FINANSIJSKI MENADŽMENT

GRUPA A

1. Osnovna klasifikacija prihoda (zaokruži): (2 boda)

a. Poslovni prihodi
b. Prihodi perioda
c. Prihodi od obima poslovanja
d. Prihodi od ulaganja
e. Ostali prihodi

2. Ostvarivanjem dobiti, preduzeće (zaokruži): (2 boda)

a. Povećava prihod za isti iznos
b. Povećava kapital za iznos zadržane dobiti
c. Umanjuje kapital kroz stavku akumulirani gubitak
d. Povećava aktivu za iznos zadržane dobiti

3. Sistemski rizik (zaokruži): (2 boda)

a. Podrazumijeva premiju na rizik
b. Globalni rizik okruženja u kome se odvija događaja čiji je ishod rizičan
c. Ne podrazumijeva premiju na rizik
d. Ne može se smanjiti mjerama diverzifikacije
e. Diverzifikacija se vrši na osnovu koeficijenta korelacije prinosa

4. Finansije se dijele u tri skupine: (3 boda)

a. Javne finansije
b. Monetarne finansije
c. Poslovne finansije

5. Tri reprezentante tržišnih kretanja iz kojih proizilazi rizik: (3 boda)

a. Tržišne cijene
b. Devizni kursevi
c. Kamatne stope

6. Poslovni rizik se sastoji od sljedećih komponentni: (3 boda)

a. Rizik generiranja očekivanih prihoda
b. Rizik cijena poslovnih inputa
c. Rizik operativnog leveridža

7. Prilikom predviđanja budućih rezultata poslovanja, redoslijed sastavljanja projiciranih

finansijskih izvještaja: (3 boda)

a. Projekcija novčanih tokova

b. Projekcija bilansa uspjeha
c. Projekcija bilansa stanja
 8. Finansijski izvještaji se sastoje od: (3 boda)
a. Bilans stanja
b. Bilans uspjeha
c. Izvještaj o gotovinskim tokovima
d. Izvještaj o promjenama na kapitalu
e. Bilješke uz finansijske izvještaje.

9. Bilans stanja = aktiva (sredstva) + pasiva (instrumenti sredstava) (1 bod)

10. Navedi osnovne značajke dioničkog društva (d.d.) (4 boda)

Dionička društva su preduzeća čiji je kapital podijeljen na dionice. Dionice

predstavljaju vlasničke isprave koje vlasnicima garantuju prava na odlučivanje, isplatu
divideni i prava na tzv. rezidualni interes. Rezidualni interes – preostali efekti
poslovanja nakon što su podmirene sve obaveze po osnovu ostalih instrumenata
finansiranja.
Dionicama se trguje na berzi. Nastala su kao rezultat potrebe da se rizik poslovanja
disperzira na veliki broj investitora.
Na našim prostorima nisu najpopularniji oblik organizovanja preduzeća (nastaju
privatizacijom, a ne potrebom investitora, struktura vlasnika privatiziranih
preduzeća,...).
11. Objasniti sadašnju vrijednost u okviru koncepta vremenske vrijednosti novca.
Obračunati sadašnju vrijednost investicije, koja za 5 godina obezbjeđuje prinos od 12500 KM uz
diskontni faktor 5%. (4 boda)

Sadašnja vrijednost podrazumijeva diskontovanje, odnosno buduće novčane tokove

svodimo na njihovu sadašnju vrijednost s ciljem donošenja odluka koje podržavaju
definirane ciljeve preduzeća
Sadašnju vrijednost možemo odrediti na sljedeće načine: kroz upotrebu obrazaca, Tablice
– udžbenici finansijskog menadžmenta sadrže tabelarne stepenovane iznose izraza (1+i),
Finansijski kalkulator i Excel – finansijske funkcije FV i PV, u zahtijevane okvire unosimo
i, n, PMT, PV, FV.
FV 12500 12500
PV     9794,09
(1  i) n
(1  0,05) 5
1,27628
FV = 12500
i = 5% = 0,05
n=5
 GRUPA B
1.Osnovna klasifikacija rashoda (zaokruži): (2 boda)
a. Poslovni rashodi
b. Rashodi perioda
c. Rashodi od finansiranja
d. Ostali rashodi
e. Rashodi od obima poslovanja

2. Zaokruži tačne tvrdnje o riziku (zaokruži): (2 boda)

a. Predstavlja neizvjesnost ishoda posmatranog događaja, pojave, procesa ili
projekta
b. Oprečnost mogućeg ishoda događaja (rizik) pretpostavlja vjerovatnoću
c. Rizik se može u potpunosti eliminisati
d. Ako nema neizvjesnosti, nema rizika
e. Ako se vjerovatnoća ishoda događaja ne može izjednačiti sa 0 ili 1 – aktivnost
nije rizična

3. Mjera varijabiliteta: (2 boda)

a. Što je varijabilitet rizične investicije veći, pri očekivanoj vrijednosti, rizik je veći
b. Što je varijabilitet rizične investicije veći, pri očekivanoj vrijednosti, rizik je manji
c. Što je nivo rizika kojem je izložen određen poslovni događaj veći, očekivana vrijednost
prinosa na preuzeti rizik je manja
d. Što je nivo rizika kojem je izložen određen poslovni događaj veći, očekivana vrijednost
prinosa na preuzeti rizik je veća

4. Organizacioni oblici preduzeća: (3 boda)

a. Društvo sa neograničenom solidarnom odgovornošću
b. Komanditno društvo
c. Društvo sa ograničenom odgovornošću
d. Dioničko društvo

5. Osnovne finansijske aktivnosti su: (3 boda)

a. Finansijsko planiranje (financial planning);
b. Finansiranje (financing);
c. Finansijsku analiza (financial analysis) i
d. Finansijsku kontrola (financial control).

6. Klasifikacija sredstava u bilansu stanja s tačke gledišta konverzije u novac: (3 boda)

1. Aktiva
Stalna sredstva/dugoročna imovina
Tekuća sredstva/kratkoročna imovina

2. Pasiva
Kapital
Dugoročne obaveze
 Kratkoročne obaveze

7. Prilikom predviđanja budućih rezultata poslovanja, redoslijed sastavljanja projiciranih

finansijskih izvještaja: (3 boda)

a. Projekcija novčanih tokova

b. Projekcija bilansa uspjeha
c. Projekcija bilansa stanja

8. Osnovni oblici kreditnog rizika su: (3 boda)

a. Direktni rizik
b. Trgovinski rizik
c. Uslovni – nepredvidivi rizik
d. Korelacijski rizik
e. Rizik zaključenja transakcije “preko noći”

9. Premija na rizik = prosječna mogućnost zarade (očekivani prinos) –ekvivalent

sigurnosti (nerizični prinos) (1 bod)

10. Navedi osnovne značajke društva sa ograničenom odgovornošću (d.o.o.) (4 boda)

Društva sa ograničenom odgovorbošću su oblik organizovanja preduzeća u kome je kapital
sastavljen iz udjela. Udjeli nisu podložni javnom prometu, kao u slučaju dionica. Time su
procesi odlučivanja značajno pojednostavljeni.
Odgovornost za obaveze društva je ograničena do iznosa osnovnog kapitala – vlasnici
odgovaraju samo do visine uplaćenog osnivačkog udjela, odnosno ne odgovaraju svojom
imovinom za obaveze društva. Nedostatak koji se može javiti kod ovog oblika
organizovanja preduzeća je manjak transparentnosti.
Dominantan oblik organizovanja preduzeća na našim prostorima.
11. Objasniti buduću vrijednost u okviru koncepta vremenske vrijednosti novca.
a. Položili smo depozit u banci u vrijednosti od 5000 KM na dan 01.01.2014. godine sa
stopom koja iznosi 5% godišnje. Koliko će iznositi položeni depozit za 10 godina?
i. (4 boda)
Računski proces kojim dobijamo buduću vrijednost nazivamo ukamaćivanje.

Buduću vrijednost možemo odrediti na sljedeće načine: kroz upotrebu obrazaca, Tablice – udžbenici
finansijskog menadžmenta sadrže tabelarne stepenovane iznose izraza (1+i), Finansijski kalkulator i
Excel – finansijske funkcije FV i PV, u zahtijevane okvire unosimo i, n, PMT, PV, FV.

FV  PV  (1  i) n  5000  (1  0,05)10  5000  1,628  8144,47

PV = 5000
i = 5% = 0,05
n = 10
Pojam finansijskog menadžmenta

• Pojam finansijski menadžment predstavlja složenicu od dvije riječi:

• finansije (engleski finance, njemački Finanzen, talijanski finanze) - francuska riječ finance
= novčana sredstva, odnosno novac;

• menadžment – engleska riječ management = upravljanje.

• Finansije se dijele u tri skupine:

• javne finansije,

• monetarne finansije i

• poslovne finansije.

• Javne finansije obuhvaćaju kapitalne fondove i proračune, zajedno s poreznom administracijom

koja predstavlja produženu ruku vladinih tijela;

• Monetarne finansije obuhvaćaju monetarno-kreditni sistem i monetarno-kreditnu politiku;

• Poslovne finansije ili finansijski menadžment – kupovina, finansiranje i upravljanje imovinom,

preduzeća u cilju njegove multiplikacije.

Osnovne finansijske aktivnosti

1. Finansijsko planiranje (financial planning);

2. Finansiranje (financing);

3. Finansijsku analizu (financial analysis) i

4. Finansijsku kontrolu (financial control).

 Finansijsko planiranje - procijenjivanje budućih neto novčanih tokova odnosno procijenjivanje

novčanih primitaka i novčanih izdataka. Planirati i ujednačavati novčane izdatke za fiksnu i
tekuću imovinu u skladu s potrebama i finansijskim mogućnostima preduzeća znači držati u
ravnoteži finansijski plan odnosno budžet kao osnovu uspješnog finansijskog menadžmenta
 Finansiranje - pribavljanje novčanih sredstava, njihovo korištenje u poslovanju i vraćanje
njihovima izvorima

• Finansijska analiza računovodstvenih zapisa - omogućava finansijskom menadžmentu shvatanje

prošlih poslovnih ostvarenja i tekućih finansijskih prilika, primarno koristeći novčana mjerila i
pokazatelje zasnovane na finansijskim podacima

• Finansijska kontrola - ispitivanje prošlih i tekućih finansijskih aktivnosti i novčanih isplata, kako
bi se utvrdilo da li novčani tokovi slijede finansijski plan i da li se eventualne devijacije
razrješavaju u skladu s dugoročnom finansijskim planom preduzeća
Značenje finansijskog menadžmenta

• Za uspješno poslovanje preduzeća podjednaka pažnja se mora posvetiti području nabave,

proizvodnje, prodaje i području finansijskog menadžmenta

• Kombinacijom svih poslovnih odluka postiže se maksimalna profitabilnost preduzeća

• Finansijskim menadžmentom se bave:

• U velikim preduzećima  specijalizirani finansijski djelatnici (blagajnik, finansijski

knjigovođa,...);

• U malim preduzećima  vlasnici uz pomoć knjigovođe ili sekretarice.

• Svi trebaju učestvovati u rješavanju problema iz domene finansijskog menadžmenta

• Prilikom donošenja poslovnih odluka o pribavljanju novčanih sredstava, finansijski menadžment

posebnu pažnju poklanja:

• Visini potrebnih novčanih sredstava;

• Dinamici pribavljanja novčanih sredstava;

• Dinamici vraćanja novčanih sredstava;

• Mogućim izvorima finansiranja;

• Uslovima finansiranja;

• Stepenu finansijskog rizika, te

• Najboljoj kombinaciji izvora finansiranja.

U okviru finansijskog menadžmenta, preduzeće inicira i planira optimalne kombinacije svojih novčanih
potreba za svoje poslovanje i za ostvarenje najpovoljnijeg neto dobitka u odnosu na ukupnu
procijenjenu vrijednost preduzeća.

• Previše novčanih sredstava - može prouzročiti njihovo rastrošno i nenamjensko korištenje,

• Premalo novčanih sredstava - može otežati normalno finansijsko poslovanje i usporiti realizaciju
poslovnih ciljeva ili čak „najaviti“ značajne finansijske teškoće preduzeća.

• Značenje finansijskog menadžmenta očituje se i u pribavljanju potrebnih novčanih sredstava.

• Finansijski menadžment - obuhvata kontrolu upotrebe novčanih sredstava  nadgledanje
ulaganja u tekuću imovinu i nadgledanje korištenja/trošenja postojećih novčanih sredstava, sve
u cilju njihovog maksimalnog iskorištenja i sprečavanja nenamjenskog trošenja.
• Posebna pažnja se poklanja raspodjeli ostvarene neto dobiti preduzeća, a ta se novčana sredstva
mogu iskoristiti za proširenje postojećih ili za otvaranje novih poslova, za podmirenje vanjskih
dugova, za isplatu dividendi, za otkup vrijednosnih papira i sl.
• Osnovni finansijski motiv - ostvarenje dobiti preduzeća, odnosno neto dobiti po dionici, uz što
manji finansijski rizik, uz što manju neizvjesnost i u što kraćem roku.
• Dva osnovna finansijska načela:
 • Prvo načelo - maksimalno iskorištenje kapitala, koji treba usmjeravati i kontrolirati tako
da ostvaruje maksimalan prihod po jedinici uloženog kapitala.
• Drugo načelo - iznos neto dobiti po svakoj jedinici ostvarenog prihoda također treba biti
maksimalan. Stvaranje dobiti zavisi i od kontrole novčanih izdataka uključenih u
stvaranje novčanih primitaka po uloženoj novčanoj jedinici. Maksimalan opseg novčanih
primitaka s maksimalnim dobitkom, uz minimalne novčane izdatke, ukazuje i na
maksimalnu profitabilnost poslovne aktivnosti.

Organizacioni oblici preduzeća

1. Društvo sa neograničenom solidarnom odgovornošću
2. Komanditno društvo
3. Društvo sa ograničenom odgovornošću
4. Dioničko društvo

Društvo sa neograničenom solidarnom odgovornošću (d.n.o.)

• Vlasnici preduzeća solidarno odgovaraju cijelom svojom imovinom za obaveze društva, ukoliko
te obaveze nadilaze iznos glavnice preduzeća
• Po organizaciji slična društvima sa ograničenom odgovornošću, izuzev u pogledu preuzimanja
rizika
• Ovakav oblik organizacije preduzeća nije rasprostranjen u našem okruženju
Komanditno društvo (k.d.)
• Oblik organizovanja preduzeća koje se osniva ugovorom dva ili više lica radi obavljanja
djelatnosti pod zajedničkom firmom
• Najmanje jedno lice odgovara neograničeno solidarno za obaveze društva (komplementar)
• Rizik najmanje jednog lica ograničen je na visinu uloga (komanditor)
Društvo sa ograničenom odgovornošću (d.o.o.)
• Oblik organizovanja preduzeća u kome je kapital sastavljen iz udjela
• Udjeli nisu podložni javnom prometu, kao u slučaju dionica
• Procesi odlučivanja značajno pojednostavljeni
• Odgovornost za obaveze društva je ograničena do iznosa osnovnog kapitala – vlasnici
odgovaraju samo do visine uplaćenog osnivačkog udjela/ne odgovaraju svojom imovinom za
obaveze društva
• Nedostatak - manjak transparentnosti
• Dominantan oblik organizovanja preduzeća na našim prostorima
Dioničko društvo (d.d.)
• Preduzeća čiji je kapital podijeljen na dionice
• Dionice - vlasničke isprave koje vlasnicima garantuju prava na odlučivanje, isplatu divideni i
prava na tzv. rezidualni interes
• Rezidualni interes – preostali efekti poslovanja nakon što su podmirene sve obaveze po
osnovu ostalih instrumenata finansiranja
• Dionicama se trguje na berzi
• Nastala su kao rezultat da se rizik poslovanja disperzira na veliki broj investitora
 • Na našim prostorima nisu najpopularniji oblik organizovanja preduzeća (nastaju privatizacijom, a
ne potrebom investitora, struktura vlasnika privatiziranih preduzeća,...)
Korporativno upravljanje
• Odnosi se na sisteme pomoću kojeg se upravlja preduzećem i kojim se ono kontroliše
• Obuhvata odnose između vlasnika, upravnog odbora i menadžmenta
• Preduzeće/korporacija je složen sistem sastavljen od različitih učesnika, od kojih su osnovni
sljedeći:
• Vlasnici - snadbijevaju organizaciju sa kapitalom i očekuju povrat na uložena sredstva;
• Nadzorni odbor – zastupaju interese vlasnika, vlasnici su na njega prenijeli funkcionalni
autoritet i moć da osigura ostvarenje njihovih interesa;
• Upravni odbor (generalni direktor i izvršni direktori: za finansije, za pravne poslove, za
marketing,...) – nadzorni odbor na njega prenosi ovlaštenja operativnog vođenja
korporacijskog biznisa;
• Rukovodioci.

Finansijski izvještaji
Pojam finansijskih izvještaja
• Finansijski izvještaji predstavljaju strukturiran finansijski prikaz finansijskog stanja i transakcija
izvršenih od strane privrednog društva.
• Osnovna svrha: pružanje informacija o finansijskom položaju i uspješnosti poduzeća, njegovih
novčanih tokova i promjene kapitala, kao i druge informacije koje su korisne širem krugu
korisnika tokom donošenja poslovnih odluka.

Korisnici finansijskih izvještaja (računovodstvenih informacija):

• Prema internim korisnicima – za donošenje objektiviziranih poslovnih odluka

(menadžment i zaposleni);
• Prema eksternim korisnicima (sadašnji i potencijalni investitori, kreditori, kupci,
dobavljači, konkurencija, državni organi i dr.)

• Kvalitativne karakteristike - karakteristike koje čine informacije u finansijskim izvještajima

korisnim njihovim korisnicima:

• Transparentnost - potpuno objavljivanje i fer prezentaciju korisnih informacija u svrhu

donošenja odluka;

• Relevantnost – izvještaji utiču na ekonomske odluke korisnika, tako što im pomažu da

procijene prošle, sadašnje ili buduće događaje;

• Pouzdanost i tačnost - bez značajnih grešaka i predrasuda;

• Razumljivost - izvještaji moraju biti razumljivi korisnicima koji posjeduju određen nivo
znanja o poslovanju, ekonomskim aktivnostima i računovodstvu uopće, i

• Uporedivost – izvještaji moraju biti uporedivi kroz vrijeme radi uočavanja trendova u
njegovom finansijskom poslovanju i položaju.
Osnovne vrste finansijskih izvještaja

1. Bilans stanja - izvještaj o finansijskom položaju na kraju perioda,

2. Bilans uspjeha - izvještaj o ukupnom rezultatu za period,

3. Izvještaj o gotovinskim tokovima - izvještaj o tokovima gotovine,

4. Izvještaj o promjenama na kapitalu,

5. Bilješke uz finansijske izvještaje.

• Svaki od ovih izvještaja predstavlja određenu cjelinu, između njih postoji čvrsta povezanost i
međuzavisnost, i međusobno se nadopunjuju s ciljem pružanja kvalitetnih informacija
korisnicima.

Bilans stanja

• Jedan od tri najvažnija finansijska izvještaja

• Obuhvata strukturu raspoloživih sredstava i instrumenata finansiranja na dan njegovog

sastavljanja

• Pokazuje finansijski položaj poduzeća i služi kao podloga za ocjenu sigurnosti poslovanja.

• Sastavlja se polugodišnje, godišnje i po potrebi (po okončanju važnih događaja kao što su
spajanja ili preuzimanja privrednih subjekata i sl.)

• Sastoji se iz dvije uravnotežene strane:

• Aktiva (dugovna strana) i

• Pasiva (potražna strana).

Bilans stanja – aktiva

• Sadrži stanje sredstava preduzeća poredanih po kriteriju likvidnosti (očekivanog perioda

konverzije u novac)

• Obuhvata:

1. Strukturu dugoročne imovine ili stalnih sredstava – konvertuju se u novac u periodu

dužem od jedne godine i

2. Strukturu kratkoročne imovine ili tekućih sredstava – konvertuju se više puta tokom
poslovne godine.

Stalna sredstva

• Sredstva koja imaju očekivani vijek trajanja duži od jedne godine, može se utvrditi trošak sticanja
ili fer vrijednost i koje se koristi u poslovne svrhe

• Osnovni oblici stalnih sredstava:

 • Nematerijalna stalna sredstva – dugoročna sredstva koja sadrže vrijednost, ali nisu
materijalnog oblika (npr. koncesije);

• Materijalna stalna sredstva – nalaze se u materijalnom obliku i period amortizacije im

je duži od godinu dana (npr. zemljišta, zgrade, poslovni objekti);

• Finansijska stalna sredstva – dugoročna finansijska ulaganja: dugoročni krediti i

investicije u dugoročne vrijednosne papire ili udjele u drugim pravnim licima.

Tekuća sredstva

• Krvotok preduzeća

• Očekivani rok konverzije u novac kraći od godine dana

• Osnovne kategorije tekućih sredstava:

• Zalihe – ako se preduzeće bavi trgovinom zalihe robe, ako se bavi proizvodnjom
sirovine, repromaterijali, proizvodnja u toku, zalihe gotovih proizvoda;

• Potraživanja od kupca – kupac proizvoda se obavezuje da će prodavcu po isteku

ugovorenog perioda (90 dana) isplatiti iznos novca naveden na računu;

• Kratkoročna finansijska ulaganja – investicije u vrijednosne papire ili kredite čije je

dospijeće kraće od godine dana i

• Novac i novčani ekvivalenti – imovina bez ili sa veoma kratkim rokovima dospijeća

________________________________________________________________

• Aktivna vremenska razgraničenja – unaprijed plaćeni troškovi

• Gubitak iznad visine kapitala – služi da izbalansira situacije u kojima je akumulirani

gubitak veći od ukupne visine kapitala

Bilans stanja – pasiva

• Sadrži instrumente finansiranja sredstava ili obaveze preduzeća, poredane po kriteriju likvidnosti
(očekivanog perioda konverzije u novac)

• Dvije podjele instrumenata finansiranja:

I. Instrumeti finansiranja mogu biti:

• Vlastiti instrumenti finansiranja  kapital

• Eksterni instrumenti finansiranja  obaveze

II. Instrumenti finansiranja kroz aspekt dospijeća:

• Kratkoročne instrumente finansiranja  kratkoročne obaveze

• Dugoročne instrumente finansiranja  dugoročne obaveze i kapital

Kratkoročni instrumenti finansiranja

• Eksternog karaktera

• Kratkoročne obaveze koje dospijevaju u roku kraćem od godinu dana

• Struktura kratkoročnih obaveza:

• Obaveze po kratkoročnim kreditima

• Obaveze prema dobavljačima

• Obaveze prema zaposlenima

• Obaveze prema državi i dr.

