SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

X FAKULTET
ODSJEK ZA FILOZOFIJU
KATEDRA ZA X

Seminarski rad iz Grčke filozofije I/II:

Epikurovo poimanje užitka

Nastavnik: dr.sc.
Student:
Akad.god. 2017./2018.
Ljetni semestar

1
Kazalo

1. Kazalo.............................................................................2.str.

2. Uvod................................................................................3.str.

3. Užitak kao dio epikurejskog mnijenja..............................4.str.

4. Dualnost užitka................................................................6.str.

5. Zaključak..........................................................................9.str.

6. Popis Literature.................................................................10.str.

2
 Uvod

Zanimljivo je, smatram, da je jedna od kontroverznijih ličnosti antičke filozofije na scenu stupila
pri njenom završetku. Epikur, osnivač istoimene škole, bio je jedan od najradišnijih spisatelja
svog vremena1 te je kao takav predstavljao zadnje trzaje antike, jedno od posljednjih snopova
svjetlosti tadašnjeg zeitgeista koji je polako blijedio2. Možda je i pomalo ironično da se u samom
centru Epikurovog filozofiranja, okružen morem različitih tema, baš u to melankolično doba
nalazio pojam užitka. Uistinu Epikur i njegovi sljedbenici na neki su način samu filozofiju
smatrali tehnikom uživanja, svojevrsnim alatom za boljitak života3. Posljedično taj su sustav
zadovoljstva shvaćali krajnje ozbiljno, provodeći cijeli život sukladno s načelima svoje škole4.
Čini mi se da je upravo ovdje počela kontroverzija jer je ovako stroga filozofija prakse (koje se i
sam Epikur do zadnjeg trenutka držao) napadala ne samo način mišljenja, već i način života.
Epikurejci su se tako propovijedajući svoju etiku ubrzo našli između dvije vatre. Jedna ih je
nazivala uspavanim asketima5, dok ih je oprečno tome druga smatrala pukim osjetilnim
hedonistima6. Epikurovska se filozofija ipak nalazi negdje u sredini ove dvije ekstreme, a užitak,
kao što sam već napomenuo, se nalazi negdje u sredini epikurovske filozofije. Da bih došao do
same srži ove kontroverzije putem izvornih ću tekstova te sekundarne i tercijarne literature
pokušati razbistriti taj danas jedva vidljivi snop svijetla istražujući što je za Epikura značio
užitak. Najveći ću fokus ove istrage pridodati mističnom načelu da je najveći užitak običan
manjak patnje jer je ovo možda i ideja koja je uzrokovala najžustrije reakcije.

_______________________
1
Laertius, 1929., Lives of Eminent philosophers With an English Translation by R.D. Hicks, str. 555
2
Đurić, 2005., Epikurov život, njegovo učenje i njegova škola, Epikur – Osnovne misli, Poslanica Herodotu i
Poslanica Menekeju, str. 7
3
Đurić, Miloš, nav. dj., str. 25
4
Laertius, Diogenes, nav. dj., str. 539.-541.
5
Rosenbaum, 1990., Epicurus on Pleasure and the Complete Life, str. 21.
6
Đurić, Miloš, nav. dj., str. 26.

3
 Užitak kao dio epikurejskog mnijenja

Kao i u mnogih drugih filozofijskih sustava tog vremena nemoguće je kirurški odstraniti jednu
temu bez spominjanja njenog konteksta unutar cjeline. Iako se problem užitka uklapa u polje
epikurejske etike, njegovi su temelji postavljeni u druge dvije cjeline: kanonu (gnoseologija) i
fizici7. Kanon, koji istražuje norme istinitosti argumentirano postavlja da su podražaji jedino što
možemo sagledati realno, pa su posljedično naša osjetila jedino pravo mjerilo istinitosti8. Ova
teza skup s ostatkom kanona služili su kao uvod u fiziku gdje se potom istražuje priroda, a
saznanja fizike su na isti način postala uvertira u etiku. Epikur zato nije logički ni morao razvijati
etiku, već je ona sama intuitivno niknula iz fizike9. Prosto rečeno valja živjeti u skladu s
prirodom, u skladu s istinom koja nam osjetila postavljaju10. Zadovoljstvo je dobro, dok je bol
loša11. Stvar naravno nije toliko jednostavna jer katkad se neki užitak mora izbjeći da bi poslije
izbjegli bol, a katkad je bol dobra da bi mogli doći do boljeg užitka12. Ipak najjednostavniji smo
mogući odgovor uspjeli za sad iskopati, užitak je za Epikura jedino pravo dobro.

