ELEKTROTEHNIKA I ELEKTRIČNI

STROJEVI

LITERATURA:

A - ELEKTROTEHNIKA:
Essert, Walter: Osnove elektrotehnike, SNL Zagreb, 1990.

C - ELEKTRIČNI STROJEVI I POGONI:

Skalicki, Grilec: Električni strojevi i pogoni, FSB Zagreb, 2005.

LABORATORIJSKE I AUDITORNE VJEŽBE:

Vježbe iz elektrotehnike, elektronike i električnih strojeva,
skripta FSB, 2008.

A – OSNOVE ELEKTROTEHNIKE

SADRŽAJ:

Električna svojstva tvari

Elektrostatika
Istosmjerne struje
Elektromagnetizam
Prijelazne pojave
Izmjenične struje i trofazni sustav

1
 ELEKTROTEHNIKA I ELEKTRONIKA - Z

LITERATURA:

A - ELEKTROTEHNIKA:
Essert, Walter: Osnove elektrotehnike, SNL Zagreb, 1990.

B - ELEKTRONIKA:
Grilec, Zorc: Osnove elektronike, Školska knjiga Zagreb, 2002.

LABORATORIJSKE I AUDITORNE VJEŽBE:

Vježbe iz elektrotehnike, elektronike i električnih strojeva,
skripta FSB, 2008.

A – OSNOVE ELEKTROTEHNIKE

SADRŽAJ:

Električna svojstva tvari

Elektrostatika
Istosmjerne struje
Elektromagnetizam
Prijelazne pojave
Izmjenične struje

2
 I. ELEKTRIČNA SVOJSTVA TVARI

Atom Bohrov model

jezgra, ljuske
- staze elektrona su kvantizirane
- apsorbiranje ili emitiranje energije
promjena staze

Nabojska ravnoteža atoma

Q0 = 1,6 * 10 -19 [C]

mp = 1,67 * 10 -27 [kg]
me = 9,11 * 10 -31 [kg]

3
 Vanjski energetski utjecaji

1. uzbuñeni atom – neutralan

p
elektron apsorbira energiju
s
elektron emitira energiju
J

Iznos emitirane energije:

h * f = Wp - Ws

h – Planckova konstanta h = 6,623 * 10-34 [Js]

f – frekvencija zračenja [Hz]
Wp – razina energije više kvantne staze [J]
Ws – razina energije niže kvantne staze [J]

Elektroni u zadnjoj ljusci (valentni elektroni) su najslabije

vezani za jezgru i o njima najviše ovise kemijska i električna
svojstva tvari. Gubitkom elektrona dobije se ionizirani atom.

2. ionizirani atom – poremećena nabojska ravnoteža

Rad ionizacije H : 2,17 * 10-18 [J]
Ioni, «elektronski plin» električna struja

4
 Svojstva vodiča, izolatora i poluvodiča

Valentni elektroni sudjeluju u voñenju struje

Vodiči :
metali: ionska rešetka + slobodni elektroni
elektroliti: spontana disocijacija, anioni (-), kationi(+)
ionizirani plin: struju vode pozitivni ioni i elektroni

Izolatori :
Potrebna je velika energija za ionizaciju
Čvrsta atomska veza (kovalentna)

Poluvodiči :
Energija ionizacije Ge 0,75 eV
Si 1,2 eV
1 eV = 1,6 * 10-19 [J]

4 elektrona u vanjskoj ljusci.

5
 Si

Si Si Si

Si

Generiranje parova elektron – šupljina ( 1012 : 1 )

Vlastita vodljivost poluvodiča je mala i ovisna o temperaturi,
povećava se 3 i 5 valentnim primjesama.

II. ELEKTROSTATIKA

Elektrostatika razmatra statička nabijena tijela

Okolina nabijenog tijela – posebno stanje prostora
v
Električno polje E je vektorsko polje sila [V/m]
Linije polja – silnice

Osnovni efekt električkog polja: sila na naboj

v v
Sila na naboj Q koji se nalazi u električnom polju
F E
v v
F=Q⋅ E [N]

6
 v
E
v
F

v
F Q

v
E

Zakon toka

dQ  As 
Gustoća naboja D=  m2 
dA

v
E
dA
v
dQ E
+Q -Q

-Qi +Q i

7
 Q = ∫ DdA
A

D opisuje influencijsko djelovanje, ovisi i o smjeru te

v v
poprima vektorski karakter: D je kolinearan sa E .
v
D = vektor ( gustoće ) elektičnog pomaka

Za zatvorene plohe – zakon toka

v v
∫ D dA = Q
A

Q
Nabijene paralelne ploče: D= (homogeno polje!)
A

Nabijena kugla:

v
v D
dA

R R0

8
 v v
∫ DdA = Q simetrija (D=konst.)!
A Q
D=
π 4π R 2
D ∫ dA = Q ∫ = 2
dA 4 R
A A

Q
Za R = R0 D=
4π R0
2

Za R < R0 D=0 jer je Q = 0 unutar kugle.

Zakon omjera i dielektrička konstanta

v
D
v =ε ε = ε 0 = 8,854 ⋅10−12 F 
E Za vakuum:  m 

Dielektrička konstanta za neku tvar: ε = ε0 ⋅εr F 

 m 

Električni potencijal

A +Q WA
dll α v
ds

WB

WC
v s
E
v v v v
dW = Fds dW = Q E ds

9
 ∞ A
W = ∫ QE ds cos α WA = − ∫ Q E ds cos α
A ∞

[V ]
WA
= V A = − ∫ Edl = − ∫ Es ds električki potencijal
Q
dV
E=−
dl

Ekvipotencijalne linije ( plohe ): WA, WB, WC

Razlika potencijala = napon UAB = VA - VB

Potencijalna energija naboja

Iz W = − ∫ QE ds cos α i V = − ∫ E ds cos α dobivamo

W = QV [J ]
potencijalna energija naboja Q u točki s potencijalom V

Razlika potencijala – napon

v v
VA E, D VB

ds
A B

d
dvije paralelne ploče = homogeno polje!