• Kratkoročni instrumenti su povoljniji od dugoročnih sa aspekta cijene finansiranja

Dugoročni instrumenti finansiranja

• Mogu biti interni (kapital) i eksterni (dugoročne obaveze)

• Dugoročne obaveze:

• Dugoročni krediti i

• Obaveze po osnovu emitiranih dugoročnih vrijednosnih papira

Bilans stanja – zaključak

• Sublimira strukturu sredstava i instrumenata njihovog finansiranja na određeni dan/datum

njegovog sastavljanja

• Iznos sredstava je jedanak iznosu njihovog finansiranja i to predstavlja osnovnu ravnotežu

AKTIVA (SREDSTVA) = PASIVA (INSTRUMENTI FINANSIRANJA SREDSTAVA)

STALNA + TEKUĆA SREDSTVA = KRATKOROČNE + DUGOROČNE OBAVEZE + KAPITAL

Bilans uspjeha
• Sadrži agregatne iznose prihoda i rashoda nastalih u periodu za koji se bilans sastavlja
• Razlika u odnosu na bilans stanja – sastavlja se za period, a ne na određeni dan
• U bilansu uspjeha su prikazani:
1. Prihodi,
2. Rashodi i
3. Poslovni rezultat (razlika između prihoda i rashoda).
Prihodi
• Korist koju će preduzeće ostvariti prodajom proizvoda, roba ili pružanjem usluga
• Klasificiraju se na:
• Prihod od prodaje roba i usluga (poslovni prihod) – osnovni prihodi preduzeća, ključni
za realizaciju poslovnih ciljeva;
 • Prihodi od ulaganja – pozitivni efekti ulagačkih aktivnosti (ulaganja u dionice, udjele i
dr.);
• Prihodi od finansiranja – Prihodi od kamata koje preduzeće naplaćuje kroz ugovorene
troškove finansiranja i kroz naplatu zateznih kamata zbog neblagovremenog plaćanja;
• Ostali prihodi – prihodi od prodaje sredstava, od revalorizacije i drugi nestandardni
prihodi.
Rashodi
• Sistemski raspoređeni troškovi i izdaci nastali tokom realizacije poslovne funkcije preduzeća
• Klasificiraju se na:
• Poslovni rashodi – troškovi koji se direktno pripisuju proizvodima koji su prodani na
tržištu ili poslovnim procesima usko vezanim za poslovnu djelatnost preduzeća;
• Rashodi od ulaganja – negativni efekti ulagačkih aktivnosti;
• Rashodi od finansiranja – Troškovi koji nastaju kao posljedica finansiranja;
• Ostali rashodi – nestandardizirani rashodi koji se ne mogu svrstati ni u jednu od
navedenih kategorija.
Poslovni rezultat
• Konačan rezultat sučeljavanja prihoda i rashoda
• Dobit = Ako je razlika prihoda i rashoda pozitivna
• Gubitak = Ako je razlika prihoda i rashoda negativna
• Ostvarivanjem dobiti, preduzeće povećava kapital za iznos zadržane dobiti
• Ostvarivanjem gubitka, za taj iznos će biti umanjen kapital kroz stavku akumulirani gubitak
• Poslovni rezultat predstavlja postojanja preduzeća

Izvještaj o novčanim tokovima

• Sublimira značajne informacije o tokovima novca unutar perioda za koji se sastavlja
• Novčani tokovi preduzeća su:
• Novčani tokovi iz poslovne aktivnosti;
• Novčani tokovi iz investicijske aktivnosti;
• Novčani tokovi iz finansijske aktivnosti.

Novčani tokovi iz poslovne aktivnosti

• Obračun neto-novčanog toka iz poslovnih aktivnosti započinje prilagođavanjem ostvarenog
poslovnog rezultata
• Dobit preduzeća povećat će novac na računu preduzeća
• Gubitak će smanjiti novac na računu preduzeća
• Način obračuna novčanog toka iz poslovne aktivnosti:
Poslovni rezultat
+ amortizacija
-(+) povećanja (smanjenja) pozicija tekućih srestava
+(-) povećanje (smanjenje) obaveza prema dobavljačima
+(-) povećanje (smanjenje) ostalih obaveza izuzev kredita
= NETO-NOVČANI TOK IZ POSLOVNIH AKTIVNOSTI

Novčani tokovi iz investicionih aktivnosti

• Investicione aktivnosti obuhvataju promjene na stalnim sredstvima i ulaganjima (kratkoročnim i
dugoročnim)
• Kupovinom udjela u nekom preduzeću povećava se pozicija ulaganja i utiče na smanjenje
pozicije novčanih sredstava
• Prodaja dionica ili udjela uzrokuje rast novčanih sredstava
• Način obračuna novčanog toka iz investicionih aktivnosti:
+(-) smanjenje (povećanje) stalnih sredstava
+(-) smanjenje (povećanje) ulaganja
= NETO-NOVČANI TOK IZ INVESTICIONIH AKTIVNOSTI

Novčani tokovi iz finansijskih aktivnosti

• Otplata postojećeg kredita, dodatno zaduživanje, isplata dividendi, dokapitalizacija, smanjivanje
glavnice
• Način obračuna novčanog toka iz finansijskih aktivnosti:
+(-) pozajmljivanje (vraćanje) kredita
- Isplata dividendi
+ Dokapitalizacija
- Smanjenje kapitala
= NETO-NOVČANI TOK IZ FINANSIJSKIH AKTIVNOSTI

Novčani tok preduzeća

• Dvije metode izračuna novčanog toka preduzeća:
1. Indirektna metoda – zbir neto novčanih tokova iz poslovnih, investicionih i finansijskih aktivnosti
preduzeća je razlika između stanja novčanih sredstava na početku i na kraju perioda
NS1-NS0 = NCFP+NCFi+NCFf
NS1 – stanje novčanih sredstava na kraju perioda
NS0 – stanje novčanih sredstava na početku perioda
NCFP – neto-novčani tok iz poslovnih aktivnosti
NCFi – neto-novčani tok iz investicionih aktivnosti
NCFf – neto-novčani tok iz finansijskih aktivnosti
2. Direktna metoda – promjene visine novčanih sredstava prikazuju se korekcijama ostvarenog
prihoda na ukupne prilive i iskazanog rashoda na ukupne izdatke gotovine, samo u novčanim
tokovima od operativne aktivnosti
Novčani tok od investicijske i finansijske aktivnosti obračunava se kao u slučaju
indirektne metode
 FINANSIJSKO PLANIRANJE POSLOVANJA PREDUZEĆA
• Planiranje:
• jedan od temeljnih stubova finansijskog menadžmenta;
• Preduslov za postavljanje realnih i utemeljenih ciljeva preduzeća kao osnovni orijentir u
realizaciji poslovnih aktivnosti
• Pozitivni efekti planiranja:
• Planiranje poslovnih aktivnosti, rezultata poslovanja, strukture investicija i instrumenata
finansiranja određuje okvir za postupanje svih organizacionih struktura preduzeća;
• Planirani ciljevi predstavljaju orijentaciju za mjerenje ostvarenih rezultata;
• Finansijski plan pruža mogućnost korektivnog djelovanja ukoliko dođe do ozbiljnih
poremećaja inputa koji su korišteni prilikom planiranja.
Projekcija finansijskih izvještaja
• Prilikom predviđanja budućih rezultata poslovanja, redoslijed sastavljanja projiciranih
finansijskih izvještaja:
1. Projekcija novčanih tokova;
2. Projekcija bilansa uspjeha i
3. Projekcija bilansa stanja.

1. Projekcija novčanih tokova

Primarni cilj: osigurati buduću likvidnost preduzeća

Identificirati očekivanje novčane primitke i izdatke – za sve novčane deficite osigurati adekvatne
instrumente finansiranja koji će biti korišteni za privremeno pokriće predviđenih nedostataka novca

Proces strukturiraja očekivanih novčanih tokova:

a. Plan prodaje,
b. Plan nabavki,
c. Plan ostalih izdataka i
d. Plan novčanih tokova.

Plan prodaje

• Projekcija prodaje za period od jedne godine treba rezultirati:

• Osvrtom na ostvarenja prodaje u prethodnih nekoliko godina;

• Očekivanim globalnim uticajima na nivo tražnje;

• Potencijalnim uticajima konkurencije na promjene u tržišnim udjelima i

• Internoj perspektivi i očekivanjima preduzeća.

Plan prodaje – interna perspektiva

• Interna perspektiva projekcije prodaje – nekoliko scenarija:

• Snažan rast,

• Umjeren rast,
 • Zadržavanje postojećeg nivoa,

• Umjeren pad,

• Značajan pad i

• Napuštanje projekta.

• Od izuzetnog je značaja da ova perspektiva bude jasno identificirana – od nje zavise

očekivanja i planirani parametri.

Plan prodaje – eksterna perspektiva

• Eksterna perspektiva – faktori koji utiču na realnost planiranja:

• Agregatna tražnja (tržište na kojem preduzeće nastupa),

• Tržišni udio (individualna pozicija na tom tržištu),

• Elastičnost tražnje ( faktori koji dovode do promjene tražnje) i

• Osnovna pitanja vezana za konkurenciju.

• Na osnovu navedenih pretpostavki preduzeće će pojicirati:

• Količine proizvoda po mjesecima,

• Cijene po jedinici proizvoda i

• Planirani prohod od prodaje.

• Na osnovu ove projekcije, preduzeće će projicirati novčane tokove od prodaje proizvoda

vodeći računa o:

• Iznosu i obrtu potraživanja,

• Očekivanom periodu obrta potraživanja

• Vjerovatnoći naplate potraživanja.

Plan nabavki

• Planirani novčani izdaci za nabavke – naslanjaju se na projiciranu prodaju

• Neophodni su sljedeći podaci:

• Obaveze prema dobavljačima iz ranijeg perioda po osnovu inputa vezanih za direktne

troškove koji dospijevaju u projiciranom periodu;

• Odnos cijene (prihoda) i direktnih troškova koji podrazumijevaju novčani izdatak;

• Planirani koeficijent obrta obaveza prema dobavljačima po ovom osnovu.

Plan ostalih izdataka

 • Novčani primici iz investicione akivnosti – prodaje stalnih sredstava, udjela ili VP, koji su u
vlasništvu preduzeća;

• Novčani tokovi iz finansijske aktivnosti – neto kreditna aktivnost, izdaci i primici po osnovu
kamata, te izdaci po osnovu isplata dividendi.

Plan novčanih tokova

• Nakon što se projiciraju svi novčani primici i izdaci  obuhvatni plan novčanih tokova za
period

• Planiranjem novčanih tokova, preduzeće stvara predodžbu o:

• Novčanim primicima prema iznosu, strukturi i dinamici,

• Novčanim izdacima prema iznosu, strukturi i dinamici,

• Eventualnim privremenim ili trajnijim viškovima ili nedostacima novčanih sredstava,

• Opcijama investiranja viškova ili pribavljanja nedostajućih novčanih sredstava.

2. Projekcija poslovnog rezultata

Kraće: projekcija bilansa uspjeha

Projicirane novčane tokove korigirati:

• za razliku koja proizilazi iz aktualnog sistema evidentiranja prihoda i rashoda i

• obračun amortizacije.
• Projekciju poslovnog rezultata iz prethodno sastavljenog plana novčanih tokova izvesti
uvažavajući:
• Očekivani obrt potraživanja,
• Planirani % nenaplaćenih potraživanja,
• Očekivani obrt obaveza i
• Iznos amortizacije.
2. Projekcija strukture sredstava i finansijske strukture

Kraće: projekcija bilansa stanja

Korigovanje početnih stanja iz bilansa stanja prethodne prethodne godine za iznose iz projekcije
novčanih tokova i bilansa uspjeha
 VREMENSKA VRIJEDNOST NOVCA

• Koncept vremenske vrijednosti novca – 1.000 KM danas vrijedi više od 1.000 KM koje ćemo
posjedovati za godinu, mjesec ili sutra.

• Tri ključna razloga:

1. Novac je roba – ima svoju cijenu;

2. Planeta je globalno izložena procesu inflacije koji prouzrokuje relativan pad vrijednosti
novca;

3. Novčani primitak je uvijek povezan s rizikom.

• Koncept vremenske vrijednosti novca:

1. Buduća vrijednost i

2. Sadašnja vrijednost.

Buduća vrijednost

Ukamaćivanje-računski proces kojim dobijemo buduću vrijednost

FVn=PV*(1+i)n

Sadašnja vrijednost

Diskontovanje-buduće novčane tokove svodimo na njihovu sadašnju vrijednost s ciljem

donošenja odluka koje podržavaju definirane ciljeve preduzeća

PV=FV/(1+i)n

Izračun buduće i sadašnje vrijednosti

• Buduću i sadašnju vrijednost možemo odrediti na sljedeće načine:

• Kroz upotrebu obrazaca;

• Tablice – udžbenici finansijskog menadžmenta sadrže tabelarne stepenovane iznose

izraza (1+i);

• Finansijski kalkulator;

• Excel – finansijske funkcije FV i PV, u zahtijevane okvire unosimo i, n, PMT, PV, FV.
 Finansijski kalkulator

• Za izračun buduće vrijednosti finansijski kalkulator zahtijeva sljedeće inpute:

N Broj perioda (n)

I kamatna stopa za period

PV Sadašnja vrijednost

PMT U slučaju jedinstvene buduće vrijednosti unosimo 0

FV Buduća vrijednost

Excel – funkcija FV

Otvaranjem Excela, pronaći ćemo oznaku fx:

Kada kliknemo na oznaku fx, pojavit će se okvir, te ćemo izabrati funkciju Financial:

U okviru funkcije Financial kliknuti na FV:

rate – kamatna stopa (i)

nper – broj perioda (n)

PMT – anuitet

PV – buduća vijednost

• Ako u odgovarajuća polja unesemo i=6, n=3 i PV=100  FV = - 109,1

• Dobijena buduća vrijednost se čita u apsolutnom iznosu, ili se prilikom unosa, sadašnja
vrijednost unosi negativno (sadašnja vrijednost – iznos koji bismo bili “u minusu” da bi zaradili
buduću vrijednost)
 Primjena koncepta vremenske vrijednosti novca

• Utvrđivanje kamatnog faktora i broja perioda

• Anuiteti:

• Postnumerando anuiteti,

• Prenumerando anuiteti.

• Sadašnja vrijednost mješovitih novčanih tokova

• Višestruko ukamaćivanje

• Utvrđivanje rate za otplate kredita

Utvrđivanje kamatnog faktora i broja perioda

• Poznavajući sadašnju vrijednost, kamatnog faktora i broja perioda, možemo izračunati buduću
vrijednost bilo kojeg iznosa novca;

• Poznavajući sadašnju i buduću vrijednost, te period n, možemo izvesti diskontni faktor i;

• Poznavajući sadašnju i buduću vrijednost, te diskontni faktor i, možemo izvesti period n;

• Izvođenje “i” i “n” preko obrazaca nije jednostavno

• Pomoću finansijskog kalkulatora i Excela možemo izračunati koristeći funkcije “rate” (diskontni
faktor) i “nper” (broj perioda), ukoliko zadamo preostale tri vrijednosti.

Anuiteti

• Anuiteti – serije jednakih novčanih tokova od kojih se svaki dešava unutar jednog vremenskog
razdoblja iste dužine

• Svrstavamo ih u dvije kategorije u odnosu na momenat realizacije:

1. Postnumerando anuiteti – dešavaju se na kraju razdoblja i

2. Prenumerando anuiteti – anuiteti s početka razdoblja.

Postnumerando anuitet
Buduća vrijednost (FVA)

• Može se predstaviti pomoću vremenske crte:

Pretposljednji anuitet se ukamaćuje jednom, onaj prije njega dva puta, dok se prvi ukamaćuje n-
1 puta za period od n godina

Prenumerando anuitet
Buduća vrijednost (FVAD)

• Buduću vrijednost prenumerando anuiteta – kada se buduća vrijednost postnumerando anuiteta

ukamati za (1+i), pod uslovom da se radi o isom vremenskom periodu
 Sadašnja vrijednost mješovitih novčanih tokova

• Utvrđivanje sadašnje vrijednosti mješovitih novčanih tokova podrazumijeva diskontovanje

svakog pojedinačnog novčanog toka uz primjenu jedinstvene diskontne stope (i) i odgovarajućeg
diskontnog faktora (PVIF)

• Odnosi se na investicije, čiji novčani tokovi nisu unaprijed definisani anuitetski, npr, investiranje
u dionice, akvizicije preduzeća i sl.

Excel – funkcija NPV

Sadašnja vrijednost u Excelu – funkcija NPV:

Višestruko ukamaćivanje

• Kada se ukamaćivanje vrši više puta tokom perioda

Utvrđivanje rate za otplate kredita

• Utvrđivanje rate za otplatu kredita – amortizacija zajma

• Prilikom obračuna kamate zadane su sljedeće veličine:

n - period otplate

m – broj ukamaćivanja

PV – iznos odobrenog kredita

Excel – funkcija PMT

Ukoliko nedostaje podataka koji nisu obuhvaćeni tablicama izabranih vrijednosti PVIFA, može se
računati i putem Excela – funkcija PMT:

FINANSIJSKI RIZIK

Pojam i osnovne karakteristike rizika

• Rizik – neizvjesnost ishoda posmatranog događaja, pojave, procesa ili projekta

• Ako nema neizvjesnosti, nema rizika

• Ako ishod događaja, pojave, procesa ili projekta može imati oprečan (pozitivan ili negativan)
rezultat  tretira se kao rizičan

RIZIČNO-INVESTIRANJE U DIONICU

NIJE RIZIČNO-INVESTIRANJE NOVCA U OROČENI DEPOZIT

• Rizik – odstupanje stvarnih od očekivanih efekata poslovanja odnosno investiranja

• Oprečnost mogućeg ishoda događaja (rizik) pretpostavlja vjerovatnoću

• Ako se vjerovatnoća ishoda događaja može izjednačiti sa 0 ili 1 – aktivnost nije rizična

• Rizik se nikada ne može potpuno eliminisati

Sistemski i nesistemski rizik

• Sistemski rizik – globalni rizik okruženja u kome se odvija događaj, pojava, proces ili projekat čiji
je ishod rizičan

• Npr. finansijska kriza - ↓ obima finansijskih transakcija - ↓ pad vrijednosti roba i VP

• Sudjeluje sa 25 – 40% u ukupnom riziku

• Ne može se smanjiti mjerama diverzifikacije

• Podrazumijeva premiju na rizik koju investitori mogu očekivati

Nesistemski rizik predstavlja 60-75% ukupnog rizika

Može se izbjeći pravilnom diverzifikacijom

Ne podrazumjeva premiju na rizik

 Optimalna opcija izbjegavanja rizika je putem diverzifikacije vrijednosnim papirom 1 (koeficijent

korelacije - 0,99108)

X Najnepovoljnija opcija je diverzifikacija vrijednosnim papirom 2 (koeficijent – 0,12065)

Izvori rizika

• Rizik – mogućnost/vjerovatnoća odstupanja stvarnog od očekivanog rezultata poslovanja ili

investiranja

• Dva izvora rizika:

1. Direktni izvori rizika i

2. Indirektni izvori rizika.

Direktni izvori rizika

• Osnovna karakteristika – univerzalnost i neovisnost od bilo kojeg tržišnog učesnika posebno

• Tri reprezentante tržišnih kretanja iz kojih proizilazi rizik:

a. Tržišne cijene – mogući gubici koji mogu nastati na osnovu nepovoljnog kretanja tržišne
vrijednosti finansijskog tržišta

• Direktni rizik (mogućnost gubitka usljed nepovoljnog kretanja imovine

referentne za značajan broj drugih oblika imovine);

• Rizik fluktuacije cijena (mogućnost gubitka usljed nepovoljnih trendova u

fluktuiranju cijena);
 • Rizik krivulje prinosa po terminiranim transakcijama (eventualna nepovoljna
promjena krivulje prinosa referentne imovine u odnosu na prethodno
utvrđenu);

• Rizik protoka vremena (mogućnost gubitka zbog protoka vremena).

b. Devizni kursevi – berzanska trgovina se najčešće obavlja korištenjem USD valute, te rast
ove valute može uticati na rast cijena roba koje se planiraju nabaviti;

c. Kamatne stope – kretanje kamatne stope ima veliki uticaj na većinu ekonomskih tokova,
a izvan kontrole je investitora.

Indirektni izvori rizika

• Izvori rizika koji su u direktnoj relaciji sa tretmanom rizika od strane svakog investitora ili
poslovnog izvora pojedinačno

• Najvažniji indirektni izvori rizika su:

1. Kreditni rizik,

2. Poslovni rizik,

3. Rizik likvidnosti,

4. Pravni rizik,

5. Rizik modeliranja rizika i

6. Rizik procesa i sl.

1. Kreditni rizik

Rizik gubitka koji nastaje zbog nemogućnosti ili nepostojanja volje druge strane da izmiri svoje
finansijske obaveze

Osnovni oblici kreditnog rizika su:

a. Direktni rizik – neizvjesnost naplate finansijskog potraživanja (kredit, VP, potraživanje

od kupca) i gubitaka koji iz toga mogu nastati;
b. Trgovinski rizik – postoji kod bilateralnih obaveza zasnovanih na izvedenicama ili
ugovorima o prodaji i otkupu VP;
c. Uslovni – nepredvidivi rizik – izbjegavanje ili prolongiranje obaveza plaćanja za moguću,
još uvijek nerealizovanu kreditnu transakciju (revolving);
d. Korelacijski rizik – istovremeno raste izloženost riziku druge strane, a opada njenja
likvidnost;
e. Rizik zaključenja transakcije “preko noći” – rizik gubitka usljed uplate novca za nabavku
npr. određenog iznosa deviza prije prijema ekvivalentne vrijednosti.
2. Poslovni rizik

Neizvjesnost realizacije poslovnih ciljeva strukturiranih u poslovnom planu

Tri najvažnije komponente ovog rizika:

a. Rizik generiranja očekivanih prihoda – na tražnju za proizvodima/uslugama može

uticati: pojava supstituta, pojava konkurenata, fluktuacija cijena i dr;

b. Rizik cijena poslovnih inputa – proizilazi iz fluktuacije tržišnih cijena inputa (sirovina,
energija, radne snage);

c. Rizik operativnog leveridža – omjer fiksnih i varijabilnih troškova (ako su fiksni troškovi
veći i rizik je veći).

Rizik likvidnosti, pravni i procesni rizik

1. Rizik likvidnosti – rizik gubitka koji može nastati zbog problema u realizaciji planiranih
novčanih tokova;

2. Pravni rizik – propusti u mehanizmima pravne zaštite finansijskih transakcija

(konfirmacije, kolaterali, garancije i dr.);

3. Rizik modela – gubitak koji može nastati zbog korištenja neadekvatnog modela i
analitičkih pomagala za vrednovanje finansijskih ugovora;

4. Procesni rizik – moguću gubitak usljed grešaka u internim procedurama i kontrolnim

procesima, nedostatne primjene modernih softverskih pomagala i organizaciono –
upravljačkih slabosti.

Stavovi prema riziku

• Koji bi iznos zadovoljio investitora da odustane od investiranja u rizične projekte (vrijednosne

papire)?

• Racionalan investitor bi odustao od preuzimanja rizika u zamjenu za isnos ispod 500 KM

(očekivane vrijednosti)

• Ekvivalent sigurnosti - iznos novca koji bi investitor uzeo nasigurno

- prinos bez rizika ili nerizični prinos

• Ekvivalent sigurnosti određuje stav prema riziku investitora:

• Ukoliko je ekvivalent sigurnosti manji od očekivanog prinosa ( 500 KM), investitor

izražava nesklonost prema riziku;

• Ukoliko je ekvivalent sigurnosti jednak očekivanom prinosu (500 KM), investitor izražava
indiferentnost prema riziku;

• Ukoliko je ekvivalent sigurnosti veći od očekivanog prinosa ( 500 KM), investitor

izražava sklonost prema riziku.

