći ć e m o bar nešto novo."
one druge. Poslušajte vi mene i vratimo se najkraćim " P o đ i m o " , reče Candide, " i p r e p o r u č i m o s e Pro­
putem u Europu."
" K a k o da se vratimo", upita Candide, "i kamo da N e k o l i k o milja p l o v i l i su između obala čas cvjet-
krenemo? A k o p o đ e m u svoju zemlju, tamo Bugari i ih, čas golih, čas ravnih, čas strmih. Rijeka se ne-
Abari kolju sve što stignu; ako se vratim u širila; najzad se gubila pod svodom straho-
spalit će me smjesta; ako ostanemo u ovoj zemlji, ita stijenja koje se dizalo nebu pod oblake. Putnici su
mogu nas svakog časa na A l i kako mali hrabrosti da se prepuste rijeci na volju pod taj
da se odlučim napustiti onaj dio svijeta u kome živi vod. Sužena na tome mjestu, rijeka ih ponese strano
gospođica Cunegonde?" brzinom i hukom. Poslije dvadeset četiri sata
" P o đ i m o u smjeru reče Cacambo. " T a ­ ni ugledaše opet svjetlost dana, ali im se č a m a c razbi
mo ć e m o naći Francuze, koji lutaju svuda po bijelom u komade o podvodne grebene. M o r a l i su se vući sa
svijetu. Oni bi nam mogli p o m o ć i . B o g će nam se stijene na stijenu cijelu milju. Napokon im p u č e pred
možda očima ogroman vidik o g r a đ e n nepristupačnim plani­
Nije bilo tako lako doći do O n i su, dodu­ nama. C i j e l i predio bio je za užitak, kao i za
še, znali otprilike na koju stranu treba krenuti, ali su potrebu; svuda je korisno bilo spojeno s ugodnim.
svuda unaokolo planine, rijeke, ponori, Putove su prekrivala i l i , bolje reći, ukrašavala kola
divljaci bili strahovite prepreke. Konji im od sjajna po izgledu i građi na kojima su sjedili muškarci
umora; hranu što je bjehu ponijeli pojedoše; cijeli i žene neobične a koja su hitro vukli krupni
jedan mjesec hranili su se divljim plodovima, kad se

78 79
crveni brže no najbolji
ski i meqineski ati.
" E v o k o n a č n o zemlje koja je bolja nego Vestfali-
Candide.
K o d prvog sela na koje je naišao on iziđe s C a -
na obalu. N e k o l i k o seoskih dječaka odjeve­
nih u zlatne tkanine, potpuno igralo se
p l o č i c a m a na ulasku u ono malo mjesto. N a š a dva
čovjeka iz drugog dijela svijeta zastadoše ih radoznalo
promatrati: njihove pločice bile su dosta široki okrugli
kamičci, žuti, crveni i zeleni, i č u d n o su blistali. Put­
nici zaželješe podići sa zemlje nekoliko njih: to je bilo
samo zlato, sam smaragd i rubin, od kojih je najmanji
mogao biti najveći ukras prijestolja velikog
" O v o su zacijelo djeca ovdašnjeg kralja koja se
igraju školice", reče Candide. Uto se pojavi seoski
učitelj i pozva djecu natrag u školu.
"Vidiš," reče Candide, "ovo je odgojitelj kraljeve
porodice."
M a l i odrpanci napustiše odmah igru, ostavljajući
na zemlji pločice i sve što im služilo za zabavu.
Candide ih pokupi, otrča do odgojitelja i ponudi ih
ponizno, objašnjavajući mu znacima da su njihova
kraljevska veličanstva zaboravila svoje zlato i drago
kamenje. Seoski učitelj se nasmiješi, baci ih na
lju, pogleda načas vrlo i z n e n a đ e n o Candidea u lice i
p o đ e opet dalje.
Crveni ovnovi su lame.
80
Putnici su, naravno, pokupili rubine i sma­
ragde.
"Gdje smo mi to?" uzviknu Candide. " M o r a biti da
kraljevsku djecu u ovoj zemlji lijepo odgajaju kad ih
uče da preziru zlato i drago kamenje."
Cacambo nije ništa manje iznenađen nego Can­
dide. Najzad stigoše do prve kuće u selu: ona je bila
sagrađena kao kakav dvorac u Europi. G o m i l a svijeta
tiskala se na ulazu, a j o š više unutra u kući. Čula se vrlo
ugodna glazba, a neki izvrstan miris dopirao iz kuhi­
nje. Cacambo se približi vratima i ču kako govore pe­
ruanski; to je bio njegov materinji jezik, jer nam je
svima poznato da je Cacambo rođen u u
jednom selu gdje se govori samo tim jezikom.
"Ja ću vam biti t u m a č , " reče on Candideu,
unutra, ovo ovdje je k r č m a . "
Odmah ih dva momka i dvije djevojke iz gostioni­
ce, odjeveni u zlatne tkanine, s kosama povezanim
svilenim vrpcama, da sjednu za zajednički
stol. četiri juhe, uza svaku po dva
zatim jednog kuhanog kondora teškog dvjesto funti,
dva pečena majmuna, osobito ukusna, tri stotine
brića jednoj zdjeli i šest stotina kolibrića u drugoj;
pa onda izvrsna variva s mesom, izvanrednog peciva;
sve u posudama od gorskog kristala. M o m c i i djevoj­
ke iz gostionice nalijevali su razne slatke napitke
spravljene od šećerne trske.
Za stolom su sjedili v e ć i n o m trgovci i kočijaši, svi
vrlo uglađeni, i oni postaviše nekoliko pitanja
81
Cacambu, s mnogo obzira i nenametljivosti, a na nje­
gova odgovoriše tako da dozna sve što je želio.
K a d se završi ručak, Cacambo, kao i Candide. po­
misli da će dobro platiti objed ako bace na stol dva
krupna komada zlata koja su b i l i pokupili. G o s t i o n i č a r
i gostioničarka prasnuše u smijeh i dugo su se
od smijeha. Napokon se umiriše.
"Gospodo," r e č e gostioničar, " v i d i m o zaista da ste
stranci, a mi ih ovdje nismo navikli viđati. Ne zamje­
rite nam što smo prasnuli u smijeh kad ste ponudili da
nam platite šljunkom s naših drumova. Vi zacijelo
nemate ovdašnjeg novca, ali niti ga ne trebate imati da
biste ovdje ručali. Sve gostionice, podignute radi
udobnosti trgovaca, plaća vlada. Vi ste ovdje slabo
ručali, jer je ovo n a š e s i r o m a š n o selo, ali na svakom
drugom mjestu dočekat ć e m o vas kako vam dolikuje."
Cacambo je t u m a č i o Candideu sve što je govorio
d o m a ć i n , a Candide je slušao zadivljen i zbunjen isto
toliko koliko i njegov prijatelj Cacambo, koji je pre­
vodio.
" P a kakva je ovo zemlja," pitali su jedan drugoga,
" č i t a v o m ostalom svijetu nepoznata, u kojoj je cijela
priroda po svemu od naše? To je vjerojatno
ona u kojoj je sve dobro, jer takva jedna zemlja mora
svakako postojati. M o g a o je učitelj Pangloss reći što
hoće, ali ja sam često primjećivao da sve ide prilično
loše u Vestfaliji."
82
Osamnaesto poglavlje
ŠTO SU VIDJELI
U ZEMLJI ELDORADO
Cacambo pokaza pred svojim d o m a ć i n o m svu svo­
ju radoznalost. D o m a ć i n mu reče:
"Ja sam velika neznalica i meni je tako dobro, ali mi
imamo ovdje jednog starca koji se povukao s dvora, a
koji je najučeniji i čovjek u državi."
On odmah zatim odvede Cacamba starcu. Candide
je imao samo sporednu ulogu i svog slugu je sad pratio.
U đ o š e u jednu vrlo prostu kuću, jer su vrata na njoj
bila samo od srebra, a zidovi obloženi samo zlatom,
ali izrađeni s toliko ukusa da ih ni najraskošnije oblo­
ženi z i d o v i nisu mogli nadmašiti. Istina, predsoblje je
bilo p r e s v u č e n o samo umjetnim rubinima i smaragdi­
ma, ali način na koji je sve bilo složeno, nadoknađi­
vao je tu krajnju skromnost.
Starac dočeka ova dva stranca na divanu ispunjenu
perjem kolibrića i naredi da im ponude slatka pića u
dijamantnim peharima, pa zatim udovolji njihovoj
radoznalosti o v i m riječima:
" M e n i su sto sedamdeset dvije godine, i od svog
pokojnog oca, kraljeva konjušara, doznao sam o
č u d n i m prevratima kroz koje je p r o š a o Peru, a koje
je on vidio svojim o č i m a . O v o kraljevstvo je neka­
dašnja postojbina Inka, koji vrlo nerazborito
83
iz nje da pokore jedan dio svijeta, a koje najzad uni-
štiše Španjolci.
Vladari njihova roda, koji ostadoše u svom
bjehu mudriji. O n i . uz pristanak naroda, izdadoše na­
redbu da nijedan stanovnik ne smije izići iz naše male
kraljevine, i to nas je održalo u nevinosti i sreći. Špa­
njolci su nešto maglovito doznali o našoj zemlji i nazvali
je a jedan Englez po imenu vitez
primakao se čak sasvim blizu nje, ima tome oko sto
godina. A l i kako nas sa svih strana okružuju nepristu­
pačne stijene i provalije, uvijek smo dosad ostali zašti­
ćeni od gramzljivosti europskih naroda, koji
vo žude za šljunkom i blatom s naše zemlje i koji bi nas
pobili sve do jednoga, samo da ga se dokopaju."
Razgovor potraja dugo. Kretao se oko oblika vla­
običaja, žena, javnih priredaba, umjetnosti.
Napokon Candide, koji je oduvijek imao sklonosti za
metafiziku, upita preko Cacamba da li u njihovoj
zemlji postoji kakva vjera.
Eldorado - španjolski "zlatna zemlja". - Zamišljalo se da postoji
negdje oko današnje Venezuele, između Amazone i
Voltaire ju je uzimao kao svoju Utopiju.
Sir Raleigh (1552 - 1618), engleski pomorac, istraživač,
vojnik, političar i putopisac, ljubimac Elizabete I. Osnovao koloni­
ju (koja se nije održala), tražio Eldorado, preoteo
dad Lažno optužen za veleizdaju 1603, na
smrt po naredbi Jakoba I pomilovan i zatočen u
do Nakon neuspjela traganja za zlatnim rudnicima u Gva­
jani, ipak pogubljen. se putopisima Voltaire služio.
84
Starac blago pocrveni.
reče. " Z a r možete u to sumnjati? Zar nas
vi smatrate
Cacambo ponizno upita koja je vjera u Eldoradu.
Starac opet pocrveni.
" Z a r mogu postojati dvije vjere?" odgovori on.
" M i vjerujemo, ja mislim, u ono u što vjeruje cijeli
svijet. Mi slavimo Boga od večeri do jutra."
"Slavite li vi samo jednog boga?" upita Cacambo,
koji je bio t u m a č Candideovih nedoumica.
" O č i g l e d n o " , reče starac, " i h nema ni dva, ni tri, ni
četiri. M o r a se priznati da ljudi iz vašeg svijeta po­
stavljaju nekakva č u d n a pitanja."
Candide je bez prestanka postavljao pitanja ovom
dobrom starcu. Htjede doznati kako se u Eldoradu
mole Bogu.
" M i mu se nikako ne molimo", odgovori dobri i
poštovanja dostojni mudrac. "Nemamo što tražiti od
njega; dao nam je sve što nam Mi mu stalno
zahvaljujemo." Radoznali Candide zaželi vidjeti sve­
ćenike, upita preko svog t u m a č a gdje se oni nalaze.
D o b r o ć u d n i starac se nasmiješi.
"Prijatelji moji," reče, " m i smo svi svećenici. Kralj i
sve glave porodica svako jutro pjevaju svečane pjesme
zahvalnice, a prati ih pet do šest tisuća glazbenika."
Ovo je učenje Deisti priznaju postojanje Boga kao prauz-
roka svijeta, ali vjeruju svijet prepušten sam sebi i da Bog ne
vodi brigu o čovjeku ni o svijetu koji je stvorio. Voltaire je bio deist.
85
 " K a k o ? Zar vi nemate redovnika koji propovijeda­
ju, raspravljaju, vladaju, kuju spletke i spaljuju ljude
kad nisu njihova mišljenja?"
"Trebali bismo za to biti ludi", reče starac. " M i
smo ovdje svi istog mišljenja i ne razumijem što želite
reći s tim svojim redovnicima."
Čitav taj razgovor ushiti Candidea i on pomisli u sebi:
" O v o je sasvim drugo nešto nego Vestfalija i za-
gospodina baruna. Da je naš prijatelj
bio u Eldoradu, ne bi više govorio da Thun-
der-ten-tronckh najljepše što postoji na svijetu. Doista,
čovjek treba putovati."
Poslije ovog dugog razgovora dobri starac naredi
da upregnu kočiju sa šest ovnova i odredi dvanaest
svojih slugu da odvedu putnike na dvor.
"Oprostite," reče im, " š t o me starost lišava časti da
vas pratim. Kralj će vas primiti tako da nećete biti
nezadovoljni, a vi nećete zacijelo uzeti za zlo n a š e
običaje, ako vam se neki od njih ne svide."
i Cacambo p o p e š e se u kočije i šest ovnova
poletje, te za nepuna četiri sata stigoše do kraljeva
dvorca na kraju prijestolnice. G l a v n i portal bio je
visok dvjesto dvadeset stopa, a širok sto. N e m o g u ć e je
opisati od kakve građe je bio načinjen. V i d i se već po
tome da je morao imati nesrazmjerno veću vrijednost
nego šljunak i pijesak koji mi nazivamo zlatom i dra­
gim kamenjem.
Dvadeset lijepih djevojaka iz kraljeve garde d o č e ­
ka Candidea i Cacamba pri silasku s kočija, odvede ih
86
u kupaonu i odjene u odijelo od kolibrićeva paperja.
Poslije toga ih dvorski dostojanstvenici i dostojan­
stvenice u v e d o š e u kraljeve dvorane kroz dva reda od
po tisuću glazbenika, kao što je to uvijek običaj. K a d
se približiše prijestolnoj dvorani, Cacambo upita jed­
nog uglednika što treba učiniti da se pozdravi Njegovo
Veličanstvo: treba li pasti na koljena i l i
treba li staviti ruke na glavu i l i na stražnjicu, treba li
lizati prašinu dvorane, jednom riječju, kakva je cere­
monija.
"Običaj je", reče velikodostojnik, "da se kralja za­
grli i poljubi u oba obraza."
Candide i Cacambo p a d o š e oko vrata Njegovu V e ­
ličanstvu, koje ih primi s n a j v e ć o m ljubaznošću i
pozva ih uljudno na večeru.
U m e đ u v r e m e n u ih da im pokažu grad,
javne građevine se dizahu pod oblake, trgove
u k r a š e n e tisućama stupova, fontane s č i s t o m vodom,
druge sa slatkim p i ć e m od š e ć e r n e trske, koje su ne­
prestano tekle na v e l i k i m trgovima p o p l o č a n i m nekim
dragim kamenjem, iz kojega se širio miris koji je pod­
sjećao na šeboj i cimet. Candide zatraži da vidi palaču
pravde i skupštinu. R e k o š e mu da ih nema i da nitko
ne ide na sud. U p i t a da li ima zatvora i rekoše mu da
nema. A l i ga najviše iznenadi i obradova Palača zna­
nosti, gdje je vidio galeriju od dvije tisuće koraka,
prepunu m a t e m a t i č k i h i fizikalnih sprava.
P o š t o su za cijelo popodne obišli otprilike tisućiti
dio grada, o d v e d o š e ih natrag kralju. Candide sjede za
87
 stol s Njegovim Veličanstvom, sa svojim slugom
i nekoliko gospođa. N i k a d se nije bolje
jelo i nitko nije bio duhovitiji za v e č e r o m nego Nje­
govo Veličanstvo. Cacambo je Candideu
kraljeve duhovite riječi i, mada su bile p r e v o đ e n e , one
su se uvijek doimale duhovitima. Od svega č e m u se
divio, ovome se nije najmanje zadivio.
tako mjesec dana u tom gostoljubivom
utočištu. Candide je neprestano govorio Cacambu:
je, opet velim, da u kome sam rođen
ne vrijedi koliko ova zemlja u smo sada, ali
ovdje ipak nema g o s p o đ i c e Cunegonde. I ti, zacijelo,
imaš neku draganu u Europi. A k o ostanemo ovdje, bit
ć e m o samo ono što i ostali; naprotiv, ako se vratimo u
svoj svijet, makar samo s dvanaest ovnova natovare­
nih šljunkom iz Eldorada, bit ć e m o bogatiji od svih
kraljeva skupa. N e ć e m o se više morati bojati i n k v i z i ­
tora ć e m o lako dobiti natrag
Ove riječi bijahu po volji Cacambu. Svatko voli
lutati po svijetu upravo toliko, da se p o k a ž e m e đ u
svojima, da se pred svijetom hvali onim što je vidio na
svojim putovanjima, te se i ova dva sretna čovjeka
da više ne budu sretni i da Njegovo Veličan­
stvo mole za otpust.