____________________
7
Laertius, Diogenes, nav. dj., str. 559.-561.
8
Đurić, Miloš, nav. dj., str. 12.-13.
9
Đurić, Miloš, nav. dj., str. 22.
10
Epikur, KD 25
11
Laertius, Diogenes, nav. dj., str. 565.
12
Epikur, 2005., Poslanica Menekeju, Epikur – Osnovne misli, Poslanica Herodotu i Poslanica
Menekeju, str. 66.

Da bismo malo dublje razvili ovo moramo se na trenutak osvrnuti na sam uzrok boli i užitka u
Epikura. Prema Epikuru postoje prirodne i ništavne žudnje. Prirodne žudnje mogu biti nužne
poput one za hranom i pićem ili samo prirodne poput one za općenjem13. Ove su žudnje
nezaobilazne u ljudskom iskustvu te kao takve zahtijevaju utaženje, one pružaju užitak koji je u

4
 potpunosti u skladu s prirodom14. Ništavne žudnje poput one za moći i slavom su niti nužne niti
prirodne te ih se treba kloniti15 jer na kraju dana vode samo ka patnji, koja je kao što znamo u
Epikura poistovjećena sa zlom16. Drugim riječima fundament cijele epikurejske filozofije užitka
jest da jest da je glavni cilj filozofiranja boljitak osobnog života, da ovaj cilj proizlazi iz
usklađivanja s prirodom te da nam je priroda urodila užitke zbog žudnji koje trebamo slušati s
velikim oprezom.

____________________

13
Epikur, nav. dj., str. 65.
14
Purinton, 1993., Epicurus on the Telos, str. 310.
15
Epikur, KD 29
16
Rosenbaum, Stephen, nav. dj., str. 25.

5
 Dualnost užitka

Iz navedenog možemo vidjeti da su kritike poput one da su epikurejci bili raskošni hedonisti ipak
nešto nategnutije sorte, no pobijanje onih koje govore da su epikurejci bili asketi je ponešto
kompliciraniji zadatak. Naime Epikur je imao niz naočigled apsurdnih teza koje se tiču
zadovoljstva. Jedna od njih govori da neograničeno vrijeme može sadržati istu količinu užitka
kao i kratko17. Druga pak tvrdi da je najveći užitak običan manjak boli18. Treća opet kontradiktira
prijašnju izlažući da se dobro ne može zamisliti bez užitaka poput hrane i pića što se opet
približava osjetilnom hedonizmu19. Sve ovo proizlazi iz činjenice da se epikurejsko poimanje
potpunog života jako razlikuje od klasičnog20. Nama je trenutno teško, pa gotovo i nemoguće
rekonstruirati u potpunosti kakvo je bilo ovo poimanje jer imamo kronični nedostatak spisa21.
Ovo nam doduše ne brani da barem pokušamo te bih tako počeo od ove druge teze koja je
započela možda i najveće rasprave. Kako je moguće da telos tj. vrhunsko dobro u Epikura može
biti manjak patnje? Kako je moguće da je ovo neutralno stanje vrhunski užitak?

Jednostavan je odgovor da Epikur to stanje nije gledao na klasičan način. Dok su Kirenjani
gledali na užitak kao glatko gibanje mora, a bol kao oluju, dok je sredina bila bez ijednog od ta
dva mirno more, Epikur je sredinu negirao22. Epikur je smatrao da tijelo može primiti beskonačnu
količinu užitaka23, a pri primaju svakog bi se samo vratilo na sredinu, tražeći ponovno užitak ad
infinitum24. Kako bi izbjegao očite probleme ovakve ideologije Epikur je stvorio stajalište koje
smatra da je samo utaženje patnje najveći užitak. To je barem bio obrambeni razlog takvoj ideji,
onaj konstruktivni je daleko zamršeniji. Naravno da se izuzev manjka bola može i zamisliti užitak

____________________
17
Epikur, KD 19
18
Epikur, KD 3
19
Purinton, Jeffrey, nav. dj., str. 281.
20
Rosenbaum, Stephen, nav. dj., str. 35.
21
Rosenbaum, Stephen, nav. dj., str. 22.
22
Purinton, Jeffrey, nav. dj., str. 282.-283.
23
Epikur, KD 20
24
Nikolsky, 2001., Epicurus on Pleasure, str. 451.

