KVANTITATIVNE METODE U POSLOVNOM ODLUČIVANJU

*POSLOVNA ODLUKA

*CILJ ( KRITERIJ) i način donošenja poslovnih odluka

*OPERACIJSKA ISTRAŽIVANJA

*OPTIMALNO RJEŠENJE

*KLASIFIKACIJA PROBLEMA U OI

*POSTUPAK RJEŠAVANJA

POSLOVNA ODLUKA- predstavlja prihvaćanje nekog prijedloga ili varijante radi rješenja promatranog
problema ( odrediti kapac. skladišta, broj pristana, broj viličara ili kamiona...).

Kod donošenja odluke mora postojati CILJ ( KRITERIJ ) na osnobu kojeg donosimo odgovarajuću
odluku a ta odluka je najpovoljnija s obzirom na postavljeni kriterij.( kriteriji: minimalni troškovi,
maksimalni prihod/ dobit, maksimalna iskoristivost kapaciteta, minimalno utrošeno vrijeme za
prijevoz)

Odluka se dono na više načina: INTUICIJA , ISKUSTVO, METODA LOGIČKOG ZAKLJUČIVANJA,

KVANTITATIVNE METODE.

KVANTITATIVNE METODE- ako se promatraju problemi s veliki brojem utjecajnih čimbenika,

promjenama uvjeta i ograičenja te velikim brojem podataka i informacija tada izbor najboljeg rješenja
nije moguc bez primjene kvantitativnih etoda. Najčešće se radi o matematičko- statističkim
metodama i modelia.

OPERACIJSKA ISTRAŽIVANJA- su metode koje se bave matematičkim modeliranjem realnih procesa u

svrhu donošenja optimalniih odluka

- Su interdisciplinarna znanstvena disciplina

- Budući da su za nalaženje optimalnog rješenja iz raznih područja ljudske djelatnosti potrebna
znanja iz različitih oblasti i znanstvenih područja ( matematika, statistika, ekonomija,
informatika, tehnika i tehnologija)

OPTIMALNO RJEŠENJE- je takvo rješenje koje zadovoljava posttavljene uvjete određenog problema i
optimizira funkciju kriterija ( max. Ili min.)

- Je najbolje, najpovoljnije rješenje promatranog problema uzevši u obzir zadana ograničenja

KLASIFIKACIJA PROBLEMA OI: Prema sadržaju ( problem proizvodnje, prehrane, investicija,

transporta, zaliha...)
Prema metodama ( linearnog programiranja, nelinearnog programiranja, transportni problem, teorija
redova čekanja, dinamično programiranje)

POSTUPAK RJEŠAVANJA PROBLEMA OI

1. Definiranje problema
2. Određivanje metode OI
3. Prikupljanje podataka i informacija
4. Postavljanje modela
5. Rješavanje problema
6. Interpretacja rješenja ~ analiza optimalnog rješenja

LINEARNO PROGRAMIRANJE

Linearno programiranje je najstarija i jedna od metoda OI koja se najčešće primjenjuje u praksi

LINEARNO PROGRAMIRANJE- je metoda kojom se određuje optimalna vrijednost funkcije cilja (

min.ili max.) s određenim brojem strukturnih varijbli x1, x2,...,xn međusobno povezanih linearnim
vezama tj.ograničenjima u obliku linearnih jednadžbi i nejednadžbi.

-da bi se problem linearnog programiranja mogao rješiti potrebno je postaviti matematički model koji
se sastoji od:

1. FUNKCIJE CILJA

2. OGRANIČENJA U OBLIKU JEDNADŽBI I NEJEDNADŽBI

3. UVJETA NENEGATIVNOSTI

- u praksi se javljaju problemi kod kojih se traži minimum ili maksimum vrijednosti funkcije kriterija, a
ograničenja s obzirom da se odnose na različite sadržaje imaju znak „≤“, „≥“ ili „=“ .

