Osnove Elektronike I Elektrotehnike - Predavanja

TEHNIČKO VELEUČILIŠTE U ZAGREBU
STRUČNI STUDIJ RAČUNARSTVA
OSNOVE ELEKTROTEHNIKE
I ELEKTRONIKE
Podsjetnik sa predavanja u ak. god. 2016./2017.
Zagreb, lipanj 2017.

Autor: Željko Stojanović
SADRŽAJ:
1. ISTOSMJERNA STRUJA …..…………………………………..………………………………………………………………………… 1

1.1 Osnovni pojmovi …………………………………………………………………………………………………………….. 1
1.1.1 Građa materije ………………………………………………………………………………………………… 1
1.1.2 Električna struja ………………………………………………………………………………………………. 1
1.1.3. Jednostavni strujni krug ………………………………………………………………………………….. 2
1.1.4. Učinci električne energije ……………………………………………………………………………….. 2
1.1.5. Označavanje struje i napona …………………………………………………………………………… 3
1.2 Električni otpor ……………………………………………………………………………………………………………….. 3
1.2.1 Fizičke odrednice otpora …………………………………………………………………………………. 3
1.2.2 Otpornik ………………………………………………………………………………………………………….. 4
1.3 Rad i snaga električne struje ……………………………………………………………………………………………. 4
1.4 Kirchhoffovi zakoni …………………………………………………………………………………………………………. 5
1.4.1 Iskazi Kirchhoffovih zakona ……………………………………………………………………………… 5
1.4.2 Spojevi otpornika …………………………………………………………………………………………….. 6
1.4.3 Načini rada naponskog izvora ………………………………………………………………………….. 7
1.4.4 Mjerenje napona, struje i otpora …………………………………………………………………….. 8
2. ELEKTROSTATIKA …...……………………………………………………………………………………………………………………. 9
2.1 Osnovni pojmovi …………………………………………………………………………………………………………….. 9
2.2 Coulombov zakon, električno polje i potencijal ……………………………………………………………….. 9
2.3 Električni kapacitet i kondenzator …………………………………………………………………………………. 11
2.4 Krugovi s kondenzatorima …………………………………………………………………………………………….. 12
2.4.1 Punjenje kondenzatora iz istosmjernog naponskog izvora ……………………………… 12
2.4.2 Pražnjenje kondenzatora ………………………………………………………………………………. 13
2.4.3 Kapacitivne mreže …………………………………………………………………………………………. 14
3. MAGNETIZAM .……………………………………………………………………………………………………………………………. 15
3.1 Magnetska sila i magnetsko polje ………………………………………………………………………………….. 15
3.2 Prikaz magnetskog polja ……………………………………………………………………………………………….. 16
3.3 Zavoj i zavojnica ……………………………………………………………………………………………………………. 16
3.4 Magnetska sila na vodič protjecan strujom ……………………………………………………………………. 17
3.4.1 Opis pojave ……………………………………………………………………………………………………. 17
3.4.2 Primjeri primjene magnetske sile u napravama ……………………………………………… 18
3.5 Magnetski tok i elektromagnetska indukcija ………………………………………………………………….. 19
3.5.1 Pojam magnetskog toka ………………………………………………………………………………… 19
3.5.2 Zakon elektromagnetske indukcije ………………………………………………………………… 19
3.5.3 Primjeri primjene elektromagnetske indukcije u napravama ………………………….. 20
3.6 Induktivitet …………………………………………………………………………………………………………………… 21
3.6.1 Fizičke odrednice induktiviteta ………………………………………………………………………. 21
3.6.2 Spojevi prigušnica ………………………………………………………………………………………….. 22
4. IZMJENIČNA STRUJA ……………………………………………………………………………………………………………........ 23
4.1 Osnovni pojmovi …………………………………………………………………………………………………………… 23
4.2 Parametri sinusne veličine …………………………………………………………………………………………….. 24
4.3 Prikaz sinusnih veličina fazorima …………………………………………………………………………………… 26
4.4 Pojedinačni priključak otpora, kapaciteta i induktiviteta na izvor sinusnog napona ……….. 27
4.4.1 Priključak otpora na izvor sinusnog napona ……………………………………………………. 27
4.4.2 Priključak kapaciteta na izvor sinusnog napona ……………………………………………… 28
4.4.3 Priključak induktiviteta na izvor sinusnog napona …………………………………………… 29
4.5 Analiza mreža u sinusnom ustaljenom stanju ………………………………………………………………… 30
4.5.1 Analiza serijskog RLC-spoja priključenog na sinusni napon ……………………………… 30
4.5.2 Analiza paralelnog RLC- spoja priključenog na sinusni napon ….…………………….. 33
4.6 Snaga u krugu sinusne struje …………………………………………………………………………………………. 34
4.6.1 Snaga otpornika …………………………………………………………………………………………….. 34
4.6.2 Snaga kondenzatora ………………………………………………………………………………………. 34
4.6.3 Snaga zavojnice ……………………………………………………………………………………………… 35
4.6.4 Snaga u mješovitom spoju otpornika, kondenzatora i zavojnice …………………….. 35
4.7 Filtri ………………………………………………………………………………………………………………………………. 36
4.8 Transformacija i prijenos električne energije …………………………………………………………………. 37
4.9 Javna naponska mreža ………………………………………………………………………………………………….. 38
5. ELEKTRONIKA ……………………………………………………………………………………………………………………………… 39
5.1 Osnovni pojmovi …………………………………………………………………………………………………………… 39
5.1.1 Grane elektrotehnike …………………………………………………………………………………….. 39
5.1.2 Definicija i podjela elektronike ………………………………………………………………………. 39
5.1.3 Temeljna načela / karakteristike ……………………………………………………………………. 39
5.2 Diode ……………………………………………………………………………………………………………………………. 39
5.2.1 Ispravljačka dioda ………………………………………………………………………………………….. 40
5.2.2 Zenerova dioda ……………………………………………………………………………………………… 43
5.2.3 Svjetleća dioda ………………………………………………………………………………………………. 45
5.2.4 Fotodioda ……………………………………………………………………………………………………… 46
5.2.5 Kapacitivna dioda ………………………………………………………………………………………….. 46
5.3 Tranzistori …………………………………………………………………………………………………………………….. 49
5.3.1 Bipolarni tranzistori ……………………………………………………………………………………….. 49
5.3.2 Unipolarni tranzistori …………………………………………………………………………………….. 56
5.4 Operacijsko pojačalo …………………………………………………………………………………………………….. 59
5.4.1 Konstitutivna relacija operacijskog pojačala …………………………………………………… 59
5.4.2 Komparatori ………………………………………………………………………………………………….. 60
5.4.3 Pojačala …………………………………………………………………………………………………………. 61
5.4.4 Izvođenje matematičkih operacija nad signalima …………………………………………… 63
5.5 Multivibratori ……………………………………………………………………………………………………………….. 65
5.5.1 Astabilni multivibrator …………………………………………………………………………………… 65
5.5.2 Monostabilni multivibrator ……………………………………………………………………………. 66
5.5.3 Bistabilni multivibrator ………………………………………………………………………………….. 66
6. RIJEŠENI ZADACI IZ ELEKTRONIKE ……………………………………………………………………………………………….. 68
7. PITANJA ZA USMENI DIO ISPITA ………………………………………………………………………………………………....76
8. DOPUŠTENE FORMULE ZA PISMENI ISPIT ………………………………………………………………………..………...78

Željko Stojanović-Osnove elektrotehnike i elektronike-Podsjetnik s predavanja-2016/17-Tehničko veleučilište u Zagrebu
Osnove elektrotehnike i elektronike - Podsjetnik s predavanja
1 Istosmjerna struja
1.1 Osnovni pojmovi
Elektrotehnika je tehnička znanost koja se bavi primjenom elektriciteta i magnetizma na stvaranje
proizvoda (komponenata, električkih sustava).
Elektronika je grana elektrotehnike temeljena na protjecanju struje kroz plinove, poluvodiče i
vakuum, a bavi se obradom informacija.
1.1.1 Građa materije

Zamišljamo da se materija sastoji od atoma, a atom od triju čestica – protona, neutrona i
elektrona. Proton i neutron su u sredini atoma i čine njegovu jezgru, a elektron se giba oko jezgre u
prostoru koji se naziva elektronski oblak.
Važno je svojstvo tih čestica njihov električni naboj. Oznaka za električni naboj je Q, a mjerna
jedinica kulon - C ili ampersekunda - As.
Za električni naboj eksperimentalno je utvrđeno:
– Dvije su vrste naboja, a nazivaju se pozitivni i negativni. Istovrsni se naboji odbijaju, a
raznovrsni privlače.
– Naboj ne može niti nastati niti nestati, ali se može preraspodijeliti. To znači da se u izoliranom
sustavu količina naboja ne mijenja. To je svojstvo opisano zakon o očuvanju naboja (ZON).
– Električni naboj je kvantiziran što znači da ne postoji manja količina naboja od kvanta naboja
vrijednost kojeg je Q0 = 1,6·10−19As. Svaka veća količina naboja višekratnik je kvanta naboja.
Elektron ima količinu naboja Q0 negativnog predznaka, a proton Q0 pozitivnog predznaka. Neutron
je električki neutralan.
Elektroni u atomu mogu dobiti energiju i izaći iz atoma. Ti se elektroni nazivaju slobodni
elektroni.
1.1.2 Električna struja

Usmjereno gibanje slobodnih nosioca električnog naboja naziva se električna struja. Slobodni
nosioci naboja mogu biti slobodni elektroni, ioni ili šupljine.
S obzirom na svojstvo propuštanja slobodnih nosioca naboja materijal može biti vodič, poluvodič
ili izolator.
Oznaka za električnu struju je i, a mjerna jedinica amper - A. Strujom kvantificiramo brzinu naboja
dq Δq Q
i= → i= → I=
dt Δt t
Struja koja mijenja vrijednost ili smjer naziva se vremenski promjenljiva struja i označava
slovom i. Općenito, vremenski promjenljive veličine označavat ćemo malim slovom. Vremenski
promjenljiva struja koja periodički mijenja smjer tako da jednaka količina naboja proteče u oba
smjera naziva se izmjenična struja. Čim je količina naboja koja prođe u jednom smjeru veća od
količine u drugom smjeru riječ je o istosmjernoj struji.
Često se za istosmjernu struju upotrebljava skraćenica DC (engl. direct current). Uz to upotrebljava
se i oznaka ili ═. Za označavanje izmjenične struje upotrebljava se oznaka AC (engl. alternating
current) ili ~.
1
1.1.3 Jednostavni strujni krug

Električna energija odnekud "dolazi". Može doći iz javne mreže, akumulatorske baterije,
električnog agregata i dr. To su izvori električne energije.
Štednjak, žarulja, električni motor su naprave koje se nazivaju trošilima električne energije. U
trošilima se odvija pretvorba električne energije u mehaničku, toplinsku, svjetlosnu i kemijsku.
Primjeri istosmjernih trošila su mobilni telefon odnosno baterija mobilnog telefona (kada se puni),
fotoaparat, USB stik, sijalice u automobilu, bušilica s baterijskim napajanjem, električni automobil i
dr. Primjeri izmjeničnih trošila su usisivač prašine, računalo, kućanstvo, naselje i dr.
Električna energija se iz izvora putem električne struje koja prolazi vodičima dovodi do trošila.
Izvor, vodiči i trošilo pri tome čine strujni krug ili električnu mrežu.
Strujni krug prikazuje se električnom shemom kao na slici. U njoj se svaki od sastavnih dijelova –
naprava ili komponenata prikazuje pripadnim elektrotehničkim simbolom kao na slici.
Kružićima na kraju simbola označene su priključnice naprave.
Simboli dogovorni ili tehnički S

smjerstruje
izvor U, E I
U vodiči trošilo naponski izvor U trošilo
U
vodič
I
S
sklopka stvarni smjer struje
trošilo
Omjer uložene energije i tom energijom premještenog naboja naziva se električni napon
dW W
u= . → U=
dq Q
Taj je omjer najvažnija karakteristika većine izvora. Stoga se takvi izvori nazivaju naponski izvori
ili izvori napona. Oznaka za električni napon je u, a mjerna jedinica volt - V. Oznaka za energiju je
W, a mjerna jedinica džul - J.
Napon istosmjernog naponskog izvora označavat ćemo s velikim slovom U ili kako je također
uobičajeno s velikim slovom E.
Dogovoreno je da se smjer struje označava suprotno od smjera gibanja elektrona i taj smjer struje
naziva se tehnički smjer struje.
Sklopkom uspostavljamo ili prekidamo strujni krug.
1.1.4 Učinci električne energije

U trošilima se električna energija pretvara u neki drugi oblik. U izvorima se neki drugi oblik
energije pretvara u električnu energiju.
Učinci električne energije mogu biti toplinski, mehanički, kemijski i svjetlosni.
Toplinski učinak nastaje pretvorbom električne energije u toplinsku energiju. Primjer poželjnog
toplinskog učinka je grijalica, a nepoželjnog grijanje prijenosnog računala.
Mehanički učinak nastaje pretvorbom električne energije u mehaničku energiju. Primjer poželjnog
mehaničkog učinka je mikser za kolače, a nepoželjnog eksplozija neke naprave.
Kemijski učinak nastaje pretvorbom električne energije u kemijsku energiju. Primjer poželjnog
kemijskog učinka je akumulatorska baterija, a nepoželjnog utjecaj prolaska elektične struje na
2
kemijsku strukturu živih bića.

Svjetlosni učinak nastaje pretvorbom električne energije u vidljive elektromagnetske valove.
Primjer poželjnog svjetlosnog učinka je sijalica sa žarnom niti, a nepoželjnog svjetlost koja nastaje
prilikom zavarivanja.
1.1.5 Označavanje struje i napona

Struja se označava strelicom koja pokazuje njezin smjer. Polaritet napona možemo označavati
strelicom ili sa + −. Pri tome oštri dio strelice odgovara pozitivnom (+) polu napona.
Često u krugu nije poznat stvarni smjer struje. Stoga je dogovor da se smjer struje označi po želji.
Takav smjer je referentni smjer.
Za trošila je smjer napona tada određen smjerom struje kao na slici.
i u i u
i li
Kod naponskih izvora obično se drugačije označavaju smjerovi. Tako ćemo napon označavati u
skladu sa stvarnim polaritetom izvora, a struja može imati bilo koji smjer, kako je to prikazano na
slici
E E
I I
ili
E E
I I
ili
1.2 Električni otpor

1.2.1 Fizičke odrednice otpora
Slobodni elektroni prolazeći kroz vodič sudaraju se s atomima i "gube" dio svoje energije prilikom
tih sudara. Ovisnost struje o naponu na krajevima vodiča dana je s
i=Gu
gdje je konstanta proporcionalnosti G električna vodljivost, a njena mjerna jedinica simens - S.
Vodljivost je mjera za lakoću kojom bi struja mogla prolaziti kroz neki materijal.
Često je prikladno upotrijebiti veličinu recipročnu vodljivosti
1
R=
G
koja se naziva električni otpor. Mjerna jedinica za električni otpor je om - Ω. Otpor je mjera za to
koliko teško struja prolazi kroz neki materijal. Sada je veza između napona i struje
u=Ri
a ta se relacija naziva Ohmov zakon.
Otpor materijala ovisan je o njegovoj građi i dimenzijama
l
R= .
S
Dimenzije, kao na slici
3
S

obuhvaćaju duljinu l i presjek S, a građa je opisana specifičnim otporom ρ. Mjerna jedinica za

specifični otpor je ommetar - Ωm, no u upotrebi je i omcentimetar - Ωcm, a mi ćemo upotrebljavati
om milimetar kvadratni po metru - Ωmm2/m, jer je tako uobičajeno za vodiče.
Što je specifični otpor materijala manji, to je materijal bolji vodič. U dobre vodiče spadaju metali pa
se od njih pravi izduženi vodič koji nazivamo žica.
Na otpor utječe temperatura, jer se promjenom temperature mijenjaju i dimenzije materijala kao i
njegova struktura.
Najjednostavniji približni izraz za temperaturnu ovisnost otpora je
R =R 20 [1−20 °C ]
gdje je  temperatura, R otpor na temperaturi  , R20 otpor na temperaturi 20°C kojeg za vodič
konstantnog presjeka računamo prema R = ρl/S, a α je temperaturni koeficijent promjene otpora
mjerne jedinice °C−1.
Materijali mogu imati pozitivni (PTC) i negativni (NTC) koeficijent promjene otpora.
Na temperaturi blizu apsolutne nule dolazi do naglog smanjenja otpora s temperaturom. Ta se
pojava naziva supravodljivost.
1.2.2 Otpornik
Otpornik je električka komponenta točno određenog otpora. Dodavanjem otpornika u krug
postižemo željene vrijednosti struja i napona u krugu, odnosno upravljamo radom kruga.
otpornik potenciometar trimer
R
ili
Neki tipični podaci otpornika: Otpor, snaga, tolerancija, tehnološki postupak proizvodnje i
dimenzije.
Kada je potrebno često mijenjati otpor u krugu prikladno je upotrijebiti promjenljivi otpornik.
Promjenljivi otpornici dijele se na potenciometre i trimere.
Temperaturno ovisni otpornici (PTC i NTC) često se upotrebljavaju kao temperaturni senzori.
1.3 Rad i snaga električne struje

Rad je količina primljene ili predane energije.
U istosmjernom krugu s konstantnom strujom i naponom bit će
d W =ui d t → Δ W =UI Δ t → W =UI t
Osim jedinice džul ponekad se za energiju upotrebljava i vatsekunda - Ws. Primjer je distribucijski
sustav električne energije. Tada se obično upotrebljavaju i veće jedinice kilovatsat - kWh i
megavatsat - MWh. Jedan kilovatsat je
1 kWh=1000⋅1 W⋅3600 s=3,6 MWs=3,6 MJ .
Važno svojstvo i izvora i trošila je njihova snaga.
Snaga je brzina kojom se prima ili predaje energija. Trenutna snaga je
4
dW
p= =ui.
dt
O predznaku trenutne snage neke komponente ovisi je li ta komponenta prima ili predaje energiju.
Ako je predznak pozitivan,
p=ui0
tada komponeneta prima energiju i kažemo da je trošilo. Ako je predznak negativan,
p=ui0
tada komponenta predaje energiju i kažemo da je izvor. Tako npr. kada se baterija mobilnog
telefona puni ponaša se kao izvor, a kada se prazni ponaša se kao trošilo.
U istosmjernom krugu s konstantnom strujom bit će
P R =U R I R.
Za snagu otpornika često je zgodnije i dovoljno promatrati samo napon ili samo struju pa ćemo iz
prethodnog izraza uz uvrštenje Ohmovog zakona dobiti
U 2R 2
PR= =I R R.
R
Snaga otpornika predstavlja brzinu pretvorbe električne energije u Jouleovu toplinu Q. Nazivna
snaga otpornika je najveća snaga na kojoj je otpornik predviđen za trajan rad.
Otpor je mjera za pretvorbu električne energije u Jouleovu toplinu, a zakon koji iskazuje tu ovisnost
o kvadratu struje naziva se Jouleov zakon.
Zakon očuvanja energije kaže da je energija u zatvorenom sustavu očuvana. To znači da energija
ne može nastati ili nestati, nego jedino promijeniti oblik.
Načelo ravnoteže snaga kaže da je zbroj snaga svih izvora u nekom krugu jednak zbroju snaga
svih trošila (zbroj svih snaga u krugu jednak je nuli).
1.4 Kirchhoffovi zakoni

