OSVRT NA KNJIGU „ZABAVNO UČENJE ZA BEBE I

MALIŠANE“

Dijete od rođenja istražuje svijet i otkriva svoje mogućnosti. Igra je primarni način
učenja o sebi, drugima i okolini. Instinktivna je i bitan je dio odrastanja i formiranja
osobnosti.
Predškolsko dijete većinu vremena provodi u igri, a razvoj, učenje i rad bit će
uspješniji ukoliko se odvijaju kroz igru ili sadrže elemente igre. Kroz igru dijete uči, razvija
se, otkriva sebe i svijet putem pokušaja i pogrešaka, eksperimentiranjem s različitim
materijalima, zvukovima, sredstvima, istraživačkim i drugim načinima. Njome dijete razvija
osjećaj sigurnosti, samostalnosti, samokontrole, kompetencije, razvija vještine na svim
područjima (motoričke, emocionalne, kognitivne, socijalne i govorne vještine) te jača
samopouzdanje. Nije dovoljno da dijete samo promatra i sluša, već i da samo otkriva i
istražuje- dodirne, rastavi, sastavi, pomiriši i isproba jer time zadovoljava svoju znatiželju, ali
i doživljajima potiče razmišljanje i zaključivanje.
Igračke u knjizi „Zabavno učenje za bebe i mališane“ koju je napisala dr. Sc. Sally
Goldberg, usmjerene su na šest specifičnih područja – svijest o sebi, boje, slova, brojevi,
oblici i čitanje. To su osnovni edukativni koncepti koji pomažu djeci u osmišljavanju
kompliciranog svijeta u kojem žive. Knjiga je namijenjena roditeljima, ali i odgajateljima te
sadrži inovativne ideje i jednostavne upute za organiziranje brojnih edukativnih i zabavnih
zaigranih aktivnosti s razvojnim igračkama.

Učenje s igračkama i izrada vlastitih edukativnih igračaka

U početku, vid, sluh, okus i miris su vrlo važni. Osjetilo dodira postaje važno čim beba
počinje hvatati i zatim posezati za predmetima. Zbog toga je potrebno kod izrade igračaka,
povezati ih s tim osjetilima.
S. Goldberg ističe kako jednostavni kućanski predmeti bebama predstavljaju prekrasne
igračke koje nije potrebno modificirati (plastične mjerne čaše, vrpca od platna, mali plastični
spremnici, papir). Autorica se također fokusira na pet područja učenja koje je vrlo važno uzeti
u obzir kod razvoja djeteta. To su:

- kognitivni razvoj – temelji se na tome što dijete samo doživljava

4
 - motorički razvoj – odnosi se na razvoj koordiniranih tjelesnih pokreta
- društveni razvoj – ističe važnost društvenih odnosa
- jezik – ističe vještine govora, čitanja, pisanja i slušanja
- samopouzdanje – uči dijete osječaju vlastite vrijednosti

Godine 1975., Burton White, profesor sa Sveučilišta Harvard, izjavio je nakon

višegodišnjeg istraživanja da ako je dijete do svoje treće godine dobro razvijeno u svim
područjima – kognitivnom, motoričkom, društvenom, jezičnom i području samopouzdanja –
ima veću mogućnost od svojih vršnjaka da sa šest godina bude uspješno u školi. Doba od
rođenja do pete godine naziva se razvojnim godinama. Sva djeca prolaze kroz iste razvojne
faze po manje-više istom redoslijedu. Jedina razlika je da nepovoljno okruženje može usporiti
djetetov razvoj, a obogaćeno ga može ubrzati. Kako bi dijete podržali u želji za učenjem,
potrebno mu je pružiti pozitivno okruženje ispunjeno vrijednim iskustvima. Kao primjer,
navela bih sestričninu kčerku koja je već sa 4 godine znala pisati i čitati kao da je već prošla
prvi razred osnovne škole. Kod igranja, majka ju je uvijek poticala da piše slova, brojke i da
čita. Veliku ulogu igrale su pohvale nakon svakog napisanog slova i svake pročitane riječi.
Pohvale i male nagrade poput zagrljaja, jako su bitne kod motiviranja djeteta.

Anne Pulkkinen u svojoj knjizi „Razvoj djece kroz igru“, daje odgovore na česta pitanja o
djetetovu razvoju i upute kako potaknuti razvoj djeteta kroz igru. Autorica navodi igračke za
bebe i pomagala koja mogu olakšati svakodnevicu s djetetom, te se dotiče tzv. Praškog
programa (PEKiP - Prager-Eltern-Kind-Programm) koji je u Europi poznat već više od
trideset godina i provodi se u mnogobrojnim organiziranim skupinama za roditelje i djecu.
Pulkkinen također istiće kako je potrebno ravnati se prema razvojnom stupnju u kojem se
dijete trenutačno nalazi, ne samo prema njegovoj stvarnoj dobi. Važno je pozorno promatrati
dijete, kako se osjeća u određenom trenutku te na taj način odabrati odgovarajuću igračku ili
igru. (Pulkkinen, A. (2008). Razvoj djece kroz igru. Zagreb: Mozaik knjiga.)