10
 B
U V 
VA − VB = U AB = ∫ E ds cosα = E d [V ] E=
A
d m
Rad naboja pri kretanju u homogenom polju
B
B
W = ∫ QE ds cos α U = ∫ E ds cos α
A A

W = Q U [J ]

1eV = 1,6 • 10-19 [J]

Kondenzatori

v v
E, D

+Q -Q
ε Q
D= = E ⋅ε U = E⋅d
d A
A
+
U
-
Q = D ⋅ A = ε ⋅ E ⋅ A = ε ⋅ ⋅U
d

Kapacitet C = ε ⋅
A
[F ] Q = C ⋅U
d
Simbol kondenzatora:

Jedinice: µF, nF, pF ( 10-6 F, 10-9 F, 10-12 F )

Svojstvo akumulacije naboja (nabijanje i izbijanje)

11
PARALELNI SPOJ KONDENZATORA
Isti napon na kondenzatorima
+ U = U1 = U2 = U3
+ C1 + C2 + C3 Q1 = C1U Q2 = C2U
U
Q1 Q2 Q3
Q3 = C3U Qp = CpU
-
Qp = Q1 + Q2 + Q3
Cp ⋅ U = (C1 + C 2 + C 3 ) ⋅ U

CP = ∑ Cn

SERIJSKI SPOJ KONDENZATORA

Isti tok naboja kroz sve kondenzatore
C1 C2 C3
+ + +
Q1 Q2 Q3 Qs = Q1 = Q2 = Q3
U1 U2 U3

Q1 Q2
U1 = U2 =
C1 C2
+ -
U

Q3 QS
U3 = US = uz U = U1 + U2 + U3
C3 CS

QS Q1 Q2 Q3
= + + 1
=∑
1
C S C1 C 2 C3
CS Cn

12
MJEŠOVITI SPOJEVI KONDENZATORA
C2 C3
Cp
C P = C1S || C 2 S
C1
C1S
C4 C5
CS = C1 (−−) CP
C2S C = CS

+ -
U

C1 Cp C

+ - + -
U U

ENERGIJA NABIJENOG KONDENZATORA

dQ = C ⋅ du
dW = dQ ⋅ u = C ⋅ u ⋅ du

U
CU 2
W = C ⋅ ∫ u ⋅ du = [J ]
0
2

13
 III. ISTOSMJERNA STRUJA

Struja: usmjereno gibanje naboja

dQ
i= trenutni iznos – označavanje malim slovima
dt

- za struju je neophodno: električko polje i slobodni naboji

Smjer struje je po definiciji smjer električnog polja
Za trajnu struju
I=
Q
[A]
t

potrebno je trajno polje ( napon ) iz izvora napona.

Idealni naponski izvor Idealni strujni izvor

Efekti električne struje:

- zagrijavanje vodiča – Joulova toplina
- stvaranje magnetskog polja
- prijenos tvari u elektrolitima
- svjetlosno zračenje pri prolazu kroz plin

14
Ohmov zakon

U napon na krajevima vodiča

R otpor vodiča, G vodljivost, ρ specifični otpor materijala
l

A I

+ U -
B
U = V A − V B = ∫ E dl = E ⋅ l
A

1 ρl
G= R= I R
R A
U
I = U = I ⋅R +
U
-
R

I
→
R1
proporcionalnost
R2 napona i struje

U otpor je konstanta za
većinu materijala

15
 TEMPERATURNA OVISNOST ELEKTRIČNOG
OTPORA

Povećanje otpora R s temperaturom izražava se pomoću

temperaturnog koeficijenta otpora - α .
Povećanje otpora:

∆ R = Rϑ 0 ⋅ α ⋅ (ϑ − ϑ 0 ) ϑ 0 = 20 o C

Ukupni iznos otpora R ϑ kod ϑ > ϑ0

R ϑ = Rϑ 0 + ∆ R = R ϑ 0 [1 + α (ϑ − 20 )]

Rϑ = ρ ⋅
l
⋅ (1 + α ⋅ ∆ ϑ ) [Ω ]
A

ELEKTRIČNI IZVORI

1. KEMIJSKI – kemijska energija pretvara se u električku

(galvanski elementi i akumulatori)

2. GENERATORI – mehanička radnja

(princip elektromagnetske indukcije)

3. TERMOELEMENTI – toplinska energija

4. FOTOELEMENTI – svjetlosna energija

16
 ELEKTROKEMIJSKE POJAVE

+ -

Elektrolit

METALNE ELEKTRODE + ELEKTROLIT + NAPON U

ELEKTROLITI: otopine soli i kiselina – dogaña se

spontana elektrolitička disocijacija. Prolaz struje preko:
(+) kationa – vodik (H+) i atomi metala
(-) aniona – kisik (O--) i ostaci kiselina

Primjena:
- GALVANOSTEGIJA: oplemenjivanje površine radi
zaštite ili ukrasa
- GALVANOPLASTIKA: nanošenje tanke presvlake od
metala na površinu
- DOBIVANJE I ČIŠĆENJE METALA: izvodi se u
elektrolitskim kupkama
- IZRADBA IZVORA EMS: galvanskih elemenata i
akumulatora (ponovo punjivih elemenata)

