Gerberovi nosači (1)

V. S. & K. F.

1. Značajke
Statički odredeni ravninski ravni nosači horizontalno položeni iznad dva ili više otvora
nazivaju se Gerberovim nosačima ili nosačima sa zglobovima. U osnovnom obliku ti nosači
imaju samo zglobne ležajeve, pri čemu je jedan, bilo koji, nepomičan, dok su ostali uzdužno
pomični — omogućuju pomake usporedno s osi nosača. K tomu još, na krajevima nosačâ
nema prepustâ (slike 1.a., b. i c., primjerice). No, Gerberovim ćemo nosačima nazivati i
razne varijacije s prepustima i upetim ležajevima poput onih na slikama d. i e.

a.

b.

c.

d.

e.

Slika 1.

Pogodnim se razmještajem zglobova intenziteti momenata savijanja u pojedinim po-

ljima mogu osjetno smanjiti u odnosu na intenzitete momenata u nizu prostih greda nad
istim otvorima. (Poljem nazivamo dio nosača izmedu dva ležaja.) Kao primjer uzmimo
polaganje statički odredenoga nosača preko tri otvora/četiri ležaja. Ograničimo li se samo
na zglobne ležajeve i pretpostavimo li da nije važno koji je od njih nepomičan, taj se za-
datak može riješiti na beskonačno mnogo načina koje ćemo svrstati u devet skupina čiji su
predstavnici” skicirani na slici 2. Trivijalno rješenje sa slike a. sastavljeno je od tri proste
”
grede. Nosači sa slika f. do i. pravi” su Gerberovi nosači; u pojedinim se skupinama pri-
”
tom zglobovi mogu pomaknuti u druge položaje unutar polja u kojima se nalaze, što u

1
 a.

b.

c.

d.

e.

f.

g.

h.

i.

Slika 2.

svakoj skupini otvara beskonačno mnogo mogućnosti. Napokon, za ostale nosače — slike b.
do e.— možemo reći da su negdje izmedu”: dio je svakoga od njih prosta greda, a dio
”
pravi” Gerberov nosač.
”
Usporedba momentnih dijagrama za, primjerice, jednoliko distribuirano opterećenje na
nizu prostih greda i na jednom od mogućih Gerberovih nosača (slike 3.a. i b.) pokazuje
da su intenziteti momenata u poljima Gerberova nosača manji nego na prostim gredama.
(Postupci izračunavanja vrijednostı̂ i crtanja tih dijagrama bit će uskoro opisani.)
Inženjeri, koji su u prvoj polovini devetnaestoga stoljeća projektirali željezničke mosto-
ve, znali su da to, neprijeporno statički povoljno, svojstvo imaju kontinuirani nosači — no-
sači preko više otvora, ali bez zglobova. No, isto su tako znali da su kontinuirani nosači
statički neodredeni i da su zbog toga neprikladni za slučajeve u kojima se mogu pojaviti
nejednolika slijeganja ležajeva — primjerice, na lošem tlu — ili veće, nejednolike promjene
temperature, jer takva djelovanja u neodredenim sistemima uzrokuju pojavu značajnih
unutrašnjih sila i reakcija. Da to izbjegnu, gredne su mostove ponajčešće oblikovali kao
jednostavne nizove prostih greda, žrtvujući time mogućnost smanjivanja momenata savija-
nja u poljima. Njemački inženjer Heinrich Gerber (1832.–1912.) uočio je da se ugradnjom

2
 q0
a.
`1 `2 `3

q0 `2
1 q0 `2 q0 `2 M
2 3
8 8 8

q0
b.

q0
c.

Slika 3.

zglobova u ispravno rasporedene presjeke mogu momenti u poljima smanjiti uz istodobno

izbjegavanje nepovoljnih utjecaja slijeganja; godine 1868. zamisao je i patentirao.
Treba, medutim, naglasiti da samo pomicanje zglobova s ležajeva u polja ne osigurava
smanjenje najvećih intenzitetâ momenata. Naime, kako su se na Gerberovu nosaču nul-
točke momentnog dijagrama pomaknule u polja, pojavljuju se i momenti nad ležajevima.
Pri nepovoljnom će razmještaju zglobova (pa i u istim poljima, ali na drugim mjestima:
slika 3.c.) intenziteti tih momenata biti čak i veći od intenziteta momenata u poljima
prostih greda.

3
2. Raspored zglobova
Raspored zglobova u Gerberovu nosaču vrlo je važan. (Govoreći o rasporedu zglobova”
”
mislimo na to u kojim se poljima i, u graničnim slučajevima, nad kojim se ležajevima
zglobovi nalaze — geometrijska nepromjenjivost ovisi samo o tome, dok položaji zglobova
unutar tih polja nisu bitni.) Osnovni je zahtjev da broj zglobova i njihov raspored moraju
osigurati geometrijsku nepromjenjivost sistema i njegovu statičku odredenost. Slučajevi
skicirani na slici 2. iscrpljuju mogućnosti ispravnih rasporeda zglobova u Gerberovu nosaču
s tri polja. Isto tako, kod svih je primjera na slici 1. raspored zglobova ispravan (za te
su nosače, naravno, mogući i drugi ispravni rasporedi). Dva jednostavna pravila koja
osiguravaju ispravan raspored zglobova prikazat ćemo i obrazložiti s pomoću primjera na
slici 4.
Lako je vidjeti da je kontinuirani nosač sa slike 4.a. četiri puta statički neodreden:

S nD 3

nL 1 3

7 

4.

