ZNAČAJ IGRE U RADU SA DJECOM

SA POSEBNIM POTREBAMA
• Gotovo svaka aktivnost u ranim razvojnim
stadijima djeteta sadrži elemente igre, ali isto
je tako važno znati da je dječja igra najvažniji
način djetetovog intelektualnog, socijalnog,
emocionalnog i fizičkog razvoja. Mlađa djeca
su rođeni istraživači. Uče metodom pokušaja i
pogreške kroz igru i eksperimentiranje. Isto
tako je i kod djece s posebnim potrebama,
samo što je njihova sposobnost istraživanja
ograničena zbog mentalnih ili fizičkih teškoća
(Rappaport-Morris, Schulz, 1989).
• Igra za svako dijete ima nekoliko važnih i
univerzalnih karakteristika. Čak i ako dijete
treba posebnu pomoć i vođenje kako bi imalo
što više koristi od ranih iskustava, igra će
proizaći iz djetetovog interesa i razvojnih
potreba. Igra predstavlja radost i ugodu. Cilj
igre je zabava, uživanje u drugima i zajedno sa
drugima, eksperimentiranje i griješenje i
vježbanje vještina na što prirodniji način.
• U najranijim stadijima razvoja, dijete kroz igru i
eksperimentiranje otkriva svoje tijelo
upoznajući lice, ruke, stopala i druge dijelove
tijela, testira i razvija kontrolu mišića, glasnice i
osjete. Kroz interakciju sa članovima obitelji i
drugim ljudima upoznaje socijalni svijet u kojem
žive i razvija osjećaj da je voljeno i da je vrijedni
član tog svijeta. Kroz manipulaciju predmetima,
osjet okusa, mirisa i gledanje igračaka i drugih
predmeta djeca upoznaju kako funkcionira
fizički svijet (Rappaport-Morris, Schulz, 1989).
• Igra je vrlo važan dio djetetovog života. Dijete kroz
igru spoznaje sebe, svijet oko sebe i stječe životna
iskustva igrajući se, te na taj način razvija znanja
koja su potrebna u svakodnevnim životnim
situacijama. Kroz igru, isto tako, djeca uvježbavaju
uloge koje će preuzeti kasnije u životu (Longo,
1998).
• Bez obzira na sposobnosti, odnosno teškoće, svako
se dijete može igrati. Igra ima mnogo funkcija;
opušta dijete, unapređuje intelektualni razvoj,
potiče istraživanje, povećava interakciju i
komunikaciju među djecom (Santrock, 1994).
• Prema autorici Longo (1998) igra se može
podijeliti na sljedeći način:
• Igra djeteta od 0 — 2 godine
• Period do druge godine života obilježava
senzomotorna igra. U tom su periodu djeca
zainteresirana za objekte koji im «daju
odgovor», tj. proizvode različite zvukove ili
odskakuju... Takvi odgovori kod djeteta
izazivaju oduševljenje koje izražavaju
smijehom.
• Igra djeteta od 2- 4 godine
• Djeca uviđaju da neka stvar može stajati
umjesto neke druge. Razvijanjem tog znanja
djeca u tom periodu mogu imitirati ili
zamišljati događaje na način na koji se oni
inače ne javljaju. To je imaginativna igra.
• Igra djeteta od 4 - 6 godina
• Djeca u vrtiću i u nižim razredima osnovne
škole koristite imaginativnu igru. Počinju
pokazivati interes za grupne igre koje su
strukturi ranije i više se baziraju na stvarnosti
nego na fantaziji. Grupne igre uključuju i
poštivanje nekih pravila, a pravila omogućuju
sjedne strane razvoj neovisnosti, a s druge
strane suradnju sa drugima.
 Igra i dijete s posebnim potrebama

• Postoje određene specifičnosti kada govorimo o igri

djeteta s posebnim potrebama, a te spečifičnosti su:

• 1.Igra predstavlja uzbuđenje, rizik i izazov. Djecu s

posebnim potrebama se često zaštićuje od rizičnih
situacija.
• 2. Igra podrazumijeva druženje sa prijateljima.
Osnovna iskustva vezana uz igru dijete s posebnim
potrebama najčešće stječe u obitelji ili u
segregiranim uvjetima.
• 3. Igra ne uključuje uvijek odrasle. Djeca s
posebnim potrebama često trebaju pomoć odrasle
osobe.
• 4. Igra nije usredotočena samo na komercijalne
igračke. Često se dešava da je kod djece s
posebnim potrebama stavljen preveliki naglasak na
opremu namijenjenu djeci s teškoćama.
• 5. Sposobnosti i interesi djeteta se razvijaju i ono
prelazi na složenije aktivnosti. Djeca s posebnim
potrebama trebaju osnovnu igru i senzorička
iskustva, no važna je spoznaja da dijete raste, da
više nije beba.
• 6. Igra je uglavnom slobodno odabrana,
spontana aktivnost koja čini osnovu
djetetovog fizičkog, mentalnog,
emocionalnog, socijalnog i duhovnog razvoja.
Neka djeca s posebnim potrebama ne znaju
kako se igrati, pa ih je potrebno učiti igrati se.
Motorika
▪ pokretljivost - dijete može imati problema sa
kretanjem
▪ fina motorika - dijete može imati problema sa
hvatanjem, puštanjem, okretanjem ili
manipulacijom predmeta
▪ gruba motorika - dijete može imati problema sa
izvođenjem krupnijih pokreta kao što su bacanje,
hvatanje, udaranje, trčanje ili skakanje
Kognicija
• problemi pamćenja (kratkotrajnog i dugotrajnog)
problemi vizualne i auditivne obrade informacija
Senzorika
• problemi vida (kod slabovidne i slijepe djece)
• problemi sa sluhom (kod djece s oštećenjem
sluha i gluhe djece)
• prevelika osjetljivost na podražaje (prevelika
osjetljivost djeteta na dodir,zvuk, svjetlo, okus,
itd.)
Socijalno područje
▪ poremećaji u ponašanju
▪ nezainteresiranost za interakciju s drugima
▪ autostimulativna ponašanja (nepoželjna
ponašanja koja kod djeteta izazivaju osjećaj
ugode)
Pažljivi odabir igračaka koje odgovaraju dobi i
razvoju djeteta će omogućiti djetetu s posebnim
potrebama da sudjeluje u značajnim aktivnostima,
bez obzira na spomenute barijere.
 Motivacija

Obično djeca s posebnim potrebama nemaju

baš veliku potrebu da istražuju i
eksperimentiraju s igračkama; nedostaje im
motivacije zbog nedostatka iskustva i prilika i
to je jedan od razloga zbog kojih se djeca s
posebnim potrebama ne znaju kako igrati.
Potrebno ih je motivirati da uče, tako da je
važno otkriti što dijete zanima i što bi ga
moglo potaknuti na rad.
• Većinu vještina dijete može naučiti kroz
različite situacije, a ključ uspjeha je u odabiru
pravog načina za predstavljanje nove vještine.
Stavljanje predmeta u kutiju je vrlo važna
vještina, ali to može biti vrlo dosadno. Tu se
aktivnost može učiniti zanimljivijom ako se
djetetu da da u kutiju stavlja neke predmete
koji su mu zanimljivi, recimo predmete koji
ispuštaju različite zvukove. Ako će to djetetu
biti zabavno, veće su šanse da će se nastaviti
igrati.
 Kada dijete napravi nešto prvi put i to napravi jako
dobro, važno ga je puno hvaliti, a verbalnu pohvalu
je dobro upotpuniti osmijesima, smijehom i
pljeskanjem.
Ako pohvala i ohrabrivanje nisu dovoljna motivacija
za dijete, mogu se koristiti i nagrade. Najčešće se
kao nagrade koriste hrana, piće, a isto tako se kao
nagrada mogu koristiti različite aktivnosti i igre,
ovisno o djetetovim interesima (kod neke djece
nagrada može biti čitanje knjige ili mogućnost
igranja sa omiljenom igračkom, kod neke djece to
mogu biti žetoni, novčići...).
Odabir i prilagođavanje igračaka djeci s motoričkim oštećenjima

Motorička oštećenja ograničavaju djetetovu mogućnost kretanja,

stajanja, sjedenja i hvatanja. Kod igračaka koje su namijenjene djetetu
s motoričkim oštećenjima važno je:
▪ povećati drške na igračkama omotavajući ih gumom kako bi se djetetu
olakšalo rukovanje igračkom
▪ da je igračka lagana i ne zahtijeva puno snage
▪ osigurati različitost tekstura za istraživanje i stimulaciju
▪ osigurati remenčiće za pričvršćivanje (remenčići na igračkama se
pričvršćuju na ruku ili na površinu za igru)
▪ da se visina igračke može prilagoditi djetetovim potrebama
▪ kod djeteta koje ne može kontrolirati pokrete ruku koristiti igračke koje
se ne mogu razbiti ili se igračke pričvrste na neku nepomičnu površinu
▪ položiti igračku nedaleko od djeteta tako da je
ono može lako dohvatiti i staviti igračku na
ravnu površinu (ako je površina kosa, igračka
se može odmaknuti predaleko od djeteta)
▪ ako dijete uz niz manjih adaptacija još uvijek ne
može uhvatiti igračku, može se na površinu
igračke staviti čičak, a djetetu se oko ručnog
zgloba stavi narukvica od čička kako bi dijete
moglo dizati i slobodno premještati dijelove
bez da ih mora hvatati.
 Odabir igračaka za djecu oštećena vida