1.4.1 Iskazi Kirchhoffovih zakona
Kirchhoffov zakon struje (KZS) glasi:
Zbroj struja svih grana u čvoru u bilo kojem trenutku jednak je nuli.
i 1i 2i 3...i n=0.
Čvor je mjesto spoja dvaju ili više grana mreže. Grana je svaki dio mreže s dvije priključnice.
Vidimo da je nemoguće da su sve struje istog predznaka. Struje koje ulaze u čvor imaju različiti
predznak od onih koje izlaze. Koje od tih struja će imati pozitivni predznak stvar je dogovora
referentnog smjera struje čvora (RSSČ).
Kirchhoffov zakon napona (KZN) glasi:
Zbroj napona svih grana u petlji u bilo kojem trenutku jednak je nuli.
u 1u 2u3...u n=0.
Petlja je zatvoreni put duž mreže koji nastaje tako da se polazeći od jednog čvora preko grana
ponovo stigne u polazišni čvor tako da se ne prođe dva puta istim čvorom.
I ovdje je jasno da svi naponi nisu istog predznaka. Potrebno je dogovoriti referentni smjer napona
petlje (RSNP).
5
u1 u2
in i1
RSSČ i2
RSNP
un
i 1−i 2i k −i n =0.

u 1−u 2u k u n=0.
1.4.2 Spojevi otpornika

Razlikovat ćemo 3 načina spajanja komponenata: paralelni spoj, serijski spoj i mješoviti spoj.
a) Paralelni spoj
Paralelni spoj, izgledom podsjeća na radijatorska rebra, ljestve ili pragove i tračnice željezničke
pruge.
i
i1 i2 in
R1 u1 R2 u2 Rn un
Napon na paralelno spojenim napravama prema KZN-u međusobno je jednak

u 1=u 2=u3=...=u n .
Ukupni otpor paralelno spojenih otpornika je
1 1 1 1
=  ... .
R R 1 R2 Rn
Iz ovoga proizlazi da je ukupni otpor paralelno spojenih otpornika uvijek manji od najmanje
vrijednosti otpora svih otpornika koji čine taj paralelni spoj.
Često je nespretno računati s razlomcima pa se za paralelni spoj dva otpornika upotrebljava izraz
R1 R2
R= .
R 1 R 2
U paralelnom spoju dvaju otpornika ukupna struja i dijeli se na struje i1 i i2 u omjeru
i1 R 2
=
i 2 R1
a spoj se ponaša kao djelitelj struje pa je
R2
i 1= i
R1R 2
U stvarnosti, paralelno se spajaju trošila kućanstva na javnu mrežu 230V~/50Hz.
6
b) Serijski spoj
Serijski spoj izgledom podsjeća na karike u lancu ili plesače u kolu.
Struja kroz serijski spojene naprave prema KZS-u međusobno je jednaka
i 1=i 2=i 3=...=i n .
i1 R1 i2 R2 in Rn
u1 u2 un
u
Ukupni otpor serijski spojenih otpornika je

R= R1R2...Rn .
U serijskom spoju dvaju otpornika napon u dijeli se na napone u1 i u2 u omjeru
u 1 R1
=
u2 R 2
a spoj se ponaša kao djelitelj napona pa je
R1
u 1= u.
R1R2
Potenciometar se može upotrijebiti kao djelitelj napona, ako se napon u narine na jedan par
priključnica, obično onih između kojih je otpor nepromjenljiv. Tada se položajem klizača podešava
omjer napona između klizača i preostalih dviju priključnica.
Primjer upotrebe serijskog spoja su žaruljice na jelki. Kvarom jedne žaruljice prekinut će se strujni
krug i ostale žaruljice neće svijetliti.
c) Mješoviti spoj
Spoj naprava sastavljen od jednog ili više serijskih i jednog ili više paralelnih spojeva naziva se
mješoviti spoj. Napone i struje određujemo uzastopnom primjenom KZS-a, KZN-a i
konstitutivnih relacija elemenata mreže (u krugu samo s otpornicima i naponskim izvorom to je
Ohmov zakon).
1.4.3 Načini rada naponskog izvora

a) Opterećeni realni naponski izvor
Primjenom KZ-a:
E=R u I R T I
E RT
dobivamo struja trošila I = i napon trošila U T =RT I = E.
RuR T Ru RT
Primjer: Na bateriju mobilnog telefona priključen je mobilni telefon (i uključen).
b) Prazni hod realnog naponskog izvora

Napon praznog hoda je U PH =E , a struja praznog hoda I PH =0 .
Primjer: Izvađena baterija mobilnog telefona.
c) Kratki spoj realnog naponskog izvora
7
E
Zanemarivši otpor vodiča napon kratkog spoja je U KS =0 , a struja kratkog spoja I KS = .
Ru
Kao zaštita od struje kratkog spoja upotrebljava se osigurač. Njegova funkcija je dvojaka -
sačuvati skuplje naprave od kvara, i napraviti prekid strujnog kruga na poznatom i željenom mjestu.
I IPH IKS
Ru Ru Ru
UT RT UPH UKS
E E E
opterećeni prazni hod kratki spoj

izvor
Primjer: Na akumulatorskoj bateriji automobila spojen je pozitivan pol akumulatora sa karoserijom.
d) Punjenje realnog naponskog izvora

Neka je npr. E 1E 2 , dakle izvor E1 puni se iz izvora E2. Struja punjenja I2 bit će
E 2− E 1
I 2=
Ru 1R u 2
Primjeri za punjenje u svakodnevnom životu su punjenje baterije mobilnog telefona i punjenje
automobilskog akumulatora.
I1 I2
Ru1 Uu1 Uu2 Ru2

U1 U2
E1 E2
U svim načinima rada treba imati na umu i gubitak napona na vodovima.
1.4.4 Mjerenje napona, struje i otpora

Mjerenje treba raditi tek nakon što se obavi proračun ili barem procjena rezultata. Mjerenje
obavljamo mjernim instrumentima. Simboli triju nama važnijih instrumenata prikazani su na slici
V A 
Napon se mjeri s voltmetrom. Voltmetar se spaja paralelno komponenti na kojoj želimo izmjeriti
napon, jer je napon na paralelno spojenim napravama međusobno jednak. Potrebno je da unutarnji
otpor voltmetra bude što veći kako bi kroz njega potekla što manja struja i time se što manje
utjecalo na mjereni napon.
Struja se mjeri s ampermetrom. Ampermetar se spaja serijski komponenti kroz koju želimo
izmjeriti struju, jer je struja u serijski spojenim napravama međusobno jednaka. Potrebno je da
unutarnji otpor ampermetra bude što manji kako bi na njemu vladao što manji napon i time se što
manje utjecalo na mjerenu struju.
Otpor se mjeri s ommetrom. Pri tome ispitivana komponenta ne smije biti spojena u neki drugi
strujni krug.
8
Željko Stojanović-Osnove elektrotehnike i elektronike-Sažetak s predavanja-2016/17-Tehničko veleučilište u Zagrebu
2 Elektrostatika
2.1 Osnovni pojmovi

Podsjetimo se, za električni naboj eksperimentalno je utvrđeno:
– Dvije su vrste naboja, a nazivaju se pozitivni i negativni. Istovrsni se naboji odbijaju, a
raznovrsni privlače.
– Naboj ne može niti nastati niti nestati, ali se može preraspodijeliti. To znači da se u izoliranom
sustavu količina naboja ne mijenja. To je svojstvo opisano zakonom o očuvanju naboja
(ZON). Sustav smatramo izoliranim, ako je sveukupno djelovanje vanjskih sila na objekte
unutar sustava jednako nuli.
– Električni naboj je kvantiziran što znači da ne postoji manja količina naboja od kvanta naboja
vrijednost kojeg je Q0 = 1,6·10−19As. Svaka veća količina naboja višekratnik je kvanta naboja.
Oznaka za električni naboj je Q, a mjerna jedinica kulon - C ili ampersekunda - As.
Elektrostatika se bavi nabojima u mirovanju.
2.2 Coulombov zakon, električno polje i potencijal
Između naboja djeluje sila. Eksperimentalno je utvrđeno da je ta sila proporcionalna količinama

naboja Q1 i Q2, a obrnuto proporcionalna kvadratu njihova razmaka r. Uz to ovisi i o svojstvima
sredine u kojoj se naboji nalaze, a to se uzima u obzir s konstantom k. Tako je vrijednost sile
izražena Coulombovim zakonom
Q1Q2
F =k .
r2
a naziva se elektrostatička sila ili Coulombova sila. Prikazana je slikom

F21 Q1 Q2 F12 Q1 F21 F12 Q2
r r
F21= F12
Prema zakonu akcije i reakcije, sila F⃗12 kojom naboj Q1 djeluje na Q2 jednaka je po vrijednosti, a
suprotna po smjeru sili F⃗21 kojom naboj Q2 djeluje na Q1. Dakle apsolutne vrijednosti tih sila
jednake su ∣F⃗21∣=∣F⃗12∣=F .
Za konstantu k utvrđeno je da u vakuumu ima vrijednost
1
k=
4  0
gdje se ε0 naziva dielektričnost vakuuma i ima vrijednost
−12 As
 0=8,854⋅10 .
Vm
Razloži li se Coulombova sila izdvojivši jedan od naboja od ostatka izraza, dobije se da je sila F12
kojom naboj Q1 djeluje na naboj Q2
Q1
F 12=Q 2 2
4 πε 0 r
9
Vidi se da sila ovisi o sâmom naboju Q2 i o dijelu koji opisuje svojstva prostora u kojem se nalazi
Q2 a potpuno je neovisan o Q2. Izraz u razlomku
Q1
E 1=
4   0 r2
naziva se električno polje naboja Q1 koje djeluje na naboj Q2. Pritom treba naglasiti da naboj Q2
treba biti puno manji od naboja Q1 kako ne bi značano promijenio jakost električnog polja na mjestu
na kojem se nalazi.
Q2 Q2
Analogno F 21=F 12=Q 1 2 pa je
E 2= .
4  0 r 4 0 r 2
Može se reći da je sila na naboj Q posljedica prisustva tog naboja u električnom polju 
E pa vrijedi
 =Q 
F E.
Zaključimo da je električno polje prostor u kojem na mirujuće naboje djeluje elektrostatička sila.
Električno polje označavamo sa E, a mjerna jedinica je njutn po kulonu – N/C ili volt po metru -
V/m. Električno polje prikazujemo silnicama električnog polja. Smjer silnica odgovara smjeru
električnog polja, a gustoća silnica jakosti električnog polja. Pritom je pozitivni naboj izvor silnica
električnog polja, a negativni je ponor, kao na slici.
Vidimo da je električno polje kojeg proizvodi neki naboj proporcionalno količini naboja, a opada s
kvadratom udaljenosti od naboja, kao na slici.
Između naboja mogu biti razne tvari. Pri tome vrsta tvari svojom građom određuje svojstvo
propuštanja električnog polja, odnosno naelektriziranosti te tvari. To svojstvo opisuje dielektrična
konstanta izražena kao
=0  r .
Utjecaj vrste tvari na smanjenje gustoće silnica električnog polja opisan je dakle s relativnom
dielektričnošću εr. Relativna dielektričnost predstavlja omjer električnog polja koje bi isti naboj
proizveo u vakuumu i u nekoj drugoj tvari. U zraku gotovo da nema promjene električnog polja u
odnosu na vakuum pa je relativna dielektričnost zraka εr = 1.
Uzevši u obzir i svojstva okoline naboja dobivamo konačne izraze za elektrostatičku silu i
električno polje
Q 1 Q2 Q
F 12= E=
4r 2
4  r2
Zbog postojanja Coulombove sile dolazi do pojave električne influencije. Tada nabijeno tijelo
uzrokuje pojavu polarizacije ili razdvajanja naboja u susjednim tijelima. To utječe i na žive
organizme.
10
Električni potencijal φ neke zadane točke je energija po jedinici naboja potrebna da se taj naboj
premjesti iz točke u kojem ima potencijalnu energiju nula u zadanu točku.
W
φ= .
q
Potencijal na udaljenosti r od točkastog naboja
Q
φ=
4 πε r
Razlika potencijala dviju točaka naziva se napon.
2.3 Električni kapacitet i kondenzator
Priključe li se dvije paralelne, međusobno izolirane a vodljive ploče na izvor napona kao na slici
nakupljena količina naboja na pločama bi će proporcionalna priključenom naponu
Q=CU
Faktor proporcionalnosti naziva se kapacitet i označava se sa C. Mjerna jedinica za kapacitet je
farad - F.
Električka komponenta napravljena s pomoću dviju međusobno bliskih vodljivih ploča naziva se
kondenzator i također označava sa slovom C.
Kapacitet kondenzatora ovisi o površini ploča S, njihovom međusobnom razmaku d i vrsti
dielektrika ε između ploča
S
C= .
d
Bitna fizička svojstva za određivanje kapaciteta prikazana su na slici
ε
S
d
Priključenjem napona na ploče kondenzatora nakupljena količina naboja stvorit će električno polje
između ploča
U
E= .
d
Na slici su prikazani simbol kondenzatora s pridruženim referentnim smjerovima napona i struje i
simboli raznih vrsta kondenzatora.
11
C C C
iC C
uC C C
"Blok" kondenzator, promjenljivi kondenzator i elektrolitski kondenzator
Funkcija kondenzatora je skladištenje energije iz jednog strujnog kruga u obliku nakupljenog

naboja na pločama i predavanje te energije u potrebnom trenutku u taj ili drugi strujni krug.
Povećavanje količine naboja naziva se punjenje ili nabijanje, a smanjivanje količine naboja
pražnjenje ili izbijanje. Primjer akumuliranja i predavanja energije je punjenje i pražnjenje
kondenzatora prilikom uključenja bljeskalice fotoaparata. Naime, prije uključenja bljeskalice iz
baterije fotoaparata puni se kondenzator. Stiskanjem tipke za fotografiranje taj se kondenzator
isprazni dajući energiju bljeskalici za svjetljenje.
Pri dovoljno malenom razmaku između ploča dolazi do preskakanja naboja s jedne ploče na drugu
što se manifestira kao električna iskra. Ova se pojava naziva električni proboj. Razlog tomu je što
se sa smanjenjem razmaka između ploča povećava jakost električnog polja prema E = U/d. Najveća
vrijednost električnog polja za koju se još neće dogoditi proboj naziva se dielektrična čvrstoća
materijala. Označava se sa Emaks, a izražava se u voltima po metru - V/m. Dielektrična čvrstoća
suhog zraka je 3 MV/m, odnosno 3 kV/mm. U primjere električnog proboja spadaju iskrenje
sklopke prilikom sklapanja, sijevanje munja, pucketanje kose prilikom skidanja džempera i dr.
Energija koju će kondenzator uskladištiti prilikom punjenja je
2
Cu
W C= C
2
i naziva se akumulirana ili uskladištena energija kapaciteta. Uskladištenu energiju možemo
saznati izmjerimo li napon na kondenzatoru ili ako uskladištenu energiju "ispraznimo" na otporniku.
2.4 Krugovi s kondenzatorima
2.4.1 Punjenje kondenzatora iz istosmjernog naponskog izvora
Napon na kondenzatoru prilikom punjenja povećavat će se po eksponencijalnom zakonu

t t
− −
u C =E⋅1−e   , u R =E−uC =E⋅e 
,
gdje je = RC vremenska konstanta i ima dimenziju sekunda.
Shema spoja za punjenje kondenzatora
S R
t =0
E C
Valni oblici napona i struja za vrijeme punjenja kondenzatora
12
u i
E/R
E
uC
u R,iC
0 τ 2τ 3τ 4τ 5τ 6τ t
Vremenska konstanta τ predstavlja brzinu punjenja kondenzatora, odnosno brzinu pamćenja novog
stanja.
2.4.2 Pražnjenje kondenzatora
Napon na kondenzatoru smanjuje se po eksponencijalnom zakonu

t
−

u C =U C 0⋅e .
Ovdje je također = RC vremenska konstanta koja govori o brzini procesa i može se smatrati
brzinom pražnjenja, odnosno brzinom pamćenja novog stanja.
Napon na otporniku je
u R =u C ,
a struja pražnjenja
u R U C 0 − t
i R= = ⋅e .
R R
Shema spoja za pražnjenje kondenzatora
S
t =0
UC0 C R
Valni oblici napona pri pražnjenju
u
U C0
uC =u R
0 τ 2τ 3τ 4τ 5τ 6τ t
13
2.4.3 Kapacitivne mreže

a) Serijski spoj kondenzatora
Q1
C1 Q2
C2 Qn
Cn
u1 u2 un
Q
E
Količina naboja koju je predao izvor i količina naboja svakog od kondenzatora jednake su
Q=Q 1=Q2 =...=Q n .
Uspostavom ustaljenog stanja vrijedit će KZN
E=U 1U 2 ...U n .
U prethodni izraz uvrsti se za svaki od napona U = Q/C. Neka je sa C označen ukupni kapacitet
serijskog spoja kondenzatora
1 1 1 1
=  ... .
C C1 C2 Cn
Iz ovoga proizlazi da je ukupni kapacitet serijski spojenih kondenzatora uvijek manji od najmanje
vrijednosti kapaciteta svih kondenzatora koji čine taj serijski spoj.
b) Paralelni spoj kondenzatora
Q Q1 Q2 Qn
E C1 u1 C2 u2 Cn un
Prema ZON-u naboj kojeg je izvor predao bit će jednak zbroju primljenih naboja svih
kondenzatora
Q=Q 1Q2 ...Q n .
Uspostavom ustaljenog stanja vrijedit će KZN
E=U 1=U 2 =...=U n
U prethodni izraz uvrsti se za svaki od naboja Q = CU. Ukupni kapacitet paralelnog spoja
kondenzatora jednak je zbroju svih kapaciteta u tom spoju.
C=C 1 C 2...C n .
Uočimo da su pravila za kapacitet serijskog i paralelnog spoja obrnuta od pravila za otpor.
c) Mješoviti spoj
U mješovitom spoju analogno spojevima otpora potrebno je primjenjivati pravila za serijski i
paralelni spoj.
14
3 Magnetizam
3.1 Magnetska sila i magnetsko polje

Za električni naboj koji se giba brzinom ⃗  =q E
v u magnetskom polju uz Coulombovu silu F 
djeluje i magnetska sila
 =q⋅v × 
F B
Ako nas zanima samo vrijednost sile ovaj vektorski produkt možemo izraziti kao

F =qvB sin∢ v , B
Oznakom B opisujemo svojstvo prostora u kojemu djeluje magnetska sila. To se svojstvo naziva
magnetsko polje. Mjerna jedinica magnetskog polja je tesla - T. Magnetsko polje B naziva se još i
magnetska indukcija.
Porijeklo magnetskog polja je dvojako. Dobiva se s pomoću:
• Permanentnih magneta. Magnetsko polje je posljedica spina elektrona. Ovi magneti izrađuju
se od legura željeza, kobalta i nikla.
• Elektromagneta. Magnetsko polje je izazvano gibanjem nosioca električnog naboja. Obično
se taj naboj giba kroz vodič i naziva se strujom.
Jakost magnetskog polja B na udaljenosti r od vodiča kojim teče struja I je
I
B= .
2 r
Vidimo da jakost polja ovisi još i o veličini μ s kojom označavamo svojstvo tvâri da propušta
magnetsko polje, odnosno da se namagnetizira. To se svojstvo naziva magnetska permeabilnost.
Ukupnu permeabilnost μ izrazit ćemo umnoškom permeabilnosti vakuuma μ0 i relativne
permeabilnosti tvari μr
=0 r .
Permeabilnost vakuuma je konstanta vrijednosti
−7 Vs
0=4⋅10 ,
Am
a relativna permeabilnost μr je broj koji govori koliko puta će se postići jače magnetsko polje u
nekoj tvari nego u vakuumu.
Zrak, voda, drvo, guma, bakar, aluminij, kvarc i dr. slabo propuštaju magnetsko polje. Njihova
relativna permeabilnost je približno 1, što znači da podjednako slabo propuštaju magnetske silnice
kao i vakuum. Za razliku od njih, materijali na bazi željeza, nikla i kobalta dobro vode magnetsko
polje. Nazivaju se feromagnetski materijali ili feromagnetici. Imaju relativnu permeabilnost od
nekoliko stotina pa do vrijednosti većih za dva - tri reda veličine.
Magnetsko polje određuje magnetsku silu. Veću silu postižemo s pomoću jačeg magnetskog polja.
Za to je potrebno ili povećati struju ili magnetsko polje stvarati u prostoru koji ima veću
permeabilnost. Vrijednost struje ograničena je pregrijavanjem vodiča i izolacije, a permeabilnost je
ograničena svojstvima materijala koji se mogu proizvesti i uvjetima primjene. Dodatni načini
povećanja magnetskog polja su:
• Savijanje vodiča u oblik spirale. Tako savijeni vodič naziva se zavojnica.
• Hlađenje vodiča da postane supravodljiv. Tako se postižu vodiči puno manjeg otpora nego
na sobnim temperaturama, a samim time i puno većom strujom i magnetskim poljem. Taj
način je skup zbog uvjeta održavanja niske temperature.
15
3.2 Prikaz magnetskog polja
Magnetsko polje prikazujemo silnicama magnetskog polja kao na slici.
P erm anent ni m agnet Vodič protj ec an struj om