Prema tome, želimo li ga pretvoriti” u statički odredeni Gerberov nosač, moramo ubaciti”
” ”
četiri zgloba. O njihovu će ispravnu rasporedu ovisiti geometrijska nepromjenjivost nosača.
Kako će nakon ubacivanja četiri zgloba nuždan uvjet za statičku odredenost, S 0, biti
ispunjen, geometrijska će nepromjenjivost značiti i statičku odredenost. Pet je primjera
ispravnih rasporeda zglobova skicirano na slikama b.– f. (Time nisu iscrpljene sve ispravne
mogućnosti.) Kao što skice mogućih pomaka sistemâ na slikama g.– l. pokazuju, riječ je o
primjerima pogrešnih rasporeda zglobova: dijelovi tih sistema su mehanizmi. (Ni spektar
neispravnih mogućnosti nismo iscrpili.)
Na temelju slika g.– i. možemo zaključiti da u jednom polju ne smiju biti više od dva
zgloba. Drugo pravilo slijedi iz slika j.– l.: u dva susjedna polja ne smiju biti po dva zgloba.
Oba pravila obuhvaćaju i granične slučajeve kad su zglobovi nad ležajevima. [Pokušajte
pronaći sve mogućnosti ispravnih rasporeda zglobova koje daju prave” Gerberove nosače!
”
Vratimo se još na trenutak na primjer sa slike 2.: koji su rasporedi zglobova neispravni?]
Vidjeli smo da je pri neispravnom rasporedu zglobova dio sistema mehanizam — na tom
je dijelu, prema tome, raskinuto previše veza. Kako je ubačeno upravo onoliko zglobova
koliko je potrebno za zadovoljenje nužnoga uvjeta za statičku odredenost, jasno je da je
na dijelu sistema raskinuto premalo veza pa je taj dio statički neodreden. U sistemu sa
slike g. statički je neodreden dio izmedu drugoga i četvrtog ležaja, u sistemima sa sli-
ka h.– j. neodredeni su dijelovi izmedu trećega i petog ležaja, a u sistemima sa slika k. i l.
neodredeni su dijelovi izmedu četvrtoga i šestog ležaja. [Pronadite još nekoliko neispravnih
mogućnosti te označite statički neodredene dijelove i skicirajte moguće pomake dijelova koji
su mehanizmi!]

4
a.

ispravno
b.

ispravno
c.

ispravno
d.

ispravno
e.

ispravno
f.

pogrešno
g.

pogrešno
h.

pogrešno
i.

pogrešno
j.

pogrešno
k.

pogrešno
l.

Slika 4.

5
3. Analitički postupci
U svakom pomičnom zglobnom ležaju Gerberova nosača može postojati vertikalna re-
akcija, a reakcija u nepomičnom ležaju može imati vertikalnu i horizontalnu komponentu.
Promatramo li nosač u cjelini, silâ nepoznatih vrijednosti bit će više od jednadžbi ravnoteže
kojima raspolažemo za njihovo izračunavanje. Tako će na nosaču preko četiri otvora/pet
ležajeva (slika 5.a.) biti šest sila nepoznatih vrijednosti (slika b.), a za nosač kao cjelinu
možemo, kao i uvijek, postaviti samo tri jednadžbe ravnoteže. Nedostaju” nam, dakle, tri
”
jednadžbe.

P1 q0
P2
A C D G H
a.
B E F

P1v P2v
q0
b.
P1h P2h
Ch
A Cv D G H

P1v
Fv
Bh
c. d.
P1h v Fh
B
A G H

Ev P2v
e.
Eh P2h
Slika 5. G H

Vrijednosti reakcija Gerberovih nosača mogu se analitički odrediti na dva načina: ne-
raščlanjenim ili raščlanjenim postupkom.

Neraščlanjeni postupak. Dodatne ćemo jednadžbe oblikovati izdvajanjem i uravno-

teženjem dijelova nosača. Izdvojimo li dio nosača, na njega će, osim zadanih sila i sila u
vanjskim vezama, djelovati i poopćene sile u presjeku s pomoću kojeg smo ga odvojili; no, u
zglobovima su vrijednosti momenata savijanja jednake nuli pa presijecanjima kroz zglobove
i dodavanjem jednadžbi ravnoteže momenata u odnosu na njih nećemo u te jednadžbe
uvesti i nove nepoznanice.
Nosač u našem primjeru ima tri zgloba. Prema tome, možemo napraviti tri presjeka i
izdvojiti tri dijela (slike 5.c., d. i e.) čija će uravnoteženja dati tri nedostajuće jednadžbe.
Uz tri jednadžbe ravnoteže nosača kao cjeline, dobivamo tako sustav od šest jednadžbi sa
šest nepoznanica.

6
 Za jednadžbe ravnoteže nosača kao cjeline (slika 5.b.) možemo uzeti, primjerice, jed-
nadžbu ravnoteže projekcija sila na osi x i jednadžbe ravnoteže momenata u odnosu na
točke A i H:
Fx 0, MA 0
i M H 0;

AH AH AH

s AH pored znakova sumacije označili smo da zbrajamo po cijelom nosaču. Tri su dodatne
jednadžbe: jednadžba ravnoteže momenata oko zgloba B za dio AB (slika c.), jednadžba
ravnoteže momenata oko zgloba F za dio FH (slika d.) i jednadžba ravnoteže momenata
oko zgloba E za dio EH (slika e.):