" L u d o je to što činite", reče im kralj. "Znam, dodu­
še, da moja zemlja vrlo malo znači, ali kad je nekom
prilično dobro na jednom mjestu, onda tu treba ostati.
Nemam, svakako, prava da silom z a d r ž a v a m strance:
88
to bi bila tiranija koja je nepoznata n a š i m zakonima i
n a š i m običajima. S v i su ljudi slobodni. Idite kad god
želite, ali izlazak odavde zaista težak. N e m o g u ć e je
vratiti se uz vodu brzom rijekom kojom ste nekim
č u d o m došli, i koja protječe ispod svoda od stijenja.
Planine koje okružuju cijelu moju kraljevinu visoke su
deset tisuća stopa i ravne su kao zidine. Svaka se pro­
teže u širinu više od deset milja; s njih se m o ž e sići
samo preko provalija. A l i budući da vi bezuvjetno
hoćete otputovati, naredit ću svojim upraviteljima
sprava da za vas n a č i n e jednu koja će vas udobno
prenijeti. Nakon što vas prebace na onu stranu plani­
ne, dalje vas nitko neće smjeti pratiti, jer su se moji
podanici zavjetovali da nikad n e ć e izaći iz svoje zem­
lje, a toliko su pametni da nikad neće pogaziti svoj
zavjet. I n a č e tražite od mene što vam srce želi."
" M i molimo V a š e V e l i č a n s t v o " , reče Cacambo,
"samo za nekoliko ovnova natovarenih hranom, šljun­
k o m i blatom ove zemlje."
Kralj se na to nasmija i reče:
" N e mogu shvatiti zašto vaši Europljani toliko vole
ovo n a š e žuto blato, ali ponesite ga koliko hoćete, pa
budite sretni i veseli."
Odmah zapovjedi svojim inženjerima da sagrade
spravu koja bi ova dva n e o b i č n a čovjeka prebacila
izvan kraljevstva. T r i tisuće vrijednih fizičara stade
raditi na njoj. B i l a je gotova za petnaest dana i stajala
je preko dvadeset milijuna funti u domaćem
novcu. P o p e š e na tu spravu Candidea i Cacamba. Tu
su bila dva krupna crvena ovna, osedlana i zauzdana,
na kojima će jahati kad budu prešli preko planina,
dvadeset teretnih ovnova natovarenih hranom, trideset
koji su nosili poklone s najvećim rijetkostima koje je
ta zemlja imala i pedeset natovarenih zlatom, dragim
kamenjem i dijamantima. Kralj nježno pritisnu na
grudi obje skitnice.
D i v n o je bilo gledati kako su odlazili i kako su
što i njih i njihove ovnove podigli na vrh planina.
Fizičari se oprostiše s njima kad su ih doveli na sigur­
no, i Candideu je sad jedina želja i misao bila da po­
kloni svoje ovnove Cunegonde.
"Sad imamo č i m e platiti guverneru Buenos Airesa,
ako se gospođici Cunegonde m o ž e i odrediti cijena.
Pođimo u ukrcajmo se, pa ć e m o poslije
vidjeti koju ć e m o kraljevinu m o ć i kupiti."
Devetnaesto poglavlje
ŠTO IM SE DOGODILO U SURINAMU,
I KAKO SE CANDIDE UPOZNAO
S MARTINOM
P r v i dan putovanja je za n a š a dva putnika bio sa­
s v i m ugodan. N j i h je bodrila pomisao da su vlasnici
v e ć e g blaga nego što ga mogu skupiti A z i j a ,
Europa i A f r i k a . Candide je sav sretan urezivao
90
ime u stabla. Drugoga dana dva njiho­
va ovna z a g l a v i š e u nekoj b a r u š t i n i i tu p o t o n u š e
zajedno s tovarom koji su n o s i l i . D v a druga u g i n u š e
od umora za nekoliko dana. Sedam i l i osam, zatim,
uginu od gladi u nekoj pustinji. N e k i se poslije ne­
k o l i k o dana u provalije. Napokon, poslije
sto dana pješačenja, o s t a d o š e im samo dva ovna.
Candide reče Cacambu:
"Prijatelju moj, vidiš li kako su prolazna dobra
ovog svijeta? Postojana je samo vrlina i sreća što
m o ž e m o ponovo vidjeti gospođicu Cunegonde."
" T o priznajem," odgovori Cacambo, " a l i nama j o š
ostaju dva ovna s više blaga nego što će ga ikad imati
španjolski kralj, a ja, eno, vidim, daleko tamo, neki
grad za koji m i s l i m da je koji pripada H o -
lanđanima. Sad smo na završetku svojih muka i na
početku svojih sretnih dana."
K a d su bili blizu grada, naiđoše na jednog crnca,
i s p r u ž e n o g na zemlji, koji je na sebi imao samo pola
svoje odjeće, a to znači pola plavih platnenih gaća.
Taj je bijednik bio bez desne noge i bez lijeve šake.
" Z a ime B o ž j e ! " uzviknu Candide na holand-
" Š t o radiš tu, prijatelju, u tom s t r a š n o m stanju
u kom te v i d i m ? "
" Č e k a m svog gospodara, gospodina Vanderdendura,
č u v e n o g trgovca."
" D a li ti je to gospodin Vanderdendur u č i n i o ? "
Nekadašnja Nizozemska Gvajana. Glavni grad
 "Jest, gospodine", reče crnac. "Takav je ovdje obi­
čaj. Daju nam samo jedne platnene gaće dvaput na
godinu, kao jedinu odijeću. K a d radimo u
pa nam žrvanj dohvati prst, odrežu nam kad
p o k u š a m o pobjeći, odrežu nam nogu. M e n i se desilo i
jedno i drugo. Eto, po tu cijenu vi u Europi jedete
šećer. A kad me je majka prodavala na obali Gvineje
za deset srebrnih patagona, rekla mi je:
sine, blagoslovi naše idole, klanjaj im se
odsad i zauvijek, oni će ti učiniti život sretnim. Tebi je
palo u čast da budeš rob naših gospodara bijelaca i
time doneseš sreću ocu i
ne znam jesam li ja njima donio ali oni
meni nisu. Psi. majmuni i papagaji imaju tisuću puta
bolju sudbinu nego mi. Holandski idoli, koji su me pre­
obratili, govore mi svake nedjelje da smo svi mi djeca
Adamova, i crni i bijeli. Ja se ne razumijem u rodo­
slovlje, ali ako je istina što ti propovjednici govore, onda
smo svi mi jedan s drugim u rodu. Samo, morate priznati
da se sa svojim ne može užasnije postupati."
Panglosse!" uzviknu Candide. " T i nisi predvi­
đ a o da ima ovakvih grozota. Sad je svršeno: najpo-
moram se odreći tvog optimizma."
"A to optimizam?" upita Cacambo.
" A h , " reče Candide, "to je kad netko s ushićenjem
tvrdi kako je sve dobro, premda mu je loše."
To se zaista radilo, pod izgovorom da se kotač ne može dovolj­
no brzo zaustaviti, te se na taj način spašava život unesrećenoga.
92
i prolijevaše suze gledajući tog te plačući
u đ e u Surinam.
Prvo o čemu su se raspitali bilo je nalazi li se u luci
kakav brod koji bi se mogao otputiti u Aires.
Onaj komu su se obratili bio je upravo neki brodo­
vlasnik Španjolac i on im ponudi da zaključe s njim
poštenu pogodbu. Zakaza im sastanak u jednoj krčmi,
a Candide i vjerni mu Cacambo odoše ga onamo čekati
sa svoja dva ovna.
Kako je Candide uvijek bio otvoren čovjek, ispriča
Španjolcu sve svoje doživljaje i prizna mu da h o ć e
oteti Cunegonde.
" N e pada mi na pamet da vas prevezeni u Buenos
Aires", odgovori vlasnik broda. "Objesili bi me, a i
vas skupa sa mnom. Lijepa Cunegonde je najmilija
ljubavnica Njegove P r e u z v i š e n o s t i . "
Candidea kao da grom pogodi. Dugo je plakao.
Najzad odvuče Cacamba na stranu i reče mu:
" E v o , dragi prijatelju, što ti je činiti. Obojica imamo
u džepu dijamanata za pet ili šest milijuna; ti si okretniji
od mene. Pođi ti po gospođicu Cunegonde u Buenos
Aires. A k o se guverner usprotivi, daj mu jedan milijun;
ako ga ne nagovoriš, daj mu dva. Ti nisi ubio nikakvog
inkvizitora i prema tebi neće biti nepovjerljivi. Ja ću
opremiti drugi brod. poći ću u Veneciju i tamo ću te
čekati. To je slobodna zemlja, gdje se nitko ne boji ni
Bugara, ni Abara, ni Židova, ni inkvizitora."
Cacambo odobri tu mudru odluku. D u š a ga je bo­
ljela što se rastaje od tako dobrog gospodara koji mu
93
je postao prisan prijatelj, ali zadovoljstvo što će mu
biti od koristi nadjača bol što ga napušta. O n i se za-
grliše plačući. Candide ga upozori da nikako ne
zaboravi dobru staricu. Cacambo j o š istog
dana. V e l i k a je d o b r i č i n a bio taj Cacambo.
Candide ostade još neko vrijeme u čeka­
jući da neki drugi brodovlasnik pristane odvesti u
Italiju njega i ona dva ovna koja su mu bila preostala.
On uze nekoliko slugu i pokupova sve što je potrebno
za dug put. K o n a č n o mu se javi gospodin Vanderden-
dur, vlasnik jednog velikog broda.
" K o l i k o tražite", upita on tog čovjeka, "da me
odavde prevezete ravno u Veneciju, mene, moje sluge,
moju prtljagu i ova dva ovna koja vidite?"
Vlasnik zatraži deset tisuća pijastera. Candide pri­
stade bez riječi.
" G l e , gle!" reče u sebi razboriti Vanderdendur.
"Ovaj stranac daje deset tisuća pijastera bez pogađanja.
Taj mora vrlo bogat." Trenutak poslije se vrati i pri­
opći da ne može putovati ako ne dobije dvadeset tisuća.
" D o b r o , " reče Candide, "dat ću vam toliko."
" A h ! ah!" reče trgovac sasvim tiho u sebi. "Ovaj
čovjek daje dvadeset tisuća pijastera isto tako laka
srca kao i deset t i s u ć a . "
Vrati se ponovo i izjavi da ga ne m o ž e odvesti u
Veneciju za manje od trideset tisuća.
" P a dat ću vam trideset tisuća", odgovori Candide.
" G l e ! gle!" opet pomisli u sebi trgovac.
"Trideset tisuća pijastera ne z n a č e ništa za ovog
94
čovjeka. Bit će da ova dva ovna nose neko neizmjerno
blago. Ne t r a ž i m o zasad više, naplatimo najprije onih
trideset tisuća, pa ć e m o poslije vidjeti što ć e m o . "
Candide proda dva mala dijamanta; onaj manji vri­
jedio je više nego sav novac što ga je tražio brodo­
vlasnik. On ga isplati unaprijed. U k r c a š e zatim ona
dva ovna, a Candide p o đ e za njima na jednoj maloj
lađi da bi stigao do broda u luci. Vlasnik broda ugrabi
priliku, razvi jedra, otisnu se od obale; vjetar mu se
pokaza povoljnim. Unezvijeren i zgranut, Candide ga
brzo izgubi iz vida.
" A h , " uzviknu, "ovo je lupeština zaista dostojna
Starog
Vrati se na obalu sav u t u č e n od boli, što je
jer je izgubio blago bi učinilo bogatim
dvadeset vladara.
On ode holandskom sucu pa, kako je bio malo
uzrujan, zalupa žestoko na vrata. U đ e unutra i izloži što
mu se dogodilo, vičući malo j a č e no što se pristoji.
Sudac ga najprije kazni s deset tisuća pijastera jer je
dizao buku; zatim ga strpljivo sasluša i obeća da će
izvidjeti njegov slučaj čim se onaj trgovac vrati, pa mu
naplati još deset tisuća pijastera za troškove saslušanja.
Ovakav postupak dovede Candidea do krajnjeg
očaja. On je, istina, doživio j o š stoput bolnijih nesreća
u životu, ali mu se zbog suca i
brodovlasnika koji ga je bio pokrao, uzmuti sva žuč i
on pade u duboku sjetu. Ljudska pakost se ukaza nje­
govu duhu u svojoj rugobi. Prevrtao je u sebi
samo tužne m i s l i . kako je jedan francuski
brod stajao spreman da krene u Bordeaux, a on nije
više morao ukrcavati ovnove natovarene
zakupi za umjerenu cijenu jednu kabinu na a se mogao čovjeku više ogaditi.
objavi u gradu da će platiti prijevoz, hranu i dati dvije
tisuće pijastera nekom č e s t i t o m čovjeku koji pristane
putovati s njim. ali pod uvjetom da to bude čovjek
kome se najviše ogadio dosadašnji život i koji je naj-
nesretniji u toj pokrajini.
se tolika gomila pretendenata da ih ni cijela
jedna mornarica ne bi mogla primiti. Candide je želio
izabrati i odabra dvadesetoricu koja su
mu se učinila najpogodnijima za društvo, a od kojih je
svaki tvrdio da zaslužuje prvenstvo. On ih okupi u
svojoj krčmi i dade im večeru, pod uvjetom da mu se
svaki zakune da će vjerno ispričati svoj život, a sam
obeća da će izabrati onoga koji mu se bude činio naj­
dostojnijim sažaljenja i s pravom
ž i v o t o m koji vodi, a ostalima će dati neku nagradu.
To posijelo potraja do četiri sata ujutro. Slušajući
sve njihove doživljaje, Candide se sjeti onoga što mu
je kazala starica na putu za Buenos Aires i njezine
oklade da nema čovjeka na brodu kojemu se nisu
dogodile velike nesreće. Pomišljao je na pri
svakom događaju su mu ispričali.
"Taj Pangloss", reče on u sebi, "imao bi sada pri­
lično muke da d o k a ž e svoj sistem. V o l i o bih sad
ovdje. Zacijelo, ako je sve dobro, onda je to samo u
Eldoradu, a ne u ostalim zemljama
96
Najzad se odluči u korist jednog sirotog učenjaka
koji je deset godina radio za amsterdamske
On je bio mišljenja da nema na svijetu zanata koji bi
Tog učenjaka, koji je inače bio neka dobričina, bila
je pokrala žena, tukao sin, napustila kći, pobjegavši s
nekim Portugalcem. Upravo su mu b i l i oduzeli neku
malu službicu od koje je životario, a pastori u Surina-
gonili su ga, jer su smatrali da je
M o r a se priznati da su i ostali b i l i isto tako nesretni
kao i on, ali se Candide nadao da će mu učenjak
odagnati dosadu na putu. S v i ostali njegovi suparnici
zaključiše da im Candide čini strašnu nepravdu, a l i ih
on umiri davši svakomu po sto pijastera.
Dvadeseto
ŠTO SE DOGODILO NA M O R U
C A N D I D E U I MARTINU
Stari učenjak, koji se zvao M a r t i n , ukrca se, dakle,
s Candideom za Bordeaux. Obojica su mnogo vidjela i
mnogo propatila; i kad bi brod trebao ploviti od
Voltaire je imao sporova s izdavačima u Amsterdamu i nazivao
ih "razbojnicima", "zrelim za vješala" itd.
Socinijanci su sekta koju je utemeljio Sozzini
(1525 - 1562), teolog Nije priznavao misterije ni simbole.
97
 preko Rta dobre nade u Japan, imali bi oni na
cijelome putu što razgovarati o moralnom i fizičkom zlu.
U n e č e m je ipak Candide imao veliku prednost
pred on se j o š neprestano nadao da će
vidjeti gospođicu Cunegonde, a Martin se više nije
imao č e m u nadati. Povrh toga, on je imao zlata i dija­
manata, i mada je izgubio sto velikih crvenih ovnova
koji su nosili najveća blaga ovog svijeta, mada ga je
neprestano tištala u duši lupeština onog holandskog
brodovlasnika, ipak, kad bi pomislio što mu je ostalo
u d ž e p o v i m a i kad je govorio o Cunegonde, naročito
na kraju objeda, naginjao bi Panglossovu sustavu.