- svi problemi linearnog programiranja mogu se svrstati u 3 grupe:

1.MaxZ, nejednadžbi sa znakom „≤“ ( čisti maksimum)

2.MinZ, nejednadžbe sa znakom „≥“ ( čisti minimum)

3. MaxZ, nejednadžbe mogu biti sa znakom „≤“ , „≥“ ili jednadžbe sa znakom „=“

MinZ, problemi s mješovitim ograničenjem ???????????

*STANDARDNI OBLIK MATEMATICKOG MODELA ( za problm kod kojeg se traži max.)

NADOPUNITI RUČNO
m- broj ograničenja

n- broj varijabli

cj-koef. kriterija j-te varijable

xj-količina j-te varijable

bi-iznos i-tog ograničenja

aij- je količina i-tog ograničenja potrebnog za jednu jedinicu j-te varijable

MATRIČNA NOTACIJA
 GRAFIČKA METODA LINEARNOG PROGRAMIRANJA

-služi za određivanje optimalnog rješenja problema sa dvije, najviše tri strukturne varijable jer se
očitava iz pravokutnog odnosno prostornog koordinatnog sustava

-međutim uporaba grafičke metode je u praksi vrlo ograničena jer realni problemi imaju daleko veći
broj nepoznanica pa se problemi LP najčešće rješavaju algebarskim putem pomoću tzv. SIMPLEX
TABELE

Primjer proizvodnje:

Svako je ograničenje predstavljeno pravcem koje je određen sa dvije točke

-točke na pravcu zadovoljavaju njegovu jednadžbu

-točke ispod pravca nejednadžbu sa znakom „<“ i točke iznad pravca nejednadžbu sa znakom „>“

-ograničenje (2) x1x2 ≥0 predstavljaju uvjet NENEGATIVNOSTI a to znači da strukkturne varijable

mogu zauzeti bilo koju vrijednost u prvom kvadrantu pravokutnog koordinatnog sustava ili na osi
apscise odnosno ordinate.

OPTIMALNO RJEŠENJE SA GRAFIČKOM METODOM ODREĐUJE SE NA DVA NAČINA:

1. Uvrštavanjem vrijednosti koordinata pojedinog vrha konveksnog poliedra ( koji predstavljaju

područje mogućih rješenja) u funkciji kriterija te o______________-- vrijednosti x1 i x2 koji daje Max/
Min vrijednosti z

2. Uvrštavanjem pravca Pz koji predstavlja prikaz funkcije z na neku proizvoljno odabranu točku iz
prostora mogućih rješenja te translatiranjem tog pravca prea gore ( ako se traži Max) odnosno prema
dolje ( ako se traži Min) vrijednost funkcije kriterija do posljednjeg vrha konveksnog poliedra.
Kordinate te točke predstavljaju optimalno rješenje a njegovim uvrštavanjem u funkciju z dobiva se
Max odnosno Min vrijednosti funkcije kriterija.

SIMPLEX METODA LINEARNOG PROGRAMIRANJA

-Simplex metoda sastoji se od simplex algoritma Koji se radi preglednosti izrađuje u tzv. simplex
tablici. Preduvhjet za primjenu algoritma je postavljanje matematičkog odela u kanonskom obliku
odnosno prevođenje standardnog u kanonski oblik matematičkog modela.

-Standardni model matematičkog modela linearnog programiranja izražen je sustavom linearnih

nejednadžbi, a uvođenjem dopunskih ili dodatnih varijabli ui ; i= 1,...,m standardni oblik prelazi u
kanonski oblik matematičkog modela koje je izražen sustavom linearnih nejednadžbi. Dopunske
varible ui imaju nenegativnu vrijednost, a budući da te varijable nemaju utjecaja na vrijednost,
budući da te varijable nemaju utjecaja na vrijednost funkcije kriterija z njihov koef. u funkciji kriterija
iznosi 0.

