Donatello, pravog imena Donato di Niccolo di Betto Bardi, bio je talijanski kipar rođen u

Firenci 1386. Umro je 13. prosinca 1466. Donatello je bio majstor skulpture u mramoru i
srebru te jedan od najvećih talijanskih renesansnih umjetnika.

Nije poznato kako je započeo svoju karijeru, ali čini se vjerojatnim da je naučio rezbarije od
od kipara koji su radili za katedralu u Firenci (Duomo) oko 1400. godine. Negdje između
1404. i 1407. postao je članom radionice Lorenzo Ghiberti, kipara koji je 1402. pobijedio na
natječaju za izradu vrata krstionice u Firenci.

Donatellov najstariji rad, mramorni kip Davida, pokazuje umjetnički dug prema Ghibertiju,
koji je tada bio vodeći fiorentinski predstavnike internacionalne gotike, gracioznog stila,
blago zakrivljenih linija te je bio pod jakim utjecajem sjeverne europske umjetnosti. Kip
Davida, izvorno namijenjen katedrali, premješten je 1416. u Palazzo Vecchio, gradsku
vijećnicu, gdje je dugo stajao kao građansko-patriotski simbol.

Druga rana djela Donatella koja su još uvijek bila djelomično gotičkog stila, su impresivna
sjedeća mramorna figura sv. Ivana Evanđelista napravljenja za fasadu katedrale u Firenci i
drveno raspelo koje je napravio za crkvu Santa Croce. Ivan Evanđelist, jedna od četiri velike
skulpture u stolnoj crvi u Firenzi je prva samostalna skulptura mladog kipara. Radio ju je 6
godina.

No puna se Donatellova moć mogla vidjeti u dva mramorna kipa. U nišama Or San Michele
u Firenci Donatello je izradio dvije skulpture koje tako samostalno stoje i upiru izvan tog
gotičkog arhitektonskog okvira. Jedna predstavlja Sv. Marka (1411.-1413.), a druga je
zaštitnik Firence Sv. Juraj (1415.-1417.). Ispod Juraja nalazi se jedinstven plošni reljef koji
posjeduje dotad nepoznatu iluziju beskrajne dubine. Nešto što nije uspjelo ni antičkim
umjetnicima. Ovdje, prvi put od antičke umjetnosti i u kontrastu sa srednjovjekovnom
umjetnošću, ljudsko tijelo pretvara u samoaktivirajući funkcionalni organizam, a ljudska se
osobnost iskazuje s povjerenjem u vlastitu vrijednost.

Ista su obilježja sve više dolazila do izražaja u nizu od pet statua proroka koje je Donatello
napravio između 1415. i 1426. Donatello je stvorio pet statua za niše zvonika Santa Maria del
Fiore u Firenci. Ta djela su Poslanik bez brade; Bradati prorok (oba iz 1415.); Izakova žrtva
(1421.); Habbakuk (1423.-25.); i Jeremija (1423–1426); koje slijede klasične modele za
govornike i karakteriziraju jaki portretni detalji. Svaki od Proroka s katedrale u Firenci ima
svoj karakter za koji je Donatello proučavao Bibliju i prenosio u kamen svoja zapažanja. Da
je i sam umjetnik iznimno cijenio svoje djelo govori i činjenica da je to prvo njegovo
potpisano djelo. Skulpture su smještene na 40tak metara visine i teško su vidljive čak i s
krovova susjednih zgrada, međutim kada su pitali Donatella zašto se trudio toliko na njima
kada ih nitko neće vidjeti, on je odgovorio: Ali, vidjet će ih Bog!

Od 1425. do 1427. Donatello je surađivao s Michelozzom na pogrebnom spomeniku

protupape Ivana XXIII za Battistero u Firenci. Donatello je izradio ležeću brončanu figuru
pokojnika pod oklopom. Godine 1427. dovršio je u Pisi mramorni reljef za pogrebni
spomenik kardinala Rainalda Brancaccia u crkvi Sant'Angelo a Nilo u Napulju. U istom
razdoblju završio je reljef Herodove gozbe za krstionicu Sv. Ivana katedrale u Sieni. To je
najstariji primjer reljefa rađenih po principu Brunelleschijeve linearne perspektive.

Prvo Donatellovo djelo u bronci, kip Sv. Ljudevita od Toulousea, su naručili francuski
plemenitaši koji su postajali sve moćniji. Tehniku lijevanja u bronci Donatello je naučio od
svog majstora Ghibertija.

Oko 1430. g. nastaje akt Brončani David i kameno portretno poprsje Nicollo da Uzzana, prvi
takvi primjerci poslije antike, prototipovi svih poslije koncipiranih djela tog žanra. Donatellov
Brončani David je prva gola skulptura u prirodnoj veličini još od antike, a jedinstven je po
divno uravnoteženom contrappostu nedoraslog dječaka.

*( u kiparstvu, usklađena ravnoteža u odnosu između istodobnih pokreta figure usmjerenih u

suprotnim pravcima)

Godine 1443. Donatello napušta Firencu i odlazi na sjever, u Padovu, gdje vlada Mletačka
Republika. Unajmili su ga da radi raspelo i uredi baziliku Sv. Antuna Padovanskog. Iako je na
sjeveru Italije bio kritiziran zbog preživotnog i nedovoljno klasičnog oblikovanja ljudskog
tijela, u Padovi izvodi brojne radove za baziliku sv. Antuna (Raspeće) i u bronci lijeva čuveni
konjanički kip venecijanskog kondotjera Gattamelate (oko 1445.-1450.). To je umjetnikovo
najveće djelo u bronci, prvo djelo te vrste u renesansi izrađeno po uzoru na kip rimskog cara
Marka Aurelija, te antičkih konja na pročelju crkve sv. Marka u Veneciji. Prva konjanička
skulptura nakon antike koja slobodno stoji u prostoru nalazi se još uvijek na prvobitnom
položaju na visokom postolju ispred bazilike Sv. Antuna Padovanskog. To razdoblje je
najplodnije umjetnikovo razdoblje. Donatello ima radionicu sa 20 pomoćnika. U četiri godine
iz Donatellove radionice izašlo je 29 skulptura od kojih je 16 umjetnik načinio vlastitom
rukom.