6
 kao takav te su iz tog razloga epikurejci razvili dvije vrste užitka, jednu statičnu (χαταστημα) i
drugu u gibanju (κίνησις)25. Katastematična vrsta užitka, tj. ona koja se odnosi na manjak zla, je
najviša samo ako čovjek misli jer sadrži isključivo potencijal užitka26. Kako je Jeffrey S. Purinton
oštro primijetio sama činjenica da nema bola je razlog da se radujemo27. Mi se ne moramo
radovati, no upravo taj potencijal radovanja, ako odlučimo usmjeriti fokus na njega, jest užitak
prema Epikuru. Telos u Epikura tako nije aktivan, već pasivan28. Po tome kad znamo da
manjkamo fizičku i duhovnu patnju imamo maksimalni užitak, a svi užitci na tome su samo, kako
ih Epikur zove, varijacije. Nije da Epikur govori da se čovjek osjeća dobro s katastematičnim
užitkom, već govori da je postizanje tog užitka predispozicija za konstantno dobar život jer nam
takvo saznanje može konzistentno i kontinuirano donositi radost29.

Katastematični užitak ipak simbolizira nešto više od pukog racionalnog saznanja. Epikurejci su
imali rigorozne vježbe i praksu koja ih je dovodila do njegovog ostvarenja30. Ovdje u priču ulazi
duhovni aspekt uživanja. Naime perfektan je mudrac za Epikura onaj koji umom može nadglasati
fizičke nedostatke te silom sjećanja postići trenutni kinetički užitak31. Za Epikura kinetički užitak
(do kojeg ćemo doći) ostavlja fini trag u duši koji se poslije može iznova i iznova proživljavati32.
Ova moć sjećanja u kombinaciji sa katastematičnim stanjem tijela i uma po Epikuru je garantirala
lagodan i dobar život. On je sam možda i najveći dokaz za djelotvornost svoje teorije jer je u
najvećim bolovima pisao o tome kako je u potpunosti u redu jer se prisjeća lijepih konverzacija s
prijateljima33. Moglo bi se prema tome, s velikim oprezom, reći da je za epikurejca postizanje

____________________
25
Đurić, Miloš, nav. dj., str. 22.
26
Purinton, Jeffrey, nav. dj., str. 301.
27
Purinton, Jeffrey, nav. dj., str. 283.-284.
28
Purinton, Jeffrey, nav. dj., str. 289.
29
Purinton, Jeffrey, nav. dj., str. 302.
30
Đurić, Miloš, nav. dj., str. 7.-8.
31
Đurić, Miloš, nav. dj., str. 34.
32
Purinton, Jeffrey, nav. dj., str. 293.-296.
33
Nikolsky, Boris, nav. dj., str. 444.

7
 takvog telosa vrsta prosvjetljenja. To potpuno katastematično stanje postaje svojevrsni meta-
užitak, potpunost percepcije i ostvarivanje najmanjih potencijala za radost u životu34. Ovakvo
nam poimanje užitka opravdava i tezu da je život jednako dobar kratak koliko i dug. Ili je osoba u
tome stanju ili nije, čovjek ne može biti više zdrav u više vremena ako je već u ciku snage35. Tu
postaje vrlo jasno da je Epikur percipirao užitak kao jedan puno finiji sklop od običnog
usklađivanja s prirodom.

Ostaje nam dakle samo razumjeti Epikurov aktivni užitak te istovremeno razriješiti kako je
kompatibilan katastematični užitak kao telos s time da se ne može zamisliti dobar život bez
tjelesnih naslada. Purinton je također u svome radu postavio misaoni eksperiment u kojem
epikurejac odluči uzeti zagarantirano katastemično zadovoljstvo tokom cijelog života po cijenu
mogućnosti zadovoljavanja kinetičkih36. Po njemu bi se taj epikurejac ubrzo i ubio jer bi to
uistinu bio mrtvački život asketa kako su i Kirenjani to prozivali. Za epikurejca je živjeti ipak
osjećati, a kao što smo rekli katastematičan užitak je kalup koji producira radost, a ne osjećaj
dobroga37. Komplet „katastematičnog prosvjetljenja“ paradoksalno ne može proizači bez
pretpostavke da će kinetičkih varijacija, tog milog gibanja atoma38, na uživanje i dalje biti. Uz to
sam već i napomenuo da je za epikurejca dobar život onaj koji teži za pravim, prirodnim
žudnjama pa čak i ako u vrlo umjerenoj maniri. Oduzimanjem kinetičkih užitaka ne bi se samo
oduzela mogućnost uživanja u dobrom vinu, već i mogućnost uživanja u pijenju vode kad smo
žedni te čak i mogućnost stvaranja koliko i proživljavanja kinetičkih zadovoljstava putem
sjećanja. Kinetički i katastematični užitak su tako u konstantnoj komunikaciji i jedno ne može
bez drugoga39. Oni su u finom plesu koji po Epikuru može biti jedini istinski užitak!