•
Premija na rizik

• Većina investitora je nesklona prema riziku

• Preuzimanje rizika podrazumijeva premiju na rizik

PREMIJA NA RIZIK =

RAZLIKA IZMEĐU PROSJEČNE MOGUĆNOSTI ZARADE (OČEKIVANOG PRINOSA) I EKVIVALENT

SIGURNOSTI (NERIZIČNOG PRINOSA)

• Ukoliko je nerizična zarada 200 KM, očekivana zarada 500 KM, premija za preuzimanje rizika:

500 – 200 = 300 KM

Rizik i prinos

• Prinos (povrat) od investicije se sastoji od dvije komponente:

• Efekte koji proizilaze iz posjedovanja investicije (stan, preduzeće, dionica i sl.)

• Razlike između kupovine i prodajne cijene investicije.

Rizik i prinos

• Prinos od investicije:

• Dionice  prihodi od dividende

• Investiranje u nekretnine  neto – prihodi od zakupnine

• Kvantifikacija rizika – strukturiranje skale mogućih ishoda rizične investicije te utvrđivanje

vjerovatnoće svakog pojedinačnog ishoda

• Skalu mogućih ishoda i vjerovatnoću njihovog dešavanja moguće je ustanoviti na osnovu:

• Historijskih kretanja prinosa predmetne investicije;

• Relevantnih transakcija koje se trenutno odvijaju i

• Terminskih transakcija koje se zaključuju s ciljem reduciranja rizika u strukturiranju

budućih prinosa sličnih investicija.

Očekivani prinos

• Očekivani prinos – ponderisana aritmetička sredina svih mogućih ishoda rizične investicije i
njima pripisane vjerovatnoće dešavanja:

• Moguće ishode rizične investicije može se predstaviti pripisivanjem vjerovatnoće svakom

pojedinačnom ishodu:

Standardna devijacija

• Mjera varijabiliteta
 Što je varijabilitet rizične investicije veći, pri očekivanoj vrijednosti, rizik je veći

 Što je nivo rizika kojem je izložen određen poslovni događaj veći, očekivana vrijednost prinosa na
preuzeti rizik je veća

• Standardna devijacija – prosječno odstupanje svih mogućih ishoda od očekivane vrijednosti

Varijansa

• Mjera varijabiliteta

• Varijansa - kvadratno odstupanje mogućih ishoda rizičnog događaja od njegove očekivane

vrijednosti

Normalna distribucija frekvencija i standardna devijacija

• Svi ekonomski procesi kod kojih se realni ishodi mogu strukturirati tako da ih je:

• do 68% unutar granica jedne standardne devijacije,

• 95% vrijednosti unutar granica jedne standardne devijacije,

• Praktično sve vrijednosti u granicama tri standardne devijacije,

mogu se aproksimirati normalnim rasporedom

UPRAVLJANJE OBRTNIM KAPITALOM

Opći prikaz upravljanja obrtnim kapitalom

• Struktura sredstava preduzeća u zavisnosti od toga da li je period konverzije duži ili kraći od
jedne godine se dijeli na:

• Stalna sredstva i

• Tekuća sredstva

• Upravljanje obrtnim kapitalom – tretira odluke vezane za tekuća sredstva, ali i

instrumente finansiranje tih sredstava

• Osnovni izazovi u upravljanju tekućim sredstvima:

• Iznos tekućih sredstava,

• Udio u ukupnoj strukturi sredstava i

• Proporcije zaliha, potraživanja i drugih tekućih sredstava.

• Odluke koje se tiču finansiranja tekućih sredstava se odnose na:

• Strukturu dugoročnog i kratkoročnog finansiranja tekućih sredstava;

 • Udio vlastitih i eksternih dugoročnih instrumenata finansiranja u ukupnim dugoročnim
sredstvima;

• Udio kredita, dobavljača i drugih kratkoročnih instrumenata finansiranja.

• Upravljanje tekućim sredstvima je značajno iz tri razloga:

1. Kontinuirana konverzija – sredstva iz novčanog oblika konvertiraju u zalihe (sirovina,

repromaterijala i robe), potom iz jednog u drugi oblik zaliha, iz zaliha u potraživanje i konačno
iz potraživanja u novac;

2. Udio u ukupnoj strukturi sredstava – preduzeća u proizvodnji 40 – 60% tekućih sredstava, dok
se taj omjer drastično povećava u trgovačkoj djelatnosti – veći iznos tekućih sredstava →
manji prinos i

3. Uticaj na rizik i profitabilnost preduzeća – manji iznos tekućih sredstava od neophodnog →

nemogućnost preduzeća da realizuje ciljeve vezane za prodaju.

Bruto obrtni kapital

• Bruto obrtni kapital – iznos cjelokupne strukture tekućih sredstava

• U bilansu stanja:

Bruto obrtni kapital = tekuća sredstava

• Tekuća sredstva: zalihe (sirovine, repromaterijali, rezervni dijelovi, proizvodnja u toku, gotovi
proizvodi, roba), potraživanja, kratkoročni plasmani (zajmovi, kratkoročni vrijednosni papiri),
unaprijed plaćeni rashodi i novac i ekvivalenti novca.

• Optimizacija bruto obrtnog kapitala – ostvarivanje poslovnih ciljeva preduzeća (likvidnost i

prinos na imovinu)

Neto obrtni kapital

• Neto obrtni kapital – razlika između tekućih sredstava i kratkoročnih obaveza

• Neto obrtni kapital – iznos tekućih sredstava koji se finansira iz dugoročnih instrumenata
finansiranja (dugoročne obaveza i kapital)

Neto obrtni kapital = Tekuća sredstva – Kratkoročne obaveze

• Neto obrtni kapital je značajan sa stanovišta strukture finansiranja

Neto operativni obrtni kapital

• Neto operativni obrtni kapital – razlika između operativnih tekućih sredstava (novac u funkciji
redovnog poslovanja, potraživanja i operativne zalihe) i dijela kratkoročnih obaveza operativne
naravi (obaveze prema dobavljačima i tekuće obaveze iz poslovanja)

• U operativna sredstva NE SPADAJU: kratkoročni plasmani, kratkoročne pozajmice,

prekomjerne zalihe ili novac koji nije u funkciji redovnog poslovanja
 • U operativne kratkoročne obaveze NE SPADAJU: obaveze po osnovu kredita i dr.

Operativni ciklus obrtnog kapitala

• Ciklus obrtnog kapitala – konverzija novčanih sredstava → odgovarajuće zalihe sirovina

(proizvodno preduzeće) ili robe (trgovačko preduzeće) → procesne zalihe (proizvodnja u toku)
→ zalihe gorovih proizvoda → prodaja gotovih proizvoda → naplata gotovine ili potraživanja
od prodaje

• Operativni ciklus se sastoji od perioda konverzije zaliha i perioda konverzije potraživanja

Operativni ciklus = obrt zaliha (u danima) + obrt potraživanja (u danima)

• Duži operativni ciklus dovodi do potrebe za dodatnim finansiranjem uz niže prinose na imovinu i
kapital preduzeća i obrnuto

• Gotovinski ciklus je identičam operativnom ciklusu – ako se momenat nabave poklapa sa

momentom plaćanja obaveza po tom osnovu

Gotovinski ciklus = operativni ciklus – obrt obaveza (u danima)

• Efikasnim upravljanjem tekućim sredstvima težimo maksimalnom skraćenju operativnog i

gotovinskog ciklusa, vodeći računa o likvidnosti i ciljevima preduzeća

Politika upravljanja obrtnim kapitalom – profitabilnost i rizik

• Da bismo došli do odgovora koji optimizira nivo tekućih sredstava spram poslovnih ciljeva, bitni
momenti su:

• Vrsta djelatnosti;

• Dužina operativnog ciklusa i

• Iznos planiranje prodaje;

• Profitabilnost i

• Rizik.

• Profitabilnost – mjerimo odnosom zarade prije oporezivanja i troškova finansiranja i ukupno

angažovanih sredstava:

EBIT/Aktiva

• Rizik – u neposrednoj vezi sa politikom neto – obrtnog kapitala

• Profitabilnost i likvidnost se kreću u suprotnom smjeru, a profitabilnost i rizik u istom smjeru.

Podjela tekućih sredstava

• Podjela tekućih sredstava u kontekstu upravljanja tekućim sredstvima:

• Permanentna tekuća sredstva – minimum tekućih sredstva koji je preduzeću potreban

u poslovanju (najniži iznos tekućih sredstvava zabilježen u godini dana poslovanja);
zahtjevaju kontinuirano finansiranje i to dugoročno,

• Povremena tekuća sredstva – razlika između ukupnih tekućih i permanentnih tekućih

sredstava (njihov iznos varira)

Tekuća sredstva = Permanentna tekuća sredstva + Povremena tekuća sredstva

Pristupi upravljanju tekućim sredstvima

• Pristupi upravljanju tekućim sredstvima se diferenciraju na osnovu instrumenata finansiranja

permanentnih i povremenih stalnih sredstava

• Razlikujemo:

1. Umjereni pristup upravljanju TS;

2. Konzervativni pristup upravljanju TS;

3. Agresivni pristup upravljanju TS i

4. Pristup s negativnim neto – obrtnim kapitalom.

1. Umjereni pristup upravljanja tekućim sredstvima

• Preduzeće koje balansira između profitabilnosti i likvidnosti i rizika izabrat će umjereni pristup

• Umjereni pristup (pristup zaštite) – finansiranje ne samo stalnih, već i permanentnih tekućih
sredstava dugoročnim finansiranjem, dok se povremena tekuća sredstva osiguravaju se iz
kratkoročnih obaveza

• Crvena linija s blažim nagibom – stalna sredstva preduzeća

• Linija s oštrijim nagibom – permanentna tekuća sredstva

• Sinusoida – fluktuiranje povremenih tekućih sredstava

Aktiva

Tekuć Dugor
očnoVrijeme
 2. Konzervativni pristup upravljanju tekućim sredstvima

Preduzeće koje preferira likvidnost i sigurnost u odnosu na profitabilnost izabrat će konzervativni pristup

Preduzeće još opreznije pristupa upravljanju tekućim sredstvima: djelimično osiguranje dugoročnog
finansiranja, čak i zapovremene potrebe za tekućim sredstvima.U odnosu na umjereni pristup, kod
konzervativnog crvena linija koja određuje dugoročno finansiranje, je pomjerena prema gore – „jastuk“
sigurnosti/redukacija rizika nelikvidnost
Aktiva

Tekuća Dugor
očno
finansiVrijeme
3. ranje
Agresivni pristup upravljanja tekućim sredstvima

Agresivni pristup – bira preduzeće koje preferira profitabilnost u odnosu na rizik likvidnosti

Ovaj pristup je moguć, ukoliko preduzeće posluje u djelatnosti ili okolnostima koje ne podrazumijevaju
rizik nelikvidnosti

Omogućava da se dio permanentnih tekućih sredstava dugoročno finansira, a dio kratkoročnim

obavezama
Aktiva

Tekuća Dugor
očno
finansiVrijeme
ranje
 4. Pristup s negativnim neto – obrtnim kapitalom

Pristup koji je prisutan u praksi

• Ovakav pristup podrazumijeva da se, pored cjelokupnog iznosa tekućih sredstava, i dio stalnih
sredstava finansira kratkoročnim instrumentima finansiranja

• Ovakav pristup može biti:

• Izbor menadžmenta preduzeća

• Rezultat dogoročnijeg pada poslovanja i likvidnosti ili

• Rezultat nerazumijevanja posljedica rizika nelikvidnosti.

Aktiva

Tekuća
Dugoročno
finansiranje
Vrijeme
UPRAVLJANJE NOVCEM

• Novac – najlikvidniji u strukturi tekućih sredstava preduzeća

• Važni aspekti vezani za novac:

• Novac predstavlja početak i završetak poslovnog ciklusa preduzeća;

• Najsuptilniji aspekt finansijske analize preduzeća (osnova za odobravanje investicionih

projekata);

• Novčana sredstva su jedina koja u sebi ne sadrže nikakav prinos.

• Novca treba biti dovoljno da se blagovremeno plaćaju obaveze i koriste tržišne prilike

• Prekomjeran novac na računima → neefikasnost u upravljanju sredstvima i manji prinos na

ulaganja

• Nedostatak novca → katastrofalne posljedice po realiziaciji poslovnih ciljeva i opstanka

preduzeća

Motivi držanja novca

a. Transakcijski motiv – preduzeće na raspolaganju treba imati novac za plaćanje uobičajenih

transakcija na dnevnom, sedmičnom i mjesečnom nivou, u suprotnom dospijeva u stanje
nelikvidnosti;

b. Motiv promišljenog opreza – preduzeće ima obavezu da promišlja o vjerovatnoći nastanka

iznenadnih, neplaniraih i neuobičajenih potreba za novcem, i da planira novac koji u takvim
situacijama može upotrijebiti;

c. Špekulativni motiv – vezan je za iskorištavanje tržišnih prilika koje zahtijevaju promptnu

reakciju (rasprodaje tržišnih inputa, tehnologija, objekata i sl.)

Sistem upravljanja novcem

1. Prikupljanje novčanih sredstava,

2. Raspodjela novčanih sredstava i

3. Privremeno investiranje

1. Prikupljanje novčanih sredstava

Prodaja – redovni izvori novčanih sredstava. Preduzeće kroz politiku prodaje definira standarde
kreditiranja i diskontnu politiku. Rezultat prodaje je osnovana projekcija prodaje za gotovinu i prodaje
na kredit;
Prodaja stalnih sredstava – prodajom stalnih sredstava dolazi do novčanih sredstava koja može
uvrstiti u planove prikupljanja gotovine;

Prodaja kratkoročnih investicija – viškovi novčanih sredstava se e plasiraju u kratkorošne investicije,

npr. trezorske zapise;

Ostali primici – primici po izvršenju sudskih presuda u korist preduzeća i sl.

• Ukupan zbir novčanih sredstava prikupljenih po osnovu prodaje, finansiranja, prodaje stalnih
sredstava i kratkoročnih investicija čini plan prikupljanja novčanih sredstava

• Najčešće se utvrđuje na mjesečnom nivou

2. Raspodjela novčanih sredstava

Osnovni izdaci dobavljačima – trgovačka preduzeća nabavljaju robu, dok proizvodna

nabavljaju sirovine, repromaterijali ili poluproizvodi za dalju obradu;

• Izdaci zaposlenicima – bruto plaće i naknade i ostali izdaci zaposlenicima iz kontinuiranog

poslovanja preduzeća;

• Porezi i drugi obavezni izdaci – Direktni i indirektni porezi, carine i ostale naknade i takse koje
imaju svoje dospijeće tokom mjeseca;

• Izdaci za finansiranje –obaveze po osnovu korištenja eksternih instrumenata finansiranja

(kamate) koje dospijevaju u redovnim intervalima;

• Izdaci za usluge – usluge vezane za transport, marketing, knjigovodstvo, pravne poslove i sl.

3. Privremeno investiranje

I Identificiranje karaktera viška novčanih sredstava:

 privremeni,

 sezonski ili

 trajniji karakter.

II Donošenje odluke o investiranju ili zadržavanju sredstava na računu do momenta upotrebe

III Ako se preduzeće odluči na investiranje sredstava, treba uzeti u obzir i preferencije.

Privremeni višak sredstava

• Privremeni višak sredstava – nastaje usljed povremenih pozitivnih razlika između priliva i
izdataka novca na dnevnom, sedmičnom ili mjesečnom nivou

• Investiranje privremenog viška sredstava – zahtijeva ozbiljan pristup u ocjeni sigurnosti i

likvidnosti takvih ulaganja

Sezonski višak sredstava

• Sezonski višak sredstava nastaje iz osnova:

 • Unovčene, ali još uvijek neangažovane amortizacije,

• Perioda od evidencije do momenta nastanka obaveze plaćanja poreza na dobit,

• Perioda do isplate dividende.

• Osnovna razlika između privremenog i sezonskog viška je u dužini trajanja tog viška

• Sezonski višak se može investirati na nekoliko mjeseci, dok privremeni ne prelazi jedan mjesec

Trajni višak

• Trajni višak – iznos novčanih sredstava koji proizilazi iz zadržanog profita preduzeća iznad
isplaćene dividende, a koji nije planiran u investicije u dalji razvoj poslovanja preduzeća

• Ovaj iznos se može investirati slobodno, uz adekvatan tretman rizika i prinosa

Koncentracija menadžmenta

• Adekvatan menadžment novčanih sredstava podrazumijeva:

• Sprečavanje nelikvidnosti,

• Raspoloživost novčanih sredstava za nepredviđene izdatke i tržišne prilike i

• Održavanje raspoloživih novčanih sredstava na minimumu s ciljem kreiranja prinosa

na investiciju.

• Neophodna je koncentracija tokova, računa i odnosa sa finansijskim institucijama

Koncentracijsko bankarstvo

• Koncentracijska banka – banka preko koje preduzeće usmjerava glavninu novčanih priliva,
obavlja njaveći dio kreditnih poslova i s bankom stupa u značajne investicione poslove

• Motivi izbora koncentracijske banke:

• Minimalni troškovi transakcija;

• Minimalni troškovi kreditiranja;

• Posebna procedura odobravanja kredita;

• Kreditna linija za sprečavanje rizika nelikvidnosti i dr.

Novčani ciklus

• Period obrta obaveza – prosečno vrijeme od nastanka do plaćanja obaveza

• Koeficijent obrta obaveza – odnos ukupnihnabavki u posmatranom periodu i prosječnih

obaveza prema dobavljačima

• Koeficijent obrta potraživanja – odnos prihoda i prosječnih potraživanja

• Koeficijent obrta zaliha – odnos troškova za prodano i prosječnih zaliha

 • Poslovni ciklus – period od momenta nabavki ulaznih inputa do momenta naplate potraživanja

• Novčani ciklus – prosječno vrijeme koje protekne od plaćanja obaveza do naplate potraživanja

• Dobije se kada se od poslovnog ciklusa oduzme period obrta obaveza

• Zadatak finansijskog menadžmenta: skraćenje novčanog ciklusa koje se postiže ili

skraćivanjem (ubrzavanjem) poslovnog ciklusa ili produžavanjem (usporavanjem) obrta
obaveza

Ubrzavanje poslovnog ciklusa

• Proizvodna i prodajna funkcija u preduzeću – težnje ka pribavljanju što je moguće veće zaliha i
ka dužim rokovima kreditiranja kupaca

• Rezultat: veće potrebe za tekućim sredstvima i usporavanje poslovnog ciklusa – suprotno

ciljevima vezanim za profitabilnost, prinos i obrt

• Finansijski menadžment – reduciranje perioda obrta zaliha i potraživanja, kako bi se u što

kraćem vremenskom roku došlo do novčanih priliva

Usporavanje koeficijenta obrta obaveza

• Nabavna funkcija – nastoji osigurati kraći period plaćanja svojih obaveza prema dobavljačima

• Finansijski menadžment – insistira na sporijem obrtu obaveza u cilju smanjenja novčanog

ciklusa

• Zaključak: Kod upravljanja novčanim sredstvima, finansijski menadžment će uvijek držati

određenu tenziju prema nabavnom, proizvodnom i prodajnom sektoru u smislu reduciranja
poslovnog i novčanog ciklusa te insistirati, preko uprave preduzeća, da se takva politika
implementira kao zajednička strategija cijelog preduzeća.

UPRAVLJANJE POTRAŽIVANJIMA

Ciljevi investiranja u potraživanja od kupaca

• Potraživanja od kupaca – nastaju kao posljedica prodaje uz odgođeno plaćanje

• Ciljevi investiranja u potraživanja od kupaca:

1. Prilagođavanje tržišnim uslovima;

2. Realizacija planirane prodaje i

3. Prinos od investicije.
 Prilagođavanje tržišnim uslovima

• U dužem vremenskom periodu razvijaju se uobičajeni standardi poslovanja koji nastaju pod
odvojenim ili zajedničkim djelovanjem svih učesnika na tržištu

• Na svakom tržištu je poznat uobičajeni standardizirani ili prosječni period naplate potraživanja
od kupaca

• Kupac koji zahtjeva duže rokove plaćanja – rizik većih nabavnih cijena

• Dobavljač koji zahtjeva kraće rokove plaćanja – rizik manje prodaje

Realizacija planirane prodaje

• Svako preduzeće treba planirati godišnju prodaju

• Planom prodaje se definiraju količine, cijene, struktura tržišta i novčani tokovi, koji
podrazumijevaju prosječan rok naplate potraživanja od kupaca

• Npr. U slučaju da preduzeće ne ostvari planiranu naplatu potraživanja, može produžiti rokove
plaćanja u zamjenu za veću kupovinu

Prinos od investicije

• Potraživanja od kupaca – specifična investiciona aktivnost

• Sadrže sve elemente investicije:

• Početni iznos,

• Period trajanja,

• Novčani tok i

• Očekivani prinos.

• Razlika u cijeni se postiže kroz prodajnu cijenu i strukturirana je iz tri kategorije:

• Osnovna razlika u cijeni;

• Trošak finansiranja i

• Rizik.

• Osnovna razlika u cijeni – razlika u cijeni koja bi se zaračunala kupcu pod uslovom da vrši
plaćanje u momentu isporuke;

• Trošak finansiranja – prosječna kamatna stopa na iznos sredstava „zamrznut“ u

potraživanjima i

• Rizik – obračunava se prilikom prodaje na kredit, određen je procjenom kredibiliteta kupca.

• Potraživanja nisu negativna pojava u strukturi sredstava preduzeća;

• Potraživanja trebaju podržavati osnovne ciljeve vezane za prodaju i profitabilnost poslovanja
preduzeća;

• Potraživanja zahtijevaju kontinuiran nadzor kako bi uvijek bila u funkciji zacrtanih ciljeva;

• Politiku kreditiranja kupaca treba podešavati, vodeći računa o individualnim karakteristikama

kupaca.

Osnove upravljanja potraživanjima

• Potraživanja od kupaca imaju direktan uticaj na:

• Prodaju;

• Profit;

• Likvidnost i

• Rizik.

Upravljanje potraživanjima u funkciji realizacije prodajnih ciljeva

• Važne planske kategorije:

• Prodaja i

• Prosječan iznos potraživanja od kupaca.

• Korištenjem ovih parametara može se izračunati koeficijent obrta potraživanja

• Podrazumijeva praćenje planskih i realnih kategorija prodaje i potraživanja od prodaje, kao i

njihovih omjera

• Ukoliko dođe do negativnih odstupanja realnih od planiranih vrijednosti, analiziraju se razlozi

koji su doveli do toga

Upravljanje potraživanjima u funkciji realizacije profitnih ciljeva

• Potraživanja od kupaca utiču na realizaciju profitnih ciljeva dvojako:

• Sa apekta realizacije profita: manja potraživanja od kupaca → manja prodaja → manja

profitna stopa i obrnuto.

• Sa aspekta realizacije prinosa na investiciju: prinos na investiciju ROA ili ROI (manja
potraživanja od kupaca → veći prinos na investiciju i obrnuto) i prinos na kapital ROE
(veća vrijednost dugova → veći troškovi finansiranja → manji profit → manji prinos na
kapital)

Upravljanje potraživanjima u funkciji likvidnosti

• Likvidnost – sposobnost blagovremenog izmirivanja dospjelih obaveza

• Dospjele obaveze se podmiruju:

• Vlastitim i

• Pozajmljenjim novčanim sredstvima.