"A vi, gospodine što vi mislite o svemu
tome?" upita on učenjaka. " K a k v o je vaše mišljenje o
moralnom i fizičkom z l u ? "
"Gospodine," odgovori Martin, "moji su me po­
povi optuživali da sam a ja sam u stvari
" V i se šalite sa mnom," reče na to Candide, "nema
više na svijetu."
"Ima, ja sam to", reče Martin. ćete, ja drukčije
ne mogu razmišljati."
" M o r a da je đavo u š a o u vas", reče Candide.
su sekta koju je osnovao Manes (Mani), filozof
teolog iz drugog stoljeća. Po njemu je čovjek, od pada Adamova,
u vlasti materije i zlog boga. Do nas je ta sekta doprla u vidu
bogumila (patarena), a u Francusku kao albigeois. Između te dvije
hereze, socinijanaca i u stvari nema nikakve veze.
98
" O n se toliko miješa u stvari ovoga svijeta," odgo­
vori Martin, "da bi se mogao naći i u meni, kao i na
svakom drugom mjestu, ali ja moram reći da, kad ba­
c i m pogled na ovu Zemljinu loptu, i l i bolje reći lopticu,
mislim da ju je B o g ostavio na milost i l i nemilost ne­
kom pakosnom biću. Izuzimam, Eldorado. Još
nisam našao grad koji ne želi propast susjednomu gra­
du, ni porodicu koja ne želi iskopati grob drugoj kojoj
porodici. Svugdje se slabi užasavaju moćnih, pred
kojima puze, a moćni postupaju s njima kao sa stadom
čija se vuna i meso prodaju. M i l i j u n ubojica postrojenih
u pukove juri s jednog kraja Europe na drugi i discipli­
nirano ubija i pljačka da zaradi sebi koru kruha, jer nisu
naučili pristojniji zanat. A u gradovima za koje bi se
reklo da uživaju blagodati mira i u kojima cvjetaju
umjetnosti i zanati, ljude razapinje više zavisti, briga i
nespokoja nego što zala kakav opsjedani grad.
Skriveni jadi još su bolniji nego bijede koje se iznose u
javnost. Jednom riječju, ja sam toliko vidio i toliko
iskusio da sam manihejac."
" A l i ipak ima i dobra", odgovori Candide.
" M o ž e biti," reče Martin, " a l i ja ne znam za njega."
Usred ove prepirke začu se topovski pucanj. G r m ­
ljavina je svakog trenutka bila sve jača. Svi
dalekozore. Spaziše dva broda koji se bore na udalje­
nosti od otprilike tri milje. Vjetar dotjera i jednu i
drugu lađu tako blizu francuskomu brodu da su svi s
u ž i t k o m mogli pratiti borbu. Na kraju, jedan od ta dva
broda ispali bočni plotun na drugi tako nisko i t o č n o
99
da ga probi i potpuno potopi. Candide i Martin primi­ su se neprestano petnaest dana i petnaestoga dana b i l i
jetiše jasno oko stotinu ljudi na palubi broda koji je su još tamo gdje i prvoga. Ipak su bar razgovarali,
tonuo: svi su dizali ruke k nebu i u ž a s n o zapomagali. priopćavali jedan drugom misli i uzajamno se tješili.
Trenutak poslije sve proguta more. Candide je milovao svog ovna.
" E t o vidite", reče Martin, "kako ljudi postupaju " K a d sam tebe p r o n a š a o , " govorio je, " n a ć i ću za­
jedni s drugima." cijelo i Cunegonde."
" N e m a sumnje", odgovori Candide, " i m a nečega
đavoljeg u svemu tome."
K a k o to izreče, opazi da nešto jarko crveno pliva Dvadeset prvo
nedaleko od njegova broda. Spustiše u vodu brodski
č a m a c da vide što bi to moglo biti: bio je to jedan od
CANDIDE I MARTIN SE PRIBLIŽAVAJU
njegovih ovnova. Candide se više obradova što je opet
n a š a o tog jednog ovna nego što se bio ražalostio kad
FRANCUSKOJ OBALI I RAZMIŠLJAJU
ih je izgubio cijelu stotinu, natovarenih krupnim dija­
Napokon u g l e d a š e francusku obalu.
mantima iz Eldorada.
"Jeste li ikad, gospodine Martine, b i l i u Fran­
Francuski kapetan ubrzo razabra kapetan koji
cuskoj?" upita Candide.
je potopio brod bio Španjolac, a kapetan potopljenog
" B i o sam", odgovori Martin. "Proputovao sam više
broda neki holandski gusar. To je bio upravo onaj koji
njenih pokrajina; ima nekih u kojima je polovina sta­
je bio pokrao Candidea. Neizmjerno blago kojega se
novnika luda, nekih gdje je svijet odveć lukav, drugih
taj zlikovac dokopao ostade sahranjeno zajedno s njim
gdje je većina prilično d o b r o ć u d n a i prilično glupa,
na dnu mora, a samo se jedan ovan spasi.
nekih, opet, u kojima izigravaju ljude od ukusa i zna­
" V i d i t e " , reče Candide, "da zločin ponekad biva
nja. U svima je glavno zanimanje vođenje ljubavi,
kažnjen. Taj lupeški holandski brodovlasnik doživio
drugo - ogovaranje, i treće - pričanje gluposti."
je sudbinu koju je z a s l u ž i o . "
" A jeste l i bili u Parizu, gospodine Martine?"
" D a , " reče Martin, " a l i zašto su trebali potonuti i
" B i o sam. U njemu se skupilo od svake te vrste. To
putnici na njegovu brodu? B o g je kaznio tog lupeža,
je nekakva gužva, nekakvo tiskanje u kome svatko traži
đavo je potopio one ostale."
užitak, a gotovo nitko ga ne nalazi, bar kako se meni
Uto francuski i španjolski brod nastaviše put, a
učinilo. M a l o sam tamo boravio; pokrali su mi, čim sam
Candide nastavi svoje razgovore s Martinom. Prepirali

101
došao, na sajmu neki lupeži sve što " N e vjerujem ni riječi od svega toga", odgovori
sam imao, čak su i za mene pomislili da sam lopov, Martin, "kao što ne vjerujem ni u sve sanjarije što
sam osam dana proveo u zatvoru. Poslije sam bio korek­ nam ispredaju u posljednje vrijeme."
tor u tiskari, da bih zaradio za povratak u " A l i radi čega je onda stvoren ovaj svijet?" upita
pješice. Upoznao sam koji piše, koji spletkari i Candide.
koji se grči po Kažu da u tom gradu ima
" D a nas ljuti", odgovori M a r t i n .
vrlo uglađenog svijeta. Ja to želim
"Zar vas nije jako z a č u d i l a " , nastavi Candide, "lju­
" Š t o se mene tiče, nisam nimalo znatiželjan da bav koju su u zemlji Dugouhih one dvije djevojke
upoznam reče Candide. " L a k o ćete shva­ pokazale prema ona dva majmuna, o č e m u sam vam
titi: kad je netko proveo mjesec dana u Eldoradu, nije pričao?"
mu stalo da ma što drugo vidi na ovom svijetu osim " N i najmanje", odgovori M a r t i n . " N e v i d i m ničeg
g o s p o đ i c e Cunegonde. Idem u Veneciju, čekati nju. č u d n o v a t o g u toj ljubavi. V i d i o sam toliko neobičnih
Moramo prijeći cijelu Francusku da bismo stigli u stvari da za mene nema više ničega n e o b i č n o g . "
Italiju. Vi ćete, valjda, sa mnom?" " M i s l i t e li vi da su se ljudi uvijek ovako među­
" V r l o rado", odgovori M a r t i n . " K a ž u da u Veneciji sobno k l a l i kao danas? Da je čovjek uvijek bio lažljiv,
dobro prolaze samo venecijanski plemići, ali da stran­ varalica, nezahvalnik, razbojnik, slabić.
ce ipak vrlo lijepo dočekuju kad imaju puno novaca. prevrtljivac, podlac, zavidnik, pijanac,
Ja novaca nemam; vi imate; ja ću vas svuda slijediti." škrtac, vlastohlepnik, krvolok, klevetnik, razvratnik,
" A h da," upade Candide, "vjerujete li vi da je zem­ fanatik, licemjer i glupan?"
lja isprva bila more, kao što piše u onoj debeloj knji­ " M i s l i t e li vi da su uvijek jeli golubove, kad
koja pripada brodskom kapetanu?" god bi ih negdje n a š l i ? "
"Jesu, zacijelo", odgovori Candide.
"E pa onda," reče Martin, "kad su imali uvi­
Aluzija na jednu grupu jansenisla (konvulzionisti) koja se sasta-
1727. na groblju na grobu đakona Pansa. Žene jek istu ćud, zašto bi ljudi mijenjali svoju?"
su se skupljale oko bolesnika i u transu čekale iscjeljenje, padale u " O h , " uzviknu Candide, "to nikako nije isto; jer
vjersku histeriju, lajale, dok su svećenici čitali slobodna volja..."
molitve, a radoznalci Vlasti su zatvorile groblje (1732), a
Mudrujući tako, stigoše u Bordeaux.
neki je napisao na ulazu: " P o naredbi kraljevoj ovdje je
zabranjeno činiti čuda."
Biblija. U Knjizi postanka stoji:
 Dvadeset drugo poglavlje
ŠTO SE U FRANCUSKOJ DOGODILO
CANDIDEU
Candide se zadrža u Bordeauxu samo toliko koliko je
bilo potrebno da proda nekoliko kamenčića iz Eldorada i
dobru kočiju s dva mjesta, jer više nije mogao
bez svog filozofa Samo mu vrlo teško pade što
se rastavlja od svog ovna. Njega pokloni Akademiji
znanosti u Bordeauxu, koja odredi da tema za nagradu te
godine bude da se otkrije zašto je vuna tog ovna crvena.
Nagrada bi dosuđena jednom učenjaku sa Sjevera, koji
je dokazao s A plus B, minus C, podijeljeno sa Z, da taj
ovan mora biti crven i da će uginuti od ovčjih boginja.
A l i su Candideu svi putnici na koje je putem naila­
zio po k r č m a m a govorili: " M i idemo u Pariz." Ta opća
navala probudi mu najzad želju da vidi tu prijestolnicu.
Time se i nije mnogo skretalo s puta za Veneciju.
On u đ e u grad kroz p r e d g r a đ e Saint-Marceau i
učini mu se da se našao u najprljavijem selu u Vestfaliji.
Tek što se smjesti u nekoj gostionici, Candide oboli
od neke lake bolesti p r o u z r o č e n e umorom. K a k o je na
prstu imao ogroman dijamant i kako u njegovoj prtlja­
zi primijetiše izvanredno t e ž a k k o v č e ž i ć odmah se
pokraj njega dva liječnika koja nije zvao,
nekoliko prisnih prijatelja koji se ne odmicahu od
njega, i dvije bogomoljke koje mu k u h a š e juhu.
" S j e ć a m se", reče Martin, "da sam se i ja razbolio
u Parizu kad sam prvi put d o š a o u njega. B i o sam
velik siromah i zato nisam imao ni prijatelja, ni bo-
ni liječnika. I
M e đ u t i m , uslijed mnogih lijekova i puštanja krvi.
Candideova bolest postade ozbiljna. N e k i mantijaš iz
te četvrti d o đ e i umilno zatraži da mu potpiše obvez­
nicu na donosioca za onaj Candide ne htjede
ni čuti o tome. Bogomoljke su ga uvjeravale da je to
sad nova moda, ali Candide odgovori da on nimalo
nije čovjek od mode. M a r t i n htjede izbaciti kroz pro­
zor tog mantijaša, koji se da Candide neće biti
sahranjen ne groblju. Martin se zakle da će on sahrani­
ti popa ako im se ne skine s vrata. Obojica se ražesti-
še. Martin dohvati mantijaša za ramena i grubo ga
izbaci van. To izazva veliku sablazan, o kojoj bi sas­
tavljen policijski zapisnik.
Candide ozdravi, i za vrijeme oporavka dolazilo
mu je vrlo otmjeno d r u š t v o na večeru. K o c k a l o se
naveliko. Candide se č u d i o kako mu asovi nikada ne
dolaze. Martin se tomu nije č u d i o .
M e đ u onima koji su ga dočekali kao gosta u Pari­
zu, bio je neki mali opat iz jedan od onih
Obveznice za onaj svijet. - Tzv. "ispovjedne priznanice" (billels
de confession) koje su umirući potpisivali kao znak da prilaze
papinoj buli Unigenitus protiv kako bi dobili posljednju
pomast i bili sahranjeni na groblju. Ukinuto na zahtjev Parlamenta
1756. godine.
uvijek ljudi, uvijek živahnih,
drskih, umiljatih, popustljivih, koji vrebaju strance u
prolazu, zabavljaju ih gradskim p r i č a m a
i nude im užitke po raznim cijenama. On najprije
odvede Candidea i Martina u kazalište. Davala se
neka nova tragedija. Candide mjesto blizu velikih
znalaca, što mu nije smetalo da plače za vrijeme nekih
savršeno odigranih prizora. Jedan od mudrijaša koji su
sjedili blizu njega, reče mu za vrijeme stanke:
"Nemate ni najmanje pravo što plačete. O v a glu­
mica je vrlo loša, glumac koji igra s njom j o š je gori
glumac od nje, a komad je j o š gori od glumaca. Pisac
ne zna nijedne arapske riječi, a ipak se radnja odvija u
Arabiji. A povrh toga, to je čovjek koji ne vjeruje u
u r o đ e n e ideje. Sutra ću vam donijeti dvadeset knjižica
napisanih protiv njega."
"Gospodine," upita Candide opata, " k o l i k o vi u
Francuskoj imate kazališnih komada?"
"Pet do šest tisuća", odgovori ovaj.
" T o je mnogo", reče Candide, "A koliko imate
dobrih?"
"Petnaest do šesnaest."
" T o je mnogo", reče M a r t i n .
Candide je bio veoma zadovoljan jednom glumi­
com koja je igrala kraljicu Elizabetu u nekoj prilično
plitkoj koja se ponekad davala.
prilično plitkoj tragediji. - Bez sumnje "Grof Essex" Thomasa
Corneillea, brata velikog pjesnika Corneillea.
" O v a mi se glumica", reče on Martinu, "jako sviđa.
Pomalo sliči na gospođicu Cunegonde. B i l o bi mi vrlo
drago kad bih mogao izraziti svoje poštovanje."
se opat ponudi da ga upozna s njom.
K a o čovjek odgojen u N j e m a č k o j , Candide upita kak­
va je etiketa i kako se u Francuskoj p o n a š a prema
engleskim kraljicama.
" K a k o gdje," odgovori opat, "u unutrašnjosti ih
vode u krčme, u Parizu ih okružuju poštovanjem dok
su lijepe, a bacaju na smetlište kad umru."
"Kraljice na s m e t l i š t e ! " uzviknu Candide.
"Doista je tako," reče Martin, "gospodin opat ima
pravo. Ja sam bio u Parizu kad se gospođica
preselila, kako se to kaže, s ovog svijeta na onaj;
nisu joj dali ono što ovdje ljudi zovu po­
to jest da trune zajedno sa svim prosjacima te
gradske četvrti na nekom prljavom groblju. Zakopala
ju je posve samu njezina družina na uglu
ulice. To ju je zacijelo beskrajno zaboljelo, b u d u ć i da
je imala u z v i š e n e osjećaje."
- L i k iz Racinove tragedije kraljica
Prva uloga Adrienne (1662-1730), slavne glumice (u
koju je Voltaire bio i zaljubljen). Sahranili su je zaista noću jedan
prijatelj i unajmljeni nosači na uglu današnje Ulice Grenel br.
jer Crkva nije dozvolila da ju pokopaju na groblju. Voltaire je
poslije njene smrti napisao: "Lišavate sahrane onu, koja bi u
Grčkoj imala oltara; čim je nema, postaje zločinac. Očaravala je
svijet za života, zato je sad kažnjavate." Sudbina Adrienne
Lecouvreur, velike umjetnice i ljubavnice, privukla je književnike.
 " P a to je vrlo uzviknu Candide.
" Š t o ćete! Takvi su vam ovdje ljudi", odgovori
Martin. "Zamislite sve m o g u ć e proturječnosti, sve
m o g u ć e neskladnosti, pa ćete ih naći u vladi, u sudo­
vima, u crkvama, u k a z a l i š n i m predstavama ovog
smiješnog naroda."
"Je li istina da se u Parizu neprestano smiju?" upita
sad Candide.
"Jest," odgovori opat, "ali se smiju pucajući od muke.
Jer se u njemu negoduje protiv svega gromkim smije­
hom. Sa smijehom se čine čak i najodvratnija djela."
