Professional Documents
Culture Documents
Pčelinja Paša PDF
Pčelinja Paša PDF
PČELINJA PAŠA
5
OPĆI DIO
7
Stvarajnjem umjetne paše može se bar donekle poboljšati paša BIOLOGIJA CVIJETA
za vrijeme tih prekida, Pčelar treba poznavati pašu svoje bliže i
Ako, na priimjer, uzmemo cvijet jabuke, vidjet ćemo izvana
dalje okolice, jer: »Na osovini med rodi«, Dešava se da dok nam
listiće, koji čine čašku. Oni su obično zelene boje i služe za za-
na pčelinjaku vlada mrtvilo, često na maloj udaljenosti ima obilne
štitu ostalih dijelova cvijeta. Zatim imamo vjenčić koji je sastav-
paše, samo bi trebalo s malo truda i troškova prenijeti pčele,
ljen od listića živih boja da bi cvjetove pčele i drugi kukci lakše
U našoj državi imamo raizličite zemljišne i klimatske prilike, pa
primjetili i izvršili oprašivanje. Za primamljivanje pčela služi
stoga imamo i različitu pašu. Dok je u nekim krajevima glavna i miris cvjetova. Biljke kod kojih polen prenosi vjetar, nemaju
paša bagrem čija je cvatnja u svibnju, dotle ima krajeva gdje je mirisa, jer im nije potreban, na primjer lijeska, javorovi, joha i
medober u kolovozu. Preko zime, k a d a u većem dijelu Jugo-
slavije snijeg pokriva cvjetna polja i na pčelinjaku vlada tišina,
u Primorju i na otocima cvjeta ružmarin, badem i druge biiljke.
U tim najboljim pčelarskim krajevima mogu nam prezimiti uli-
šta, koja su slaba i bez zimnice, pa čak i da nam se dobro raz-
viju do bagremove i drugih paša. Kombinacije o korišćenju više
paša, čine nam se nemoguće, međutim te mogućnosti iskorišćuju
pčelari iz Hrvatske i Vojvodine, m a k a r da je to vrlo neznatno
prema paši, koje ima u tim krajevima.
Na pčelinju pajšu upravo na ekonomsku stranu pčelarstva,
ne treba računati kao na nešto sigurno. Izlučivanje nektara za-
visi o vlazi, toploti i drugim činiocima. Ti uvjeti nisu jednaki
svake godine za vrijeme glavne paše, te su i prinosi prilično pro-
mjenljivi i nesigurni. Možemo reći da se u poljoprivredi pčelar-
stvo odlikuje gotovo najvećom kolebljivošću u prinosima, te je
razumljivo da je pčelarenje, osobito selidba, vezana s rizikom. I
pored toga pčelarstvo je rentabilno posrednim putem, preke po-
većanog prinosa drugih kultura, zahvaljujući oprašivanju cvje-
tova posredovanjem pčela. Da bismo selili na sigurnu pašu,
treba ispitati i registrirati pašu zatim imati obavještače o stanju
paše u krajevima, gdje se sele pčele.
Sada, k a d a u seljačkim radnim zadrugama, državnim i
poljoprivrednim dobrima imamo velike pčelinjake s licima, ko- dr. Miris potječe od eteričnih ulja, koja se luče u listićima kru-
jima je pčelarstvo jedini posao, imamo i imat ćemo neogra- nice prašnicima i nektarijama. Eterična ulja imaju svojstvo
ničenh mogućnosti za selidbeno pčelarenje i dobijanje redovitih da jače mirišu, ukoliko su razrjeđenija, te je dovoljna vrlo mala
i velikih prinosa. Na taj način moći ćemo ostvariti milijunske količina da bi cvijet iz daleka privukao kukce. Kada pčela pro-
prihode, u pasivnim, planinskim i rijetko naseljenim krajevima, nađe bogat izvor hrane, ona iz svog mirisnog organa ispušta spe-
To će biti priličan doprinos za poboljšanje prehrane radnog na- cifični miiris da bi i druge pčele iz njene koišnice mogle pronaći
roda, povećanje prinosa poljoprivrednih kultura i ekonomskog pašu. U pogledu osjećanja mirisa mi ne smijemo suditi svojim
razvitka tih krajeva i cijele F N R J . mjerilom. U sredini cvijeta nalazi se tučak (pestić), ženski dio
cvijeta, on je p r i dnu zadebljao u plodinicu, od koje se nastavlja
8 9
tanak vrat, Na vrh v r a t a nalazi se prošireni dio, koji se zove pa je njihov doprinos u oprašivanju neznatan. K a d a pčela izađe
njuška, a luči ljepljivu tvar da bi pri oprašivanju zadržao polen iz košinice i sleti na n e k u vrsu biljke, ona produžuje posjećivati
i izvršio oplođivanje. Oko tučka obično su prašnici, koji su sa- cvjetove samo iste vrste biljke, dok ne napuni nektarom medni
stavljeni od tankih končića, a na vrhu imaju prašne kese mjehur. Medutim, kod drugih kukaca nema te stalnosti, oni pri
(Anthere). U njima se nalazi polen; k a d a on sazre i opne po posjećivanju p r e l a z e s jedne na drugu vrsu biljaka, te u opra-
pucaju, onda ga pčele mogu skupljati ili vjetar raznositi. Polen šivanju biljaka sudjjeljuju manje nego što im to po procentu pri-
je sastavljen od mnogobrojnih sitnih zrnaca; tako resa lijeske pada, Doduše ta stalnost ni k o d pčela nije apsolutna. Tako,
sadrži 4.000.000 polenovih zmaca. Ako cvijet ima prašnike i sam u kolovozu 1949. god. p r o m a t r a o k a k o je jedna pčela po-
tučkove, onda je dvospolan. Ima biljaka, koje u jednom cvijetu sjetila četiri vrsrte biljaka. S v a k a k o da se ta pojava zapaža za
imaju samo praišnike a u drugom tučkove to su jednospolni cvje- vrijeme slabije paše p r i pabirčenju. Da bi pčele sakupile k i l o
tavi, kao na primjer kod buče, lubenice, krastavaca, lijeske i gram meda, treba da obiđu, bagremovih cvjetova oko 200.000
drugih; takve se biljke nazivaju jednospolne. Zatim ima biljaka, a 500.000 esparzete. Moglo je biti utvrđeno, da 50 pčelaca
koje na jednom stablu ili stabljici imaju ženske dijelove cvijeta svaki dan opraši do 15.000.000 cvjetova vanile (Zander), Taj
a na drugom muške, to su dvodomne biljke: vrbe, jasika i dr. broj dokazuje ogroman doprinos u povećavanju prinosa kod
Kod jednospolnih cvjetova polen se obično prenosi vjetrom; da kulturnih i drugih biljaka što ga pčele vrše oprašivanjem.
bi se moglo izvršiti oprašivanje, one stvaraju ogromnu količinu Računa se, da su koristi od oprašivanja deset p u t a veće od
polena i većinom cvjetaju prije listanja, da bi oprašivanje bilo vrijednosti pčelinijih proizvoda — meda i voska.
olakšano. Te biljke opskrbljuju pčele s mnogo polena i većinom
cvjetaju r a n o s proljeća.
IZLUČIVANJE NEKTARA
Ako polen p a d n e na njušku cvjetova iste biljke, dešava
se samooprašivanje, odnosno samooplođivanje. N e k e sorte vo- Nektar se luči u žlijezdama, koje se nalaze izvan cvjetova.
ć a k a i drugih biljaka ne mogu se oploditi svojim polenom, već Tako na pr. kod grahorice i grahora na palistićima, koji se na-
je p o t r e b n o da na njihove tučkove dođe polen s drugih sorata; laze kod peteljaka listova ima nektarija, koje luče intenzivnije
u tome pčelari imaju najvažniju ulogu, jer o n e na svom dlakavom nego u cvjetovtima, te ih pčele obilno posjećuju. Nektarija izvan
tijelu prenose polen s jednih voćaka na druge i omogućuju za- cvijeta ima k o d pamuka, topole i dr. biljaka. P r o m a t r a o sam
metanje plodova. Cvjetovi oprašeni vlastitim prahom, daju pčele kako su sakupljale n e k t a r s nektarija na peteljkama
manje sjemena i uopće biljke t a k o nastale imaju manju životnu jednogodišnjih trešanja. Glavni izvor nektara jesu cvjetne
sposobnost i daju manje prinose nego biljke, nastale križanjem. nektarije; one se nalaze obično u padnožju tučka, na cvjetnoj
Stoga da bi se onemogućilo samooprašivanje, nalazimo razne loži. Nektarije imaju oblik malih plošica ili dlačica, k a o samo-
uređaje. Tako na primjer, na jednoj biljci cvjetovi su samo sa stalni organi, ili su nerazvijeni prašnici, kvržice p r i osnovi
prašnicima, a na drugoj samo s tučkovima; prašnici i tučkovi k r u n i č n i h listića ili prašnika. Žljezde imaju na površini mnogo-
mogu sazrijevati u različito vrijeme, ili prašnici mogu biti niži brojne male p o r e od dvije ćelije, koje imaju između sebe uzan
od tučkova, da bi se onemogućilo oprašivanje (heljda). To je grlić — vezu između unutrašnjih šećernih tkiva i uzduha.
činjenica da rod dobivn križanjem dviju sorata daje u prvoj N e k t a r se luči i kroz ustašca pokožnice-epidertmisa žlijezda ili
generaciji veći prinos nego onaj dobiven samooprašivanjem. probijajući se kroz zidove ćelija, kao kod znojenja. Stvoreni
To ima praktičnu primjenu kod k u k u r u z a »heterozis«, kod slatki sok p o n e k a d se skuplja u malim udubljenjima-rezer-
rajčice i drugih biljaka, te se stoga križanje izvodi umjetno. voarima ili cvijet čini cjevčicu, gdje se skuplja n e k t a r . Ima
Među kukcima, koji posjećuju cvjetove oko 7 3 % otpada slučajeva da je izlučivanje toliko obilno, pa n e k t e r teče napolje
na pčele, na bumbare i na samce-opnokrilce 2 1 % , a ostalo sa cvjetova k a o kod naprstka (Digitalis purpurea), no svakako
na druge kukce. Kod bumbara, na primjer, prezimljuju samo da je to sok s malim postotkom šećera. Nektarije luče dok se
ženke, te su r a n o s proljeća, kada voćke cvjetaju, brojno slabe. ne izvrši oplodnja, a potom prestaje n i h o v rad, jer je završena
10 11
i njihova namjena; hranjive tvari, koje su se trošile za stvaranje skih krajeva i otoka stvaraju više eteričnih ulja, te je i njihov
nektara, sada su potrebne za razviće ploda i sjemenki. med više mirišljiv i bolji od m e d a drugih pokrajina. P o r e d toga
Glavni sastojak n e k t a r a jest voda, a njen postotak k r e ć e š t o n e k t a r svake vrste biljaka ima naročiti miriis, on ima i na-
se u širokim granicama od 30—92%. Različite vrste biijaka ročiti okus. Bagremovac ima miris na bagrem; med od duhana
imaju raziličit procenat vode, t a k o p r e m a Beutleru n e k t a r i m a malo gorčine, jer je, alkaloid nikotin p r e š a o u tu slatku
kockavice (Fritillaria imperialis) iz porodice ljiljana (Liliaceae) otopinu; okus meda od buče podsjeća nas na pečenu buču.
sadrži 9 2 % vode, jabuke 80%, lipe 70%, mrtve koprive 50%, Ljekovite biljke i danas imajiu veliku ulogu u medicini, iako je
divljeg kestena 30%, dok med sadrži 20% vode. Gustina kemija uspjela da umjetnim-sintetičkim putem stvori mnoge
nektara u cvjetovima mijenja se preko dana; ujutru je rjeđi, lijekove. Kao što miris i okus iz cvjetova prelazi u nektar, isto
tako prelaze i razne ljekovite tvari.
12 13
jer se tada stvara napetost, pa se nektar luči probijajući se tvrđuje pokus Banniera. Deset cvjetova na slobodnom uzduhu
kroz opne stanica, k a o k o d znojenja. Ta radnja može biti za 24 časa p r i vlažnosti 0,65 izlučili su 18 miligrama nektara;
intenizivna samo pri povoljnoj količini vode u tlu. Kakve štetne isti broj biljaka ispod zvona pri vlažnosti 0,98 dalo je 47 mili-
posljedice ima n e d o s t a t a k vlage, pokazuje nam sušna 1950. god., grama.
koja je n a p r o s t o spržila zeljaste biljke, počevši od srpnja pa
4. V j e t a r nepovoljno utječe na izlučivanje nektara; iz
nadalje. Ono malo nektara, koji su davali cvjetovi, zgusnulo
više razloga. A k o je slab, smeta pčelama u letu i prikuplanju
se ili isparila zbog visoke t e m p e r a t u r e i suhog uzduha. S obzi-
hrane; ako je jači, onemogućuje izlijetanje pčela. A k o su vje-
rom na jačinu žege, nezapamćene vrućine i male količine pa-
trovi suhi i topli loše djeluju na razvoj biljaka, jer isušuju
davina 1950. godina nije zapamćena za posljednjih sto godina.
zemlju. Makedonci ih s pravom nazivaju »suši kobel«, jer osuše
K a k o izlučivanje n a k t a r a reagira na sušu, odnosno kišu, vidi
vegetaciju, a time i kablicu za muzenje mlijeka. Za vrijeme
se iz mjerenja D, Loca iz Zagreba; T a k o prije kiše nije bilo
toplih vjetrova biljke cvjetaju, pa čak i brže nego inače, t a k o
nikakva unosa u košnicu; k a d a je kiša pala 30. VII 1950, god.
da medonoše precvjetaju, a pčele ih nisu mogle posjećivati.
već p r e k o s u t r a vaga je pokazala unos od 1,1 kg. Žega se opet
Vrlo topli i suhi vjetrovi mogu osušiti cvjetove i spržiti biljke
povratila, i poslije nekoliko dana unos se veoma smanjio. To
ili omlatiti cvjetove bagrema, kao što je slučaj s košavom u
znači da biljke na suši samo životare. Kakva je vlažnost tla,
Banatu i Bačkoj. K r a t k o rečeno, vjetrovi su štetni za pčelinju
odnosno koliko je palo kiše u n e k o m kraju, to je od najveće
pašu, te ih možemo smatrati k a o najveće neugodnosti za pčele
važnosti pri seljenju; ima slučajeva da negdje padne 120 mm.
i pčelara. Stoga je, naročito u vjetrovitim krajevima, najbolje
ili 120 1 na m 2 , a na daljini od nekoliko kilometara p a d n e samo
da rajon pčelinje paše ima talasasti relijef sa šumama, šumar-
rosa. U lipnju, a još više u srpnju i kolovozu, ne bi trebalo
cima i šumskim pojasima, koji smanjuju snagu i djelovanje
krenuti na put, dok se ne obavijestimo o vlazi u tlu, tom n a j -
vjetrova. U šumi pčele izlijeću i pri jačem vjetru. Drveće i šiblje
važnijem činiocu za medonošenje. Obilna kiša, koja je natopila
povoljno djeluje na floru, mikroklimu* a time i na prinos u medu.
sloj oranice, može osigurati obilnu pašu od dvije sedmice. Z a t o
bi t r e b a l o u rajonima, gdje se doseljuju pčele, imati gustu mrežu Navedeni činioci, od kojih zavisi izlučivanje nektara, dje-
kišomjernih stanica, koje bi obavještavale pčelare. luju zajednički. Evo k a k o opisuje idealne vremenske prilike
3. V l a ž n o s t u z d u h a, Pored vlage u zemlji na izluči- 1888, god. pokojni M. Bugarski: »To je bila najberićetnija go-
vanje n e k t a r a utječe i vlažnost uzduha. Često je isparivanje dina za vreme pedesetgodišnjeg pčelarenja. Vreme je bilo
veće nego izlučivanje, osobito pri visokoj toploti, pri toplom i su- stalno tiho i toplo, ali nije bilo onog žarkog vetra koji sažeže
hom vjetru, zbog čega se n e k t a r zgušnjuje, te ga pčele ne mogu biljke na strnjici. Kiše je bilo nekoliko p u t a i to bujne kiše a
iskoristiti. Isparivanje je intenzivno, osobito kod širokih otvore- zatim opet toplo i tiho vreme bez magle i hladnoće«.
nih cvjetova k a o kod lipe, bundeve i drugih biljaka. Radi zaštite Na kraju bih rezimirao o uvjetima izlučivanja n e k t a r a :
od suvišnoig isparivanja i r a d i boljeg iskorišćivanja nektara od I z l u č ivan j e nekta ra n a j i n t enz i v n i j e j e na
strane kukaca, biljke koje cvjetaju preko ljeta, imaju cvjetove t o p l o t i o d 16° C d o 30° C, k a d a j e n a j b u j n i j i r a-
sa cjevčicama, u koje se skuplja n e k t a r . Tu je zbog male povr- z v o j b i l j a k a p r i t i h o m v r e m e n u, b e z v j e t r a,
šine, koja je u dodiru s uzduhom, isparivanje neznatno. Imamo k a d a j e v l ažnos t u zduh a š t o v e ć a p ri d o v olj-
čak cvjetova, koji se zatvaraju na žezi (buče) ili su stalno n o j v l a ž n o s t i t l a, k o j a o m o g u ć u j e a k t i v n o
zatvoreni, te ih pčele otvaraju k a d a slete na cvjetove (lanilist o b a v l j a n j e ž i v o t n i h r a d n j i b i l j a k a. Kada pri
ili divlja zijevalica — Litnaria vulgaris). Cvjetovi lipe su šioki ovakvim uvjetima ima veliki broj biljaka u cvijetu, kažemo da
i otvoreni, te je n e k t a r iziložen isparavanju, a to je glavni je to glavna paša. Ona može biti k r a t k a , ali vrlo obilna, na
razlog što lipa jako neredovno medi, k a o ii druge biljke s takvom primjer bagremova, ili duža, ali slabija — bijeli bosiljak, livade.
građom cvjetova. One traže idealne uvjete za izlučivanje
n e k t a r a . O utjecaju z r a č n e vlage na izlučivanje n e k t a r a p o - * Podneblje u sloju od nekoliko cm od tla.
14 15
SLATKI BILJNI SOKOVI O KOLIČINI PROIZVODNJE NEKTARA KOD BILJAKA
Pored n e k t a r a pčele sakupljaju slatke sokove. U sezoni Ukolliko su cvjetovi veći, utoliko luče više nektara. Kod
lubenica vidimo, k a k o pčele po k o r a m a sišu sok. Krajem kolo- velikih cvjetova možemo slatki okus nektara osjetiti jezikom.
vaza 1950. god. izribao sam d e s e t a k kila slatkih jabuka i stavio U njima pčele lakše i brže napune medni želudac, koji ima
pored pčelinjaka da se suše na suncu. Poslije kratkog vremena obujam od oko 50 mm 3 . Na cvjetovima buče promatrao sam,
pčele navališe rojevima te od izribanih jabuka ostadoše, tako da su pčele sisale do d v a minuta, na sofori do dva i po na
reći, samo ljuske. katalpi do jednog, a za isto vrijeme posišu n e k t a r sa trideset
Prilikom muljanja grožđa pčele slijeću da sisaju širu. cvjetova metvice. Biljke s velikim cvjetovima obično su i naj-
Pčele lete i u vinograde pa sakupljaju sok sa zrna, naročito medonosnije vrste. Kod sitnih cvjetova, na primjer djete-
poslije kiše, k a d a zbog jačeg pritiska vode pokožice zrna po- lina, pčele moraju izgubiti mnoga vremena prelazeći od cvi-
pucaju, osobito k o d sorata s tankom opnom i k o d kojih je jeta na cviijet, i od jedne na drugu biljku. P r e m a Cigankovu
grožđe napadnuto od plijesni. Neki vinogradari smatraju da pčela, da bi napunila medni želudac, mora obići kod pamuka
pčele vilicama nagrizaju bobice da bi došle do soka. Istina, više od 100 cvjetova, kod voćaka 200—300, a sitnih cvjetova
pčele mogu vilicama nagristi čvrste tvari. T a k o sam jedne je- djeteline i lucerne više od 1000, Interesantno je da pri posjeti
seni stavio na podnjaču papir, da bi na njega padali razni otpaci cvjetova pčele ne isisavaju sav nektar. P r o m a t r a o sam, k a k o je
radi lakšeg čišćenja s proljeća, P r i vadenju papir je bio nagri- pčela izletjela iz cvijeta buče a odmah za njom doletjela je
zen. Međutim, pčele ne nagrizaju grožđe. Otac srpskog pčelar- druga i zadržala se prilično vrijeme, Promatrao sam cvjetove
stva, profesor Jovan Živanović, držao je pčele u vinogradima duhana, s kojih su odletjele pčele, i u cvjetnim cjevčicama bilo
blizu Sremskih Karlovaca. Vinogradari, videvši pčele na je n e k t a r a . Gornje činjenice govore da pčele pri skupljanju
grožđu, podnijeli su tužbu sudu protiv Živanovića. Da bi do- n e k t a r a ne koriste najrazumnije trud i vrijeme, iako ta pojava
k a z a o neosnovanost njihove optužbe, on je stavio grozd u koristi oprašivanju, jer pčele posjećuju veći broj biljaka nego
ulište i poslije 24 časa komisijski su otvori košnicu i utvrdili što bi trebalo. Računa se da za kilogram bagremovca pčele
da je grozd čitav, Živanović je napravio još jedan p o k u s : na- treba da posjete oko 4,000.000 cvjetova, ili da naprave oko
bockao je zrna iglom i metnuo grozd u ulište (košnicu), poslije 150.000 naleta. Za vrijeme glavne paše pčela svaki dan izlijeće
vađenja utvrdili su da su pčele isisale sok samo s i z b o d e n i h 7—17 puta. I pored toga što pčele moraju da posjete milijune
zrna, To svojstvo pčela korisno je za vinogradare, jer povrije- cvjetova, dnevni unos može iznositi nekoliko, pa i desetinu
đene bobice od osa i ptica i ispucane od jakog priliva sokova kila. 28. V. 1949. god. zabilježen je na otoku Pagu dnevni unos
počinju da trunu, zatim bolest prelazi i na zdrava zrna. Unos od 12,750 kg, a to je vjerojatno rekordna količina, koja je zabi-
slatkag soka iz vinograda ne predstavlja neku znatniju pašu, lježena u F N R J do 1949. godine. U stranoj literaturi spominje
već samo pokrivanje tekućih potreba, koje u vrijeme sazrije- se dnevni unos od 40 kg, na lipovoj paši u Sjevernoj Americi.
vanja grožda nisu o n a k o velike. Godišnji prinosi kod nas mogu izuzetno iznositi do 100 kg, a u
Ta pojava da pčele unose sok od grožđa može se p r a k t i č n o inozemstvu spominju se količine od 300 pa i više kila.
iskoristiti za prihranjivanje pčela širom, kada nemaju zimnicu. P r e m a teorijskim i praktičnim ispitivanjima približno je
K a k o je najbolji sirup za prihranjivanje sa 50% šećera, moramo u t v r đ e n o koliko m e d a daju pojedine billjke s hektara. P r e m a
širu zgusnuti na polovinu. Prhranjivanje širom našlo bi veću S. A. Rozovu medovitost je k a k o pokazuje tabela na str. 18.
primjenu u toplijim krajevima, g d e grožđe r a n o sazrijeva, te. Profesor Hohlov predložio je pojednostavljenu ocjenu me-
i m a toplog vremena, da se sok zgusne, i da ga pčele zatvore dovitosti biljaka. P r e m a njemu zeljaste biljke daju približno
voštanim poklopcima. U hladnijim krajevima treba upotrebiti o k o 32 kg m e d a s hektara, šiblje 110, a drveće 240 kg.
grožde od ranijh sorata i k a k o ono ima manji postotak šećera Na osnovu gornjih p o d a t a k a i broja košnica možemo na-
treba ga zgusnuti na jednu trećinu. praviti izvjesnu procjenu o pašnom kapacitetu nekog rajona.