I
S
b) c)
I
J
a)
d)
Smjer silnica odgovara smjeru magnetskog polja, a gustoća silnica jakosti magnetskog polja. Za
razliku od električnog polja koje je imalo svoj izvor i ponor, magnetsko polje čine silnice bez
početka i kraja. One su zatvorene krivulje.
Kod permanentnog magneta, na slici a), stranu iz koje izlaze silnice nazivat ćemo sjeverni
magnetski pol i označavati slovom S (ili N od engl. north), a stranu u koju ulaze silnice nazivat
ćemo južni magnetski pol i označavati slovom J (ili S od engl. south).
Promatramo li magnetsko polje tako da je smjer silnica u smjeru naših očiju ili suprotan tada ćemo
silnice koje idu prema očima označiti točkom, a one u suprotnom smjeru križićem, kao na slici pod
c). Drugim rječima kažemo da silnice koje su označene točkama izlaze iz papira ili idu prema nama,
a silnice koje su označene križićima ulaze u papir ili odlaze od nas.
Smjer magnetskog polja oko vodiča protjecanog strujom ovisi o smjeru struje. Za određivanje
smjera silnica upotrebljava se pravilo prstiju desne šake. Pravilo kaže da ako ispruženi palac
pokazuje smjer struje, tada ostali prsti poluzatvorene šake pokazuju smjer silnica oko vodiča.
Silnice magnetskog polja tada čine koncentrične kružnice oko vodiča, kao na slici pod b) i d) a
njihov razmak raste s udaljenošću, jer i polje opada s udaljenošću.
Prikaz silnica krivuljama često je nepregledan pa ćemo zato upotrebljavati označavanje točkama i
križićima. Analogno, i smjer struje vodiča prikazivat ćemo s pomoću točkica i križića.
3.3 Zavoj i zavojnica
Savijemo li vodič kao što je to prikazano na slici pod a) dobit ćemo zavoj odnosno petlju. Time
ćemo postići povećanu gustoću silnica unutar zavoja. Napravimo li takvih zavoja više u nizu doći će
do zbrajanja silnica svakog pojedinačnog zavoja i dobit ćemo još jače magnetsko polje. Ova se
naprava naziva zavojnica i prikazana je na slici pod b).
Zbroj magnetskog polja pojedinih zavoja bit će to veći što su zavoji međusobno bliže smješteni.
Zbog mehaničke kompaktnosti povoljno je zavojnicu namotati na tijelo koje će poslužiti kao nosač.
16
Osim toga, kako smo rekli, jače polje postići ćemo u materijalu s većom magnetskom
permeabilnošću. Stoga kao tijelo možemo upotrijebiti neki od feromagnetskih materijala.
S J
I I
I
a) b)
Budući da su silnice magnetskog polja zatvorene krivulje prikladno je napraviti tijelo zavojnice u
obliku sličnom zatvorenim silnicama, jer se tako u svakom od zavoja dobro zbrajaju silnice ostalih
zavoja. Takvom obliku odgovara torus. Torus je tijelo oblika kao pojas za spašavanje. Na slici je
prikazana torusna zavojnica.
l N

I
Približan izraz za jakost polja unutar torusne zavojnice je

IN
B=
l
gdje je N broj zavoja, a l srednja duljina silnica.
Uz naziv zavojnica upotrebljavat ćemo još i nazive prigušnica, svitak i namot, a tijelo zavojnice
zvat ćemo jezgrom.
3.4 Magnetska sila na vodič protjecan strujom

3.4.1 Opis pojave
Sila na količinu naboja Q koja se giba nekom brzinom v u magnetskom polju B je
⃗ =Q⋅⃗
F v× ⃗B.
Zamislimo da je količina naboja Q zapravo struja I koja teče kroz vodič duljine l, a duljina vodiča l
odgovara putu kojeg naboj pređe brzinom v u vremenu t. Tada dobivamo silu na vodič u
magnetskom polju
⃗ =I⋅⃗
F l ×⃗
B
odnosno njenu vrijednost
F =IlB sin∢ l , 
B .
17
Smjer sile možemo odrediti pravilom lijeve ruke koje glasi: Ako silnice magnetskog polja padaju
okomito na dlan, a ispruženi prsti pokazuju smjer struje, tada palac pokazuje smjer magnetske sile
na taj vodič, kao na slici.
F
B
Izraz za silu između dva paralelna vodiča protjecana strujama I1 i I2 na duljini l, međusobno
udaljenih za razmak r
μ I1 I2 l
F= .
2 πr
3.4.2 Primjeri primjene magnetske sile u napravama

a) Kompas
Kompas ima permanentni magnet smješten na pomičnu osovinu. Taj magnet stvara jedno
magnetsko polje. Drugo polje je Zemljino magnetsko polje. Južni magnetski pol Zemlje smješten
je u smjeru geografskog sjevera. Budući da se raznoimeni polovi privlače, sjeverni pol magneta
usmjerit će se prema južnom magnetskom polu Zemlje, a to znači prema sjevernom geografskom
polu.
b) Električni motor
Obično se električni motor sastoji od dva namota protjecana strujom, dakle dva izvora
magnetskog polja. Jedan namot smješten je na statoru - nepomičnom dijelu motora s unutarnje
strane kućišta, a drugi na rotoru - pomičnom dijelu motora na osovini. Kada se puste struje kroz
statorski i rotorski namot pojavi se magnetska sila između namota. Statorski namot je
nepomičan, a rotorski je pomičan i zbog stalnog djelovanja sile osovina motora se vrti.
c) Elektrodinamički zvučnik
Kod elektrodinamičkog zvučnika struja teče kroz pomični namot namotan oko permanentnog
magneta. Dok je struja nula i sila na namot je nula. Kada kroz namot poteče struja pojavi se
magnetska sila između namota i magneta pa se namot pomakne u smjeru sile. Ako je struja
promjenljive vrijednosti tada se stalno mijenja i položaj namota. Na namot je pričvršćena
membrana zvučnika pa da se membrana giba u ritmu sile na namot, odnosno struje kroz namot.
Gibanje membrane zatim stvara zvučne valove koji onda putuju dalje od zvučnika.
d) Elektromehanički relej
Elektromehanički relej je sklopka kojoj se položaj pomičnog dijela upravlja magnetski. Tako npr.
propuštanjem struje kroz namot releja stvara se magnetska sila koja privuče permanentni magnet
smješten pored namota. Na permanentni magnet je pričvršćen pomični dio releja koji svojim
pomicanjem uspostavlja ili prekida strujni krug.
e) Magnetski otklon u monitorima s katodnom cijevi
U katodnoj cijevi se snop elektrona dakle količina naboja Q brzine v u smjeru ekrana otklanja s
18
pomoću otklonskih zavojnica. Otklonske zavojnice stvaraju magnetsko polje B koje upravlja
smjerom snopa elektrona te snop udara u željeni dio ekrana. Mjesto gdje snop udara u ekran
svijetli.
f) Otklon kazaljke u električnim instrumentima
Načelo rada slično je načelu elektrodinamičkog zvučnika. Pomični namot namotan je oko
osovine tako da se može vrtiti u magnetskom polju permanentnog magneta. Protjecanjem struje
kroz namot pojavit će se sila između polja namota i polja permanentnog magneta. Budući da je
namot pomičan, zakrenut će se proporcionalno vrijednosti struje koja teče kroz namot. Na namot
je pričvršćena kazaljka. Položaj kazaljke pokazuje vrijednost struje na skali instrumenta.
3.5 Magnetski tok i elektromagnetska indukcija

3.5.1 Pojam magnetskog toka
Magnetski tok je ukupan broj silnica koji gustoćom B prolazi kroz neku površinu S i može se
iskazati kao
=BS .
Jedinica za magnetski tok je tesla metar kvadratni - Tm 2. Osim ove jedinice često su u upotrebi i
voltsekunda - Vs i veber - Wb. Magnetski tok je u odnosu na magnetsko polje dualan električnom
naboju u odnosu na električno polje.
3.5.2 Zakon elektromagnetske indukcije
Provedemo li četiri pokusa kao na slici zaključujemo da će se na krajevima petlje (zavoja,
zavojnice) pojaviti napon, ako se petlja nalazi u promjenljivom magnetskom polju.
Φ = 0 Φ se povećava
i=0 i
R u=0 R u
i
trošilo izvor
a) b)
Φ se ne mijenja Φ se smanjuje
i=0 i
R uu=0 R u
i
trošilo izvor
c) d)
Ova se pojava naziva elektromagnetska indukcija, a tako dobiveni napon inducirani napon.
19
Daljnji pokusi pokazali bi da je inducirani napon proporcionalan brzini promjene magnetskog

toka
d
e= .
dt
Ova se pravilnost naziva zakon elektromagnetske indukcije (Faradayev zakon). Dobiveni se
inducirani napon e naziva još i elektromotorna sila. Dodajmo da bi se inducirani napon pojavio na
krajevima petlje i da nije bio priključen otpornik.
3.5.3 Primjeri primjene elektromagnetske indukcije u napravama
a) Električni generator
Generator je načelno građen jednako kao i motor. Tako na primjer ima pomičan rotorski namot i
nepomičan statorski namot. Kroz jedan od tih namota (rotorski) pusti se struja. Rotorski namot
pritom vrti npr. čovjek rukom, voda putem turbine u hidroelektrani, neki drugi motor i dr. Zbog
međusobnog mijenjanja položaja dvaju namota dolazi do induciranja napona na onom namotu
koji nije bio priključen na struju.
b) Elektrodinamički mikrofon
Sjetimo se elektrodinamičkog zvučnika koji je imao pomični namot namotan oko permanentnog
magneta. Na namot je bila pričvršćena membrana. Sada će se ova naprava upotrijebiti drugačije.
Kada čovjek približi membranu blizu usta i govori doći će do laganog titranja membrane u ritmu
govora. Kako titra membrana, tako titra i namot pričvršćen na nju. Zbog mijenjanja položaja
namota u odnosu na permanentni magnet dolazi do promjene magnetskog toka kroz zavojnicu.
Ta će promjena inducirati napon na priključnicama namota upravo u ritmu ljudskog govora.
c) Transformator
Transformator s feromagnetskom jezgrom sastoji se od dviju nepomičnih zavojnica namotanih na
zajedničku jezgru. Na jednu od njih dovodi se promjenljiv napon. Neka se ta zavojnica naziva
primarni namot. U primarnom namotu pojavit će se promjenljivi magnetski tok silnice kojeg će
prožeti i onu drugu zavojnicu - sekundarni namot. Sekundarni namot "osjetit" će promjenu
magnetskog toka pa će se na njegovim krajevima inducirati napon. Na sekundarni namot spaja se
trošilo. Struja koja će poteći kroz sekundarni namot "nastojat" će svojim tokom poništiti
promjenu toka izazavanu primarnim namotom i time će povratno djelovati na primarni namot.
Postoji i transformator bez jezgre, a sastavljen je od međusobno "bliskih" nepomičnih zavojnica.
Naziva se zračni transformator. Načelo rada neovisno je o postojanju jezgre, jer je važno da
promjena toka jedne zavojnice uzrokuje promjenu toka druge zavojnice. Nešto o primjeni
transformatora bit će rečeno u poglavlju o izmjeničnoj struji.
d) Antenski prijenos
Načelo antenskog prijenosa jednako je načelu rada transformatora. Zamislimo da primarni i
sekundarni namot nisu namotani na zajedničku jezgru, nego je između njih jedino zrak. Sekundar
će i dalje registrirati promjene na primarnoj strani, ali uz manji inducirani napon nego s
feromagnetskom jezgrom. To je zato što će sada samo manji dio toka primarnog namota prolaziti
i kroz sekundarni namot. Sada možemo imati i više sekundarnih namota razmještenih uokolo
primarnog i svaki će sekundarni namot "primati" promjene primarnog namota. Primarni namot
zato možemo nazvati odašiljačem ili predajnikom, a sekundarne namote prijemnicima. Na
frekvencijama na kojima se prenose RTV i satelitski signali udaljenost između prijemnika i
odašiljača može biti i više kilometara ili čak i više tisuća kilometara. Uz to, umjesto namota
20
dovoljne su antene i za odašiljanje i za prijem. Prijemnici i odašiljači mogu biti i mobilni

telefoni.
3.6 Induktivitet
3.6.1 Fizičke odrednice induktiviteta
Odredimo vezu između napona i struje zavojnice. Znamo da je inducirani napon jednog zavoja
d Φ1z
e 1z= .
dt
Što bi se dogodilo da je umjesto jednog zavoja namotana zavojnica od N zavoja smještenih što bliže
jedan pored drugog?
Kroz zavojnicu i svaki njezin zavoj prolazio bi magnetski tok Φ'1z veći N puta od toka jednog zavoja
Φ1z
'1z =N⋅ 1z.
pa bi inducirani napon jednog zavoja e'1z bio N puta veći
d
e '1z =N⋅ 1z .
dt
Imamo li na umu da je
1z =B1z S
a približna indukcija jednog zavoja zavojnice
i
B1z =μ
l
inducirani napon jednog zavoja bit će
N S di
e '1z=μ ⋅ .
l dt
Ako je kroz svaki od zavoja jednaka promjena magnetskog toka, onda je napon cijele zavojnice N
puta veći od napona jednog zavoja zavojnice
2
N S di
e=N⋅e '1z= ⋅ .
l dt
Vidimo da je inducirani napon proporcionalan brzini promjene struje. Konstantu
N2S
L=
l
naziva se induktivitet. Induktivitet prigušnice ovisi o geometrijskim svojstvima prigušnice, njenom
presjeku S i duljini l, svojstvima materijala njene jezgre i kvadratu broja zavoja. Mjerna jedinica za
induktivitet je henri – H. Simbol i oznaka prigušnice prikazani su na slici.
L
iL
uL
21
Ovisnost magnetskog toka Φ o struji prigušnice tako je dana izrazom

Φ=L i
(Usporediti temeljne izraze u = Ri, q = Cu i φ = Li.)
Uskladištena energija prigušnice je

Li 2L
W L= .
2
(Usporediti s izrazima za snagu otpornika i uskladištenu energiju kondenzatora.)
Uskladištena energija sadržana je u namagnetiziranosti jezgre, odnosno u prostoru kroz koji prolaze
silnice. Slično kondenzatoru i prigušnica može primati i predavati energiju. Kada prima energiju
povećavaju joj se struja i namagnetiziranost, odnosno magnetski tok, a kada predaje energiju
smanjuju se struja i magnetski tok.
Osim što povećanjem broja zavoja dobivamo mogućnost veće magnetske sile, zbog većeg
magnetskog toka, ujedno postižemo i veću uskladištenu energiju te veći inducirani napon.
3.6.2 Spojevi prigušnica
Ako su prigušnice spojene tako da polje jedne prigušnice ne utječe na polja unutar ostalih
prigušnica vrijedit će za serijski spoj n prigušnica
L=L1 L2...L n ,
a za paralelni spoj
1 1 1 1
=  ... .
L L 1 L2 Ln
(Usporediti s izrazima za otpor i kapacitet)
U mješovitom spoju vrijedi analogija sa spojevima otpornika.
22
4 Izmjenična struja
4.1 Osnovni pojmovi
Izmjeničnu struju karakteriziraju dva temeljna svojstva. Jedno je periodičnost. Periodičnost je

svojstvo ponavljanja vrijednosti nakon intervala ponavljanja. Interval ponavljanja naziva se perioda
i označava sa T
it =itT .
Na slici dajemo primjere tri različita oblika izmjeničnih napona i struja. Vidimo kako se njihove
vrijednosti mijenjaju u vremenu. Takav prikaz naziva se vremenski prikaz, a oblici napona i struje
nazivaju se valni oblici. Skup svih vrijednosti unutar jedne periode naziva se titraj.
i
t
T
Drugo temeljno svojstvo izmjenične struje je da je njena srednja vrijednost jednaka nuli. To znači
da kada bismo zbrojili sve vrijednosti promatrane veličine unutar jedne periode i podijelili sa
brojem vrijednosti dobili bismo nulu. Drugim riječima pozitivna i negativna površina periodičke
veličine unutar jedne periode jednake su. Na slici su pozitivna i negativna površina označene
šrafirano.
23
Izmjeničnu struju možemo dobiti:

• Električnim strojevima.
Primjer su generatori izmjeničnog napona. Oni npr. daju napon javne mreže.
• Elektroničkim sklopovima.
Elektronički sklop koji generira izmjenični napon naziva se oscilator. Oscilator koji generira
više različitih vrsta izmjeničnih napona naziva se generator funkcija. Računalom je moguće
generirati izmjenične napone različitih valnih oblika.
Za označavanje izmjenične struje upotrebljava se oznaka AC (od engl. alternating current) ili ~.
Na slici je prikazan simbol izvora izmjeničnog napona. To je ujedno i simbol bilo kakvog izvora
promjenljivog napona. Izmjenični napon označavat ćemo sa u ili e, a struju sa i. To je u skladu s već
upotrijebljenim pravilom da vremenski promjenljive veličine označavamo malim slovom. Budemo
li htjeli naglasiti vrijednost veličine u nekom trenutku t tada ćemo pisati u(t) ili i(t). Takvu ćemo
vrijednost zvati trenutna vrijednost.
ue
,
Od svih vrsta izmjenične struje bavit ćemo se jednom posebnom vrstom koja se naziva sinusna
struja.
4.2 Parametri sinusne veličine
Pod sinusnom veličinom mislimo i na struju i na napon. Kada je riječ o prijenosu energije ili je
općenito razmatranje upotrebljavat ćemo pojmove sinusni napon ili struja, a kada je riječ o
prijenosu informacija tada ćemo upotrebljavati i pojam sinusni signal. Primjeri sinusnih veličina su
elektromagnetski val i napon javne mreže 230V/50Hz.
Sinusni napon opisan je sinusnom matematičkom funkcijom. Kosinusni napon također ćemo
nazivati sinusnim jer vrijedi
cos =sin90° .
Sinusni napon opisan je ovako
u=U sin t .
Na slici dajemo dva načina vremenskog prikaza istog napona. Na prvom prikazu apscisa je
vremenska os. Često je zgodnije prikazati promjenu napona s kutom. Tada se upotrebljava drugi
prikaz.
Oznaka Û označava vršnu vrijednost ili amplitudu ili maksimalnu vrijednost sinusnog signala.
Oznaka ω označava kružnu frekvenciju sinusnog signala.
2
=
T
Mjerna jedinica je radijan u sekundi - rad/s. Podsjetimo se, radijan je kut kružnog isječka čija je
duljina luka jednaka polumjeru.
Oznaka φ je kut kojeg nazivamo faznim pomakom sinusne veličine. Mjerna jedinica je stupanj
24
električki - °el. ili radijan - rad. Argument sinusne veličine sastoji se od vremenski promjenljivog
dijela ωt i vremenski nepromjenljivog dijela φ. Uvrstimo li za vremenski trenutak t = 0 u argumentu
će ostati samo kut φ. Zato se taj kut još naziva i početni kut.
u
Û
Ûsinφ
φ
−ω
0 φ
−ω + T2 T t
-Û
u
Û
Ûsinφ
-φ 0 π- φ 2π ωt,rad
-Û
Broj perioda u jedinici vremena naziva se frekvencija.