• Brži rokovi naplate potraživanja → bolja likvidnost preduzeća i obrnuto.

Upravljanje potraživanjima u funkciji reduciranja rizika

• Kontrola rizika - jedan od najznačajnijih aspekata upravljanja potraživanjima

• Prodaja uz odgođeno plaćanje generira rizik da kupac ne izvrši plaćanje u skladu sa

ugovorenim rokovima plaćanja ili uopće ne izvrši plaćanje

• Modeli kontrole rizika naplate potraživanja:

• Statički model i

• Dinamički model.

Statički model kontrole rizika neplaćanja

• Podrazumijeva strukturiranje potraživanja po ročnosti i kvalitetu i poduzimanje odgovarajućih

koraka s ciljem korekcije negativnih uticaja

• Ovaj model treba rezultirati:

• Korekcijom planiranih novčanih tokova;

• Restrukturiranjem potraživanja od kupaca;

• Redefiniranjem/zaključenjem saradnje sa kupcima koji doprinose negativnim

efektima;

• Poboljšanjem sistema generisanja i praćenja potraživanja.

Dinamički model kontrole rizika naplate potraživanja od kupaca

• Povezan je sa procjenama rizika i donošenjem odluka koje povezuju očekivani profit i rizik
neplaćanja

• Ovaj model zahtijeva:

• Procjenu vjerovatnoće naplate postojećih potraživanja;

• Procjenu vjerovatnoće naplate potraživanja uz uslov liberalizacije kreditiranja kupaca;

• Procjenu očekivanih efekata liberalizacije kreditnih standarda za kupce i

• Evaluaciju efekata i donošenje adekvatne odluke.

• Temeljni princip kod donošenja odluke o kreditiranju kupaca: maksimizacija dodane

vrijednosti se ne ostvaruje minimizacijom rizika naplate potraživanja
 Politika kreditiranja kupaca

• Kreditiranje kupaca – aktivnost koja podrazumijeva rizik

• Odluka o prodaji na kredit se donosi na nivou menadžmenta preduzeća

• Odluka o politici kreditiranja kupca treba definirati:

a. Periode kreditiranja kupaca;

b. Osnovne pretpostavke za odobravanje prodaje na kredit individualnom kupcu;

c. Kategorizacija kupaca prema rokovima kreditiranja;

d. Popust na avansnu ili prijevremenu naplatu potraživanja;

e. Strukturu cijena prema različitim periodima kreditiranja kupaca i

f. Procedure naplate dospijelih potraživanja.

Periodi kreditiranja kupaca

• Neophodno je definisati periode kreditiranja kupaca koji će se primjenjivati na nivou

preduzeća, uvažavajući standarde u branši i osnovne poslovne ciljeve preduzeća

• Periodi moraju biti veoma precizno utvrđeni

• Npr. Jasna platforma prilikom prodaje na kredit:

• Osnovni period kreditiranja od 30 dana;

• Posebni period do 60 dana i

• Izuzetni period do 90 dana.

Pretpostavke za odobravanje prodaje na kredit

• Prodajom na kredit se kupcu stavlja na raspolaganje proizvod, roba ili usluga, te odobrava
period do momenta plaćanja

• Prodaja na kredit podrazumijeva rizik nelikvidnosti kupca

• Preuzimanje rizika je aktivnost koja zahtjeva oprez i procedure koje minimiziraju pomenuti
rizik

• Procedure: analiza kredibiliteta potencijalnog kupca i mogućnosti osiguranja naplate

potraživanja

Analiza kredibiliteta potencijalnog kupca

• Preduzeće će koristiti sve raspoložive informacije prije nego što donese odluku o odobravanju
prodaje na kredit
 • Potencijalni izvori kvalietnih informacija mogu biti:

• Finansijski izvještaji i finansijska historija potencijalnog kupca;

• Korespodentne banke;

• Preduzeća koja egzistiraju u branši, bilo na strani dobavljača, bilo na strani kupaca;

• Vlastito iskustvo i procjena menadžmenta i osoblja potencijalnog kupca;

• Direktna komunikacija s potencijalnim kupcem.

Instrumenti obezbjeđenja naplate potraživanja

• Važan aspekt donošenja odluka o kreditiranju kupaca jesu instrumenti obezbjeđenja plaćanja:

• Bankarska garancija – instrument kojim banka garantuje da će na poziv vjerovnika

izvršiti plaćanje do iznosa predviđenog bankarskom garancijom, ukoliko to ne učini
dužnik u skladu sa ugovorom, koji je osnov bankarske garancije;

• Akreditiv (L/C) – instrument kojim se banka obavezuje da će nakon što se ispune svi
uslovi iz ugovora o isporuci, izvršiti plaćanje iznosa koji je naslovljen na računu kojeg
prati predmetna isporuka;

• Zalog na imovini – zalogom stalnih sredstava, potraživanja ili zaliha, vjerovnik dodatno
osigurava naplatu svojih potraživanja, ukoliko se se izvrši plaćanje u skladu sa
ugovorom;

• Mjenice, platni nalozi i slični instrumenti – omogućavaju kontrolu, odnosno blokadu

novčanih tokova dužnika u slučaju njegove privremene ili trajnije nelikvidnosti.

Kategorizacija kupaca prema uslovima kreditiranja

• Kategorizacija kupaca – individuana stvar svakog preduzeća

• Prilikom definiranja kategorija vodit će se računa bitnim aspektima:

• Dosadašnji kreditni uslovi;

• Finansijska pozicija;

• Relativan značaj kupca za ostvarenje prodajnih i profitnih ciljeva;

• Ozbiljnost u poštivanju odobrenih rokova plaćanja;

• Instrumenti obezbjeđenja plaćanja itd.

Popust na avansno ili prijevremeno plaćanje

• Diskontna politika u slučaju plaćanja prije roka dospijeća potraživanja

• Kad god je ušteda po osnovu reduciranja potraživanja manja od oportunitetnog troška

diskontne politike, preduzeće treba preispitati svoju diskontnu politiku
Struktura cijena kod prodaje na kredit

• 2 su temeljna pitanja kod određivanja strukture cijene za odgođeno plaćanje:

• Ko uopće snosi troškove finansiranja kod odgođenog plaćanja?

Nekada to čini prodavac, nekada kupac, nekada oba, sve zavisi o tržišnoj poziciji subjekata, njihovom
međusobnom odnosu i ciljevima. Ukoliko je prodavac dominantan u odnosu na kupca, kupac snosi
troškove i obrnuto.

• Koji procenat troška finansiranja će biti obračunat za kreditiranje kupca?

Dobavljač kod obračuna troškova finansiranja uzima u obzir kamatu, ali i rizik finansiranja i zahtjevanu
stopu prinosa na kapital preduzeća.

Procedure naplate dospjelih potraživanja

• Prema iskustvu, postoji manje od 10% discipliniranih kupaca, koji će bez ikakve dodatne
komunikacije, plaćati svoje obaveze u skladu sa ugovorenom dinamikom, a za bilo kakvo
kašnjenje unaprijed obavjestiti dobavljača

• Na nivou preduzeća je neophodno usvojiti procedure naplate dospjelih potraživanja koje će

obuhvatiti sljedeće:

• Ko, kada i koliko često komunicira s kupcima s ciljem podsticanja na blagovremenu

naplatu potraživanja;

• Ko, kada i pod kojim uslovima donosi odluku o primjeni instrumenata naplate
potraživanja;

• Ko i kada donosi odluku o pokretanju odgovarajućih sudskih postupaka naplate

potraživanja i dr.

UPRAVLJANJE ZALIHAMA

• Zalihe – značajan udio u strukturi tekućih sredstava

• Bitna pitanja kod upravljanja zalihama:

• Složenost strukture zaliha;

• Uticaj na finansijske performanse;

• Politika zaliha;

• Vrednovanje zaliha;

• Optimizacija zaliha;

• Upravljanje i odlučivanje.
Struktura zaliha

Zalihe imaju karakter tekućih sredstava-period koverzije kraći od godinu dana

Koeficijent obrta zaliha= Troškovi za prodano / Prosječne zalihe

Obrt utiče na poslovni odnosno novčani ciklus

Poslovni ciklus=Obrt zaliha+obrt potraživanja

Novčani ciklus=obrt zaliha+obrt potraživanja-obrt obaveza

Zalihe se mogu nalaziti u četiri kategorije:

1. Ulazne zalihe – inputi u proizvodni proces (zalihe sirovina, repromaterijala, energentata,

poluproizvoda...)

- Nedostupnost zaliha može uticati na pad prodaje

- Prekomjerne zalihe utiču na likvidnost, smanjuju novčani tok i usporavaju obrt

zaliha

2. Procesne zalihe – zalihe koje se vode kao proizvodnja u toku

- Povećanje proizvodnje u toku umanjuje očekivani prinos za udio onih troškova

koji su isključivo uzrokovani pokretanjem proizvodnje

- Proizvodnja u toku se procjenjuje na osnovu ulaznih sirovina

3. Zalihe gotovih proizvoda – u funkciji udovoljavanja tržištu

- Neadekvatne zalihe mogu direktno uticati na smanjenje prodaje

- Prekomjerne zalihe utiču na profitabilnost, sigurnost i neadekvatno planiranje

prodaje

4. Zalihe roba – razlika između zaliha gotovih proizvoda i zaliha roba odnosi se na to da li je
proizvod namjenjen prodaji dobijen proizvodnim procesom (gotov proizvod) ili nabavljen
(roba)

Uticaj zaliha na finansijske performanse

• Zalihe imaju direktan ili indirektan uticaj na sve finansijske performanse preduzeća

• Profitabilnost – zalihe direktno utiču na bruto profitabilnost jer se izvodi iz odnosa prihoda,
odnosno cijene prodatih proizvoda i roba i troškova za prodano;

- Profitabilnost je indirektno povezana i sa promjenama vrijednosti zaliha i/ili otpisima

zastarjelih zaliha

- Uz manje zalihe – veći prinos na investiciju i obrnuto

• Likvidnost – je najdirektnije vezana za obim i konverziju tekućih sredstava, koja sadrže zalihe
 - Veće zalihe će pridonjeti povećanju tekućeg odnosa

• Obrt – brži obrt zaliha omogućava brži obrt tekućih i ukupnih sredstava, odnosno kraći
poslovni i novčani ciklus

• Prodaja – raspoloživost zaliha u skladu sa tržištem utiče na pozitivne trendove u prodaji

Politika upravljanja zalihama

• Politikama zaliha se pobliže određuju:

• Nivo centralizacije u upravljanju zalihama;

• Osoblje ili odjel zaduženi za upravljanje zalihama;

• Metodologija praćenja zaliha;

• Odnosi sa dobavljačima zaliha itd.

Vrednovanje zaliha

• Knjigovodstvena vrijednost zaliha

• Zalihe se mogu vrednovati po:

1. FIFO (first in first out) metodi – realizacija prodaje može pokazati značajna odstupanja u
odnosu na stvarni efekat;

- Ako je došlo do rasta cijena, ova će metoda precijeniti efekte prodaje i obrnuto.

2. LIFO (last in first out) metodi – ako je došlo do rasta cijena, prodajni rezultat će biti potcjenjen
i

3. Metodi prosječnih ponderisanih cijena – ovom metodom se nastoje ublažiti manjkavosti FIFO i
LIFO metode

- Ova metoda je najbliža realnom prikazu prodajnih rezultata.

Optimizacija zaliha

• Optimalne zalihe – ostvarenje poslovnih ciljeva preduzeća uz minimalan angažman sredstava

neophodnih za njihovo finansiranje

• Metode kojima se nastoje ostvariti optimalni efekti:

1. ABC kontrola zaliha;

2. EOQ sistem naručivanja zaliha;

3. SCM sistem upravljanja zalihama.

ABC kontrola zaliha

• Suština ABC kontrole – klasifikacija artikala prema frekventnosti upotrebe

• Kategorizacija zaliha po ovoj metodi ishodi se iz Pareto zakona: Unutar bilo koje populacije se
nalaze 20% jedinica koje nose 80% vrijednosti

• Značaj metode – praćenje po strukturi kroz ABC matricu zaliha (redni broj, opis artikla,
finansijska vrijednost, godišnje potrebe, udio u ukupnom finansijskom utrošku zaliha i
kumulativnu vrijednost)

EOQ sistem naručivanja zaliha

• EOQ (economic order quantity) metoda – polazi od premise da su troškovi zaliha zavisni
dominantno o troškovima naručivanja i troškovima držanja zaliha

• Osnovni koncept – održavanje ovih troškova na minimumu

• Osnovne pretpostavke EOQ metode su:

• Potrošnja zaliha je poznata i konstantna;

• Nisu dopušteni nedostaci zaliha;

• Vrijeme od narudžbe do prijema zaliha je konstantno;

• Naručena količina se zaprima odjednom.

Upravljanje sistemom distribucije (SCM)

• Metoda SCM (supply chain management) – cilj minimizirati sve troškove povezane sa
zadovoljavanjem potreba kupaca, a koji proizilaze iz dinamike proizvodnje, nabavke i
distribucije proizvoda i roba

• Minimiziranje troškova distribucije nosi određeni rizik:

• Rizik da proizvođač u određeno vrijeme ne raspolaže količinom i strukturom koja se

zahtjeva,

• Rizik da distributer nije u mogućnosti blagovremeno isporučiti tražene proizvode;

• Rizik da zbog tijesnog planiranja roba ne može biti prevezena do krajnjih korisnika po
prihvatljivim troškovima distribucije itd

Just in time sistem distribucije (JIT)

• JIT – zalihe se osiguravaju tačno na vrijeme, bez ikakvih dodatnih troškova držanja

• Osnovni princip: eliminisati aktivnosti koje ne donose dodanu vrijednost

• Ovaj sistem planiranja – određen veoma preciznim ugovorima o snadbijevanju u kojima su

predviđeni datumi isporuke, a ponekad i satnica

• JIT prvi put primjenila Toyota 70 – tih godina

 • 7 izvora rasipanja kojima se JIT bavi: prekapacitiranost proizvodnje, vrijeme čekanja,
transport, faze proizvodnje, zalihe, manipulacija i defekti

Rizici SCM – a

1. Globalizacija

2. Konfliktni interesi sudionika lanca distribucije

3. Fluktuacije (sezonske i druge vrste fluktuacija)

4. Ostali rizici (rizik informacionog sistema, loša komunikacija i sl.)

Pitanja 1.

1.Karakteristike savremene organizacije finansijske funkcije u privrednom subjektu od kojih značajno

zavisi kreiranje i primjenjivanje finansijske politike na sektoru finansijskig menadžmenta.

Zadaci finansijske funkcije u preduzeću prvenstveno se odnose na:

-pribavljanje novčanih sredstava potrebnih za normalno odvijanje poslovanja.

-usklađivanje dinamike priliva novčanih sredstava sa rokovima dospijeća obaveza

-regilisanje novčanih tokova i pračenje finansijskih odnosa

-kontrolu upotrebe novčanih sredstava u kružnom toku.

Sam akt čak i kvalitetnog obavljanja svih finansijskih poslova ne znači i automatski da ke finansijska
funkcija i udovoljila savremenim zahtjevima koji stoje pred njom.Finansijska funkcija treba prvo da
ima jasno precizirane zadatke,pa tek na osnovu tih zadataka da i definiše poslove koji će doprinjeti
izvršenju tih zadataka.Treba odrediti zadatke finansijske funkcije i jasno definisati zadatke kao cjeline
u preduzeću.Podrazumijeva se njihovo potpuno prethodno usaglašavanje,zatim sinhroniziranje po
svim bitnim pitanjima zadataka fin.funkcije. Svi ti zadacinse moraju posmatrati i uklapati u jedan
zajednički zadatak fin.funkcije preduzeća, a to je obezbjeđivanje optimalne dobiti i dovoljne
likvidnosti, znači morajuda budu u pozitivnoj funkciji stvaranja ukupne tržišne cijene preduzeća.

Suvremena teorija i metode koje se primjenjuju u finansijskom poslovanju, u stvari u fin.upravljanju,

teže da pruže što potpuniju naučnu osnovu za donošenje racionalnih poslovno-finansijski
odluka(tekući finansijski odluka i investicionih odluka).Suvremeno shvatanje zadataka poslovnih
finansija s e sve više pomjera od tradicionalnog shvatanja o obezbjeđivanju izvora finansiranja ka
svatanju zasnovanom na alokativnoj funkciji finansijskog upravljanja tj.na alokaciji ograničenih
finansijskih izvora uz alternativne upotrebe sredstava radi ostvarivanja cilja finansijske funkcije.Jedan
od suštinskih,zajedničkih zadataka finansijske funkcije svakog preduzeća jeste da se tako organizira
kako bi se što potpunije,svrsishodnije i efikasnije primjenjivala naučno-teoretska dostignuća iz
materije koja je predmet proučavanja poslovnih finansija.Finansijska funkcija jednog preduzeća bi svoj
uspjeh trebala da mjeri stepenom praktične realizacije tih naučnih proučavanja u svom
preduzeću.Preporučljivo je maximalno koristiti iskustva i dostignuća onih preduzeća koja su u primjeni
pojedinih pitanja teoretski razmatranih u poslovnim finansijama ostvarila pozitivne rezultate.

2.Konkretizirajte neke važnije poslove u preduzeću koji se u tržisno orjentiranom privrednom drustvu ne
mogu uspjesno obavljati bez posebno organizirane savremene finansijske funkcije.

Organizacija fin.funkcije mora da bude postavljena da maksimalno doprinosi ostvarivanju zadataka

fin.funkcije, s tim da ona mora da bude podređena i zavisna od strateških ciljeva preduzeća
definisanih u finansijskom planu preduzeća. Istovremeno, mora da bude prilagođena specifičnim
uslovima, racionalna, sposobna da se maksimalno brzo prilagodi novonastalim promjenama.Pitanje
njene fleksibilnosti možda je jedno od najbitnijih, posebno ako želimo, a treba da tome težimo, da se
suštinski koncept organizacije često ne mijenja, već da se fleksibilno prilagođava vremenu za koje se
odnosi. Postoje mnogi principi i osnovni o kojima se mora voditi računa pri koncepiranju jedne
suvremene organizacije fin.funkcije u preduzeću, pa i to da ona mora bitii značajan aktivan faktor
razvoja, uključujući maksimalno i dobre sposobnosti zaposlenih stručnih radnika. Proučavajući mnoge
slučajeve fin.funkcije u preduzećima, možemo konstatovati da se u preduzećima, neovisno od stepana
razvijenosti tržišnih uslova u kojima rade, poslovi fin.funkcije obavljaju:

-u principu, u organizaciji posebne fin.funkcije u preduzeću ili

- djelomično u organizaciji fin.funkcije, a djelomično u organizaciji drugih funkcija(računovodstvene f-

je ili organizaciji neke druge funkcije ili zajeno sa srodnim drugim funkcijama).

 Uvođenje strožih analiza i normativnih teorija, pripremanje kvalitetnijih osnova za finansijski

menadžment imovine
 Usmjeravanje kapitala
 Procjena preduzeća na cjelokupnom tržištu
 Organizacija internih analiza, posebno onih koje proučavaju iznalaženje optimalnih
kombinacija triju ključnih finansijskih odluka u preduzećuod kojih zavisi maksimiziranje
vrijednosti dioničarskog društva i to odluka o investiranju, odluka o finansiranju i odluka o
dividendama

3.Kada je opravdano uzeti pozajmljivanje tuđih sredstava.

Prilikom razmatranja odluke o pozamljenim sredstvima treba posebnu paznju posvetiti profitu koji ce
ocekuje od projekta-investicije za koji se planira pozajmiti fin, sredstva. Pozamljivanje sredstava je
opravdano ako ce se ostvariti veci profit od cijene koju treba platiti, tj. kada ce na pozamljeno
sredstvo doprinijeti povecanju NETO DOBITI na vlastita sredstva.Svakoj odluci o finansiranju
prethode odrđene stručne predradnje čiji je cilj stvaranje što kvalitetnije osnove za donošenje odluke
o finansiranju treba ima sljedeće:

1.podatke o utvrđenim potrebama za nedostajućim novčanim sredstvima ka što su:

- visina tih sredstava

-namjena sredstava,

-dinamika angažovanja,

-granični uslovi pod kojima se mogu upotrijebti ta nedostajuća sredstva

2.podatke o realno mogućim izvorima za finansiranje nedostajućih novčanih sredstava bez

uključivanja tzv. Internih izvora finansiranja

3. podatke o relnoj materijalnoj situaciji preduzeća

4.podatke o izvršenim analizama prihvatljivosti svake pojedinačne potencijalne ponude, kako se njeni
uslovi odražavaju na postojeće stanje.

4.Prednosti i nedostaci finansijskih kredita.

Novčani krediti se zovu još i bankarski, a i finansijski krediti. Njihova suštinska osobenost jeste da se
oni daju i vraćaju u novcu. Odobravaju se na period duži od jedne godine, a najčešće na period od 3-5
godina, uz kamatnu stopu koja je veća od kamatne stope koju plaća isti zajmoprimac istoj banci za istu
namjenu kada koristi kratkoročni kredit. Ovi krediti, premda su skuplji po osnovu veče kamatne stope
i izvjesne provizije, imaju prednosti u odnosu na druge u njihovoj fleksibilnosti.

Komercijalne kredite neki jos nazivaju i robnim kreditima,medjutim treba razlikovati te dvije vrste
kredita,Komercijalni krediti su oni krediti koji se zanivaju prodajom robe na kredit ili vrsenjem usluge
uz odgodjeno placanje,odgodjenu naplatu,daje se i uzima roba i usluge na kredit,s tim da se ovi krediti
obicno vracaju u novcu.Dobres strane ovih kredita su sto mogu djelimicno vracati i u robi,a lose strane
su sto mogu negativno djelovati na rad prodajne sluzbe i na afirmaciju proizvoda duznika na trzistu.

Finansijski krediti su krediti koji se daju i vracaju u novcu.Odobravaju sa na period duzi od jedne
godine,a najcesce se odobravaju na period od 3-5 godina,uz kamatnu stopu koja je veca od kamatne
stope koju placa isti zajmoprimac istoj banci za istu namjenu kada koristi kratkorocni kredit.Ovi
krediti,premda su skuplji po osnovu kamatne stope i izvjesne provizije,imaju prednost u odnosu na
druge u njihovoj fleksibilnosti.Ove kredite koriste najcesce mala preduzeca koja se nisu poslovno
afirmisala i koja tesko dolaze do novog kapitala.Vracanje ovih kredita kvartalno,ppolugodisnje i
godisnje.

5.Razlika između pojmova dugoročnog i kratkoročnog finansijskog menadžmenta.

U dugorocno fin.menadzment spadaju dugorocne investicijske odluke kao sto su npr. kapitalna
ulaganja (to mogu npr.biti investicioni fondovi), zatim planiranje kapitalnih ulaganja, da se prate
indexi profitabilnosti, da prati rizik...

Kratkorocni fin. menadzment zaduzen je za radni kapital, permamentno ulaganje u radni kapital,
financiranje bruto radnog kapitala, kratkorocni izvori, spontano finaciranje, kratkorocno osiguranje...