MB


0, MF

0 i ME

0;
AB FH EH

AB, FH i EH uz znakove sumacije označavaju da sada u te zbrojeve ulaze samo momenti sila
koje djeluju na pojedinim dijelovima.
Ponavljamo: iako su sile Bh , Bv , Fh , Fv , Eh i Ev na slikama 5.c., d. i e. nacrtane, njihove
vrijednosti nisu ušle ni u jednu jednadžbu ravnoteže. Jedine nepoznanice su vrijednosti
reakcija.
Riječ je o razmjerno velikom sustavu jednadžbi, ali ga možemo lako ručno” riješiti.
”
Neke su jednadžbe u stanovitom smislu neovisne: tako jednadžba ravnoteže projekcija sila
na os x odmah daje vrijednost C h (ta je jednadžba zaista neovisna), a jednadžba ravnoteže
momenata oko zgloba B za dio AB daje vrijednost A (kako se A pojavljuje u još nekim
jednadžbama, ta je jednadžba tek uvjetno neovisna). Jednadžbe ravnoteže momenata oko
zglobova F i E za dijelove FH i EH čine (uvjetno) neovisni sustav od dvije jednadžbe s
nepoznanicama G i H. I na kraju, uz poznate A, G i H preostale dvije jednadžbe čine
sustav od dvije jednadžbe s nepoznanicama C v i D. Štoviše, akoli jednadžbe ravnoteže
momenata oko točaka A i H (za cijeli nosač) zamijenimo jednadžbama ravnoteže momenata
u odnosu na točke C i D,

MC

0 i MD

0,
AH AH

prva će od njih neposredno dati D, a druga C v.

U svim se primjerima Gerberovih nosača sličnim izdvajanjem pogodnih dijelova i od-
govarajućim redoslijedom rješavanja veći sustavi jednadžbi mogu razbiti” na niz manjih
”
sustava i neovisnih” jednadžbi. Na sljedećim ćemo stranicama prikazati možda još jedno-
”
stavniji, a za dalji proračun svakako pogodniji postupak izračunavanja vrijednosti reakcija
Gerberova nosača. Dosadašnja priča o neraščlanjenu načinu proračuna stoga ima više
uvodnu i teorijsku negoli praktičnu vrijednost.
Naglasit ćemo još jednom da su dodatne jednadžbe jednadžbe ravnoteže momenata u
odnosu na zglobove za izdvojene dijelove nosača, a ne jednadžbe ravnoteže momenata za
cijeli nosač.

7
Raščlanjeni postupak. I u ovom postupku nosač rastavljamo presijecanjem kroz zglo-
bove. Medutim, izdvajat ćemo s`àmo dijelove izmedu dva susjedna zgloba, dok smo u
neraščlanjenu postupku katkad izdvajali i veće cjeline (primjerice, dio na slici 5.e.).
U raščlanjenu postupku dio po dio rješavamo redoslijedom koji utvrdujemo na temelju
sheme statičkoga djelovanja nosača. Postupak ćemo prikazati na primjeru koji smo već
riješili neraščlanjenim postupkom; vjerujemo da će tako razlike u postupcima lakše doći do
izražaja.
Vidjet ćemo da statičko djelovanje sistema — slijed kojim se sile prenose s dijela na dio,
do podloge — ovisi o tome jesu li zadane sile horizontalne ili vertikalne. Zbog toga treba
razlikovati dva statička djelovanja pa ćemo zadane sile (slika 6.a.) rastaviti na horizontalne
(slika b.) i vertikalne (slika d.) komponente.
Nepomični zglobni ležaj u točki C jedini je ležaj koji može preuzeti i na podlogu preni-
jeti horizontalne sile pa je jasno da sva horizontalna opterećenja treba dovesti” do njega
”
(slika 6.c.). Polazeći s jednoga i, potom, s drugog kraja nosača, redom zbrajamo zadane
horizontalne sile te ih horizontalnim komponentama sila u zglobovima prenosimo” s di-
”
jela na dio, do dijela na kojem je nepomični ležaj. Kako horizontalne komponente sila u
zglobovima djeluju na pravcu osi nosača, možemo ih poistovjetiti s uzdužnim silama.
Slijeva, na dijelu AB djeluje zadana sila P1h . Ta se sila horizontalnom komponentom Bh
sile u zglobu B prenosi na dio BE na kojemu je nepomični ležaj. Silu Bh izračunavamo urav-
noteženjem dijela AB: na njega djeluju sile P1h i Bh pa je jednadžba ravnoteže horizontalnih
komponenata sila za taj dio

Fx 0 : P1h Bh 0,
AB

a iz nje slijedi
Bh 

P1h .

Zd`èsna je pak prvi dio dio FH. U našem je primjeru neopterećen, pa je F h 0. Slijedi
dio EF. Na njega djeluje zadana sila P2h . Ona se silom Eh u zglobu E prenosi do dijela BE.
Jednadžba je ravnoteže horizontalnih komponenata sila za dio EF

Fx 0 : 

Eh 

P2h Fh 0;
EF

upisali smo i vrijednost sile Fh jer bi se preko dijela EF na dio BE prenosile i horizontalne
sile koje djeluju na dio FH, da postoje. Iz prethodne je jednadžbe

Eh Fh 

P2h ,

odnosno, u našem primjeru,

Eh 

P2h .

8
 P1 q0
P2
A C D G H
a.
B E F

a1 a2 a3 c1 c2 c3 c4

a b c d

b.
P1h P2h

Fh

Bh Eh
P1h P2h Fh
c.
Bh Eh
Ch

q0
P1v P2v
d.

P1v q0 P2v

e.

P1v P2v

A B̄ v q0 Ē v F̄ v
v v
B̄ Ē F̄ v
f.

Cv D G H

P1v P2v
Bv Fv
Ev
q0
A
g. Ev
Bv Fv

Cv D G H

Slika 6.

9
 Sada su, osim horizontalne komponente reakcije u ležaju C, poznate sve horizontalne
sile koje djeluju na dio BE. Iz jednadžbe ravnoteže horizontalnih komponenata sila za taj
dio,
Fx 0 : B h C h E h 0,


BE
dobivamo
Ch Bh 

Eh 

P1h P2h .