1
f=
T
Mjerna jedinica je herc - Hz ili broj titraja u sekundi, a često se izostavlja titraj i piše - s −1. Odnos
kružne frekvencije ω i frekvencije f je
=2  f.
Obje veličine označavaju broj ciklusa. Stoga ćemo zbog kratkoće obje veličine nazivati
frekvencijom, ako to ne vodi do zabune. Ipak, dodajmo da između frekvencija ω i f postoji bitna
razlika, jer ω se odnosi na sinusnu veličinu, a f na periodičku koja ne mora biti sinusna.
Vremenski interval unutar kojega je sinusna veličina pozitivna jednak je intervalu unutar kojeg je
negativna. Ti se intervali nazivaju pozitivna i negativna poluperioda.
Za srednju vrijednost izmjenične veličine rekli smo da je nula. Vidimo da to vrijedi i za sinusnu
veličinu, jer su joj površine ispod poluperioda jednake.
Efektivna vrijednost izmjenične struje jednaka je onoj vrijednosti konstantne struje I koja bi na
otporu R za vrijeme jedne periode T proizvela istu količinu Joulove topline Q kao i promatrana
izmjenična struja i.
Efektivna vrijednost sinusne struje je
I
I= .
2
25
4.3 Prikaz sinusnih veličina fazorima
Sinusne veličine relativno je teško crtati u vremenskom dijagramu. Uz to, već dijagrami s tri, četiri
sinusoide slabo su pregledni. Zbog toga ćemo sinusne veličine pokušati prikazati jasnije. Budući da
će u nas svi naponi i struje u jednom krugu u pravilu imati istu frekvenciju zanimat će nas samo ono
po čemu se te veličine razlikuju, a to su amplituda i fazni pomak.
Postupak kojim neke veličine izražavamo na drugačiji način kako bi smo olakšali matematičke i
misaone operacije s tim veličinama naziva se transformacija, a veličina koju smo izrazili na
drugačiji, transformirani način naziva se transformirana veličina. Transformirane veličine
označavamo drugačije od početnih – netransformiranih, originalnih veličina. Tako ćemo
transformirani napon u našoj transformaciji označavati sa Ů, a cijelu transformaciju obavljamo i
prikazujemo ovako
u=U sin t ↔ U̇ =U ∟  .
Veličinu s desne strane obostrane strelice prikazanu s pomoću amplitude i faznog pomaka zvat
ćemo fazor, a prikazivat ćemo ju na sličan način kako prikazujemo vektore - s dužinom koja
strelicom ima označen smjer. Ako zamislimo da svaki fazor ima "hvatište" u ishodištu koordinatnog
sustava, tada kut fazora izražavamo kao kut u odnosu na os apscisu. Pozitivan kut će biti pomak u
smjeru suprotnom od kazaljke na satu. Dakle duljina fazora odgovarat će vršnoj vrijednosti
sinusne veličine, a kut fazora u odnosu na apscisu njenom početnom kutu.
Zajednički prikaz više fazora napona ili struja za neki krug ili komponentu naziva se fazorski
dijagram. Na slici je prikazan primjer fazora i fazorskog dijagrama za pripadne sinusne napone.
Pritom kažemo da smo sinusnu veličinu transformirali iz vremenskog područja u frekvencijsko

područje. Transformirana veličina je fazor pa se transformacija naziva fazorska transformacija.
Važno je znati da Kirchhoffovi zakoni vrijede za fazore. Za fazore vrijede i pravila zbrajanja kao i
za vektore. Zbrajanje fazora ćemo primijeniti u serijskom i paralelnom RLC - spoju.
Treba dodati da se fazorska transformacija može definirati i drugačije. Tako npr. duljina fazora
može odgovarati efektivnoj vrijednosti, a kut se može definirati i prema ordinati. Kako god obavili
transformaciju važno je da pravilo transformacije bude jasno naznačeno svima koji će s
transformiranim veličinama obavljati proračune.
26
4.4 Pojedinačni priključak otpora, kapaciteta i induktiviteta na izvor sinusnog napona
Izračunat ćemo valne oblike napona i struja te ih prikazati vremenskim i fazorskim dijagramom.
4.4.1 Priključak otpora na izvor sinusnog napona

Shema spoja izvora sinusnog napona e opterećenog otporom R prikazana je na slici.
e R
Napon izvora je
e= E sin  t ,
a primjenom KZ-a i konstitutivne relacije otpora
u R =e , i R=i
u R E
i R= = ⋅sin  t
R R
Vremenski prikaz napona i struje dan je na slici. Vidimo da i napon i struja istovremeno prelaze iz
pozitivne poluperiode u negativnu te istovremeno postižu maksimume i minimume. Njihov
međusobni fazni pomak je nula. Kažemo da su na otporniku napon i struja u fazi. To je i za
očekivati budući da je veza između napona i struje konstanta R.
IR
Odnos vršnih vrijednosti je


I R = E .
R
Izraženo preko efektivnih vrijednosti:
E E
E= , U R =E , I R= .
2 R
Izraženo preko fazora
27
u R = E sin  t ↔ U˙ R =U R ∟0 , i R= IR sin  t ↔ I˙R= IR ∟0 .
Fazorski dijagram struje i napona dan je na prethodnoj slici.
4.4.2 Priključak kapaciteta na izvor sinusnog napona

Shema spoja izvora sinusnog napona e opterećenog kapacitetom C prikazana je na slici.
e C
Napon izvora je
e= E sin  t
a primjenom KZ-a i konstitutivne relacije kapaciteta
u C =e , i C =i
dq du
iC = =C⋅ C
dt dt
i C =C E ⋅cos  t=C E ⋅sin  t90° 
Vremenski prikaz napona i struje dan je na slici. Vidimo da između napona i struje postoji
međusobni fazni pomak. Kažemo da kod kondenzatora napon zaostaje (kasni) za strujom za 90°el.
ili struja prethodi (rani) naponu za 90°el.
IC

E
IC = .
1
C
Dobiveni izraz podsjeća na Ohmov zakon. Vrijednost 1/ωC kao da predstavlja otpor pa se i naziva
prividni otpor. Kada bismo tu vrijednost pokušali potvrditi ommetrom ne bismo uspjeli, jer se na
kapacitetu električna energija ne pretvara u toplinsku, što ćemo pokazati u potpoglavlju 4.6.
Vrijednost 1/ωC je ipak omjer vršnih (ili efektivnih) vrijednosti napona i struje pa kažemo da se
28
kapacitet prividno ponaša kao otpor. Stoga ćemo izraz 1/ωC nazvati kapacitivni otpor ili
kapacitivna reaktancija i označavati sa XC. Vrijedit će dakle
1
X C= .
C
Izraženo preko efektivnih vrijednosti
E
IC= .
XC
u C = E sin  t ↔ U˙ C =U C ∟0 ,
i C = IC sin  t90° ↔ I˙C = IC ∟90° .
Fazorski dijagram struje i napona dan je na prethodnoj slici. Uočite da i u ovom prikazu napon
kapaciteta zaostaje za strujom za 90°.
4.4.3 Priključak induktiviteta na izvor sinusnog napona

Shema spoja izvora sinusnog napona e opterećenog induktivitetom L prikazana je na slici.
Napon izvora je
e= E sin  t
a primjenom KZ-a i konstitutivne relacije induktiviteta
u L =e , i L =i
di
u L = L⋅ L
dt
Struju zavojnice možemo dobiti integriranjem napona uL
E E
i L =− ⋅cos  t = ⋅sin  t−90° 
L L
Vremenski prikaz napona i struje dan je na sljedećoj slici.
Kažemo da kod zavojnice struja zaostaje za naponom za 90°el. ili napon prethodi struji za 90°el.
E
IL = .
L
I ovaj izraz podsjeća na Ohmov zakon, a vrijednost ωL također se naziva prividni otpor. Ni ovaj
otpor ne možemo potvrditi ommetrom, jer ne omogućava pretvorbu električne u toplinsku energiju.
I to ćemo pokazati u potpoglavlju 4.6. Analogno kapacitetu, prividni otpor induktiviteta naziva se
29
induktivni otpor ili induktivna reaktancija i označava se sa XL. Vrijedi dakle

X L = L .
Izraženo preko efektivnih vrijednosti
E
I L= .
XL
u L = E sin t ↔ U˙ L =U L ∟0 ,
i L = IL sin  t−90° ↔ I˙L = IL ∟−90° .
Fazorski dijagram struje i napona prikazan je na slici.
IL
Uočite da i u ovom prikazu struja induktiviteta zaostaje za naponom za 90°.
4.5 Analiza mreža u sinusnom ustaljenom stanju
4.5.1 Analiza serijskog RLC - spoja priključenog na sinusni napon

Neka je serijski RLC - spoj priključen na sinusni napon, kao na slici
e R
e= E sin t .
i neka je prošlo dovoljno vremena da nastupi ustaljeno stanje.
U prethodnim analizama pokazali smo da kondenzator i zavojnica unose fazni pomak između struje
i napona pa će struja izvora biti
i= I sin t .
Odredit ćemo amplitudu struje i njen fazni pomak te vremenske izraze za napone na otporniku,
kondenzatoru i zavojnici. Analizu ćemo obaviti primijenivši kao i uvijek Kirchhoffove zakone i
30
konstitutivne relacije elemenata mreže:

i R=i L =i C =i ,
u R u L uC =e .
Primijenimo li konstitutivne relacije za R, L i C te njihove napone izrazimo preko struja kao što smo
to uradili u prethodnom poglavlju dobit ćemo
1 
R I sin  t L I sin  t90°  I sin  t−90° = E sin  t .
C
Drugi i treći sinusni član međusobno su fazno pomaknuti za 180° pa se mogu oduzeti
I [R sin  t L− 1 sin  t90° ]= E sin  t .
C
Postojeće sinusne članove s lijeve strane izraza moguće je zbrojiti u jedan član čime dobivamo
najkraći izraz

2
I R2  L− 1  sin  t= E sin  t .
C
Omjer
E
I 
= R2 L−
1 2
C
 =Z
naziva se prividni otpor ili impedancija i označava se sa Z.

Za fazni pomak vrijedit će
1
 L−
C
=arctan .
R
Naponi na R, L i C su
u R =R I sin t ,
u L = L I sin t90° ,
1 
u C= I sin t−90° 
C
a pritom je amplituda struje
I = E
.
 2
R  L−
1 2
C

Primjenom fazorskog računa isti postupak mogao bi se provesti počevši također od Kirchhoffovih
zakona
I˙R= I˙L = I˙C = İ ,
U˙ R U˙ L U˙ C = Ė .
31
Sljedilo bi za fazore
Ė= Ż İ ,
1 
U˙ R =R I ∟ , U˙ L = L I ∟90° , U˙ C = I ∟−90° ,
C
a za efektivne vrijednosti
E=Z I ,
1
U R =R I , U L = L I , U C= I.
C
Nacrtajmo fazorski dijagram. Crtanje ćemo izvesti slijedeći nekoliko pravila:

1. Odredimo koja veličina u krugu je zajednička i nju prvu crtamo.
U ovom slučaju to je struja İ. Nacrtamo ju pod kutem nula.
2. Crtamo veličine koje se izravno mogu odrediti iz zajedničke veličine. U ovom spoju
crtamo toj struji pripadajuće napone.
UR
UL  E
UL+ UC
UC
Redom to su ŮR, ŮL i ŮC. Napon ŮR u fazi je sa strujom, napon ŮL prethodi za 90°, a napon
ŮC zaostaje za 90°.
3. Crtamo veličine koje se neizravno mogu odrediti iz zajedničke veličine. Neizravno
određivanje je primjena KZ-a. U ovom spoju zbrajamo napone (KZN).
Najprije zbrojimo ŮL i ŮC. Između njih je kut od 180° i kažemo da su u protufazi. Nakon
toga dobiveni napon ŮLC zbrojimo sa ŮR i dobijemo napon izvora Ė.
4. Zakrećemo dijagram tako da kutevi fazora odgovaraju stvarnoj situaciji.
U ovom slučaju treba napon Ė biti pod nula stupnjeva pa dijagram zakrećemo za kut φ u
smjeru suprotnom od kazaljke na satu.
Nacrtani fazorski dijagram vrijedi uz uvjet XL < XC.

Zanimljiv i za praksu važan je specijalni slučaj kada je XL = XC. Tada će vrijednost impedancije biti
najmanja, a struje najveće. To se stanje naziva rezonancija.
32
4.5.2 Analiza paralelnog RLC - spoja priključenog na sinusni napon
Neka je paralelni RLC - spoj priključen na sinusni napon, kao na slici
e R C
e= E sin t .
i neka je prošlo dovoljno vremena da nastupi ustaljeno stanje.

Znamo da će između napona i struje izvora postojati fazni pomak
i= I sin t .
Primjenom KZ-a i konstitutivnih relacija elemenata mreže
u R =u L =uC =e ,
i Ri L i C =i.
dobivamo struje grana
1 
i R= E sin  t ,
R
1 
i L= E sin t −90° ,
L
i C = C E sin  t90° .
Zbrajamo struje kao što smo u serijskom RLC - spoju zbrajali napone, pa je vršna vrijednost struje
izvora

2 2
I = E  1   C− 1 
R L
a fazni pomak
1
 C−
L
=arctan .
1
R
Za fazore će vrijediti
Ė= Ż İ ,
1 
I˙R= E
R
, I˙L =
1 
L
E ∟−90° , I˙C = C E ∟90° ,
 1 2
İ =   C −
R
1 2 
L
 ⋅E ∟ .
a za efektivne vrijednosti
E=Z I ,
33
I R=
1
R
E, I L=
1
L
E, I C = C E , I= 
 1 2
R
  C −
1 2
L
 ⋅E .
Fazorski dijagram prikazan je na slici.
IC
IR E
IL+IC
IC I
IL
Za razliku od serijskog RLC - spoja, ovdje je napon zajednička veličina, a struje se crtaju prateći
napon. Prikazan je slučaj kad je XL < XC.
4.6 Snaga u krugu sinusne struje
Podsjetimo se, izraz za trenutnu snagu je p = ui. U krugovima sinusne struje trenutna snaga mijenja
se u ritmu umnoška napona i struje. Struja i napon na nekom paru priključnica, što će reći na nekoj
komponenti ili dijelu kruga (znači skupini više komponenata) mogu imati različite predznake pa je
trenutna snaga negativna. Znamo da se neka komponenta ponaša kao trošilo ako je uz pridružene
referentne smjerove p > 0, a kao izvor ako je p < 0. Proučit ćemo valne oblike trenutne snage za
pojedinačne priključke R, L i C te njihovih kombinacija na izvor sinusnog napona.
4.6.1 Snaga otpornika

Preuzmemo li izraze za napon i struju iz potpoglavlja 4.4.1 dobit ćemo izraz za trenutnu snagu
otpornika
U R U 2 U 2
p R =u R i R= ⋅sin  t⋅U R⋅sin  t= R − R⋅cos 2  t
R 2R 2R
Vidimo da trenutna snaga otpornika varira oko vrijednosti ÛR2/2R. Srednja vrijednost snage pR je
T
∫ p R (t) d t Û 2R U 2R
PR= 0 = =
T 2R R
i naziva se još radna snaga ili djelatna snaga. Usporedimo li izraze za snagu otpornika za
istosmjernu i izmjeničnu struju primjetit ćemo da su izrazi isti. To je zato što smo efektivnu
vrijednost struje definirali preko njene ekvivalentne istosmjerne vrijednosti.
4.6.2 Snaga kondenzatora

Preuzmemo li izraze za napon i struju kondenzatora iz potpoglavlja 4.4.2 dobit ćemo izraz za
trenutnu snagu kondenzatora
34
1
p C =uC i C =U C⋅sin  t⋅ C U C⋅sin  t90° = C U 2C⋅ ⋅sin 2  t.
2
Djelatna snaga kondenzatora je nula
P C =0.
Sada uviđamo razliku između kapacitivnog otpora XC i otpora R. Na kapacitivnom otporu ne odvija
se pretvorba električne energije u Jouleovu toplinu, jer je srednja snaga kondenzatora jednaka nuli.
Kondenzator polovinu vremena prima energiju (pC < 0) iz kruga, a drugu polovinu vremena predaje
(pC > 0) tu istu količinu energije u krug.
Amplituda titranja trenutne snage pC vrijednosti je ωCÛC2/2 i naziva se kapacitivna jalova snaga, a
označava s QC. Mjerna jedinica za jalovu snagu je voltamper reaktivni - VAr ili VAR.
U 2C 2 U C2
QC = C = C U C =
2 XC
4.6.3 Snaga zavojnice

Preuzmemo li izraze za napon i struju zavojnice iz potpoglavlja 4.4.3 dobit ćemo izraz za trenutnu
snagu zavojnice
U U 2 1
p L=u L i L =U L⋅sin  t⋅ L ⋅sin  t−90° =− L ⋅ ⋅sin 2  t.
L L 2
Djelatna snaga zavojnice je nula
P L =0.
Slično kondenzatoru, na zavojnici se električna energija ne pretvara u Jouleovu toplinu, nego
pohranjuje. Priroda induktivnog otpora XL ima sličnosti s XC, a potpuno se razlikuju od prirode
otpora R.
Zavojnica kao i kondenzator polovinu vremena prima energiju (pL < 0) iz kruga, a drugu polovinu
vremena predaje (pL > 0) tu istu količinu energije u krug.
Različiti predznaci snaga pL i pC govore nam da dok jedna komponenata prima energiju, druga ju
predaje.
Amplituda titranja trenutne snage pL vrijednosti je ÛL2/2ωL i naziva se induktivna jalova snaga, a
označava s QL.
U 2L U 2L U 2L
Q L= = =
2L L X L
4.6.4 Snaga u mješovitom spoju otpornika, kondenzatora i zavojnica

U krugu s više otpornika, kondenzatora i zavojnica vrijede načela ravnoteže snaga
P R =P R 1 P R 2 ... P Rn ,
QC =QC 1Q C 2... QCn ,
Q L =Q L1Q L 2... Q L n .
35
Razmotrimo serijski i paralelni RLC - spoj.