• Djeca oštećena vida uživaju u igračkama koje proizvode različite

zvukove, u igračkama koje vibriraju ili su taktilno označene. Za djecu
koja mogu percipirati svjetlo, dobar izbor će biti igračke koje
proizvode svjetlo ili su napravljene od svjetlucavih materijala. Kod
odabira igračaka za djecu oštećena vida potrebno je voditi računa o:
• lakoći aktiviranja igračke
• zvukovima i predmetima - moraju biti realistični i djetetu poznati
• dijelovima koji moraju biti veliki ili povećani
• različitosti tekstura i oblika za taktilno istraživanje
• različitosti mirisa
• tome da boje budu blještave i da se koriste kontrastne boje
 Odabir igračaka za djecu oštećena sluha

Najbolji izbor za djecu oštećena sluha jesu igračke sa

sljedećim karakteristikama:
• prilagodljivi stupanj glasnoće zvuka
• svjetla za povećanje vizualne stimulacije i održavanje
pažnje
• predmeti napadnih, kontrastnih boja koji stimuliraju
vizualni interes i istraživanje
• izmjenjivanje zvuka i vibracije teksture koje potiču
istraživanje rukama mirisni predmeti koji povećavaju
senzoričku svijest
Odabir igračaka za djecu s teškoćama u učenju

• Djeca s teškoćama u učenju obično imaju problema sa slušanjem, pričanjem,

čitanjem i rješavanjem matematičkih problema. Razlikuju se po stilu učenja;
vizualnom, auditivnom ili kinestetičkom stilu (učenje kroz pokret). Trebalo bi
odabrati igračke koje odgovaraju stilu učenja djeteta i uzeti u obzir sljedeće:
• jednostavni dizajn (puzzle sa jednobojnom pozadinom, jednostavne slike u
knjigama)
• Kratkotrajanje igre (igre s varijacijama, brze igre)
• konkretna igra pretvaranja (lutke pravih ljudi ili životinja)
• jasan uzrok i posljedica (igračke s polugom koju treba pritisnuti ili okrenuti
kako bi se odmah dobio odgovor)
• jednostavne upute (sparivanje identičnih slika)
• izmjena stupnjeva igre (elektroničke igračke sa nekoliko stupnjeva igre)
• ponavljanje (košarkaški obruč, elektroničke glazbene igračke)
Odabir igračaka za djecu usporenog razvoja govora

Za djecu usporenog govornog razvoja važno je

da djeca i roditelji zajedno uživaju u igrama i
aktivnostima. Važno je imati na umu da djeca
najbolje uče kada sama barataju predmetima i
kad su aktivno uključena u aktivnost, a ne kad
samo promatraju kako odrasla osoba radi to
isto.
• U odabiru igračaka za djecu usporenog govornog
razvoja važno je sljedeće:
• socijalna interakcija ili grupna igra (društvene
igre, kocke, igra telefonima)
• igra pretvaranja koja je slična svakodnevnom
životu (minijaturni kuhinjski aparati, kuhanje, igra
telefonima)
• konkretni ili poznati koncepti i ideje (igra
lutkama)
• kreativnost (likovno izražavanje)
• igre sparivanja
Odabir igračaka za hiperaktivnu djecu (djecu sa ADHD-om)

• Za djecu s ADHD-om je važno da se uklone svi suvišni podražaji koji

bi mogli djetetu odvraćati pažnju; igračke ili aktivnosti se djetetu
predstavljaju jedna po jedna. Kod djece s ADHD-om
treba birati:
• igračke blještavih i kontrastnih boja koje stimuliraju vizualni interes i
istraživanje
• igračke koje imaju mogućnost kontrole ili prilagođavanja glasnoće
zvuka (radio)
• otvorene aktivnosti koje nemaju pravi ili pogrešni način izvedbe
(bojenje spužvom)
• igračke koje zahtijevaju partnera (društvene igre, košarkaške igračke)
• fizičke aktivnosti (rolanje, igračke za košarku)
 Odabir igračaka za djecu s autizmom

Autizam je poremećaj koji se uglavnom očituje u

problemima u emocionalnom, govornom i
socijalnom području. Potrebno je voditi računa o
djetetovoj mogućoj preosjetljivosti na dodir i zvuk.
Valja birati igračke koje najbolje odgovaraju
djetetovim potrebama:
• pjevanje i ritmičke aktivnosti za poticanje socijalnih
vještina (govorne tipkovnice, govorni magneti)
• realistična igra pretvaranja (lutke životinja, lutke
životinja koje rade na baterije)
• učenje uzroka i posljedice ili vizualno praćenje
aktivnosti (lopte u pokretu, kotrljajuće
špekule)
• rješavanje problema (igre slaganja)
• igre u kojima se mora čekati na red ili
kooperativne aktivnosti (kuglanje)
HVALA NA PAŽNJI!!!

ELDINA IMŠIROVIĆ