16
16 2 Pčelinja paša 17
dene p a r e i ugljični dioksid k a o plin. Šećeri i masti sadrže
ugljika, vodika i kisika, oni daju toplotu. Šećeri iz m e d a gotovo
su jedini izvor energije i glavna h r a n a odraslih pčela. Za ishranu
legla odnosno za stvaranje pčelinjeg tijela, neophodno su po-
trebne b e l a n č e v i n e . One sadrže p o r e d sastojaka, koje imaju
šećeri i masti, još i dušik. Bjelančevine su p o t r e b n e i za rad
voštanih žlijezda. Izvor bjelančevina u ishrani pčela jest polen.
Zatim on sadrži vitamine, n a v i š e vitamin C i E, dok u medu
praktički n e m a vitamina, Vitamini su tvari, kojih ima u vrlo
malim količinama, no i p o r e d toga od njih zavisi zdravlje,
odnosno normalan rad organizma. P r e m a Mitropolskom p r a h
kestena ima ovakav kemijski sastav: bjelančevina 1 8 , 7 % ,
vode 21,2%, a ostali dio o t p a d a na masti, šećere i druge tvari.
Pčelama je polen najviše p o t r e b a n s proljeća radi pripravljanja
mliječa za ishranu legla i proizvodnju voska. U p r e t p r o l e ć e i
rano proljeće, k a d a u prirodi nema p r a h a ili ga nema davoljno
vidimo da p č e l e vrlo rado unose razna brašna; kasnije pak
kada procvjetaju biljke s polenom pčele prestaju unositi suro-
gate m a k a r da neki mogu zamijeniti polen. A k o u košnici n e m a
zalihe polena, a ni u prirodi, da bi se zadovoljila potreba na-
staje poremetnja u životu pčelinje porodice, Zbog slabe i n e -
potpune ishrane matica prestaje nositi jaja. Pčele izbacuju jaja
i sišu leglo.
Količina polena, koju društvo troši na godinu, r a z l č i t a je
Da li je neko mjesto »nenaseljeno« ima i drugih pokazatelja na
prema raznim autorima i iznosi od 20—40 kg. Potrošnja m e d a
osnovu kojih nuožemo dati sud o medovitosti i v r e m e n u glavne
za ishranu pčela mnogo je veća, te stoga pčele prvenstveno
paše nekog rajona, i to po vremenu rojenja, broju rojeva i p r i -
skupljaju n e k t a r . P r a š a k unose k a d a je n e k t a r s k a paša slaba,
nosu od košnice,
na primjer, za vrijeme velike vrućine, zatim rano s proljeća
Da bismo imali, ako ne rekordne prinose, b a r što veće za
radi ishrane legla. Tada, sam prebrojio do 8 5 % pčela, koje su
vrijeme glavne paše, t r e b a da imamo jaka ulišta, pčelinjak š t o
utosile prah. U ostali dio godine n a š a flora pruža pčelama do-
bliže paši i povoljne vremenske prilike.
voljno, pa čak i suviše polena.
Težina polena, koju pčela nosi odjedanput, iznosi 0,01
POLEN gram, a u njemu ima 70—100000 polenovih zrnaca. Najviše
p r a h a daje p č e l a m a drveće i šiblje, i to ono k o d kojega vjetar
M e d sadrži u prosjeku 78,5% voćnog i grožđanog šećera prenosi polen, Te biljke cvjetaju prije listanja, da bi se olakšalo
19% vode i 2,5% raznih drugih tvari, uglavnom bjelančevina oprašivanje, oplodnja i stvaranje sjemena. Najranije cvjetaju:
gvožda i fosfora. P r i disanju, koje nije ništa drugo nego t i h o lijeska, drijen, joha, brijeist i topola. One cvjetaju prije kajsije,
sagorijevanje-oksidacija-spajanje kisika i uzduha s organskim koja cvjeta najranije od svih voćaka, t. j. prvih dana travnja.
tvarima oslobada se toplota, koja se p r e t v a r a u energiju. Pritom Zajedno s kajsijom cvjetaju: javor, vrbe, jasen, džanarike, zatim
k a o krajnji proizvodi oslobađaju se iz tijela voda u obliku vo- ostalo koštičavo voće i kruške. U tom periodu te biljke su
18 19
glavni izvori cvjetnog praha, te imaju odlučujuće značenje za kretljive dijelove u košnici, Zatim ga upotrrbljavaju za zatva-
brži i rani razvoj legla, jer zeljaste b l j k e nisu još razvijene. ranjr pukotina, suzivanje leta radi očuvanja toplote u košnici,
Poslije precvjetavanja kajsije dan je duži, vrijeme povoljnije koja je vrlo potrebna, naročito s proljeća i p r e k o zime. Leto
za izlijietanje, cvjetaju mnogo biljke, te je osigurana i opskrba sužuju i da spriječe ulazak svojih neprijatelja; miševa, žaba,
ulišta polenom. leptira i drugih životinja, Kada u košnicu upadne veliki, no
Da bi n a z n a ž a n j e pčela zimi i u r a n o proljeće bilo nor- neželjeni »gost«, koga pčele posle umrtljivanja ne mogu izbaciti
malno, da bi se ulište r a n o i na vrijeme razvilo za korišćenje iz košnice, one ga balsamiraju i pokriju propolisom, da ne bi
glavne paše, t r e b a ga zazimiti s dovoljnom zalihom cvjetnog širio smrad.
praha, Višak p r a h a može se naći u porodicama, koje su bile Na višoj temperaturi on je mek, a na nižoj tvrd, te se zbog
b e z matice. toga pri hladnom vremenu s mukom odvajaju okviri iz košnice.
P r e m a boji polena na nogama, možemo odrediti s kojih U vodi je propolis netopljv, zato ga s ruku i odijela skidamo
ga biljaka pčele sakupljaju. Polen sa žutim cvjetovima je žut, benzinom, eterom, toplim alkoholom i nekim drugim sred-
s bijelih bijel, sa crvenih i plavih cvjetova p r a h je zatvorene stvima.
boje, pa čak i crn. K a k o većima biljaka, koje daju polen, daju
i nektar, možemo po boji p r a h a donekle odrediti medonosnost
CVJETANJE BILJAKA
nekih biljaka
Zbog velike važnosti polena u ishrani pčela, u posljednje Kod zeljastih biljaka cvjetanje počinje obično kada do-
vrijeme prihranjuju se pčele raznim brašnima, koja imaju sličan stignu izvjestan stepen razvića ili k a d a završe s vegetativnim
kemijski sastav k a o i polen. Zatim je p r o n a đ e n a naročita na- rastom. Šiblje i drveće cvjeta poslije manjeg ili većeg broja
prava-hvatač polena, koji se stavlja na l e t a košnice. Pri pro-
godina, k a d a se smanji bujni rast biljaka, jer je cvjetanje u obr-
laženju pčela otkidaju im se grudice polena s nogu. Tako sa-
nutom srazmjeru s bujnošću. Kod njih se cvjetni pupoljci
kupljeni polen daje se pčelama, k a d a ustreba; pa čak se prave
stvaraju p r e k o ljeta za iduću godinu, kada se uspori rast i
pokušaji da se upotrebi kao lijek protiv bolesti, avitaminoza,
kada se radom lišća stvori obilje asimilata u biljci. Za otva-
koje se javljaju zbog n e d o s t a t k a vitamina u hrani ljudi. Vitamin
ranje cvijeta, stvaranje polena i lučenje n e k t a r a biljka troši
C je antiskorbutični; zbog n e d o s t a t k a nužne količine nastaje
veliku količinu spojeva ugljikohidrata, masti i bjelančevina što
oštećenje kapilara, poremećaji u rastu zubi i kosti. Vitamin
iscrpljuje biljku. J o š je veća potrošnja hranljivih tvari za raz-
E te vitamin plodnosti.
viće plodova i stvaranje sjemenki. Zato poslije obilnog cvje-
tanja, a naročito poslije bogatog roda, kod voćaka slijedi n e -
PROPOLIS (lem,podmazak) rodna godina.
Početak cvjetanja zavisi o klici; rastu li biljke u toplijem
Propolis sadrži 50—55% smole, 3 0 % voska i 8—10% aro- kraju, cvjetaju ranije. Ako se penjemo uz planinu, vidjet ćemo
matičnih ulja. Pčele ga skupljaju s pupoljaka i tankih grančica da cvjetanje zakašnjava. Računa se da biljke cvjetaju kasnije
jele, smrče, bora, zatim od divljeg i piitomog kestena, jasena, pet do šest dana na svakih sto m e t a r a nadmorske visine, a
topole i drugih biljaka. Pčele obično sakupljaju propolis, kada s jeseni završavaju s rastenjem za isto toliko dana ranije.
nemaju bogatu n e k t a r s k u pašu, kao što je slučaj sa polenom. Medutim, početak cvjetanja ne zavisi samo o klimi nego i o
Propolis često pčele miješaju s voskom, suhim polenom, pra- dužini dana. Utvrdeno je, da je za cvjetanje, upravo za prijelaz
šinom, dlačicama s pčelinjeg tijiela i drugim tvarima. U košnicu iz stanja vegetativnog razvoja u stanje stvaranja cvjetova, p o -
ga unose često pomiješanog sa cvjetnim prahom u malim t r e b n a određena dužina dana. Uzmimo, na primjer, krizantemu,
lopticama tamne boje. Propolis služi pčelama za učvršćivanje ona je biljka kratkog dana, zato cvjeta u jesen. Vrtlari postižu
saća, okvira, i uopće drugih dijelova, jer pčele te trpe po- ranije cvjetanje pokrivanjem gredica, na taj način »skraćuju«
20 21
dan, te natjeraju, da im krizanteme cvjetaju kada oni žele. U 11, k r u š k e 13, trešnje 14, jabuke 18, dunje 26, divljeg kestena
prosincu 1950. god« bilo je blago vrijeme, te je uzrokovalo dje- 28, bagrema 39, lipe 58 i pitomog kestena 66 dana. Na osnovu
lomično otvaranje maslačka (Taraxacum officinale) i mišjakinje
gornjih p o d a t a k a p r e m a cvijetanju ma koje gore pomenute
( S t e l a r i a media), koje cvjetaju vrlo r a n o s piroljeća. Od medo-
biljke možemo prilično točno odrediti u svome mjestu, cvjetanje
nosnih biljaka u grupu k r a t k o g d a n a pripadaju i duhan, p a m u k ,
idućih, te na taj način pravilno planirati rad u pčelarstvu. Ana-
suncokret i druge, Biljke dugačkog d a n a su mak, gorušica i t. d..
liziramio li p o č e t a k cvjetanja, utvrdit ćemo da ima priličnih
Ima biljaka koje ne reagiraju na dužinu d a n a — indiferentne
razlika u datumu cvjetanja. Cvjeta ii n e k a biljka ranije, utoliko
su. To svojstvo biljaka naziva se fotoperiodizam.
je razlika između najranije i najkasnije cvatnje veća. T a k o kod
Znači da p o č e t a k cvjetanja zavisi o fotoperiodizmu i klimi,
lijeske ta razlika iznosi 36 dana, kod bagrema 18, a kod pi-
a ova p a k o geografskoj širini, blizini mora, velikim rijekama
tomog kestena, koji cvjeta najkasnije od svih voćaka, razlika
i nadmorskoj visini. Kako su klimatski uvjeti različiti u poje-
je najmanja: 12 d a n a .
dinim mjestima, p č e l a r t r e b a bilježiti cvjetanje medonosnih
Nismo li točno obaviješteni, na primjer o p o č e t k u cvatnje.
biljaka, da bi p r e m a paši podesio način pčelarenja. P e t godina
bagrema, možemo zakasniti sa seljenjem i propustiti pašu,
promatram cvjetanje biljaka u Tetovu. Datum cvjetanja
isti je kao u Moravskoj Srbiji, Vojvodini, tri četvrtine Hrvatske k a o što se desilo 1948. god, u Subotici. Kako je razlika između
i u Sjevernoj Bosni. Evo tih p o d a t a k a : cvatnje kajsije i b a g r e m a 39 dana, početak cvatnje kajsije po-
kazatelj je da t r e b a početi s podnažajnim prihranjivanjem
pčelinjih društava, da bi se razvila za bagremovu pašu.
Da bismo imali siguran putokaz u pčelarenju, t r e b a voditi
bilješke o cvatnji medonosnih biljaka. U t o k u nekoliko godina
možemo imati prilično dobru sliku o paši u svome kraju. Da
bi nam, podaci bili što točnijii najbolje je cvatnju bilježiti s v a k e
godine na ista stabla s oznakom vrste i sorte, jer razne sorte
voća, vrste lipa, cvjetaju u različito vrijeme.
Cvatnja i zametanje plodova troši veliku količinu hranjivih
tvari, stoga ono traje relativno k r a t k o vrijeme. Kod šiblja i
drveća traje 10—12 dana, Ima grmlja, koje cvjeta duže pa
čak i 4—5 mjeseci, k a o na primjer biserak (Symphoricarpus
racemosus) i živičnjak, živi plot, ciganska trešnja, suličasti
vučac (Lycium barbarum). Kod drveća dugo cvjeta sofora i
novomeksikanski bagrem. Međutim u prvom periodu cvatnja
je najobilnija i lučenje n e k t a r a najaktivnije, jer se za razvitak
v e ć zametnutih plodova i sjemenki troši mnogo hranjivih tvari,
te je kasnija cvatnja slabija, često s po nekoliko cvatova gro-
zdova, što je bez značenja za pašu Zeljaste biljke cvjetaju duže
vremena, ali su jednogodišnje ili im je korijen višegodišnji, te
ne troše mnogo hranjivih tvari za nadzemne dijelove nego
hrana služi p r e t e ž n o za razvoj sjemenki.
22 23
OPRAŠIVANJE RATARSKOG BILJA i rasturaju se po drugim medonošama. U tom slučaju, da bi se
izvršilo normalno oprašivanje, treba veći broj ulišta od n a v e -
Pčele po svome tijelu imaju sitne dlačice i kada obilaze denog, i t o : za udaljenost usjeva 1500 m p o t r e b a n je dva p u t a
cvjetove između dlačica n a h v a t a se veliki broj zrnaca polena, veći broj, a za udaljenost 2500 m t r e b a deset p u t a više košnica
koji često dostiže desetine hiljada, jer su ona mikroskopske Ako osiguramo usjeve dovoljnim brojem ulišta u njihovoj blizini
veličine. Da bi se lakše i bolje zadržala na tijelu pčela, zrnca postići ćemo povećanje prinosa 50%, 100% pa i više postotaka,
imaju izrasline ili su ljepljiva. Često pčele mogu biti; sasvim osobito kod lepirnjača.
uvaljane polenom na primjer pri posječivanju cvjetova buče Pri sakupljanju hrane sa cvjetova pčele probiru medo-
suncokreta, sljeza i drugih biljaka. Kad traži hranu pčela se noše, Tako, za ranog proljeća, k a d a cvjeta ograničen broj
dotakne njuške, koja je proširena i ljepljiiva, te se na nju za- biljaka, čim počne cvjetati n e k a biljka, koju pčele vole, one
odmah napuštaju biljku, koju su zbog malog izbora morale
posjećivati. T a k o posljednjih dana ožujka pčele obilno posje-
ćuju mrtvu koprivu (Lamium purpureum), ali čim se otvore
cvjetovi džanarike, prelaze na njih, da bi se, k a d a džanarika
procvjeta, ponovo povratile na prvu hraniteljicu, premda u
manjem broju, jer t a d a ima i drugih medonoša. Zašto pčele
posjećuju neke biljke r a d o a neke iz nužde? Na to pitanje ne
bih mogao sigurno odgovoriti. Interesantno je da su bumbari
produžili posjećivati mrtvu koprivu, k a d a su je pčele potpuno
napustile. Sigurno, da su uzroci ovoj pojavi teškoće oko uvla-
čenja u cvjetove i sisanja, ili je mali postotak šećera u nektaru
24 25
stojati da pčele budu što bliže, po mogućnosti manje od 500 m. višnije i trešnje. Uzrok je što istodobno cvjeta sve koštičavo
Seljenje pčela u voćnjake radi povećanja prinosa kod n a s nije voće, te pčele mogu birati medonoše, no svakako da ima i
ni poznato, međutim u SAD praktikuje se u velikim razmje- drugih razloga. Vjerojatno da bi se dresiranjem pčela na kruške
rama, T a k o su u državi Vašington, godiine 1948, za vrijeme i šljive postigao veći prinos.
cvalnje voćaka vlasnici najmili 25.000 košnica i platili pčela- Za vrijeme cvatnje n e u k i voćari prskaju voćke arsenovim
rima svotu u vrijednostli od 7,500.000 Din. i d u g i m otrovnim sredstvima protiv štetočinja, Otopine tih
preparata ulaze u cvjetove, mješaju se s nectarom i pri
sisanju pčele se otruju. Na taj način neprosvijećeni voćari
lišavaju se vrlo korisnih i beisplatnih pomagača — vrijednih
pčelica. Da bi se trovanje izbjeglo treba:
1. Izbjegavati prskanje ili zaprašivanje biljaka, koje pčele
posjećuju, dok su u cvatnji, p r i čemu se moraju uzeti u obzir
i korovske i livadske biljke, koje rastu ispod voćaka.
2. Obavještavati susjedne pčelare o poduzimanju većih
akcija za borbu protiv štetočinja, da bi se mogle poduzeti
mjere radi zaštite pčela. To se može postići zatvaranjem leta
mrežom da bi se spriječilo izlijetanje pčela pazeći da se osigura
dovoljno provjetravanje da se ne bi pčele ugušile. Udaljivanje
pčela za vrijeme prskanja, odnosno zaprašivanja, može se
spriječiti prihranjivanjem šećernim sirupom u omjeru 1:2. Za
tu svrhu moraju se pčele prvo dresirati, prihranjujući ih
s malo sirupa, t a k o da bi pri izlasku iz košnice letjele pravo
k posudama, gdje se nalazi sirup. Na ovaj način naš stari pčelar
M. Milošev uspio je u Pančevačkom ritu spriječiti udaljivanje
Neke sorte voćaka ne zameću ploda, ako se opraše vla-
stitim polenom. Da bi one mogle dati što veći prinos roda, pčela s pčelinjaka i spasiti pčele pri zaprašivanju rita praškom
neophodno je potrebno križano oprašivanje među raznim sor- DDT protiv k o m a r a c a malaričara. U t v r đ e n o je da djelovanje
t a m a . Pa i kod voćaka, koje se mogu oploditi vlastitim polenom, insekticida (sredstava protiv insekata) traje d v a d a n a poslije
dobiva se veći prinos, a k o se izvrši oprašivanje stranim polenom, zaprašivanja, a poslije toga vremena pčele se mogu slobodno
t . j . s drugih drveta iste vrste. To se postiže posredovanjem pustiti da izlijeću.
pčela. Da bi oprašivanje bilo potpuno i sigurno i po lošem vre-
menu, k a k o bismo dobili najveći mogući prinos, treba na h e k t a r KAKO SE PČELE SPORAZUMIJEVAJU
dvije košnice. Istina, rod se može dobiti i s manjim brojem
pčelinjih društava, ali oprašivanje može biti nepotpuno, osobito A k o ispred košnice stavimo posudu sa šećernim sirupom,
kod stabala, koja imaju cvjetova; zatim plodovi s nedovoljnim dogodit će se da ga pčele ne će p o n a ć i izvjesno vrijeme. Me-
brojem sjemenki p o p a d a t će još krajem svibnja i početkom đutim, čim se jedna pčela nasisa sirupa, vidjet ćemo da će
lipnja (lipanjsko opadanje). Plod s malo sjemenki ima nepravilan poslije kratkog v r e m e n a sletjeti puno pčela. To znači, da je prva
oblik; s one strane, gdje nema sjemenki, on je nerazvijen, jer pčela saopćila drugim pčelama iz košmice da je pronašla bogat
o n e uvjetuju razvoj mesa. izvor hrane. Na koji se način vrši saopćavanje pronašao je
Zabilježio sam u Tetovu, Bitolju i Resnu da pčele n e r a d o zoolog Karl Frisch iz Austrije. On je napravio staklenu košnicu
posjećuju cvjetove krušaka i šljiva, a najradije slijeću na sa jednim okvirom i u t v r d i o , da pčele pri povratku s nalazišta
26 27
hrane-nektara i polena izvode naročite igre. Oko pčela, koje je vertikalan s glavom na više. Kada se mjesto, gdje je h r a n a
igraju, tiskaju se druge pčele, da bi osjetile miris hrane, k a k o nalazi u suprotnom pravcu, pravi dio igre o p e t je vertikalan,
bi po mirisu lakše pronašle izvor hrane. Da bi prva p č e l a ali s glavom na niže. A k a d a hrana nije na liniji sa suncem,
olakšala slijedećim sabiračicama pronalaženje hrane, ona p u š t a pčela pokazuje horizontalan ugao iz vertikale na saću
iz mirisne Nasanovljeve žlijezde, koja se n a l a z i ma kraju trbuha,
miris specifičan za svaku porodicu. Pčele su veoma osjetljive
na taj miris te ga osjećaju na velikoj udaljenosti. Taj miris DRESIRANJE PČELA
služi pčelama kao n e k a vrsta pasoša pri vraćanju u košnicu.