Trenutne snage na zavojnici i kondenzatoru imaju suprotne predznake pa je ukupna jalova snaga
jednaka razlici
Q=Q L−Q C .
Postojanje jalove snage povećava struje i napone u krugu i dodatno opterećuje vodiče i naprave.
Općenito, trenutna snaga u krugu titrat će oko radne snage s nekom amplitudom. Amplitudu titranja
čine i komponenta snage PR i komponenta Q. Obje komponente se geometrijski zbrajaju s "faznim
pomakom" od 90°el. te čine prividnu snagu
S=  P 2RQ 2 .
Dana formulom izražen je Pitagorin teorem. Uz zamjenu PR = P vrijedit će
P=S cos  ,
Q=S sin  ,
S =EI ,
gdje su E i I efektivne vrijednosti napona i struje izvora, a kut φ je fazni pomak između napona i
struje izvora.
Budući da snage P, Q i S čine stranice pravokutnog trokuta često ih je prikladno prikazati s pomoću
trokuta snaga, kao na slici.
QC
S
QL QL
S
Q
φL P φ
P φC P
QC QC
S
Dogovoreno je da se radna snaga crta kao horizontalna kateta, a jalove snage kao vertikalne katete.
Induktivna jalova snaga QL prikazuje se katetom koja od horizontalne katete ide prema gore, slika
slijevo, a kapacitivna jalova snaga QC prikazuje se katetom koja od horizontalne katete ide prema
dolje, slika u sredini. Ukupna jalova snaga Q je razlika induktivne i kapacitivne jalove snage, slika
desno.
4.7 Filtri
Otpornik pruža jednak otpor struji na svim frekvencijama, a prigušnica i kondenzator ne pružaju, pa
će različito utjecati na propuštanje različitih frekvencija, što je prikazano na slici.
Ovo se svojstvo upotrebljava u filtrima. Filtri su sklopovi koji raličito propuštaju različite
frekvencije. Filtri obično imaju četiri priključnice. Dvije su ulazne, a dvije izlazne. Na ulazne
priključnice dovodi se signal koji u sebi sadrži razne frekvencije. Neke od tih frekvencija su
neželjene. Na izlazu filtra neželjene frekvencije pojavljuju se sa smanjenom amplitudom.
36
Razlikujemo četiri vrste filtara:

• Niski propust ili niskofrekvencijski filtar,
• Visoki propust ili visokofrekvencijski filtar,
• Pojasni propust i
• Pojasna brana
XC XL
4.8 Transformacija i prijenos električne energije
Električna energija dobiva se pretvaranjem energije iz nekog drugog oblika - mehaničke, kemijske,
toplinske, svjetlosne u električnu energiju. Veće količine energije dobivaju se u elektranama.
Energija se do trošila prenosi kao električna energija i u trošilima opet pretvara u neki drugi oblik
energije - mehaničku, toplinsku, svjetlosnu energiju. Električna energija nastoji se prenijeti uz što
manje gubitke prijenosa i što manju cijenu prijenosnog sustava. Obično se prenosi putem
izmjenične struje, a ponekad i putem istosmjerne struje. Napon javne mreže u Hrvatskoj je sinusnog
oblika, efektivne vrijednosti 230 V i frekvencije 50 Hz. Pritom, do trošila se energija prenosi na
višim naponima, jer bi na niskom naponu (230 V) bila s obzirom na snagu trošila, potrebna struja
koja bi zahtjevala neekonomično debele vodiče. Tako se napon kod elektrana transformira na više
vrijednosti, zatim se takav prenosi i onda u transformatorskim stanicama smanjuje na niže
vrijednosti prilagođene za kućanstva i druge potrošače električne energije.
Osnovna naprava u transformatorskim stanicama je transformator. Njegov smo princip rada
ukratko opisali baveći se elektromagnetskom indukcijom. Simbol transformatora s oznakama
napona, struja i namota prikazan je na slici. Ovdje dajemo vezu između napona i struja primara i
sekundara u ovisnosti o broju zavoja primarnog i sekundarnog namota.
U p Np Is
= = .
U s Ns I p
ip is
Np Ns
up us
37
4.9 Javna naponska mreža
Javna naponska mreža za kućanstva je sinusnog napona deklarirane efektivne vrijednosti

230 V i frekvencije 50 Hz. Skraćeno pišemo 230 V/50 Hz. Kada kažemo deklarirana vrijednost to
znači da se nastoji postići ta vrijednost, a često će u loše opskrbljenim naseljima napon biti manji.
Mrežu u pravilu čine tri izvora međusobno fazno pomaknuta za 120°, pa se takav izvor naziva
trofazni izvor, a mreža trofazna mreža. Ti su izvori spojeni ili u trokut ili u zvijezdu. Spoj u
zvijezdu je prikazan na slici. Na lijevoj strani slike je izvor, a na desnoj su trošila.
fazni linijski
napon napon
zvjezdište nul - vodič zvjezdište
Spoj u zvijezdu označavamo s Y ili znak kruga podijeljenog na jednake trećine, bez kružnice, što
izgleda kao obrnuti ipsilon. Spoj u trokut označavamo sa D ili Δ.
Zajednički vodič sva tri izvora naziva se nul - vodič, a svaki vodič pojedinog izvora naziva se fazni
vodič (faza). Fazom ujedno i nazivamo svaki od izvora. Fazama dajemo nazive 1, 2, 3 ili R, S, T.
Zajedničko spojište svih triju faza naziva se zvjezdište. U svako kućanstvo se dovodi obično napon
samo jedne faze i to ne u svako kućanstvo napon iste faze.
Napon između faze i zvjezdišta naziva se fazni napon, a između faze i faze linijski napon. Linijski
napon je za √3 veći od faznog napona a vrijednosti 400 V.
Utičnica napona javne mreže, prikazana na slici sastoji se od tri priključnice: faze, nule i
uzemljenja. Nula je usvojeni naziv za zvjezdište. Napon između faze i nule je
e=230  2 sin 2  50 t V .
uzemljenje
nula faza
ili ili
faza nu la
Uzemljenje je priključnica koja je s jedne strane preko osigurača spojena u zemlju. S druge strane je
spojena na kućište. U slučaju kada nije izvedeno uzemljenje i dođe do neispravnosti uređaja tako da
napon faze bude spojen na kućište to bi bilo za korisnika opasno po život, jer bi dodirom kućišta
korisnik dodirnuo napon 230 V. Zahvaljujući uzemljenju taj napon od 230 V bi bio spojen na
zemlju, potekla bi tolika struja da bi pregorio osigurač i tako isključio uređaj iz strujnog kruga, a
samim tim i uklonio opasnost po korisnika.
38
5 Elektronika
5. 1 Osnovni pojmovi
5.1.1 Grane elektrotehnike
- Elektroenergetika, elektrostrojarstvo, elektronika, telekomunikacije i informatika,
radiokomunikacije, automatizacija i robotika.
5.1.2 Definicija i podjela elektronike

Elektronika je:
a) Grana elektrotehnike koja se bavi protjecanjem struje kroz plinove, vakuum i poluvodiče.
b) Grana elektrotehnike koja se bavi obradom informacija/signala.
Podjela s obzirom na stupanj složenosti
S obzirom na stupanj složenosti razlikujemo: komponenta-sklop-uređaj-sustav/postrojenje-usluga.
Elektronički sklop je naprava svrsishodno sastavljena od električkih i elektroničkih komponenata.
Podjela elektroničkih sklopova

a) Podjela prema obliku signala:
– Analogni sklopovi
– Impulsni sklopovi
– Digitalni sklopovi.
b) Podjela prema izobličenju signala:
– "Linearni" sklopovi. Ne stvaraju nove frekvencije. To su samo pojačala.
– Nelinearni sklopovi. Stvaraju nove frekvencije. To su svi ostali sklopovi: Oscilatori,
modulatori, ograničavači, ispravljači, AD i DA pretvarači, impulsni i digitalni sklopovi,
računala, itd.
c) Podjela prema tehnološkoj realizaciji:
– Diskretni sklopovi
– Integrirani sklopovi.
5.1.3 Temeljna načela/karakteristike

- Nelinearnost. Nužna za funkcioniranje elektroničkih sklopova. U obradi signala teži se linearnosti.
- Pozitivna i negativna povratna veza (PPV i NPV). PPV raspiruje neki proces, a NPV ga utrnjuje.
5.2 Diode
Diode su komponente s dvije priključnice. Nelinearne su pa ovisno o polaritetu priključenog napona

različito propuštaju struju.
5.2.1 Ispravljačka dioda
a) Simbol i u-i karakteristika

Jedna je priključnica napravljena od p-tipa poluvodiča i naziva se katoda, a druga od n-tipa i naziva
se anoda. Na slici 5.1 prikazan je simbol poluvodičke diode s označenim pripadajućim smjerovima
struje i napona. Oznaka V dolazi od riječi ventil, jer se dioda u svom radu ponaša kao ventil. Česta
je oznaka i slovo D.
39
A Anoda A
V
iV p
uV n
K Katoda K
Sl. 5.1 Simbol poluvodičke diode Sl. 5.2 Nazivi priključnica i građa diode
Pojednostavljena građa te oznake priključnica prikazane su na slici 5.2. Anoda (A) je na simbolu
označena trokutom, a katoda (K) crticom. Na diodi su moguća dva polariteta napona. Ako je
uAK > 0 dioda je propusno polarizirana, slika 5.3, a ako je uAK < 0 dioda je nepropusno polarizirana.
Za proračun dioda u sklopovima nužno je znati vezu napona i struje na njenim priključnicama. Ta se
veza može prikazati grafički u-i karakteristikom diode. Tipična karakteristika prikazana je na slici
5.4. Vidljivo je da dioda za pozitivne napone tj. pri propusnoj polarizaciji propušta struju već pri
relativno malom naponu, dok je za propuštanje istog iznosa u suprotnom smjeru potreban
višestruko veći negativni napon. Napon propusne polarizacije pri kojem se struja počinje naglo
povećavati je napon praga ili prag otvaranja i nešto je manji od napona vođenja diode. Napon
vođenja može biti i manji od 0,7 V i veći od 2 V, što ovisi o samoj diodi (i načinu definiranja tog
napona). Ovdje je uzeta uobičajena vrijednost od 0,7 V. Probojni napon je napon nepropusne
polarizacije pri kojem se struja diode počinje znatnije povećavati, a ovisno o diodi taj se napon
kreće od 1 V do nekoliko kV. Povećanje struje s naponom za obje polarizacije odvija se približno po
eksponencijalnom zakonu.
u AK
}u > 0
AK
Propusna
polarizacija
Probojni napon Napon
A K n x 100 V
vođenja
u AK }u < 0
AK
Nepropusna
ili zaporna 0 ,7 V
polarizacija
Napon
praga
Sl. 5.3 Polarizacija diode Sl. 5.4 Tipična karakteristika diode
Ovakva karakteristika diode otežava proračun te se stoga često upšotrebljava karakteristika idealne
diode prikazana na slici 5.5. Kada dioda vodi napon na njoj je nula, a struja je određena ostalim
komponenetama kruga. Ako pak ne vodi, tada je struja kroz diodu nula, a napon je određen prema
KZN-u za tu petlju. Drugim riječima dioda vodi čim je propusno polarizirana i ponaša se kao kratki
spoj slika 5.6, a kada je nepropusno polarizirana ponaša se kao prekid strujnog kruga s tim da ne
može doći do proboja. To je razlog zašto se dioda naziva i ventil. Dioda dakle propušta struju samo
u jednom smjeru, baš kao i ventil.
40
iV
Propusna
}
polarizacija
uV = 0 Propusno
iV > 0
Dioda vodi polarizirana dioda
}
0 uV Nepropusno
Nepropusna
polarizirana dioda
polarizacija
uV ≤ 0
iV = 0
Dioda ne vodi
Sl. 5.5 Karakteristika idealne diode Sl. 5.6 Idealna dioda ponaša se kao sklopka
Računajući s ovakvom karakteristikom diode dobiva se pogreška u proračunu to veća što

karakteristika više odstupa od stvarne. Zauzvrat je proračun brži i jednostavniji. Karakteristika
idealne diode je najjednostavniji model za analizu koji je osobito prikladan za brzi uvid u rad
sklopa. Želi li se dobiti točniji proračun potrebno je uzeti model čija će karakteristika vjernije pratiti
stvarnu karakteristiku. Kao jedan takav primjer je karakteristika također sastavljena od dva
polupravca, ali je za razliku od idealne diode napon diode u vođenju sada 0,7 V.
b) Tipična primjena ispravljačke diode

Elektronički sklopovi za svoj rad trebaju istosmjerni izvor napona. Najčešće se taj napon dobiva iz
baterijskih akumulatora ili se napon izmjenične pojne mreže 230 V/50 Hz ispravlja i tako pretvara u
istosmjerni napon. Pretvarači koji ispravljaju izmjenični napon u istosmjerni nazivaju se ispravljači
i nalaze se u svakom elektroničkom uređaju s utikačem
Poluvalni ispravljač, kapacitivno opterećen

Na slici 5.7 prikazan je poluvalni ispravljač s dodanim kondenzatorom za glađenje ispravljenog
napona. Za vrijeme pozitivne poluperiode napona sekundara kondenzator se puni ako je napon
sekundara veći od napona kondenzatora (trošila) kako je to prikazano na slici 5.8. Za vrijeme
negativne poluperiode napona sekundara i za vrijeme pozitivne poluperiode dok je napon sekundara
manji od napona trošila kondenzator se prazni, predaje energiju trošilu i održava napon trošila
konstantnijim pa je manja valovitost napona trošila Uvpp. Napon trošila titra oko srednje vrijednosti
U(0). Daljnje smanjenje napona valovitosti postiže se dodatnim filtrima, stabilizatorima napona ili
istosmjernim pretvaračima.
Transformator se upotrebljava za smanjenje izmjeničnog i posljedično ispravljenog napona.
Moguće su izvedbe ispravljača i bez transformatora. Upotreba poluvalnog ispravljača izbjegava se
zato što struja kroz sekundarni namot transformatora teče samo pola periode pa:
- namot nije cijelo vrijeme "iskorišten".
- pojna (izmjenična) mreža je nesimetrično opterećena.
41
V uT(sa C )
U vpp
up us C uT RT Û s U(0)
u T(bez C )
≈T t
Slika 5.7 Shema spoja poluvalnog ispravljača Slika 5.8 Karakteristični valni oblici poluvalnog ispravljača
Punovalni ispravljač, kapacitivno opterećen

Na slikama 5.9 i 5.10 prikazane su dvije izvedbe punovalnog ispravljača.
U punovalnom ispravljaču sa srednjom točkom sekundarni namot izveden je tako da je izvučena
treća priključnica s namota. Točke na simbolu transformatora označavaju istoimene priključnice. Za
vrijeme pozitivne poluperiode ulaznog napona dioda V1 propusno je polarizirana, a dioda V2
nepropusno. Struja sekundara teče petljom "gornji" sekundarni namot-V1-RC-"gornji" sekundarni
namot. Za vrijeme negativne poluperiode ulaznog napona dioda V1 nepropusno je polarizirana, a
dioda V2 propusno pa struja sekundara teče petljom "donji" sekundarni namot-V2-RC-"donji"
sekundarni namot.
V1
V4 V1
up us u up
C iz R us
us V3 V2
C uiz R
V2
Slika 5.9 Shema spoja punovalnog ispravljača sa Slika 5.10 Shema spoja punovalnog ispravljača u mosnom
srednjom točkom spoju
u iz
u iz(sa C) U vpp
Û s Uiz(0)
u iz(bez C )
≈T/2 t
Slika 5.11 Karakteristični valni oblici punovalnog ispravljača
U punovalnom ispravljaču u mosnom spoju (Graetzov spoj) za vrijeme pozitivne poluperiode

napona sekundara struja teče petljom "gornji" kraj sekundarnog namota-V1-RC-V3-"donji" kraj
sekundarnog namota, a za vrijeme negativne poluperiode napona sekundara struja teče petljom
"donji" kraj sekundarnog namota-V2-RC-V4-"gornji" kraj sekundarnog namota.
42
Napon trošila titra oko srednje vrijednosti U(0). Valovitost napona punovalnog ispravljača približno
je dvostruko manja od valovitosti napona punovalnog ispravljača. Daljnje se smanjenje napona
valovitosti postiže dodatnim filtrima, stabilizatorima napona ili istosmjernim pretvaračima.
5.2.2 Zenerova dioda

Simbol Zenerove diode prikazan je na slici 5.12, a njena u-i karakteristika na slici 5.13.
Zenerova dioda je također napravljena od p i n-tipa poluvodiča. Vidi se da je karakteristika
Zenerove diode slična već opisanoj karakteristici ispravljačke diode. Probojni napon Zenerove
diode koji se naziva i Zenerov napon poprima vrijednosti u nešto manjem rasponu od raspona
ispravljačke diode
iZ
Z
iZ
−U Z
uZ od 1 do n x 100 V
Z 0,7 V uZ
iZ
uZ
Slika 5.12 Simboli Zenerove diode Slika 5.13 U-i karakteristika Zenerove diode
I opet će se zbog složenosti proračuna upotrebljavati karakteristika idealne Zenerove diode, slika
5.14. Svojstvo je Zenerove diode da radi upravo u području proboja za razliku od poluvodičke
diode. I Zenerova dioda propušta struju u oba smjera. Kada vodi struju u propusnom smjeru ponaša
se kao kratki spoj, a kada vodi u nepropusnom smjeru tada je kao izvor napona − UZ (naponski
uvor).
iZ uZ
Nepropusna polarizacija Propusna polarizacija iZ Propusno polarizirana
Dioda vodi Dioda ne vodi Dioda vodi Zenerova dioda u Z = 0
−UZ
} uZ = 0
iZ > 0 iZ
uZ
Nepropusno polarizirana
Zenerova dioda −UZ < uZ <0
}
Područje
0 uZ
uZ
proboja −UZ < uZ <0 iZ Nepropusno polarizirana
}
u Z = −U Z
iZ < 0
iZ = 0 Zenerova dioda uZ = − UZ
Slika 5.14 Karakteristika idealne Zenerove diode Slika 5.15 Ponašanje idealne Zenerove diode
43
Ovo je najjednostavniji model koji ujedno i unosi najveću pogrešku u proračun. Za veću točnost
potrebno je uzeti neki složeniji model.
b) Tipična primjena Zenerove diode
U ispravljačkom lancu kao na slici 5.16 izmjenični napon 230 V/50 Hz koji je ispravljen i izglađen
često ima preveliku valovitost. Valovitost se dodatno može smanjiti stabilizatorom.
uAC uDC u
Slika 5.16 Načelna shema spoja za dobivanje istosmjernog napona napajanja trošila
Najjednostavniji stabilizator izveden je samo sa Zenerovom diodom, a prikazan je na slici 5.17.

Zenerova dioda radi u području nepropusne polarizacije i to u području proboja.
IS RS IT
US IZ
Uul UZ Z UT RT
Slika 5.17 Stabilizator napona sa Zenerovom diodom
Zadan je napon trošila UT i minimalna struja Zenerove diode IZ,m nužna da bi se na izlazu sklopa
dobio zadani napon UT. Ulazni napon Uul i otpor trošila RT kreću se u zadanom rasponu
U ul ∈[ U ul , m , U ul ,M ]
RT ∈[ RT ,m , RT , M ]
Potrebno je dimenzionirati komponente stabilizatora (odrediti RS, PS,M i PZ,M) i odrediti stupanj
djelovanja stabilizatora η.
Iz Kirchhoffovih zakona (KZ)
44
I S =I Z I T
U ul =U SU Z =RS I S U Z
U T =U Z
određujemo zadane veličine
U ul ,m −U Z U ul , m−U Z
RS ≤ =
I S ,m UT
I Z , m
RT , m
(U ul , M −U Z ) 2 U ul , M −U Z U T
P S =P S , M = P Z =P Z , M =U Z I Z , M =U Z ( − )
RS RS RT ,M
PT
=
P ul
Stupanj djelovanja η ovog tipa stabilizatora to je manji što je veća razlika ulaznog i izlaznog
napona. Zato se u mnogim primjenama upotrebljavaju istosmjerni pretvarači u sklopnom načinu
rada.
5.2.3 Svjetleća dioda

U svjetlećoj diodi električna energija pretvara se u svjetlosnu.
Svjetleća se dioda upotrebljava se u području propusne polarizacije. U-i karakteristika diode u

propusnom području slična je karakteristici poluvodičke diode. Napon propusne polarizacije obično
se kreće od 1,5 V do 4,5 V i ovisi o boji svjetlosti diode i o intenzitetu svjetlosti.
b) Tipična primjena
Svjetleća dioda ili LED-dioda (engl. light emitting diode) upotrebljava se za signalizaciju, rasvjetu i
kao predajnik u prijenosu informacija/upravljanju. Načelna shema spoja spajanja svjetleće diode
prikazana je na slici.
E D
Otpor otpornika potrebnog za valjan rad diode određuje se iz izraza
R = (E − UD)/ ID
pritom je se struja ID određuje iz željenog intenzitet svjetlosti.
45
5.2.4 Fotodioda
U fotodiodi svjetlosna energija pretvara se u električnu.
Fotodioda se upotrebljava u području nepropusne polarizacije. U-i karakteristika diode u

nepropusnom području slična je karakteristici poluvodičke diode. Struja nepropusne polarizacije
ovisi o intenzitetu svjetlosti koja pada na diodu.
Fotodioda se upotrebljava kao senzor i za prijenos informacija/upravljanje.
5.2.5 Kapacitivna dioda
Kapacitivna dioda upotrebljava se u području nepropusne polarizacije. Kapacitet barijere PN-spoja

zavisan je o naponu nepropusne polarizacije. Što je apsolutna vrijednost tog napona manja to je
kapacitet veći.
Kapacitivna dioda upotrebljava se kao kondenzator kojem je kapacitet upravljan naponom. Tako se
na primjer "biranje kanala" radio i TV-prijamnika ostvaruje ručnim ili automatskim mijenjanjem
napona koji tako mijenja kapacitiet kojim se tako mijenja rezonacijska frekvencija, a time i
prijemna frekvencija signala.
Riješeni primjeri
1. Odredite vrijednost otpora RS da bi stabilizator na slici radio ispravno. Također je potrebno

odrediti maksimalnu snagu otpornika RS i Zenerove diode. Poznato je da se vrijednost otpora RT
kreće u rasponu od 50 W do 600 W, ulazni napon u rasponu od 15 V do 17 V, dok je UZ = 12 V, a
IZ,m = 15 mA.
RS
U ul Z U iz RT
46
Da bi sklop radio kao stabilizator odnosno davao konstantan napon na izlazu potrebno je da se
Zenerova dioda nalazi u proboju za cijeli raspon ulaznog napona. To znači da kroz diodu mora
uvijek teći barem IZ,m. Dioda i trošilo se napajaju preko otpornika RS pa kroz RS teče zbroj struja
diode i trošila. Otpornik RS mora propustiti dovoljnu struju za diodu i trošilo bez obzira na
vrijednosti ulaznog napona i otpora trošila. Ta struja je Iul,m.
I ul,m  I Z , m  I T , M
U iz U 12
IT , M   Z   240 mA
RT , m RT , m 50
I ul,m  15  10  3  240  10  3  255 mA
U ul,m  RS I ul,m  U Z
U ul,m  U Z 3
RS    11,8 
I ul,m 0,255
PS  PS , M 
U ul, M  U Z 2  52
 2,13 W
RS 11,8
U slučaju kad je izlaz kratko spojen tada je maksimalna snaga otpornika RS
U ul, M 2 17 2
PS    24 ,6 W
RS 11,8
PZ  PZ ,M  U Z I Z ,M
Zener dioda najviše se grije kad kroz nju prolazi maksimalna struja. To je kada otpornik RS propušta
najveću struju Iul, a od te struje odlazi najmanje u trošilo pa tako ostaje najviše za diodu.
U ul, M  U Z U iz 5 12
I Z , M  I ul, M  I T , m      405 mA
RS RT , M 11,8 600
PZ  12  0,405  4,86 W
Ako je otpornik RS odspojen tada je

IT , m  0
pa je
I Z , M  I ul, M  425 mA
47
te je
PZ  5,10 W
2. U stabilizatoru napona prikazanom na slici izračunajte granice otpora trošila pri kojima će sklop
još uvijek davati konstantan izlazni napon. Poznato je: Uul = 20 V, UZ = 18 V, IZ,m = 20 mA,
RS = 10 W.
RS
U ul Z U iz RT
U stabilizator uvijek ulazi ista struja Iul.