" T k o je onaj debeli prasac", upita Candide, "koji je
preda mnom tako ogovarao komad na kome sam ja
toliko plakao i glumce u kojima sam toliko u ž i v a o ? "
" T o vam je neka propalica", odgovori opat, "koja
zarađuje svoj kruh time što kudi sve k a z a l i š n e komade
i sve knjige. Taj mrzi svakoga tko ima uspjeha, kao
što eunusi mrze ljude koji uživaju sa ž e n a m a . On je
jedna od onih zmija u književnosti koje se hrane bla­
tom i To vam je š k r a b a l o . "
" A što v i zovete š k r a b a l o m ? " upita Candide.
" T o je jedan jedan
Tako su Candide, M a r t i n i opat ras­
pravljali na stubama, gledajući kako prolazi svijet
pored njih izlazeći s predstave.
Freron (1719 - 1776), protivnik Voltaireov,
svećenik, urednik "Književnog godišnjaka", vješt polemičar i
čar.
"Iako jedva č e k a m da v i d i m gospođicu Cune­
gonde," reče Candide, bih večerao s gospođi­
com jer mi se učinila divnom."
Opat nije bio netko tko je imao pristup kod gospo­
đice Clairon, jer je ona primala samo otmjeno društvo.
" V e č e r a s je zauzeta," odgovori opat, " a l i će meni
biti čast da vas odvedem jednoj gospođi iz otmjenog
društva i tamo ćete upoznati Pariz kao da ste u njemu
proveli četiri godine."
Candide, koji je po prirodi bio radoznao, reče da
ga odvedu toj g o s p o đ i na kraj p r e d g r a đ a Saint-
Tamo su igrali faraon. Dvanaest sumornih
igrača d r ž a l o je svatko svoj špil karata, tu podvijenih
uglova knjigu svojih n e d a ć a . V l a d a l a je grobna tiši­
na, bljedilo je prekrivalo čela igrača, a nemir se
ogledao na čelu bankarevu. D o m a ć i c a sjedila po­
red ovog nemilosrdnog bankara i pratila okom, o š t r o
kao ris, sve jednostavne i sve sedmerostruke parole
bez dobitka, za koje bi svaki pojedini igrač podvijao
svoje karte. Ona ih je opominjala da ih opet izravna­
ju, revno i strogo, ali pristojno, ne p o k a z u j u ć i da se i
najmanje ljuti, bojeći se da ne izgubi svoje stalne
goste. Dozvoljavala je da je zovu od Paro-
lignaca. Njezina p e t n a e s t o g o d i š n j a kći sjedila je s
Claire Joseph prozvana Clairon -
slavna kasnije partnerica koja se prva usudila
odjenuti povijesni kostim umjesto konvencionalnog. Najveće
uspjehe postigla je u tragedijama
ostalim i g r a č i m a i migom očiju upozoravala na sve
podvale ovih jadnih ljudi koji su pokušavali popraviti
surovosti sudbine. Opat iz Perigorda, Candide i M a r ­
tin u đ o š e unutra. N i t k o se ne diže s mjesta, nitko ih
ne pozdravi i ne pogleda. S v i su b i l i zadubljeni u
svoje
" G o s p o đ a barunica od bila
je uljudnija", reče Candide.
Tada se opat naže markizi na uho i ona se upola
diže, udostoji Candidea umilnim osmijehom, a Marti-
na vrlo otmjenim glavom. Zatim ponudi
stolicu i špil karata Candideu i on izgubi pedeset tisu­
ća franaka u dva dijeljenja. Poslije toga su večerali
vrlo veselo i svi su čudili što Candide nije u z b u đ e n
zbog svoga gubitka. Lakaji su govorili na svom
jeziku:
" O v o mora da je neki engleski lord."
V e č e r a je prošla kao većina večera u Parizu: u po­
četku šutnja, zatim žagor u kojem se ni riječ ne razu­
mije, i napokon šale, većinom neukusne, izmišljene
vijesti, pogrešna umovanja, nešto malo politike i
mnogo ogovaranja. Č a k se povede i razgovor o novim
"Jeste li čitali", upita opat iz Perigorda, "roman go­
spodina doktora teologije?"
"Jesam," odgovori jedan uzvanik, "samo ga nisam
mogao dovršiti. Mi imamo gomilu besmislenih spisa,
ali se svi zajedno ne mogu mjeriti s b e s m i s l e n o š ć u
doktora teologije Gauchata. M e n i se toliko zgadio taj
silan broj odvratnih knjiga koje su nas preplavile, da
sam se bacio na faraon."
" A Razni spisi Sto o njima
mislite?" upita opat.
reče g o s p o đ a od "smrtno do­
sadno stvorenje! K a k o samo taj brižljivo r a z l a ž e o
onome što cijeli svijet zna! K a k o glomazno razvija
ono što ne vrijedi ni uzgred K a k o nedu­
hovito prisvaja t u đ e K a k o upropasti ono
što opljačka! K a k o mi se A l i mi se više n e ć e
gaditi. Dosta je što sam p r o č i t a l a nekoliko stranica
Za stolom se nalazio jedan u č e n čovjek profinjena
ukusa, koji sa svoje strane potkrijepi ono što je rekla
markiza. Zatim se povede razgovor o tragedijama.
G o s p o đ a upita kako to da ima tragedija koje se po­
nekad igraju, a koje se ne mogu čitati. Čovjek od

Ti saloni, koje su osnovali udruženi kasnije sa ženama

bili su društvena rana tog vremena. Faraon je igra u Gabnel (1709 - 1774), beznačajan pisac, svećenik,
kojoj igrači imaju cijeli špil karata rubove kad igraju isusovac.
"parolu", tj. ulažu dobivenu sumu ponovo. Parola na praznu kartu Nicolas Charles (1697 - 1770) veoma plodan
je onda kad igrač traži parolu sedam puta, a ta karta nije dobila. Iz kompilator. Za njega je Voltaire napisao poznati stih: "II
riječi parola izvedeno je ime Parolignac, po uzoru na compilait. compilait."

111
ukusa vrlo lijepo objasni kako neki komad m o ž e biti
pomalo zanimljiv, a da nema skoro nikakve vrijed­
nosti. U malo riječi on dokaza da nije dovoljno pri­
premiti jedan dva zapleta kakvih ima u svim
romanima i koji uvijek osvajaju gledatelja, već da
treba biti nov, a ne biti nastran; č e s t o uzvišen, a uvi­
jek prirodan; treba poznavati ljudsko srce i pustiti ga
da govori; biti velik pjesnik, a da nijedno lice u ko­
madu ne izgleda kao pjesnik; znati s a v r š e n o svoj
jezik, govoriti ga čisto i stalno m i l o z v u č n o , a da
nikad zbog slikova ne strada smisao.
doda on, "tko se ne drži svih tih pravila,
m o ž e napisati jednu i l i dvije tragedije koje će imati
uspjeha u kazalištu, ali nikada neće biti ubrajan među
dobre pisce. Ima vrlo malo dobrih tragedija. Jedne su
idile u dijalozima dobro napisanim i dobro rimova­
nim, druge su politička razmišljanja koja uspavljuju,
ili mrska razglabanja; jedne su snovi b j e s o m u č n i k a u
barbarskom stilu, iskidani govori, duga obraćanja
bogovima, zato što pisci ne znaju govoriti ljudima;
lažne iskrice razuma, naduta opća mjesta."
Candide pažljivo sasluša ova razlaganja i stvori
sebi visoko mišljenje o govorniku. K a k o se markiza
bila pobrinula da ga smjesti pored sebe, Candide se
p r i m a č e njezinu uhu i usudi ju se upitati tko je
čovjek što tako lijepo govori.
" T o je učenjak koji se nikad ne kocka", odgovori
gospođa, "i koga mi opat ponekad dovede na večeru.
On se savršeno razumije u tragedije i u knjige, a
napisao je jednu tragediju i jednu knjigu od
koje izvan knjižare njegova izdavača nikad nije viđen
nijedan primjerak osim onoga što meni posvetio."
li č o v j e k a ! " uzviknu Candide. " D r u g i
O k r e ć u ć i se zatim upita ga:
"Gospodine, vi zacijelo mislite da je sve da bolje
biti ne m o ž e u fizičkom i moralnom svijetu i da ništa
moglo biti drukčije nego što jest?"
"Ja, gospodine," odgovori "nimalo ne vje­
rujem u to što ste rekli. Smatram da sve kod nas ide
naopako, da nitko zna svoj položaj, ni svoju duž­
nost, ni što niti što treba raditi, i da izuzev veče­
re, koja je prilično vesela i gdje ljudi izgledaju dosta
složni, sve ostalo vrijeme prolazi u besmislenim pre­
pirkama: jansenista protiv Parlamenta
protiv Crkve, književnika protiv književnika, dvorjana
protiv dvorjana, poreza protiv naroda, žena
protiv muževa, r o đ a k a protiv rođaka. Vječiti rat!"
Jansenisti su sljedbenici nizozemskog katoličkog teologa Cor-
neliusa Jansena, biskupa Ypresa (1585 - autora
Uglavnom, tiče se zapletenih teorija o Božjoj milosti koja
djeluje u čovjeku i po slobodnoj volji u njemu. - su
Luisa de Moline - španjolskog teologa,
isusovca, autora djela Slaganje slobodne volje s darovima milosti,
s božanskom milošću, i je tvrdio
da čovjek ima i slobodnu volju. Molinisti su se u stvarnosti sukob­
ljavali s pripadnicima dominikanske teološke škole, tzv. tomistima
ili banjezianistima (najpoznatiji dominikanski teolog toga doba
zvao se D.

112 113
 Candide mu odgovori:
" V i d i o sam ja i gore stvari. A l i jedan mudrac
koji je imao n e s r e ć u da ga poslije objese, n a u č i o me
je da je sve to izvrsno: to su sjenke na jednoj lijepoj
slici."
" V a š se obješeni čovjek šalio," reče Martin, "te
vaše sjenke, to su strašne
" A l i ljudi sami prave te mrlje i ne mogu drukčije",
odgovori Candide.
"Onda to nije njihova krivnja", reče Martin.
V e ć i n a igrača nije razumjela smisao ovih razgovo­
ra i pila je. Martin je raspravljao s učenjakom, a
Candide ispriča d o m a ć i c i jedan dio svojih do­
življaja.
Poslije večere markiza odvede Candidea u svoju
sobu i ponudi mu da sjedne na jedan kanape.
"Dakle, vi j o š do ludila volite gospođicu
Cunegonde od Thunder-ten-tronckha?"
" V o l i m , g o s p o đ o " , odgovori Candide.
M a r k i z a mu odvrati, uz nježan osmijeh:
" V i mi odgovarate kao mladić iz Vestfalije. Fran­
cuz bi mi rekao: ja sam volio g o s p o đ i c u
Cunegonde, ali kad vas gledam, gospođo, bojim se da
je više neću
" A h , " r e č e Candide, "odgovorit ć u vam kako
želite."
Leibniz je u Teodiceji rekao da su fizičko (patnja) i moralno
(grijeh) zlo samo mrlje na lijepoj slici.
114
" V a š a ljubav prema njoj se začela onda kad ste joj
podigli rubac", reče markiza. " J a hoću da meni po­
dignete podvezicu."
" O d sveg srca", reče Candide i posluša je.
" A l i ja hoću da mi je sada ponovo namjestite", na­
stavi gospođa.
I Candide joj namjesti podvezicu.
" V i d i t e , " reče g o s p o đ a , " v i ste stranac. Ja ponekad
p u š t a m svoje pariške zaljubljenike da umiru od čežnje
po petnaest dana, ali se vama predajem j o š prve noći,
jer moramo lijepo dočekati u svojoj zemlji jednog
mladića iz Vestfalije."
I primijetivši dva ogromna dijamanta na rukama
mladog stranca, ljepotica ih stade hvaliti tako usrdno
da s prstiju prijeđoše na markizine.
K a d se vraćao s opatom kući, Candi­
de pomalo osjeti grižnju savjesti što je bio nevjeran
gospođici Cunegonde. Gospodin opat je sudjelovao u
njegovu neraspoloženju. Njegov je bio samo neznatan
dio od onih pedeset tisuća franaka što ih je Candide u
igri izgubio, i od vrijednosti ona dva dijamanta, napola
poklonjena, napola iznuđena. Namjera mu je bila što
bolje iskoristiti poznanstvo s Candideom. Dugo mu je
govorio o Cunegonde, i Candide mu r e č e da će toplo
moliti tu ljepoticu da mu oprosti kad se
bude n a š a o s njom u Veneciji.
je bivao sve uljudniji i pažljiviji, i s
mnogo je umiljatosti pokazivao da ga zanima sve što
Candide govori, sve što radi, sve što namjerava.
 vidim, gospodine," reče on, " v i imate lju­
bavni sastanak u Veneciji?"
"Imam, gospodine opate," odgovori Candide, "mo­
ram se bezuvjetno tamo naći s dva osjećaja, on uze svoje zlato i dijamante i naredi da
Cunegonde."
A zatim, ponesen zadovoljstvom što govori o onoj
koju v o l i , ispriča, po svom običaju, jedan dio svojih
doživljaja s ovom d i č n o m Vestfalkom.
"Uvjeren sam", reče opat, "da gospođica Cune­
gonde ima mnogo duha i da piše krasna pisma?"
" N i k a d nisam nijedno dobio," reče Candide, "jer
možete zamisliti da joj nisam mogao pisati, budući da
sam istjeran iz zamka zbog nje. Zatim sam čuo
da je umrla; poslije sam je opet našao, pa izgubio i
poslao joj na dvije tisuće pet stotina milja odavde naro­
čitog glasnika, i sad po njemu očekujem odgovor."
Opat je slušao pažljivo i izgledao nekako zamišlje­
no. Ubrzo se oprosti od ova dva stranca, pošto ih je
nježno zagrlio. K a d se Candide sutradan probudi, dobi
pismo ovoga sadržaja:
i premili dragane, već
dana kako ležim bolna gradu. Doznala sam da
ste i Vi Poletjela bih Vam u da se
mogu micati. sam da ste prošli kroz Bordeaux.
Tamo sam ostavila našeg vjernog Cacamba i staricu,
koji uskoro trebaju doći za mnom. Guverner Buenos
je uzeo sve, ali mi ostaje vaše srce. Dođite.
Vaša prisutnost vratit će mi život ili će učiniti da
umrem od
116
Ovo divno pismo, ovo neočekivano pismo, ispuni
Candidea neizrecivom radošću, a bolest njegove mile
Cunegonde slomi ga silnom boli. Rastrgan između ta
ga s u kuću u kojoj je stanovala gos­
pođica Cunegonde. Drhtao je od uzbuđenja kad je ušao,
srce mu je lupalo, i grcao je od suza. Htjede razmaknuti
zavjese na postelji, zatraži da mu se donese svjetlo.
" T o n i p o š t o ! " uzviknu pratilja, "svjetlost je ubija",
i ona odmah sklopi zavjese.
" M i l a moja Cunegonde," reče Candide plačući,
"kako vam je? K a d me već ne m o ž e t e vidjeti, bar mi
recite n e š t o . "
" O n a ne smije govoriti", reče pratilja. Nato gospođa
promoli iz postelje jednu punašnu ruku, koju Candide
dugo suzama i zatim napuni dijamantima,
ostavljajući na naslonjaču vrećicu punu zlata.
Usred tih izljeva nježnosti, upade jedan policijski
činovnik, a zatim opat iz Perigorda i desetak ž a n d a r a .
" T o su, dakle, ta dva sumnjiva stranca?" reče on.
Odmah naredi svojim ljudima da ih uhvate i odve­
du u zatvor.
"U Eldoradu tako ne postupaju s putnicima", r e č e
Candide.
"Sad sam više manihejac no ikad", doda Martin.
" A l i kuda nas to vodite, gospodine?" upita Candide.
"Dolje u podrume", odgovori činovnik.
K a d se M a r t i n ponovo pribra, zaključi da je ona
g o s p o đ a koja je tvrdila da je Cunegonde obična
117
prevarantica, gospodin opat iz Perigorda prevarant
koji je pohitao što je b r ž e mogao da iskoristi Candi-
bezazlenost, a policijski č i n o v n i k drugi preva­
rant kojega se čovjek m o ž e lako riješiti.
Da ga ne bi povlačili po sudovima, Candide, po
njegovu mudrom a i sam stalno nestrpljiv da
prije vidi pravu gospođicu Cunegonde, ponudi
činovniku tri mala dijamanta, od po tri tisuće pistola
svaki.
gospodine," reče mu čovjek s palicom od slo­
nove kosti "da ste počinili sve zločine koji se mogu
zamisliti, vi ostajete najpošteniji čovjek na svijetu. T r i
dijamanta! Svaki od tri t i s u ć e pistola! Gospodine,
prije bih poginuo za vas no što bih vas odveo u zatvor.