17
 FARADAYEVI ZAKONI ELEKTROLIZE

govore o taloženju tvari na elektrodama

I. zakon

G = a ⋅Q [kg ]

a – elektrokemijski ekvivalent

a = 1,0365 ⋅ 10 −8 ⋅
A kg 
n  As 
A – atomska masa
n – valencija tvari
Q – naboj
G - masa

II. zakon

G1 a1 A n
= = 1 1 uz Q1 = Q2
G2 a 2 A2 n2

18
 PRIMARNI GALVANSKI ELEMENTI

C A) Leclancheov element
Zn

M nO 2
NH4 Cl

Amonijev klorid U= 1,5V

Zn B) Alkalna baterija
elektrolit je kalijev hidroksid
U= 1,5V, – veći kapacitet
MnO2 Naboj Q [Ah] = I * t (“kapacitet”)
KOH

SEKUNDARNI GALVANSKI ELEMENTI

Olovni akumulator (U= 2V)
Trošilo
K A PbO2+ + Pb − + 2 H 2 SO4
pun

PbO
Pb
prazan
2

H2SO4 PbSO 4+ + PbSO 4− + 2 H 2 O

19
Vrste akumulatora: olovni (2V), Ni-Cd (1.2V), NiMH (1.2V) ,
Li-ion (3.6V)
Svojstva baterija: radni napon, kapacitet, samopražnjenje,
energija/ volumen, energija/ težina, broj ciklusa

JEDNOSTAVNI STRUJNI KRUG

sklopka

izvor
trošilo R

-pojednostavljena shema:

E R UT=IR

Qi ⋅ E = QT ⋅ U T Qi = QT
E
E = UT E = I ⋅R 
→ I = I ⋅ R − pad napona
R
Realno UT < E zbog otpora izvora RU i otpora vodova RV

20
 KIRCHHOFFOVI ZAKONI (K.Z.)

- element: izvor, otpornik, kondenzator

- stezaljke elemenata: 2

- čvorište: spoj ≥ 3 stezaljke

- grana: veza 2 čvorišta pomoću elementa
- serijski spoj elemenata: po 2 stezaljke spojene
- paralelni spoj elemenata: > 1 grana izmeñu 2 čvorišta
- mreža: skup čvorišta i grana
- petlja: zatvorena linija

I K. Z. za čvorište

I5
∑I =0
I1
I1 + I 2 = I 3 + I 4 + I 5

I2 I4

I3

II K. Z. za bilo koju petlju

∑E = ∑I ⋅R

21
Primjer: rješavanje mreža

I1 I
Zadano:
R1 R2 E 1 , E 2 , R1 , R2 , R

I2 R I1 , I2 , I = ?

E1 E2

a) primjena I K.Z. na jednom čvorištu

1. pretpostavljaju se smjerovi struja

2. ∑I = 0 (1. jednadžba)
b) 2x primjena II K.Z. za dvije petlje
1. smjer obilaženja petlje (po volji)
2. smjer djelovanja EMS (prema obilaženju)
3. predznak padova napona (prema struji)

4. ∑E = ∑I ⋅R (2x 2. i 3. jednadžba)
5. interpretacija predznaka struje

I1 I
I2 I1 + I2 - I = 0

I1R1 - I2R2 = E1 – E2

I2R2 + IR = E2

22
 SPAJANJE OTPORNIKA

Serijski spoj (ista struja kroz sve elemente):

R1 R2 R3 RS

U1 U2 U3
I I

U U

Ω . Z.: U1=IR1 U2=IR2 U3=IR3

II K.Z. : U = I ( R1 + R2 + R3 )
U = I RS
RS = R1 + R2 + R3 RS = ∑ Ri
i

Paralelni spoj (isti napon na svim elementima):

I I
I3 I2 I1

R3 R2 R1 U RP U

I K.Z. : I = I1 + I2 + I3
U U U
=
Ω . Z. : 1 R
I I2 = I3 =
1 R2 R3
U U U U 1 1
= + + =∑
RP R! R2 R3 RP i Ri

G P = ∑ Gi
i

23
Vanjska karakteristika realnog naponskog izvora

I U = f (I ) ?

U
U

I
I

U = E − I ⋅ RU
RU
U I
+ =1
U E E
RU
E

U
idealni izvor napona
E
Struja kratkog spoja:
E
IK =
RU
IK I

24
a) prazni hod → I = 0 , U = E

b) normalni pogon I > 0, R U ≈ 0 → U ≈ E

c) normalni pogon I > 0, RU > 0 → U <E

d) kratki spoj RT + RV = 0
E
U = 0, I K =
RU

Osigurači štite u slučaju kratkog spoja

REALNI STRUJNI KRUG

I
RV
2
RU

U RT UT

E
RV
2

RV RV
RV = + , IRT = U T , E − IRU = U
2 2
E = IRU + IRV + IRT (II K.Z.)
E
I =
RU + RV + R T

25
 SPAJANJE IZVORA EMS

SERIJSKI SPOJ IZVORA:

R1 R2 R3 Rn

E1 E2 E3 En
I

E
E = E1 + E 2 + E3 + K + E n (daje veći napon)

I = I1 = I 2 = I 3 = K = I n (struja je ista)

RU = n ⋅ Ri uz R = R1 = R2 = R3 = K = Rn

PARALELNI SPOJ (jednakih) IZVORA:

I

I1 I2 In

E1 E2 En E

I = I1 + I 2 + I 3 + K + I n (daje veću struju)

E = E 1 = E 2 = E 3 = K = E n (naponi trebaju biti isti)

Ri
RU = uz R1 = R2 = R3 = K = Ri = Rn
n

26
 DJELITELJ NAPONA (POTENCIOMETAR)

I ILI:

RA x=1

E x=0 R
E
RB UT RT RT

E E
I= =
Rekv. RB ⋅ RT
+ RA
RB + RT

R B ⋅ RT
U T = I ⋅ (R B || RT ) = I ⋅
R B + RT

koristi se za regulaciju snage na trošilu

MJERENJE NAPONA I STRUJE

Instrument s pomičnim svitkom i trajnim magnetom

Računanje i/ ili mjerenje:
I, U, R, P …….
Galvanometar skala, kazaljka, otklon α
Rg Mjerno područje max α
Ig Primjer: Ig = 3mA, Rg = 20 Ω
G
Ug=RgIg Ug = IgRg = 60 mV

27
Mjeri napon ili struju

Mjerenje struje
I
A
µAKK kA
RA,UA
U RT
I
A
RA 0
AMPERMETAR SE SPAJA SERIJSKI U STRUJNI KRUG

Mjerenje napona
IT
V
IV
IV 0
U V RT
RV

Univerzalni instrument ima više područja za mjerenje

napona i struje (istosmjerno/ izmjenično) te mjerenje otpora

VOLTMETAR SE SPAJA PARALELNO U STRUJNI KRUG

28
 MJERENJE OTPORA

Metode:
U-I metoda, Omometar, izvorom konstantne struje, W. most
Wheatstone most

R2
R1 R3 UA =U
R1 + R2
U
A B
R4
R2 R4 UB =U
R3 + R4

 R2 R4 
U A − U B = U AB = U ⋅  − 
R
 1 + R2 R3 + R4 

U AB = 0 
→ ravnoteža 
→ R 2 ⋅ R 3 = R1 ⋅ R 4

Izmeñu A i B spoji se galvanometar, zatim se promjenom

jednog od otpora postigne ravnoteža

RAD I SNAGA ISTOSMJERNE STRUJE

W = Q ⋅U [J ] Rad

Q = I ⋅t 
→ W =U ⋅ I ⋅t [J ]

29
P=
W P =U ⋅I [W ]
Snaga
t

Pomoću Ω - zakona na otporniku

U2
W = I ⋅ R ⋅t =
2
⋅t [J ]
R
U2
P = I ⋅R =
2
[W ]
R

Korisnost električkih ureñaja:

PKorisno PT PT – korisna snaga trošila
η= =
PUtrošeno PT + PG PG – snaga gubitaka

Pretvorba električne energije:

- mehanički rad (motori)
- toplina (Jouleova toplina)
- kemijska energija (akumulator, proizvodnja aluminija,..)
- svjetlosna energija (rasvjeta), itd…

30
 IV. ELEKTROMAGNETIZAM

Naboj u gibanju stvara naročito stanje prostora

magnetsko polje
Osnovni učinci magnetskog polja:
1) sila na naboj u gibanju
2) elektro-magnetska indukcija
r
Jakost magnetskog polja H = polje sila [A m]

desni!

I
I

Ulazi u ravninu
Iz ravnine prema
promatraču

31
 Zakon protjecanja

l1
r
r dl
H
I1 I2
dl1

Zakon protjecanja
v v
∫ H dl = ∑I
l

v v v v
∫
l
H dl = I1 − I 2 ∫ H dl = 0
l1

Polje ravnog vodiča

l
x
R H

32
 Polje izvan vodiča

Simetrija (H = konstanta)

→
H ∫ dl = I → H ⋅ 2π x = I
I  A
H=  m 
x>R 2π x

Polje unutar vodiča

l x<R
R H ⋅ 2πx = I x z. protjecanj a
x
I
J= gustoću struje,
Ix R 2π
Hx I x = J ⋅ x 2π homogena

I ⋅x  A
H =  m 
2π R 2

33
  A
H  m 
I
2πR

R x [m]

Polje prstenastog svitka

2π R = l
H
∫ Hdl = I ⋅N
R

I ⋅N  A
H=  m 
l

l
N Polje je homogeno

Nehomogeno polje postoji kod ravne zavojnice:

34
 l

Magnetska indukcija B
v v  Vs 
B = µ ⋅H [T ] =  m 2  permeabilitet

v v H   Vs 
vakuum : B = µ0 ⋅ H µ0 = 4π 10−7   =  
 m   Am 
v v
za bilo koja tvar: B = µ r ⋅ µ 0 ⋅ H

v
B
v v
Φ = ∫ B dA = ∫ B cosα dA
v A A
dA
magnetski tok
α

35
samo za homogeno polje (B= konstanta):
α = 0:
Φ = B⋅ A [Wb]
Φ
B=
A

Magnetski tok Φ je ukupni tok silnica kroz neku površinu,

magnetska indukcija B je gustoća toka

Magnetsko polje nastaje u:

- vodičima – zbog gibanja naboja (unutar i izvan vodiča)
- izolatorima – zbog posmačnih struja
- kod trajnih magneta – zbog elementarnih struja
- zemljinoj kugli (polovi N S)

36
 Djelovanje magnetskog polja

- sila na naboj u gibanju, npr. sila na vodič kroz koji teče

struja (primjena u elektromotorima)
- pojava elektro-magnetske indukcije – inducira se napon
ako se vodič giba u stalnom magnetskom polju ili je pod
utjecajem promjenjivog magnetskog polja (primjena u
generatorima i transformatorima)