Sve pčele sa stranim mirisom s t r a ž a r k e napadaju na letu i A k o se pčelama da hrana namirisana cvjetovima n e k e
ne daju im ući u košnicu. biljke, one će je prenositi iz hranilice u stanice satova. Prve
A k o je izvor hrane na maloj udaljenosti — do 70 m, p č e l e pčele koje p r o n a đ u hranu, kad se vrate na svoje satove, počet
pri povratku izvode igre u krug, a ako je na većoj izvode igru će izvoditi navedenu kružnu igru isto kao da su pronašle u
izvijanja. Pčela prolazi izvjestan prostor u pravoj liniji, uvija- prirodi novi izvor paše. Prenošenje hrane, koje vrše jedne pčele,
jući se trbuhom s jedne strane na drugu, potom se obrne. Igra nadražuje druge da izlijeću iz košnice i t r a ž e izvor paše s ovim
izvijanja ima obllk sploštene osmice. Frisch je naučio dvije m i r s o m . Na taj način, ako se pčele prehranjuju šećernim
grupe pčela iz jedne košnice da se h r a n e na odvojenim mje- sirupom crvene djeteline, one će izletjeti i tražiti tu biljku.
stima. J e d n u grupu obilježenu plavim znacima naučio je da Pčele pronalaze biljke i po mirisu njihova n e k t a r a . Hrane li se
traži hranu samo nekoliko metara od košnice; druga grupa pčele sirupom namirisanim cvjetovima određene bijke, mi
obilježena crvenim, hranila se na udaljenosti od trideset metara. ć e m o ih navesti da posjećuju tu vrstu biljke. Ovo otkriće ima
Sve plavo obilježene pčele izvodile su kružne p o k r e t e u igri, ognomno značenje i velilku praktičnu primjenu u oprašivanju
dok su se crveno obilježene uvijale. Onda je Frisch u čitavu nekih biljnih kultura, koje pčele slabo posjećuju, kao što je
nizu pokusa pomicao sve dalje i dalje mjesto ishrane plavo slučaj sa crvenom djetelinom i lucernom. P r e m a S. Rozovu
obilježenoj grupi. Na daljini između 50 i 100 m plavo obilježene
sirup za dresiranje pravi se od jednakih dijelova vode i šećera.
pčele su s kružne igre prešle na igru izvijanja. Obratnim p o -
Kada se sirup ohladi, u njega se potope cvjetovi u količini
stupkom crveno obilježene pčele, približavajući se postepeno
jedne četvrtine od količine sirupa, i drže sat i pol, da bi se
košnici, prešle su s uvijanja na igru u krug. Dalje je ustanovio
da broj okretaja pokazuje udaljenost paše. Kada je mjesto dobio miris onih biljaka, na koje hoćemo uputiti pčele. Cvje-
h r a n e bilo udaljeno sto metara, pčela je u č i n l a deset k r a t k i h tove treba uzimati bez čašica, jer čašice daju neprijatan miris
okretaja u roku od p e t n a e s t sekundi. Da bi p o k a z a l a daljinu od sirupu. S takvom otopinom treba prihranjivati pčele ujutru
tri hiljade metara, ona je za isto vrijeme učinila svega tri duga prije nego što počnu izlijetati, u obrocima od po sto grama. Da
okretaja. bi se što više pčela navelo na posjećivanje željene biljke, treba
Kada je p a š a obilna, pčele igraju živo, k a d a se paša smanji, upotrebljavati dugačke hranilice i staviti ih unakrsno iznad
onda se i igranje smanjuje, dok konačno ne prestane, k a d a okvira, da bi miris p r m i o što veći broj pčela. Tako namirisan
paša presuši. sirup treba davati 5—6 v e č e r i . Evo rezultata pokusa R o z o v a
Za pronalaženje pravca, u kome se nalazi hrana, pčele i Z a h a r o v a izvršenih u Pčelarskom oglednom zavodu u
koriste sunce za orijentaciju, pa m a k a r ono bilo pokriveno Moskvi. P e t ulišta žutih pčela prihranjivana su sirupom, u
gustim i tamnim oblacima. Promatrajući igru, Frisch je otkrio kome su bili cvjetovi crvene djeteline, a drugih pet s tamnim
da pčele usvajaju vertikalnu liniju da predstave horizontalni pčelama, hranjene su sirupom od neke druge biljke. Pčele su
pravac p r e m a suncu. K a d a se sunce, k a k o se vidi iz košniice, bile zatvorene tri dana i, kada su puštene, prebrojene su i
nalazi upravo iznad m e s t a , na kome je hrana, pravi dio igre dobiven je ovakav rezultat:
28 29
laru. Prelijetanje velikih daljina iscrpljuje pčele, te im skraćuje
život, koji je i o n a k o kratak, jer iznosi, p r e k o ljeta, oko 35 dana,
Zatim na stvaranje energije r a d i letenja pčele t r o š e dobar dio
nektara. Od 8—9 miligrama šećera, koliko iznosi tovar pčele,
troši se 1 miligram na svaki kilometar.
Kao rajon korisne paše računa se krug 2—2,5 km od pče-
linjaka. Ako u tom prastoru n e m a dobre paše, onda su pčele
primorane da lete dalje u pravcu izdašnije paše. U tom slučaju
Dresiranjem pčela postiže se da pčele posjećuju crvenu pri selidbi moramo se udaljiti 10—12 km, d o k je obično dovolj
djetelinu devetnaest p u t a više, a lucernu p e t puta. Na taj način na udaljenost od 6—8 km, pa da se pčele ne vraćaju na staro
s jedinice površine dobija se mnogo više sjemena. Dresiranjem mjesto. Kod seljenja na male udaljenosti (1—3 km) p r e d košnice
se dobijaju veći prinosi u medu i izvrca se čisti sortirani med. treba namjestiti gusto granje, da bi pčele sporije izlazile. Ovo
treba činiti osam dana, zatim ga postepeno ukloniti. K a k o će se
izvjestan broj pčela vratiti na staro mjesto, t r e b a ostaviti ne-
DALJINA LETA KOD PČELA koliko košnica.
Koliki je utjecaj udaljenosti pčelinjaka od paše na prinos
Koliko se udaljuju pčele od košnice, to je pitanje, koje meda, vidi se po tome, što su pčele udaljene 600 m dale 16 kg
ima p r a k t i č n u važnost, te interesuje svakog pčelara. Kod k u p o - a one do same paše 39 kg meda.
vine i seljenja pčela, pri osnivanju pčelinjaka i rasporedu k o -
šnica, kao i radi najboljega iskorišćivanja paše, moramo voditi
r a č u n a o daljini leta, da bismo dobili što veći prinos.
Ako u blizini pčelinjaka ima dobre paše, pčele se ne uda-
ljuju više od 1,5—2 km, a p r i lošem vremenu još manje. U p o -
trazi za hranom pčele lete još dalje. T a k o je Berlepsch sreo
svoje žute talijanske pčele udaljene 10 km. Harbison, navodi da
je viđao svoje pčele 18 km od pčelinjaka. E. Jung p u š t a o je
pčele obilježene s udaljenosti od 1—3 km. Ukoliko je udaljenost
bivala veća od 3 km, utoliko se više pčela gubilo. Pčele preli-
jeću na sat oko 40 km, a kad je vjetar, oko 24 km. Za vrijeme
glavne p a š e pčele izlijeću 7—17 p u t a na dan. To znači da p r i
većoj udaljenosti pčele gube priličan dio vremena. P o r e d toga
pčele, koje su primorane da se m n o g o udaljuju od pčelinjaka
i z o ž e n e su nevremenu: vjetru, kiši i neprijateljima. Pri p r o -
mjenljivom vremenu pčele se instinktivno ne udaljuju od košni-
ce, čak je zabilježeno da ne lete dalje od 250 m, a a k o se p a š a
nalazi na većoj udaljenosti, onda su primorane da besposliče.
Pčele ne lete daleko i k a d je velika žega. Razumije se da pče-
lama ne treba pripisivati neku apsolutnu točnost prognoze n e -
vremena, jer ima puno slučajeva da poslije lijepog v r e m e n a
n a j e d a n p u t udari kiša i oluja, pa uništi mnogo pčela, koje su
se zatekle na p a š i . Ova pojava poznata je gotovo svakom p č e -
30 31
PO SEBNI DIO
DRVEĆE
VO ĆKE
3 Pčelinja paša 33
šlijiva; ranozrele sorte bistrice-požegače ili m a đ a r k e cvjetaju
tara daje i mnogo polena. Tako sam jednog dana za vrijeme
prije. Tu pojavu zapažamo i kod drugih vrsta voćaka. Period
cvatnje jabuke zabilježio na letu oko 80% pčela s polenom. I
cvatnje voća počevši od kajsije pa zaključno s jabukom traje oko
orah daje polena, ali ga pčele ne posjećuju rado, a cvjeta
35 dana i obuhvata posljednje dane ožujka, travanj i prve dane
poslije jabuke.
svibnja. Z a t m kasnije cvjetaju dunje i mušmule. Ima d a n a k a d a
istodobno cvjeta više vrsta voćaka. T a k o su 14. IV. 1950. god. Voćnu pašu može zamijeniti paša hrastovih šuma. Hrastovi
cvjetale breskve, šljive, kruške, trešnje, višnje i jabuke. Tamo, imaju rijetku krošnju, te kroz nju prodiru zraci sunca, koji omo-
gdje je voćarstvo razvijeno, travanj je u najvećoj raskoši, u sve- gućuju život mnogim biljkama. P o r e d toga oni daju medljiku
čanom ruhu, on se može s pravom nazvati cvjetni mjesec, a ne počevši od svibnja, pa nadalje. U manjoj mjeri pašu može zami-
svibanj, k a k o se to obično kaže. jeniti vrbova paša,
BAGREM
ZAHTJEVI PREMA KLIMI I TLU, CVATNJA, LUČENJE NEKTARA
I BAGREMOVA PAŠA U FNRJ
36 37
bagrema ima prilične p a š e od divlje višnje, badema, bijelog mrazovima zavisi o tome, k a k v a je bila klima prošlog ljeta i
gloga i šimširike, koja potpomaže jačanje društava za korišćenje jeseni. A k o je s jeseni bilo obilnih kiša, ili je u zemlji visok
bagrema. P r e m a kazivanju šumara 1944. god, bilo je doseljeno nivo podzemne vode, o n d a sofora r a s t e bujno do u k a s n u jesen,
oko 11000 košnica. U blizini Subotice ima bagrenika oko 6000 grančice ostanu neodrvenjene-meke, te podliježu smrzavanju,
ha, a na pašu se donosi 9—10000 košnica. U Bačku Palanku pogotovu a k o je zima oštra (20° C ispod ništice). Iz g o n j i h ra
okupi se na bagrem oko 2000 košnica. Zatim ima manjih bagre- zloga soforu ne t r e b a saditi u hladnim planinskim oblastima
nika kod Starčeva, Ečke, Vladimirovca i drugdje. U Srbiji ima iznad 600 m nadmorske visine i u vlažnim mjestima.
š u m a r a k a i živice od bagrema, kojima su omeđene livade i njive, Za život sofore i d r u g i h vrsta iz porodice lepirnjača treba
i to kod Mladenovca, Aranđelovca, Matornje, Žabara, Petrovca, manje, pa štoviše upola manje, vode nego za mnoge druge bilj-
Miloševca, Livadice i d u g d j e . U Hrvatskoj ima više bagrema
kod Čeminca (Baranja). Iz gornjih brojeva vidimo da se na ba-
gremovu pašu skuplja na malom proistoru veliki broj košnica,
prosječno oko dvije na hektar. Ako se zbog vremenskih nepo-
goda p a š a naglo prekine, nasrtaju opasni grabeži, koji mogu
upropastiti pčelce. U t a k v o m slučaju treba što prije pčele od-
nijeti na drugo mjesto.
Sjeme bajgrema ima tvrdu opnu-sjemenjaču, pa ga prije
sjetve treba potopiti u ključalu vodu p e t sekundi. Poslije toga
t r e b a sjeme kvasiti dvadeset i četiri sata u vodi pri sobnoj
temperaturi. Za pošumljivanje i podizanje bagrenika upotre-
bljavaju se jednogodišnje sadnice, koje se sade na razmaku
1,5—2 m. Ako hoćemo imati razvijenija stabla, možemo poslije
nekoliko godina prorjeđivati zasad. Za drvorede, parkove, dvo-
rišta i druga prolazna mjesta moramo upotrebiti velike trogo-
dišnje sadnice.
S OFORA
38 39
cvjetale, pa čak stvorile i plodove, druge t e k počinju cvjetati, LIPE
te zbog toga cvjetanje traje 2—3 nedjelje, dok ostalo drveće
cvjeta desetak d a n a . Da je lučenje n e k t a r a vrlo obilno, zaklju- Po važnosti u pčelarstvu lipa zauzima među drvećem drugo
čujem po vremenu, koje pčela provede u jednom cvijetu sisa- m e s t o , odmah poslije bagrema. U pogledu klimatsko-zemlji-
jući nektar. T a k o sam 1950, god. imao priliku da p r o m a t r a m da šnih uvjeta ona stavlja više zahtjeva od bagrema, a isto t a k o
se pčela zadržala u cvijetu 2 minuta. Čak i cvjetovi, pali i u lučenju n e k t a r a pokazuje veću nesigurnost. Lipe su biljke,
s drveta imaju nektara, te ih pčele obilaze i na zemlji. U J a p a n u kojima pogoduju vlažnija tla i vlažniji zrak, te st znatno jače
računaju da jedno stablo daje 7 kg meda. Sofora daje i malo raširene u području brdskih listopadnih šuma. Bagrem i sofora
polena. Ona cvjeta najkasnije od sveg drveća, u posljednjim da-
nima srpnja ili na početku kolovoza. Cvjetanje sofore pada u
doba kada radi žege, osobito sušnih godina, nema nikakve paše,
te zbog slabog prinosa n e k t a r a matica smanjuje nosenje jaja.
Kod sofore se zapaža da jedne g o d n e cvjeta vrlo obilno, t a k o
da zemlja ispod krošnje požuti od opalih cvjetova, a da druge
godine uopće ne cvjeta, Ta se pojava zapaža i kod drugog dr-
veća (bagrema, lipe) i voćaka, ali u manjoj mjeri, t a k o da je
cvjetanje jedne godine obilnije, a druge slabije. Što je uzrok
neredovnom cvjetanju? Za vremena obilnog cvjetanja hranjive
tvari, koje se stvaraju i preraduju u lišću, troše se za razvoj
cvjetova i stvaranje plodova. Zbog toga ne preostaje hrane za
cvjetne pupoljke, koji se stvaraju godinu dana unaprijed, te
biljka ne će cvjetati iduće godine. Svakako da sofora ima ma-
nju životnu snagu od bagrema te zbog toga ne cvjeta svake
godine.
Plodovi sofore su mahune p u n e sluzaste tvari i ostaju na
drvetu gotovo cijele godine. Sjeme se može posijati s jeseni
poslije opadanja lišća, ili s proljeća. Niče odlično. Sadnice rastu
krivudavo, no ipak za 3—4 godine mogu se odgajiti dobre vi-
soke sadnice za sađenje u parkovima, drvoredima i drugim; pro-
laznim mjestima. Za pošumljivanje upotrebljavaju se kao kod
ostalih vrsta drveća, jednogodišnje sadnice. *
U pogledu tla ima veće zahtjeve od bagrema, jer traži
duboko i plodno tlo, a na kamenitim i močvarnim mjestima ne
ujspijeva. P r e m a saopćenju V, Jovanovića, našeg starog i vrijed-
i neki hrastovi naseljavaju topla i suha staništa. Lipa sa svojim
nog pčelarskog pisca i pčelarskog botaničara, sofore koje su u
relativno velikim lišćem isparava veliku količinu vode, te a k o
Srbiji bile posađene na slabom tlu, zakržljale su. Njeno drvo u tlu nema dovoljne vlage, lišće prekida sa stvaranjem sirovina
gori dobro, tvrdo je i upotrebljava se u tehničke svrhe. (škroba) za proizvođenje n e k t a r a i prestaje da medi, U drvo-
Zbog dobrih svojstava soforu treba razmnažati, iako za- redima, po ulicama gradova, gdje veći dio padavina ne može
htjeva izvjesne uvjete u pogledu klime i tla. ući u tlo nego otječe, vrlo često lipa oskudijeva u vlazi, slabo
40 41
medonosi, daje više polena, a za suših ljeta lišće joj se osuši dna biljka nije ravna lipi po medovitosti. Ima godina, k a d a se u
i opadne prije v r e m e n a . U pagledu izbora tla nije probirač, Fruškoj gori izvrca po 50 kg meda od košnice.
razumije se da na plodnijem tlu raste brže i razvija veću kro- Rod lipe prilično je bogat vrstama. T a k o je u Botaničkom
šnju. Može se reći da, ukoliko je list lipe sitniji, utoliko ta vrsta vrtu u Londonu skupljeno 16 vrsta lipa, premda veći dio jesu
stavlja manje z a h t e v a u pogledu tla i vlage. Ako ima dovoljno ukrasne-vrtlarske vrste. U F N R J rastu 4 vrste lipe. KRUPNO-
prostora i povoljne uvjete za život, lipa razvija ogromno stablo LISNA ili bijela lipa (Tilia grandifolia), koja cvjeta oko 15.
i doživljuje duboku starost. Podnosi rezidbu i slabu zasjenu. lipnja; list joj je zelen sa obje strane, a na naličju lista, oko
peteljke i glavnih n e r a v a ima dlačice kavene boje. BIJELA-
U pogledu medonosnosti lipa je prilično ćudljiva, iako cvjeta S R E B R N A S T A lipa (Tilia argentea) cvjeta u drugoj polovici
k a d a su uvjeti za lučenje n e k t a r a povoljni: dani dugački, lipnja, naličje lista joj je bijelo-srebrnasto, po čemu je dobila i
toplota umjerena i ima dovoljno vlage. Nesigurnost u medo- ime; dlačica n e m a . Najviše je ima u Srijemu, na Fruškoj gori, gdje
nošenju mislim da je u vezi s građom; cvjetova; oni su otvoreni, na nekim b r e ž u l c i m a čini čiste sastojine, u većim površinama,
k a o k o d voćaka, te je izlučeni n e k t a r izložen brzom sušenju, te pčelari doseljavaju košnice radi korišćenja paše. SREDNJO-
osobito a k o je uzduh t o p a o i suh, i a k o duva vruć i suh vjetar, LISNA lipa ili crna lipa (Tilia intermedia) smatra se da je
k a d a je isparivanje vrlo intenzivno, veće od lučenja nektara, hibrid između krupnolisne i sitnolisne. Lišće joj je srednje veli-
P r i takvim uvjetima i rublje n a m se vrlo brzo suši, a šta tek čine i zeleno sa obje strane. Cvjeta istodobno sa srebnasrtom
ostaje za nektar, koji se luči u miligramima. Zatim p r i takvu lipom. SITNOLISNA LIPA ili tamma ili malolisna lipa (Tilia
vremenu lipa brzo precvjeta. Čitalac može odmah napraviti parvifolia) ima list vrlo mali, sa obje strane ugasito zelene boje;
primjedbu da imamo biljaka, koje cvjetaju po najvećoj žegi, u na naličju lista ima srebrnaste dlačice. Cvjeta prvih d a n a
srpnju i kolovozu, pa i p a k na njima pčele nalaze olbilnu pašu, srpnja. KRIMSKA L I P A »CRVENA« (Tilia rubra) cvjeta dvije
Međutim, k o d njih je oblik cvijetova drukčiji. Uzmimo cvjetove sedmice prije naše najranocvjetnije lipe, tako da ona produžuje
lepirnjača, na primjer cvjetić bijele djeteline, vidjet ćemo da on period za još dvije nedjelje, te on iznosi ukupno šest sedmica.
ima dugačku cjevčicu, t a k o da je n e k t a r zaštićen od strujanja Bilježeći cvjetanje malog broja lipa, kojih ima u Tetovu, utvrdio
uzduha, koje ubrzava isparavanje, a i površina koja je u sam 1949. g da je cvjetanje trajalo 40 dana, što znači da tamo
dodiru s uzduhom s r a z m j e r o je mala. Štoviše, priroda je sma- gdje ima lipovih stabala od više vrsta imamo dugačku i obilnu
njila isparavanje još jednim sredstvom, a to je zatvaranje pašu.