6.Uloga finansijskog menadžmenta na sektoru upravljanja tzv.neto obrtnim fondom,s posebnim osvrtom
na upravljanje na finansijsku stabilnost preduzeća i finansijsku politiku investiranja?

Planiranje neto obrtnog fonda, posebno njegovog minimalnog nivoa kao razlike između vrijednosti
obrtnih sredstava i kratkoročnih obaveza, predstvlja jedno od najbitnijih pitanja finansijskog
planiranja. Veoma je rasireno shvatanje da neto obrtni fond predstavlja indicator likvidnosti
preduzeca.Ovo proizilazi otuda sto problem odrzavanja likvidnosti nastaje kao posljedica
nesinhronizovanosti novcanih tokova,tj.primanja I izdavanja gotovine.pojedinacne pozicije obrtnih
sredstava imaju veoma razlicitu relativnu likvdnost,isto kao sto I kratkorocne obaveze imaju razlicite
rokove dospjelosti,te ih je veoma tesko I potpuno sinhronizovati.Neto obrtni fond izrazen apsolutnom
vrijednoscu u odredjenom ternutku,nema narocitog smisla.On dobija smisao samo preko reference
jednog odredjenog preduzeca,u odredjenom sektoru aktivnosti,sa odredjenim koeficijentom obrtnih
zalliha,potrazivanaj I zaliha.Ovo takodjer ukazuje na cinjenicu da s eproblem finansijske ravnoteze
razlikuje od slucaja do slucaja I da se njegovo rjesenje razllikuje od prethodnog preduzeca.Smatra se
ipak da se neke opce karakteristike mogu odrediti za preduzeca u istom sektoru aktivnosti,sto
omogucava poredjenje u odnosu na konkretno preduzece.Kako su poredjenja apsolutnog iznosa neto
obrtnog fonda nemoguca,predlazu se odredjeni relativni odnosi neto obrtnog fonda I relevantnih
velicina. Neto obrtni fond izrazava dio kapitala ciji je stepen dospjelosti slab i koji sluzi za finansiranje
elemenata aktiva ciji je stepen likvidnosti dosta visok. NOF je dio stalnih izvora koji je raspoloziv da
osigura pokrice potreba u posmatranom ciklusu preduzeca (NOF =zbir dugiorocnih izvora-vrijednost
neto imobilizacija). Neto obrtni fond je dio kvalitetnih izvora finansiranja kojima su finansirana obrtna
sredstva ili to je onaj dio obrtnih sredstava koja su finansirana trajnim i dugoročnim izvorima
finansiranja.

Sto je veci iznos obrtnih sredstava koja se finansiraju iz dugorocnih izvora, tj.sto je veci neto obrtni
fond,to su mogucnosti unovcenja nenovcanih obrtnih sredstava u gotovinu vece i priblizinije
potrebama placanja dospjelih obaveza koje su dugorocnijeg karaktera.Iz takvih postavki izvlaci se
zakljucak da veci obrni fond automatski obezbjedjuje srazmjerno visi stepen likvidnosti poslovanja
preduzeca. Kretanje nivoa neto obrtnog fonda i stepna likvidnosti obrtnih sredstava mogu biti
razliciti, u smislu da neto obrtni fond raste, a da se u isto vrijeme nivo likvidnosti obrtnih sredstava
smanjuje, kao i obrnuto.

7.U kojoj mjeri i kako koncipiranje finansijske politike preduzeća posebno po pitanju pripremanja odluka
o investiranju,odluka o finansiranju i dividendi,umjesnost,znanje i stručnost finansijskog menadžmenta
može maksimalno doprinjeti održavanju vrijednosti imovine preduzeća,njegove finansijske stabilnosti i
povećanja blagostanja dioničara.
Određeni autori ne pridaju značaj ovim odlukama. Oni smatraju da vrijednost preduzeća određuje
sposobnost njegove imovine da stvara zarade, odnosnu da tu vrijednost određuje politika ulaganja.
Odlukama o dividendi se reguliše koliko dugo se zadržava dividenda što se na indirktan način održava i
na odluke o ulaganju i odluke o finansiranju. Analize sadrže i podatke o prognozama za dvije-tri godine
o visini dividende, o distribuciji vjerovatnosti mogućih tokova novca i stanje novca, kao i procjene
kako nadoknaditi nedostatak sredstva u narednim godinama.Odluka o dividendi ima značajan uticaj
na rješavanje tokova tog novca i nedostaka novca. Visokim isplaćivanjem dividendi preduzeće vrši
vlastitu likvidaciju pa do onih da su dividende efikasno sredstvo za prenošenje viška sredstava od
preduzeća ka dioničarima. Stopa isplate dividendi, koja određuje iznose zarada koje se zadržavaju u
preduzeću , definiše se sa stanovištva maksimiziranja dioničareva bogastva. Ta stopa isplate dividende
je glavni aspekt ukupne politike dividende preduzeća, jer prioritetno utiče na vrijednost preduzeća.
Ostali faktori su stabilnost dividendi što utiće na privlačnost investitora, to su faktički isplate dodatnih
dionica dioničarima., ponovna kapitalizacija preduzeća. Interesantno je pomenuti neke postupke:

-Usitnjavanje dionica

-Postupak okrpnjavanja dionica

-Iskup dionica

DIVIDENDE-raspodjela korporacijske imovine dioničarima na temelju procentualnog učešća u

vlasništvu. Tipovi dividendi su:

- Redovne novčane dividende (4 puta godišnje u gotovini)

- Dioničke dividende (dodatne isplate dionica dioničarima)
Ekstra dividende (dodatne dividende)

- Specijalne dividende (isplate u jedinstvenim situacijama-nepredvidive)

- Likvidacijske dividende (u uslovima prestanka poslovanja)
POLITIKA DIVIDENDI-dugoročna strategija isplate, odnosno zadržavanja dobiti s ciljem reinvestiranja u
kompaniju. Mora da obezbjedi zadovoljenje interesa dioničara u pogledu iznosa isplaćenih dividendi,
stope rasta i cijene dionica, tj. osnovni cilj politike dividendi su:

• Rast isplata dividendi

• Cijena dionica

• Optimalan rast kompanije

9.Navedite moguće instrumente obezbjeđenja plačanja ,s posebnim osvrtom na one instrumente koji se
u nasim uslovima mogu realno primjenjivati.

Podjela posebnih sredstava obezbjedjenja moze se izvrsiti po razlicitm osnovama.Jedno te isto

sredstvo obezbjedjenje moze po svojim razlicitim osobinama biti ukljuceno u vise podjela.Prema
mjerilu pravnog osnova,sredstva obezbjedjenja se dijele na: zakonska(penali,zatezna kamata) i ona
zasnovana na pravnom poslu(ugovorna kazna i bankarska garancija).Sredstva obezbjedjenja se mogu
podijeliti prema tome da li povjerilac svoje potrazivanje iz sredstva obezbjedjena sopstvenim akcijom
(avans,zatezna kamatai jemstvo),djelovanjem posredstvom suda ali u povoljnim uslovima nego u
redovnom parnicnom postupku ili iskljucivo putem suda (hipoteka).Sredstva licnog obezbjedjenja
su:Jemstvo,Avans. Sredstva realnog obezbj.su:Zalog pokretnih stvari, Pravo zadrzanja, Zalog
nekretnina i- bankovne garancije. Bankarske garancije kao instrument obezbjedjenja placanja su
najznacajniji instrument u obezbjedjivanju potrazivanja. Nastale su daleke 1886 god. i pokazala su se
daleko efikasnije nego garancije drzave.

Sa ciljem da se zastitimo od cesto dugotrajnih nezivjesnosti i skupih sudskih postupaka ,

zakonovodstvo svih zemlaja su uvela posebna sredstva obezbjedjenja pravilnog izvrsavanja
ugovorenih obaveza duznika. Ta sredstva obezbjedjenja omogucavaju povjeriocu da on svoja prava
potrazivanja ostvaruje brze i jeftinije bilo neposredno u kontaktu sa duznikom ili posredstvom suda.

10.Objasnite značaj zavisnosti vezanosti sredstava od raspoloživih izvora sredstava i obrtno sa posebnim
osvrtom da ukupna vrijednost vezanih sredstava mora biti manja,odnosno u najgorem slučaju jednaka
ukupnoj vrijednosti raspoloživih izvora sredstava:

Sto je odnos manji, tj.sto je manje ucesce vlastitih izvora u ukpnim izvorima sredstava, to je likvidnost
preduzeca nestabilnije. Znaci potrebno nam je vece ucesce vlastitih sredstavava u ukupne izvore
sredstava da bi likvidnost preduzeca bila veca. U tom slucaju likvidnost je manje izlozena brojim
uticajima koji proizlaze iz angazovanja ostalih izvora sredstava. Bez poznavanja vremena vezanosti
sredstava i rocnosti ostalih izvora tesko je parcijalno cijeniti kakva ce biti likvidnost. Tu ocjenu je tim
teze dati bez potpunog poznavanja stepena razvijenosti i funkcionisanja trzista.

11.Objasnite sustinu finansijskih aspekata upravljanja gotovinom.

Gotov novac je jedna kategorija obrtnog kapitala, a zajedno sa zalihama, potrazivanjima od kupaca i
primljenim kratkorocnim vrijednosnim papirima ( cekovi, mjenice ) naplativim po dospijecu na strani
aktive i obavezama prema dobavljacima i izdatim kratkorocnim vrijednosnim papirima na strani
pasive , predstavljaju sest osnovnih kategorija obrtnog kapitala. Gotovina je obrtno sredstvo kojim se
pocinje poslovanje preduzeca, odrzava njegov kontinuitet i kojim se zavrsava to poslovanje, naplatom
prodatih proizvoda i usluga.Od gotovine direktno zavisi finansiranje novih ulaganja i odrzavanja
likvidnosti poslovanja preduzeca, dok rentabilnost dirktno zavisi od gotovineu smislu da se
privremeno slobodna gotovina ( neupotrebljena za finansiranje novih ulaganja i odrzavanje
likvidnosti ) upotrijebi za unosna uloganja ili da se drzi kao rezerva likvidnosti. Razlika izmedju
ukupnih primanja ostvarenih iz tekucih poslovanja i izdataka iz tog poslovanja predstavlja ostvarenu
gotovinu tekuceg poslovanja ,poznata pod imenom CASH FLOW. Elementi upravljanja gotovinom :

-planiranje priliva i odliva, iz kojeg cemo sagledati visak ili manjak gotovine u svakom periodu

-efikasnost upravljanja gotovinskim tokovima

-postojanje optimalnog nivoa gotovinskog salda koji ce rezultirati iz uskadjenih troskova odrzavanja
viska gotovine i rizika od nedostatka gotovine

-obim ulaganja neangazovanog novca u utrzive vrijednosne papire

Faktore od kojih zavisi nivo gotovog novca treba traziti prvenstveno u :

- potrebama iz tekuceg poslovanja

- potrebama vezanim za placanja po novim ulaganjima

- potrebama za izvrsavanjem vec stvorenih obaveza

- revaloriziranih deviznih sredstava , cekova i mjenica, te u spekulativnim razlozima

12. Upravljacke opcije is osnova investiranja?

Sustina ovog razmatranja se odnosi na aktivnosti koje su vezane za ponovo provjeravanje vec
donesenih investicionih odluka, tj. na permanentno pracenje svih bitnih okolnosti od koji ce zavisiti
efekat koji moze postici ta investicija na visinu trzisne vrijednosti preduzeca.Kontinuiranim pracenjem
svih relevantnih faktora, dolazi se do saznanja o potrebi mijenjanja i nemijenjanja vec donesene
investicione odlike. U donosenje odluka, npr. u opciji donosenja odluka o promijeni dijela ili cijelog
kapitala, jeste i sustina rizika upravljacke opcije. Osnovna generalna karakteristika suvremenog fin.
menadzmenta i jest njegova fleksibilnost, a ne zakovanost u vec donesene odluke. Ta fleksibilnost
mora se odnositi i primjenjivati i kada se radi o vec donesenim odlukama o investiranju, premada bi se
na prvi pogled moglo konstatovati da se odluke ne mijenjanju, her su to tz. kapitalne odluke za koje je
strano svako nakndadno mijenjanje. Takva miseljenja su vladala dugo dok se nije uvidjelo da nikad
nije kasno dopuniti, a ako treba, prvovremeno, i ponistiti vec donesene investicione odluke.Ta
fleksibilnost je veca, i posljedice manje, ukoliko preduzece ima vise investicionih opcija u realizaciji ili
realiziranih u konceptu jednog portfolija. Na osnovu pracenja i ponovog vrednovanja finansijskih
tokova priliva i odliva novca formira se jedna ili vise opcija za izmjenu prvobitnog investicionog
prijedloga ili projekta koji se vec nalazi u fazi realizacije. Neke od mogucih opcija mogu biti od
neznatnih dopuna do potpunog povlacenja kapitala, tj. do gasenja. Svrstajemo ih u tri grupe: opcija
prosirenja, opcija odgadjanja i opcija napustanja.

13. Znacaj savremene organizacije finans. informisanja, pored postojeceg racunovodstvenog

informisanja, u savremenom konceptu finsn. menadzmenta?

Suvremeno fin. informisanje mora da pruzi odgovornom rukovodiocu permanentno i dinamicne

informacije ne samo o stanju fin. sredstava i njihovih izvora vec i o bonitetu , solventnosti i likvidnosti
sadasnjih i buducih poslovnih partnera preduzeca. Suvremena teorija i metode koje se primjenjuju u
finansijskom poslovanju, u stvari u fin.upravljanju, teže da pruže što potpuniju naučnu osnovu za
donošenje racionalnih poslovno-finansijski odluka(tekući finansijski odluka i investicionih
odluka).Suvremeno shvatanje zadataka poslovnih finansija se sve više pomjera od tradicionalnog
shvatanja o obezbjeđivanju izvora finansiranja ka svatanju zasnovanom na alokativnoj funkciji
finansijskog upravljanja tj.na alokaciji ograničenih finansijskih izvora uz alternativne upotrebe
sredstava radi ostvarivanja cilja finansijske funkcije.Jedan od suštinskih,zajedničkih zadataka
finansijske funkcije svakog preduzeća jeste da se tako organizira kako bi se što potpunije,svrsishodnije
i efikasnije primjenjivala naučno-teoretska dostignuća iz materije koja je predmet proučavanja
poslovnih finansija.
14. Kada se realno može predvidjeti da nam kupci budu značajan izvor finansiranja.

Za poslovanje je najbitnija roba ili usluga kojs se pradaje-pruza na trzistu. Kupci nam onda mogu biti
kad prozivodino robu koje nema na trzistu ili deficitarnu robu. Robe koje nema na trzistu- monopol.
Deficitarna roba- roba koja je trazena na trzistu. I u oba slucaja mozemo traziti avans.

15. Zasto se daje prednost varijanti investicionog ulaganja koja omogucava stvaranje vece neto sadasnje
vrijednosti?

Metoda neto sadasnje vrijednosti

Cesto se ova metoda identificira sa internom stopom povrata.

Metoda neto sadasnje vrijednosti se pojavljuje i pod imenom metoda vrijednosti kapitala. Spada u
grupu metoda diskontiranih tokova novca.Razlikuje se od metode interne stope povrata po tome sto
se koristi tzv. trazenu stopu povrata. To je i odredjena zeljena stopa koja se postavlja kao minimalna
stopa ukamacivanja, tj. kao uslov koji treba da im jedan investicioni projekat koji namjerava biti
razmatran u selekciji.Znaci da svi oni projekti koji nemaju pozitivnu sadasnju vrijednost izmedju
diskontiranih tokova priliva i odliva novca ne mogu dobiti prolaznu ocjenu u selektiranju. Kada imamo
vise investicionih prijedloga s pozitivnom sadasnjom vrijednosti , tj. onih kod kojih su doskontirani
prilivi veci od diskontiranih izdataka, tada se daje prednost onom investicionom prijedlogu, onoj
varijanti koja ima najvecu sadasnju vrijednost.

16. Za uspjesno vođenje politike likvidnosti poslovanja da li je značajnije – vlasnička struktura izvora
sredstava ili ročna struktura izvora sredstava

Neophodno je dati obrazloženje svojim misljenjem.

Vlasnička struktura izvora sredstava je pitanje iznalaženja optimalne vlasničke strukture izvora
sredstava u smislu utvrđivanja odnosa između vlastitih i pozajmljenih izvora sredstava. Na prvi
pogled, taj problem ne treba posebno ni aktuelizirati, jer se bez dilema treba odlučiti za politiku
maksimiranja tog odnosa u korist vlastitih izvora sredstava, međutim, pozajmljivanje je praktično
neophodno u poslovanju, i to angažovanje je u datim situacijama finansijski opravdano jer pozitivno
utiče na stvaranje većeg neto dobitka. Upravo ta okolnost, tj. izloženost preduzeća riziku u
ostvarivanju predviđenog neto dobitka, kao prinosa na vlastita poslovna sredstva, inicirala je
iznalaženje odgovarajućih metoda za mjerenje i kvantitativno iznalaženje tog rizika.

Ročna struktura izvora sredstava je jedan od parcijalnih zadataka finansijske funkcije u sklopu
utvrđivanja optimalne strukture izvora sredstava kao ciljnog zajedničkog zadatka. Poseban problem u
tome se potencira kada je u pitanju utvrđivanje visine kratkoročnih sredstava. Okolnost da se poslovi
odvijaju dobro s jedne strane, i okolnost da se relativno lako dolazi do kratkoročnih pozajmica
(kredita), pothranjuju nedovoljno promišljene ambicije za ulazak u još veću ekspanzivu poslovanja. To
su suštinski razlozi što smatramo da je bitno potencirati zadatke finansijske funkcije u limitiranju
korištenja kratkoročnih izvora sredstava. Okolnost da je korištenje dugoročnih sredstava (ovdje
mislimo na obrtne namjene) u najvećem broju slučajeva diktirano izvan preduzeća, samo činjenicom
da je to takvih izvora i teže doći, čini pitanje još težim. Prekomjerno angažovanje dugoročnih izvora,
ako se do istih ipak dođe, neće prouzrokovati tako ozbiljne probleme, kao što su problemi kada se
prekomjerno angažuju kratkoročni izvori sredstava. Postoje određeni načini, više kao pokušaji da se
utvrde približno optimalni iznosi kratkoročnih i dugoročnih izvora sredstava.

17. Kako se dobije povrat na vlastiti kapital i koja je ključna opasnost od nekontrolisanog usmjeravanja
privrednog subjekta na povečanje pozajmljenog kapitala kao finansijke poluge za povečanje neto dobiti
preduzeća.

Finansijska se poluga upotrebljava u nadi da će se povečati prinos običnim dioničarima.Kaže se da je

povoljna ili pozitivna poluga koristi onda kad preduzeće rabi sredstva koja je dobilo uz fiksni
trošak(sredstva dobivena izdavanjem duga uz fiksni kamatnjak ili povlaštenih dionica uz konstantnu
dividendnu stopu)kako bi se zaradilo više nego što su plačeni fiksni troškovi finansiranja.Sva dobit
koja ostane nakon podmirenja fiksnih troškova financiranja tada pripada običnim
dioničarima.Nepovoljna ili negativna poluga javlja se onda kada preduzeće ne zaradi toliko koliko su
njegovi fiksni troškovi financiranja.Prednost financijske poluge ocjenjuje se efektom koju ona ima na
zaradu po dionici običnih dioničara.Zapravo financijska poluga druga faza u dvofaznom procesu
povećanja profita.U prvoj fazi poslovna poluga povećava efekt promjena u prihodu od prodaje na
promijene u poslovnom profitu.U drugoj fazi,financijski menadžer ima mogučnost upotrebe
financijske poluge kako bi dalje povečao efekt proizašle promijene u poslovnom profitu na promijene
u zaradi po dionici.

18. Finansijske informacije i njihov značaj za finansijski menadžment i u čemu je sustinska razlika izmedu
njih i tzv. Računovodstvenih informacija.

Posebno značajne finansijske informacije

-potrebama i izvorima finansijskih sredstava

-prilivu i odlivu novčanih sredstava i ukupnih poslovnih sredstava

-finansijskim plasmanima

-stanju depozitnih računa i hartija od vrijednosti

-finansijskoj stabilnosti preduzeća

Računovodstvene informacije zadovoljavaju sljedeće zahtijeve

a) da budu pravovremeno pripremljene

b) da budu razumljive za korisnika tih informacija

c) da budu distribuirane na odgovarajuca mjesta u organizacionoj strukturi na kojima se nalaze

korisnici tih infomacija.

- Racunovodstvene informacije se razlikuju od drugih vrsta informacija prema zadacima i metodama

njihovog prikupljanja,obrade i distribuiranja.
19. Elementi upravljanja kratkoročnim kreditima.

-visina kamatne stope na tržištu novca

-brojnosti obraćuna kamata

-koja se kamatna stopa primjenjuje

-načina obračuna kamata(anticipativna,dekurzivan)

-stabilnost finansijskih kretanja u drustvu(inflacija)

-posebnih uslovabkoje traže kreditori(držanje depozita)

-način obezbjeđenja povrata uloženih sredstava(vrste osiguranja)

-mogućnosti i uslova obnove kratkoročnog kredita(refinansiranje)

-uslova korištenja odobrenog kratkoročnog kredita

-načina povrata odobrenih kredita(glavnice i kamata)

-uslova obezbjeđenja povrata uloženih sredstava iz osiguranih kredita(promisori note,akceptne

mjenice,avalne mjenice,garancije,super garancije,vrste kolaterala)

-visina provizije i dr.sličnih izdataka mimo kamata

20. Specifičnosti i razlike između:

-predmeta poslovnih finansija i finansijskog menadžmenta

Finansijski menadžment brine se o stjecanju,financiranju i upravljanju imovinom,imajući na umu

osnovni cilj poslovanja.Zbog toga se funkcija odlučivanja financijskog menadžmenta može razdijeliti
na tri glavna područja:investiranje,financiranje i odluke o upravljanju imovinom.

Poslovne finansije predstavljaju cijelinu koju,u osnovi,karakteriziraju aktivnosti koje su vezane za

privređivanje s novčanim sredstvima i regulisanje finansijskih odnosa.

Poslovne finansije su kao finansijski menadžmet u praksi,ili dalja razrada poslovnih finansija u smislu
potpunije proučavanja najsuvremenijih i najsloženijih metoda koje se prvenstveno odnose na
finansijski menadžment,suvremeno upravljanje sredstvima,izvorima i poslovno-finansijskim
transakcijama.