1. Sila na naboj u gibanju

v
F v v v
F = Q (v × B )

v F = Q ⋅ v ⋅ B sin α
+Q B
α

v
v

Pravilo lijeve ruke

v
F

37
 Sila na vodič protjecan strujom

l
Q = I ⋅ t, v=
F
t
v v v
F = Il × B
B
F = I ⋅ l ⋅ B ⋅ sin α
I

2. Elektro-magnetska indukcija

F Sila na naboj:
+ v v v
F = Q (v × B )
β Grupiranje naboja
- elekt. polje (inducirano):
α v v
B F = Q⋅E
v v v
v E = v×B
l
-
F ′ = F ⋅ cos β = Q v B sin α ⋅ cos β
u
F ′′ = Q ⋅ E = Q ⋅
l
F ′ = F ′′ 
→ e = v B l sin α cos β

e= inducirani napon (EMS)

38
 v v v
e = (v × B ) ⋅ l

Pravilo desne ruke:

l
v

Inducirana EMS promjena magnetskog toka

dx A
v v v
e = (v × B) ⋅ l = Blv
i Površina A se smanjuje za
l
B dA = ldx
tok se mijenja za
dΦ = − BdA
→ dΦ = − B l dx = − B l v dt
dΦ
− = Bl v = e →
dt

dΦ
e=− [V ]
dt

39
Mogućnosti za indukciju napona:
- gibanje vodiča
- gibanje magnetskog polja (vodič miruje)
- promjena iznosa toka (vodič i polje miruju)
Lenz-ovo pravilo – smjer inducirane struje uvijek je takav
da se suprotstavlja uzroku koji ju je proizveo.
Struja što bi je potjerao napon e stvara dodatni magnetski

tok koji je suprotan primarnoj promjeni toka d Φ , pa ju

želi kompenzirati.

Samoindukcija

- induciranje EMS zbog promjene vlastite struje (toka)

A dΦ
es = − N Φ = B⋅A
dt
Ni
B = µ ⋅H H=
i l
µ N 2 A di
e
N D es = − ⋅
l dt

l di
es = − L ⋅
e = es dt

µ N2A  V s
Koeficijent samoindukcije: L=  H =
l A 

40
Magnetska energija zavojnice
za stvaranje polja dW = e ⋅ i dt

L⋅I2
T T I
di
W = ∫ i e dt = ∫ iL dt = L ∫ i di = [J ]
0 0
dt 0
2

Meñuindukcija – magnetska veza dvaju zavojnica

A
dΦ1
dΦ 1
dt e2 = − N 2
i1 i2 dt
Φ 1 = B1 ⋅ A
l1 N1 N2 l2 B1 = µ ⋅ H 1
N 1i1
H1 =
l
l
µ

µ N 1 N 2 A di1 di1
e2 = − ⋅ = −M
l dt dt

µ N1 N 2 A
meñuinduktivitet M= [H ]
l

Primjena meñuindukcije - transformacija napona:

41
 dΦ 1
e1 = − N1
dt e1 N1
=
dΦ 1 e2 N 2
e2 = − N 2
dt

Induciranje harmoničkog napona

A = l ⋅d
ϕ N zavoja
dϕ ϕ
d ω= →
dt t
B (φ)

ω l

za ϕ = 0 kroz svaki zavoj prolazi φm

φm = B ⋅ A = B l d
za ϕ = ωt
φ = φ m cos ϕ = φ m cos ω t
dφ
e=− → e = − N B l d (−ω sin ωt )
N 
dt
e = ω N B l d sin ω t = E m sin ω t [V ]

42
 e[V ]
2π
T= period Em
ω
1
f = frekvencija
T T t [s ]

Magnetska svojstva tvari

→ r
U elektrostatici vektori: E i D
v r
U magnetizmu vektori: B i H
B H 
Vakuum: = µ0 µ 0 = 4π ⋅ 10 −7  m 
H
B
Ostale tvari: = µ = µ0µ r
H
- vakuum i nemetali: µr = 1
µr < 1
- dijamagnetski materijali: (Cu : 0 ,9999 )

µr > 1
- paramagnetski materijali: ( Al : 1,00002 )

µ r >> 1
- feromagnetski materijali: (Fe , Co , Ni , K )

kod feromagnetskih materijala µ r je velik ali zavisi o:

iznosu polja H, prethodnom magnetiziranju, temperaturi

43
 Krivulja (prvog) magnetiziranja Fe materijala

B [T ]
Fe-Si lim

1 permaloy

lijevano željezo

H
 A
0 1 2 3 4 10 3  
m

Više teorija za objašnjenje feromagnetskih svojstava:

- teorija elementarnih magneta
- teorija domena
Elementarne kružne struje u kristalnoj strukturi tvore
slučajno orijentirana polja koja se pod djelovanjem
vanjskog polja usmjeruju. Kad su sva polja domena već
usmjerena na isti način nastupa zasićenje.

v
H

44
 Krivulja histereze feromagnetskog materijala

l A
B

Br

dB

Hc
H H
N

i ~
e
Struja i stvara polje: i⋅N
H=
l
Za povećanje indukcije za dB treba uložiti rad:
dφ
e =
dt
dW = e i dt = φ = B ⋅ A = H dB ⋅ A ⋅ l
H ⋅l
i=
N

Po jedinici volumena ( A ⋅ l = V )
dW
dW1 = = H dB
V
Za jedan ciklus proñe se čitava petlja histereze – utrošena
energija proporcionalna je površini petlje histereze:

45
 J 
W1 = ∫ H dB  m3 

Ukupni gubici: Ph = k1 ⋅ f ⋅ Bm ⋅ m
2
[W]

PRIJELAZNE POJAVE

Obuhvaćaju dogañaje u strujnom krugu od ukapčanja do

stacionarnog stanja.