cvjetova p r e k o noći i pri velikoj žezi, k a o što je kod bijele Drvo lipe nema neku naročitu važnost za upotrebu. Cvje-
djeteline, bundeve i drugih biljaka. Iz gornjih razloga lipa medi tovi se beru za pravljenje čaja, k a d a se počnu otvarati, jer kad
kad ima dovoljno vlage u tlu i uzduhu; sušnih godina na tlu su prezreli, nisu dobri. Lipa nam s te strane pruža priličnu
dublje vlažnom; a najviše luči n e k t a r a poslije tople kiše, mirnog korist zbog oskudice u čaju; zatim cvijet lipe izvozi se u ino-
i sparnog vremena, k a d a je rast biljke i proizvodnja n e k t a r a zemstvo. On se upotrebljava u medicini, jer sadrži eteričnih ulja,
n a j a č a . Stoga je lipa najmedonosnija u uvalama, dolinama, tanina, sluzi, gume, smole i drugih tvari. Čaj od lipe upotrebljava
p o r e d tekućica, u talasastim p r e d e l i m a , koji su zaklonjeni od se kod nazeba, kašlja i drugih bolesti. Baš zbog te upotrebe cvje-
toplih suhih vjetrova. To su razlozi zbog kojih na nekom sta- tova, krošnje (krune) lipe često bivaju nemilosrdno i nerazumno
ništu lipe mede obilno, a dalje nekoliko kilometara ne mede. okljaštrene ili polomljene, da bi se lakše nabrali cvjetovi, te bi
Zato prilikom selidbe na lipovu pašu treba obratiti pažnju na to trebalo sprečavati od strane vlasti.
izbor mikroreljefa. U drvoredima, gdje su uvjeti u pogledu vlage Lipa je vrlo omiljena u vrtlarstvu za sadnju u parkovima
u tlu i uzduhu nepovoljni, lipa vrlo slabo medi. T a k o u Kragu- i drvoredima zbog lijepe guste krošnje, ugodne hladovine i
jevcu, gdje po ulicama ima 2—3000 stabala lipe po kazivanju na- prijatnog mirisa za vrijeme cvjetanja. Na žalost proizvodnja
šeg starog i vrijednog pčelarskog pisca Vitomira Jovanovića ne- sadnica teška je i spora. Sjeme klija druge godine i ima slabi
ma lipovca, našeg odličnog meda. P r i povoljnom vremenu nije- p o s t o t a k klijavosti. Raste sporo, tako prve godine izraste svega
42 43
desetak centimetara, i uopće prvih godina razvija se polako. daju n e k l a r i cvjetni p r a h prvih desetak dana. Bez sumnje da
l i p a pušta izdanke iz korijena, kao šljiva, te se oni mogu upo- drvo iscrpljuje veliki broj resa, koje proizvode veliku količinu
trebiti za sađenje na stalno mjeslo, iako je postotak primanja polena, k a k o bi se oprašivatnje tučkova, koji se kao mali brčići
mali. Bolji rezultati postižu se a k o se mladi izdanci posade u nalaze na grančicama, izvršilo pomoću kretanja zraka. Ishrana
rasadnik, gdje ostaju 3—4 godine, d o k odrastu i razviju kori- prvih resa — proizvodnja polena i n e k t a r a troši veliki dio
jenje. K a k o se izdanci slabo primaju, t r e b a ih posaditi gusto hranjivih tvari, koji su stvoreni u lišću, te nedostaju za ishranu
30 do 40 cm, da ne bi redovi bili p r a z n i . U šumi obično lipe
kasnije razvijenih resa, odnosno za lučenje n e k t a r a . Izgleda da
rastu u sjeni, te im je kora nježna — nedovoljno očvrsla; k a d a
pčele ne posjećuju baš najradije kesten, te ako ima drugih
takve biljke posadimo na otvoreni prostor, stradaju od izmrznuća
biljaka u cvijetu, onda one radije idu na njih. Kesten cvjeta
kore. Zbog toga izdanke i sadnice treba vaditi iz okrajaka šuma
kada su idealni uvjeti za lučenje i skupljanje n e k t a r a . Međutim,
a još bolje s otvorenog mjesta, gdje su sadnice čvršće, te se i bo-
lje primaju. Zatim poslije sađenja deblo sadnice treba uviti rar u Srezu tetovskom, gdje ima najviše kestena u NR Makedoniji,
ženioan »sl^maini, da bi se kora zaštitila od štetndg djelovaiija nemamo od njega veliki medober, iako kestenov med čini oko
sunca. polovinu prinosa. Udio kestena u medoberu procentualno je
veći sušnih godina, kada je spržena zeljasta vegelacija, dok
Lipa je vrio ćudljiva u lučenju n e k t a r a . Pored povoljnih
kesrten ima duboko korijenje, te mu suša ne može naškoditi.
vremenskih uvjeta na medonošenje utječe tlo i položaj, zato
treba otbratiti veliku pažnju na izbor mikroreljefa, koji treba da U oblastima kestena dobija se gotovo čist kestenov med, koji
ima položaj zaštićen od vjetrova, osobito suhih i toplih, zatim može biti prilično, pa čak i vrlo gorak. Dnevni prinos od keste-
plodnije i vlažnije tlo, u kom slučaju medober će nam biti nove paše, prema D. Locu u NR Hrvatskoj iznosio je 1950. god.
sigurniji, od 1—2,6 kg, i to pri povoljnim vremenskim prilikama, k a d je
toplo i mirno vrijeme. Zbog gorčine kestenov med je loše
kakvoće, te je bolje kestenovu pašu koristiti za dograđivanje
umjetnog saća, za proizvodnju voska (okviri građevnjaci) i za
KESTEN PITOMI (Castanea sativa)
razvitak rojeva. Pčele skupljaju s kestena veliku količinu
polena, a to je ipak od koristi za razvitak legla. T a k o vrlo
Pitomi kesten k o d nas raste slobodno u prirodi (kestenove sušne 1950. god. 9. lipnja u Tetovu unosilo je prašak oko 80%
šume), ali se gaji i k a o voćka, a sadi se u mekim krajeviima u pčela, iako je pčelinjak bio udaljen od kestenove šume oko dva
svrhu pošumljavanja. On razvija gigantsko stablo i nadživi kilometra.
nekoliko pokoljenja. Nalazi se do 800 i 900 m nadmorske vi-
sine. Za uspijevanje traži topliju, ali ne suhu već blagu klimu, Kestena ima u Makedoniji, Srbiji, Bosni i Sloveniji. Naj-
s dovoljno vlage u uzduhu i prilično padavina. Prirodne sasto- prostranije su kestenove šume u Hrvatskoj na Kordunu i
jine kestena viđaju se na dubokoj podlozi da bi mogli razviti na Baniji, u kotarima Dvor na Uni, Glina, Kostajnica i Petrinja
moćno korijenje; na ilovastom, silikatnom tlu, i tlu s dosta te na Zagrebačkoj gori, u Hrv. Zagorju i nešto u Podravini. Na
kalija, i bez vapna. Na suhom i vapnenom tlu ne uspijeva. kestenovu pašu u okolicu Kostajnice, Petrinje i Dvora na Uni
Kesten cvjeta najkasnije od svih voćaka, više od mjesec doseljavaju pčele i pčelari iz Udaljenijih mjesta, pa i iz Vojvo-
d a n a poslije mušmule, koja cvjeta posljednja, što se vidi iz diine. Paša često podbaci, ali se radi obilja polena društva
p o d a t a k a o početku cvjetanja u Tetovu. Tako, 1947, god. p o č e o dobro razviju. Pčele donose na kestenovoj paši veće količine
je sa cvjetanjem 30. V.; 1948. god. 11. VI; 1949. god. 6. VI i praška nego na bilo kojoj drugoj paši.
1950. god. 27. V. Četvorogodišnji prosjek cvjetanja je 8. lipnja. Kestenov med vrlo je loš za zimovanje, jer se brzo krisla-
Cvjetanje k e s t e n a traje blizu dvadesetak dana, ali po mojim lizira.
promatranjima, pčele posjećuju muške cvjetove — rese, koje
44 45
D IVL J I I L I K O N J S K I KE S TE N Treba spomenuti da se kesten upotrebljava za ishranu stoke,
(Aesculus hippocastanum) jer su plodovi krupni te se lako skupljaju. Svježi kesteni
imaju ovakav kemijski sastav: vode 49,2%, bezdušičnih ekstrak-
Divlji kesten je veliko drvo s pravilnom i gustom krošnjom tivnih sastojaka, uglavnom škroba 30,3% probavljivih bjelanče-
te stvara gustu sjenku. Na debelim grančicama razvijaju se ve- vina l,5% i škrobne vrijednosti 34,l%. Sudeći po kemijskom
liki, sjajni, ljuskasti pupoljci, koji luče obilno propolis. Cvjetovi sastavu k e s t e n ima hranjivu vrijednost, koja je jednaka gotovo
se nalaze u uspravnim, krupnim, grozdastim cvatima, te pružaju polovici vrijednosti kukuruza. Svježi plodovi gorki su i nisu
vtlo lijepu sliku. Cvjetovi su bijele boje kod Aesculus hippocasta- za ishranu stoke, jer sadrže tanina i drugih otrovnih tvari (alka-
num ili crveni koid Aesculus rubicunda. Kesten cvjeta obično u loida). Ako se kuhani ili obareni plodovi isperu ili 2—3 d a n a
trećoj dekadi travnja ili početkom svibnja, odmah poslije pro- drže oljušteni u vodi, gube gorčinu, te se mogu davati stoci.
cvjetavanja jabuke, koja cvjeta (najkasnije od voćaka, izuzevši Sjeme k e s t e n a niče dobro, samo prvih godina biljke se
dunje i mušmule, koje su slabo raširene, te nemaju značenja razvijaju sporo. U pogledu tla nema nekih naročitih zahtjeva,
kao medonoše. Kesten cvjeta desetak dana prije bagrema, a ali traži dosta vlage, te mu najbolje odgovara viša, planinska
odmah poslije jabuke, što se vidi iz p o d a t a k a za cvjetanje u mjesta; ne t r e b a ga saditi na suhim staništima, a k o n e m a mo-
Tetovu: gućnosti za natapanje. Divlji k e s t e n raste kod nas u slobodnoj
1946. g. 1947. g. 1948. g. prirodi. Ja sam imao prilike vidjeti stabla k e s t e n a u NR Make-
Jabuka, sorta p a r m e n k a 13. IV. 5. IV. 20. IV. doniji, blizu Debra.
Divlji kesten 24. IV. 19. IV. 1. V.
Bagrem 6. V. 26. IV. 14, V. JAVORI
Iza bagrema nastaje pauza u pčelinjoj paši, jer jos nisu J a v o r a ima više vrsta: a) s dvospolnim cvjetovima (herma-
razvijene zeljaste biljke, a drugog šiblja i drveća, koje cvjeta u froditni), k a d a se u cvijetu nalaze prašnici i tučkovi, b) s jedno-
to vrijeme gotovo i nema. Samo tamo, gdje se uzgaja uljana spolnim cvjetovima (jednodomni) i c) javorovi, k o d kojih se
repica, ima obilnije paše u tom periodu. Zbog toga divlji kesten. prašnici nalaze na jednoj, a tučkovi na drugoj biljci (dvodomni).
zauzima važno mjesto u pčelinjoj paši. Pčele ga posjećuju radi
Medu svima je najvažniji za pčelarstvo J A V O R M L I J E Č (Acer
nektara, polena i propolisa. N e k t a r k e s t e n a sadrži 30% vode,
platanoides), koji se nalazi u šumama, iako ne u većim množi-
dok lipa 7 0 % , ili l0% više vode nego što ima med, te pčele
nama nego pojedinačno. Cvjeta 12—15 dana prije bagrema.
ne dangube, donoseći razrijeđeni nektar, niti gube toplote radi
Cvjetovi su mu u štitastim gronjama viseći, zelenkasto-žute boje.
zgušnjavanje meda. Polen sadrži otrov saponin, kome se pripi-
Prvo cvjetaju cvjetovi oko peteljke, d o k su oni dalje još zatvo-
suje trovanje legla. Kod nas nisu zabilježeni takvi slučajevi, te
neni, te zbog toga cvjetanje traje n e š t o duže 12—15 dana. Luči
svakako da su trovanja moguća, ako za vrijeme cvjetanja ke-
n e k t a r obilno, i lako je pristupačan pčelama, te ga vrlo rado
stena nema drugih biljaka za polen, te se lrglo hrami samo pra-
posjećuju. Medenje nije osjetjlivo p r e m a vremenskim prilikama,
hom kestena. Pored pčela cvjetove posjećuju bumbari, stršljeni,
k a o kod lipe i bagrema. Cvjeta poslije voća a prije bagrema,
divlje pčele (i drugi k u k c i . S r e t e n Adžić navodi da su ti kukci go-
kada je često pauza u paši, jer se zeljaste biljke nisu još razvile
tovo rastjerali pčele, te nisu mogle iskoristiti pašu, osim rano iz-
a drvenastih biljaka nema u cvatu. Raste prilično sporo. Drvo
jutra, dok nisu oni n a v a l i l i . Ja sam promatrao kesten za vrijeme
se upotrebljava u tehničke svrhe. Zaslužuje da se razmnaža pri
cvjetanja i nisam zapazio tu pojavu.
pošumljavanju.
Divlji kesten je zbog svojih dekorativnih srvojstava najomi-
J avor mli j eč
ljenije drvo u vrtlarstvu za sađenje u drvoredima, dvorištima,
parkovima i t . d. Kako razvija veliku krošnju (krunu), treba ga Od drugih vrsta kod nas su najrasprostranije: G O R S K I
saditi na razmaku 10—15 m. Drvo mu se upotrebljava u s t o - JAVOR (Acer pseudoplatanus). Zatim KLEN (Acer campestre),
larstvu, premda nije cijenjeno. koji je obično omaleno drvo ili grm. Javori cvjetaju u svibnju,
46 47
prije listanja, i daju n e k t a r i polen, a k o su cvjetovi dvospolni Od vrba se dobivaju salicilovi spojevi, koji se upotreblja-
ili samo polen k o d ostalih vrsta cvjetova. Za pošumljivanje i vaju u medicini kao lijek, te se smatra da tamo, gdje ima bogate
za sađenje u p a r k o v i m a i drvoredima upotretbljava se A c e r ne- vrbove paše, pčele ne obolijevaju od truleži legla i nosematoze.
gundo, koji potječe iz Sjeverne Amerike. To je dvodomna biljka Vrbe rastu na vlažnom, močvarnom tlu, pored p o t o k a i
koja cvjeta krajem ožujka ili početkom travnja i daje vrlo mnogo rijeka. S johama i topolama daju karakteristični pejsaž vlažnih
polena, koji pčele obilno sakupljaju za ishranu legla. R a s t e vrlo mjesta. Sve te vrste daju bogatu i ranu pašu polena, a vrbe i
bujno. Traži vlažnije tlo. nektara. Pošto te biljke precvjetaju nastaje prekid u paši, jer
Javorovi su veliko drveće dok je ŽEŽLJA, ŽESTIKA, ŽES- je zemlja prevlažna i hladna, te zakašnjava razvitak zeljastih
T I L J (Acer tataricum) grm, koji izraste 3—5 m i cvjeta sre- medonoša. Ta područja odlikuju se kasnom pašom metvice,
dinom travnja. Žežlja je vrlo medonosna biljka. Ona cvjeta po- boca i raznih livadskih trava.
slije jabuke a prije bagrema te popunjuje prazninu, koja nastaje
u pčelinjoj paši.
P A J A S E N, K I SEL O D R V O ( A i l a n t h m glandulosa)
VRBE (Salix)
Domovina pajasena je Kina, gdje ga poljoprivrednici gaje
Rod vrbe vrlo je bogat vrstama, računa se da ima oko 60 k a o kulturno drvo zbog njegovih dobrih svojstava. Pošto je
vrsta, podvrsta i njihovih hibrida, cvjetanje se proteže prilično pajasen biljka toplijih krajeva, strada od zimskih mrazova, te ga
koje se razlikuju po vremenu cvjetanja i drugim svojstvima. ne treba saditi u planinskim mjestima iznad 600—700 m nadmor-
Vrbe su dvodomne biljke — na jednom stablu nalaze se muški ske visine. U pogledu zahtjeva prema tlu vrlo je skroman; raste
dijelovi cvijeta — prašnici, a na drugom stablu ženski dijelovi na mršavom, suhom tlu, isto kao i bagrem, a ne uspijeva samo
cvijeta — tučkovi. N e k e vrbe cvjetaju prije l i s a n j a a druge po- na močvarnim terenima, k a o i baigrem. Pajasen pripada u drveće
slije listanja. Vrbe počinju cvjetati vrlo rano u ožujku, te su s najbujnim rastom, tako da mu pri povoljnim uvjetima godišnji
one vjesnice proljeća. P r e m a Sr. Adžiću najranije cvjetaju: IVA prirast može iznositi do tri metra. Izraste do 30 m u visinu i 50
PLANINSKA (Salix caprea), VRBA BIJELA (S. alba), koja ima cm u promjeru. Nije trajno drvo. Pajasen pušta izdanke, te za-
srebrnasto lišće, zbog čega je dobila i ime. VRBA BIJELA rašćuje prostor oko sebe i time nanosi štetu, ako je posađen
K R T A (S. fragilis) i IVA VELELISNA DOLINSKA (S. grandi- na kulturnom tlu. Lišće mu je neparno perasto; ima neprijatan
folia). Obično vrbe cvjetaju u trećoj d e k a d i ožujka i u travnju. miris i smatra se da je otrovno te ga s t o k a ne brsti, pa se lakše
U literaturi se spominju vrste, koje cvjetaju vrlo kasno, t a k o očuva od uništavanja. Cvjeta u lipnju i srpnju. Obilno medi i
S. rugosa cvjeta u svibnju i lipnju, a S. h a s t a t a čak i u srpnju. rijetko kada omane. Pčele ga posjećuju od ranoga jutra do kasne
K a o najmedonosnije Smatraju se; S. capsrea, aurita i cinerea. večeri. Med mu je t a m a n i jako mirišjav (aromatičan), ali s vre-
Zapazio sam da pčele radije posjećuju stabla s tučkovima, koja nom miris m u s e izgubi.
daju nektar, nego stabla s prašnicima. Kako ima veliki broj Razmnaža se sjemenom i dijelovima korijena, jer na njima
vrsta, podvrsta i njihovih hibrida, cvjetanje se proteže prilično ima skrivenih pupoljaka, od kojih će se razviti stablo.
dugo. T a k o su 1950. god. vrbe počele cvjetati krajem ožujka,
zajedno s kajsijama i džanarikama, pa su cvjetale i sredinom
travnja, k a d a su voćke bile u najvećem jeku i r a s k o š i cvjeta- KELR A JTE R I JA (Koelreuteria panicutata)
nja. U tom periodu od dvadeset i više dana vrbe mnogo pridonose
razviću društava što je dobro za bolje iskorišćavanje kasnijih Domovina kelrajterije je J a p a n i Kina zbog čega se često
paša. S vrbama cvjeta istodobno veći broj vrsta voćaka, te je zove i kineski mjehurnik. To je osrednje drvo, s gustom, oblom
stoga vrbova paša od velike važnosti u krajevima, gdje je vo- i pravilnom krošnjom. Lišće joj je neparno perasto. Cvjetovi su
ćarstvo slabo razvijeno i gdje nema listopadnih šuma, žuti nalaze se na vrhovima grančica kao kod sofore i stvaraju
4 Pčelinja paša 49
48
velike metlice. Cvjeta u linju i srpnju, poslije lipe, i vrlo je vodi porijeklo iz toplih krajeva, te s t r a d a od mrazova. Ona je
medonosna. Poslije cvjetanja na metlicama stvaraju se kožasti podesna za sađenje u drvorede po užim ulicama-alejama, po
mjehuri, po čemu je dobila i ime. Sjemenke su velike k a o zrno parkovima, pa i za pošumljivanje.
graška, zatvoreno crme boje i sazrijevaju krajem rujna, Raz-
mnaža se i r e z n i c a m a .
D A F I N A, S REBRNA V R B A (Eleagnus angustifoia)
G L E D I Č, T R N O V A C (Gleditschia triacanthos)
50 51
i p r e k o zime vise dugački plodovi nalik na cigare — uvijeme od
šuplja (Corydalis cava), plućnjak ljekoviti velikdanče (Pulmo-
duhanskog lišća. Domovina katalpe je Sjeverna Amerika.
naria officinalis) i.t.d. Sve ove biljke daju obilnu pašu n e k t a r a
Za uspijevanje traži dovoljno vlage. Raste brzo, drvo joj je i polena i po vjetru, jer pčele mogu letjeti po neolistanoj šumi.
meko i nije za t e h n č k u upotrebu. Spomenute biljke, šiblje i drveće hrastovih šuma vrlo mnogo
potpomaže rani razvoj pčelinjih društava.
H R A S T O V I (Quercus)
LI JE S K A (Corylus avellana)
B U K V A (Fagus silvatica)
Ona je oveći šib ili omanje drvo. Stvara rese s jeseni, koje
Raste u višem, hladnijem i vlažnijem šumskom pojasu.
se otvaraju krajem zime ili u pretproljeće, kada ogranu prvi
Bukva, nema većeg značenja za pčelarstvo, pa iako daje polena,
topli sunčevi zraci. L i j e s k a daje veliku količinu polena, koji
malo n e k t a r a i medljiike. U bukovim šumama ima malo drugih
pčele žurno sakupljaju da bi nahranile leglo u razvitku. Lijeska
nižih medonoiša. Kad govorimo o šumskoj paši, ne treba izgubiti
se uzgaja i k a o voćka, te ima kulturnih sorata s (krupnim plodo-
iz vida da p o r e d starih, gustih, tamnih šuma koje onemogućuju
vima. Zbog skromnih zahtjeva i u k u s n e , jezgre zaslužuje da se
život nižim biljkama ima i drugih površina. Mlade branjevine,
njen uzgoj proširi.
prorijeđene i suncu izložene šume, proplanci i šumske livade
daju bogatu pašu. Ogromna prostranstva takve šumske paše Lijeska se raznmaža sjemenom no u tom slučaju ne će biti
imamo u Bosni, Hrvatskoj i drugim republikama; om je kasna lješnjaci iste krupnoće k a o matična drva. O n a p u š t a mnogo iz-
paša. d a n a k a o k o korijenova vrata, i a k o se ti prutovi ogrnu zemljom,
imat ćemo poslije 1—2 godine dobro ukorijenjene sadnice za sa-
ČETINARI đenje na stalno mjesto. Lijeska se razmnaža i povaljenicama kao
loza.