-računovodstvenih i finansijskih informacija

Posebno značajne finansijske informacije

-potrebama i izvorima finansijskih sredstava

-prilivu i odlivu novčanih sredstava i ukupnih poslovnih sredstava

-finansijskim plasmanima
-stanju depozitnih računa i hartija od vrijednosti

-finansijskoj stabilnosti preduzeća

Računovodstvene informacije zadovoljavaju sljedeće zahtijeve

a) da budu pravovremeno pripremljene

b) da budu razumljive za korisnika tih informacija
c) da budu distribuirane na odgovarajuca mjesta u
organizacionoj strukturi na kojima se nalaze korisnici tih
infomacija.
- Racunovodstvene informacije se razlikuju od drugih vrsta informacija prema zadacima i
metodama njihovog prikupljanja, obrade i distribuiranja.
-novčanih tokova po osnovu njihovog nastanka

- gotovinske tokove iz poslovnih aktivnosti: *prilivi (naplata za gotovinu prodatih proizvoda, robe ili
izvršenih usluga; naplata za prodaju kupcima;drugi primici po osnovu neposrednih
prihoda)*odlivi(isplata za gotovinu kupljenog materijala i usluga, isplata obaveza dobavljačima
materijala i usluga, isplata plata, plaćanje dadžbina, drugi izdaci po osnovu neposrednih rashoda)
- gotovinske tokove po osnovu kapitalnih ulaganja:*prilivi(naplata iz prodaje stalnih sredstava,
naplata iz prodaje obveznica i dionica koje su imale karakter kapitalnih ulaganja)*odlivi(izdaci
isplata na nabavke stalnih sredstava,isplata za kupovinu dionica i obveznica koje imaju karakter
kapitalnih ulaganja)
- gotovinski tokovi iz finansijske aktivnosti:*prilivi(iz primljenih dugoročnih zajmova u obliku
gotovine, iz primljenih kratkoročnih zajmova u obliku gotovine, iz prodaje običnih i
preferencijalnih dionica,iz prodaje obveznica)*odlivi(ispalta glavnice za dugoročne
zajmove,otplata kratkoročnih zajmova,plaćanje dividendi)
-likvidnosti poslovanja,solventnosti i zaduženosti

Likvidnost je sposobnost preduzeća da podmiri kratkoročne obaveze svojom kratkoročnom imovinom,

tj obrtnim sredstvima (imamo dvije vrste: tekuću i ubrzanu likvidnost). Likvidnost sredstava je
sposobnost da se odgovori obavezama do određenog datuma.

Solventnost preduzeća pretpostavlja njegovo stanje kada ono uredno izvršava svoje dospjele obaveze,
to je platežna sposobnost preduzeća, sposobnost preduzeća da sa raspoloživim novčanim sredstvima
podmiruje svoje obaveze plaćanja u rokovima njihovog dospjeća.

Zaduženost je pojam koji je vrlo blizak pojmu insolventnosti, možemo je tretirati kao odnos između
tržišne vrijendnosti ukupnih dugova na dan utvrđivanja te zaduženosti i tržišne vrijednosti imovine.

-finansijskih rizika i ostalih rizika

Finansijski rizici predstavljaju jednu posebnu aktuelnu grupaciju rizika s kojima se privredni subjekti
susreću u svakodnevnom poslovanju:-Sistemski i nesistemski R-R obezbjeđivanja likvidnih sredstava-R
obaveza-R likvidnosti poslovanja-R ostvarenja profita-R naplate potreživanja-R u bankarskom
poslovanju-R u poslovima osiguranja-R poslovanja u inostranstvu-R transfera-Tržišni R-R iz
neusklađenih tokova novca-R u ostvarivanju negativnih finansijskih rezultata-Kvantifikacijski R-
Inherentni R-Kontrolni R-R neotkrivanja-Alfa R-Beta R

Rizici finansiranja predstavljaju utrvđivanje nedostajućih novačanih sredstava, njihovo pribavljanje,

usmjeravanje i postizanje što većeg povrata tih uloženih sredstava. U ove rizike spadaju:

- Rizici finansiranja iz osnova utvrđivanja nedostajućih novčanih sredstava

- Rizici finansiranja iz osnova pribavljanja nedostajućih novčanih sredstava
- Rizici finansiranja iz osnova investiranja
- Rizici iz osnova povrata uloženih sredstava i prava vezanih za ta ulaganja
-žiro i tekučeg računa

Tekući račun je poslovni račun za obavljanje gotovinskih i negotovinskih uplata i isplata na osnovu
raspoloživih sredstava na računu. Sam akt otvaranje tekućeg računa vezan je za odobravanje kredita
kao i daljnje poslovanje po tom računu. Klijent kojem je odobren kredit, može da podiže s tog računa i
vrši plaćanja do iznosa odobrenog kredita, a ne više bez znanja banke kod koje je otvoren tekući
račun. Ukoliko ima dogovr sa bankom da se može zadužiti i više od odobrenog kredita, tada se javlja
tzv. crveni saldo, koji je taj komitent dužan u najkraćem roku likvidirati. Poslovanje preko tekućeg
računa uz korištenje kredita u savremenom poslovanju pokazuje mnoge prednosti, što je posebno
bitno za održavanje tekuće likvidnosti, jer preduzeće neiskorišteni maksimum do odobrenog kredita
može smatrati kao neku vrstu svoje likvidne rezerve. S obzirom na činjenicu da su to neiskorištena
sredstva, na njih se ne plaća kamata, što stvara izuzetnu pogodnost preduzeću i u vođenju politike
rentabilnosti, jer ima likvidna sredstva na raspolaganju na koja ne plaća kamatu. Može se zaključiti da
banka sama odlučuje kome će odobriti kredit po tekućem računu, a time i kome će otvoriti tekući
račun, jer se ovaj račun i otvara na bazi odobreog kredita banke.

Žiro račun ne otvara banka komitentu, već komitent kod banke na osnovu svog uloga, svakako ne u
bukvalnom smislu. Žiro račun mora uvijek biti pozivitan, ne može se s tog računa platiti više nego što
ima sredstava. Po pravilu, na žiro računu su sredstva za obavljanje platnog prometa bezgotovinskim
plaćanjem, tj. prenošenjem novca s računa na račun bez upotrebe gotovog novca. Kamata po ovim
računima za preduzeća je simbolična, jer banka nije ni zainteresirana za veću kamatu, s obzirom na
veliku neizvjesnost stanja sredstava na žiro računu. S obzirom da po žiro računu banke mogu biti samo
dužnici, to je neuobičajeno da se odobravaju krediti po žiro računima.

-Objasnite sustinsku razili izmedju komercijalnih i robnih kredita?

Razlika izmedju komercijalnih i robnih kredita ogleda se u tome sto se komercijalni krediti zasnivaju
rodajom robe i usluga na kredit odredjenog proizvodjaca,dok se robni krediti zasnivaju prodajom robe
i usluga neodredjenog proizvodjaca. Robni krediti za razliku od komercijalnih kredita koji znace
kupovinu I prodaju robe na kredit odredjenog proizvodjaca,robin krediti predstavljaju uzimanje
kredita za kupovinu robe bez uslovljavanja proizvodjaca robe,odnosno davanja kredita za
neodredjenog proizvodjaca.

21. Kod planiranja potrebnih obrtnih sredstava primjenjuje se više metoda. Šta je zajedničko gotovo za
sve te metode – da li je to cijena koštanja (CK) ili prodajna cijena (PC) ?

Cijena koštanja
22. Uz kakvu realnu pretpostavku se moze pravdati odstupanje od uobicajnog poslovnog pravila da se
vrsi prodaja one imovine koja nosi manje prinose npr. dionice, da se prodaju dionice koje trenutno
dobro kotirajui a ne dionice koje imaju mali prinos?

Veoma niska cijena akcija izgleda atraktivna za odredene privatne investitore,jer misle da niza cijena
ima veci obim rasta nego vece cijene. Fritzemeiera 1936. godine je primijetio da niže cijene dionica su
bile više nestabilne nego više cijene dionica. I na špekulativnom tržištu niže cijene dionica imaju
tendenciju da idu nagore relativno više nego više cijene dionica. One ne mogu da izgube njihov
superioran prinos u recesiji koja će uslijediti. Niže cijene dionica nude veću perspektivu za špekulativni
profit, i u slučaju da dvije dionice nude jednake profite niža cijena akcija će biti kupljena.Možemo li
pretpostaviti zašto niže cijene dionica imaju veću vrijednost? Prvo, niže cijene dionica biće u principu
akcije sa malim prinosom i razlozi da male dionice imaju veću vrijednost se pripisuje također nižoj
cijeni . Drugo, niža cijena dionice je vjerovatno likvidnija nego dionice sa malim prinosom, i ako su
investitori vjerovatno likvidni što će biti garancija stope premije. Treće, niže cijene dionica imaće
zapostavljene dionice.

23. Da li visina neto obrtnog fonda može biti indikator finansijske ravnoteže?Predhodno objasnite šta se
podrazumijeva pod neto obrtnim fondom.

Neto obrtni fond je razlika između kratkoročnih obaveza i ukupnih obrtnih sredstava. Viši iznos neto
obrtnog fonda može biti indikator finansijske ravnoteže i stabilnosti jer proizilazi iz činjenice da
preduzeće vodi uspješnu politiku ročne strukture izvora sredstava, jer je teško upravljati kapitalom
ako se finansira iz kratkoročnih izvora.

24. Kada se određuje minimalan procenat držanja gotovine kao horizontalnog pravila finansiranja i šta je
svrha tog utrđivanja i na što se taj procenat primnjenjuje?

Odnos gotovine i kratkoročnih obaveza se sastoji u tome da se mora izvršiti norminiranje minimalnog
iznosa gotovine u odnosu na vrijednost kratkoročnih obaveza koji bi obezbjeđivao likvidnost.
Opravdanost primjene ovog pravila moguće je naći samo onda ako se normativ utvrđuje na bazi
iskustva i proučavanja u konkretnom preduzeću.

25. Dobre i loše strane kratkoročnih kredita i elementi upravljanja kratkoročnim kreditima.

Prednosti kratkoročnih kredita:

-finansiranje se vrši prema stvarnim potrebama

-to su krediti koji se uzimaju relativno na kratak rok u kojem se obično neće desiti krupne promjene

-dobivanje kratkoročnih kredita je lakše i brzo ostvarljivo

-dokaze o opravdanosti uzimanja kratkoročnih kredita najbolje rade zaposleni iz preduzeća

-praktično se često izbjegava obračun kamate na kamatu, jer su periodi povrata često kraći od perioda
obračuna kamata

-putem određene vrste kratkoročnih kredita, npr revolving kredita, mogu se uspješno rješavati i mnogi
problemi dugogodišnjeg finansiranja

-ne prijeti opsanost od bilo kakve značajne neizvjesnosti da ugovorena visina kredita neće biti
neiskorištena u dužem periodu

-posljedica pogrešno uloženih sredstava se mogu lakše uočii i opravovremeno ublažiti bez većih šteta i
gubitaka

-u slučaju neugovaranja realne kamate i pojavljivanja inflacije, preduzeće može postići tzv inflatorni
dobitak

-lakše je obezbjediti pokriće za povrat pozajmljenih sredstava, jer se šesto pokriće nalazi u
kreditiranom poslu

-ti krediti se u cjelosti daju na korištenje, a manje u tranšama

-dinamika njihovog korištenja i vraćanja može se maksimalno prilagoditiuslovima finansirane namjene

-ovi krediti su manje podložni gubitku supstance

-potencijale za kratkoročne kredite je mnogo lakse obezbjediti

Nedostaci kratkoročnih kredita:

-nepoznati su kamatni troškovi

-kraći rok otplate dovodi do povečanja rizika mogućnosti vraćanja kredita

-kamate po kratkoročnim kreditima fluktuiraju mnogo više nego kamate po dugoročnim kreditima

-ogroman broj i atraktivnih potreba za kreditiranjem ostaje bespredmetan

-karatak period na koji su oni dati primoravaju korisnika da bude posebno pažljiv u determiniranju
dinamike njihovog korištenja

-frekventnost javljanja potreba, korištenja i vraćanja ovih kredita opterećuje vremenski radni fond u
preduzeću

-povrat uloženih sredstava po ovim kreditima nije uvijek vezan za ostvarivanje realizacije određenog
posla, već je ponekad isključivo vezan za vremenski termin koji često može biti poguban za preduzeće

-finansiranje iz kratkoročnih izvora je urgentno i ne dozvoljava izradu alternativnih rješenja

kratkoročni krediti su zbog svoje jednostavnosti daleko traženiji i rizičniji. Često preduzeća zbog toga
dolaze u nelikvidnu situaciju.

26. Zašto se odbacuju sve varijante namjeravanog investiranja koje su obračunate po tzv savremenoj
diskontnoj metodi *neto sadašnje vrijednosti* a čija je konačna sadašnja vrijednost negativna.
Metoda neto sadašnje vrijednosti se pojavljuje i pod imenom metoda vrijednosti kapitala. Spada u
grupu metoda diskontiranih tokova novca. To je i određena željena stopa koja se postavlja kao
mimimalma stopa ukamaćivanja, tj kao uslov koji treba da ima jedan investicioni projekat koji
namjerava biti razmatran u selekciji. Znači da svi oni projekti koji nemaju pozitivnu sadašnju
vrijednost između diskontiranih tokova priliva i odliva novca ne mogu dobiti prolaznu ocjenu u
selektiranju. Kada imamo više investicionih prijedloga s pozitivnom sadašnjom vrijednošću, tj onih kod
kojih su diskontirani prilivi veći od diskontiranih izdataka, tada se daje prednost onom investicionom
prijedlogu, onoj varijanti koja ima najveću sadašnju vrijednost.

27.Zavisi li visina neto sadašnje vrijednosti namjeravanog investiranja od visine kamatne stope i zašto se
daje prednost onoj vatijanti investiranja koja predviđa veću neto sadašnju vrijednost.

Da, zavisi. Investicijski projekat koji nema pozitivnu sadašnju vrijednost između diskontovanih priliva i
odliva novca ne može dobiti prolaznu ocjenu. Kada imamo više investicionih prijedloga s pozitivnom
sadašnjom vrijednošću, tj onih kod kojih su diskontirani prilivi veći od diskontiranih izdataka, tada se
daje prednost onom investicionom prijedlogu koji ima najveću sadašnju vrijednost.

28. Šta je to optimalna struktura kapitala i kako se ona utvrđuje

Optimalna konstrukcija finansiranja je ona kombinacija izvora sredstava pri kojoj se osigurava
najjeftinije finansiranje, a da se pri tom ne dovodi u pitanje uredno izmirenje dospjelih finansijskih
obaveza, sigurnost i stabilnost poslovanja, te finans. pretpostvake za stalan razvoj preduzeća.

Postoje određena pravila pri nastojanju da se uspostavi optimalna struktura kapitala:

Prije angažovanja dopunskih sredstava za finansiranje, preduzeće treba pažljivo razmotriti

racionalnost korištenja postojećih sredstava i mogućnost da se nova sredstva efikasno upotrijebe;

Planiranju i angažovanju dopunskih sredstava treba pristupiti dinamično i pazeći o sadašnjem i

budućem finans. kapacitetu preduzeća;

Pri finansiranju treba se pridržavati pravila da se dugor. ulaganja finansiraju iz dugor. izvora sredstava,
ako ne postoji apsolutna izvjesnost u pogledu mogućnosti konverzije nekog kratkor. izvora sredstava u
dugoročni;

Ne smije se prekoračiti onaj stepen zaduženosti koji ugrožava samostalnost odlučivanja, likvidnost i
kreditna sposobnost datog preduzeća,

Kod finansiranja rizičnih poslova treba se oslanjati na vlastite izvore sredstava,

Moraju se stalno pratiti tekuća i procjenjivati buduća privredna kretanja, kako bi se mogle
pravovremeno poduzeti mjere prilagođavanja nastaloj situaciji;

Osigurati finasniranje u što većim tranšama,

Pri određivanju optimalnog stepena zaduženosti treba se u granicama sigurnosti koristiti
insrumentom finans. poluge , uzimajući u obzir i efekat oporezivanja i stepena nestabilnosti na realnu
cijenu duga.

29. Zašto se upravljanje potraživanjima i obavezama nejčešće tretira kao upravljanje kupcima, odnosno
upravljanje dobavljačima, a ne kao uporavljanje novčanim sredstvima?

Upravljanje potraživanjima i obavezama se postiže kroz upravljanje kupcima (naplata potraživanja) i

upravljanje dobavljačima (izmirenej obaveza). Nastoji se obezbjediti ravnoteža između ove dvije
kategorije kako bi potraživanja kao izvor finansiranja bila dovoljna za izmirenje kratkoročnih obaveza.

30. Razlika između bankarskih i nebankarskih organizacija.

Bankarske organizacije učestvuju u kreiranju novca i kredita i obavljanju platnog prometa. U ovu
grupu spadaju i bankarstvo koje ne učestvuje u stvaranju novca niti u platnom prometu, a to je ono
bankarstvo koje daje podršku izvozu opreme, refinansira i struktuira razvoj.

U nebankarske institucije spadaju one finansijke institucije koje ne ispunjavaju bitne uslove koje
zahtijeva profesionalno bankarstvo po osnovu posredovanja u prometu novčanih kredita, tj
prikupljanjem i distribucijom najčešće pozajmljenih novčanih fondova. Ovdje spadaju: osiguravajući
zavodi, poštanske štedionice, štedionice, štedno-kreditne zadruge, štedne kase, fondovi za uzajamno
samofinansiranje svojih članova, investiciona društva, poljoprivredne zedruge..

31. Definišite značaj razlikovanja razlikovanja internih i vlastitih izvora finansirannja kao i razliku između
dugoročnih i trajnih izvora finansiranja za finansisjki menadžment.

Vlastiti izvori sredstava – ne stvaraju obavezu njihovog vraćanja drugom privrednom subjektu

Interni izvori sredstava – potiču iz preduzeće i njegovog poslovanja

Dugoročni izvori fiansiranja – privremeno oslobođena novčana sredstva iz osnova amortizacije,

dugoročna rezervisanja

Trajni izvori finansiranja – dioničarski kapital, akomulirana neto dobit, kapitalni ili emisioni dobitak,
trajni ulozi trećih lica, inokosni kapital.

32. Preduzće je dobilo kredit od 500.000 KM uz 15% godišnje kamate i uz obavezno držanje beskamatnih
depozita od 40.000 KM. Koliko će to preduzeće imati na raspolaganju sredstava i kolika je stvarna
kamatna stopa tog zaduženja?

Na kredit od 500.000 KM kamat iznosi 75.000 KM (500.000 X 15%). Ovo pozajmljivanje je koštalo
preduzeće 75.000 KM. Preduzeće ima na raspolaganju 460.000 KM (500.000 – 40.000). Stvarna kamata
iznosi:
75.000 X 100 = 16.30%

460.000

33. Preduzeće ima obavezu od 350.000 KM. Pretpostavlja se da je kamatna stopa na oročavanje 7,5% i
da je vrijeme kredita 1 godina.

Preduzeće za izmirenje iste ima na raspolaganju slijedeće mogućnosti:

a) da uzme kredit uz 8% anticipativne kamate

da bi platili obavezu od 350.000 dobavljacu, moramo se zadužiti više jer se anticipativna kamata
odbija odmah po dobijanju kredita. Pretpostavimo da je realno da se zadužimo 385.000.

385.000 – 8% (28.000) = 354.200

Izgubljena dobit koju smo mogli imati na iznos plaćene kamate 28.000 X 7,5% = 2.100 Pošto odmah
moramo platiti dobavljaču, 354.200 – 350.000 = 4.200

Ako ovaj preostali dio oročimo, 4.200 + 7,5% = 4.515

Ova varijanta nas košta: 385.000 + 2.100 – 4.515 = 382.585

b) da se zaduži u banci uz 7,5 % dekurzivno i obavezno držanje 20.000 beskamatnog

depozita

ovdje imamo trošak po dva osnova:

350.000 X 7,5 % (dekurzivne kamate) = 26.250

20.000 X 7,5% (za oročena sredstva) = 1.500

Ova varijanta nas košta: 350.000 + 26.250 + 1.500 = 377.750

c) da cijeli iznos plati u gotovu uz 3% kasa skonta

350.000 – 3% (10.500) = 339.500 iznos koji se treba platiti

Ako bi ovaj iznos oročili na godinu dana 339.500 X 7,5% = 25.462,50

Ova varijanta nas košta: 350.000 – 10.500 + 25.462,50 = 364.962,50

 d) da se proda vrijednosni papir s kojim raspolaže na iznos od 800.000 koji nosi 9%
kamate

prodaja vrijednosnog papira 800.000 X 9% = 72.000

Ova varijanta nas košta: 350.000 + 72.000 = 422.000

FINANSIJSKI MENADŽMENT

1. Finansijsko planiranje-definicija?

Finansijsko planiranje preduzeća podrazumijeva konkretizaciju usklađenih tokova uplata i isplata u

datom periodu, koja će obezbjeđivati ostvarivanje planiranog obima poslovanja, željeni rentabilitet,
stanje rizika i mogućnost finansiranja.

2. Ciljevi finansijskog planiranja?

a) Optimalne dobiti definisane i kao maksimalni povratuloženih sredstava, u stvari, povećanje tržišne
cijene preduzeća.

b) održavanje zadovoljavajuće likvidnosti preduzeća.

3. Podloge za donošenje finansijskih odluka?

- Planski bilans uspjeha

- Planski bilans stanja

- Analiza tokova finansijskog poslovanja

- Finansijske ocjene efikasnosti investicionog ulaganja

- Latentne opasnosti u planiranju izbora metode za ocjenu efikasnosti investicija

- Latentne opasnosti zbog nerealnog planiranja finansijskih odluka

- Očekivani finansijski rizik i finansijski leveridž

- Planiranje konkretnih investicionih odluka

- Planiranje dugoročnih ulaganja i dugoročnih izvora

- Planiranje dugoročnih ulaganja u finansijskom i robnom obliku

- Planiranje optimalnih dugoročnih izvora sredstava

- Planiranje optimalnih dugoročnih izvora sredstava

- Planiranje kratkoročnih ulaganja i kratkoročnih izvora sredstava

- Planiranje finansijskih tokova

- Planiranje priliva i odliva gotovine

- Funkcije finansijskog planiranja

- Metodologija finansijskog planiranja

- Vrste finansijskih planova

4. Planski bilans uspjeha?

Planski bilans uspjeha sastavlja se kao godišnji plan. Služi za utvrđivanje poslovnih rezultata krajem
odgovarajućeg perioda, a to su najčešće stanja na kraju godine, koja su statička stanja. U planskom
bilansu uspjeha se utvrđuju i rizici, koji se obično javljaju pri ostvarivanju neto dobitka.

5. Planski bilans stanja?

U ovom bilansu se predviđa optimalna, vertikalna i horizontalna struktura i sredstva i izvori na kraju
planskog perioda.

Ulaganja u dugoročno vezana sredstva:

- osnovna sredstva
- obrtna sredstva
- dugoročni finansijski plasmani
- dugoročni robni plasmani
- sanacione namjene
- kupovina dionica
- kupovina ostalih dugoročnih vrijednosnih papira
- fortferting potraživanja

Ulaganja u kratkoročno vezana sredstava:

- gotovina
- kratkoročni vrijednosni papiri
- zalihe
- potraživanja od kupaca
- kratkoročni plasmani
 - faktoring potraživanja

Planiranje dugoročno raspoloživih izvora sredstava iz:

- amortizacije, raspodjele neto dobitka

- namjeravanog emitovanja dionica
- konverzija kratkoročnih izvora u dugoročne
- obezbjeđenje avansa od kupaca
- donacije
- dugoročnih rezervacija

Planiranje kratkoročnih raspoloživih izvora sredstava iz:

- autonomnih izvora
- kratkoročnih kredita
- dobivenih avansa od kupaca
- obaveza prema radnicima
- pasivnih vremenskih razgraničenja

6. Rezultati analiza tokova finansijskog poslovanja preduzeća?

Kroz poslovnu cirkulaciju gotovine održava se finasijska snaga preduzeća. Za finansijsko planiranje je
interesantno analiziranje poslovnih, finansijskih i novčanih tokova, jer se očekuje da se na bazi istog
definiše razvojni put pojedinih tokova u prošlosti, kako bi se došlo do bitnih prognoziranja tih tokova u
budućnosti.