____________________
34
Hetherington, 2013. Where Is the Harm in Dying Prematurely? An Epicurean Answer, str. 82.-83.
35
Rosenbaum, Stephen, nav. dj., str. 26.-27.
36
Purinton, Jeffrey, nav. dj., str. 312.
37
Purinton, Jeffrey, nav. dj., str. 313.
38
Purinton, Jeffrey, nav. dj., str. 314.
39
Nikolsky, Boris, nav. dj., str. 449

8
 Zaključak

Epikur je izvršio respektabilan utjecaj na antički duh te su rasprave o njemu brojne, dok je već
spomenuto izvornih tekstova malo. Smatram i dalje da bi ovo uistinu moglo biti izvorno
epikurejsko poimanje zadovoljstva. Sumirano osjetila su jedino što možemo uzeti kao realno i
pokazatelj istine. Iz toga je dobar osjećaj dobro po sebi te se treba živjeti u skladu s dobrim tj.
prirodnim žudnjama. Utaženje je prirodnih žudnji zato užitak koji je u neprekidnoj igri s aktivnim
tjelesnim i duhovnim zadovoljstvima. Užitak na kraju možemo gledati na četiri načina. Negativan
kao katastematičan, pravilno fokusiran s manjkom patnje na duhovnoj i tjelesnoj razini te
pozitivan kao kinetička varijacija putem tjelesnih užitaka ili lijepih sjećanja. Kad se sve zbroji i
oduzme Epikurovo je poimanje užitka bio pomalo kompleksan proces koji je apelirao na to da
ljudi zakorače u njegov tok. Nije tako nimalo začuđujuća halabuka koja je nastala oko ovih teza
kada je Epikur zapravo implicirao da ljudi ne uživaju te da će bez ulaska u ovaj tok uvijek
postojati metafizička patnja bez istinske spoznaje zadovoljstva40. Sve je ovo, u njegovu obranu,
bilo izrečeno na jako pristupačan način jer čini se da je Epikur uistinu želio da što veći broj ljudi
ostvari istinsku, nepokolebljivu sreću i blaženstvo u svom životu, za njega jedini mogući užitak.
Njegujući prije svega ljubav, prijateljstvo i zdravlje Epikur se možda nalazio na kraju antike, ali
se s ovakvim poimanjem života do zadnjeg atoma snage borio za to da se i u takvom vijeku ljudi
barem malo raduju.

____________________
40
Hetherington, Stephen, nav. dj., str. 92.

9
Popis literature

Laertius, Diogenes, Lives of Eminent Philosophers With an English Translation by R.D. Hicks,
Harvard university press, London, 1929.

Đurić, Miloš, Epikurov život, njegovo učenje i njegova škola, Epikur – Osnovne misli, Poslanica
Herodotu i Poslanica Menekeju, Dereta, Beograd, 2005.

Epikur, Osnovne Misli, Epikur – Osnovne misli, Poslanica Herodotu i Poslanica Menekeju,
Dereta, Beograd, 2005.

Epikur, Poslanica Menekeju, Epikur – Osnovne misli, Poslanica Herodotu i Poslanica Menekeju,
Dereta, Beograd, 2005.

Rosenbaum, Stephen, Epicurus on Pleasure and the Complete Life, The Monist, Vol. 73, br. 1,
1990.

Hetherington, Stephen, Where Is the Harm in Dying Prematurely? An Epicurean Answer, The
Journal of Ethics, Vol. 17., br. 1/2, posebno izdanje: The Benefits and Harms of Existence and
Non-Existence, 2013.

Nikolsky, Boris, Epicurus on Pleasure, Phronesis, Vol. 46, br. 4, 2001.

Purinton, Jeffrey, Epicurus on the Telos, Phronesis, Vol. 38, br. 3, 1993.

10