Neka su:

P1h 45,0 kN, P1v 75,0 kN, P2h 72,5 kN i P2v 65,0 kN.

Tada su:

Bh 

45,0 kN, Eh 

72,5 kN i C h 

45,0 72,5 27,5 kN.

Sila Ch orijentirana je kao što je na slici 6.c. pretpostavljeno, dok su sile Bh i Eh orijentirane
suprotno — te su dvije sile tlačne.
Problem je prijenosa horizontalnih sila lako rješiv jer postoji samo jedan nepomični
ležaj. Za vertikalne je sile zaplet nešto zamršeniji: svi ležajevi preuzimaju vertikalne sile
pa slijed prijenosa sila nije odmah očit.
Na slici 6.e. skicirana je shema statičkoga djelovanja za vertikalno opterećenje: zami-
šljamo da je Gerberov nosač sastavljen od — uvjetno ćemo ih tako nazvati —prostih greda
i greda s prepustom ili s prepustima. Naime, kako nas sada zanimaju samo ležajne” veze
”
koje prenose vertikalne sile, i horizontalno pomične mehanizme nazivat ćemo, zlorabeći
privremeno terminologiju, prostim gredama ili gredama s prepustima.
Neke se grede preko obje ležajne veze oslanjanju neposredno o podlogu, neke jednom
vezom o podlogu, a drugom o prepust druge grede, a neke s obje veze o prepuste drugih
greda. Grede koje se s obje veze oslanjaju o podlogu osnovni su dijelovi sistema— one mogu
pod vertikalnim opterećenjem stajati” same za sebe (ponavljamo: prijenos horizontalnih
”
sila više nas ne zanima). Ostale su grede priključeni dijelovi koji se barem jednom vezom
oslanjaju na druge grede (kad bismo uklonili te druge grede, priključeni bi dijelovi ostali
visjeti u zraku”). U našem su primjeru (slika 6.e.) osnovni nosači greda s prepustima BE, s
”
ležajevima C i D, i greda s prepustom FH, s ležajevima G i H. Priključeni su dijelovi prosta
greda AB, sa stvarnim ležajem A i zamišljenim ležajem B preko kojega se oslanja na lijevi
prepust grede BE, i prosta greda EF, sa zamišljenim ležajevima E i F preko kojih se oslanja
na desni prepust grede BE i na prepust grede FH.
Redoslijed rješavanja dijelova obratan je od redoslijeda sastavljanja sistema. Prema
jednom od općih svojstava statički odredenih nosača, opterećenja na osnovnim dijelovima
ne utječu na priključene dijelove, ali se opterećenja s priključenih vezama prenose na os-
novne dijelove. Zbog toga reakcije” u zamišljenim ležajevima priključenih postaju op-
” ”
terećenjima” osnovnih dijelova (slika 6.f.). Osnovne nosače ne možemo rješavati dok nisu

10
poznata sva opterećenja koja na njih djeluju pa treba prvo riješiti priključene dijelove.
Redoslijed će, prema tome, u našem primjeru biti: AB i EF, a potom BE i FH.
Zamišljeni ležajevi ne postoje — oni su tek pomoćno sredstvo za zorniji prikaz statičkoga
djelovanja nosača. Reakcije” u zamišljenim ležajevima u stvari su vertikalne komponente
”
sila u zglobovima kojima su priključeni dijelovi spojeni s osnovnim dijelovima. Te kompo-
nente djeluju na pravcima okomitima na os nosača pa ih možemo poistovjetiti s poprečnim
silama. Stoga ćemo pri oblikovanju jednadžbi ravnoteže pretpostaviti da su orijentirane
kao na slici 6.g.
Na dio AB djeluju zadana sila P1v, reakcija A u ležaju A i vertikalna komponenta Bv sile
u zglobu B. Nepoznate vrijednosti sila A i Bv možemo izračunati iz jednadžbi ravnoteže
momenata oko točaka B i A:
MB

0 :
a1


a2 

A a2 P1v

0,
AB

MA


0 : 

a1 P1v

 a1


a2 

Bv 0;
AB
iako je sila Bv drugačije orijentirana, to su po obliku jednadžbe ravnoteže za prostu gredu.
Uzet ćemo da su duljine a1 , a2 itd. kao na slici 7. Tada su:
a2 0,8
A P1v 75,0 26,09 kN,

a1 a2 2,3
a1 1,5
Bv P1v

75,0 48,91 kN;



a1 a2 2,3
negativna vrijednost, kao i uvijek, pokazuje da je smisao djelovanja sile Bv suprotan od
pretpostavljenoga. Izračunane vrijednosti možemo provjeriti uvrštavanjem u jednadžbu
ravnoteže vertikalnih komponenata sila:
Fz 0 : 

A Bv P1v 0.
AB

Na dio EF djeluju zadana sila P2v i komponente E v i Fv sila u zglobovima E i F. Jednadžbe

ravnoteže momenata oko točaka F i E,
MF

0 :
c2


c3 

Ev c3 P2v

0,
EF

ME
0 : 

c2 P2v

 c2


c3 

Fv 0,
EF

P1 q0
P2
A C D G H

B E F

1,5 0,8 0,7 0,6 0,65 0,85 0,6

3,0 2,75 2,7 2,25

Slika 7.