Ovdje zatvaraju sve strance, ali prepustite se vi samo
meni. Imam ja brata u Dieppeu, u Normandiji. Odvest
ću vas onamo i ako i njemu m o ž e t e dati koji dijamant,
on će se brinuti o vama kao ja sam."
"A zašto zatvaraju sve strance?" upita Candide.
Na to uze riječ opat iz Perigorda.
" T o je", reče, "zato što je neki bijednik iz Atrebatije
čuo kako se govore neke gluposti i to ga navelo da
izvrši ne kao ono u svibnju 1610,
Čovjek od slonove kosti. Policajac.
Tiče se pokušaja ubojstva koji je izvršio porijeklom iz
Artoisa se u rimsko doba zvao Atrebatija), potegnuvši u
Versaillesu nož na Luja XV (5. siječnja 1757); bio je rastegnut na
trgu. Na Henrika IV atentat je pokušao Chatel
1594, a izvršio Ravaillac 1610. su na atentat navodno
118
nego kao ono u prosincu 1594, i kao mnoga druga
koja su izvršili drugih godina i drugih mjeseci drugi
bijednici koji su slušali gluposti."
Policajac mu tada objasni stvar.
" A h , ta č u d o v i š t a ! " uzviknu Candide. " Š t o ! Zar
takve strahote u narodu koji p l e š e i pjeva! Da li bih
mogao odmah otići iz ove zemlje u kojoj majmuni
draže tigrove? V i d i o sam u svojoj zemlji
ljude sam vidio samo u Eldoradu. Tako vam Boga,
gospodine odvedite me u Veneciju, gdje
trebam pričekati g o s p o đ i c u Cunegonde."
" M o g u vas odvesti samo u Donju Normandiju",
odgovori starješina žandara.
On odmah naredi da mu skinu okove, zamoli za
oproštaj što se prevario, otpusti svoje ljude, odvede
Candidea i Martina u Dieppe i preda ih u ruke svom
bratu. Jedan mali holandski brod bio je usidren u luci.
Taj koji zbog tri druga dijamanta posta­
de najuslužniji što čovjek m o ž e biti, ukrca Candidea i
njegove ljude na brod koji se spremao da otplovi za
u Engleskoj. Tuda nije vodio put u Vene­
ciju, ali je Candideu bilo kao da se izbavio iz pakla; a
nadao se i da će ugrabiti prvu priliku i opet nastaviti
put za
potakli isusovci, koji su nakon neuspjelog atentata na kralja Hen­
rika IV (koji je bio hugenot) bili protjerani iz Francuske.
Vjerojatno zato Voltaire ta dva atentata.
119
 Dvadeset poglavlje On upita tko je taj debeli čovjek koga su sad tako
svečano ubili.

CANDIDE I MARTIN ODLAZE NA "Jedan admiral", odgovoriše mu.

"A zašto su ubili tog
E N G L E S K U O B A L U , I ŠTO T A M O V I D E
"Zato", rekoše mu, " š t o nije dao ubiti dosta
upustio se u bitku s jednim francuskim admiralom, pa
Panglosse! Panglosse! A h , Martine!
su utvrdili da mu nije bio prišao dovoljno
A h , mila moja Cunegonde! Što je ovaj uzvik­
" P a francuski admiral je bio isto toliko daleko od
nu Candide na holandskom brodu.
engleskoga koliko i od njega", reče Candide.
" N e š t o vrlo ludo i vrlo gadno", odgovori mu Martin.
" T o je neosporno," o d g o v o r i š e mu, " a l i ovdje
" V i poznajete Englesku: jesu li svi tamo isto tako
kod nas dobro s vremena na vrijeme ubiti ponekog
ludi kao u Francuskoj?"
admirala da drugi postanu hrabri."
" T o je neka druga vrsta ludila", reče Martin. " Č u l i
Candide je bio toliko preneražen i ovim
ste da ta dva naroda vode rat oko nekoliko jutara sni­
što je vidio i č u o da nije htio ni stupiti nogom na
jega tamo negdje u Kanadi, i da troše na taj krasni rat
kopno, već se pogodi s holandskim brodovlasnikom
mnogo više no što vrijedi cijela Kanada. A da vam
(makar ga ovaj pokrao kao i onaj u Surinamu) da ga
t o č n o k a ž e m ima li u jednoj zemlji više ljudi za
bez odgađanja odveze u Veneciju.
ku košulju nego u drugoj, zato su moje umne sposob­
Poslije dva dana brodovlasnik je bio gotov.
nosti odveć slabe. Z n a m samo da su, u o p ć e uzevši,
više francusku obalu, p r o đ o š e nadomak Lisabonu, i tu
koje ć e m o sad vidjeti, vrlo turobne prirode."
Candide malo zadrhta. U đ o š e u Gibraltarski prolaz i u
Čavrljajući tako, pristadoše u Velika
Sredozemno more. K o n a č n o stigoše u Veneciju.
gomila svijeta pritisnula je obalu, i pažljivo gledala
"Neka je blagoslovljen B o g " , reče Candide
nekog prilično debelog čovjeka koji je klečao vezanih
"Sad ću ovdje opet vidjeti lijepu Cunegonde.
očiju na palubi jednog broda. Okrenuta prema
tom čovjeku, četiri vojnika opališe mu, najspokojnije
Engleski admiral je poslije izgubljene bitke kod otoka
što m o ž e biti, po tri metka u lubanju, na što se cijelo
protiv Francuza (14. ožujka 1757) pogubljen, jer njegov
okupljeno društvo raziđe, beskrajno zadovoljno.
brod nije imao gubitaka i nije bio prišao blizu Francuzima, već se
sve ovo z n a č i , " uzviknu Candide, "kakav to povukao u Gibraltar, dok stari engleski zakon, upotrijebljen ovdje,
demon svuda širi svoju m o ć ? " nalaže da admiral mora ubiti što može više neprijatelja. Nikakve
stvarne krivice nije imao.

121
Oslanjam se na Cacamba kao na samog sebe. Sve je
dobro, sve ide dobro, sve ide da bolje ne može biti."
Dvadeset č e t v r t o poglavlje
I BRATU
Č i m stiže u Veneciju, Candide dade tražiti Cacam­
ba po svim k r č m a m a , po svim kavanama, kod svih
javnih žena, i nigdje ga ne nađe. Iz dana u dan slao je
izvidnicu na sve brodove i sve barke. Cacambu
nikakvih vijesti.
" K a k o to?" reče on "Ja sam stigao prijeći iz
u Bordeaux, iz Bordeauxa u Pariz, iz Pariza u
Dieppe, iz Dieppea u oploviti cijelu portu­
galsku obalu, preploviti cijelo Sredozemno more, pro­
vesti nekoliko mjeseci u Veneciji, a lijepe Cunegonde
još nema. N a š a o sam umjesto nje samo jednu bludnicu i
jednog opata iz Perigorda. Cunegonde je zacijelo umrla;
ni meni ne preostaje ništa drugo nego da i ja umrem. A h ,
bolje bi bilo da sam ostao u eldoradskom raju nego što
sam se vratio u ovu prokletu K a k o imate pravo,
dragi Martine. Sve je samo varka i opća nesreća."
On pade u duboku sjetu i nije prisustvovao nijed­
noj operi alla niti drugim karnevalskim
moda. - U modi.
zabavama. Nijedna ž e n a nije ga ni najmanje dovodila
u iskušenje.
" V i ste", reče Martin, "doista, vrlo p r o s t o d u š n i .
Umišljate da će jedan sluga, melez, s pet-šest milijuna
u džepu, otići na drugi kraj svijeta po vašu draganu da
vam je dovede u Veneciju. Uzet će je za sebe, ako je
n a đ e . A k o je ne nađe, uzet će neku drugu. Poslušajte
vi mene, zaboravite svog slugu Cacamba i svoju
ganu Cunegonde."
Martinove riječi nisu bile utješne. Candide pade u
j o š dublju sjetu, a M a r t i n mu je i dalje dokazivao da
malo ima vrline i sreće na Zemlji, osim m o ž d a u E l d o ­
radu, a onamo nitko ne m o ž e otići.
Raspravljajući o ovom v a ž n o m pitanju i čekajući
Cunegonde, Candide spazi na Trgu sv. M a r k a jednog
redovnika koji je vodio pod ruku neku dje­
vojku. Teatinac je izgledao svježe, punašno, krepko.
Oči su mu blistale, držanje mu je bilo nepokolebljivo,
izraz lica uzvišen, korak ponosit. Djevojka je bila vrlo
lijepa i pjevala je. Gledala je zaljubljeno u svog teatinca
i s vremena na vrijeme uštinula bi ga za okrugle obraze.
"Sad ćete mi bar priznati", reče Candide Martinu,
"da su ovi ovdje sretni. Dosad sam na cijeloj Zemlji
gdje ima živih stvorenja, osim u Eldoradu, nailazio
Teatinci - Katolički red koji su godine 1524. u Rimu osnovali
Gaetano da Thiene i (koji je postao papa Pavao
biskup grada Chieti, Theate - otuda teatinci. Cilj reda je bila
borba protiv protestantizma i briga za bolesne i ranjene.
samo na nesretnike, ali kladim se da su ova djevojka i
ovaj teatinac dva vrlo sretna stvorenja."
" K l a d i m se da nisu", odgovori Martin.
"Trebamo ih samo pozvati na r u č a k , " odvrati
Candide, "pa ćete vidjeti nemam li pravo."
Odmah im pristupi, pozdravi ih uljudno i pozva da
dođu u njegovu gostionicu na lombardijske
jarebice, ikru od jesetre, i na čašu vina iz Monte
ciana, Christi, ciparskog i samoskog. Dje­
vojku obli rumen, teatinac prihvati poziv na provod i
djevojka pođe s pogledavši Candidea očima pu­
n i m iznenađenja i zbunjenosti, koje se zamagliše od
nekoliko suza. Č i m stupi u Candideovu sobu,
" Z a r tako? Gospodin Candide ne poznaje više
Paquette!"
te riječi, Candide, koji je dotle nije pažljivo
ni pogledao, jer je mislio samo na Cunegonde, odgo­
vori
jadna djevojko, pa to ste vi doveli Panglossa
do krasnog stanja u kome sam ga bio n a š a o ? "
"Nažalost, gospodine, ja", odgovori Paquette. " V i ­
d i m da ste o svemu obaviješteni. Doznala sam za užas­
nu nesreću koja je zadesila cijelu porodicu gospođe
barunice i lijepu Cunegonde. K u n e m vam se da moja
sudbina nije bila ništa veselija. B i l a sam vrlo bezazlena
kad ste me vi poznavali i jedan franjevac, moj ispo­
vjednik, lako me je zaveo. Posljedice toga bile su užas­
ne: bila sam prisiljena napustiti ubrzo poslije
onog dana kad vas je gospodin barun otjerao iz kuće s
nekoliko udaraca nogom u stražnjicu. Da se jedan ču­
veni liječnik nije sažalio na mene, umrla bih. Iz zahval­
nosti bila neko vrijeme ljubavnica toga liječnika, a
njegova koja je bila ljubomorna do bjesnila, tukla
me je svakoga dana; bila to prava goro-
Taj je bio najružniji čovjek na svijetu,
a ja stvorenje, jer su me tukli iz dana u
dan zbog kojega nisam voljela. Znate već kako
je opasno za ženu kad ima za m u ž a liječnika.
Ovaj. kad dozlogrdiše postupci njegove žene, dade
joj jednoga dana, da bi je izliječio od neke lake prehla­
de, tako izvrstan lijek da ona za dva sata u užas­
nim Gospođini roditelji podigoše tužbu
protiv gospodina. On a mene baciše u zatvor.
Moja me nevinost ne bi spasila da nisam bila
i sudac me pusti na slobodu pod uvjetom da on naslije­
di liječnika. Uskoro zatim istisnu me jedna suparnica;
bila sam otjerana bez ikakve naknade i primorana na­
staviti s o v i m strašnim zanatom koji se vama ljudima
tako veselim, a koji je za nas samo ponor pun bije­
de. Pođoh se u Veneciju baviti tim poslom. A h , gospo­
kad biste mogli predočiti sebi što to znači kad je
netko prisiljen milovati bez razlike kakva starog trgov­
ca, odvjetnika, redovnika, gondolijera, opata; izlagati se
uvredama i svim poniženjima; često spasti na to
da posuđuje suknju kako bi joj je zadigao kakav
čovjek; doživljavati da joj jedan ukrade ono što
zaradi s drugim; predstavnici zakona ucjenjuju; da
se ne može nadati ničemu osim groznoj starosti, bolnici
125
i smetlištu, rekli biste i sami da sam jedno od najnesret-
nijih stvorenja na svijetu."
Tako je Paquette otvarala srce dobrom Candideu, u
jednoj sobici, u prisustvu Martinovu.
reče on Candideu, "polovina oklade je
već moja."
Brat Giroflee bješe ostao u trpezariji i pijuckao je
čekajući ručak.
" A l i vi ste m i " , reče Candide Paquette, "izgledali
tako veselo, tako zadovoljno kad sam vas našao. Pje­
vali ste i milovali onog teatinca s tako neusiljenim
uživanjem, učinili ste mi se toliko sretnima koliko sad
tvrdite da ste zlog udesa."
" A h , gospodine," odgovori Paquette, " i t o vam j e
opet jedna od bijeda ovakvog zanata. Jučer me je
pokrao i istukao jedan oficir, a danas se trebam praviti
da sam dobro raspoložena, kako bih se svidjela jed­
nom redovniku."
Candideu nije trebalo više i on prizna da Martin
ima pravo. Sjedoše za stol s Paquette i
R u č a k je bio prilično ugodan i pri kraju su razgovarali
s nešto više povjerenja.
" O č e , " reče Candide redovniku, "izgleda da vam je
podarena takva sudbina da vam svatko mora pozavid­
jeti. L i c e vam blista od sreće, pucate od
imate vrlo lijepu djevojku za razonodu, a čini se da
vam je vrlo drago što ste postali teatincem."
"Vjere mi, gospodine," odgovori brat Giroflee,
" v o l i o bih vidjeti sve teatince na dnu mora. Stoput
126
sam dolazio u iskušenje da zapalim samostan, pa da
odem u Turke. Roditelji su me natjerali da n a v u č e m
ovu prokletu mantiju kad mi je bilo petnaest godina,
da bi ostavili što veće nasljedstvo nekom tamo m o m
starijem bratu, B o g ga Samo zavist, nesloga i
bijes caruju u samostanu. O d r ž a o sam, doduše, neko­
liko loših propovijedi koje su mi donijele nešto novca,
od kojega mi je prior uvijek ukrao polovicu. S onim
što mi ostane i z d r ž a v a m djevojčure, ali kad se navečer
u samostan, imam volju da si razmrskam gla­
vu o zidove n a š e spavaonice. I sa svom ostalom mo­
j o m s u b r a ć o m je isti slučaj."
M a r t i n se tada okrene Candideu, hladnokrvan kao i
uvijek:
" N o , " reče mu, "zar nisam dobio cijelu okladu?"
Candide dade dvije tisuće pijastera Paquette i
tisuću bratu
" J a m č i m vam", reče on, "da će s ovim biti sretni."
" U t o nikako n e vjerujem", odgovori M a r t i n .
" M o ž d a ćete ih j o š više unesrećiti o v i m
bude što bude," odgovori Candide, " a l i me
jedna stvar tješi: v i d i m da čovjek često ponovo nalazi
ljude za koje nikad nije mislio da će ih opet naći. L a k o
se m o ž e dogoditi, kad sam ponovo n a š a o crvenog
ovna i Paquette, da opet v i d i m i Cunegonde."
Sudba Paquettina i je dokaz više protiv optimizma.
Voltaire im namjerno daje imena lijepoga cvijeća: Paquette -
lijepa kata,
 bih", reče Martin, "da vas ona usreći jednog
dana; ali ja u to vrlo sumnjam."
" V i ste vrlo okrutni", reče Candide.
"Jer znam odgovori Martin.
pogledajte ove odvrati
Candide, "zar oni ne pjevaju cijelog dana?"
" N e vidite vi njih u njihovoj kući, sa ž e n o m i
sitnom dječurlijom", odgovori M a r t i n .
svoje brige i nevolje, svoje. Istina, kad se
uzme sve u obzir, bolja je sudbina jednog gondolijera
nego jednog d u ž d a . A l i smatram da je razlika tako
neznatna da se ne vrijedi ni zadržavali na
" M n o g o se govori", nastavi Candide, "o senatoru
koji stanuje u onom divnom dvorcu
na Brenti i vrlo lijepo dočekuje strance. Kažu da je to
čovjek koji ne zna što su žalost i briga."