S. Golberg ističe da su uspješne igračke za bebe i mališane, one igračke koje se sviđaju i
roditeljima i djetetu. Ako se sviđaju roditeljima, automatski će ih prezentirati djetetu na
zanimljiv način i zainteresirati dijete za te igračke. Svako dijete je različito pa će tako i svako
dijete različite stvari veseliti. Na roditeljima je da otkriju što je to što dijete veseli i kako
izraditi savršenu igračku za svoje dijete. Kod biranja materijala potrebno je paziti da su oni
sigurni za djecu. Npr, folija i neki omotni papir može sadržavati olovo pa je kod takvog
slučaja potrebno igračku prekriti prozirnim papirom jer će večina beba staviti u usta sve što
može.

Nema konkretne dobi u kojoj treba početi koristiti aktivnosti i također nema konkretne
dobi u kojoj igračka postaje zastarjela za dijete od rođenje do treće godine. Urođena želja za
učenjem, odnosno znatiželja, motivira dijete da se igra i iskušava svijet oko sebe te da sazna
sve što može o njemu. Neplanirano vrijeme – prirodan uvjet za rano učenje – nužno je za
dijete. Obitelj također igra veliku ulogu u djetetovu razvoju. Stručnjaci preporučuju da obitelj
provodi što je moguće više vremena zajedno. Jedan način da se to ostvari je paziti da barem
jednom dnevno svi zajedno objeduju. Izrada igračke za bebu ne znači nastojati da izgleda
poput kupljene igračke. Zapravo, što više predmet sliči stvarnom predmetu, a ne tvorničkoj
igrački, veća je mogućnost da će se malo dijete njime igrati. Svi smo barem jednom vidjeli
dijete koje se radije igra s očevim pravim ključevima umjesto sa svojim plastičnim
ključevima. U knjizi su opisane:

 igračke o svijesti o sebi – bebi trebaju pune tri godine da postigne razvijeni osječaj
svijesti o sebi; naš glavni doprinos je što više biti uz dijete i pružati odobravanje i
pozitivne povratne reakcije
 igračke o bojama – čim beba progleda, ona počinje prepoznavati boje, a igračke o
bojama dat će joj iskustvo u razlikovanju boja
 igračke o slovima – djeca uče slova gotovo na isti način na koji uče prepoznavati i
imenovati druge slike koje često vide; nije prerano da još u najranijoj dobi
predstavimo djetetu slova
 igračke o brojevima – jako mala djeca mogu učiti znamenke kao simbole jednako
lako kao što mogu učiti slova kao simbole, oba koncepta su predstavljena i
potkrijepljena aktivnostima koje naglašavaju ponavljanje i osječaj poznatosti
 igračke o oblicima – knjige oblika, kutije, razvrstavalice, zbirke, sjedala i nizovi
oblika poučavaju oblike dok u isto vrijeme izravno obogaćuju dijete i u drugim
područjima razvoja (motoričkom i jezičnom)
 igračke o čitanju – poznajući značenja riječi, dijete može zapravo učiti čitati
istovremeno kada uči i govoriti

4
Od svih navedenih igračaka, najviše su me se dojmili “slova-jastuci“ iz kategorije igračaka o
slovima. Vrlo su zanimljivi i mislim da je to najzabavniji način da pomognemo djetetu da
nauči slova te da upozna način pisanja svoga imena.

Autorica savjetuje roditelje da organiziraju radionice za izradu igračaka. Ljudi su

generacijama znali da su “dvije glave pametnije od jedne“ i koristili su „“brainstorming“ kako
bi se sjetili ideja, riješili probleme i stvarali. U današnje vrijeme korisno je dijeliti ideje i
informacije, a na ovakvim grupama može se pojaviti mnogo praktičnih savjeta i zamisli o
razvoju djeteta. Život je danas kompliciran. Pored podizanja djece, roditelji su zaposleni
raznoraznim poslovima i izvršavanjem raznih obaveza. Grupe za izradu igračaka su iznimno
korisne za prenošenje važnih informacija koje mladi roditelji često trebaju.

Zaključak

Briga o djeci je instinktivna. Nitko nas ne mora učiti da o djeci treba brinuti, ali nas treba učiti
kako brinuti o njima. Isto tako svaki roditelj zna koji je način i igračka najbolji za učenje
djeteta. Važno je primjenjivati pet elemenata koja djeca trebaju u razvoju: brižna ljubav,
usmjeravanje, podrška, zaštita i edukativna stimulacija. Svaki od elemenata je zasebno važan,
a obavezni su zajedno. Neka djeca lišena tih pet elemenata u prve tri godine su često ona koja
se kasnije okrenu kriminalu i nasiljnu. Knjiga „Zabavno učenje za bebe i mališane“ vrlo je
koristan priručnik za roditelje i odgajatelje. Preporučila bih ju svim roditeljima i onima koji to
tek planiraju postati te svim znatiželjnim odgajateljima jer je knjiga puna korisnih savjeta i
priča. Dio o igračkama mi je osobno bio najzanimljiviji zbog mnoštva ideja za izradu
zabavnih igračaka. Kod razmišljanja o igračkama i poučavanju djeteta, potrebno je imati na
umu da se vaše kućno okruženje ispuni onim stvarima koje želimo da dijete nauči, da se
služimo kućanskim materijalima koje bismo inače bacili i ono najvažnije, da provodimo što
više vremena s djetetom te da mu pružite ljubav i sve što mu je potrebno za sretno djetinjstvo.

Literatura:
Goldberg, S. R. (2004). Zabavno učenje za bebe i mališane. Lekenik: Ostvarenje.

Pulkkinen, A. (2008). Razvoj djece kroz igru. Zagreb: Mozaik knjiga.