11
daju vrijednosti E v i F v :
c3 0,85
Ev P2v 65,0 36,83 kN,

c2 c3 1,5
c2 0,65
Fv 

P2v 65,0 28,17 kN.

c2 c3 1,5
Provjera:
Fz 0 : 

Ev Fv P2v 0.
EF

Prijedemo li na dio FH, silu Fv, sada poznatu, možemo smatrati zadanom silom. Nepoz-
nate vrijednosti reakcija G i H izračunavamo, primjerice, iz jednadžbi ravnoteže momenata
oko točaka H i G,

MH

0 :
c4


d

Fv 

d G

0,
FH

MG
0 : 

c4 F v

d H

0,
FH

a provjeravamo uvrštavanjem u jednadžbu

Fz 0 : 

Fv 

G 

H 0.
FH

U našem su primjeru:
c4 d 2,85
G 

Fv 

28,17  35,68 kN,

d 2,25
c4 v 0,6
H F

28,17  

7,51 kN,
d 2,25
pa je


 

28,17  

35,68   

7,51  0;

Preostaje dio BE. Poznate sile koje djeluju na taj dio su: jednoliko distribuirana sila q0
(uzet ćemo da je q0 50,0 kN m ) i prethodno izračunane vertikalne komponente Bv i Ev

sila u zglobovima. Jednadžba ravnoteže momenata oko točke D,

MD 0 :
a3


b

Bv 

b Cv

b

q0 b 

c1 E v

0,
2

BE

daje vrijednost vertikalne komponente reakcije C:

a3 b q0 b c1 v
Cv 

Bv 

E
b 2 b
3,45 50,0 2,75 0,6
48,91 



 

36,83

122,07 kN;
2,75 2 2,75

12
jednadžba pak ravnoteže momenata oko točke C,

MC 0 : 

a3 B v


b

q0 b 

b D

b


c1 

Ev 0,
2

BE

daje vrijednost reakcije D:

a3 v q0 b b c1
D B Ev
b 2 b
0,7 50,0 2,75 3,35
48,91 

36,83

101,17 kN.
2,75 2 2,75
Kao i obično, za provjeru dobivenih vrijednosti možemo upotrijebiti jednadžbu ravnoteže
vertikalnih komponenata sila koje djeluju na dio BE:

Fz 0 : 

Bv 

Cv q0 b

D Ev 0.
BE

Za razliku od neraščlanjenoga postupka u kojem izbjegavamo uvodenje dodatnih nepoz-

nanica, u raščlanjenu postupku, rješavajući pojedine dijelove nosača, izračunavamo putem
i vrijednosti sila u zglobovima.

Unutrašnje sile. Za izvodenje funkcijskih izraza koji opisuju vrijednosti sila u poprečnim
presjecima uzduž osi nosača iskoristit ćemo rastav nosača (slike 6.c. ili g. na stranici 9.)
koji smo uveli u raščlanjenu postupku izračunavanja vrijednostı̂ reakcija i uzeti da su osim
njih poznate i vrijednosti sila u zglobovima. Da pojednostavnimo izraze, za svaki ćemo dio
zadati zasebni lokalni koordinatni sustav.
Na dijelu AB treba razlikovati dva područja: od ležaja A do hvatišta sile P 1 i od te točke
do zgloba B — vrijednosti sila u poprečnim presjecima bit će na tim područjima opisane
različitim funkcijskim izrazima.
Ishodište lokalnoga koordinatnog sustava smjestit ćemo u točku A; os x će se poklapati
s osi nosača, a bit će orijentirana od točke A prema točki B (slika 8.a.).

a. b. c. P1v
M (x) M (x)
A B x
N (x) P1h N (x)
A T (x) A T (x)
z
x a1
x

Slika 8.

Kao i uvijek, za izvodenje funkcijskih izraza za vrijednosti sila na prvom području

presjeći ćemo nosač u bilo kojoj točki x izmedu točke A i hvatišta sile P 1 i odbaciti dio

13
desno od odabranoga presjeka (slika 8.b.). U ravnini poprečnoga presjeka pojavit će se
uzdužna i poprečna sila i moment savijanja. Iz jednadžbe ravnoteže projekcija sila na os x
odmah slijedi
N x 0,
a jednadžba ravnoteže projekcija sila na os z,
Fz 0 : 

A T x 0,
Ax

daje funkcijski izraz za vrijednost poprečne sile:

T x A.
Vrijednosti poprečne i uzdužne sile konstantne su na cijelom području. Funkcijski izraz za
vrijednost momenta savijanja izvest ćemo iz jednadžbe ravnoteže momenata oko težišta
poprečnog presjeka:
Mx
0 : 

x A

M x 0.
Ax

Dobivamo
M x A x;
dakle, vrijednosti momenata savijanja mijenjaju se linearno.
Za izvodenje izrazâ za vrijednosti sila na drugom području odabrat ćemo neki presjek x
izmedu hvatišta sile P1 i točke B i odbaciti dio nosača desno od njega (slika 8.c.). Ponovo
ćemo upotrijebiti jednadžbe ravnoteže projekcija sila na osi x i z i jednadžbu ravnoteže
momenata oko težišta novoodabranoga presjeka u točki x:
Fx 0 : P1h N x 0,
Ax

Fz 0 : 

A P1v T x 0,
Ax

Mx
0 : 

x A

x 

a1 

P1v M x 0.
Ax

Iz tih jednadžbi slijedi:

N x 

P1h ,
T x A 

P1v ,
M x Ax 

P1v x 

a1  P1v a1 A 

P1v  x.
Vrijednosti uzdužne i poprečne sile i sada su konstantne, a vrijednosti momenata savijanja
i sada se mijenjaju linearno. Za provjeru izvedenih izraza za T x  i M x  napisat ćemo
jednadžbu ravnoteže momenata oko točke A:
MA


0 :
Ax


a1 P1v

x T x

M x 

P1v a1 A
 

P1v  x P1v a1 A 

P1v  x 0.
Ili, možda i jednostavnija provjera: očito je da vrijedi M x 
T x .