U ul  U Z
I ul   200 mA
RS
Da bi stabilizator davao konstantan napon na izlazu potrebno je da kroz Zenerovu diodu prolazi bar
minimalna struja IZ,m. Razlika ulazne struje Iul i minimalne struje IZ,m je najveći iznos struje trošila
pri kojoj stabilizator i dalje daje nazivni napon.
I ul  I Z , m  IT , M
I T , M  I ul  I Z , m  180 mA
Maksimalnom je strujom trošila IT,M određen njegov minimalni otpor RT,m.

U iz
RT , m   100 
IT , M
Maksimalni otpor trošila RT,M nije ni na koji način ograničen poznatim podacima. Stoga je
RT , M  
48
5.3 Tranzistori
Tranzistor je elektronička komponenta kojoj otpor između dviju (upravljanih) priključnica zavisi o
naponu/struji treće (upravljačke) priključnice. Dakle, tranzistor je promjenljivi otpornik kojemu se
otpor mijenja elektroničkim putem – promjenom napona ili struje upravljačke priključnice. Pritom,
energija upotrebljena za upravljanje je za više redova veličine manja od energije kojom se upravlja.
Tranzistori najčešće rade u jednom od dva načina rada:
- kao sklopke. Tada se otpor između upravljanih priključnica mijenja tako da kad je otpor malen
onda je značajno manji od ostalih otpora u krugu pa se tranzistor ponaša kao uklopljena sklopka.
Ako je otpor između upravljanih priključnica značajno većii od ostalih otpora u krugu onda se
tranzistor ponaša kao isklopljena sklopka.
- kao pojačalo. Tada se otpor između upravljanih priključnica mijenja u manjem rasponu nego kad
tranzistor radi kao sklopka. Veza između upravljane varijable struje/napona i upravljačke varijable
struje/napona je linearna pa je upravljana varijabla uvećana kopija upravljačke varijable.
U oba su slučaja izvori energije upravljačkog i upravljanog kruga nezavisni, a upravljana varijabla
je zavisna o upravljačkoj. Tranzistor se kao pojačalo upotrebljava u analognim sklopovima, a kao
sklopka u impulsnim i digitalnim sklopovima.
S obzirom na strukturu (način vođenja struje) tranzistori se dijele na
- bipolarne tranzistore (engl. bipolar junction transistor – BJT) u kojima struju čine dvije vrste
nosilaca – šupljine i elektroni,
- unipolarne tranzistore, odnosno tranzistore s efektom polja (engl. field effect transistor – FET) u
kojima struju čini jedna vrste nosilaca – ili šupljine ili elektroni, i
- hibridne tranzistore građene tako da se postignu najbolja svojstva bipolarnih i unipolarnih
tranzistora.
Simboli tranzistora prikazani su na slici 5.18.
Simboli tranzistora
C
C Kolektor
D Drain D D
Odvod G G G
B
G
Baza Gate S S
Vrata S Source
Uvod
E
E Emiter JFET Obogaćeni Obogaćeni
MOSFET MOSFET
Bipolarni Unipolarni Hibridni

(tip NPN ) (tip N-kanalni) (IGBT)
Slika 5.18 Simboli tranzistora. (Prikazani su samo NPN i N-kanalni tranzistori. U simbolima PNP i P-kanalnih
tranzistora strelica je suprotno usmjerena)
5.3.1 Bipolarni tranzistori

a) Osnovni pojmovi o bipolarnim tranzistorima
Bipolarni tranzistori imaju tri priključnice – bazu (engl. base-B), kolektor (engl. collector-C) i
emiter (engl. emitter-E). U bipolarnom NPN-tranzistoru baza je građena od P-tipa poluvodiča, a
49
kolektor i emiter su građeni od N-tipa poluvodiča. U bipolarnom PNP-tranzistoru je obrnuto.

Razmatraju se samo NPN-tranzistori. Za PNP-tranzistore vrijede ista razmatranja uz obrnute
polaritete struja i napona.
Za razliku od otpornika i diode, koji su u potpunosti opisani s dvije varijable – naponom i strujom
između jedinih dviju priključnica, tranzistor je u potpunosti opisan s četiri varijable – dva napona i
dvije struje između triju priključnica. Pritom treba imati na umu da se i upravljana i upravljačka
veličina odnose na jedan par priključnica. Budući da tranzistor ima tri priključnice proizlazi da je
jedna od priključnica zajednička i za upravljačku i upravljanu veličinu. To može biti bilo koja od od
priključnica. Razmatrat će se samo spojevi tranzistora u kojima je zajednička priključnica emiter,
odnosno tranzistor radi u spoju zajedničkog emitera (SZE).
Veza između napona i struje PN-spoja baza-emiter (B-E) opisana je ulaznom karakteristikom
tranzistora i slična je u-i karakteristici diode. Tako za propusno polariziran PN-spoj B-E vrijedi
UBE ≈0,7 V. Opis veze između varijabli napona i struje preostalih priključnica može se prikazati
izlaznom karakteristikom tranzistora u SZE kao na slici 5.19.
iC
IB4
IB3
IBQ
IB2
IB1
0 uCE
Slika 5.19 Izlazna karakteristika bipolarnog tranzistora u spoju

zajedničkog emitera ograničena na prvi kvadrant i područje sigurnog rada
Prikazana izlazna karakteristika ograničena je na prvi kvadrant i područje sigurnog rada. U području
sigurnog rada je napon uCE manji je od napona proboja, struja iC manja je od maksimalne dopuštene
i snaga manja od trajno dopuštene.
- Za struje baze vrijedi IB4 > IB3 > IBQ > IB2 > IB1 > 0.
- Punim linijama prikazane su stvarne karakteristike, a istočkanim linijama modelirane
(pojednostavnjene) koje upotrebljavamo u analizi.
a1) Područja rada tranzistora

Polarizacija PN-spojeva bipolarnog tranzistora potrebna za postizanje kojeg područja rada
prikazana je tablicom (pp-propusna polarizacija, np-nepropusna polarizacija).
PN-spoj B-E PN-spoj B-C Najčešća primjena
Normalno aktivno područje (NAP) pp np Pojačalo
Inverzno aktivno područje (IAP) np pp -
Područje zasićenja (PZAS) pp pp
Sklopka
Područje zapiranja (PZAP) np np
50
- Područje zapiranja nalazi se uz apscisu. U tom je prodručju omjer uCE/iC puno veći od ostalih
otpora koji sudjeluju u raspodjeli napona i struja sa spojem C-E. Tranzistor se ponaša kao
isklopljena sklopka.
- Područje zasićenja nalazi se uz ordinatu. U tom je prodručju omjer uCE/iC puno manji od ostalih
otpora koji sudjeluju u raspodjeli napona i struja sa spojem C-E. Tranzistor se ponaša kao
uklopljena sklopka.
- Normalno aktivno područje nalazi se između područja zapiranja i područja zasićenja.
- Da bi tranzistor radio kao pojačalo treba imati namještenu statičku radnu točku (SRT) u
NAP. Statička radna točka tranzistora opisana je s četiri veličine IBQ, UBEQ, ICQ i UCEQ.
- Uvjet za rad tranzistora u NAP-u su propusno polariziran spoj B-E i nepropusno polariziran
spoj B-C. Tada je UCE > UBE.
- Tranzistor je u NAP-u opisan konstitutivnim relacijama UBE = 0,7 V, IC = βIB. Veličina β naziva se
strujno pojačanje tranzistora u SZE.
- Tranzistor je u PZAP-u opisan konstitutivnim relacijama UBE < 0,7 V, IC = 0.
- Tranzistor je u PZAS-u opisan konstitutivnim relacijama UBE = 0,7 V, UCE = UCES = 0,3 V,
IC < βIB. Napon UCES naziva se napon kolektor-emiter zasićenja (engl. saturation)
a2) Osnovna shema spoja za namještanje statičke radne točke tranzistora
Na slici 5.20 prikazana je osnovna shema spoja za namještanje statičke radne točke tranzistora.
RC
RB
U CC
V
UBB
Slika 5.20 Osnovna shema spoja za namještanje statičke radne točke tranzistora
KZN za krug baze: U BB =U RB U BE =R B I BU BE
KZN za krug kolektora: U CC =U RC U CE =RC I C U CE
KZS za tranzistor: I E =I B I C
Približno određivanje statičke radne točke Q (engl. quiescent)

Ako je U BB 0,7 V tranzistor je u PZAP-u pa je I BQ =0 , I CQ =0 , U BEQ =U BB , U CEQ =U CC
Ako je U BB 0,7 V tranzistor je u NAP-u ili PZAS-u.
51
Može se pretpostaviti da je tranzistor u NAP-u. Tada vrijedi

U BB−U BEQ
U BEQ =0,7 V , I BQ = , I CQ = I BQ i U CEQ =U CC− RC I CQ .
RB
Potrebno je provjeriti je li tranzistor stvarno u NAP-u ispitivanjem uvjeta U CEQ U BEQ .
Ako je uvjet ispunjen tranzistor radi u NAP-u. Ako uvjet nije ispunjen tranzistor radi u PZAS-u.
Tada ne vrijedi
I CQ = I BQ nego je I CQ  I BQ .
Sada se zna da je tranzistor u PZAS-u. Tada vrijedi
U BB−U BEQ U CC −U CEQ
U BEQ =0,7 V , I BQ = , U CEQ =U CES =0,3 V i I CQ = .
RB RC
Upravljačka varijabla je struja baze. Bipolarni je tranzistor strujno upravljana komponenta.
b) Bipolarni tranzistor kao pojačalo

Analizirat će se pojačalo u SZE s jednim tranzistorom.
b1) Istosmjerna analiza pojačala u spoju zajedničkog emitera

Osnovni spoj za namještanje statičke radne točke
U pojačalu je za namještanje SRT često prikladno upotrebljavati samo jedan izvor napajanja kako je
to prikazano na slici 5.21
+UCC
RB RC URC
URB
IC
V
IB
UCE
UBE IE
Slika 5.21 Osnovni spoj za namještanje

statičke radne točke pojačala u SZE
Algebarsko određivanje SRT

– Postavljamo Kirchhoffove zakone (KZ)
U CC =R B I BU BE , U CC =RC I C U CE , I E =I B I C
– Možemo pretpostaviti da tranzistor radi u NAP-u i u KZ-ove uvrstiti konstitutivne relacije
U BE =0,7 V , I C = I B .
– Dobivamo SRT:
52
U CC −U BEQ
RB
– Provjeravamo je li tranzistor u NAP-u ili PZAS-u ispitivanjem uvjeta U CEQ U BEQ . Ako je
uvjet ispunjen tranzistor radi u NAP-u i odredili smo SRT.
Ako uvjet nije ispunjen tranzistor radi u PZAS-u. Tada je U CEQ =U CES , ne vrijedi
U −U CEQ
I CQ =β I BQ , nego je I CQ <β I BQ pa se struja kolektora određuje iz I CQ = CC .
RC
Stabilnost SRT s obzirom na promjenu strujnog pojačanja

Veliki je nedostatak ovog spoja osjetljivost SRT na promjenu temperature i promjenu tranzistora
(rasipanje/promjenu β). Npr. ako T ↑, onda najčešće i β ↑. Uz IBQ ↔ bit će ICQ ↑ pa UCEQ ↓.
Spoj za namještanje statičke radne točke stabiliziran s obzirom na promjenu strujnog

pojačanja
Promjena strujnog pojačanja bilo zbog promjene temperature, bilo zbog rasipanja strujnog
pojačanja tranzistora istog tipa nastalog u procesu proizvodnje neizbježna je. Nužno je smanjiti
utjecaj promjene strujnog pojačanja na SRT. Stabilizacija se najčešće postiže dodavanjem otpornika
R2 i RE u osnovni spoj za namještanje SRT, kao na slici 5.22.
+UC C
R1 RC
R2 RE
Slika 5.22 Osnovni spoj za namještanje stabilne statičke radne

točke pojačala u SZE s obzirom na strujno pojačanje tranzistora
Utjecaj izvora i trošila na položaj statičke radne točke
Shema pojačala u SZE s priključenim izvorom signala i trošilom prikazana je na slici 5.23. Ako se
pojačalo priključi na izvor ulaznog signala bez veznog kondenzatora smanjit će se napon baze.
Onda će se smanjiti i struja IBQ pa struja ICQ, a napon UCEQ će se povećati. Ako se trošilo priključi na
pojačalo bez veznog kondenzatora smanjit će se napon kolektora. Struja IBQ će se promijeniti pa zato
ni napon emitera. Napon UCEQ će se smanjiti.
Dodavanjem veznih kondenzatora CV sprečava se:
a) promjena SRT tranzistora,
b) opterećenje izvora signala i trošila istosmjernom komponentom struje iz izvora napajanja,
c) gubitak energije iz izvora napajanja na izvoru signala i na trošilu.
53
+UCC
RC
R1 CV
CV
V
Rg uiz RT
uul R2 RE
eg
Slika 5.23 Osnovni spoj pojačala u SZE
b2) Analiza pojačala pojačala u spoju zajedničkog emitera za mali signal

Kada se na ulaz pojačala priključi izvor sinusoidnog napona to će dovesti do sinusoidne promjene
struje baze. Sinusoidna komponenta struje baze bit će u fazi s ulaznim naponom. Zbog linearne
zavisnosti struje kolektora o struji baze sinusoidna komponenta struje kolektora bit će u fazi sa
sinusoidnom komponentom struje baze i ulaznim naponom. Sinusoidna komponenta napona na
kolektorskom (i emiterskom) otporniku bit će također u fazi s ulaznim naponom. Sinusoidna
komponenta potencijala kolektora razlike (konstantnog) napona napajanja i napona na
kolektorskom otporniku i bit će protufazna ulaznom naponu. Izlazni napon jednak je izmjeničnoj
komponenti potencijala kolektora i također je protufazan ulaznom naponu. Dakle, izlazni napon
jednak je pojačanom i invertiranom ulaznom naponu. Zato je pojačalo u SZE invertirajuće pojačalo.
*Više iz analize nije sadržaj predmeta Osnove elektrotehnike i elektronike.
c) Bipolarni tranzistor kao sklopka
Osnovna shema spoja tranzistora kada radi kao sklopka prikazan je na slici 5.24.
+UC C
RC
RB
V
ui z
uul
Slika 5.24 Osnovni spoj tranzistora kao sklopke
Približno određivanje statičke radne točke Q (engl. quiescent)

Ako je u ul 0,7 V tranzistor je u PZAP-u pa je I BQ =0 , I CQ =0 , U BEQ =U BB , u iz=U CEQ =U CC
54
Ako je u ul 0,7 V tranzistor je u NAP-u ili PZAS-u.