Ukapčanje R-L spoja

S
E + es = R ⋅ i
R di E
E E−L = R ⋅i / : R, =I
i(t) dt R
L di
I −i = ⋅ / separacija
es L R dt
varijabli
di R
= − dt /∫
i-I L
R
i ln( i − I ) = −t + ln C
I L
i−I R
=− t
0,63
I
ln / exp
C L
i−I
R
- t
=e L
C
τ L t -
R
t
Konačna vrijednost I= E/R i = I + Ce L

za t = 0; i = 0 → C = − I

46
 L
[s]  − t
R
τL =
R i = I ⋅ 1 − e L  [A]
 
vremenska
konstanta  −
t


i = I ⋅ 1− e τ L 

 
 
za t = τ L → i = 0,63 ⋅ I

za t ≥ 5 ⋅ τ L → i ≈ I

Iskapčanje R-L spoja

S
Po Lenzovom zakonu
zavojnica generira takav
R es da se protivi smanjenju
E struje
i(t)
es L Može se pokazati da je:

t
− L
τL
i = I ⋅e ; τL =
R
i
I

0,37
I

τ L t

47
Ukapčanje R-C spoja
S E − uC
i ⋅ R = E − uC i=
R
uR R
E Kondenzator se poste-
i(t)
uC C peno nabija na napon E
preko otpornika R.

dQ
E = u R + uC | supst. : u R = i ⋅ R; i = ; dQ = C ⋅ du C
dt
dobije se:

 −
t
  −
t

uC = E ⋅ 1 − e RC  = E ⋅ 1 − e Cτ 
  
   

uc
E τ = vremenska
C

0,63E
konstanta

τ C = R ⋅C
τ C t

48
Iskapčanje R-C spoja

S
Konedenzator se
uR R izbija preko otpor-
E
i(t) nika.
uC C

dQ
0 = u R + uC | supst.: u R = i ⋅ R, i = , Q = C ⋅U
dt
dobije se:

t t
− −
τC
uC = E ⋅ e RC
= E ⋅e τC = R ⋅C

uc
E τ C = vremenska
konstanta

0,368E

τ C t

49
 V. IZMJENIČNE STRUJE

e e = Em sin ω t
Em 2π
ω= = 2π f
T
t
T

Efektivna vrijednost izmjenične struje E

daje isti toplinski efekt kao istosmjerna struja

E
R E2
W= ⋅T
R
T
1
E = ⋅ ∫ e 2 dt
T 0

e T
e2
R W =∫ dt
0
R

Posebno za sinusni napon:

e = E m sin ω t / sin 2 x =
1
(1 − cos 2 x ) /
2

50
Dobije se: E=
Em
[V ] ; I=
Im
[A]
2 2

Instrumenti baždareni su na efektivne vrijednosti

Efektivne vrijednosti pišu se bez indeksa!
e
Em
E Em
E= = 0,707 E m
2
t

Faza i razlika faza

e = E m sin ωt za t = 0, e = 0
ωt fazni kut ili faza 0°K360°K720°K
vrijeme 0, T, 2T, …

i = I m sin (ω t − ϕ ) za t = 0 i = I m sin (− ϕ )
ϕ
a za t = i=0
ω

Struja i zaostaje za kut ϕ prema naponu e

ϕ: razlika faza ili fazni pomak

51
 e,i e
Em
i
2π
ϕ′ ϕ π
ωt

i′

i ' = I m′ sin (ω t + ϕ ′) - struja prethodi naponu za ϕ ′

Metode računanja s harmoničkim veličinama

1. grafička
2. vektorska
3. simbolička
4. analitička
• -Kirchhoffovi zakoni vrijede za trenutne vrijednosti i za
vektore/ kompleksne brojeve
U
• -Ohmov zakon I = za impedancije i za trenutne
Z
vrijednosti na otporu

Primjer zbrajanja: e1 = Em1 sin (ω t + ϕ1 )

e2 = Em 2 sin (ω t + ϕ 2 )

52
a) grafička metoda

e = e1 + e2

ϕ1 ωt
ϕ
ϕ2 e1
e2

e = Em sin(ω t + ϕ1 + ϕ ) E m i ϕ se odrede mjerenjem

b) vektorska metoda

Em
Em2

ϕ
ωt + ϕ2 Em1

ωt + ϕ1
ωt + ϕ1 + ϕ
Em i ϕ se odrede mjerenjem

53
 Uobičajena pojednostavljenja:
1. efektivne vrijednosti umjesto maksimalnih
2. promatra se jedan trenutak
3. jedna od veličina je referentna (tj. u apscisi za t = 0)
4. zbrajanje trokutima vektora umjesto paralelogramom
5. označavanje vektora velikim slovima sa strelicom

E
E
2

ϕ E 1 ϕ2

c) simbolička metoda - primjenom kompleksnog broja za

prikaz vektora
Z = R + jX = Z ⋅ (cos ϕ + j sin ϕ ) = Ze jϕ = Z ∠ ϕ

Im
j 2 = −1 j = −1

Z Z = Z = R2 + X 2 modul
|=
|Z X
X ϕ = arctg argument
R
R = Z ⋅ cos ϕ X = Z ⋅ sin ϕ
ϕ Re
R

Zbrajanje: Z1 = R1 + jX1 Z 2 = R2 + jX 2
Z1 + Z 2 = (R1 + R2 ) + j ( X 1 + X 2 )

54
 Množenje i dijeljenje je lakše s oblikom Z∠ϕ
Z 1 ⋅ Z 2 = Z 1 ∠ ϕ 1 ⋅Z 2 ∠ ϕ 2 = Z 1 Z 2 ∠ (ϕ 1 + ϕ 2 )
Z 1 Z 1∠ϕ 1 Z 1
= = ∠ϕ 1 − ϕ 2
Z 2 Z 2∠ϕ 2 Z 2

U simboličkoj metodi isti su oblici rezultata (zakona) kao

kod istosmjerne struje (Ohmov i Kirchhoffovi zakoni).