Medu njima ima vrlo malo medonosnih vrsta. Zaslužuju da
se spomenu tisa i tuja, koje cvjetaju u ožujku i travnju. Ostale
vrste, naročito jela i smrča, pojedinih godina, daju vrlo mnogo ŠIBLJE
medljike, no o toime ćemo govoriti kasnije. Četinari proizvode
vrlo veliku količinu praha, no k a k o ima mali postotak bjelan- B I S E R A K (Symphoricarpus racemosus)
čevina, pčele ga sakupljaju samo u velikoj n u ž d i .
Mali šib do 2 m visine porijeklom: iz Sjeverne Amerike. On
je u jesen vrlo lako raspoznaje po bijelim plodovima, koji kao
G L O G O V I (Crataegus) snježne grudice pojedinačno ili po nekoliko vise na vrhovima
grančica. Cvjetovi su mali, neugledni, no vrlo medonosni. Na
Glog je osrednje drvo, prilično rasprostranjeno kod nas.
njih slijeću pčele u toku cjeloga dana i skupljaju n e k t a r i po
Cvjeta u svibnju, i pčele ga posjećuju radi n e k t a r a i polena.
m a l o polena od svibnja pa do mrazova.
Pčelari su primijetili da za vrijeme cvjetanja gloga pčele stra-
Lako se razmnaža izdancima, kojih ima puno o k o starih
daju od vrtoglavice ili, kako je neki zovu, svibanjske bolesti.
džbunova. Reznice se lako primaju. Može se posaditi i pojedi-
Svakako da su ta zapažanja p r a k t i č a r a točna, jer u cvjetovima
54 55
načno, a lijepa je i ograda od njega, iako ne može poslužiti za Med od amorfe je tamno crvenkast. Nikada ga ne b u d e
zaštitu od stoke, no služi k a o ukras i daje obilu pašu pčelama. nmogo. Pčele obilaze amorfu zbog praška, kojega ima obilno,
Važna je paša za razvitak pčelinjeg legla.
Amorfe ima mnogo na nasipima uz željezničku prugu od
ČETI NJAČA (Amorpha fruticosa)
Novske prema Sl. Brodu, gdje su je raširili pčelari željezničari.
Sjemenom se proširila i niz potoke uz prugu.
I ona je donijeta iz Sjeverne Amerike. Izraste do 2 m visoko
k a o omanje drvo. Lišće joj je perasto i liči na bagrem, te je
stoga narod često naziva divlji bagrem. Cvjetovi joj liče na čivit.
Ž I V I P L O T, Ž I V I Č N J A K, C I G A N S K A
Cvjeta od svibnja pa nadalje.
TRE Š N JA SULI ČASTI VRUČA C
(Lycium barbarum)
K U P I N A, O S T R U G A (Rubus fruticosus)
56
57
M A H O N I J A (Mahonia aquifolium) M A J Č I N A D U Š I C A (Thymus vutgaris)
Nizak šib, koji izraste do jednoga m. Ima široko, kožasto To je nizak šib do 30 cm s puzavim četverouglastim
i zimzeleno lišće. Sadi se u parkovima i v r t o v i m a i upotrebljava grančicama. Zbog tih odlika ona više liči na zeljastu biljku nego
za pravljenje vijenaca i buketa preko zime. Žuti cvjetovi nalaze
na višegodišnju drvenastu biljku. Cvjetovi majčine dušice imaju
se u grozdovima i imaju ugodan miris. Cvjeta dugo (mjesec dana),
ralzličitu boju: modru, ljubičastu i bijelu. Posljednja raste na
o b i l n o u ožujku, vrlo je medonosna, te je pčele posjećuju i
nižim položajima i daje manje n e k t a r a od drugih. To su šibovi
skrupljaju mnogo polena i n e k t a r a s nje.
kamenitih, suhih, sunčanih — prisojnih staništa, p r e m d a se penju
na visoke planine. Majčina dušica nalazi se na različitoj ze-
mljišnoj podlozi, iako p r e t e ž n o na vapnenoj. Kako ima duboko
korijenje i kožaste listiće, odolijeva suši i daje n e k t a r a i k a d a
je zeljasta vegetacija spržena. Cvjeta u svibnju, lipnju pa č a k i
u kolovozu, što zavisi o nadmorskoj visini i kišama. Daje odli-
čan, ljekovit i mirišljiv med, jer je i sama vrlo mirišljiva.
Majčina dušica vrlo (je raširena u zapadnoj Bosni, Kordunu
i Lici, gdje je između nje često miješan dupčac i druge medio-
n o s n e biljke. Voli propusno tlo, koje se razvilo od k a m e n a vap-
nenca« Podnosi vrlo siromašna, isprana, kisela tla. U kišnim
ljetima daje bogatu pčelinju pašu. Kako majčinu dušicu po ši-
karama i pašnjacima nitko ne uništava, znaju se od nje zaru-
menjeti cijela b r d a i proplanci.
U svijetu je poznat k a o jedan od najboljih vrsta »med Hi-
met« iz Grčke, koji potječe s planine Hymetta od majčine du-
š c e , gdje se dobiva kao čista s i r t a . Kod nas je med od majčine
dušice t a k o đ e r vrlo cijenjen, ali je č e s t o izmiješan s drugim
vrstama.
M A L I N A (Rubus ideaus)
ZELJASTEBILJKE
VRBOLIKA ILI KIPROVINA
(Epilobium angustifolium) S U N C O K R E T (Helianthus annuus)
Dvogodišnja je zeljasta biljka, kojoj nadzemni dijelovi On se ranije sijao kod nas samo kao cvijeće po vrtovima;
svaku godinu uginu, n a r a s t e p r e k o 1 m visine, list ima sličan a l i desetak godina prije rata počeli su ga više sijati prvo u Voj-
k a o u v r b e , cvat pri v r h u stabljike i na cvatu lijepe ljubičaste vodini, a zatim u manjoj mjeri i u drugim krajevima. Gaji se
cvijetove. To je šumska biljka, koja je najraširenija na većim radi sjemena od koga se cijedi ulje za jelo. U glavici prvo po-
n a d m o r s k i m visinama. Najbolje se razvije u velikim količinama činju cvjetati cvjetovi na obodu, potom se cvjetanje produžuje
na šumskim paljevinama ili siječama. U većim šumama ima k sredini. Prvi cvjetovi su najrazvijeniji, jer su i najbolje hra-
samo p o j e d i n a č n i h biljki vrboliike i ne može jače doći do izra- njeni, te luče najviše n e k t a r a . Kad se počnu otvarati cvjetovi iz
žaja za pčelinju pašu. sredine glavice, veći dio hranjivih tvari troši se za stvaranje
Vrbolike ima u šumama, gdje i maline, u Bosni, na Roma- sjemenki, te ne preostaje dovoljno hrane za obilnije stvaranje
niji i na drugim šumovitim planinama u Crmoj Gori k o d Rožaja, n e k t a r a . Prije otvaranja cvjetovi luče ljepljivu-smolastu tvar,
gdje je z o v u »ćiprovina«. T a k o đ e r je ima i u šumama u Slove- s kojom se pčele ulijepe te ne mogu vidjeti, disati ni letjeti,
niji. N e m a je u kršu, nego samo na humusnim tlima. Vrbolika stoga popadaju i pomru po zemlji. Izgleda da ova opasnost po-
cvate u srpnju i kolovozu, dobro podnosi sušu. Glavna paša stoji na suši i pri kraju cvjetanja, zato kao mjera za predohranu
potraje do 30 dana, dobro medi i daje nešto praška. Ova paša, bila bi što ranija sjetva — u ožujku čim se prosuši tlo, jer je
k a o i malina, malo je poznata našim pčelarima, ali tko je jed- suncokret o t p o r a n p r e m a slabim mrazovima. U tom slučaju
nom upozna, zna je cijeniti. Med od vrbolike je svijetle boje, usjev će bolje iskoristiti i zimsku i proljetnu vlagu, cvjetat će
60 61
ranije, obilnije, manje će lučiti ljepka, izbjeći će sušu, te će cvjeta u travnju i a k o je vrijeme povoljno, daje bujnu pašu za
dati i veći prinos. Pošto su cvjetne glavice velike, a stabljika rano građenje saća, prvi med, mnogo legla i r a n e rojeve. Ja-
daje više glavica različite starosti, cvjetanje traje dugo — o k o rine cvjetaju kasnije. Zbog bogate paše pčelari iz Vojvodine
dvadesetak dana, a cvjetanje cijele njive još duže, 30 do 40 sele košnice na repicu.
dana. Cvjetanje počinje posljednjih dana lipnja ili prvih d a n a
Repici su vrlo srodne, jer pripaidaju istoj porodici, BIJELA
srpnja i popunjuje prazninu do cvjetanja bijelog bosiljka. Lu-
SLAČICA (Sinapis alba) i CRNA GORUŠICA (Brasica nigra).
čenje n e k t a r a vrlo je sigurno i po vrućini, no strada od vjetra
Obje su ljekovite i začinske biljke. To su kulture rane pro-
košave. Dnevni unos je osrednji.
ljetne sjetve, jer podnose slabije mrazove. Cvjetaju u lipnju.
Malo se siju u našoj državi.
REPI CA Vrio važna i mnogo raširena pčelarska biljka je G O R U -
ŠICA poljska (Sinapis arvensis). Vlažnih godina ili na mje-
Kod uljanih repica razlikujemo dvije kultrurne vrlo srodne stima gdje je visok nivo podzemne vode, viđa se u velikom
vrste: uljana repica — kupusna (Brasica napus oleifera) i ogr- broju, kao štetan korov. Najviše je ima u žitu i jednogodišnjim
štica ili surepica (Brasica r a p a oleifera). Uzgajaju se najviše u krmnim biljkama. Cvjeta u svibnju, lipnju, pa često i do žetve.
Vojvodini radi ulja, koje se upotrebljava za jelo i podmazi- Postoji pčelarska izreka: »Ono što nije dao bagrem d a t će go-
vanje. I kod jedne i kod druge ima ozimih i jarih odlika. Ozima rušica«. Ako za vrijeme cvjetanja bagrema ima kiša, pčele ne
će moći iskoristiti bagrem, ali će zato vlaga pogodovati razvitku
gorušice koja će kasnije dati dobru pašu. Ona daje vrlo bo-
gatu pašu polena; tako 25. V. 1950. god. u 8 sati promatrajući
pčele na cvjetovima gorušice, zabilježio sam da je gotovo svaka
imala žute grudice na nogama. M e d se b r z o ušećeri, te ga
treba što prije izvrcati.
T I K V A, B U Č A (Cucurbita pepo)
62 63
T e t o v u p a s t o t a k »žutih« pčela bio najveći 15. VII 1950. god.
pa sve do žetve, više od tri sedmice. Heljda je vrlo medonosna,
i iznosio je 85% u jutarnjim satima, k a d a ima najviše n e k t a r a .
osobito na lakom p e s k o v i t o m tlu. Na teškom tlu lučenje nektara
Toplih i vlažnih ljeta tikve mogu dati dobru pašu, u rajonima
vrlo je nestalno.
bijelog bosiljka uspješno se takmiče u medoberu. Med od tikve
ima okus kao p e č e n a tikva.
P A M U K (Gossypium)
DUHAN (Nicotiana tabacum)
Gaji se u Malkedoniji, a u manjoj mjeri u Hercegovini i Dal-
Cvjetovi se razvijaju na vrhu stabljike u obliku kite. Pro- maciji. Pčele skupljaju više n e k t a r a s vancvjetnih nektarija.
izvođači često zakidaju cvjetove, da dobiju veći prinos, ali je Stoga je on medonosan i prije cvjetanja, pa sve do prvih mra-
t a d a kvalitet lišća lošiji. A k o se ostave cvjetovi da stvore sje- zova. Ima razlike u medovitosti između sorata, t a k o su egipat-
me, kakvoća duhana je bolja; pored toga sjeme služi za cije- ske bolje od američkih. Za sada nemamo objavljenih p o d a t a k a
đenje ulja. Duhan cvjeta u drugoj polovici ljeta i produžuje čak o pamukovoj paši, nesumnjivo da će imati izvjesnu ulogu u
do mrazova. Sudeći po tome š t o se pri zalamanju cvjetova NR Makedoniji.
često r u k e poprskaju nektarom, on je veoma medonosan. Po
mojim zapažanjima pčele ne posjećuju cvjetove u velikom
broju p r e m d a se pčelari iz Prilepa, gdje se d u h a n uzgaja u sto- K O R I J A N D E R, P A P R I C A (Coriandrum salivum)
tinama ha, hvale da od njega dobijaju d o b r e prinose i k a ž u da
daje i medljike. Med mu je malo gorak, jer je u njega prešla Sjeme sadrži eteričnog (vjetrivog) ulja radi koga se i gaji.
m a l a količina otrova — nikotina. M. Stoiljković piše: »U Ru- Upotrebljava se pri pravljenju sapuna, kozmetičkih sredstava,
muniji kažu da se pčele pri skupljanju n e k t a r a od cvjetova likera itd. Uzgaja se u maloj mjeri u Vojvodini. Korijander pri-
umažu, oblijepe mekom smolom, ne mogu da lete, padaju i umiru. p a d a m e đ u najmedonosnije biljke, ali na žalost, nema izgleda
N e k i naši pčelari vele da u lošim godinama on spašava pčele da se njegova kultura proširi, jer mu je upotreba prilično ogra-
otd gladi«. Zatim nastavlja: »Pčele ne posjećuju duhan m a k a r ničena. Cvjeta od svibnja do lipnja.
bila najošija godina i oskudna pčelinja paša«. Tvrđenja Stoilj-
kovića ne mogu se apsolutno prihvatiti. Vjerojatno da je on
p r o m a t r a o sorte s uskim a dugačkim cvjetovima cjevčicama, gdje P O V R T A R S K E B I L J K E . M e đ u njima ima veći broj medo-
se pčele nisu mogle uvući i dospjeti do nektara, koji se nalazi nosnih biljaka; a treba spomenuti krastavce, dinje i lubenice,
duboko pri osnovi cjevčice. jer zauzimaju veće pavršine. One daju kasniju pašu za održa-
vanje brojne snage ulišta radi boljeg prezimljavanja. Vlažnih, a
toplih godina, njihovo sudjelovanje u medoberu je veće, te s ota-
DRUGE KULTURNE BILJKE vom i drugim korovima mogu dati dobar prinos.
H E L J D A (Polugonum fagopyrum).
LUCE RNA IL I V I J A (Medicago sativa)
Ona je biljka vlažne klime, zato se uzgaja najviše u N. R.
Sloveniji i sjevernoj Podravini a u manjoj mjeri u drugim kraj- Živi do šest godina i razvija veliki moćni korijenov sistem,
jevima naše države. Vegetacioni period je kratak i iznosi 80 — 90 koji pradire duboko u zemlju, nekoliko metara, i koristi hranljive
d a n a . Stoga se u toplijim krajevima s uspjehom može uzgajati tvari iz dubljih slojeva, koje su nedostupne ili slabo dostupne
kao drugi — postrni usjev. Osjetljiva je p r e m a mrazovima. Sje- drugim biljkama. Izdržava sušu i daje najveći prinos u sijenu od
mena treba 100 kg po ha. Cvjeta 20—25 dana poslije nicanja.
svih mahunara i ostalih krmnih biljaka, pored toga obogaćuje
64 5 Pčelinja paša 65
zemlju dušikom, kao što čine i ostale lepirnjače. Zbog toga što Da bi se omogućila nesmetana posjeta pčela cvjetovima
ima više dobrih svojstava, ona je u većem dijelu naše države crvene djeteline, kako bi se đobio veći p r i n o s sjemenja, učenjaci
najrasprostranjenija od svih krmnih kultura, izuzevši visoke su pokušali da putem odabiranja pronađu biljke s plićim cvje-
planinske, hladnije i vlažne krajeve. tovima. Takvu crvenu djetelinu selekcionirao je Lindhart u Dan-
skoj i Žovka u Čehoslovačkoj, ali u p r a k s nisu još raširene.
Kod lucerne prašnici i tučkovi uvijeni su u cvijet i nalaze
se u napetom stanju, u kom položaju dolazi do oprašivanja, ali
je dokazano da izuzevši nekoliko postotaka prašna zrnca ne kli-
jaju, dok se spoljašnja opna žiga ne ozlijedi pri naglom otva-
ranju cvjetova. K a d kukci posjećuju cvjetove vrši se otvaranje
i strano oparašivanje. Na taj način dobija se mnogo više sjemenja
s hektara, a biljke od takvog sjemenja su s jačom životnom sna-
gom. Kad je toplo i suho vrijeme, cvjetovi se i otvaraju s a m i od
sebe, pri čemu je moguće samooprašivanje. Računa se da se na
taj način otvara, odnosno oprašuje, oko jedna trećina, a ostali
dio otvara se uz pomoć kukaca, i to posredovanjem pčela i bum-
baira. Tako sam, 5. IX. 1936. god, u blizini Tetova zabilježio da
je na cvjetovima lucerne bilo samo malo bumbara; godine 1950.
u Tetovu zapazio sam, da su pčele u osrednjem broju posje-
ćivale cvjetove. Cvjetovi lucerne daju pčelama više nektara, a u
manjoj mjeri i polena. Utvrđeno je da pčele n e r a d o posjećuju
lucernu, osobito, ako u vrijeme njenog cvjetanja ima u cvijetu i
drugih dobrih medonoša. Zbog toga se vrši dresiranje pčela da se
namame na lucernu, te se t a k o dobija više sjemenja.
C R V E N A D J E T E L I N A (Triiolium pratense)
za medenje najbolje odgovara suho, toplo i stalno vrijeme s po- nos meda po pčelcu i na najboljoj paši metvice nije veći od 10 kg
vremenim manjim kišama. Metvtica počinje mediti kod tempe- i zimnica za vrijeme cijele njezine cvatnje, jer velike kolličine
rature iznad 26° C. Kad je promjenljivo vrijeme s hladnim no- m e d a pčele potroše na leglo.
ćima, metvica slabo medi. U vrijeme najveće cvatnje dobro je da Metvica ima vrlo otštar miris po mentolu, pčele su na njoj
zemlja bude suha, ali s dosta jutarnje rose, toplim danima i no- jače razdražljive nego na bilo kojoj drugoj paši, r a d o bodu, a i
nasrću u pljačku, pogotovu kad naglo prestane paša. U toku
p a š e rado mijenjaju stare matice, pa bude i rojenja u kasno
ljeto, u srpnju ili kolovozu, k a d se na drugim pašama to ne do-
gađa.
Ipak metvicu smatramo dosta nesigurnom pašom, u deset
godina uspije dobra paša 2 — 3 puta, a ostale godine budu sla-
bije.
Med je od metvice tamnocrvenkatste boje s vrlo oštrim mi-
risom po samoj biljci, nije kvalitetan, ali pčele na njemu dobro
prezime.
LIVAD E I PA Š NJAC I
Između livada i pašnjaka nema određenih granica, jer ima
prelaznih i komibiniranih načina korišćenja. Ima livada, koje po-
slije košenja služe za ispašu stoke, a pašnjaka, koji vlažnih go-
dina imaju bujnu vegetaciju, te neke površtine služe kao sjeno-
koše,
I. LIVADE. Prije više decenija pod livadama je bio mnogo
veći postotak poljoprivredne površine, te su one tada davale gla-
vnu pčelinju pašu. S porastom broja stanovbištva rasla je i po-
treba za poljoprivrednim proizvodima, te su se livade, koje
inače daju najmanje prinosa od svih poljoprivednih kultura,
pretvarale u oranice, da bi se dobili veći p r i n o s i Proces preo-
ravanja livade vrši se i dan danas. Radi toga livade se ograni-
čuju samo na one površine koje nisu za druge kulture ( a p s o -
l u t n o liivadna tla). To su obično vodoplavna, vlažna i močvarna
mjesta, ili pak strme i druge površine u planinskim krajevima,
koje se ne mogu rentabilnije iskorišćivati na drugi način.
Najnovija naučna i praktična otkrića preporučuju stvaranje
umjetnih livada, i uvođenje travopoljnog sistema ratarstva. Zbog
duže obrade tla i sijanja kulturnih biljaka kvari se struktura i
ćima preko 20° C. Nije dobro, ako u najvećoj cvatnji padne velika
smanjuje plodnost tla, pa prinosi opadaju. Da bi tlo dobilo sitno-
kiša, jer nagla kiša smlati cvijet, a od kasnijih zaperaka nema
zrnastu strukturu, koja je osnova plodnosti, obradivu površinu
neke jače paše. I stalna jaka k i š a može prekinuti ili skratiti
t r e b a zasijavati smjesom livadskih trava i lepirnjača, koje obo-
cvtatnju metvice, tako da i ukraj obilja lijepog cvijeta ne m e d i .
gaćuju zemlju dušikom. Baš su u drugoj grupi biljaka najvažnije
Metvica uz povoljne uvjete medi 2 — 3 kg, a u vrlo po-
medonoše, te će taj novi način plodoreda utjecati i na popravak
voljnjom vrememu i 4—5 kg po pčelcu dnevno. Ipak ukupni pri-
pčelinje paše.
70 71
Ako, na primjer, pokosimo 1 m2 livade u cvijetu i izvršimo tualnu zastupljenost lepirnjača u livadama povoljno utječe
botaničku analizu, utvrdit ćemo da nekoliko vrsta čine glavni umjerena vlažnost i prisutnost vapna u tlu, premda one r a s t u
dio, to su glavne biljke, a druge, iako su zastupljene mnoge vrste, i na tereinima bez vapna.