Može se pretpostaviti da je tranzistor u PZAS-u. Tada vrijedi
U BB−U BEQ U CC −U CEQ
U BEQ =0,7 V , I BQ = , U CEQ =U CES =0,3 V i I CQ = .
RB RC
Potrebno je provjeriti je li tranzistor stvarno u PZAS-u ispitivanjem uvjeta U CEQ U BEQ .
Ako je uvjet ispunjen tranzistor radi u PZAS-u. Ako uvjet nije ispunjen tranzistor radi u NAP-u.
Tada vrijedi
U BB−U BEQ
RB
Ako je tranzistor predviđen za rad u PZAS-u, a ipak radi u NAP-u može se dogoditi da je njegova
snaga
P V ≈U CEQ I CQ
veća od trajne snage za koju je taj tranzistor predviđen (nazivna snaga tranzistora) i doći će do
uništenja tranzistora.
Zato je potrebno odabrati vrijednosti otpora otpornika RB i RC takve da je I CQ 0,8  I BQ imajući na
umu da se za isti tranzistor strujno pojačanje β može kretati u rasponu < βm, βM> takvom da je omjer
βM/βm od 2 do 5. Uz to treba voditi računa mogu li se pojaviti vrijednosti ulaznog napona i otpora
trošila takve da se radna točka tranzistora pomakne iz PZAS i NAP.
Na slici 5.25 prikazana je nadomjesna shema spoja tranzistora kao sklopke u području zasićenja i u
području zapiranja.
+UCC +UCC
+U CC +U CC
RC RC RC
RC
IB>> RB IB<< RB
V V
uiz = U C ES u iz≈U
u ul u ul
CC
a) b)
Slika 5.25 Tranzistor kao: a) uklopljena sklopka, b) isklopljena sklopka.
Ako se na ulaz tranzistorske sklopke dovedu pravokutni impulsi takve vrijednosti da veća vrijednost
dovodi tranzistor u zasićenje, a manja vrijednost u zapiranje, na izlazu sklopke pojavit će se
"invertiran" napon. Za vrijeme veće vrijednosti ulaznog napona izlazni će napon biti manji i
obrnuto.
55
5.3.2 Unipolarni tranzistori
a) Osnovni pojmovi o unipolarnim tranzistorima

Simboli unipolarnih tranzistora prikazani su na slici 5.18. Unipolarni tranzistori imaju tri
priključnice – geit (G), odvod (engl. drain - D) i uvod (engl. source - S). Struja kroz tranzistor
prolazi tako što teče kroz "kanal" kojeg čine odvod i uvod. Širina kanala, a samim tim i otpor kanala
određeni su naponom geita.
– Unipolarni tranzistori su naponom upravljane komponente. Predmet analize su JFET

(JFET - engl. junction field effect transistor) tranzistori i MOSFET (MOSFET - engl. metal
oxide semiconductor field effect transistor) tranzistori ponekad skraćeno MOST.
– Bavit ćemo se N-kanalnim FET-ovima. Za P-kanalne FET-ove vrijede ista razmatranja uz
obrnute polaritete napona i struja tranzistora.
– U unipolarnom N-kanalnom tranzistoru odvod i uvod građeni su od N-tipa poluvodiča. Geit
JFET-a građen je od P-tipa poluvodiča, a geit MOSFET-a je metalni kontakt odvojen
izolatorom od podloge P-tipa. U P-kanalnim tranzistorim je obrnuto.
Izlazna karakteristika i područja rada JFET-a u spoju zajedničkog uvoda
- Izlazna karakteristika tipičnog JFET-a ograničena na prvi kvadrant i područje sigurnog rada
prikazana je na slici 5.26.
iD
UDS = UGS - UGS0
UGS = 0
IDSS
UGS = -1 V
UGS = UGSQ
UGS = -2 V
UGS0 = -4 V
0 uDS
Slika 5.26 Izlazna karakteristika unipolarnog tranzistora u spoju zajedničkog uvoda ograničena na prvi kvadrant i
područje sigurnog rada
Područja rada tranzistora i uvjeti
Vrsta Područja rada i uvjeti

tranzistora *Različiti nazivi područja rada unipolarnih i bipolarnih tranzistora
BJT Područje zasićenja Normalno aktivno područje Područje zapiranja
56
JFET Omsko područje Aktivno područje

Triodno područje Područje zasićenja Područje zapiranja
UDS < UGS − UGS0 UDS ≥ UGS − UGS0 UGS < UGS0
Sklopka - vodi Pojačalo Sklopka - ne vodi
0 ≥ UGS ≥ UGS0 UGS ≤ UGS0
– Zbog usklađenosti s nazivima za bipolarne i unipolarne tranzistore upotrebljavat ćemo iste

nazive i skraćenice za područja rada PZAS, NAP i PZAP. Područja rada smještena su
analogno područjima rada kod bipolarnih tranzistora.
2
U GSQ
– JFET je u NAP modeliran konstitutivnim relacijama IG = 0 i I DQ =I DSS 1− 
U GS 0
– Struja IDSS je struja IDS zasićenja (engl. saturation). To je najveća struja odvoda, a teče kada je
kanal maksimalno otvoren, jer je UGS = 0.
– Napon UGS0 je najmanje negativan napon UGS pri kojem je kanal u cijelosti zatvoren, a struja
odvoda zanemariva.
Izlazna karakteristika i područja rada MOSFET-a u spoju zajedničkog uvoda

K 2
– MOSFET je u NAP modeliran konstitutivnim relacijama IG = 0 i I DQ = U GSQ −U GS 0
2
– Napon UGS0 je najmanji napon UGS pri kojem je kanal otvoren, a struja odvoda nezanemariva
(dovoljno veća od nule).
– Konstanta K određena je građom MOSFET-a.
– Osiromašeni MOSFET ima formiran vodljivi kanal pri naponu UGS = 0, za razliku od
obogaćenog MOSFET-a kojemu se vodljivi kanal formira pri naponu UGS > 0.
Usporedba N-kanalnih FET-ova s obzirom na područje vrijednosti napona UGS potrebnog za rad u
NAP-u
JFET U GS 0 U GSQ0 UGS0 0 uGS
Osiromašeni U GS 0 U GSQU GS , M
MOSFET UGS 0 0 UGS ,M uGS
U GS 0 0
Obogaćeni 0U GS 0U GSQ U GS , M 0 UGS0 UGS,M uGS

MOSFET
b) Unipolarni tranzistor kao pojačalo
Istosmjerna analiza pojačala u spoju zajedničkog uvoda

Redosljed određivanja varijabli SRT
BJT UBEQ = 0,7 V → IBQ → ICQ → UCEQ
UGSQ
JFET i MOSFET IG = 0 → → UDSQ
IDQ
57
Statička radna točka dobiva se uvrštavanjem konstitutivnih relacija* JFET-a IG = 0 i

U GSQ 2 K 2
I DQ =I DSS 1−  ili I DQ = U GSQ−U GS 0 u Kirchhoffove zakone napona za krug geita i
U GS 0 2
odvoda.
* Više iz analize nije sadržaj predmeta Osnove elektrotehnike i elektronike.
Analiza pojačala pojačala u spoju zajedničkog uvoda za mali signal

*Nije sadržaj predmeta Osnove elektrotehnike i elektronike.
c) Unipolarni tranzistor kao sklopka
U digitalnoj elektronici prevladavaju unipolarni tranzistori. U širokoj je upotrebi CMOS skupina

logičkih sklopova. Skupina CMOS dobila je naziv prema svojoj strukturi, jer se sastoji od
komplementarnih MOS tranzistora, N-kanalnog i P-kanalnog.
Osnovna logička jedinica CMOS-invertora i naponska prijenosna karakteristika prikazane su na

slici 5.27.
+UDD
V1
UDD
uul V2 uiz
a) b)
Slika 5.27 Osnovna logička jedinica CMOS-invertora: a) shema spoja, b) naponska prijenosna karakteristika.
Napon napajanja UDD dijeli se na tranzistorima koji čine djelitelj napona. Za vrijeme nižeg ulaznog
napona tranzistor V1 je u PZAS-u, a tranzistor V2 je u PZAP-u. Zato je izlazni napon "visok"
približno UDD. Za vrijeme višeg ulaznog napona tranzistor V1 je u PZAP-u, a tranzistor V2 je u
PZAS-u. Zato je izlazni napon "nizak" približno nula, odnosno napon zasićenja spoja D-S.
Jedna od presudnih prednosti unipolarnih tranzistora pred bipolarnim u logičkim sklopovima je

manje zagrijavanje unipolarnih tranzistora. Zato je u isti volumen moguće smjestiti puno više
unipolarnih tranzistora naego bipolarnih i pritom postići manju "potrošnju" energije napajanja.
58
5.4 Operacijsko pojačalo
Operacijsko pojačalo je integrirani sklop. Ime mu potječe od matematičkih operacija koje obavlja nad
električkim signalima. Vrstu matematičke operacije određuju dodatne komponente i način njihovog spoja s
operacijskim pojačalom.
Tipično kućište operacijskog pojačala ima osam priključnica. U električnim se shemama često ne
prikazuju sve priključnice operacijskog pojačala, već samo one bitne u toj shemi spoja za rad, kao na slici
5.28. To su uvijek invertirajući i neinvertirajući ulaz, označeni s − i + te izlaz, kao priključnica koja izlazi iz
vrha trokuta. Napajanje se ponekad prikazuje, kao na slikama 5.28 a i c, a ponekad izostavlja kao na slici
5.28 b bez iscrtkane linije.
i- +UC C
i- UC C i-
ud i
i ud i
ud u- i+
i+ i+
ui z ui z
u+ -UC C ui z
UC C
a) b) c)
Slika 5.28 Prikazivanje operacijskog pojačala simbolom:
a) Stvarni spoj operacijskog pojačala, b) Prikaz simbola bez napajanja, c) Prikaz simbola s napajanjem
5.4.1 Konstitutivna relacija operacijskog pojačala
Prijenosna karakteristika uiz = f(uul) stvarnog operacijskog pojačala i najjednostavnijeg modela

operacijskog pojačala prikazane su na slici 5.29.
Najjednostavniji
model
Stvarna
karakteristika
Slika 5.29 Naponska prijenosna karakteristika

idealnog i realnog operacijskog pojačala
u d =u+ −u -
Iz prijenosne karakteristike najjednostavnijeg modela operacijskog pojačala određena je
konstitutivna relacije operacijskog pojačala
i + =i -=0
Ako u d > 0 onda u iz=+ U CC
Ako u d =0 onda −U CC < uiz < + U CC
Ako u d < 0 onda u iz=−U CC
59
5.4.2 Komparatori
Komparatori su sklopovi koji uspoređuju dvije vrijednosti napona.
a) Komparator
Načelna shema spoja komparatora izvedenog s operacijskim pojačalom i prijenosna karakteristika
uiz = f(uul) za odabranu shemu spoja prikazani su na slici 5.30.
u iz
+U CC
uul
uiz uul
Uref U ref
−U CC
a) b)
Slika 5.30 a) Načelna shema spoja komparatora s operacijskim pojačalom, b) Prijenosna karakteristika uiz = f(uul)
prikazanog komparatora za Uref > 0.
Vidi se da kad je potencijal neinvertirajućeg ulaza veći od potencijala invertirajućeg ulaza izlazni je
napon jednak pozitivnom naponu napajanja, a kad je obrnuto izlazni je napon jednak negativnom
naponu napajanja. Često je jedna od ulaznih veličina konstantna, kao u primjeru sa slike 5.30. Tada
se za promjenljiv napon uul dobije pripadni valni oblik izlaznog napona kao na slici 5.31.
0 0
0 0
a) b)
Slika 5.31 a) Primjer valnih oblika komparatora sa slike 5.30, b) Primjer valnih oblika komparatora sa slike 5.32
b) Komparator s histerezom (Schmittov okidni sklop)

Ako se zahtijeva manja osjetljivost komparatora na promjenu komparirane veličine (napona uul)
onda se upotrebljava komparator s histerezom. U tom se komparatoru komparirana veličina ne
uspoređujuje s referentnom vrijednošću Uref nego s referentnim rasponom vrijednosti određenim s
donjom granicom UD i gornjom granicom UG.
60
Načelna shema spoja komparatora s histerezom izvedenog s operacijskim pojačalom i prijenosna

karakteristika uiz = f(uul) za odabranu shemu spoja prikazani su na slici 5.32.
uul
uiz
Uref
a) b)
Slika 5.32 a) Načelna shema spoja komparatora s histerezom, b) Prijenosna karakteristika uiz = f(uul) komparatora s
histerezom uz Uref = 0
Opis rada:
Sklop ima pozitivnu povratnu vezu. Izlazni napon može poprimiti jednu od dviju vrijednosti + UCC
ili −UCC. Napon neinvertirajućeg ulaza poprima vrijednosti
R2 R1
u + =±U CC + U ref
R1 + R 2 R 1+ R 2
Ako je ulazni napon veći od napona neinvertirajućeg ulaza
R2 R1
U G=+ U CC + U ref
R 1+ R 2 R1+ R 2
izlazni će napon poprimiti vrijednost −UCC, a ako je manji od napona neinvertirajućeg ulaza
R2 R1
U D =−U CC + U ref
R1 + R2 R1+ R2
izlazni će napon poprimiti vrijednost +UCC.
Vidljivo je da do promjene izlaznog napona dolazi na različitim vrijednostima ulaznih napona –
postoji histereza. Strelicama na karakteristici označeni su smjerovi promjene ulaznog napona koji
uzrokuju promjenu izlaznog napona na odgovarajućim vrijednostima UG i UD.
Primjer valnih oblika prikazan je na slici 5.31 b. Vidi se da se za istu vrijednost referentnog napona
u komparatoru s histerezom manje puta mijenja izlazni napon.
5.4.3 Pojačala
Operacijsko pojačalo upotrebljava se i kao pojačalo. Bit će opisane tri osnovne verzije pojačala.
a) Invertirajuće pojačalo
Shema spoja invertirajućeg pojačala i njegova prijenosna karakteristika uiz = f(uul) prikazani su na
slici 5.33. Odredit će se naponsko pojačanje pojačala.
Naponsko pojačanje definirano je kao
61
R2 b)
R1
uul
uiz
a)
Slika 5.33 a) Shema spoja invertirajućeg pojačala, b) Pripadna prijenosna karakteristika uiz = f(uul)
U˙ iz
A=
U˙ ul
Kirchhoffovi zakoni za shemu spoja pojačala uz oznake prema slici 5.34 mogu se izraziti su kao
R2
i2 u R2
i1 R1 i−
u R1 ud
i+
uul
uiz
Slika 5.34 Uz izvod naponskog pojačanja invertirajućeg pojačala
U̇ ul =U̇ R 1−U̇ d = R1 İ 1−U̇ d
U̇ iz=−U̇ R 2−U̇ d =−R 2 İ 2−U̇ d
İ 1= İ 2 İ -
Primjenom konstitutivnih relacija operacijskog pojačala
İ -=0 i U̇ d =0
struje otpornika mogu se izraziti kao
U̇ ul U̇ iz
İ 1= i İ 2=−
R1 R2
pa je naponsko pojačanje pojačala
R2
A=−
R1
Iz dobivenog izraza za pojačanje pojačala može se vidjeti koliko je operacijsko pojačalo praktično
za upotrebu. Dovoljne su samo tri komponente za sastavljanje pojačala što je velika prednost u
odnosu na pojačala s tranzistorima.
62
b) Neinvertirajuće pojačalo
Shema spoja invertirajućeg pojačala i njegova prijenosna karakteristika uiz = f(uul) prikazani su na
slici 5.35.
R2 b)
R1
uul u iz
a)
Slika 5.35 a) Shema spoja neinvertirajućeg pojačala, b) Pripadna prijenosna karakteristika uiz = f(uul)
Izraz za naponsko pojačanje pojačala je

R2
A=1
R1
c) Naponsko sljedilo
Naponsko sljedilo je posebna vrsta neinvertirajućeg pojačala s pojačanjem jedan. Shema spoja
invertirajućeg pojačala i njegova prijenosna karakteristika uiz = f(uul) prikazani su na slici 5.36.
Upotrebljava se kad je za isti napon trošilu potrebna veća struja.
b)
uul uiz
a)
Slika 5.36 a) Shema spoja naponskog sljedila, b) Pripadna prijenosna karakteristika uiz = f(uul)
5.4.4 Izvođenje matematičkih operacija nad signalima
a) Zbrajalo
Shema spoja invertirajućeg zbrajala prikazana je na slici 5.37.
Izraz za izlazni napon je

R3 R
U̇ iz=− U̇ 1 U̇ 2 3 
R1 R2
63
R1 R3
u1
R2
u2
u iz
Slika 5.37 Invertirajuće zbrajalo
b) Oduzimalo
Shema spoja oduzimala prikazana je na slici 5.38.
R1 R2
u1
R3 u iz
u2
R4
Slika 5.38 Oduzimalo
Izraz za izlazni napon je

R2 ˙ 2
R4 R1R
U̇ iz=−U̇ 1 U̇ 2
R1 R3R 4 R1
c) Integrator i diferencijator
Brojni se fizički procesi odvijaju deriviranjem i integriranjem fizičkih veličina. Tada se
upotrebljavaju integratori i diferencijatori. Prikazani su na slici 5.39.
S t1 = 0
R
C
C
R
uu l
uul u iz
uiz
a) b)
Slika 5.39 Načelne sheme spojeva a) integratora, b) diferencijatora
64
5.5 Multivibratori
Multivibratori su impulsni sklopovi. Ti sklopovi imaju pravokutan napon na svom izlazu. Dakle,
takav napon sadrži veći broj sinusnih titraja - vibracija. Otud naziv multivibratori.
5.5.1 Astabilni multivibrator

Astabilni multivibrator (astabil) je oscilator (generator signala) konstantne periode T. Temeljna
izvedba ima dva izlaza i nema nijedan ulaz. Valni oblici izlaznih signala su pravokutni.
Sklop neprekidno prelazi iz jednog kvazistabilnog stanja trajanja T1 u drugo kvazistabilno stanje
trajanja T2. Trajanja kvazistabilnih stanja T1 i T2 određena su komponentama astabila.
Upotrebljava se kao generator takta u računalima, generator niza impulsa, trepćući
signalizacijski uređaj itd. Shema spoja izvedbe astabila s BJT-ovima prikazana je na slici 5.40.
+UCC
RC1 RB2 RB1 RC2

C2 C1
uiz1 uiz2
V1 V2
Slika 5.40 Astabil izveden s pomoću bipolarnih tranzistora
Valni oblik jednog od izlaznih napona astabila prikazan je na slici 5.41.
Jedno
kvazistabilno
stanje
Astabil
0
Drugo
kvazistabilno
stanje
Slika 5.41 Valni oblik izlaznog napona astabila
RC2
C1
65
uiz2
Za vrijeme dok jedan izlaz ima višu razinu napona, drugi izlaz ima nižu razinu napona i obrnuto.
Astabili koji rade kao generatori takta u računalima realiziraju se s pomoću kristala kvarca Tako se
postiže dovoljna točnost i stabilnost frekvencije generatora takta.
5.5.2 Monostabilni multivibrator

Monostabilni multivibrator (monostabil) ima jedno kvazistabilno stanje i jedno stabilno stanje.
Tipična izvedba ima jedan (upravljački) ulaz i dva izlaza. Valni oblici izlaznih signala su
pravokutni.
Sklop prelazi iz stabilnog stanja u kvazistabilno stanje pojavom okidnog impulsa na
upravljačkom ulazu sklopa. Sklop prelazi iz kvazistabilnog stanja u stabilno stanje nakon što
protekne interval trajanja kvazistabilnog stanja T1 od pojave (posljednjeg) okidnog impulsa na ulazu
sklopa. Trajanje kvazistabilnog stanja određeno je komponentama monostabila i konstantno je, a
trajanje stabilnog stanja određeno je impulsima iz sklopova spojenih na upravljački ulaz
monostabila i može biti po volji dugo.
Upotrebljava se kao tajmer, npr. za svjetla u hodnicima, sklop za kašnjenje itd. Valni oblik
jednog od izlaznih napona monostabila prikazan je na slici 5.42.
Razna
stabilna
stanja
0
Jedno
kvazistabilno
stanje
Slika 5.42 Valni oblik izlaznog napona monostabila
Kao i kod astabila, za vrijeme dok jedan izlaz monostabila ima višu razinu napona, drugi izlaz ima
nižu razinu napona i obrnuto.
5.5.3 Bistabilni multivibrator

Bistabilni multivibrator (bistabil) ima dva stabilna stanja. Tipične izvedbe imaju dva i više
upravljačkih ulaza i dva izlaza. Valni oblici izlaznih signala su pravokutni.
Sklop prelazi iz jednog stabilnog stanja u drugo stabilno stanje kada se na upravljačkim ulazima
pojavi odgovarajuća kombinacija napona. Trajanje svakog od stabilnih stanja određeno je
kombinacijama impulsa iz sklopova spojenih na upravljačke ulaze bistabila i može biti po volji
dugo.
Upotrebljava se kao temeljni gradivni dio memorija, brojila, posmačnih registara, djelila
frekvencije itd. Valni oblik jednog od izlaznih napona bistabila prikazan je na slici 5.43.
66
Druga
stabilna
stanja
Jedna
stabilna
stanja
Bistabil
0
Druga
stabilna
stanja
Slika 5.43 Valni oblik izlaznog napona bistabila
67
Riješeni zadaci iz elektronike za predmet Osnove elektrotehnike i elektronike
Stabilizator napona sa Zenerovom diodom
1. Izračunajte opseg vrijednosti otpora trošila RT unutar kojih će sklop na slici obavljati
stabilizaciju napona. Poznato je: Uul = 22 – 25 V, RS = 18 Ω, UZ = 20 V, IZ,m = 30 mA,
PZ = 5 W. Zenerova dioda je idealna.
Rješenje
IS RS IT
U iz  U Z  20 V US IZ
I S  I Z  IT Uul UZ Z Uiz RT
U ul  U S  U Z  RS  I S  U Z
Određivanje RTmin
Smanjivanjem otpora trošila RT povećava se struja koju to trošilo “vuče” te tako ostaje sve
manje struje za Zener diodu. Kada struja Zener diode IZ padne ispod vrijednosti IZmin dioda
izlazi iz područja proboja i više se ne ostvaruje stabilizacija napona. Otpor trošila tada je
dosegao svoju minimalnu vrijednost. Osim o otporu trošila struja Zener diode ovisi i o
ulaznom naponu Uul. Ta je struja to manja što je manji i ulazni napon.
U S min U ul min  U Z
I S min    11 1 mA
RS RS
ITmaks  I S min  I Z min  81 mA
U iz
RT min   246 ,6 
I Tmaks
Određivanje RTmaks
Povećavanjem otpora trošila RT raste struja kroz Zener diodu IZ, a tako i snaga koja se
oslobađa na njoj. Kada snaga na diodi dosegne svoju maksimalnu vrijednost PZ tada je
ostvarena i maksimalna struja kroz diodu IZmaks, a otpor trošila je također maksimalan RTmaks.
Osim o otporu trošila struja Zener diode ovisi i o ulaznom naponu Uul. Ta je struja to veća što
je veći i ulazni napon.
68
PZ  PZmaks  U Z  I Zmaks
PZmaks
I Zmaks   250 mA
UZ
I Zmaks  I Smaks  IT min
U Smaks U ulmaks  U Z
I Smaks    27 7 mA
RS RS
IT min  I Smaks  I Zmaks  27 mA
U iz
RTmaks   720 
I T min
2. Izračunajte opseg vrijednosti ulaznog napona Uul unutar kojega će sklop na slici obavljati
stabilizaciju napona. Poznato je: UZ = 9 V, IZmin = 60 mA, PZ = 20 W, RS = 2,4 Ω,
PS = 10 W, RT = 20 Ω – ∞. Zenerova dioda je idealna.
RS
Uul Z Uiz RT
Rješenje IS RS IT
I S  I Z  IT US IZ
U ul  U S  U Z  RS  I S  U Z Uul UZ Z Uiz RT
U iz  U Z  9 V
Određivanje minimalnog ulaznog napona Uulmin
Smanjivanjem ulaznog napona Uul smanjuje se i struja Zenerove diode IZ. Vrijednost struje ne
smije se smanjiti ispod IZmin, jer će sklop tada prestati stabilizirati napon.
I Z min  I S min  ITmaks