Prema sadržaju vrijednosti dopunske varijable predstavlja iznos odnosno količinu neiskorištenog
ograničenja ( kada su zadane nejednadžbe sa znakom „≤“ ) ili iznos odnosno višak iznad količine
adanog ograničenja ( kada su zadane nejednadžbe sa znakom „≥“ )

-Za problem minimuma kanonski oblik modela sadrži pored strukturnih i dopunskih varijabli još i
ARTIFICIJALNE ili umjetne varijable vj ; j= 1, ... ,n

*MATEMATIČKI MODEL U KANONSKOM OBLIKU ZA PROBLEM MAX. GLASI:

DUALNE VARIJABLE:

-dualna varijabla yi, : i= 1,...,m pokazuje koliko promjena količine ograničenja utječe na maximalnu
odnosno minimalnu vrijednost funkcije kriterija

- dualna varijabla je cijena ograničenja i izražena je u istim jedinicama u kojima je izražena funkcija z.

TRANSPORTNI PROBLEM

Transportni problem je problem za koji je potrebno programirati prijevoz odnosno rasporediti

određeni broj jedinica ( teret, predmet, osobe...) iz više ishodišta ( mjesta gdje se nalaze jedinice koje
se raspoređuju) u više odredišta ( mjesta na kojima se podmiruje potražnja; odnosno zadovoljava
zahtjev) s ciljem da troškovi prijevoza ( ili udaljenost, vrijeme...) budu minimalni odnosno iznosi
prihoda ( dobiti) maksimalni.

-svakom transportnom problemu pripada odgovarajuca matrica transporta

m-ukupan broj ishodišta i=1,...,m

n- ukupan broj odredišta j=1,...,n

cij- JEDINIČNI TROŠKOVI- trošak prijevoza jedne jedinice na relaciji od i-tog ishodišta do –tog
odredišta

xij- količina koju treba prevesti iz i-tog ishodišta do j-tog odredišta

ai- ponuda ishodišta

bj- potražnja odredišta

MODELI (2kom)

*Specijalizirane metode za rješavanje TP mogu se svrstati u 2 grupe:

1) METODE ZA POSTAVLJANJE POČETNOG PROGRAMIRANJA

* metoda sjeverozapadnog kuta

* metoda najmanjih troškova

* Vogel-ova metoda

2) METODE ZA POBOLJŠAVANJE POČETNOG PROGRAMA I DOBIVANJA OPTIMALNOG RJEŠENJA

* metoda „skakanja s kamena na kamen“

* MODI metoda

OTP- je problem u kojem postoji neravnoteža između ukupne količine ponude ishodišta i ukupne
količine ponude odredišta
DVA TIPA OTP-a

1)

-budući da je ponuda veća od potražnje optimalno rješenje pokazuje koja se ishodišta mogu
eliminirati ili pak moraju smanjiti ponuda jer su s obzirom na troškove nepovoljnija od ostalih
ishodišta

- kod ovog tipa problema uvodi se novo fiktivno odredište čija će potražnja sadržavati razliku između
ukupne ponude i potražnje

- troškovi prijevoza od svih ishodišta do fiktivnog odredišta su ...........................

2)

-kod ovog tipa će optimalno rješenje pokazati koja se odredišta mogu eliminirati jer su s obzirom na
troškove nepovoljnija od ostalih odredišta

-u model se uvodi fiktivno ishodište čija će ponuda sadržavati razliku izmežu ukupne ponude i
potražnje

-troškovi prijevoza od ishodišta do svih odredišta cm+1j = 0

ZABRANJENE RELACIJE- ako se neke jedinice ( tereti, predmeti...) ne mogu ili ne žele uputiti na neko
odredište ili pak ne postoji mogućnosti povezivanja nekog ishodišta sa ekim odredište, u tom se
slučaju radi o tzv ZABRANJENIM RELACIJAMA

-kada se zabranjenoj relaciji pridruži jedinični trošak sa proizvoljno VELIKIM brojem M( umjesto M
može se uvrstiti po volji odabran veliki broj, veći od ostalih jediničnih troškova u matrici transporta)
koji će *destimulirati* da na tim relacijama u optimalnom rješenju vrijednosti varijable xij budu veće
od 0.

TEORIJA REDOVA ČEKANJA