čine mali postotak u težini. Ako uzmemo n e k o i k o takvih uzoraka Prema vlažnosti zemljišta podijelit ćemo livade na moč-
s različitih tipova tla naći ćemo da su glavne i sporedne bilke varne, vlažne i suhe.
72 73
1. MOČVARNE LIVADE. Previše su vlažne, jer im je visok p a š u one biljke, koje s t o k a iz različitih razloga ne pase, kao
nivo podzemnc vode, a katkada ima vode i na samoj površini. š t o su razni bodljikavci, konjski bosiljak (Mentha) i dr. biljke.
Močvarne livade imaju najmanje mahunjača, zato su i najsla- Planinski pašnjaci, osobito na vapnenoj podlozi, imaju mnogo
biji proizvođači njektara, pa se i računa da daju oko 20 kg meda mahunjača. Pašnjaci na kiseloj podlozi manje su medonosni, jer
s hektara. imaju manje lepirnjača. P a š a s pašnjaka ne čini n e š t o odvojeno,
nego je ona usko povezana s livadskom pašom i medonosnim
2. VLAŽNE LIVADE nalaze se obično pored rijeka i po-
toka, te su često i vodoplavne. Pošto se nalaze na dubokom plod-
nom nanosu, vegetacija im je vrlo bujna. Od medonoša susreću
se bijela djetelina, švedska ili barska djetelina, dunjica litvad-
ska žuta ili hmeljasta lucerna (Medicago l u p i n a ) , zvezdan ili
smilkita (Lotus comiculatus), koji isto tako ima žute cvjetove,
no kao i ostale lejpirnjače sa žutim cvjetovima ne daje veću pče-
linju pašu. O livadskoj crvenoj djetelini (Trifolium pratense pe-
renjne) bilo je riječi kod njivske crvene djeteline. Vrlo je me-
donosna persijska zavrnuta dijetelina (Trifolium resupinatum).
To je jednogodišnja djetelina ružičaste boje, na srednje dugač-
kim peteljkama. Raste visoko i gotovo polegne. Ima je u veli-
kom broju u NR Makedoniji, u livadama u slivu Vardara, a u
manjoj mjeri u drugim krajevima. Pčele je vrlo o b l n o posjećuju-
Medonosna je i livadska grahorica (Lathrus pratensis), ranje-
nik (Anthyllis vulneraria). Navedene biljke pripadaju poro-
dici lepirnjača. Od ostalih medonoša važan je gavez (Symphy-
t u m officinale), zatim konjski bosiljak, metvica (Mentha) koga
ima mnogo u Posavini, pored Dunava i uopće na vlažnim mje-
stima. Metvica ina više vrsta i sve su medonosne. Zatim livad-
ska žailfija (Salvia pratensis). Smatra se da su vlažne livade
najmedonosnije i računa se da dajtu oko 80 kg meda sa ha.
75
74
mlađuju. Raste nisko, stoka je ne može opasti kao visoke b i j k e ,
pa čak i u kolovozu, k a d a je u ravnim toplim oblastima prošla te se zbog toga viđa mnogo po pašnjacima i pored stalnog gaže-
glavna paša, te se selidbom mogu dobiti mnogo veći prinosi. nja. Kako je bijela djetelina vrlo niska, ona procvjeta ako samo
Od livadsko-pašnjačkih medonoša najveće zaačenje u pče- nekolilko dana nije gažena, a zatim počinje obilnije cvjetati, dok
larstvu imaju bijela i švedska djetelina, te ću se na njima malo
duže i posebno zadržati.
78 79
U k u p a n prinos iznosio je 43 kg. Razvoj s t a r a č c a p a d a u naj- Poslije nekoliko toplih dana krajem veljače ili početkom ožujka
suši dio godine, zbog toga je njegova medonosnost usko po- već cvjeta mišjakinja, a kasnije mrtve koprive. O gorušici i
vezana s vlagom u tlu, te se zato i kaže da bosiljak medi k a d a diivljoj grahorici bilo je riječi ranije. Bulka ili turčinak, koji se
ž i t o u k a m a r a m a proklija. Najobilnije medi poslije kiše, kaida je vrlo često crveni po našim poljima, daje obilnu pašu polena.
vriijeme tiho i toplo. Sušnih godina n e m a bosiljkove paše. Za- Ivica ili urodica (Ajuga reptans) cvjeta istodobno k a d i bijeli
tim on voli toplinu, te se lučenje n e k t a r a smanjuje k a d a vri- bosiljak i sudjeluje ponekad prilično u bosiljkovu medoberu.
jeme zahladni. Kako bosiljkova paša traje dugo, a cvjeta kada Kasnije cvjeta lanilist (Linaria vulgaris); njegovi cvjetovi, koji
je dan dugačak i vrijeme ustaljeno, on daje, relativno bogatu su žuti, vidaju se po našim njivama često do prvih mrazova.
i sigurnu pašu.
Izgleda da će paše od staračca postepeno biti sve manje,
jer suvremena agrotehnika preporučuje zaoravanje strništa PČELARSKE BILJKE
odmah poslije žetve da bi se uništili korovi. T a d a još ima vlage
u tlu i sjeme korova, koje se nalazi na površini, proklijat će F A C E L I J A (Phacelia tanacetifolia)
poslije zaoravanja strništa, a kasnijom obradom korovske biljke
bivaju uništene. Zatim, na taj način uništavaju se i različite Ona se smatra kao najmedonosnija biljka, r a č u n a se da
štetočinje, a tlo se bolje pripremi za sjetvu. Vjerojatno da bi s h e k t a r a može dati 300 kg, a u južnim krajevima, gdje je to-
bila d o b r a ovakva kombinacija. Ostaviti bosiljak da cvjeta do plije, a sunčeva svjetlost jača, i do 1000 kg meda s hektara.
o k o sredine kolovoza, zatim ga zaorati, dok nije sazreo veći dio Facelija je jednogodišnja biljka, porijeklom iz Amerike.
sjemena. Na taj način iskoristili bismo polovinu paše, a zaora- Ona ne zahtijeva n e k e naročite u v j e t e u pogledu tla i klime.
vanjem zelene mase obogatilo bi se tlo humusom, vrlo važnom Facelija je otporna p r e m a slabijim mrazovima (do —5° C), te se
tvari, o kojoj zavisi plodnost naših njiva. To bi bila jedna može posijati i u kasnu jesen, da bi sjeme niklo u rano pro-
vrsta zelenog gnojenja. ljeće (do kraja travnja). Pri sjetvi u Tetovu, 4. V. 1949. god-,
Biijelog bosiljka ima najviše u Vojvodini. On se viđa i u počela je sa cvjetanjem 4. VII a pri sjetvi 10. IV. 1950, g. pro-
Mačvi i u drugim kotarima, međutim, nema o n a značenje za cvjetala je 1. VI. Cvjetanje facelije traje mjesec d a n a . Poslije
pčelinju pašu kao u Vojvodini. obilne kiše, 17. VIII. 1949. god., posijao sam faceliju, no nije
stigla do cvijeta do jeseni, te smo je pokosili za stočnu hranu.
Od sjetve do cvjetanja t r e b a 45—60 dana. Cvjetovi su otvoreno
O S J A K I L I P A L A M I D A (Cirsium aruense) plave boje, n e k t a r je l a k o pristupačan pčelama, te pčele u toku
cijeloga dana užurbano skupljaju iz nje n e k t a r . Daje i dosta
Dugogodišnji, bodljikav i vrlo štetan korov, koji je čest polena; t a k o sam jednoga dana nabrojio oko 30% pčela s punim
»gost« naših oranica. Ima dubok i razgranat korijen, iz kojega košaricama. Otkuda tako velika medonosnost facelije? Smatram
izbijaju nadzemni dijelovi, pa m a k a r ih posjekli nekoliko puta da je djelimičan uzrok tome, što je sjeme sitno i mala koli-
motikom ili drugim oruđem. Kod okopavina i drugih k u l u r a , čina, koja se dobija sa ha. Dok se kod biljaka, koje imaju krupno
koje se rano prikupljaju, palamida n e m a vremena da cvjeta. sjeme, dobija sa ha 1000—2000 kg sjemena, od facelije se dobije
Kao medonosna biljka dolazi u obzir a k o raste u žitima, jer 300—400 kg. Hranljive tvari u listu, troše se za stvaranje ve-
počinje cvjetati u drugoj polovici lipnja, te je mogu pčele dobro likog broja cvjetova i l u č e n e nektara, a vrlo mali dio za stva-
iskoristiti. Palamida raste i po ritovima. U Pančevačkom ritu ranje sjemena. Kako je sjeme sitno, a biljke izrastu prilično
i uopće u Banatu, ona je važna medonoša jer, vjerojatno sa visoke, do 50 cm, t r e b a prosječno 10 kg, a preporučuju se ko-
drugim bodljikavcima, daje dnevni prinos oko 5—7 kg. ličine od 6—20 kg po ha. Da bi se sjeme pravilno rasporedilo
Među k o r o v m a ima priličan broj medonosnih biljaka. Na- pri sjetvi, treba ga pomiješati sa 2—3 p u t a većom količinom
brojit ću ih ukratko, počevši s onima, koje cvjetaju najranije. pijeska ili pepela. Sjeme, starije od godinu d a n a gubi klijavost.
80 6 Pčelinja paša 81
Tlo prije sjetve treba dobro pripremiti, isitniti, da bi se sjeme doći u obzir k a o punovrijedna sabiračica niti je mogla dugo
moglo plitko pokriti rahlom zemljom. Trebalo bi da je njiva živjeli. Bilo je u kosnicama čitavih hrpica otkinutih opni s no-
čista od korova, jer se facelija u početku razvija vrlo sporo, te žicama«, Zapažanje imenovanog u pogledu prinosa oprečna su,
je može korov ugušiti. Na d o b r o pripremljenoj njivi i čistoj od no nesumnjivo da je svilenica važna medonoša i p o r e d štete,
korova dovoljna je i manja količina sjemena na ha. J e d n o m koje nanosi pčelama.
posijana facelija na nekoj površini s a m a se zasijava idućih go- Svilenica ima raznovrsnu upotrebu. Cigani iskorišćuju
dina, te se javlja u drugim usjevima kao korov. Slama od fa- vlakna iz plodova za, punjenje jastuka, zatim za pravljenje še-
celije ima dlačice, koje bodu, te je stoka ne jede. šira, papira, a stabljike za izradu užadi. U lišću ima mnogo C
Od facelije n e m a m o dnuge koristi osim pčelinje paše, i to vitamina, a u soku kaučuka. Radi gornjih koristi svilenica se
je razlog da se ona ne može raširiti u većoj mjeri. Ona se prepo- uzgaja i kao kulturna biljka.
račuje za zeleno gnojenje, jer prima teško topljive fosforne i
kalijeve soli iz tla. U toplim krajevima možemo je posijatli k a o
s t n i usjev, ali samo a k o je tlo vlažno, a uspjeh će zavisiti o MEDONOSNO BILJE JADRANSKOG PODRUČJA I KRŠA
obilnosti oborina. U tom slučaju facelija će dati kasnu pašu i
omogućit će silan razvoj legla, te će pčelinja društva dobro pre- R U Ž M A R I N (Rosmarinus officinalis)
zimiti. Zatim se preporučuje da se prije svakog cvjetanja pokosi
za stočnu hranu, a da se drugi otkos ostavi za pčele. Ekonomski To je drvenasti samonikli grm, koji n a r a s t e do 1 m visine.
je opravdano sijanje faelije radi dopunjavanja praznine u pče- Lišće mu je usko i debelo s glatkom površinom. P u o v i se for-
linjoj paši, da nam pčelinja društva ne bi oslabila, a to je o p e t miraju na grančicama iza pazušaca lista. Cvijet je lijepe plave
potrebno radi korišćenja kasnijih paša kao i radi boljeg pre- boje.
zimljavanja. Ružmarin je uglavnom biljka dalmatinskih otoka, gdje
raste u zajednici s ostalim grmljem, s kojim sačinjava tamošnju
S V I L E N I C A, C I G A N S K O P E R J E makiju, tikam ili kamenjaru. Ima ga dosta na Dugom otoku,
(Asclepias syriaca) Visu, zapadnom dijelu otoka Hvara, Šolti, Šćedru, djelomično
na Lastovu i na zapadnoj obali poluotoka Pelješca.
To je zeljasta biljka s višegodišnjim korijenom. Dostiže Ružmarin cvate od rujna do travnja. Njegova cvatnja u
visinu do 1 m. Ima široko, debelo, mesnato lišće, koje liči na blažim zimama i ne prestaje potpuno, pa ga narod radi toga
orahovo, samo je veće i čvršće. Cvjetovi su ružičasti i nalaze zove »zimrad«, Ipak glavna mu jesenska cvatnja p a d a u listo-
se u resicama; cvjeta n lipnju i srpnju pa, čak i u kolovozu. O n a padu ili studenom, a proljetna u ožujku i travnju. Zabilježeno
je vrlo medonosna, a daje i malo polena. Prašne kesice spo- je i takvih godina kada je od ražmarina u p r o s n c u ili siječnju
jene su dvjema opnama, koje imaju klinaste otvore, i u njih bilo po koji dan i većih ptinosa, k a o na pr.: 13. I 1948. godine.
pčele ponekad zaglave svoje nožice. K a t k a d a pčele se ne mogu Taj dan je na otoku Hvaru bio prinos od l,50 kg po pčelcu.
izvući iz cvijeta, osobito stare i iznemogle, i umiru na njemu. Takve su zime najviše nepovoljne za konačno izimljenje pčela,
Svilenica je d o n e t a iz Amerike, a k o d nas je ima podi- jer ružmarinova cvatnja izmamljuje pčele za nepovoljnog vre-
vljale zapadno od Zagreba, uz Savu do Brežica. Zatim se viđa mena, kada ne može biti iskorištena. Matice u toku cijele zime
u Srijemu oko rijeke Mosure. Evo što piše Dragutin Loc o njoj. razvijaju leglo, što sili pčele da i po nepovoljnom vremenu izli-
»Zagrebački pčelari, koji su selili pčele na svilenicu, javljaju o jeću iz košnice i propadaju. N e k a d a ih uništi bura, a nekad
poraznom učinku. Pčele su se doduše otkidale od biljke, koje južni vjetrovi, koji se u zimi gotovo i ne smiruju. Zato neki pče-
su, uostalom, obilazile i po kiši i donosile opne u košnicu, te ih lari misle da je stalnija ružmarinova paša u jesen nego u pro-
tu otkidale, ali pod lupom opažale su se na otkinutim opnama ljeće. Ružmarin medi i pri nižim temperaturama, iznad 18° C,
otkinuti i završni člančići nogu, bez kojih pčela nije više mogla pa nadalje.
82 83
K a d a je za ružmarin povoljno vrijeme, znade i u jesen i u Ž A L F I J A, K A D UL J A L JE K O VITA
proljeće vrlo dobro mediti i dati po više vrcanja. Događa se da (Salvia officinalis)
se u drugoj polovici o u j k a pčele roje.
Med od ružmarina bijele je boje, brzo se kristalizira u U nekim krajevima zovu je kadulja, u Hercegovini pelin,
sitnim finim kristalima i izgleda k a o mast. Miris ima po samoj a u hrvatskom Primorju zovu kuš. Nadzemni dio žalfije izra-
biljki i s m a t r a se jednim od najfinijih vrsta meda. ste svako proljeće iz korijena, koji je dobro razvijen i uspješno
84 85
Cvjetovi su lijepe plave boje, razvijaju se i cvatu odozdo p r e m a ljenjem pčela na veće visine može se paša iskorišćivati gotovo
gore. dva mjeseca.
Raširentost žalfije u kršu vrlo je velika, ima je u Crnoj Gori Na otoku Visu na Humu ima nešto žalfije, koja počne
Hercegovini, Dalmaciji, Hrvatskom Primorju i Istri. Najboogatija cvasti već početkom travnja. Najranije je na kopnu zabilježen
područja žalfije jesu od Metkovića p r e m a Dubrovniku, te u du- početak cvatnje žalfije kod Kardeljeva, dne 14. travnja 1948.
godine. Te godine su bili svi povoljni uvjeti za njezin razvitak
i vrlo dobro je medila. U sušnim proljećima cvatnja počinje
kasnije i brže prođe. Srednja cvatnja žalfije na jednom mjestu
traje obično o k o tri tjedna.
U povoljnim godinama žalfija izlučuje vrlo velike količine
n e k t a r a , koji nikada ne bude potpuno iskorišćen, pa je zato
ubrajamo među najmedonosnije biljke u našoj zemlji. Poznato
je da žalfija u p o č e t k u cvatnje medi slabije, pa sve jače, t a k o
da pčele obilaze i one cvjetove, koji su već uveli. Uz povoljno
vrijeme žalfija izlučuje n e k t a r od jutra pa p r e k o cijelog dana,
Prosječni dnevni prinos od žalfije može biti po 5—6 kg ili 40—
50 kg meda po pčelcu u sezoni. Rekordni prinosi dvaput su veći.
U Hrvatskom Primorju medi žalfija slabije nego u južnoj Dal-
maciji.
Kao preduvjet za dobar razvitak žalfije potrebno je do-
voljno vlage i mirno vrijeme bez vjetrova. Hladni vjetar može
p o t p u n o prekinuti najbolje medenje i uništiti cijelu pašu.
Med od žalfije je žute boje, malo gorkog ali finog okusa.
Ubrajamo ga m e đ u najkvalitetnije vrste m e d a u našoj zemlji. U
boji, pa i okusu nešto varira i nije iz svih područja potppuno je-
dnak; tako može med od žalfije biti nešto svjetliji ili malo za-
tvorenije boje. Općenito je žalfijin med radi svoje ljekovitosti
mnogo tražen za potrošnju kod nas u zemlji, a i radi izvoza.
Žalfija se mnogo b e r e u ljekovite svrhe. Tim se pčelarstvu
nanosi osjetljiva šteta, pa bi je trebalo brati u onim krajevima,
gdje se ne možc iskoristiti kao pčelinja paša.
88 89
vrijeska, ali ipak i za njezin razvitak treba kiše. Najbolje joj
godine nije od njega bilo ništa. U Hercegovini kroz svih. po-
vrijede, kao i vrijesku, one kiše koje p a d n u na početku kolo-
sljednjih pet godina nije vrijesak dao veću pašu zbog suše. Na
pčelinjaku Pčelarske cenltrale iz Zagreba bio je u Bos. Dre- voza pred samu cvatnju. Cvate cijeli kolovoz i rujan sve do
bovcu 21. VIII 1951. godine dnevni unos u kontrolnom društvu mrazova. I u sušnim godinama vriština daje n e k u malu pašu,
13,50 kg. Takva medonosna područja bila su te godine pre- pa su rijetke godine da sasvim iznevjeri.
djeli od Gračaca prema Udbini, cijeli k o t a r Bos. Grahovo, Prosječni prinos na vrištini je 1—2 kg, a prinos 2—3 kg
Drvar, Livno i Sinj. smatra se na vrištini k a o vrlo dobar. Pčelari se slažu u tomu,
da vriština uz iste uvjete gotovo za pola manje medi od vri-
Vrijesak izlučuje uz povoljne uvjete n e k t a r p r e k o cijelog
dana, ali je najlbolje izlučivanje zabilježeno poslije podne od jeska.
12 pa do 16 s a t i K a d a je 1951. god. po noći bilo dovoljno rose, Med je od nje zatvoreno žute boje, a ima neobjašnjeno
jutarnja t e m p e r a t u r a 12° C, a podnevna najviše 32° ili 33° C, svojstvo da se ne da vcati iz saća, iako je u tekućem stanju.
onda je vrijesak davao najveće prinose. To se dogada češće u sušnim nego u kišnim godinama. Med od
vrištine smatra se k a o slabiji, ali pčele na njemu dobro zimuju.
U sušnim godinama beskorisne su selidbe pčela na vrije-
skovu pašu. Mnogi pčelari iz sjevernih krajeva smajtraju da
L E V A N D A, (Lavandula officinalis)
vrijesak može svaku godinu nešto dati, a u tomu se varaju. U
sušnim godinama nema paše od vrijeska. To je višegodišnja biljka. Uzgaja se u Dalmaciji, gdje je
Med od bijelog vrtijeska je bijelo-zelenkast, a od crvenoga uvezema iz Francuske. Grm ima razgranat, džbunast, list line-
žut. Potrošači, koji upoznaju vrijeskov med, teško da će tražiti aran. Cvata je klasolika, a na njoj se nalaze uokolo cvjetići
koji drugi. Ima veliki broj pčelara, koji se slažu u tomu, da je ljubičasto-plave boje.
vrijeskov med bolji nego od žalfije ili bilo koji drugi. Vrijeskov Levanda je biljka toplog južnog podneblja, zahtijeva mno-
med može ostati po nekoliko mjeseci da se ne kristalizira, go topline i svjetltosti. Voli primorsku klimu, ali veću nadmor-
Pčele na njemu vrlo dobro zimuju. sku visinu. Razmnaža se sjemenom i vegetativno reznicama ili
izdancima. Živi 5 do 10 godina. Kod nas se uzgaja na otoku
Hvaru kao ljekovita biljka, osobito u selima Brusje, Selca,
V R I Š T I N A, V R I Š T, (Calluna vulgaris) Malo i Velo Grablje i na drugim mjestima. Cvate u lipnju ili
srpnju i daje pčelama dobru pašu u vrijeme, k a d nemaju ništa
Zapravo se ta biljka zove vrišt, a ona polja na kojima drugo. Med od levande je žute boje i vrlo finog okusa. I a k o
r a s t e »vrištine«. To je višegodišnji odrvenjeli polugrmić iz se od levande ne sakupe veće količine meda, ističemo njezinu
čijih grančica svaku godinu izbiju mladice kao i k o d vrijeska. važnost zato, što je to u ljetnim mjesecima tamo gdje je ima,
Naraste do 40 cm visoko, lišće ima sitno ljuskavo i slično listu gotovo jediina uzdržna paša pčelama. Kada bi levande bilo na
čempresa. List i g o n j i dio stabljike u zimi pocrni. Cvjetići su većim sjetvenim površinama, mogla bi se ubrojiti m e đ u naj-
sitni, okrugli, blijedo ljubičaste boje, razviju se u grozdovima značajnije paše. Levandu upotrebljavaju i protiv moljaca.
p r i vrhu grančica.