7. Latentne opasnosti u neadekvatno planiranom izboru metoda za ocjenu efikasnosti investiranja?

Finansijske odluke vezane za likvidnost preduzeća:

- utvrđivanje visine gotovine kao minimalne rezerve

- određivanje visine gotovine koja će se privremeno usmjeravati na kupovinu kratkoročnih utrživih
vrijednosnih papira
- prodaja vrijednosnih papira na finansijskom tržištu
- reeskont određenih vrijednosnih papira
- prodaja nefunkcionalnih osnovnih sredstava
- ulaganja u druga preduzeća
- otpis potraživanja
- davanja kasa-skonta
- osiguranje potraživanja
- uvođenje posebnih zateznih kamata
- konverzija valuta
- smanjenje dugoročnih plasmana
- smanjenje dugoročnih zaduživanja
Latentna opasnost je u neobuhvatnosti pojedinih finansijskih odluka u planiranju ili pogrešnoj
interpretaciji u planu.

8. Planiranje finansijskog leveridža?

Planiranje finansijskog leveridža treba da se zasniva na razradi opredjeljenja definisanih u zadacima

finansijske funkcije. Rizik ostvarivanja prinosa na ukupno uložena sredstva je poslovni rizik koji nastaje
zbog toga što se nakon ulaganja kapitala pojavljuju, pojavljuju fiksni troškovi, neovisno od stepena
korištenja uloženog kapitala, i on je vezan za strukturu aktive, tj. za investiranje.

9. Planiranje investicionih odluka?

Finansijska funkcija ovo pitanje mora da posmatra prvenstveno sa aspekta:

- finansijske ocjene efikasnosti namjeravanog investicionog ulaganja

- rizika takvih dugoročnih ulaganja, posebno na finansijsku snagu preduzeća
Od donesenih investicionih odluka će zavisiti i finansijska stabilnost preduzeća, a time u krajnjoj liniji i
ukupna tržišna cijena preduzeća.

10. Testiranje rizičnih investicija simulacijama?

Testiranje po simulacionom modelu razmatra:

- analizu tržišta (veličina tržišta, prodajne cijene, stopu rasta rtžišta ...)
- analizu investicijskih troškova
- analizu ostalih troškova ( obrtnih troškova, fiksnih troškova)

11. Planiranje ostalih finansijskih odluka?

Lepeza finansijskih odluka se kreće od donošenja odluke o osnivanju preduzeća i ulaganje u početni
kapitak, do donošenja o sanaciji i prestanku rada preduzeća. Suštinsku osnovu za planiranje ovih odluka
daje planski bilans uspjeha i planski bilans stanja, a za određena posebna predviđanja često se
prikupljaju finansijske informacije, bilo iz preduzeća ili van njega.

12. Planiranje dugoročnih ulaganja i dugoročnih izvora?

Tražnja je limitirajuća tačka planiranja potrebnih finansijskih sredstava i njihovih izvora, te se izrađuju
adekvatni planovi: planovi prodaje za određeni prihod, planovi proizvodnje i zaliha, planovi troškova,
proizvodnje i nabavke. Ovi planovi su za finansijsko planiranje interesantni više u sklopu šireg
posmatranja planiranja, više interesiraju ishodi takvih planova na prilive i odlive novca.

13. Planiranje dugoročnih ulaganja?

Planiranje dugoročnih ulaganja obuhvata sva ona ulaganja koja imaju karakter dugoročnog vezivanja u
trajanju preko jedne godine. U dugoročno vezana sredstva spadala bi prvenstveno: osnovna sredstva,
trajna obrtna sredstva i dugoročni finansijski plasmani.

14. Planiranje ulaganja u osnovna sredstva?

Jedna od tipičnih podjela ulaganja u osnovna sredstva su:

- investiciona ulaganja koja se namjeravaju uložiti u dijelove već postojećih instaliranih kapaciteta
- investiciona ulaganja koja se namjeravaju uložiti u nove samostalne kapacitete

15. Ulaganja u postojeće kapacitete?

Za ulaganja u postojeće kapacitete, kao dokumentaciona osnova, često se upotrebljavaju i planovi

investicionih ulaganja. Plan investicionog ulaganja obično se sastoji iz dva dijela:

a) Ulaganja razvrstana po objektima i strukturi investicionih ulaganja,

b) Dinamika investicionih ulaganja

- Ulaganje u nove kapacitete je ulaganje u nove programe. Dokumentacija se najčešćepojavljuje u

formi posebnih investicionih projekata.
- Poseban značaj ima plan dinamike investicione gradnje, jer svako neprilagođavanje plana
raspoloživih sredstava s planom investicione gradnje može prouzrokovati nepoželjne posljedice.

16. Planiranje dugoročnih ulaganja u obrtne namjene?

Pod planiranjem dugoročnih ulaganja u obrtne namjene podrazumijevamo kompletna ulaganja u obrtna
sredstva,

Neovisno od roga da li se vrše u postojeću proizvodnju ili potpuno novu, kao poseban dio postojeće
proizvodnje. Dugoročna ulaganja u obrtna sredstva mogu se pojaviti kao ulaganja za održavanje
postojećeg obima poslovanja, kao ulaganja za povećanjepostojećeg obima poslovanja ili kao ulaganja
zajedno sa osnovnim sredstvima u jedan nov, cjelovit projekat u sklopu investicionogprograma.

17. Šta treba imati u vidu pri planiranju stalnih obrtnih sredstava?

- da se kružno kretanje vrijednosti odvija kontinuirano i u nepromijenjenom vrijednosnom obimu

- da troškove proizvodnje čine samo utrošeni materijal, amortizacija i akontacioni iznosi osobnih
dohodaka

- da se novčana sredstva pribavljaju i ulažu u kružni tok svakodnevno u visini dnevne potrebe

- da se sredstva u tzv. prvom obrtaju ulažu najprije u zalihe materijala, a tek nakon toga u fazu
proizvodnje
- da se novčana sredstva amortizacije i isplate akontacionih iznosa osobnih dohodaka izdvajaju
svakodnevno

- da se prva izdvajanja novčanih sredstava amortizacije i akontacionih iznosa osobnih dohodakaprovedu

prvog dana kad započne proizvodni proces

- da se u nabavku ulaže dnevno.

18. Šta odgovorni rukovodilac mora poduzeti za kvalitetno planiranje potrebnih obrtnih sredstava?

- utvrditi stvarno angažovanje obrtnih sredstava i njihovih izvora u obliku svih vrsta zaliha, potraživanja
od kupaca i dr.

- predvidjeti realne rokove budućeg vezivanja svakog pojedinačnog obrtnog sredstva i rokove
raspoloživosti njihovih izvora

Kvantificirati efekte eventualnog snižavanja troškova po osnovu smanjenja obima angažovanih obrtnih
sredstava i po osnovu raspoloživih autonomnih izvora

- kvantificirati efekte promjene obima autonomnih izvora u smislu razlike između autonomnih izvora u
smislu razlike između stvarnog i normiranog broja dana raspoloživosti.

19. Planiranje dugoročnih ulaganja u finansijskom obliku?

Ovdje se radi o planiranju plasmana gotovine na duži rok. Cilj ovih plasmana je ostvarivanje optimalnog
dobitka, bilo iz osnova kamata na dugoročno pozajmljena finansijska sredstva, bilo iz osnova kupljenih
dionica u vidu dividende ili iz osnova naknade za uloge.

Mora se posebno voditi računa da ti plasmani, po mogučnosti, budu bez rizika povrata uloženih
sredstava, a time ne ugrozi finansijsku snagu preduzeća.

20. Planiranje dugoročnih uloga u robnom obliku?

Ovim planiranjem optimalna dobit se postiže proširenjem nabavnog i prodajnog tržišta. Praktično, riječ
je o planiranju obima prodaje robe na rok duži od jedne godine.

21. Planiranje optimalnih dugoročnih izvora sredstava?

Pod finansijskim izvorima podrazumijevamo sve izvore sredstava, uključujući i neraspoređeni dobitak i
amortizaciju. Riječ je o planiranju najbolje kombinacije izvora sredstava, posebno između dugoročno
raspoloživih obaveza i vlastitog kapitala, što direktno ima uticaja i na uravnoteženje priliva i odliva
gotovine.

22.Planiranje kratkoročnih ulaganja?

To su ulaganja sredstava čiji je rok vezivanja do jedne godine. Planiranje kratkoročno vezanih sredstava
bi obuhvatalo planiranje obrtnih sredstava koja prelaze minimalna obrtna sredstva koja prelaze
minimalna obrtna sredstva, koja su neophodna za normalno poslovanje preduzeća.

23. Planiranje kratkoročnih izvora?

Kao kratkoročni izvori sredstava za povremena obrtna sredstva najčešće se pojavljuju tzv. autonomni
izvori, latentni izvori i kratkoročni krediti.

24. Planiranje finansijskih tokova?

U planiranje finansijskih tokova možemo uvrstiti:

- planiranje tokova poslovnih sredstava

- planiranje tokova neto obrtnog fonda

- planiranje gotovine

25. Planiranje gotovine?

Planiranje gotovine je bitan finansijski pokazatelj, koji treba da obezbjedi minimum sigurnosti vođenja
politike likvidnosti. Pri izradi plana gotovine primjenjuju se dvije metode:

- bilansna metoda planiranja gotovine

- dinamička metoda planiranja gotovine
Bilansna metoda ima dvije varijante:

a) metoda projektovanja planskog stanja

b) metoda korigovanja uspjeha
Dinamička metoda zasniva se na realizaciji svih stavki iz detaljno razrađenog finansijskog plana, tj. svih
priliva i izdataka i drugih stavki koje imaju direktnog uticaja na tokove novca.

26. Planiranje neto obrtnog fonda?

Planiranje neto obrtnog fonda, posebno njegovog minimalnog nivoa kao razlike između vrijednosti
obrtnih sredstava i kratkoročnih obaveza, predstavlja jedno od najhitnijih pitanja finansijskog planiranja.
27. Planiranje finansijskih restrukturiranja?

Osnovni ciljevi planiranja finansijskih restrukturiranja su:

- stvaranje povoljnije strukture kapitala

- smanjenje zaduženosti ili stvaranje uslova za veće zaduživanje
- smanjivanje rizika u poslovanju
- stabilizovanje novčanih tokova u preduzeću
- stvaranje uslova za unapređenje upravljanja finansijama u preduzeću

28.Funkcije finansijskog planiranja?

Sve funkcije finansijskog planiranja razmatramo kao :

- određivanje razvojnog puta u prošlosti

- ocjenjivanje sadašnjeg položaja preduzeća
- prognoziranje budućnosti preduzeća u alternativnim rješenjima

Funkcije finansijskog planiranja su:

- informativna funkcija
- koordinirajuća funkcija
- korektivna funkcija
- usmjeravajuća funkcija

29. Metode finansijskog planiranja?

Od klasičnih iskustvenih metoda na raspolaganju su:

- induktivni metod
- deduktivni metod
Induktivni metod je induktivni put u metodologiju finansijskog planiranja, a sastoji se od postupaka koji
idu od pojedinačnog ka općem. Uspješno se primjenjuje pri izradi kratkoročnih finansijskih planova.

Deduktivni metod je suprotan metodološki pristup i ide od općeg ka pojedinačnom sagledavanju

finansijskih tokova i transakcija.

Od važečih ekonometrijskih iskustvenih metoda koje se mogu upotrijebiti pri izradi i verifikaciji
finansijskih planova su:

- bilansni metod, koji polazi od toga da su prethodno sva novčana primanja i izdavanja i kreditne
transakcije usaglašene i bilansirane
- ekstrapolacija trenda, kao metod za utvrđivanje određenih pravila u kretanju novčanih tokova
- strukturalni koeficijenti i odnosi, jesu metodi koji se upotrebljavaju u svim vremenskim
finansijskim planovima, veoma korisni za upoređivanje rezultata tendencija.
30. Vrste finansijskih planova?

Prema stepenu obuhvatnosti mogu biti:

- parcijalni ili pojedinačni, kao planovi pojedinih organizacionih dijelova preduzeća kao cjeline
- svodni ili agregatni, nazivaju se još i zbirni finansijski planovi preduzeća kao cjeline.

Prema dužini vremena najčešća podjela je na:

- operativne finansijske planove

- kratkoročne finansijske planove
- dugoročne finansijske planove

Prema predmetu koji obrađuju finansijski planovi mogu biti planovi:

- novčanih tokova
- toka poslovnih sredstava
- toka obrtnog fonda
- toka gotovine
- likvidnosti
- priliva i odliva gotovine
- obrtnih sredstava
- likvidnih sredstava
- spontanih izvora
- kratkoročnog kreditiranja
- osnovnih sredstava
- dugoročnog planiranja
- finansijske ravnoteže
- stalnih potreba za obrtnim sredstvima
- povremena potraživanja za obrtnim sredstvima itd

Prema namjeni finansijski planovi mogu biti:

- redovni
- specifični

Specifični finansijski planovi mogu biti:

- finansijski planovi osnivanja

- finansijski planovi integracije
- finansijski planovi reorganizacije
- finansijski planovi izdvajanja
- finansijski planovi sanacije
- finansijski planovi likvidacije i sl.

31. Upravljanje finansijama?

Upravljanje finansijama sastoji se od tri sistema i to:

- sistema upravljanja preduzećima putem banaka

- sistema upravljanja finansijama u preduzećima
- sistema upravljanja preduzećima putem finansijskih tržišta.

32. Koje su tehnike (principi) odabira objekta investiranja?

Neke od tehnika (principa) su:

- dolar danas vrijedi više od dolara sutra, siguran dolar vrijedi više od rizičnog

- prihvatite investicije koje imalu pozitivnu neto sadašnju vrijednost

- prihvatite investiciju koja nudi veću stopu povrata od alternativnog troška kapitala i dolar sutra ne
može vrijediti manje od dolara prekosutra.

33. Vrste rizika investiranja?

Kada govorimo o investiranju sa rizikom mislimo na:

- investiranje u objekte, koji nudi promjenjiv prinos, tj. učešće u dobiti s priličnim rizikom
- investiranje u objekte koji daju fiksan prinos, uz relativno manji rizik.

34. Koji elementi upravljanja finansijama zavise od umješnosti finans. menadžmenta?

To su:

- elementi međunarodnog finansijskog menadžmenta

- upravljanje dugoročnim finansijskim odlukama
- upravljanje kratkoročnim finansijskim odlukama
- upravljanje elementima likvidnosti.

35. Ciljevi upravljanja finansijama preduzeća?

To su:

- trajna sposobnost plaćanja

- trajna sposobnost finansiranja
- trajna sposobnost investiranja
- trajna sposobnost povećanja imovine
- trajna sposobnost zadovoljavanja finansijskih interesa učesnika preduzeća.

36. Definisanje strateških opredjeljenja i finansijskih odluka?

U tom kontekstu trebamo razlikovati i podijeliti sve finansijske odluke na: strateške, razvojne i tekuće.
Ove tri finansijske odluke čine srž upravljanja finansijama.
Finansijske odluke se pojavljuju donošenjem akta o osnivanju preduzeća, pa sve do donošenja odluke o
stečaju i likvidaciji preduzeća. I odluke o povlačenju kapitala imaju karakter finansijskih odluka.

37. Stvarna, komformna, efektivna i diskontna kamatna stopa?

Stvarna kamatna stopa se dobija korigiranjem nominalne kamatne stope za sve druge troškove koji su
nominalna kamatna stopa.

Efektivna kamatna stopa predstavlja rješenje jednačine:

Ef.k.st=(1+knom/m)m – 1 i ona je veća u zbiru nego godišnja kamatna stopa.

Komformna kamatna stopa se izračunava:

Co= X(1+K)nm

U principu je niža od nominalne kamatne stope.

Diskontna kamatna stopa je kamatna stopa po kojoj se neka vrijednost, koja dospijeva kasnije svodi na
ranije dospijeće.

38. Specifičnost preduzeća u pripremanju finansijskih odluka?

To su:

- različiti geografski položaji preduzeća prema tržištima

- različiti stepeni tehničke opremljenosti
- različiti trezmani značaja finansijskog upravljanja
- ročna struktura kapitala
- odnos između vezanosti sredstava i raspoloživih izvora sredstava
- ima li dislociranih kapaciteta
- kakav mu je portfolio vrijednosnih papira
- kakva je finansijska snaga preduzeća
Pripreme za donošenje finansijskih odluka moraju biti zasnovane na serioznom i detaljnom proučavanju
svih relevantnih komponenti za odlučivanje, uključujući i pručavanje mogućih rizika i mjera koje bi se
poduzele da se preduzeće zaštiti od tih rizika.

39. Odluke o investiranju?

Privredno-pravni subjekt u principu donosi tri ključne finansijske odluke:

a) odluke o investiranju
 b) odluke o finansiranju
c) odluke o dividendi

Sve aktivnosti možemo posmatrati kao:

- definisanje problema
- razmatranje mogućih varijanti
- izračunavanje rentabilnosti pojedinih varijanti
- donošenje konačne odluke

40.Definisanje problema?

To su aktivnosti koje treba da odgovore zašto želimo da idemo u investicije. Aktivnosti za donošenje
odluke o investiciji:

- tehničke analize
- kadrovske analize
- tržišne analize
- ekonomsko-finansijske analize

41. Podloge za donošenje odluke o finansiranju?

Ta podloga sadržavala bi sljedeće grupacije podataka:

- Podatke o utvrđenim potrebama za nedostajućim novčanim sredstvima

- Podatke o realno mogućim izvorima za finansiranje nedostajućih novčanih sredstava bez
uključivanja tzv. internih izvora finansiranja
- Podatke o realnoj materijalnoj situaciji preduzeća
- Podatke o izvršenim analizama prihvatljivosti svake pojedinačne potencijalne ponude

42. Bitna svojstva finansiranja?

Proučavajući savremene teorije u ovoj oblasti i iskustva došli smo do konstatacija:

- Prva konstatacija jeste da su finansijski resursi svijeta istinski primjer principa beskonačne
ponude
- Druga konstatacija se odnosi na to da korištenje povoljnosti u finasiranju, koje pružaju relativno
razvijena finansijska tržišta, zavisi od sposobnosti kadra kojim raspolaže jedan privredni subjekt,
koji posluje u uslovima takvih finansijskih tržišta.

43. Elementi optimalnog finasiranja?

a) elementi optimalnosti pribavljanja sredstava

b) elementi optimalnosti usmjeravanja sredstava

44. Pravila finansiranja?

Finansijska pravila se u suštini tiču finansijske strukture shvaćene kao:

- strukture aktive (imovine)

- strukture pasive (obaveze)
- strukture povezanosti između dijelova aktive i dijelova pasive

45. Ciljevi finansijske politike preduzeća?

- sigurnost

- stabilnost

- elastičnost

- nezavisnost u poslovanju preduzeća

46. Horizontalna pravila finansiranja?

To su ona pravila koja se zasnivaju na posmatranju odnosa pojedinih dijelova uloženih sredstava
posmatranih po roku vezanosti i pojedinih dijelova kapitala posmatranih po roku raspoloživosti.

47. Zlatno bankarsko pravilo finasiranja?

Kredit koji naka banka može dati, a da pri tome ne dođe u opasnost u pogledu ispunjenja svojih obaveza,
mora odgovarati kreditu koji banka uživa i to ne samo po iznosu, nego i po kvalitetu kredita.

48. Zlatna bilansna pravila?

Zasnivaju se na dosljednom pridržavanju zamišljenih postavki zlatnog bankarskog pravila.

49.Vertikalno pravilo finansiranja?

Vlasnička i ročna struktura kapitala imaju dominantno mjesto u tretmanu vertikalnih pravila finansiranja.

50. Načelo finansijske stabilnosti?

Odnosi se na potrebu obezbjeđenja da se dugoročno vezana sredstva finansiraju iz sopstvenog i

dugoročno pozajmljenog kapitala.
51. Finansijsko načelo likvidnosti?

Pod pojmom likvidnosti smatramo sposobnost privrednog subjekta da u datom momentu odgovori
dospjelim obavezama, kao i sposobnost da nesmetano može vršiti proces poslovanja.

52. Metod finansiranja?

- metode finansiranja obrtnih sredstava

- metode finansiranja prema srodnosti vezivanja sredstava

- konzervativne metode finansiranja obrtnih sredstava

- kompromisne metode finansiranja obrtnih sredstava

- metode finansiranja osnovnih sredstava

53. Način finansiranja?

Za sve pojedinačne pravne oblike poslovanja načini finansiranja su:

- direktna eksterna prodaja vrijednosnih papira

- prodaja posredstvom specijalnih agencija i banaka
- prodaja udjela u vlasništvu dionica
- uzimanje kredita od banaka i drugih finansijskih organizacija
- posuđivanje ulagača preko prodaje obveznica

54. Odluke o dividendi?

Suštinska problematika ovih odluka tiče se finansijskih odluka o raspodjeli neto dobiti. Odlukama o
dividendi se reguliše koliko dugo se zadržava dividenda, što se na indirektan način odražava i na odluke o
ulaganju i odluke o finansiranju.

55. Gotovina i elementi upravljanja gotovinom?

Gotovina je obrtno sredstvo kojim se počinje poslovanje preduzeća, održava njegov kontinuitet i kojim
se završava to poslovanje, naplatom prodatih proizvoda i usluga.

Elementi upravljanja gotovinom su:

- planiranje priliva i odliva

- efikasnost upravljanja gotovinskim tokovima
- obim ulaganja neangažovanog novca u utržive vrijednosne papire
- postojanje optimalnog nivoa gotovinskog salda.

Faktori od kojih zavisi nivo gotovog novca treba tražiti u:

 - potrebama iz tekućeg poslovanja
- potrebama vezanim za plaćanje po novim ulaganjima
- potrebama za izračunavanje već stvorenih obaveza
- revalorizacionih deviznih sredstava, čekova i mjenica, te u špekulativnim razlozima

56. Upravljanje i izvještavanje o novčanim tokovima?

Sve aktivnosti vezane za naplatu potraživanja ili aktivnosti vezane za izvršavanje obaveza mogu se
tretirati kao predmet upravljanja novčanim tokovima. To je politika i vještina sprovođenja već donesenih
finansijskih odluka.

Efikasno i dobro organizovano finansijsko izvještavanje, a posebno o gotovinskim tokovima predtavljaju

jednu od najbitnijih komponenti za uspješno upravljanje finansijskim sredstvima i finansijskim tokovima.