U ul min  U S min  U Z  RS  I S min  U Z
U iz
I Tmaks   450 mA
RT min
I S min  I Z min  ITmaks  510 mA
U ul min  RS  I S min  U Z  1,224  9  10,22 V
69
Određivanje maksimalnog ulaznog napona Uulmaks
Povećavanjem ulaznog napona Uul povećavaju se i snage PS i PZ. Čim jedna od tih dviju snaga
dosegne svoju maksimalnu vrijednost i ulazni je napon dosegao svoju maksimalnu vrijednost.
Maksimalni ulazni napon s obzirom na snagu PS
US2
PS 
RS
U Smaks2 U ulmaks  U Z 2
PSmaks  
RS RS
U ulmaks  PSmaks  RS  U Z  4,899  9  13,90 V
Maksimalni ulazni napon s obzirom na snagu PZ
PZ  U Z  I Z
PZmaks  U Z  I Zmaks
PZmaks
I Zmaks   2,2 A
UZ
I Zmaks  I Smaks  IT min
U iz
I T min  0
RTmaks
ISmaks I Zmaks 2,2 A
Uulmaks  U Smaks  U Z  RS  I Smaks  U Z  5,3  9  14,3 V
Otpornik RS pregrijat će se pri U ul  13,90 V , a Zenerova dioda pri U ul  14,3 V .

Stoga je U ulmaks  13,90 V , jer već pri ovom naponu dolazi do pregrijavanja jedne od
komponenata u stabilizatoru.
Sklopovi s bipolarnim tranzistorima
3. U krugu na slici izračunajte radnu točku tranzistora za svaku od triju vrijednosti otpora
RB: 1) RB1 = 2,2 MΩ, 2) RB2 = 220 kΩ, 3) RB3 = 22 kΩ. Još je poznato: UCC = 24 V,
UBB = 15 V, RC = 1,5 kΩ, β = 120.
RC
RB
UCC
V
UBB
70
Rješenje
Kirchhoffovi zakoni za krug:
Krug baze IC
U BB  U RB  U BE  RB  I B  U BE
RC U RC
Kolektorski krug IB RB V
UCC
U CE
U CC  U RC  U CE  RC  IC  U CE
U RB
UBE
UBB IE
Konstitutivne relacije tranzistora
IC    I B
U BE  0,7 V
1.) RB1  2,2 M
U BB  U BE 15  0,7
I B1    6,5 A
R B1 2,2  10 6
I C1    I B1  130  6,5  780 A
U CE1  U CC  RC  I C1  24  1500  0,78  10 3  24  1,17  22,83 V
Komentar:
Napon UCE je „blizu“ napona UCC što znači da je SRT tranzistora blizu PZAP.
2.) RB2  220 k
U BB  U BE 15  0,7
I B2    65 A
RB 2 220  103
I C 2    I B 2  130  0,065  7,8 mA
U CE 2  U CC  RC  I C 2  24  1500  7,8  103  24  11,7  12,3 V
3.) RB3  22 k
U BB  U BE 15  0,7
I B3    650 A
RB 3 22  103
I C 3    I B3  130  0,65  78 mA
71
U CE 3  U CC  RC  I C 3  24  1500  78  103  24  117  93 V
Ovo rješenje nije valjano. Niti je moguće da je napon UCE negativan, niti je moguće da kroz
tranzistor teče struja veća od UCC/RC = 16 mA.
Tranzistor radi u području zasićenja gdje vrijedi IC < β∙IB.
Napon UCE3 procijenit će se. U području zasićenja napon zasićenja UCES kreće se od 0 pa do
više od 2 V. Procjena je stvar iskustva, a ovdje će se dogovorno odabrati UCES = 0,3 V.
UCE 3  UCES  0,3 V
U CC  U CE 3 24  0,3
IC 3    15,8 mA .
RC 1500
4. Za zadano pojačalo odredite statičku radnu točku, ako je UCC = 18 V, RC = 10 kΩ,

RB = 1,5 M, β = 120 i ako se tom pojačalu, usljed neispravnosti tranzistora, zamjeni taj
tranzistor sa drugim pojačanja β = 75. Pretpostaviti da je UBEQ = 0,7 V, a UCES = 0 V.
RC
RB CV
CV
V
u iz
uul
Rješenje
Priključen je prvi tranzistor:
U CC  U BEQ
I BQ1   11,5A
RB
I CQ1  1  I BQ1  1,38mA
U CEQ1  U CC  RC  I CQ1  4,16V
Usljed neispravnosti prvog tranzistora priključen je drugi tranzistor:
U CC  U BEQ
I BQ2   11,5 μA
RB
I CQ 2   2 I BQ2  865 μA
U CEQ2  U CC  RC I CQ 2  9,35 V
72
5. U tranzistorskoj sklopki na slici poznato je da ulazni napon poprima “visoku” vrijednost
od 4 V, a “nisku” vrijednost od 0,3 V. Napon napajanja sklopke je UCC = 5 V, a strujno
pojačanje tranzistora β = 60. Odredite:
a) vrijednost otpora RC potrebnu da tranzistor radi u području zapiranja i zasićenja, ako je
RB = 1 kΩ,
b) vrijednost otpora RB potrebnu da tranzistor radi u području zapiranja i zasićenja, ako je
RC = 2 kΩ.
+UCC
RC
RB
V
uiz
uul
Rješenje
a) Kada je ulazni napon “niske” vrijednosti sklopka će raditi u području zapiranja, jer je
ispunjen uvjet uul < 0,7 V.
Kada je ulazni napon “visoke” vrijednosti sklopka bi trebala raditi u području
zasićenja, jer je ispunjen uvjet uul > 0,7 V.
Tada teče struja baze
u  U BEQ
I BQ  ul  3,3 mA
RB
Ako je tranzistor u zasićenju teče struja kolektora
I CQ  0,8I BQ  158,4 mA
Pritom je napon kolektor-emiter jednak UCES = 0,3 V.
Kolektorski otpornik određuje se iz
U  U CES
RC  CC  29,67 
I CQ
b) Kada je ulazni napon “niske” vrijednosti sklopka će raditi u području zapiranja, jer je
ispunjen uvjet uul < 0,7 V.
Kada je ulazni napon “visoke” vrijednosti sklopka bi trebala raditi u području
zasićenja, jer je ispunjen uvjet uul > 0,7 V.
Tada je napon kolektor-emiter jednak UCES = 0,3 V pa teče struja kolektora
U  U CES
I CQ  CC  2,35 mA
RC
Struja baze je
I
I BQ  CQ  48,96 μA
0,8
a otpor otpornika u krugu baze
uul  U BEQ
RB   67,40 k
I BQ
73
Sklopovi s operacijskim pojačalom
6. Za krug na slici nacrtajte prijenosnu funkciju napona uiz = f(uul), ako je poznato:
R1 = 68 kΩ, R2 = 47 k, E = 3 V, UCC = ±18 V. (Pismeni ispit od 12.07.2016.)
R1
+
E uiz
uul R2
Rješenje
Određivanje uvjeta rada operacijskog pojačala kao pojačala ili komparatora
Ako je u   u  onda uiz  U CC

Ako je u  u  onda  U CC  uiz  U CC
Ako je u  u  onda uiz  U CC
Određivanje granične vrijednosti ulaznog napona na kojoj komparator mijenja vrijednost

izlaznog napona
R2
u  uul  0,40870uul
R1  R2
R1  R2
Ako je u  u  onda uul  u  7,3404 V
R2
Prijenosna funkcija uiz = f(uul)
u iz, V
18
7,34 u ul,V
−18
74
7. Za krug na slici nacrtajte izlazni napon uiz za dvije vrijednosti otpora R2: a) R2 = 68 k i
b) R2 = 180 k, ako je zadano: uul = 3 sin(104t + 120º), V, R1 = 22 kΩ, UCC = ±15 V.
(Pismeni ispit od 06.02.2017. – grupa A)
R2
R1
uul
uiz
Rješenje
a) u iza,V
R
AVa   2 a  3,0 9 9,27
R1
U iza  AVaU ula  9,2 7   60
uiza  9,2 7 sin 104 t  60, V

0 t0 t0+T t
2  T −9,27
T  628,3 μs t 0  T   104,7 μs
 2π 6
b)
R2b
AVb    8,1 8
R1
U izb  AVbU ulb  24,5 4   60
u  24,5 4 sin 104 t  60, V
izb Ovo rješenje vrijedi samo za uiz  UCC
Cjelovito rješenje je ovaj dobiveni oblik “odrezan” na ±15 V.
Trenutci rezanja su pomaknuti od prolazaka kroz nulu za ∆t = ±65,75 μs, a to odgovara kutu
0,6575 rad = 37,67°el.
u,V
24,5
15
uizb
0 t0 t0+T t
−15
−24,5
75
Osnove elektrotehnike i elektronike – 2016/2017 TVZ-INRO – Stručni studij računarstva
Pitanja za usmeni dio ispita iz Osnova elektrotehnike i elektronike

Ova je pitanja potrebno donijeti na usmeni dio ispita.
Pitanja za ocjenu dovoljan:

1.1 U istosmjernom krugu s jednim izvorom i četiri otpornika nađite snagu izvora i snagu
na svakom od otpornika.
1.2 U krugu sa sinusnim naponom i serijskim ili paralelnim spojem R, L i C izračunajte
radnu, jalovu i prividnu snagu.
1.3 Nacrtajte sinusni napon, označite i objasnite sve veličine.
1.4 Opišite osnovna svojstva električnog naboja.
1.5 Napišite i objasnite izraz za silu na vodič u magnetskom polju protjecan strujom.
1.6 Napišite i objasnite izraz za elektromagnetsku indukciju.
1.7 Nacrtajte simbol diode i njenu karakteristiku, opišite područja rada na karakteristici i
navedite karakteristične vrijednosti.
1.8 Nacrtajte simbole bipolarnog tranzistora, napišite izraz za strujno pojačanje i uvjete
pod kojima taj izraz vrijedi te navedite dva osnovna načina rada tranzistora.
1.9 Nacrtajte sheme invertirajućeg i neinvertirajućeg spoja operacijskog pojačala te
napišite izraze za njihova pojačanja.
1.10 Opišite razlike između astabila, bistabila i monostabila.
Pitanja za ocjenu dobar:

2.1 Napišite i objasnite izraz za otpor vodiča.
2.2 Nacrtajte i objasnite kako se u strujni krug spaja voltmetar, a kako ampermetar.
2.3 Što je snaga? Napišite i objasnite izraze za snagu i energiju električne struje.
2.4 Objasnite način rada i primjenu potenciometra.
2.5 Napišite i objasnite izraz za Coulombov zakon.
2.6 Napišite i objasnite izraz za kapacitet pločastog kondenzatora.
2.7 Napišite i objasnite izraz za naboj i energiju na kondenzatoru.
2.8 Nacrtajte utičnicu napona gradske mreže, objasnite nazive pojedinih priključnica na
njoj i njen napon.
2.9 Nacrtajte simbol transformatora te napišite izraz koji povezuje napon, struju i broj
zavoja.
2.10 Nacrtajte sheme poluvalnog i punovalnog ispravljača i objasnite njihov rad.
2.11 Navedite važnije vrste dioda i njihovu primjenu te nacrtajte njihove simbole.
Pitanja za ocjenu vrlo dobar:

3.1 Nacrtajte sheme i objasnite kako unutarnji otpor izvora i otpor vodiča utječu na napon
na trošilu.
3.2 Nacrtajte sheme i napišite izraze za punjenje kondenzatora iz izvora istosmjernog
napona te za pražnjenje kondenzatora.
3.3 Objasnite principe rada električnog motora i generatora.
3.4 U krugu sa sinusnim naponom i serijskim ili paralelnim spojem R, L i C izračunajte
vremenski izraz za struju izvora.
3.5 U krugu sa sinusnim naponom i serijskim ili paralelnim spojem R, L i C nacrtajte
fazorski dijagram napona i struja.
3.6 Nacrtajte shemu i opišite rad stabilizatora sa Zener diodom.
3.7 Nacrtajte shemu pojačala s bipolarnim tranzistorom i objasnite u kakvom su odnosu
izlazni i ulazni signal.
3.8 Nacrtajte shemu i objasnite rad bipolarnog tranzistora kao sklopke.
3.9 Nacrtajte shemu komparatora i objasnite njegov rad.
Pitanja za ocjenu izvrstan:

4.1 U krugu sa sinusnim naponom i serijskim ili paralelnim spojem R, L i C nacrtajte
vremenski dijagram napona i struja.
4.2 Nacrtajte izlaznu karakteristiku bipolarnog tranzistora i opišite područja rada.
4.3 Nacrtajte građu MOSFET-a i objasnite princip njegova rada.
4.4 Nacrtajte izlaznu i prijenosnu karakteristiku MOSFET-a i opišite područja rada.
4.5 Nacrtajte shemu i objasnite rad CMOS invertora.
4.6 Nacrtajte shemu i objasnite način rada Schmittovog okidnog sklopa.
4.7 Objasnite mjerni spoj za mjerenje naponskog pojačanja kojeg sklopa.
Formule koje je dopušteno imati na pismenom ispitu

iz Osnova elektrotehnike i elektronike
q  It 
e
l t
R
S di
uL  L L
R  R20 1      20C  dt
Rs  R1  R2  ...  Rn
2
1 1 1 1 
   ...  T
R p R1 R2 Rn
1
PR  U R I R f 
T
W  Pt U
U m
2
Q1Q2
F X L  L
4r 2
1
  0 r XC 
C
 0  8,854  10 12 As Vm R ...  i   u
S L ...  i   u  90
C
d
C ...  i   u  90
Q  CU
Z s  R 2  X L  X C 
2
1 1 1 1
   ... 
C s C1 C 2 Cn P  UI cos 
C p  C1  C 2  ...  C n Q  UI sin 
CuC
2
S  UI  P 2  Q 2
WC 
PR  I R R
2
2

u Cn  E 1  e t   QL  I L X L
2
  RC
QC  I C X C
2
t 
u Cp  U C 0 e
Q  Q L  QC
du
iC  C C
dt
 
 
F  IlB sin  l , B
I I l
F 1 2
2r
   0 r
 0  4  10 7 Vs A m

Osnove Elektronike I Elektrotehnike - Predavanja

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Osnove Elektronike I Elektrotehnike - Predavanja

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

TEHNIČKO VELEUČILIŠTE U ZAGREBU

STRUČNI STUDIJ RAČUNARSTVA

Podsjetnik sa predavanja u ak. god. 2016./2017.

Zagreb, lipanj 2017.

1. ISTOSMJERNA STRUJA …..…………………………………..………………………………………………………………………… 1

6. RIJEŠENI ZADACI IZ ELEKTRONIKE ……………………………………………………………………………………………….. 68

7. PITANJA ZA USMENI DIO ISPITA ………………………………………………………………………………………………....76

8. DOPUŠTENE FORMULE ZA PISMENI ISPIT ………………………………………………………………………..………...78

Osnove elektrotehnike i elektronike - Podsjetnik s predavanja

1.1.1 Građa materije

1.1.2 Električna struja

1.1.3 Jednostavni strujni krug

Simboli dogovorni ili tehnički S

1.1.4 Učinci električne energije

kemijsku strukturu živih bića.

1.1.5 Označavanje struje i napona

1.2 Električni otpor

obuhvaćaju duljinu l i presjek S, a građa je opisana specifičnim otporom ρ. Mjerna jedinica za

1.3 Rad i snaga električne struje

1.4 Kirchhoffovi zakoni

i 1−i 2i k −i n =0.

1.4.2 Spojevi otpornika

Napon na paralelno spojenim napravama prema KZN-u međusobno je jednak

Ukupni otpor serijski spojenih otpornika je

1.4.3 Načini rada naponskog izvora

b) Prazni hod realnog naponskog izvora

c) Kratki spoj realnog naponskog izvora

opterećeni prazni hod kratki spoj

d) Punjenje realnog naponskog izvora

Ru1 Uu1 Uu2 Ru2

U svim načinima rada treba imati na umu i gubitak napona na vodovima.

1.4.4 Mjerenje napona, struje i otpora

2.1 Osnovni pojmovi

2.2 Coulombov zakon, električno polje i potencijal

Između naboja djeluje sila. Eksperimentalno je utvrđeno da je ta sila proporcionalna količinama

a naziva se elektrostatička sila ili Coulombova sila. Prikazana je slikom

2.3 Električni kapacitet i kondenzator

"Blok" kondenzator, promjenljivi kondenzator i elektrolitski kondenzator

Funkcija kondenzatora je skladištenje energije iz jednog strujnog kruga u obliku nakupljenog

2.4 Krugovi s kondenzatorima

2.4.1 Punjenje kondenzatora iz istosmjernog naponskog izvora

Napon na kondenzatoru prilikom punjenja povećavat će se po eksponencijalnom zakonu

Valni oblici napona i struja za vrijeme punjenja kondenzatora

2.4.2 Pražnjenje kondenzatora

Napon na kondenzatoru smanjuje se po eksponencijalnom zakonu

Valni oblici napona pri pražnjenju

2.4.3 Kapacitivne mreže

b) Paralelni spoj kondenzatora

3.1 Magnetska sila i magnetsko polje

3.2 Prikaz magnetskog polja

Magnetsko polje prikazujemo silnicama magnetskog polja kao na slici.

P erm anent ni m agnet Vodič protj ec an struj om

3.3 Zavoj i zavojnica

Približan izraz za jakost polja unutar torusne zavojnice je

3.4 Magnetska sila na vodič protjecan strujom

3.4.2 Primjeri primjene magnetske sile u napravama

3.5 Magnetski tok i elektromagnetska indukcija

Daljnji pokusi pokazali bi da je inducirani napon proporcionalan brzini promjene magnetskog

3.5.3 Primjeri primjene elektromagnetske indukcije u napravama

dovoljne su antene i za odašiljanje i za prijem. Prijemnici i odašiljači mogu biti i mobilni

Ovisnost magnetskog toka Φ o struji prigušnice tako je dana izrazom

Uskladištena energija prigušnice je

4.1 Osnovni pojmovi