Vriština ili vrišt je biljka ispranih kiselih tala vrlo siro- V E L I K I V R I J E S (Erica)
mašnih u kreču, r a s t e u zajednici s bujadi. Ima je pomalo go-
tovo svuda po Lici, Kordunu, Gorskom Kotaru i Hrv. Zagorju, Rod vrijesa (Erica) ima više vrsta. Za pčelarstvo su zna-
u Bosni kod Tuzle i nekim područjima Slovenije. Glavni centar čajnije vrste Erica verticillata,* Erica multiflorea** i Erica
vrištine je Ličko polje od Perušića skoro do Gračaca, a naj- arborea.*** Narod ih na dalmatinskim otocima zove »veli vris«.
više je ima oko Gospića u svim pravcima na 10—20 km. Pre- * Vrijes podzemljaš, suvrijesica
oravanjem, kalcifikacijom i gnojenjem mnoge su vrištine pre- ** Mnogocvjetni vrijes
tvorene u plodna polja. Vriština dobro podnosi sušu, bolje od *** Veliki vrijes, na Krku ga zovu i »mahača«
90 91
medenje joj je rijetko. U povoljnim godinama može dati 10—
Prva dva r a s t u k a o drvenasto grmlje do 1 m visine, dok Erica 15 kg meda po pčelcu. Obično su prinosi s drače manji, ali
a r b o r e a n a r a s t e poput lijeske i do 2 m visoko i dosta se raz- redoviti, koje pčele upotrebe za razvitak legla.
grana. Sve tri vrste velikog vrijesa najviše su raširene u onim
predjelima, gdje i ružmarin, s kojim čine glavni dio šume na P L A N I K A O B I Č N A, J A G O D N J A K
otoku Visu, Hvaru, Šolti, Lastovu, poluotoku Pelješcu, zapad- (Arbutus unedo)
noj strani Korčule, ali ih ima i u okolici Dubrovnika, Žrnov-
nici kod Splita, na otoku Rabu, u okolici Tuzle i drugdje. I to je t a k o đ e r drvenasti zimzeleni grm poznat na našim
Vrijes podnese sušu bolje od ružmarina. K a d a se 1950. dalmatinskim otocima. Naraste do 1 m visoko. G r m joj je do-
godine ružmarin na nekim mjestima p o t p u n o osušio, vrijes se nekle sličan ribizlu, samo jači, list ima duguljast, zadebljao,
još dobro držao i poslije prvih jesenskih kiša brzo se oporavio
i cvao. Vrijes pozemljuš i mnogocvjetni vrijes (Erica verticilla-
ta i Erica multiflorea) cvatu u jesen, u listopadu i studenom,
a Veliki vrijes cvate u proljeće ili ranije, a u povoljnim zima-
ma n e k a d još u prosincu. Drvo u sve tri vrste vrijesa slično je,
a t a k o i list i cvijet. Boja cvijeta je ružičasta do blijedocrvena.
P r v a dva vrijesa medonosna su, a veliki vrijes daje obilje p r a -
ška, i samo u nekim krajevima medi. Obilnije medenje na veli-
k o m vrijesu traje 2—3 tjedna, u kojem vremenu može uz po-
voljne uvjete dati: po d v a vrcanja. Nekih godina zamedi bolje
vrijes nego ružmarin, a n e k a d jednako, pa se ove dvije paše
korisno dopunjuju. Dnevni prinos s velikog vrijesa može biti
do 3 kg od jednog pčelca na dan. I prinos od 1—2 kg s m a t r a
se dobrim.
M e d od velikog vrijesa je tamno žute boje, gorkog o k u s a
k a o od kestena, brzo se kristalizira još u saću, i pripada među
lošije kvalitete. Na otocima u blagoj klimi pčele na njemu
dobro zimuju, ali u sjevernim krajevima ne bi bio podesan za
zimnicu pčelama.
92 93
Kako medljika nije dobra za zimnicu pčelama, p č e l a r
u studenom i prosincu. S planike nisu redovito zabilježeni veći
treba da je raspozna od pravog meda. Po P. Bliznjuku medljika
prinosi, nego samo u nekim godinama zamedi. K a k o iza nje-
se poznaje po ovim znacima. »Nema mirisa, po ukusu podsjeća
zinog medenja obično naglo zahladi, pčele se povuku u klupko
i med ostane nepoklopljen, pa se k v a r i To se dešavalo nekim na slabu rakiju, karamelu ili smolu od koštičava voća, u usti-
pčelarima na poluotoku Pelješcu. Planika je naša najkasnija ma se teško miješa s pljuvačkom, ne lijepi se odmah za jezik
paša. Na planiki rastu lijepe crvene jagode, koje narod rado i zato izgleda manje slatka. Ona je gušća i rastezljivija od meda
bere i jede. dobrog kvaliteta. Iz satina se teže istresa. Ima boju zatvoreno
sivu; pri prelivanju iz jednog suda u drugi daje tamnozelenu
nijansu«. Pčele obično ne poklapaju medljiku. Ipak se u praksi
nalazi da i poklopljeni med ima u sebi znatni postotak med-
M E D L J I K A, M A N A, medum ljike, pomiješane s medom dobrog kvaliteta.
P o r e d n e k t a r a , slatkih biljnih sokova, pčele skupljaju i Po spoljašnim znacima ne može se uvijek razlolikovali me-
medljiku; nju izlučuju lisne uši, koje žive na biljkama. One su dljika od dobrog meda. Zato je u sumnjivim slučajevima po-
nastanjene obično na vrhovima grančica, jer su oni meki, a trebno uzeti jedan dio meda i dva dijela destilirane vode ili
isto t a k o je na njima i mlado lišće, te uši mogu lako zabosti čiste kišnice i izmiješati. Zatim otopljenom m e d u dodati jak
rilca u nježno tkivo i sisati hranu. Uši se hrane asimilatima- vinski špiritus (96°) u količini deset puta većoj od same teku-
organskim m a t e r i j a m , koje se stvaraju u lišću pri sunčanoj ćine. Kad ima medljike, smjesa će biti mliječno-bijela, muitna,
svjetlosti. U sokovima ima vrlo mnogo ugljikohidrata šećera, a a ako nema, tekućina će ostati providna.
vrlo malo bjelančevina, koje su im p o t r e b n e za izgradnju tijela Dok cvjetnjače daju n e k t a r svake godine, dotle medljike
i stvaranje jaja. Da bi uši došle do potrebnih količina bjelanče- ima perioidično svake treće, četvrte i p e t e godine, p r e m d a se
vina one moraju isisati veliku količinu biljnoga soka, zadrža- navodi da na hrvatskom kršu ima medljike svake godine, a
vajući bjelančevine, a izlučujući šećer u obliku kapljica, k a o isto t a k o i u arišovim šumama. Koji su uzroci toj pojavi? Da
medljiku, manu ili medun. To je naučno dokazano kemijskom bi lučenje medljike bilo obilno, t r e b a da se uši razmnože u
analizom biljnoga soka i izlučene medljike od ušiju. Ti slatki vrlo velikom razmjeru. Uvjeti za brzo razmnažanje jesu kli-
sokovi nisu prave izmetine, jer se oni luče pomoću filtracijskih matski i biološki. Česte kiše i hladno vrijeme ometaju razmna-
uređaja i ne dolaze u dodir s pravim organima za probavu. žanje, z a t o najviše uši ima sušnih godina i u toplom dijelu go-
Med od medljike razlikuje se od nektarskoga m e d a po tome, dine, premda je u tom periodu i život biljaka najbujniji, te
što u njemu ima mnogo dekstrina 39,4%, dok u m e d u ima samo imaju najviše asimilata: hrane za uši. Zatim sušnih godina nek-
2,89%, Dekstrin bubri i izaziva žeđ; da bi urtolile žeđ, p č e l e tarska paša je slaba, te su pčele i primorane da sakupljaju
uzimaju još više medljiike, crijevo se prepuni i dolazi do pro- medljiku. Regulatori brojnosti uši jesu njihovi prirodni nepri-
liva. Uz to od cvjetnog m e d a ostaje neprobavljenih o s t a t a k a jatelji i bolesti. Sitna bića-mikroorganizmi, koji se ne mogu vi-
oko 1,8%, a medljika ima više, te i zbog toga nije dobra za djeti golim okom nego mikroskopom (spravom za uveličava-
zimsku hranu. Medljika je opasna za zimnicu, osobito u hlad- nje): bakterije, gljivice, virusi i n e k e praživotinje (protozoe)
nim krajevima i studenim zimama, jer pčele ne mogu izaći da izazivaju bolesti i pomor m e đ u ušima. Ima k u k a c a grabljivaca,
se pročiste. Nije opasna u toplim krajevima u Dalmaciji, Her- koje se hrane ušima kao ličinke bubamare i druge, i k u k a c a
cegovini, južnoj Makedoniji, jer se mogu često pročistiti. Pored parasita, koji žive u tijelu ušiju i uništavaju ih. Kada uši do-
toga medljika od vrbe ne valja za zimsku hranu, jer se brzo stignu maksimalnu brojnost, zbog slabije ishrane njihova otpor-
kristalizira-otvrdne, te pčele pored hrane uginu. Zbog toga notst prema bolestima i uopće njihova životna snaga popusti,
vrbovu medljiku treba iskoiristiti još dok je žitka. M e d od če- te bivaju desetkovane od prirodnih neprijatelja. Preživjele
tinarske medljike sadrži željeza. otporne uši; s većom životnom energijom, ponovo se počinju
94 95
umnožavati tako, da poslije nekoliko godina njihove izlučevine a ima i takvih, kao na primjer u Bosni, kod Bihaća na Plješi-
p o s t a n u bogat izvor pčelinje paše. vici, gdje se pojavi j e d a n p u t u deset godina.
Medljika se javlja n a j r e đ e na zeljastim biljkama, t a k o Normalna je pojava da se jelova medljika vrlo brzo krista-
pšenica i raž daju medljike poslije grada i zbog zaraze glavni- lizira još u saću i da se ne dade vrcati. Na dobrim pašama
com. Medljiku obično daje ovo drveće: lipa, klen, jasen, vrba, pčelari n e p r e s t a n o vrcaju, a ukoliko to propuste, moraju izre-
većinom u rujnu, a naročito hrastovi. Rijetko sušne 1950, god., zivati saće s medom ili ga ostaviti u košnici, dok ga pčele ne
k a d a je paša u cijeloj F N R J bila vrlo slaba, hrastove šume u potroše. Poznati slovenski velepčelar Kirar iz Maribora u tu
Slavonskoj Posavini d a l e su 30—40 kg meda od košnice. svrhu izgradio je u medištima svojih košnica takve okvire, u
kojima su satine izgrađene na cinkovom limu. Na p a š a m a me-
djike, k a d se ona kristalizira, on ne vrca med, nego izrezuje
CR N OG O R I Č NA MEDL JIKA saće s medom sve do satne osnove i daje nazad pčelama da
nadograđuju i pune.
Osobito značajni pčelinju pašu predstavlja medljika (me- Interesantno je što se u Gorskom Kotaru sve do Delnica
dun ili mana) na jeli, smreki, boru i arišu, U našoj domovini medljika ne kristalizira u saću, a što se ide dalje od Delnica
u nekim godinama dolazi do izlučivanja velikih količina me- p r e m a moru, kristalizira se već za dva tri dana.
dljike, uglavnom na jeli. Čuvena je paša na jeli u Sloveniji, Pčelari mnogo sele u predjele medljike i u dobrim godi-
G o r s k o m Kotaru, u Lici i Bosni. Medljika se može javljati n a m a saberu velike količine meda. P r e m a tomu postoji među
na listu i grančicama jele od svibnja pa sve do listopada. Do pčelarima vjerovanje u tim krajevima, da je medljika bolja
lzlučivanja medljike na crnogorici dolazi po dru B. Geintzu, pčelinja p a š a nego bagrem, jer dulje traje, pčele se na njoj
koji je u tom pogledu vršio dugogodišnja ispitivanja, posredo- dobro razviju i saberu više meda. U dobrim godinama mogu
vanjem ušiju Lachnus hyalinus i Lecanium hemycryphum. Ove pojedina društva dati 40—50 kg, a u rekordnim godinama i do
uši sišu sokove iz tankih grančica, s lista i izlučuju medljiku. 80 kg meda.
Postoje i suprotne tvrdnje, da medljika nastaje znojenjem dr- Med od jelove medljike je tamno-zelenkast, miriše po
veća, ali ta tvrdnja nema jačih dokaza, da bi se mogla prihva- smoli, ukusan je za jelo i mnogi smatraju da je ljekovit. Brzo
titi. Nije n a đ e n a medljika na onim stablima, na kojima nije se kristalizira; pčele na njemu zimi dobiju grižu i redovito
bilo nigdje u blizini ušiju, naprotiv čim su uši prenesene, me- ugibaju.
dljika se pojavila.
Medljika nije redovita niti stalna paša u svakoj godini, i
ne možemo je ni po kojim znacima sa sigurnošću predvidjeti,
jer uši može biti, a da se medijika ne pojavi. U hladnim i kišo-
vitim ljetima ne b u d e medljike. U deset godina pojavi se tri
četiri puta, i to redovito u toplim i suhim ljetima. Kada su
velike vrućine, medljika brzo otvrdne i pčele je ne mogu sa-
brati. Najjača su lučenja medljike u jutro i na večer, pa je
poznata pojava da pčele i po noći na mjesečini izlijeću i rade,
dok za podneva gotovo potpuno prestaje r a d i može se poja-
viti grabež.
Jačiina izlučivanja medljike mnogo varira prema tlu, nad-
morskoj visini i još mnogim nepoznatim faktorima. Ima kra-
jeva, gdje se javlja češće, kao u Sloveniji i Gorskom Kotaru,
96 7 Pčelinja paša
97
POPRAVLJANJE PČELINJE PAŠE
99
tak, ukoliiko nam naročite okolnosti ne nalažu sađenje izvjesne ona korov, a od njih pored paše imat ćcmo i drugih koristi.
vrste drveća. Za tu svrhu došle su u obzir: korijandar, repica i druge uljaste
Ranije smo naveli količine meda, koje daju medonosne biljke. Facelija, heljda, slačica i druge mogle bi se posijati kao
biljke sa ha, no ne bi trebalo izgubiti iz vida da pčele potroše
veliku količiu n e k t a r a za ishranu legla, jer matica nosi oko
150000 jaja na godinu, iz kojih se izleže oko 15 kg pčela. Zatim
pčelama je potreban nektar, odnosno med, za održavanje
t e m p e r a t u r e u košnici od 34—35° C i za ishranu p r e k o zime.
Računa se da godišnja potrošnja meda po ulištu iznosi od 6 0 —
120 kg. Imajući to u vidu, ne treba da se varamo, ako smo
posadili nekoliko medonosnih drveta ili zasijali mali dio vrta
nekom medonosnom biljkom, da smo mnogo pridonijeli za po-
pravljanje paše. Pa ipak i najmanja akcija u tom pravcu bit
će od koristi. J e d n o razvijeno stablo lipe, sofore, pa i bagre-
ma može pri povoljnim vremenskim uvjetima, dati desetak
kilograma meda. »Zrno po zrno pogača«, kaže naša narodna
poslovica. Ako se nekoliko godina uzastopno posadi svake
godine izvjestan broj medonosnih drveta i šiblja, ipak ćemo
učiniti dosta za popravljanje paše.
U ravničarskim krajevima, gdje nema voća, šuma i vrbi-
ka, kao što je u većem dijelu Vojvodine, pčele oskudijevaju
u ranoj paši cvjetnoga praha, koji je osnovni uvjet za rani i
silni razvoj legla s proljeća. Taj nedostatak možemo popuniti
sađenjem lijeske, javora (Acer negundo), jasena; p o r e d vode u
vlažnim mjestima sadenjem vrba, joha i topola; uopće sade-
njem šumskog drveća. Prihranjivanjem šećerom ne možemo
nadoknaditi nedostatak polena. U mnogim krajevima ima pre-
kida u paši od desetak dana izmedu c v e t a n j a jabuka i bagre-
ma. Voće i vrbe su precvjetale, a zeljaste biljke nisu se još
razvile, te vlada velika oskudica u nektarskoj i polenovoj paši.
Kako bismo popunili taj p r e k i d ? Od drveća u to vrijeme
cvjeta divlji kesten, javor, mliječ i repica. U Vojvodini, izuzev-
ši ritova i tamo, gdje se uzgaja suncokret, slaba paša je i o
žetvi i poslije nje dok dospije bijeli bosiljak.
Najvažnija biljka za popravljanje pčelinje paše jest face-
lija. Ona je najmedonosnija, jer daje do 1000 kg m e d a na ha.
Imajući u vidu da od sjetve do cvjetanja treba 45—60 dana i
da period cvjetanja traje 30 dana, možemo podešavanjem ro-
kova sjetve pružiti pčelama pašu, k a d a mi želimo, osobito drugi-postrni usjev, osobito u krajevima, gdje su vlažnija ljeta,
s proljeća, dok u tlu ima dovoljno vlage. Ne treba izgubiti iz kao što su neki krajevi Hrvatske, sjeverna Bosna i cijela Slo-
vida da i druge kulturne biljke mogu zamijeniti faceliju, jer je venija. U tom slučaju ne bismo zauzimali zemljište za sijanje
100 101
medonosnih biljaka. Težak je problem stvaranje paše u kolo-
K A L E N D A R C VJ E TA N J A
vozu, k a d a su kulturne biljke, pa i veći dio ostalih medonoša
precvjetale. A k o p a d n u kiše imat ćemo pašu od bosiljka i dru-
gih korova, a u kršu vrijeska. Obično t a d a vladaju velike žege
i oskudica u vlazi, naročito sušnih godina, te su n a m moguć-
nosti za stvaranje paše vrlo ograničene. Zeljaste biljke vrlo
su podložne suši, jer imaju plitko korijenje. Preostaje n a m
šiblje i drveće, koje ima duboko korijenje, te crpe vlagu s hra-
njivim tvarima iz dibljih slojeva i odolijeva suši. Izbor nije Kada medonosne biljke cvjetaju, to su važni podaci, koji
veliki od šiblja: živičnjak (Lycium barbarum) i biserak (Sym- interesiraju svakog pčelara. Stari pčelari znaju k a d a cvjetaju
phoricarpus racemosus), a od drveća sofora (Sophora japoni- glavne medonoše, koje daju glavnu pašu. Njima će donji spisak
ca); s njima možemo b a r donekle osigurati izvjesnu pasu su- poslužiti, da bi mogli dublje da se upoznaju s problemima pče-
šnih godina. linje p a š e . Početnicima i ostalim pčelarima kalendar će biti
Sada se pridaje velika važnost šumama i šumskim poja- putokaz u njihovom radu, te ne će pogriješiti pri izboru mjesta
sima za popravljanje klimatskih uvjeta i vodnog režima, što za pčelinjak ili p r i osnivanju filijala — sporednih pčelinjaka, kao
ima ogroman utjecaj na povećavanje poljoprivredne proizvod- i pri selidbi. Kalendar cvjetanja pomoći će pčelarima da lakše i
nje. Stoga pošumljivanje i sađenje šumskih zaštitnih pojasa, brže procijene odliku paše, pa čak i njenu obilnost u nekoj
osobito u ravničarskim krajevima, jesu problemi, kojima se oblasti.
pridaje velika važnost, te se planiraju i već izvode radovi u Pri prikazivanju pojedinih biljaka u knjizi naveo sam k a d a
velikim razmjerama. Gotovo kod svih akcija sađenja šumskog cvjetaju, što daju pčelama: nektar, polen ili obje hrane. Pored
drveća najvažnija je vrsta bagrem. Međutim, ne bi trebalo za- toga unio sam iste vrste i u spisak i dopunio ga drugim važnijim
boraviti ni druge vrste, koje mogu poslužiti za istu svrhu, k a o medonosnim biljkama o kojima nije bilo riječi u knjizi, jer su
na primjer: javori, ajlantus (kiselo drvo), gledičija (naročito one u nekim krajevima i pojedinih godina važne medonoše. T a d a
odlike bez bodlja), sofora, kelrajterija i druge. Uvjeti za uspije- kalendar cvjetanja predstavlja pregled o najvažnijim svojstvima
vanje drveća i šiblja u parkovima su mnogo povoljniji nego na najglavnijih medonosnih biljaka u našoj državi, u k r a t k o m i
terenima za pošumljivanje, zatim tu se traži i raznolikost da preglednom obliku, da bi čitalac brzo našao željenu biljku, pro-
bi se dobili ljepši i interesantniji pejsaži. Za sadenje u grupa- čitao k a d a cvjeta i šta daje pčelama.
ma p o t r e b n e su biljke s različitim, porastom i bojom. Iz tih Ispred imena biljke n a v e o sam da li je drvenasta, šib ili
razloga parkovi su vrlo zgodni za sađenje najraznovrsnijih zeljasta, k a k o bi se čitalac što brže snalazio pri čitanju spiska.
biljaka.
Pored narodnog imena naveo sam i latinsko, naučno ime.