" V o l i o bih vidjeti tu bijelu vranu", reče Martin.
Candide odmah posla da zamole gospodina Poco-
curantea za dopuštenje da ga sutradan posjeti.
Od - malo, i - koji se brine.
128
Dvadeset peto poglavlje
POSJET GOSPODINU
mu VENECIJANSKOM PLEMIĆU
Candide i M a r t i n se gondolom na Bren­
ima tu i stigoše u dvorac plemenitog gospodina Pococu-
rantea. V r t o v i su b i l i ukusno u r e đ e n i i u k r a š e n i
lijepim mramornim kipovima, dvorac s a g r a đ e n u
rafiniranom stilu. D o m a ć i n , čovjek od šezdeset godi­
na, veoma bogat, primi radoznalce vrlo uljudno,
bez osobite susretljivosti, što zbuni Candidea, a svidi
se Martinu.
Najprije ih dvije djevojke, lijepe i pristojno odje­
vene, poslužiše č o k o l a d o m koja se vrlo lijepo pjenila.
Candide se nije mogao suzdržati i ne pohvaliti njihovu
ljepotu, njihovu ljupkost i okretnost.
" T o su sasvim dobra stvorenja," reče senator Poco-
curante, "ponekad ih povedem sa sobom u postelju,
jer su me već zaista zamorile gradske gospođe, njiho­
ve koketerije, njihove ljubomore, njihove svađe, nji­
hove ćudljivosti, njihova sitničavost, njihova oholost,
njihove gluposti i soneti koje treba za njih sastavljati
i l i naručivati. A l i , na kraju krajeva, i ove mi dvije
djevojke postaju vrlo dosadne."
Poslije doručka, dok su šetali jednom dugom gale­
rijom, Candidea iznenadi ljepota slika. On upita od
kojega su umjetnika prve dvije.
 "Rafaelove", odgovori senator. " K u p i o sam ih
zbog taštine i platio vrlo skupo, prije nekoliko godina.
Kažu da nema ničeg ljepšeg u Italiji, ali se one meni
nimalo ne sviđaju. Boja im je tamna, l i k o v i nisu do­
voljno zaobljeni i ne ističu se dosta, odjeća ni po č e m u
ne sliči na neku tkaninu. Jednom riječju, neka k a ž e
tko što hoće, ja ne nalazim tu pravog oponašanja pri­
rode. M e n i bi se slika svidjela jedino kad bih povjero­
vao da v i d i m samu prirodu: takvih slika u o p ć e nema.
Imam mnogo slika, ali ih više ne gledam."
Čekajući ručak, Pococurante naredi da mu odsviraju
jedan koncert. Candideu se glazba učini izvrsnom.
" O v a buka", reče Pococurante, " m o ž e čovjeka za­
nimati jedno pola sata, ali ako duže traje, zamara sva­
koga, iako to nitko ne smije priznati. Danas je muzika
samo vještina izvođenja teških stvari, a ono što je
samo teško, naposljetku se prestane sviđati. M o ž d a
bih operu volio više da ljudi nisu i z m i s l i l i tajnu kako
da od nje naprave čudovište koje mi je odvratno. N e k a
ide tko h o ć e i gleda uglazbljene loše tragedije, gdje su
prizori napravljeni samo zato da se bez ikakva smisla
unesu dvije-tri glupe koje trebaju pokazati
ljepotu grla kakve pjevačice. N e k a padne u nesvijest
od tko hoće, i l i tko može, gledajući kakva
uškopljenika kako pjevuši ulogu Cezara i Katona,
Voltaire nije bio pretjerano muzikalan. On zove
operne arije. - Katon i Cezar su ličnosti iz opera Contija,
Metastaza.
nezgrapno se šetajući daskama. Ja sam se osobno dav­
no odrekao tih ubogih gluposti koje danas predstavljaju
slavu Italije i koje vladari tako skupo plaćaju."
Candide se pomalo prepirao, ali suzdržljivo.
Martin je bio potpuno senatorova mišljenja
Sjedoše za stol i poslije izvrsnog r u č k a o d o š e u
knjižnicu. Primijetivši jednog Homera, krasno uveza­
nog, Candide pohvali dobar ukus Presvijetloga.
" E v o jedne knjige", reče on, "koja je bila prava na­
slada za velikog Panglossa, najboljeg n j e m a č k o g filo­
zofa."
" A l i za mene ona to nije", odgovori hladno Poco­
curante. " N e k a d su me uvjerili te sam povjerovao da
u ž i v a m kad ju čitam, ali to stalno ponavljanje borbi
koje sliče jedna na drugu, ti bogovi koji neprestano
nešto rade, a nikad ništa odlučno ne učine, ta Helena
koja je povod ratu, a koja jedva da igra neku ulogu, ta
Troja koju opsjedaju, a nikako ne osvajaju, sve mi se
to činilo smrtno dosadnim. Ponekad sam pitao u č e n e
ljude da li je i njima tako dosadno kao meni kad čitaju
tu knjigu. S v i iskreni ljudi priznali su mi da ih je ta
knjiga uspavljivala, ali su je uvijek morali držati u
svojoj knjižnici kao spomenik iz starina, kao i one
zahrđale medalje koje se više ne koriste."
" V a š a Preuzvišenost ne m i s l i tako o Vergiliju?"
upita Candide.
Mišljenja senatorova nisu uvijek i ili bar nisu
uvijek bila takva.
131
 "Priznajem i ja", reče Pococurante, "da su druga,
četvrta i šesta knjiga njegove Eneide izvrsne, ali što se
tiče njegova p o b o ž n o g Eneje, i s n a ž n o g Kloanta, i
prijatelja Ahata, i malog Askanija, i budalastog kralja
Latina, i prostačke i otužne Lavinije, ne vjeru­
jem da ima još nečeg tako hladnog i neugodnog. Više
volim Tassa i nevjerojatno dosadne p r i č e . "
" D a li bih vas smio upitati, gospodine, čitate li s
velikim u ž i t k o m Horacija?" reče Candide.
"Ima kod njega mudrih izreka", odgovori Pococu­
rante, " i z kojih svjetski čovjek m o ž e izvući koristi, i
koje se, zato što su sažete u krepke stihove, lakše
urezuju u pamćenje. A l i mi je vrlo malo stalo do nje­
gova putovanja u B r i n d i z i i opisa nekog lošeg ručka,
kao i do onih lađarskih između nekakva Pupilu-
čije su riječi, kako on kaže, bile pune gnoja, i
drugog nekog tamo čije su riječi bile kisele poput
octa. Uvijek sam s krajnjim gađenjem čitao njegove
neotesane stihove protiv starica i vračara, i ja ne
čega ima tako velikog u tome kad on k a ž e svom prija­
telju Meceni da će, ako ga ovaj ubroji u lirske pjesni­
ke, svojim u z v i š e n i m č e l o m udariti u
Rupilius, a ne kako kaže senator (ili Voltaire), je iz
satire I, 7, stih prvi: Regis pus
stih 33: At est profusus Put u
Brindizi I, 5.
uzvišenim čelom udarati zvijezde. - Stih iz
prve ode (svršetak). Quod si me luricis vatibus inseres, Sublimi
132
Budale se svemu dive kod jednog č u v e n o g pjesnika.
Ja čitam samo radi sebe; v o l i m samo ono što mogu
upotrijebiti."
Candide, koji je bio odgojen tako da ni o č e m u
nema svoje mišljenje, bio je vrlo z a č u đ e n ovim što je
čuo, a Martin je smatrao da Pococurante sudi sasvim
razborito.
" A h , evo jednog C i c e r o n a ! " uzviknu Candide.
" M i s l i m da se vi nikad ne zasitite čitajući tog velikog
čovjeka."
" N i k a d ga ne č i t a m " , odgovori
se mene tiče što je on branio Rabirija i l i
M e n i su dosta parnice u kojima ja sudim. Prije bih
primio njegova filozofska djela; ali kad sam vidio da
on u sve sumnja, d o š a o sam do zaključka da i ja znam
isto toliko koliko i on, i da mi nije potrebna ničija
p o m o ć da budem neznalica."
" A h , evo osamdeset svezaka zbornika neke aka­
demije uzviknu M a r t i n . " M o ž d a bi tu mog­
lo biti nečega vrijednog."
" B i l o bi ga", odgovori Pococurante, ma koji
od pisaca ove gomile besmislica p r o n a š a o bar vještinu
kako se prave p r i b a d a č e . A l i u svim tim knjigama ima
samo zamisli, a nijedne korisne stvari."
" K o l i k o tu ima kazališnih komada!" uskliknu
i
Candide. " N a talijanskom, na španjolskom, na francu­
skom!"
Ciceron: A. Cluentio Habito, Pro Rabirio neo.
133
 odvrati senator, " i m a ih tri tisuće, a ni tri tu­
ceta dobrih. A što se tiče ove zbirke propovijedi, koje
sve skupa ne vrijede ni k o l i k o jedna stranica Seneki-
na, i svih ovih debelih teoloških svezaka, m o ž e t e već
misliti da ih ja nikako i ne otvaram; niti ja niti itko
drugi."
Martin opazi police pune engleskih knjiga.
"Vjerujem", reče, "da jedan republikanac mora
uživati u većini ovih djela pisanih tako slobodno."
" T a k o je," odgovori Pococurante, "lijepo je kad se
piše ono što se m i s l i : to je čovjekova povlastica. U
cijeloj našoj Italiji piše se samo ono što se ne misli.
Oni žive u domovini Cezara i ne smiju
imati nijednu misao bez dopuštenja kakva redovnika
M e n i bi se svidjela sloboda kojom su
nadahnuti engleski umovi, kad strast i strančarenje ne
bi kvarili sve što je u toj dragocjenoj slobodi za pošto­
vanje."
Candide opazi jedan M i l t o n o v svezak i zapita se­
natora smatra li tog pisca v e l i k i m čovjekom.
" K o g a ? " upita Pococurante. "Zar tog barbara koji je
napisao dugi komentar Knjige postanka u deset knjiga
krutih T o g nezgrapnog oponašatelja G r k a
su carevi od Nerve do Komoda (90 - medu kojima
i Marko Aurelije. Doba najvećeg procvata Rimskog Carstva.
Red čija je bila dužnost da bdi nad pravom vjerom. Jakobinci su
kasnije značili dominikance uopće. (Jakobinci Francuske revolucije
imali su sjedište u njihovu samostanu.)
Miltonov Izgubljeni raj u stvari ima dvanaest, a ne deset pjevanja.
134
koji je unakazio stvaranje svijeta i koji, dok Mojsije
predstavlja Vječno Biće kako stvara svijet riječju, priča
kako Mesija vadi iz neke nebeske škrinje veliki šestar,
da njime nacrta osnov svog djela? Zar da cijenim onoga
koji je nagrdio Tassov pakao i đavola, koji je prerušio
Lucifera čas u krastavu žabu, čas u patuljka, koji ga
tjera da stoput ponavlja isti govor, koji mu dopušta da
raspravlja o teologiji, koji sasvim ozbiljno imitira A r i o -
šalu o pronalasku vatrenog oružja i opisuje kako
đavoli pucaju u nebo iz topa? Ni ja ni itko drugi u Italiji
nismo mogli pronaći zadovoljstvo u tim luđačkim glu­
postima. Ženidba Grijeha i Smrti mora se zgaditi sva­
k o m čovjeku malo boljeg ukusa. A njegov dugi opis
bolnice dobar je samo za kakvog grobara. Taj mračni i
odvratni spjev bio je prezren č i m je ugledao svijeta. Ja
sudim o njemu kao što su u njegovoj domovini sudili
njegovi suvremenici. Uostalom, govorim što mislim i
vrlo mi je malo stalo do toga da i drugi misle kao ja."
Candidea ražalostiše ove riječi: on je p o š t o v a o
Homera i pomalo volio M i l t o n a .
" A h , " reče on sasvim tiho Martinu, "jako se bojim,
da ovaj čovjek gaji najdublji prijezir prema n a š i m
n j e m a č k i m pjesnicima."
" T o ne bi bila velika šteta", odgovori Martin.
" A h , kakav je n a d m o ć a n duh ovaj Pococurante!"
mrmljao je j o š Candide kroza zube. " K a k a v velik
Ništa mu se ne s v i đ a . "
P o š t o su tako pregledali sve knjiga, siđoše u vrt.
Candide pohvali njegove mnogobrojne ljepote.
135
 " N e znam ima li čega neukusnijeg", reče d o m a ć i n .
" O v o su same ali ću već sutra narediti da
se zasadi drugi vrt, po otmjenijem nacrtu."
K a d se ova dva radoznalca oprostiše od Njegove
Candide se obrati
" E , sad ćete bar priznati da je ovo najsretniji čo­
vjek na svijetu, jer se uzdigao iznad svega što ima?"
" Z a r vi ne vidite", odgovori Martin, "da se njemu
zgadilo sve što ima? Platon je već odavno rekao da
nisu najbolji oni želuci koji odbijaju svaku hranu."
" A l i " , reče Candide, "zar nije zadovoljstvo sve kri­
tizirati, otkriti nedostatke tamo gdje drugi misle da
nalaze ljepote?"
" D r u g i m riječima," prihvati Martin, "uživanje je
nemati u ž i v a n j a ? "
" O h , pa lijepo!" uzviknu Candide. " Z n a č i da ću
samo ja biti sretan kad p r o n a đ e m gospođicu
Cunegonde."
"Uvijek je dobro nadati se", reče M a r t i n .
prolazili su dani, tjedni. Cacambo nikako
da se vrati i Candide, sav utonuo u svoju bol, nije čak
ni primijetio da mu Paquette i brat Giroflee nisu došli
ni zahvaliti.
136
Dvadeset šesto poglavlje
K A K O SU CANDIDE I MARTIN VEČERALI
SA ŠEST STRANACA I TKO SU OVI BILI
Jedne večeri kad Candide u pratnji Martina htjede
sjesti za stol zajedno sa strancima koji su stanovali u
istoj gostionici, priđe mu s leđa neki čovjek, garava
lica, uhvati ga za ruku i reče:
"Budite spremni da otputujete s nama, neizostavno."
On se okrene i ugleda Cacamba. Samo da vidio
Cunegonde, više bi se iznenadio i obradovao. U m a l o
je poludio od radosti. On zagrli svog dragog prijatelja.
"Cunegonde je zacijelo ovdje? Gdje je? V o d i me k
njoj, da oboje od
"Cunegonde nije ovdje," odgovori Cacambo, "ona
je u Carigradu."
" O h , Bože, u Carigradu? Pa neka je i u K i n i , ja
letim Na put!"
"Otputovat ć e m o poslije večere", odgovori Cacam­
bo. " V i š e ništa ne mogu reći. Ja sam rob, gospo­
dar me čeka. M o r a m ga posluživati za stolom; nikomu
ni riječi. Večerajte i budite spremni."
Lebdeći radosti i boli, sav sretan što je
opet n a š a o svoga slugu, i z n e n a đ e n što ga v i d i kao
roba, sav obuzet mišlju da će opet vidjeti svoju dra­
gu, srca, u z b u đ e n , Candide sjede za stol s
koji je hladnokrvno promatrao sva ova
č u d n a zbivanja, i sa šest stranaca koji su b i l i došli K a d sve sluge nestadoše, ovih šest stranaca, Can­
provesti mesopust u Veneciji. dide i M a r t i n ostadoše šuteći kao zaliveni. Napokon
Cacambo, koji je p o s l u ž i v a o p i ć e m jednog od ovih Candide prekide šutnju:
šest stranaca, nagne se pred kraj v e č e r e na uho svom "Gospodo," reče, "ovo je neka neobična šala. Zašto
gospodaru i reče ste svi vi kraljevi? Da vam pravo kažem, ni ja ni M a r ­
"Sire, Vaše Veličanstvo m o ž e otputovati kad hoće; tin to nismo."
brod stoji spreman", pa iziđe poslije tih riječi. Cacambov gospodar poče tada dostojanstvenim
Gosti za stolom se i z n e n a đ e n o zgledaše, ali ne re­ glasom govoriti na talijanskom:
koše ništa, kad drugi sluga priđe svom gospodaru, pa "Ja se nisam ni najmanje šalio. Z o v e m se
mu reče: B i o sam sultan svih pravovjernih više godina.
"Sire, kočija V a š e g Veličanstva čeka u Padovi, a i Zbacio sam s prijestolja svog brata. M o j n e ć a k je
barka je već spremna." zbacio mene. M o j i m su vezirima presjekli grkljane.