14
 Preglednije zapisani, funkcijski su izrazi za vrijednosti unutrašnjih sila na dijelu AB:

N x
0 za x
 0, a  , 1


P1h za x
 a , a a  ; 1 1 2

A za x
 0, a  ,
T x
1
A 

P1v za x
 a , a a ; 1 1 2

Ax za x
 0, a  ,
M x
1
P1v a1 A P  x za x
 a , a

v
1 1 1 a2 .
U hvatištu sile P1 (x a1 ) uzdužna i poprečna sila nisu definirane, a izmedu točaka x
a1

i x a1 njihovi grafovi imaju skokove:

N a1
 

N a1  

P1h i T a1 


T a1  

P1v .
Vrijednosti momenata savijanja u točkama x
a1 i x

a1 medusobno su jednake,
M a1  M a1
 M a1  A a1 ,
pa je svejedno u koje područje stavimo samu točku x a1 . Kako su vrijednosti momenata
u ta dva područja opisane različitim funkcijskim izrazima, graf u točki x a1 ima lom;
drugim riječima, dijelovi pravaca kojima su izrazi prikazani imaju različite koeficijente
smjera: A i A P1v . U ležajnoj točki (x 0) okomito na os nosača djeluje koncentrirana

sila A pa poprečna sila nije definirana, a izmedu točaka x 0ix 0 njezin graf ima
skok za vrijednost A.
Ishodište lokalnoga koordinatnog sustava za dio BE smjestit ćemo u točku C (slika 9.a.).
Na tom dijelu razlikovat ćemo tri područja: izmedu točaka B i C, izmedu točaka C i D te
izmedu točaka D i E.
Za prvo su područje (slika 9.b.) jednadžbe ravnoteže projekcija sila na osi x i z i
jednadžba ravnoteže momenata oko težišta poprečnoga presjeka u točki x:
Fx 0 : 

Bh N x 0,
Bx

Fz 0 : 

Bv T x 0,

a3  x  
Bx

Mx

0 :  

Bv M x 0.
Bx

Uočite da su na tom području vrijednosti apscise x negativne; u jednadžbi ravnoteže mo-

menata oko težišta poprečnoga presjeka udaljenost je stoga izražena s pomoću apsolutne
vrijednosti. Slijedi:
N x Bh,
T x Bv ,
M x B v a3  x  


B v a3 B v x.

15
 Bv M (x)
B C D E x
a. b.
Bh N (x)
T (x)
z
|x|

a3

q0
Bv M (x) M (x) T (x)
Eh
c. d.
Bh N (x) N (x) Ev
Ch T (x)
Cv
a3 x x
b c1

Slika 9.

U točki B nema zadanih vanjskih koncentriranih sila; sile Bh i Bv komponente su unutrašnje

sile u zglobu koje ćemo poistovjetiti s uzdužnom i poprečnom silom. Zbog toga pri prijelazu
preko zgloba, s desnoga područja dijela AB na područje BC, dijagrami unutrašnjih sila ne
smiju imati ni lomova ni skokova, a u samom su zglobu sve unutrašnje sile definirane. U
našem to primjeru znači da se vrijednosti uzdužne i poprečne sile ne smiju promijeniti i
da vrijednosti momenata moraju biti prikazane istim pravcem. Kako su B h P1h i 

B v A P1v , vidimo da je taj zahtjev ispunjen (izraz za B v izveli smo iz jednadžbe



ravnoteže vertikalnih komponenata sila koje djeluju na dio AB: slika 6.g. na stranici 9.).
Za područje izmedu ležajeva (slika 9.c.) uobičajene jednadžbe ravnoteže za izvodenje
izraza za vrijednosti unutrašnjih sila glase

Fx 0 : 

Bh Ch N x 0,
Bx

Fz 0 : 

Bv 

C v q0 x T x 

0,
Bx

Mx 0 :
a3


x

Bv 

x Cv

x
q0 x 

M x

0,
2

Bx

pa su

N x Bh 

C h,
T x 

q0 x Bv Cv,
q0 2
M x B v a3 Bv Cv  x 

x .
2
Kako na promatranom području djeluje jednoliko distribuirana sila, vrijednosti poprečne
sile opisane su linearnom (točnije: afinom) funkcijom, a vrijednosti momenata savijanja
polinomom drugoga stupnja; dijagram poprečnih sila bit će odsječak pravca, a dijagram
momenata dio kvadratne parabole. Dobivene izraze za vrijednosti poprečnih sila i mome-

16
nata možemo provjeriti, primjerice, uvrštavanjem u jednadžbu ravnoteže momenata oko
točke C ili u izraz M x  T x .

Za izvodenje funkcijskih izraza za vrijednosti unutrašnjih sila na području izmedu toča-

ka D i E pogodnije je odbaciti dio lijevo od odabranog presjeka i jednadžbe ravnoteže
napisati za desni dio (slika 9.d.):

Fx 0 : 

N x Eh 0,
xE

Fz 0 : 

T x Ev 0,
xE

Mx

0 : 

M x b


c1 

x

Ev 0;
xE

iz njih slijedi:

N x E h,
T x Ev,
M x 

Ev b c1  E v x.