U prvom p e t o d i š n j e m planu podignut je velilki broj tvor- jer često za jednu biljku, ostobito kod zeljastih vrsta, ima više
nica, zadružnih domova, škola i drugih objekata. Sve te velike
narodnih imena ili se jedno ime u raznim krajevima odnosi na
i p r e k r a s n e zgrade socijalističke izgradnje dobit će mnogo u
različite biljke.
ljepoti, udobnosti i u zdravstvenom pogledu, a k o se ne ostave
da strše gole, nego se okruže šibljem i drvećem. E t o mjesta za P o č e t a k cvjetanja odnosi se na Srbiju, Vojvodinu, tri če-
ogroman broj medonosnih biljaka! tvrtine Hrvatske, Sjevernu Bosnu i druge slične krajeve. Sve su
U našoj državi ima veliki broj šumskih rasadnika, no oni to ravničarski krajevi s nadmorskom visinom do 500 m. Ukoliko
proizvode gotovo isključivo jednogodišnje i dvogodišnje sad- se penjemo na veću visinu cvjetanje zakašnjava na svakih
nice» Za sađenje na prolaznim mjestima p o t r e b n e su trogodi- 100 m za 5—6 dana. Cvjetanje zavisi i o drugim činiocima: eks-
šnje, pa i starije sadnice, da ih ne bi lako oštećivali ljudi i poziciji, izloženosti t e r e n a prema stranama svijeta; o vlažnosti
stoka. tla, odnosno visini podzemne vode; klimatskim prilikama, t. j.
102 103
da li je godina r a n a ili kasna, Kod kulturnih biljaka p o č e t a k
Što
cvjetanja zavisi i o vremenu sjetve.
Prikaz na
daje
Obilnost lučenja n e k t a r a i davanja polena izraženo je bro- Kada
Ime b iljke
strani
cvjeta
nektar
jevima od 1—4, što znači da one biljke, koje imaju broj jedan,
polen
daju malo, a 4 najviše n e k t a r a ili polena. Koje biljke daju pro-
polis, lem ili podmazak navedene su u knjizi u općem dijelu
Navedene brojke ne t r e b a shvatiti kao da su matematički točne DRVEĆE
jer lučenje n e k t a r a i posjećivanje pčela zavisi o više činilaca, Drijen (Cornus mas) II.—III. 2 2 —
koji šu navedeni ranije. I v a p l a n i n s k a (Salix c a p r e a ) II.—III. 4 4 48
U posljednjoj rubrici »Opis na strani« naveo sam broj Bijela v r b a s r e b r n a s t a (Salix alba) II. 4 3 48
I v a d o l i n s k a (Salix g r a n d i f o l i a ) III.—(IV.) 4 3 48
strane, gdje je ta biljka opširnije prikazana u knjizi. T u j e (Thuja) (II.) I I I . 1 3 —
A k o analiziramo kalendar primjetit ćemo da od drvenastih J o h e (Alnus) (II.) I I I . — 3 —
biljaka sa cvatom — resom — cvjetaju najranije: lijeska, johe, B a d e m (Amygdalus communis) III. 3 2 —
topole i druge, jer su im rese stvorene s jeseni i pri prvim toplim Kajsija ( P r u n u s armeniaca) III.—IV. 3 1 33
Džanarika (Prunus mirabolana) III.—IV. 3 1 22
danima otvaraju se i daju obilnu pašu polena. Od zeljastih I I I . (IV.) — 2 —
Tisa (Taxus baccata)
biljaka vrlo r a n o cvjetaju lukovice: šafran i visibaba, jer je u T o p o l a (Populus) III.—IV. — 3 —
lukovicama prošloga proljeća nagomilana rezervna hrana za. B r i j e s t o v i (Ulmus) (III.) IV. 1 3 —
razvijanje prvih listova i cvjetova. Zatim vrlo ranu pašu daju J a v o r (Acer n e g u n d o ) (III.) IV. — 4 48
pčelama biljke, koje žive u šumi, gdje su opalo lišće i drugi J a v o r bijeli (Acer p s e u d o p l a t a n u s ) IV. 2 2 47
J a v o r m l i j e č (Acer p l a t a n o i d e s ) IV.—V. 3 3 47
trali biljni dijelovi stvorili sloj crne plodne zemlje — humus. Zove, bzove, b a z g e ( S a m b u c u s ) IV.—V. 2 2 —
T a m o biljke bujno rastu zbog obilja hranjivih tvari i žure se Divlja trešnja Z r e m z a ( P r u n u s padus) IV.—V. 4 3 —
da iskoriste sunčanu svjetost, dok nisu potpuno olistali hrastovi Jasenovi (Fraxinus) IV.—V. — 3 —
i drugo šumsko drveće i šiblje. Možemo reći da više od 9 0 % Breskva (Prunus persica) IV. 2 2 34
Šljiva ( P r u n u s d o m e s t i c a ) IV. 2 1 34
šumskog drveća, voćaka i šiblja cvjeta, u travnju i svibnju. U
K r u š k a (Pirus communis) IV. 1 2 34
srpnju i kolovozu cvjeta samo nekoliko drveta i grmova, koji Trešnja (Prunus avium) IV. 4 4 34
većinom nisu predstavnici naše flore, nego su donijeti s drugih Višnja ( P r u n u s c e r a s u s ) IV. 4 2 34
kontinenata. Ljetnju pašu daju kulturne biljke, livade, pašnjaci, J a b u k a (Malus domestica) IV. 4 4 34
a u Vojvodini kišnih godina bijeli bosiljak na strništima i drugi Dunja (Cydonia vulgaris) IV.—V. 3 1 34
Tamarika (Tamarix) (IV.) V. 2 1 —
korovi. Kao ljetna i jesenja pčelinja paša značajni su vrijesovi, Divlji k e s t e n (Aesculus h i p p o c a s t a n u m ) IV.—(V.) 3 3 46
i to u Primorju i na ostrvima (Erica multiflorea i Erica verticil- Breza (Betula alba) IV.—V. — 2 —
lata) a u Lici vriština (Calluna vulgaris). B r e k i n j a (Sorbus) V. 2 2 —
Paulovnija (Paulovnia imperialis) V. 3 2 —
B a g r e m (Robinia pseudoacacia) V. 4 1 35
Gledičija, t r n o v a c ( G l e d i t s c h i a t r i a c a n t h o s ) V.—(VI.) 4 — 51
Kiselo drvo, pajasen (Ailanthus glandulosa) V.—(VI.) 3 1 49
J e l a (Abies a l b a ) V.—VIII. Medljiku —
S m r č a (Picea excelsa) V.—VIII. " —
Borovi (Pinus) V.—VIII. " —
A r i š (Larix) V.—VIII. " —
B u k v a ( F a g u s silvatica) V.—VIII " 2 54
H r a s t o v i (Quercus) V.—VIII. " 2 52
K e s t e n pitomi (Castanea sativa) VI. 3 4 44
L i p e (Tilia) VI. 4 1 41
L i p a m a l o l i s n a , t a m n a (Tilia parvifolia) (VI.)—VII. 4 1 43
104 105
Što Što
daje
Prikaaz na
daje
Prikaz na
Kada Kada
Ime b ilj ke Ime b ilj ke
strani
strani
cvjeta
nektar
cvjeta
nektar
polen
palen
L i p a c r v e n a , k r i m s k a (Tilia r u b r a ) V.—(VI.) 4 1 43 GRMLJE
K a t a l p a ( C a t a l p a bignonioides) VI.—VII. 4 — 51 B a f i n a (Eleagnus angustifolia) V. 3 — 51
Kelrajterija (Koelreuteria paniculata) VII. 4 1 49 Glogovi (Crathaegus) V. 3 3 52
Sofora (Sophora japonica) VIII. 4 1 38
D i v o - l i j e s k a ili m e č j a lijeska (Coryllus ZELJASTO BILJE
colurna) II.—III. — 4 — Slačica (Sinapis alba) VI. 4 3 63
C r n a gorušica (Brasica nigra) VI. 4 3 63
ŠIBLJE P a l a m i d a , osjak (Cirsium arvense) VI.—VII. 4 1 80
O r l o v i n o k t i , kozja k r v ( L o n i c e r a c a p r i f o l i u m ) II.—III. — 2 — C i g a n s k o p e r j e , s v i l e n i c a (Asclepias s y r i a c a ) VI.—VIII. 3 3 82
B a d e m divlji, d i v l j a p r a s k a ( A m y g d a l u s n a n a ) III. 3 2 — Tikva, bundeva, b u č a (Cucurbita pepo) VI.—VIII. 4 63
M a h o n i j a ( M a h o n i a agnifolium) III.(IV.) 4 4 58 Lanilist (Linaria vulgaris) VI.—VIII. 3 — 81
C r n i t r n ( P r u h u s spinosa) III.—IV. 2 2 — Češljuga (Dipsacus laciniata) VI.—VIII. 2 3 —
V r i j e s v e l i k i (Erica m u l t i f l o r i a ) IX.—XII. 3 2 91 K r a s t a v a c (Cucumis sativus) VI.—VIII. 4 65
I.—IV. Heljda (Polygonum fagopyrum) VI.—IX. 4 — 64
R u ž m a r i n ( R o s m a r i n u s officinalis) 1 83 Dubačac (Teucrium chamaedrys) VI.—VII. 4 —
VIII.—XI. 3
C r n j u š a vrijesak (Erica carnea) II,—IV. i XII 3 1 — Vodopija (Cichorium intybus) VI.—VIII. 3 2 —
L i j e s k a o b i č n a (Coryllus a v e l l a n a ) II.—III. — 2 55 Stričak (Carduus acanthoides) VI.—VIII. 4 — —
R i b i z l a (Ribes) (III.) IV. 2 — — Švedska djetelina (Trifolium hybridum) V.—IX. 3 3 78
Suručice, spireje (Spiraea) (III.) IV. (V.) 1 3 — Bijela djetelina (Trifolium repens) V.—IX. 4 2 76
Simšir (Buxus sempervirens) III.—IV. — 3 — D u n j i c a , h m e l j a s t a d j e t e l i n a (Medicago l u p u l i n a ) V.—IX. 2 2 74
O g r o z d (Ribes g r o s u l a r i a ) IV. 3 2 — Persijska djetelina (Trifolium resipinatuum) V.—VII. 4 2 74
J o r g o v a n (Syringa vulgaris) IV. 1 1 — Korijander, paprica (Coriandrum sativum) V.—IX. 4 — 65
D r a č a (Paliurus aculeatus) IV.—X. 2 1 92 L u c e r n a (Medicago s a t i v a ) 65
G r a h o r i c a (Vicia s a t i v a ) V.—VII. 4 — 68
Žežlja, žestika, zestilj (Acer t a t a r i c u m ) IV. 3 2 —
G r a h o r i c a k o s m a t a (Vicia villosa) V.—VII. 4 — 69
Žutika, šimširika, ocetka (Berberis vulgaris) IV.—(V.) 3 — —
Krkavina, psodreni (Rhamnus) IV.—V.—(VI.) 2 2 — E s p a r z e t a (Onoibrychis s a t i v a ) V.—VIII. 4 2 68
Z a n o v i j e t i (Cytisus) IV.—VI. 2 1 — Gorušica (Sinapis arvensis) V.—VII. 4 4 63
A m o r f a , č i v i t n j a č a ( A m o r f a fruticosa) V. 2 2 56 Žalfija poljska, k a d u l j a l j e k o v i t a (Salvia
D i v l j a r u ž a , š i p a k (Rosa) V. 1 2 pratensis) V.—VII. 4 1 74
V.—VII. 4 1 85 Majčina dušica (Thymus) V.—-VII. — 4 59
K a d u l j a , žalfija (Salvia officinalis)
Biserak (Symphoricarpus) V.—X. 4 1 55 Turčinak, bulka (Papaver rhoeas) V.—VI. — 4 —
B r u s n i c a ( V a c c i n i u m v i t i s idaea) V.—VI. 3 — — Mak (Papaver somniferum) V.—VI. — 4 —
Borovnica (Vaccinium myrtillus) V.—VI. 3 — — P o l j s k a ili divlja r o t k v a ( R a p h a n u s r a p h a -
nistrum) V.—IX. 3 3 —
Živi plot, živičnjak, v u č a c ( L y c i u m b a r b a r u m ) V.—X. 4 1 57
Ž u t i l i c a (Genista) V.—VIII. 2 2 — G o s p i n cvijet (Kantarijon) H y p e r i c u m p e r -
foratum) V.—VIII. — 3 —
Pasjakovina, kozjak (Ligustrum vulgare) V.—VI. 3 1 —
B o r e č , k r a s t a v i c a ( B o r a g o officinalis) V.—VIII. 4 1 —
Malina (Rubus idaeus) V.—VI. 4 2 59
K u p i n a , o s t r u g a ( R u b u s fruticosus) VI.—VIII. 3 1 57 Mažuran (Origanum majorana) VI.—VIII. 3 — —
L o z i c a (Ampelopsis) VI. 4 3 — P a p r i č n j a k , divlja p a p r i k a (Polygonum
hydropicer) VIII.—IX. 3 — —
Vrišt (Calluna vulgaris) VI.—IX. 3 2 90
VIII.—IX. 3 3 — P l a v i čkalj (Echinops ruthenicus) VIII.—IX. 4 — —
B r š l j a n ( H e d e r a helix)
Karlopteris (Caryopteris mastacanthus) IX. 4 — — M l a đ a (Corydalis c a v a ) III.—IV. 2 2 53
P l a n i n k a o b i č n a ( A r b u t u s unedo) X.—XII. 2 1 93 P l u ć n j a k , v e l i k d a n č e ( P u l m o n a r i a officinalis) III.—IV. 4 — 53
107
106
1
Sto
Prikaiz na
daje
Kada
Ime bilj ke
strani
cvjeta
nektar
polen
LITERATURA
Jagorčevina, jaglika (Primula) III.—IV. 1 2
Sasa (Anemone pulsatilla) III.—IV. 2 3 — S r e t e n Adlžić, Medomosno šiblje i drveće, Beograd, 1924. god.
G o r o c v j e t (Adonis v e r n a l i s ) III.—IV. — 2 — Dr. Sima G r o z d a n i ć , Iz života pčela, Sremski Karlovci, 1930. god.
C e s t o s l a v i c a ( V e r o n i c a officinalis) III.—IV. 3 2 — Dr. Sima Grozdanić, Pičelinja paša, Sremski Karlovci, 1938. god.
L j u b i č i c a (Viola o d o r a t a ) III.—IV. 1 2 — Maksimilijan Najhardt, Koristi li pčela m e d a r i c a vinogradima i voćnja-
P o d b j e l (Tussilago f a r f a r a ) III.—IV. 2 3 — cima, Zagreb, 1943, god.
Mrtva kopriva pjegava (Lamium maculatum) III.—V. 3 1 P. Ščebrina i P. Bliznjuk, Pčelarstvo, prijevod s ruskoga, Beograd,
Mrtva kopriva crvena (Lamium purpureum) III.—V. 3 — — 1946. god,
M a s l a č a k ( T a r a x a c u m officinale) III.—IV. 2 3 22 Pavle Ćernjavski, Sistematika biljaka, Beograd, 1949. god,
U l j a n a r e p i c a - k u p u s n a ( B r a s i c a n a p u s oleifera) IV.—V. 4 2 62 Milivoje Bugarski;, Pčelarstvo, 1946. god.
O g r š t i c a - s u r e p i c a ( B r a s i c a r a p a oleifera) IV.—V. 4 1 62 Dr. I. Tomašec, Biologija pčela, Zagreb, 1950, god.
Lisičina (Echium vulgare) VII.—IX. 4 2 — A. P e r i š i ć i dr., P č e l a r s k i kalendar, Z a g r e b , 1950. god.
L a v a n d u l a ( L a v a n d u l a officinalis) VII.—VIII. 3 — 91 M, Gluhov, Važneišie m e d o n o e rasteni, Moskva, 1937. god.
D i n j a ( C u c u m i s melo) VII.—VIII. 3 1 65 N. Stojnov, F l o r a na Bulgarija. Sofija, 1933. god,
Lubenica (Citrullus vulgaris) VII.—VIII. 3 1 65 A. Dončev, Sljašnost, značenije i odgleždane a p o v a ž n i t e pčelarski
P a m u k (Gossypium) VII.—IX. 3 — 65 rastenija, Sofija, 1943.
D u h a n (Nicotiana tabacum) VII.—IX. 2 — 64 Šumarski priručnik, Zagreb
Metvica, konjski bosiljak (Mentha) VII.—IX. 3 2 69 V. Đorđević, P o s e b n o r a t a r s t v o , Beograd, 1948, god.
Bijeli bosiljak ( S t a c h y s a n n u a ) VII.—IX. 4 1 79 Dr. B. Turina, Livade-pašnjaci, Zagreb, 1948. god.
Ivica, u r o d i c a (Ajuga c h a m a e p i t y s ) VII.—IX. 3 — 81 Pokorvn-Fritsch-Gjurašin, Prirodopis bilja, Zagreb
G a v e z ( S y m p h y t u m officinale) VII.—IX. 3 1 — P o s l j e r a t n i časopisi; Pčelar, Beograd; Pčelarstvo, Zagreb; Pčela,
P o t o č n j a k , v r b i c a ( L y t h r u m salicaria) VII.—IX. 3 1 — Osijek; Pčela, Sofija; Pčelasrstvo, Moskva; Jugoslavensko pčelarstvo od
Z l a t n i c a , čelebi g r a n a (Solidago v i r g a a u r e a ) VII.—IX. 3 3 — 1936.—40. god. i drugi.
Vrijesak mali (Satureia m o n t a n a ) VIII.—X. 4 2 37
Š a f r a n (Crocus s a t i v u s ) II.—III. 2 3 —
V i s i b a b a ( G a l a n t h u s nivalis) II.—III. 2 2 52
Mišjakinja (Stellaria media) II.—V. 2 4 22
P r o c j e p a k , divlji z u m b u l (Scilla bifolia) III.—IV. 3 3 52
L e d i n j a k , z l a t i c a ( R u n u n c u l u s ficaria) III.—IV. 2 2 52
K u k u r i j e k ( H e l l e b o r u s viridis) III.—IV. 2 2 52
Sumarica, breberina (Anemone ranun-culoides) III.—IV. 2 3 52
Sljez c r n i ( M a l v a silvestris) V.—VI. 4 2 —
Facelija (Phacelia tanacetifolia) V.—IX. 4 2 81
I n k a r n a t s k a djetelina (Trifolium i n c a r n a t u m ) V.—IX. 3 1 69
C r v e n a djetelina (Trifolium pratense) V.—IX. 2 — 66
B r d s k a djetelina (Trifolium m o n t a n u m ) V.—VIII. 3 2 —
Zvjezdan (Lotus corniculatus) VI.—VII. 1 — 91
Ž d r a l j i k a , k o k o t a c (Melilotus) VI.—IX. 4 2 69
S a r a d e l a ( O r n i t h o p u s sativus) VI.—VII. 3 — 69
Suncokret (Helianthus annuus) VI.—VII. 3 1 61
Cičoka, t o p i n a m b u r ( H e l i a n t h u s t u b e r o s u s ) VI.—IX. 3 3
V r b o l i k a ili k i p r o v i n a ( E p i l o b i u m a n g u s t i -
folium) VII.—VIII. 3 2 60
Z l a t o š i p k a (Solidago s e r o t i n a ) VI.—VIII. 3 2 61
108
SADRŽAJ
Str.
Predgovor .3
Uvod . . . . . . . 5
I. Opći dio . . . . . . . . . . . 7
Važnost poznavanja pčelinje paše . . . . 7
Biologija cvijeta 9
Izlučivanje n e k t a r a 12
Uvjeti izlučivanja n e k t a r a 13
Slatki biljni sokovi . . 16
O količini proizvodnje n e k t a r a kod biljaka . . 17
Polen 18
Propolis 20
Cvjetanje biljaka 21
O p r a š i v a n j e r a t a r s k o g bilja . . . . . . 24
Oprašivanje voćaka • 25
K a k o se pčele sporazuniijevaju 27
Dresiranje pčela . . . . . . . . 2 9
Daljina leta kod pčela . . . . . . . 30
II. Posebni dio • 33
Voćke 33
Bagrem 35
Sofora 3&
Lipe 41
Kesteni pitomi . . . 44
Divlji ili konjski kesten . . . . . . . 46
Javori . " . ' . . " . . V . . . . . 47
Vrbe 48
Pajasen, kiselo drvo . 4^
Dafina, s r e b m a vrba 51
Gledić, trnovac 51
Katalpa 51
Hrastovi 52
Bukva 54
Četinari 54
Glog 54
Lijeska ' • 55
Šiblje 55
Biserak 55
Civitnjača 56
Str.
2 i v i plot, živičnjak 57
Kupina, ostruga 57
Mahonija • 58
M a j č i n a dušica 59
Malina 59
Vrpolika ili k i p r o v i n a 60
Zlatošipka 61
Zeljaste biljke 61
Suncokret • • • 61
Repica 62
Tikva, b u č a . 63
Duhan 64
Heljda 64
Pamuk 65
Korijander . . . . 65
P o v r t l a r s k e biljke . . . . . . . . 65
L u c e r n a ili vija 65
Crvena djetelina . . . . . . . . 6 6
Esparzeta 68
Grahorica * 68
Metvica 69
Livade i pašnjaci . 71
Bijela djetelina 76
S v e d s k a ili h i b r i d n a (barska) djetelina . . . 78
Bijeli bosiljak ili s t a r a č a c . . . . . . 79
Osjak ili p a l a m i d a 80
P č e l a r s k e biljke . . . . . . . . 8 1
Facelija 81
Svilenica, cigansko p e r j e . . . . . . 82
M e d o n o s n o bilje j a d r a n s k o g p o d r u č j a i k r š a . . 83
Ružmarin 83
Zalfija, k a d u l j a ljekovita . . . . . . 85
Vrijesak mali, b r e s i n a . 87
Vriština, v r i š t 90
Levanda 91
Veliki vrijes 91
Drača, diraka 92
P l a n i k a obična, j a g o d n j a k . . . . . . 93
Medljika 94
Medljika od c m o g o r i c e 96
I I I . P o p r a v l j a n j e pčelinje p a š e 99
IV. K a l e n d a r cvjetanja 103
Literatura 109