Gospodar dade znak i sluga ode. Opet se svi gosti Provodim ostatak svog života u starom Moj
zgledaše, a o p ć e čuđenje poraste. T r e ć i sluga, nećak, sultan d o p u š t a mi ponekad da putu­
isto tako trećem strancu, reče: jem radi svog zdravlja, pa sam d o š a o u Veneciju da
"Sire, vjerujte mi, V a š e Veličanstvo ne treba d u ž e provedem mesopust."
ostati ovdje; ja ću pripremiti što treba." I odmah ga M l a d i čovjek koji je sjedio pored uze riječ
nestade. poslije njega i reče:
Candide i Martin nimalo ne posumnjaše to neka " J a se zovem Ivan. B i o sam car svih Rusa. Z b a c i l i
karnevalska šala. Četvrti sluga reče četvrtom gospodaru: su me s prijestolja dok sam bio u kolijevci. Oca i majku
" V a š e Veličanstvo m o ž e otputovati kad god zaželi",
pa iziđe kao i oni drugi.
Sve su ovo povijesne ličnosti: Ahmed turski sultan, naslije­
Peti sluga reče tako nešto petom gospodaru. A l i je
dio brata 1703, zbačen 1730, umro 1736; car Ivan VI (1730 -
šesti drugo nešto kazao šestomu strancu, koji je sjedio 1762) ubijen; Charles 1788), sin Jakova II
pokraj Candidea. On mu reče: ta, potučen kod Calodena, pobjegao u Francusku; August III
"Vjere mi, sire, nitko više n e ć e davati na kredit izborni knez nasljedni poljski kralj, izgubio
poljsko prijestolje 1756; Stanislav tast Luja X V ,
V a š e m Veličanstvu, a isto tako ni meni. N o ć a s se
dobio, kao prognani poljski kralj, vojvodstvo Theodor
obojica lako m o ž e m o naći s one strane brave. Ja idem Neuhoff (1690 - 1756), izabran za kralja Korzike, pa pobjegao
svojim poslom: zbogom ostajte." bojeći se pobune, umro progonjen od vjerovnika u Londonu.

138 139
su mi zatvorili. Odrastao sam u zatvoru. Dopuštaju mi
ponekad da putujem u pratnji ljudi koji me čuvaju, pa
sam došao u Veneciju da provedem mesopust."
Treći reče:
sam Charles engleski kralj. Otac mi je
bio ustupio svoja kraljevska prava. Ja sam se borio da ih
sačuvam. Iščupali su srca mojim pristašama, kojih je bilo
osam stotina, pa su ih njima udarali po licu. Mene su
bacili u tamnicu. Idem u R i m posjetiti kralja, svoga oca,
svrgnutoga kao što sam i ja, kao što je bio i moj djed, pa
sam došao u Veneciju da provedem mesopust."
Tada p o č e
"Ja sam poljski kralj. Ratna me je zla sreća lišila
mojih nasljednih zemalja. Otac mi je bio iste zle sud­
bine. Predao sam se Providnosti, kao sultan Ahmed,
car Ivan i kralj Charles Edvvard - neka im B o g dug
život - pa sam d o š a o u Veneciju da provedem
mesopust."
Peti
"I ja sam poljski kralj. Dvaput sam izgubio kralje­
vinu, ali mi je Providnost dala drugu državu u kojoj
sam učinio više dobra nego što su na obalama
mogli učiniti svi kraljevi Sarmata skupa. I ja sam se
predao Providnosti, pa sam d o š a o u Veneciju da pro­
vedem mesopust."
Preostalo je još da govori šesti monarh.
"Gospodo," reče on, "ja nisam tako velik gospodin
kao vi, ali sam ipak bio kralj kao i vi ostali. Z o v e m se
Theodor. Izabrali su me za kralja na K o r z i c i . Z v a l i su
me a sad mi jedva kažu
Kovao sam svoj novac, a sad nemam ni prebijene
pare u džepu. Imao sam dva državna tajnika, a sad
jedva imam jednog slugu. Želio sam sjediti na pri­
a u Londonu sam dugo proveo na slami u
zatvoru, i jako se bojim da bih i ovdje mogao dobiti
isto takav smještaj, iako sam došao, kao i Vaša V e l i ­
čanstva, u Veneciju da provedem mesopust."
Onih drugih pet kraljeva sasluša ove riječi s ple­
menitom sućuti. Svaki od njih dade dvadeset cekina
kralju Theodoru da nabavi odijela i košulja. Candide
mu pokloni dijamant od dvije tisuće cekina.
" T k o li m o ž e biti ovaj čovjek," pitalo se tih pet
kraljeva, "koji je u stanju dati sto puta više nego ma
tko od nas, i koji tako i č i n i ? "
Baš kad su se dizali od stola, stigoše u istu gostio­
nicu četiri presvijetla veličanstva koja su isto tako
izgubila države zlom ratnom s r e ć o m i koja su došla u
Veneciju provesti mesopust. A l i Candide nije htio ni
glave okrenuti na ove B i o je zanijet samo
mislima o tome kako će otići u Carigrad i tamo naći
svoju dragu Cunegonde.
141
 Dvadeset sedmo poglavlje
CANDIDEOVO PUTOVANJE
U CARIGRAD
Vjerni Cacambo već je isposlovao kod turskog
brodovlasnika, koji se spremao odvesti sultana
da natrag u Carigrad, da primi na brod Candidea i
Obojica o d o š e na brod, p o š t o su se bacili na
zemlju pred Njegovim bijednim Veličanstvom. Can­
dide je putem govorio M a r t i n u :
" P a eto, sad smo večerali sa šest zbačenih vladara,
i j o š je među tom š e s t o r i c o m kraljeva bio jedan koje­
mu sam ja udijelio milostinju. M o ž d a ima mnogo
drugih, još nesretnijih vladara. Ja sam bar izgubio
samo sto ovnova i sad letim u naručje Cunegonde.
Dragi Martine, opet vam kažem, Pangloss je imao
pravo: sve je dobro."
" V o l i o bih da bude tako", odgovori Martin.
" A l i zaista," reče Candide, "ono što smo doživjeli
u Veneciji izgleda malo vjerojatno. N i t k o nikad nije
vidio ni čuo da šest svrgnutih vladara večera zajedno
u jednoj gostionici."
"Nije to ništa čudnije", odvrati Martin, "od većine
stvari koje su nam se dogodile. Svaki čas dešava se da
kraljeve zbacuju s prijestolja, a to što smo mi imali
čast da v e č e r a m o s njima, takva je sitnica da ne zaslu­
žuje našu pažnju."
142
Tek što stupi na brod, Candide skoči i zagrli svog
nekadašnjeg slugu, svog prijatelja Cacamba.
" R e c i već jednom, kako je Cunegonde?" upita ga
on. "Je li i sad č u d o od ljepote? Da li me j o š voli? Je li
dobroga zdravlja? Ti si joj zacijelo kupio neki dvorac
u Carigradu?"
"Dragi gospodaru," odgovori Cacambo, "Cune­
gonde pere tanjure na obali kod jednog
kneza koji ima vrlo malo tanjura. Ona je robinja u kući
nekog bivšeg vladara po imenu kojemu
Sultan daje tri talira na dan u tom njegovom utočištu.
A l i je mnogo žalosnije to što je izgubila svoju ljepotu i
postala u ž a s n o r u ž n a . "
" O h , lijepa i l i r u ž n a , " odgovori Candide, "ja sam
častan čovjek i d u ž n o s t mi je da je uvijek volim. A l i
kako je mogla zapasti u tako odvratno stanje pored
onih pet i l i šest milijuna koje si ponio?"
" P a dobro", uzviknu Cacambo, "nisam li ja od toga
morao platiti dva milijuna don Fernandu d'Iba­
raa, y Figueora, y Mascarenes, y Lampourdos, y Suza
za dopuštenje da odvedem gospođicu Cunegonde? I zar
Na obali Propontide, Mramornog mora
Po imenu Ragotski. - Iskrivljeno pisanje, misli se na Ferenca II
(1676 - 1735), transilvanskog vojvodu, vođu bune
protiv Hagsburgovaca. Nakon izgubljene bitke kod
i mira što ga mađarski feudalci sklapaju s tri
godine kasnije, koji on ne priznaje, godinama bezuspješno traži
pomoć u Poljskoj. Francuskoj, Engleskoj i Turskoj, gdje u izbjeg­
lištvu umire.
143
nam nije jedan gusar junački oteo sve što je ostalo? I
zar nas nije taj gusar vukao na Rt Matapan, na u veslala i kojima je
Nikariju, na u na Dardanele. na Mramor­
no more. u Skutari? Cunegonde i starica služe kod
kneza o kojem sam vam govorio, a ja sam rob zbače-
nog sultana."
" K o l i k o se tu povezalo strašnih nezgoda!" uzviknu
Candide. " A l i , konačno, ja imam j o š nekoliko dijama­
nata, lako ću osloboditi Cunegonde. Zbilja je šteta što
je tako
Zatim, okrenuvši se Martinu, upita:
" Š t o mislite, koga treba najviše žaliti, cara
da, cara Ivana, kralja Charlesa ili mene?"
" T o ne znam", reče Martin. "Trebao bih biti u
vašim d u š a m a da to mogu r e ć i . "
"Ah. Pangloss ovdje," reče Candide, " o n bi to
znao i rekao bi nam."
" N e v i d i m " , odvrati Martin, "na kakvoj bi to vagi
mogao vaš Pangloss mjeriti ljudske nesreće i procje­
njivati njihove jade? A l i unaprijed mogu reći samo da
postoje milijuni ljudi na svijetu koje treba žaliti stoput
više nego kralja Charlesa cara Ivana i sulta­
na
" T o doista m o ž e biti", završi Candide.
Za nekoliko dana stigoše u rukavac C r n o g mora.
Candide najprije otkupi Cacamba za velik iznos pa, ne
gubeći vrijeme, skoči na jednu galiju sa svojim dru­
govima, da otplovi na obalu i potraži
Cunegonde, ma kako ružna bila.
144
M e d u galijotima bila su dvojica koja su vrlo loše
kapetan s p u š t a o s vre­
mena na vrijeme po nekoliko udaraca volujskom ži­
lom po golim plećima. Candide ih. po sasvim
prirodnom nagonu, stade gledati pažljivije nego ostale
pa im pristupi bliže, pun sažaljenja. Neke
crte njihovih lica učiniše mu se sličnima
i onog nesretnog isusovca, onog baru­
na. brata. Ta ga misao uzbudi i rastuži.
Pogleda ih još
"Doista," reče Cacambu, "da nisam vidio kako vje­
šaju doktora i da nisam, na svoju nesreću,
baruna ubio, pomislio bih da to oni veslaju na ovoj
galiji."
P r i spomenu barunova i imena, oba ro­
ba uzviknuše iz svega glasa, zastadoše nepomični na
klupama i ispustiše vesla. Levantinski kapetan poletje
na njih i udarci volujskom žilom počeše padati još jače.
"Stanite, stanite, svijetli gospodine!" povika C a n ­
dide. "Dat ću vam novaca koliko tražite."
pa to je C a n d i d e ! " reče jedan od robova.
pa to je Candide!" reče onaj drugi.
"Je li ovo san?" uzviknu Candide. "Jesam li ja bu­
dan? Jesam li zaista na ovoj galiji? Je li to gospodin
barun kojega sam ja ubio? Je li to Pangloss koga sam
vidio obješena?"
" M i smo t o osobno. M i smo osobno", o d g o v o r i š e
oni.
" K a k o ? Zar je to taj veliki filozof?" upita Martin.
145
 "Čujte, gospodine kapetane, k o l i k o novaca tražite
kao otkup za gospodina od Thunder-ten-tronckha,
jednog od prvih baruna Carstva, i za gospodina Pan-
glossa, najdubljeg Njemačke?"
" Č u j , pseto odgovori Levantinac, "bu­
dući da su ova dva roba i psa kršćanski baruni i
fizičari, a to su bez sumnje velike časti u njihovoj
zemlji, dat ćeš mi za njih pedeset tisuća cekina."
"Dobit ćete ih, gospodine; odvedite me brzo kao
munja u Carigrad, bit ćete tog časa isplaćeni. Ili ne!
odvedite me gospođici Cunegonde."
Kapetan je već na prvu Candideovu ponudu okre­
nuo ka gradu i naredio da se zavesla b r ž e no
što ptica krilima zrak prosijeca.
Candide zagrli baruna i Panglossa po stotinu puta.
" P a kako to da vas nisam ubio, dragi barune? I vi,
dragi Panglosse, kako ste ostali živi kad ste b i l i obje­
šeni? I otkud obojica na galijama u Turskoj?"
"Je li zaista istina da se moja mila sestra nalazi u
ovoj zemlji?" upita barun.
"Jest", odgovori Cacambo.
"Dakle, ja opet vidim svog dragog Candidea!"
uzviknu Pangloss.
Candide im predstavi i Cacamba. Svi se
stadoše grliti i p o č e š e govoriti uglas. Galija je letjela i
već stigoše u pristanište. D o z v a š e jednog
kojemu Candide proda za pedeset tisuća cekina dija­
mant koji je vrijedio sto tisuća, dok. se on za­
klinjao da ne m o ž e dati više. Smjesta
146
plati otkup za baruna i Panglossa. Pangloss pade svom
osloboditelju pred noge i obli ih suzama; a onaj drugi
zahvali kimnuvši glavom i o b e ć a da će prvom prili­
k o m vratiti taj dug.
"Zar je m o g u ć e da je moja sestra u Turskoj?" pita­
še on.
"Više nego m o g u ć e " , odgovori Cacambo, " b u d u ć i
da pere suđe kod jednog transilvanskog kneza."
Odmah zatražiše da dođu dva Z i d o v a i Candide
proda j o š nešto dijamanata, te svi zajedno opet p o đ o š e
drugom galijom da oslobode Cunegonde.
Dvadeset osmo poglavlje
ŠTO SE DOGODILO CANDIDEU,
CUNEGONDE, PANGLOSSU,
MARTINU
"Oprostite, opet vas m o l i m , " reče Candide barunu,
"oprostite, prečasni oče, što sam vam onako žestoko
zario m a č u tijelo."
" N e govorimo više o tome", reče barun. " B i o sam
malo odveć nagao, priznajem. A l i budući da želite
saznati kakvim sam č u d o m dospio na galiju, reći ću
vam da me je izliječio od rane brat apotekar našeg
kolegija, pa me je zatim napala i odvukla jedna španjol­
ska izvidnica. Baciše me u tamnicu u Buenos Airesu
147
upravo onda kad je moja sestra odatle otputovala. Z a ­
da se vratim u R i m ocu generalu. Odande me
poslaše u Carigrad kao ispovjednika gospodina francu­
skog ambasadora. Nije prošlo ni osam dana kako sam
stupio na dužnost, kad jednom, predvečer, naiđoh na
jednog lijepa stasa. B i l o je vrlo toplo i mla­
dić se bijaše poželio okupati. tu priliku da se i
sam okupam. Nisam znao da je najteži prijestup za
kršćanina kad se zatekne do kože gol s mladim musli­
manom. Jedan kadija naredi da mi udare sto udaraca po
tabanima i osudi na galije. Ne vjerujem da je ikad
učinjena nepravda. Samo bih jako volio znati
zašto je moja sestra u kuhinji jednog transilvanskog
kneza koji je prebjegao k Turcima."
"A v i . dragi Panglosse," upita Candide, "kako je
m o g u ć e da sam vas opet n a š a o ? "
" V i ste, to je istina," reče Pangloss, "vidjeli da su
me objesili; sasvim prirodno, trebali su me spaliti, ali se
sjećate da je udario pljusak kad su me htjeli ispeći.
Nevrijeme je bilo tako jako da se više nisu nadali da će
uspjeti zapaliti vatru. Objesili su me, jer nisu znali što
drugo da učine. N e k i kirurg kupi moje tijelo, odnese ga
kući i poče me rasijecati. Načini mi križni rez od pupka
do ključne kosti: nikad nitko nije bio tako loše obješen
kao ja. Krvnik svete inkvizicije, neki podđakon, znao je
doista izvanredno peći ljude, ali nije bio navikao
(ič su paževi na dvoru sultanovu, lijepo odgo­
jeni i za vrlo raznolike poslove (što barun nije znao).
148
vješati. Konopac je bio mokar, nije dobro klizio i slabo
se stegnuo. Jednom riječju, ja sam još disao i od onog
križnog reza tako strašno da ti moj kirurg pade
na leđa, pa uvjeren da rasijeca đavola, stade
više mrtav nego živ, i j o š jednom bježeći pade na stu­
bama. Na tu buku njegova žena dotrča iz susjedne sobi­
ce, spazi me na stolu s onim križnim i uplaši se
više no njen muž, pojuri van i pade preko njega. K a d su
se malo oporavili od straha, čuh kako kirurgova žena
govori kirurgu:
što vam je došlo da rasijecate jednog he­
retika? Zar ne znate da se uvijek u tijela tih ljudi useli
đavo? Idem brzo naći nekog svećenika da istjera neča­
stivog iz
Ja se stresoh kad čuh te riječi, prikupih ono malo
snage što mi je ostalo i uzviknuh:
se,
Naposljetku se taj portugalski brijač malo oslobo­
di, zaši mi kožu, pa me njegova žena čak p o č e i nje­
govati. Poslije petnaest dana bio sam na nogama.