U preglednijem su zapisu izrazi za vrijednosti unutrašnjih sila na dijelu BE:

Bh
 a , 0 ,
za x 

N x za x
 0, b ,


h h

B 

C


E h
za x
 b, b c  ; 1

Bv za x
 a , 0 , 

T x q x za x
 0, b ,


v v

B C 


Ev za x
 b, b c  ; 1

B v a3 Bv x za x
 


a1 , 0 ,
M x 
q0 2

 0, b ,


v v v
B a3 B C x x za x

2




Ev b c1  Ev x za x
 b, b c  . 1

U ležaju C postoji reakcija C koja ima horizontalnu i vertikalnu komponentu pa su u

ležajnoj točki (x 0) nedefinirane i uzdužna i poprečna sila, a pri prijelazu preko nje
dijagrami tih sila imaju skokove:

N 0
 

N 0  

Ch i T 0
 

T 0  Cv.

Reakcija je u ležaju D vertikalna pa poprečna sila u točki x b nije definirana, a postojanje

reakcije, naravno, znači skok u dijagramu poprečnih sila:

T b
 

T b  Ev 

Bv 

Cv q0 b D

17
(druga jednakost slijedi iz jednadžbe ravnoteže vertikalnih komponenata sila koje djeluju
na dio BE kao cjelinu: slika 6.g., str. 9).
Pokažite da su, ako je ishodište lokalnoga koordinatnog sustava u točki E, funkcijski
izrazi za vrijednosti unutrašnjih sila u dijelu EF:

N x
Eh za x
 0, c  , 2

E h
P2h 0 za x
 c , c c ; 2 2 3

Ev za x
 0, c  ,
T x
2

E v 

P2v F v
za x
 c , c c ; 2 2 3

M x
Ev x za x
 0, c  ,
2

P2v c2 E v 

P2v  x 

F v
c2 c3  v
F x za x
c , c
2 c .
2 3

Stavite, nadalje, ishodište lokalnoga sustava za dio FH u točku G i pokažite da su izrazi

za vrijednosti unutrašnjih sila:

N x 0 za x
 

c4 , d ;

T x
Fv za x
 c , 0 , 

F v
G za x
 0, d ;

F v c4  x   F v c4 Fv x za x
 
c4 , 0 ,
M x
 

F c4v
F v
G x za x
 0, d .
U kojim točkama nisu definirane poprečne, a u kojima uzdužne sile? Uočite da se pri
prijelazu preko zglobova E i F vrijednosti uzdužnih i poprečnih sila ne mijenjaju. Usporedite
i koeficijente smjera pravaca kojima su prikazane vrijednosti momenata na područjima
lijevo i desno od zgloba F.

Dijagrami unutrašnjih sila. Formalno smo dijagrame unutrašnjih sila definirali kao gra-
fove funkcija koje opisuju njihove vrijednosti. No, znamo da za crtanje tih dijagrama ne
treba izvoditi funkcijske izraze poput onih koje smo netom izveli. Dovoljno je izračunati
vrijednosti sila u karakterističnim točkama. Karakteristične točke su točke u kojima se
funkcijski izrazi mijenjaju — primjerice, hvatišta zadanih koncentriranih sila, ležajne točke
(hvatišta reakcija), točke na krajevima područjâ na kojima djeluju distribuirane sile. . .
Vrste linija izmedu karakterističnih točaka odredene su diferencijalnim odnosima unu-
trašnjih i vanjskih sila.
Prvo ćemo nacrtati momentni dijagram (slika 10.b.). Karakteristične su točke hvatišta
sila P1 i P2 (zapravo, P1v i P2v ) i ležajne točke C, D i G. Uz to, znamo da su vrijednosti
momenata u zglobovima A, B, E, F i H jednake nuli. No, B, E i F nisu (ili, barem, ne

18
 P1v q0
P2v
A C D F G H
a.
P1h B E
P2h

34,24
22,10 16,90
b.
19,10 23,94 M
39,14

− T
+ − − +
c.
+ +

28,17
7,51

7,51
26,09

26,09
48,91

64,34
36,83

36,83
28,17
48,91
73,16

−
d.
45,0

45,0
72,5

72,5
N

Slika 10.

moraju biti) karakteristične točke — dio dijagrama na području izmedu hvatišta sile P 1 i
ležaja C, primjerice, dio je jednoga pravca (budući da smo u proračunu nosač rastavili u
zglobu B, za pravce na područjima lijevo i desno od njega izveli smo naizgled različite izraze,
ali smo naglasili da oba imaju isti koeficijent smjera i da oba u zglobu imaju vrijednost
nula).
Za izračunavanje vrijednosti momenata savijanja u karakterističnim točkama upotri-
jebit ćemo, kao i pri izvodenju funkcijskih izraza, rastav nosača prikazan na slici 6.g. na
stranici 9. i uzeti da su poznate vrijednosti reakcija i sila u zglobovima:
M P1 a1 A

1,5 26,09

39,14 kNm,
MC a3 B v

0,7

48,91  

34,24 kNm,
v
MD 

c1 E

0,6 36,83

22,10 kNm,
v
M P2 c2 E

0,65 36,83

23,94 kNm,
MG c4 F

v
0,6

28,17  16,90 kNm.

(Duljine su zadane na slici 7. na stranici 11. Vrijednosti zadanih sila su: P1h 45,0 kN,
P1v 75,0 kN, P2h 72,5 kN, P2v 65,0 kN i q0 50,0 kN m .)