Jednostavni izmjenični strujni krug

a)
i
e =i⋅R za trenutne iznose (Ω z )

e e Em sinω t
i= = = I m sinω t
R R R
E E
Im = m I=
R R

i I ε
ϕ =0

Nema pomaka faze izmeñu napona i struje!

55
b)
i e + es = 0 e−L
di
=0
dt
E m sin ω t dt = L di / ∫
e
i=
Em
(− cos ω t )
es L ωL
E  π 
→ i = m sin  ω t − 
XL  2 
( X L → induktivni otpor )
ωL = 2πfL = X L  π 
i = I m sin  ω t −  [A ]
Em  2 
= Im
XL
u

i
ε
Im

Struja zaostaje za naponom za 90 stupnjeva!

- idealna zavojnica!

c) i
Q = Ce = CE m sin ω t
dQ
e i= = ω CE m cos ω t
dt
C E  π 
i = m sin  ω t + 
1  2
ωC
 π 
i = I m sin  ω t + 
 2
56
 1 Im
= XC
ωC
Em
= Im
XC ε

Usporedba:
Em
Otpornik: = Im → E = I ⋅ R R − radni otpor
R
Em
Zavojnica: X = I m → E = I ⋅ X L X L − jalovi otpor
L

Em
Kondenzator: X = I m → E = I ⋅ X C X C − jalovi otpor
C

Serijski RLC spoj

I E L = IX L
R
E C = IX C

L
E
E
C XL > XC
ϕ
E R = IR I

57
 2
 1 
E 2 = I 2 R 2 +  Iω L − I ⋅ 
 ω C 
2
 1 
E = I ⋅ R 2 +  ωL −  Ohmov zakon za izmjeni-
 24443ωC  čnu struju
1444
ZS

ZS = R2 + (X L − X C )
2
impedancija serijskog spoja

Napon prethodi struji (zbog X L > X C ) za:

1
ωL −
E L − EC ωC = arctg X
ϕ = arctg = arctg
ER R R

Za X L = X C

EC = E L
1 1
ωL = →ω =
ωC L ⋅C
serijska rezonancija

ER = E I

58
 Paralelni RLC spoj
E
E IR =
R E
ϕ
R IR
E
I= E
Zp IL =
XL XL
IL
E
IC =
XC
XC
IC

2 2
E   E E 
I2 = I R2 + ( I L − I C ) 2 =   +  − 
 R  XL XC 
2
1  1 1 
I = E⋅ +  − 
R 2  X L XC 

1
ZP = impedancija paralelnog
2
1  1 1 
+  −  RLC spoja
R 2  X L X C 

E E
−
IL −I C ωL 1 ωC  1 
ϕ = arctg = arctg = arctgR  − ωC 
IR E  ωL 
R

59
 1
Paralelna rezonancija: X L = XC ω=
LC

Serijski RLC spoj (simbolička metoda)

R L C Zs

J
J
ε ε
ε ε Ω. Z .
C L
II .K .Z .

ε = J ⋅Z
s ε =ε +ε +ε
R L C

ε
ϕ
ε R J

ε R = J ⋅ R = I∠0 ⋅ R = I ⋅ R∠0 = ER ∠0
π π
ε L = J ⋅ X L = I∠0 ⋅ X L ∠
2
= I ⋅ X L∠
2
= jIX L = jEL

π π
ε C = J ⋅ X C = I∠0 ⋅ X C ∠ −
2
⋅ = I ⋅ X C∠ −
2
= − jIX C = − jEC

J ⋅ Z = IR + jI ( X L − X C )
s

60
 Zs = R + j(X L − X C )
-jXC
Z s = R 2 + (X L − X C )
2
jXL
E L − EC X − XC Zs
ϕ = arctg = arctg L
ER R ϕ
R
trokut impedancije

→ ϕ > 0
Za: X L > X C  : napon prethodi struji
(induktivni karakter spoja)
→ ϕ < 0
XL < XC  : struja prethodi naponu
(kapacitivni karakter spoja)
→ ϕ = 0
Za: X L = X C  : Zs = R
serijska rezonancija
1 1
ωL = → ω =

ωC LC

Paralelni RLC spoj (simbolička metoda)

ε JR =
ε
J
ϕ
R ε
R
JR

J=
ε
L
JL Zp JL =
ε
JC =
ε XL
C
JC XC

61
 J = J R + J L + JC

J=
ε =ε + ε +
ε
Zp R jX L − jX C

1 1 1 1 1
= + + Zp =
Zp R jX L − jX C 1  1 1 
+ j − 
R  X C X L 

1
Zp =
2 2
 1   1 1 
  + − 
 R   XC X L 

1 1
−
I −I X XC
ϕ = arctg L C = arctg L
IR 1
R

Paralelna rezonancija:
1
→ω =
X L = XC 
LC
Zp = R

62
 Snaga izmjenične struje

e= 2 E sin ω t
i= 2 I sin (ω t − ϕ )
dW = e ⋅ i ⋅ dt

/ sin α sin β =
1
[cos (α − β ) − cos (α + β ) ] /
2
dW = 2 EI ⋅
1
[cos (ω t − ω t + ϕ ) − cos (ω t + ω t − ϕ )]dt
2
T
dW = EI [cos ϕ − cos (2ω t − ϕ )]dt /∫
0

W = E ⋅ I ⋅ cos ϕ ⋅ T [J ] Rad u periodu T

prosječna snaga:

P=
W
P = E ⋅ I ⋅ cos ϕ [W ] radna snaga
T

Faktor snage, radna, jalova i prividna snaga

E⋅I prividna snaga

cos ϕ faktor snage
P = E ⋅ I cos ϕ [W ] radna snaga, prava
PS = E ⋅ I [VA] prividna snaga
PQ = E ⋅ I sin ϕ [VAR ] jalova snaga, prazna

63
trokut snage:
PS
PQ PS = P 2 + PQ2
ϕ
P

trenutna snaga:
= E ⋅ I ⋅ [cos ϕ − cos (2ωt − ϕ )]
dW
p=
dt
za cos ϕ = 1 → ϕ =0

P = E ⋅ I ⋅ cos ϕ

t
i
e p = E ⋅ I ⋅ [ 1 − cos 2ω t ]

za cos ϕ = 0, ϕ = 90 ° p = − E ⋅ I ⋅ sin 2ω t
prosječna snaga P = 0

e
i p
+ +
t
- -

64
 IR P
E
ϕ
IL PS PQ
I

Za istu radnu snagu P, pri većem kutu ϕ raste PQ, PS, te

struja I. Time rastu gubici u vodovima.

Popravak cos ϕ kompenzacija

Problemi distribucije električne energije

plaća se

ϕ = 18° ne plaća se PQ ≤ 32,8% P

P,W
cos 18 ° = 0 ,95
tg (arccos 0 ,95 ) = 0 ,328

Dodaje se kondenzator paralelno induktivnom trošilu radi

popravka cos ϕ

65
Dodatak 1

TROFAZNI SUSTAV

Prednosti:
- ušteda bakra za vodove
- konstantan dotok energije
- rotirajuće magnetsko polje

Simetrični trofazni sustav

- jednaki naponi
- jednake razlike
Ef3 faza

E f1 = E f 2 = E f 3 = E f
α 2π
α α= = 120°
α Ef1 3

Ef2 e1 = E f 2 sin (ω t )
 2π 
e2 = E f 2 sin  ω t − 
 3 
 4π 
e3 = E f 2 sin  ω t − 
 3 

66
 Nevezani trofazni sustav

Generator se sastoji od tri nezavisna statorska namota

razmaknuta 120°

i1

e1 6 vodiča! R1(Z1)

e3
R3(Z3)
e2 i2 R2(Z2)

i3
Uz: R1= R2= R3 i1+ i2+ i3=0
(Z1= Z2= Z3)

i1 = I f 2 sin (ωt − ϕ )
 2π  I f1 = I f 2 = I f 3 = I f
i2 = I f 2 sin  ωt − ϕ − 
 3  ϕ 1 = ϕ 2 = ϕ 3 = ϕ1
 4π 
i3 = I f 2 sin  ωt − ϕ − 
 3 

Uz:
sin (α − β ) = sin α cos β − cos α sin β

i = i1 + i2 + i3 =
  2π   4π 
i = I f 2 sin(ω t − ϕ ) + sin ω t − ϕ −  + sinω t − ϕ −  = 0
  3   3 

67
Dokaz tvrdnje: i1+ i2+ i3

a) grafički za ϕ = 0

∑i = 0 za svaki t

i i1 i2 i3

0 T T
t
2

b) vektorski: ϕ ≠ 0

E3 I1+ I2+ I3=0

I3

I3+I2
E1
ϕ
I1
I2

E2

68
 Vezani trofazni sustav

a) Zvijezda spoj

e3

e2 e1

b) Trokut spoj

e3

e1

e2

Uobičajeno: generator spojen u

trošila spojena u ili

69
 Nulvodič
i3

e3 R3
V0 i1 V0′
0 0′
e2 e1 R1 R2

i2
i0 R0

Trošilo simetrično nesimetrično

R1 = R2 = R3 R1 ≠ R2 ≠ R3
V0 = V0′ V0 ≅ V0′ (R0 ≈ 0)
i1 + i2 + i3 = 0 i1 + i2 + i3 − i0 = 0

bez nulvodiča
V0 ≠ V0′
E f1 ≠ E f 2 ≠ E f 3

70
 Fazne i linijske veličine

U namotajima generatora induciraju se fazni naponi i

njima teku fazne struje.

C I

E f3 Ef If
E
If
A I
Ef If
E f2
E f1 E
E
Ef If
I
B

E – linijski napon If – fazna struja

I – linijska struja Na otporima trošila
Ef – fazni napon postoje fazni naponi i
njima teku fazne struje
C

E f3

E f1
A E 2 = E 2f + E 2f − 2 E f E f cos(120°)
120 °
E 2 = 3E 2f
E f2
E

B E = 3 ⋅ Ef

71
 Zvijezda Trokut

Ef ,I f
Ef ,I f

E = 3E f E = Ef
I = If I = 3I f

Snaga trofaznog sustava

p = e 1 i1 + e 2 i 2 + e 3 i 3 trenutna snaga
e 1 = E mf sin ωt = 2E f sin ω t
 2π 
e 2 = E mf sin  ωt- 
 3 
 4π 
e 3 = E mf sin  ωt- 
 3 
i1 = 2I f sin (ω t − ϕ )
 2π 
i2 = 2I f sin  ω t − ϕ − 
 3 
 4π 
i3 = 2I f sin  ω t − ϕ − 
 3 

72
 sin α sin β =
1
(cos (α − β ) − cos (α + β ))
2
cos (α − β ) = cos α cos β + sin α sin β

p = 3Ef I f cosϕ trenutna snaga p ne ovisi o vremenu!

P = 3 E f I f cos ϕ [W ] fazne veličine

P = 3UI cos ϕ [W ] linijske veličine

<kraj dijela A>

10.7.2011

73