Brijač mi n a đ e službu i namjesti me kao lakaja kod
nekog malteškog viteza koji je kretao u Veneciju; ali
kako me moj gospodar nije imao č i m e platiti, u
službu kod nekog m l e t a č k o g trgovca i s njime p o đ o h
u Carigrad.
Jednog dana prohtije mi se ući u jednu džamiju.
Unutra se nalazio samo neki stari imam i jedna vrlo
lijepa mlada bogomoljka koja je čitala svoje molitvice.
Grudi su joj bile sasvim otkrivene. Između dojki imala
149
je lijepu kitu cvijeća, od tulipana, ruža, ljuti­
i medvjeđeg Ta joj kita ispade, ja je
podigoh i vrlo je uljudno pohitah opet namjestiti. Tako
sam je dugo namještao da se imam rasrdi, pa primije­
tivši da sam kršćanin, pozove u p o m o ć . Odvedoše me
tada kadiji i ovaj naredi da mi udare stotinu batina po
tabanima i pošalje me na galije. O k o v a š e me u lance
upravo na istoj galiji i na istoj klupi gdje i gospodina
baruna. Na toj galiji bijahu četiri mladića iz Marseil-
pet opata iz Napulja i dva redovnika s koji
nam rekoše da se takvi slučajevi događaju svakoga
dana. Gospodin barun je tvrdio da mu je nanesena
mnogo veća nepravda nego meni, a ja sam tvrdio da je
mnogo manji grijeh namjestiti kitu cvijeća na grudi
jedne žene nego se naći posve nag s jednim ičoglanom.
Stalno smo se tako prepirali i dobivali po dvadeset
udaraca na dan volujskom žilom, kad vas spoj događaja
ovoga svijeta dovede na našu galiju, te nas otkupiste."
"E pa, dragi Panglosse," reče mu Candide, "kad su
vas vješali, rasijecali, batinali i kad ste veslali na galiji,
jeste li ipak mislili da sve ide da bolje ne može biti?"
"Ja uvijek ostajem pri svom prvom mišljenju",
odgovori Pangloss, "jer, naposljetku, ja sam filozof i
ne priliči mi da sebe poreknem, b u d u ć i da L e i b n i z
mora biti u pravu, budući da je uostalom p r e d o d r e đ e ­
na harmonija najljepše što postoji na svijetu, kao i
prostor ispunjen suptilnom materijom."
"...tulipana, ruža, tzv. "govor cvijeća".
150
Dvadeset deveto poglavlje
K A K O JE CANDIDE OPET NAŠAO
C U N E G O N D E I STARICU
Pričajući svoje doživljaje, razmišljajući o m o g u ć i m
i n e m o g u ć i m događajima ovog svijeta, prepirući se o
posljedicama i uzrocima, o moralnom i fizičkom zlu,
slobodi i o neminovnosti, o utjehama koje čovjek
m o ž e naći kad je na galijama u Turskoj, Candide,
barun, Pangloss i Cacambo pristadoše uz obalu Pro-
pontide kod doma kneza. Prvo što su
očima spazili bile su Cunegonde i starica, koje su
prostirale ubruse po konopcima da se suše.
Barun problijedi kad to vidje. Nježni ljubavnik
Candide, vidjevši svoju lijepu Cunegonde pocrnjelu,
zakrvavljenih očiju, uvelih grudi, naborana lica, crvenih
ispucanih ruku, ustuknu tri koraka, obuzet užasom, ali
priđe zatim iz pristojnosti. Ona zagrli Candidea i brata,
oni zagrliše staricu. Candide ih obje otkupi.
U b l i z i n i se nalazilo neko malo seosko imanje. Sta­
rica predloži Candideu da ga preuzme dok cijelo druš­
tvo ne d o č e k a bolje dane. Cunegonde nije znala da je
postala ružna: nitko joj to nije bio rekao. Ona podsjeti
Candidea na njegova obećanja, i to na tako odlučan
način da je d o b r o d u š n i Candide nije mogao odbiti.
On, dakle, izjavi barunu da se h o ć e oženiti njegovom
sestrom.
151
 " N i k a d neću odgovori barun, "takvu ni­
skost s njene strane i takvu drskost s vaše. N e ć u pri­
stati da mi se ikad predbaci sramota da djeca moje
sestre nemaju pristupa na Sabore Ne,
moja će sestra poći samo za jednog carskog baruna."
Cunegonde mu pade pred noge i obli ih suzama, ali
on ostade
" L u d o nad reče mu Candide, "ja sam te
spasio s galija, ja sam otkupio i tebe i tvoju sestru.
Ona je ovdje prala suđe, ružna je, ja sam tako dobar
da je ipak pristajem uzeti za ženu, a ti se tomu j o š
protiviš! K a d bih pustio svom gnjevu na volju, ubio
bih te j o š jedanput."
" M o ž e š me ubiti j o š jednom," reče barun, " a l i ne­
ćeš se oženiti mojom sestrom dok sam ja živ."
ZAKLJUČAK
Candide u dubini duše nije imao nimalo volje da se
oženi Cunegonde, ali ga je krajnja bezočnost barunova
natjerala da sklopi brak, a Cunegonde je tako živo nava­
ljivala na njega da nije mogao povući riječ. On upita za
savjet Panglossa, Martina i vjernoga Cacamba. Pangloss
sastavi jednu lijepu raspravu u kojoj je dokazivao da
Sabori Njemačke. - Članovi crkvenih sabora u Njemačkoj, s
utjecajem u politici, mogli su biti samo oni pripadnici plemstva
koji su mogli dokazati velik broj predaka.
152
barun nema nikakva prava nad svojom sestrom i da ona
može. po svim zakonima Carstva, stupiti s Candideom u
morganatski brak. Martin zaključi da baruna treba baciti
u more. Cacambo odluči da ga treba poslati natrag na
galiju onom levantinskom i ponovo okovati, a
poslije toga bi ga se moglo otpremiti prvim brodom u
R i m , ocu generalu. Zaključiše ovo mišljenje dobro.
Starica im se pridruži, a njegovoj sestri ne rekoše ništa o
tome. S nešto malo novaca stvar je bila riješena, i oni su
uživali što su podvalili jednom isusovcu i kaznili jednog
napuhanog njemačkog baruna.
Bilo je sasvim prirodno pomisliti da će Candide, po­
slije tolikih nesreća, oženjen svojom dragom, živeći s
filozofom Panglossom, filozofom Martinom, mudrim
a opskrbljen povrh toga s toliko dijamanata
iz postojbine starih Inka, voditi najugodniji život na
svijetu. Međutim, Židovi su ga toliko izvarali da mu je
ostalo samo to malo seosko imanje. Žena mu je svakog
dana bivala sve ružnija, te postade i nesnosna;
starica je bila boležljiva i postade još zlovoljnija nego
Cunegonde. Cacambo je radio u vrtu i odlazio u Carigrad
prodavati povrće, te je bio premoren poslom i proklinjao
je svoju sudbinu. Pangloss je bio očajan što ne blista na
kakvom njemačkom sveučilištu. se tiče Martina, on
je bio čvrsto uvjeren svuda podjednako loše i sve je
strpljivo podnosio. Candide, Martin i Pangloss rasprav­
ljali su ponekad o metafizici i moralu.
Ispod prozora svoje kućice često su viđali kako pro­
laze brodovi puni paša i kadija, koje su slali u
progonstvo na Mitilenu i l i u Erzerum. Vidjeli su
153
druge paše. efendije i kadije koji su dolazili na mjesta
a koje su poslije također protjerivali. Vidjeli
su glave pažljivo ispunjene slamom koje su nosili poka­
zati Visokoj porti. Ti su ih prizori naveli da raspravljaju
još više. a kad se nisu dosada je bila tako nes­
nosna da im se starica jednoga dana usudi reći:
"Voljela bih znati što je gore: da vas stoput siluju
crnački gusari, da vam odrežu pola stražnjice, da vas Bu­
gari išibaju, da vas istuku i objese prilikom jednog auto-
da vas seciraju, da veslate na galijama, jednom
riječju, da pretrpite sve bijede kroz koje smo prošli svi
mi - ili da sjedite ovdje i ne radite ništa."
"To je veliko pitanje", odgovori Candide.
Ove riječi potaknuše ih na nova razmišljanja, a naro­
čito Martin dođe do zaključka čovjek rođen da živi
u nemirnim trzajima ili u dosadnoj obamrlosti. Candide
se s tim nije slagao, ali sam nije imao nikakva mišljenja.
Pangloss je priznao da je uvijek užasno patio; ali budući
da je jedanput tvrdio da sve ide da bolje ne može biti, on
je to tvrdio i dalje, premda u to nije nimalo vjerovao.
Konačno, jedna stvar potpuno učvrsti Martina u nje­
govim tako odvratnim načelima, pokoleba Candidea
više nego ikad, i zbuni Panglossa. To je bilo onog dana
kad vidješe kako Paquette i brat Giroflee, koji su bili u
najcrnjoj bijedi, pristaju uz obalu kraj njihova imanja.
One tri tisuće pijastera što su ih bili dobili, brzo su
pojeli, razišli se, pomirili se, posvađali se, bili u zatvo­
ru, pobjegli i brat Giroflee se na koncu poturčio.
Paquette je svuda nastavljala svoj zanat, ali on joj više
ništa nije donosio.
154
"Ja sam već unaprijed rekao", poče Martin, "da će
ono što ste im dali brzo otići u vjetar i da će ih učiniti
samo još Vi ste bili imali milijune pijastera,
vi i Cacambo, pa niste zato ništa sretniji nego brat
Giroflee i Paquette."
" A h a , " uzviknu Pangloss Paquette, "nebo vas opet
dovodi nama, jadna djevojko! Znate li vi da sam zbog
vas izgubio vrh nosa, jedno oko i jedno uho? A što ste od
sebe napravili? Eh, što ti je ovaj
Ovaj ih novi doživljaj potakne da filozofiraju više
nego ikad.
U njihovu susjedstvu živio je jedan vrlo čuveni derviš
koga su smatrali najvećim filozofom u Turskoj. Odoše
do njega da čuju što on misli. Pangloss mu se obrati u
ime svih:
"Učitelju, došli smo vas zamoliti da nam kažete zašto
je stvorena tako čudnovata životinja kao čovjek?"
"Što se to tebe tiče?" odgovori derviš. "Je li to tvoja
stvar?"
" A l i , prečasni oče," reče na to Candide, "ima užasno
zla na svijetu."
"Zar je važno", odgovori derviš," ima li zla ili dobra?
K a d Njegovo Veličanstvo pošalje lađu u brine li
se da li je miševima na brodu dobro i l i nije?
"Pa što da onda radim?" upita Pangloss.
"Šuti", odgovori derviš.
Miševima dobro. - Voltaire je rekao ranije, u pismu
" M i smo miševi, i božanski arhitekt koja je sagradio
ovaj svijet nije, koliko je meni poznato, nikom otkrio svoju tajnu."
155
 sam se nadao da ću malo razmijeniti misli o uzro­
cima i o najboljem mogućem o Candide Turčina.
podrijetlu zla. o prirodi duše, o predodređenoj harmoniji."
Derviš im na te riječi zalupi vrata pred nosom.
Dok se taj razgovor vodio, pronese se vijest da su tog
časa zadavili u Carigradu dva vezira s Velikog divana i
a da je više njihovih prijatelja nabijeno na kolac.
Ta nesreća svuda veliko koje potraja
nekoliko sati. Pri povratku na svoje malo imanje, Candi­
de. Pangloss i Martin naiđoše na nekog dobroćudnog
starca koji je sjedio na pragu svoje kuće u hladu naranči­
na stabla. Pangloss, koji je bio isto tako radoznao koliko
je volio mudrovati, upita ga kako je ime muftiji kojega
su upravo zadavili.
"Ja vam ne znam reći," odgovori dobri starac, "a ni­
sam nikad ni znao imena nikakvomu muftiji niti veziru.
Nikad nisam čuo ni riječi o događaju o kojem mi pričate.
Ja bih rekao da, oni koji se miješaju u javne po­
slove ponekad bijedan kraj, a da to i zaslužuju.
A l i se nikad ne raspitujem što rade oni u Carigradu.
Jedino tamo šaljem na prodaju voće iz ovog vrta što ga
obrađujem."
Rekavši to, uvede strance u kuću. Njegove dvije kćeri
i dva sina ih s više vrsta šerbeta koje su sami
pripravljali, skorupom s ušećerenom korom od kedrata,
narančama, limunima, ananasima, zatim
kavom iz Moke u kojoj nije bilo nikakve loše kave iz
Batavije i Zapadne Indije. Poslije toga obje kćeri ovog
dobrog muslimana namirisaše bradu Candideu, Pan-
glossu i Martinu.
156
" V i zacijelo imate neko veliko krasno imanje?" upita
"Imam samo dvadeset odgovori Turčin.
"Obrađujem ih sa svojom djecom. Rad od nas odbija tri
velika zla: dosadu, porok i siromaštvo."
Vraćajući se na svoje imanje. Candide se upusti u
duboka razmišljanja o riječima. On reče
Panglossu i Martinu:
"Čini mi se da je ovaj stari dobričina stvorio sebi
mnogo bolju sudbu nego onih šest vladara s kojima smo
imali čast večerati."
"Veličine ovog svijeta", odgovori Pangloss, "vrlo su
opasne, prema kazivanju svih filozofa, jer je, kao što
znate, Eglona, kralja Moabita, ubio Aod; Apsalom se
objesio o kosu i proboden je s tri strijele; kralja Nadaba,
sina, ubio je Boasa; kralja
Ohozija Jehu; Atalija Joad; kraljevi Jehonija i
bili su robovi. Znate kako su poginuli
Astijag, Darije, Dionizije Sirakuski, Pir, Perzej, Hanibal,
Jugurta, Ariovist, Cezar, Neron, Oton, Vitelije,
Domicijan, Rikard II Engleski, Eduard II, Henrik V I ,
Rikard III, Marija Stuart, Karlo I, tri Francuska,
car Henrik IV? Znate..."
"Ja znam", i u to upade Candide, "da trebamo obra­
đivati svoj
Trebamo obrađivati svoj vrt. - Često citirani kraj Candidea je
osobni dojam "Sretan je onaj koji živi sa svojim nećaki­
njama, svojim knjigama, svojom lozom, svojim konjima, kravama,
orlovima, lisicom, koji se trljaju šapama po njušci", kaže on.
Voltaire nije našao rješenje i rekao je "najbolji svijet najluđi".
 pravo," reče Pangloss, "jer kad je čovjek U nekim izdanjima postoji podnaslov: 1 "Prevedeno s
doveden u Edenski vrt, doveden je tamo ut njemačkog po gospodinu dr. s dodacima pronađe­
nim u doktorovu džepu kad je umro u Mindenu ljeta Gos­
eum da radi; a to dokazuje da nije stvoren da se
podnjeg 1759." - U većini drugih izdanja (oko 40)
odmara."
objavljenih prije smrti, pa ni u kehlskom, te
"Radimo i ne raspravljajmo", reče Martin. "Samo ta­
šale Voltaireove nema, pa je izostavljena i ovdje jer nema
ko možemo učiniti život podnošljivim."
mnogo smisla.
Cijelo se malo društvo složi s ovom pohvalnom na­
mjerom. Svatko poče raditi što zna, i taj mali komad
zemlje dobro je rodio. Cunegonde je, bila veoma
ružna, ali je izvrsno kolače. Paquette je vezla;
starica se brinula o rublju. Svi su redom bili od neke
koristi, pa čak i brat Giroflee: on se izmetnu u vrlo dobra
stolara, pa postade čak i pošten čovjek.
Pangloss bi ponekad rekao Candideu:
" S v i su događaji povezani jedan s drugim u ovom
najboljem od mogućih svjetova. Jer, svakako, da vi niste
bili istjerani s nekoliko dobrih udaraca nogom u stražnji­
cu iz jednog lijepog zamka zbog ljubavi prema gospođici
Cunegonde, da vas nije mučila inkvizicija, da niste pješi­
ce prešli Ameriku, da niste dobro mačem baruna,
da niste izgubili sve svoje ovnove iz dobre zemlje Eldo­
rado, ne biste sad ovdje jeli ušećereni kedrat i pistacije."
"Dobro je to rečeno," odgovori Candide, " a l i trebamo
obrađivati svoj vrt."

Ut operaretur eum. - Da ga obraduje.

158 159