U svim je karakterističnim točkama funkcija koja opisuje vrijednosti momenata savija-

nja neprekidna (prekid može imati samo u hvatištu koncentriranoga momenta). Na temelju

19
poznatoga diferencijalnog odnosa

M x 

q x

znamo da su vrijednosti momenata na neopterećenome dijelu izmedu dviju karakterističnih

točaka prikazane linearnom (afinom), a na dijelu na kojem djeluje jednoliko distribuirana
sila kvadratnom funkcijom. Dijelovi momentnoga dijagrama bit će stoga na područjima
izmedu točke A i hvatišta sile P1 , izmedu hvatišta sile P1 i točke C, izmedu točke D i
hvatišta sile P2 , izmedu hvatišta sile P2 i točke G te izmedu točaka G i H dijelovi pravaca,
a u području izmedu točaka C i D dio kvadratne parabole. Dijelovi pravaca na područjima
izmedu hvatišta sile P1 i točke C, izmedu točke D i hvatišta sile P2 i izmedu hvatišta sile P2
i točke G sijeku os dijagrama u točkama ispod” zglobova.
”
Za crtanje parabole treba naći još jednu točku. Najjednostavnije je izračunati vrijed-
nost momenta u polovištu polja izmedu ležaja C i D. Zamijenimo li opterećenje na dijelu
diska statički odredenoga nosača statički ekvivalentnim opterećenjem, sile u dijelovima
nosačâ izvan područja zahvaćena tim opterećenjima neće se promijeniti (slike 11.a. i b.).
Poznajûći to svojstvo odredenih nosača, primjenom je principa superpozicije lako pokazati
da momentni dijagram u polju možemo nacrtati tako da o spojnicu vrijednosti nad ležaje-
vima objesimo” momentni dijagram na prostoj gredi istoga raspona i s istim opterećenjem
”
(slike 11.b. i c.) pa je

MC MD q0 b2 

34,24 22,10


50,0 2,752

Mb 2 19,10 kNm.
2 8 2 8

a.

⇓ ⇓

b.

= =

c.

+ +

Slika 11.

20
Grafička konstrukcija pokazuje i da je tangenta na parabolu u toj točki paralelna sa spoj-
nicom vrijednosti nad ležajevima.
Za dijagram poprečnih sila (slika 10.c.) karakteristične su točke svi ležajevi i hvatišta
obje zadane sile — u ležajevima postoje vertikalne komponente reakcija, okomite na os
nosača, a i obje sile imaju komponente okomite na nju. U samim točkama poprečna sila
nije definirana, a pri prijelazu preko njih njezine se vrijednosti mijenjaju skokovito pa za
svaku točku treba izračunati dvije vrijednosti — neposredno lijevo i neposredno desno od
nje.
Iz diferencijalnoga odnosa
T x



q x
slijedi da će se vrijednosti poprečnih sila na području izmedu točaka C i D mijenjati linearno,
dok će na ostalim područjima biti konstantne (ali različite).
Neposredno desno od ležaja A vrijednost je poprečne sile

TAdesno A 26,09 kN.

Na području izmedu ležaja i hvatišta sile P1 vrijednost poprečne sile se ne mijenja pa je

TPlijevo
1
TAdesno 26,09 kN.

Neposredno desno od hvatišta sile P1 vrijednost je

TPdesno
1
TPlijevo
1


P1v 26,09 

75,0 

48,91 kN;

izračunavamo je iz jednadžbe ravnoteže vertikalnih komponenata sila koje djeluju na dife-

rencijalni odsječak koji sadrži hvatište sile P1 :

TPlijevo
1
P1v TPdesno
1
0.

Ta se vrijednost ne mijenja sve do točke C, ali u samoj je točki vrijednost nedefinirana.

(To je i vrijednost vertikalne komponente sile u zglobu B koji leži u ovom području; rekli
smo već da tu komponentu možemo poistovjetiti s poprečnom silom pa se stoga dijagram
u zglobu ne prekida.)
Pri prijelazu preko ležaja C vrijednost poprečne sile mijenja se za vrijednost vertikalne
komponente reakcije:

TCdesno TClijevo Cv 

48,91 122,07 73,16 kN.

Na dijelu nosača izmedu točaka C i D djeluje jednoliko distribuirana sila pa se vrijednosti

poprečnih sila mijenjaju linearno. Vrijednost na kraju područja, neposredno lijevo od

21
točke D, izračunat ćemo iz jednadžbe ravnoteže vertikalnih komponenata sila koje djeluju
na odsječak izmedu točaka C i D:

TCdesno q0 b TDlijevo 0;

slijedi:
TDlijevo TCdesno 

q0 b 73,16 

50,0 2,75

64,34 kN.

Izračunavanje karakterističnih vrijednosti poprečnih sila na ostatku nosača prepuštamo

revnom čitatelju. (Napomenut ćemo tek da na kraju treba dobiti THlijevo H, što je lako 

vidjeti krene li se s desnoga kraja nosača.)

I na koncu priče o dijagramima, karakteristične su točke za dijagram uzdužnih sila
(slika 10.d.) hvatišta sila P1 i P2 (obje imaju komponente koje djeluju na pravcu osi nosača)
i točka C (u tom ležaju postoji horizontalna komponenta reakcije). Budući da ne postoje
uzdužne distribuirane sile, iz diferencijalnoga odnosa

N x




p x

slijedi da će vrijednosti uzdužnih sila izmedu karakterističnih točaka biti konstantne. Ležaj C,
koji jedini može preuzeti horizontalne sile, nalazi se izmedu hvatišta zadanih sila pa će vri-
jednosti uzdužnih sila biti različite od nule samo izmedu tih hvatišta.
Presiječemo li nosač bilo gdje izmedu hvatišta sile P1 i ležaja C, iz jednadžbe ravnoteže
horizontalnih komponenata sila koje djeluju lijevo od presjeka dobivamo

NP1 C 

P1h .

Isto tako, presiječemo li nosač bilo gdje izmedu ležaja C i hvatišta sile P2 , jednadžba
ravnoteže horizontalnih komponenata sila koje djeluju desno od presjeka daje

NDP2 

P2h .

U hvatištima silâ i u točki C uzdužna sila nije definirana.

22