57. Vrijednosni papiri?

Kriteriji vrednovanja vrijednosnih papira:

- da se vodi računa o dospjelosti vrijednosnih papira

- o njegovoj utrživosti
- o njegovom riziku naplačivanja
- o vrijednosti rate kupona
- o izdacima vezanim za te vrijednosne papire

Najpoznatiji vrijednosni papiri su:

- kratkoročne obligacije nekog državnog organa

- bankarski akcepti
- određeni depozitni certifikati
- komercijalni zapisi
- emisije državnih agencija
- euro-dolarski instrumenti

Faktori zavisnosti nivoa podobnih vrijednosnih papira su:

- visina prinosa koji se ostvaruju prodajom i naplatom vrijednosnih papira

- stepen sigurnosti u naplativosti vrijednosnih papira
- dospjelost vrijednosnih papira
- utrživost vrijednosnih papira
- karakter obaveza koje dospijevaju za plaćanje
- karakteristike poslovne politike preduzeća
- finansijska stabilnost i finansijska disciplina u društvu i preduzeću
- visina tzv. salda predostrožnosti

Ključni razlozi pri izboru vrijednosnih papira su:

 - sigurnost
- dospjelost
- utrživost

Rizik i faktori koji utiču na selekciju utrživih vrijednosnih papira su:

- ekonomski rast društvenog proizvoda jedne zemlje

- rast inflacije
- rast kamatnih stopa
- povećanje oporezivanja
- povećanje carinskih stopa

58. Upravljanje zalihama?

Zalihe se dijele na:

- zalihe sirovina i materijala

- zalihe nedovršene proizvodnje
- zalihe gotovih proizvoda
Veliki konzumenti različitih vrsta sirovina nemaju ni dnevnih zaliha sirovina i materijala, prvenstveno
zahvaljujući čvrstom ugovaranju dinamike isporuke, tačnog mjesta dostave i preuzimanje posljedica u
slučaju zakašnjele isporuke.

59. Oblici finansiranja i samofinansiranja?

Stalni oblici finansiranja su:

- samofinansiranje
- kreditiranje
- autonomni izvori finansiranja

Izvori koji pripadaju samofinansiranju:

- koji nastaju emisijom dionica

- iz osnova akumuliranog neto dobitka
- iz osnova dugoročnih rezervisanja
- koji potiču iz precjenjivanja obaveza
- iz ulaganja kapitala inokosnog vlasnika u inokosno preduzeće
- one koji potiču iz naplate glavnice dugoročnih plasmana
- iz osnova efekata revalorizacije koji su nadoknađeni iz ukupnog prihoda

Zavisno od njihove raspoloživosti dijele se na:

- trajne izvore finansiranja

- dugoročne izvore finansiranja
- kratkoročne izvore finansiranja
60. Krediti?

Kriteriji za klasifikaciju kredita su:

- predmet u kojem se daje i vraća kredit

- namjena za koju se daje kredit
- vrijeme na koje se daje kredit
- način obezbjeđivanja kredita
- subjekti kao nosioci kredita
- uslovi otplate
- način zaračunavanja kamata
- porijeklo kredita
- valuta u kojoj se daje kredit i drugo

Prema predmetu u kojem se daju i vračaju, krediti mogu biti:

- novčani
- komercijalni
- naturalni

Novčani krediti - zovu se još i bankarski. Njihova osobnost jeste da se daju i vraćaju u novcu. Vraćanje
ovih kredita je kvartalno, polugodišnje i godišnje.

Komercijalni krediti – neki još nazivaju i robnim kreditima. Zasnivaju se prodajom robe na kredit ili
vršenjem usluge uz odgođeno plaćanje, odgođenu naplatu, znači daje se i uzima roba i usluge na kredit.

Robni krediti – predstavljaju uzimanje kredita za kupovinu robe uslovljavanja proizvođača robe, odnosno
davanje kredita za neodređenog proizvođača.

Naturalni krediti su oni krediti koji se zasnivaju na davanju robe uz odgođenu kontra isporuku robe

Garancijski krediti su oni krediti koji se odobravaju na bazi garancija, tj. davanje i uzimanje ovih kredita
vrši se na osnovu bankarskih garancija.

Depozitni krediti su oni krediti koji se daju na bazidržanja i uzimanja depozita od potencijalnog dužnika.

Bjanko ili bianco krediti su vrsta nepokrivenih kredita. Daju se na povjerenje u poslovanje komitenta ili
na ličnost. Zato se nazivaju još i personalni, lični, osobni i otvoreni krediti.

Konzorcijalni krediti su oni krediti koji rezultiraju iz konzorcijalnih odnosa onih koji daju kredit.

Trgovački krediti su forma kratkoročnih kredita koji koju susrečemo gotovo kod svakog preduzeća.
Najčešće se susreću tri tipa ovih kredita: na otvoreni račun, na osnovu mjenice i na osnovu akceptnih
naloga.

Sezonski krediti su tipični povremeni krediti. Daju se s ciljem da se prebrode problemi koji nastaju zbog
sezonskog karaktera poslovanja.
Proizvođački krediti se daju za finansiranje proizvodnje i prometa roba i usluga. Dijele se na kredite za
obrtne potrebe i za investicije.

Potrošački krediti se ne smatraju privrednim kreditima, već kreditima, koji povećavaju kupovne fondove.
Mogu biti:kratkoročni (do jedne godine), srednjoročni (do pet godina) i dugoročni (preko pet godina).

Osigurani krediti su oni koji imaju instrumente osiguranja. To su skuplji krediti od tzv. neosiguranih
kredita.

Pokriveni krediti se nazivaju još i realni krediti. Odnose se na one kredite koji su obezbjeđeni posebnim
pokrićem; zalogom, cesijom, ili na neki drugi način, uz garanciju trećeg lica.

Kontokorentni krediti ili kreditiranje po tekućem računu poznati pod nazivom „overdraft“.

Visina ovih kredita zavisi od poslovne prisutnosti komitenta u banci.

Akceptni krediti- suština akceptnog kredita potiče iz svojstva dobro plative i unovčive mjenice.
Preduzeće koje je komitent banke vuče mjenicu, izdaje je kao trasant, a njegova banka akceptira tu
mjenicu.

Lombardni krediti ili založni krediti su kratkoročni krediti koji se daju na osnovu zaloga pokretne imovine.
Lombardni krediti su nepovoljni za zajmoprimca, tako da se oni uzimaju samo u izuzetnim okolnostima.

Hipotekarni krediti su dugoročni krediti i u zalog se daje vrijednost osnovnog sredstva (kuće, stanovi,
zemlja). Pokriće ovih kredita kredita je zalog koji se zove hipoteka.

Avalni krediti su poznati pod imenom jemčevni, a i garancijski krediti. Suština kreditiranja se sastoji u
odgađanju plaćanja obaveza klijenta banke koju je on preuzeo po mjenici do dospjeća te mjenice.

Rambursni krediti su jedna vesta akceptnih kredita koji se daju na rok od jedne godine.

Primjenju je se u plaćanju uvezene robe između partnera čije se manke nedovoljno poznaju, najčešće u
obliku tzv. indirektnog rambursa.

Vinkulacioni krediti su dosta slični rambusnim kreditima. Uspostavlja se u drumskom prometu roba na
osnovu vinkulara, dokumenta o vezivanju koji se zalaže.

Investicioni krediti su obično vezani za izradu investicionih projekata u kojima se planira struktura
finansiranja namjeravanog predviđenog ulaganja po investicionom projektu, i to ulaganja u osnovna
sredstva i trajna obrtna sredstva.

Revolving krediti su pretežno kratkoročni krediti (rok ispod jedne godine). Prednost ovih kredita za
korisnika su jednostavnost postupka za produženje dospjelosti kredita, fleksibilnost odnosa između
kreditora i korisnika, kao i niža kamata.

Transakcijski krediti odobravaju se samo za finansiranje jedne konkretnenamjene kao posebne poslovne
transakcije, nakon čijeg okončanja se vrača i kredit.

Krediti duži od jedne godine, koje daje osiguravajuće društvo u želji da ostvare moguće prinose
alternativnih investicija, nude ove kredite skuplje, nego banka. Daju se na rokove duže od deset godina.
Kolateralni krediti su dobili ime po kolateralu kao neposrednom zalogu, odnosno kao dodatnom
osiguranju kreditu. To su krediti odobreni na temelju nekog pokrića, najčešće na temelju zaliha.

Post krediti su oni krediti koje banke jedna drugoj odobravaju. To su korespodentne banke.

Eskontni ili diskontni krediti su kratkoročni krediti koje odobravaju banke na osnovu mjeničnog pokrića.
Davanjem diskontnog kredita banka otkupljuje mjenično potrživanje prije njegovog dospjeća. Tako
diskontiranom mjenicom banka stavlja svoja slobodna novčana sredstva u funkciju, a kada joj zatreba
može je brzoprodati (eskontovati).

Mješoviti krediti su oni krediti koji sadrže više kredita s različitim uslovima i koji se upotrebljavaju za
finansiranje ukupnog finansijskog paketa.

Izvozno uvozni krediti su krediti koji potpomažu da se kompletira jedna cjelovita finansijska konstrukcija
određenog komercijalnog aranžmana.

Okvirni krediti su oni krediti kojima je određen maksimum do kojeg se korisnici mogu zaduživati. Oni se
najčešće pojavljuju u formi tzv. revolving kredita.

61. Cilj upravljanja dugovima svodi se na:

- izbjegavanje dodatnih zaduženja

- prilagođavanje visine zaduživanja odnosu stope prinosa na ukupna poslovna sredstva i prosječne
kamate na pozajmljena sredstva

- prilagođavanje visine dugova obimu kratkoročno uloženih sredstva

- obezbjeđivanje maksimalno mogućih nižih rashoda finansiranja po osnovu povoljnije kamate i sl. Za
kratkoroćne finansijske obaveze.

62. Prednosti i nedostaci kratkoročnih kredita?

Prednosti:

- finansiranje se vrši prema stvarnim potrebama

- to su krediti na kratak rok u koje se neće desiti krupne promjene na finansijskim tržištima
- dobijanje kredita je lakše i brže ostvarljivo
- izbjegava se često obračun kamate na kamatu, jer je period povrata kraći
- ovim kreditima mogu de rješavati problemi dugoročnog finansiranja
- ne prijeti opasnost od značajnije neizvjesnosti
- posljedice pogrešno uloženih sredstava se mogu lakše uočiti
- lakše je obezbjediti pokriče za povrat pozajmljenih sredstava
- ti krediti se u cijelosti daju na korištenje
Nedostaci:

- nepoznati su kamatni troškovi

- kraći rok otplate
- kamate po kratkoročnim kreditima su veće
- hitnost potrebe onemogućavaju bilo kakvu ozbiljniju analizu
- finansiranje iz kratkoroćnih izvora je urgentno i ne dozvoljava izradu alternativnih rješenja

63. Podjela kratkoročnih kredita?

Glavne grupacije su:

- trgovački krediti
- vremenska razgraničenja
- komercijalni zapisi
- neosigurani kratkoroćni krediti
- osigurani kratkoročni krediti.

64. Rizici finansiranja?

U osnovi tri vrste rizika su:

- poslovni

- finansijski

- ukupni

Sistemski rizici su:

- koji proističu iz promjene stabilnosti privredno-finansijskog sistema

- koji proističu iz promjena carinskog sistema
- koji proističu iz promjena kreditno-monetarnog sistema
- koji proističuiz deviznog sistema

Nesistemski rizici su finansijski rizici čiji uzrok nastanka leži u preduzeću.

Rizici obaveza su:

- rezervisanje sredstava za troškove investicijskog održavanja materijalnih sredstava (preko jedne

godine)
- rezervisanje za troškove garancija prodanih proizvoda i usluga
- - rezervisanje za troškove istraživanja i razvoja
- Rezervisanje za moguće gubitke po ugovoru o izgradnji

Rizici likvidnosti su:

 - zbog opasnosti da se vrijednosni papiri neće moći transformirati u novčani tok u očekivanoj
visini i u očekivano vrijeme
- zbog toga što poslovne strukture odluče da se ne izvršava neka dospjela obaveza

Rizici ostvarenja profita su:

- verijabilnost potražnje od strane kupca

- jačanje konkurencije
- povećanje troškova poslovanja
- neadekvatno upravljanje preduzećem

Rizici naplate potraživanja se ogledaju u tome da će korisnik pozakmice (nosilac obaveze) otezati s
plaćanjem preuzete obaveze ili da neće udovoljiti obavezama vezanim za plaćanje glavnice i kamata.

Rizici u bankarskom poslovanju su:

- kreditni
- kamatni
- portfolio
- operacioni
- kreditna delikvencija
- sindikacioni

Rizici u poslovima osiguranja su

- rizici koji se u potpunosti pokrivaju osiguranjem

- rizici koji se djelimično pokrivaju osiguranjem
- ograničeni rizici

Rizici poslovanja u inostranstvu su:

- konverzijska tečajna razlika

- transakcijska tečajna razlika
- ekonomska izloženost

S ciljem efikasnijeg rada na zaštiti od rizika (inherentni rizici):

- minimalni rizici

- uobičajeni rizici

- prihvatljivi rizici

- zadovoljavajući rizici

- povećani rizici
Alfa rizik je rizik nepravilnog odbacivanja.

Beta rizik je rizik nepravilnog prihvatanja.

Rizici iz raspodjele finansijskog rezultata su u korist:

- upisanog vlasničkog kapitala

- dobiti tekuće godine
Rizici portfolia zavise od:

- rizičnosti pojedinih vrijednosnih papira koji čine portfolio

- veza, korelacija koje postoje između tih vrijednosnih papira

65. Uzroci nastajanja rizika?

To su posljedice ovih situacija:

- nepredviđenog i nepoželjnog pada životnog standarda

- nepredviđenog poremećaja na domaćem i svjetskom tržištu
- neostvarenog predviđenog obima prodaje
- nepredviđene promjene zakonske regulative
- korištenja u naplati potraživanja
- sniženje cijena konkurentskih proizvoda ili usluga
- kašnjenja u plaćanju dugovanja
- kašnjenja isporuka kupcima
- odlaska ključnih menadžera
- kašnjenja isporuka dobavljača

66. Faktori koji određuju stepen rizika poslovanja?

To su:

- analiza
- dijagnoza budućih trendova poslovanja
- korekcija uzroka nastanka finansijskih problema i konkretne mjere za smanjivanje rizika.

67. Faktori rizika koji određuju finansijsku efikasnost preduzeća?

To su:

- tržišni potencijal preduzeća

- efikasnost aktive
- likvidnost sredstava i poslovanja
- solventnost
- zaduženost
- profit poslovanja preduzeća
68. Faktori koji se pojavljuju u bankarskom poslovanju?

To su:

- stabilnost
- mali rizici
- prihvatljivi rizici
- zadovoljavajući rizici
- povećani rizici
- visoki rizici
- gubitak

69. Šta je bonitet?

Bonitet znači da je neko s dobrim osobinama u poslovnom svijetu, da je pouzdan, kvalitetan poslovni
partner u kojeg se može vjerovati.

Bonitet je sposobnost preduzeća za redovno izvršavanje svojih obaveza.

70. Vrste biniteta-pokazatelji?

Cjeloviti bonitet predstavlja sumarnu ocjenu bitnih svojstava jednog preduzeća.

Faktori koji mogu uticati na bonitet:

- pokazatelji o opštem položaju preduzeća

- pokazatelji veličine i opremljenosti preduzeća
- pokazatelji o poslovnoj uspješnosti preduzeća
- pokazatelji o finansijskom položaju preduzeća

Analiza pokazatelja o opštem položaju preduzeća:

- kvalitetna lokacija u smislu blizine prorodnih i drugih resursa

- u smislu blizine centra potrošnje
- analiza obima poslovanja, broj zaposlenih, neto ostvarena dobit, položaj preduzeća na tržištu i
sl.

Analiza pokazatelja po veličini i opremljenosti preduzeća:

- vrijednost poslovnih sredstava

- vrijednost stalnih sredstava
- iznos ukupnog vlastitog kapitala
- ukupan broj uposlenih
- ukupni prihod
- stanje investicija
- potrebe za novim ulaganjem
Analiza finansijskih rezultata preduzeća:

- o prihodima
- o troškovima
- o ostvarenim rezultatima poslovanja
- o kretanju novca

Analiza finansiranja:

- usklađenost rokova izvora sredstava i ulaganja

- struktura pasive
- struktura aktive

Analiza tokova novca između:

- tokova priliva novca

- tokova odliva novca

Priliv novca kao izvor sredstava uključuje:

- neto smanjenje imovine

- bruto smanjenje fiksnih sredstava
- prihodi od prodaje preferencijalnih ili običnih dionica
- sredstva pribavljena aktivnošću preduzeća

Odliv novca kao upotreba sredstava uključuje:

- neto povećanje imovine

- bruto povećanje fiksnih sredstava
- neto smanjenje obaveza
- povlaćenje ili kupovina dionica
- novčane naknade

Stopa likvidnosti poslovanja se dobije kada se likvidna sredstva preduzeća (novac, likvidna dospjela i
druga potrživanja) stave u odnos s kratkoročnim dospjelim obavezama.

Struktura pasive može biti ovakva:

- obaveze prema dobavljačima

- obaveze za kamate, dividende i uloge
- obaveze prema radnicima
- obaveze za porez i druge dažbine
- ostale promptne obaveze
- kratkoročni krediti
- dugoročni krediti
 - dugoročna rezervisanja
- trajni vlastiti kapital
- neto dobitak tekuće godine

71. Dugoročno i kratkoročno vezana sredstva?

Dugoročno vezana sredstva uključuju:

- stalna obrtna sredstva

- dugoročni novčani plasmani
- dugoročni robni plasmani
- trajni ulozi u druga preduzeća
- dugoročni ulozi u druga preduzeća
- kupovina dugoročnih obveznica
- pokriće gubitka iskazanog u aktivi

Kratkoročno vezana sredstva uključuju:

- kreditiranje kupaca
- davanje avansa isporučiocima
- držanje sezonskih zaliha
- povećanu prodaju robe na kredit
- finansiranje ispoljenih potreba za obezbjeđenje većih sredstava za održavanje
- likvidnost koja bi se uložila u utržive kratkoročnne vrijednosne papire i sl.

72. Kreditna sposobnost i modeli za ocjenjivanje iste?

Kreditna sposobnost se odnosi na ocjenu sposobnostiizvršavanja finansijskih obaveza, te se za ovo

proučavanje i ocjenjivanje mogu upotrijebiti dva modela.

Prvi model „Z“ koristi statičnu tehniku. Po njemu je potrebno prikupiti relevantne podatke preduzeća
koje je neuspješno ili je već u stečaju:

- obrtni kapital prema ukupnim sredstvima

- akumuliranu zadržanu zaradu prema ukupnim sredstvima
- zaradu prije odbitka s kamata i poreza prema ukupnim sredstvima
- tržišnu vrijednost trajnog kapitala
- iznos prodaje prema ukupnim sredstvima

Drugi model „zeta“ koristi slijedeće podatke:

- povrat sredstava
- stabilnost zarada
- omjer pokrića kamata
- zadržanu zaradu prema ukupnim sredstvima
- omjer likvidnosti
- dionički kapital prema ukupnom kapitalu
 - veličinu ukupnih sredstava.

73. Metode ispitivanja cjelovitog boniteta preduzeća?

U tom smislu svi pristupi svrstavaju se u dvije grupe:

- grupa koja ima statički pristup problematici

- grupa koja ima dinamički pristup problematici

Statički metod polazi od toga da uzima u obzir samo ono što je već stvoreno, što se može vrednovati,
činjenično dokazati.

Ovaj metod djeluje samo s materijalnim činjenicama, uzimajući u obzir samo ostvarene materijalne
efekte koji imaju svoju tržišnu vrijednost.

Dinamički metod se zasniva na realnostionog što će se u određenoj budućnosti ostvariti.

Statičko-dinamički metod ispitivanja boniteta potencijalnog dužnika se primjenjuje tako da od preduzeća

kao budućeg potencijalnog dužnika se traži da prezentira podatke ne samo o dosadašnjemm radu (bilans
stanja, bilans uspjeha...), već i poslovanje u narednim godinama (razvojne programe i slično).

74. Bitne karakteristike finansijskog izvještavanja?

Ključna svojstva finansijskog izvještavanja su:

- finansijsko izvještavanje permanentno odvija shodno zahtjevima poslovanja preduzeća

- ono mora biti pravovremeno da bi bilo svrsishodno
- ne mora biti potpuno tačno, već dovoljno pouzdano i na bazi indikacija

Osnovni finansijski izvještaji moraju biti pravovremeni, istiniti, jer moraju dati pouzdan i nepristrasan
pregled imovine, obaveza, kapitala, promjena finansijskog položaja, dobitka i gubitka.

Izvještaju o bilansi sadrže sve relevantne podatke o pojedinim bilansnim pozicijama, u stvari, izvještaj o
imovini, kapitalu i obavezama na određeni dan.

Izvještaj o dobitku i gubitku je, u stvari, račun o prihodima, rashodima, poslovnom rezultatu.

Izvještaj o promjeni glavnice može sadržavati sve promjene glavnice ili samo one promjene glavnice koje
su izvan računa dobitka, gubitka.

Izvještaj o novčanim tokovima se ne sastavlja prema obavezujzćim standardima, već se dajusamo

određena pojašnjenja za njegovu izradu.

Mogu biti o:

- novčanim tokovima od poslovnih aktivnosti

- novčanim tokovima od ulagačkih aktivnosti
 - izvještaji o novčanim tokovima od finansijskihaktivnosti.

75. Likvidnost-definisanje bitnih elemenata?

Faktori od kojih zavisi likvidnost i politika likvidnosti su:

- odnosa dugoročno vezanih sredstava i vlastitog kapitala uvećanog za dugoročno pozajmljeni

kapital, po obimu i rokovima
- odnosa između dugoročnog i trajnog kapitala
- usklađenosti obima i rokova ukupnih kratkoročno vezanih sredstava i raspoloživih obaveza
- obima i odnosa likvidnih sredstava (gotovine, utrživih vrijednosnih papira i potraživanja) prema
kratkoročnim obavezama
- obima i odnosa između gotovine i vrijednosti kratkoročnih potraživanja (uključujući tu
prvenstveno kratkoročno utržive vrijednosne papire)
- visine likvidnih rezervi.

76. Upravljanje dugovima i ciljevi?

Optimalna dinamika dugova mora da bude jedna od najbitnijih komponenti upravljanja elementima
likvidnosti. Za optimalnostdinamike dugova je bitnije iznos duga i vrijeme njegovog dospijeća, a manje
iznalaženje najbolje kombinacije pozajmljenih izvora, jer je toproblematika samog akta upravljanja
likvidnošću.

Osnovni cilj upravljanja dugovima svodi se na:

- izbjegavanje dodatnih zaduženja prije nego se detaljno prouče interne mogućnosti

- prilagođavanje visine zaduživanja odnosu stope prinosa na ukupna poslovna sredstva prosječne
kamate na pozajmljena sredstva
- prilagođavanje visine dugova obima kratkoročno uloženih sredstava u smislu da se ne angažiraju
novi izvori, ako za to stvarno ne postoje opravdani razlozi
- obezbjeđivanje maksimalno mogućih nižih rashoda finansiranja po osnovu povoljnije kamate i sl.
za kratkoroćne finansijske obaveze
- izbjegavanje dodatnih rashoda finansiranja u uslovima inflacije.

77. Usklađivanje likvidnih sredstava i dospjelih obaveza?

Bitan element upravljanja likvidnošću predstavlja i popis izvora za nadoknađivanje nepredviđenih odliva
novca.
Popis može da sadrži:

- trenutne rezerve (višak novca neiskorišćena kreditna linija), negocijabilne rezerve (dodatni
bankarski krediti bez i uz garanciju)
- smanjivanje planiranog odliva i likvidaciju sredstava
- smanjivanje administrativnih izdataka i kapitalnih ulaganja
- izmjene iz osnova pojedinih vrijednosti (isplata dividendi).