Krumpir je jedna od najintenzivnijih ratarskih, ali i općenito poljoprivrednih kultura.

Gotovo je
neizostavan u svakodnevnoj ljudskoj prehrani, a koristi se i u industrijskoj preradi, te ishrani
stoke. Krumpir je kultura koja daje, ali i traži. Zahtjeva dodatnu mehanizaciju, visoko intenzivno
ulaganje u repromaterijal: gnojiva, sjeme i zaštitna sredstva, te pažnju i dodatni ljudski
angažman.

Velikog je biološkog potencijala i reproduktivne sposobnosti. Kao takav krumpir ima vrlo izražen i
ekonomski i prehrambeni značaj. Preostaje samo pitanje što krumpir u ekonomskom smislu može
vratiti svakom ozbiljnom proizvođaču. Odnos prinosa i tržišne cijene koja se u ovome trenutku
može samo nagađati najizravniji je faktor koji određuje smjer potencijalnoj dohodovnosti koju na
kraju limitiraju i troškovi. Najveći trošak u proizvodnji krumpira odnosi se na sjeme, slijede
gnojiva, pesticidi, amortizacija ili troškovi unajmljene mehanizacije. Sve to što poskupljuje
proizvodnju krumpira je neizostavno jer bez toga nema intenzivne poljoprivredne proizvodnje
krumpira koja rezultira i visokim prinosima.

Krumpir (lat. Solanum tuberosum) je porijeklom sa južnoameričkih Anda, gdje su ga Quechua

Indijanci nazivali papa. U Hrvatsku je došao za vrijeme vladavine Marije Terezije. U prehrani se
koristi podzemni gomolj, a nakon otkrića Amerike ova biljka osvojila je svijet. U Europu su ga
donijeli španjolski istraživači u 16. stoljeću. U svijetu je danas četvrta klutura po posađenoj
površini poslije pšenice, kukuruza i riže. Površine u Europi se smanjuju, a Nizozemska je jedina
zemlja koja povećava površine pod krumpirom, naročito sjemenskim.

Ekonomsko-prehrambena obilježja krumpira

1. Krumpir pripada među najintenzivnije poljoprivredne kulture.

2. Ima visoke reproduktivne sposobnosti s prinosima od 25 - 50 t/ha.
3. Zahtjevna je kultura s puno ljudskog rada i poljoprivredne mehanizacije uz veliko ulaganje u
repromaterijal (sjeme, gnojivo, zaštitna sredstva i dr.).
4. Ima visoku prehrambenu vrijednost radi obilja škroba, visokovrijednih bjelančevina, vitamina i
minerala.

Krumpir namijenjen za industrijsku preradu treba imati određenu kvalitetu u pogledu sadržaja
suhe tvari (škroba), ukupnih šećera (saharoza) i reducirajućih šećera (glukoza). U Hrvatskoj se
krumpir najviše prerađuje u čips ili pomfrit, a može i u kaše, prah, za preradu u škrob, alkohole i
dr.
Krumpir je kultura koja puno daje ali i puno traži. Zbog izuzetne osjetljivosti na bolest plamenjaču
krumpira (lat. Phytophtora infestans) često je proizvodnja ove kulture u potpunosti bila ugrožena.
Moderan uzgoj krumpira suočava se s novim sojevima patogena plamenjače krumpira koji
nanose enormne štete proizvodnim područjima diljem svijeta.

Morfologija krumpira

Krumpir je višegodišnja zeljasta kultura koja se uzgaja radi zadebljale podzemne stabljike. Ali se
uzgaja kao jednogodišnja jer ciklus od nicanja do formiranja novih gomolja traje jednu godinu.
Razmnožavanje je vegetativno - gomoljima, dijelovima gomolja, ožiljenim izdancima ili sjemenom
(selekcijski rad) - generativno.
Čitaj više
Agroekološki uvjeti uzgoja krumpira

Krumpir kao kultura sa relativno malim zahtjevima prema toplini bolje uspjeva u hladnijim
krajevima, međutim uzgaja se i u kontinentalnom dijelu Hrvatske kao i u Dalmaciji. Važno je imati
na umu da vrijeme sadnje ovisi o proizvodnom području.
Čitaj više
Plodored za krumpir

Plodored je jedan od osnovnih načela proizvodnje krumpira. Pravilnim plodoredom mogu se

spriječiti ili smanjiti napadi mnogih štetnih organizama, kao i poboljšati kvaliteta same proizvodnje
i dobiti visokokvalitetni proizvodi. Krumpir dobro podnosi monokulturu, ali se uglavnom ne sadi
više godina uzastopno na istom mjestu (posebno radi zaštite od nematoda).
Čitaj više
Gnojidba krumpira

Gnojenje stajskim gnojem i unošanje 1/2 PK gnojiva obavimo prije jesensko - zimskog oranja čija
dubina iznosi 25 - 35 cm. Prije proljetne obrade unosi se u tlo druga polovica PK gnojiva i 1/2
dušičnih gnojiva koja se zatanjura i obradi sjetvo - spremačem ili roto - branom.
Čitaj više
Sadnja krumpira
Optimalan rok za sadnju krumpira u ravničarskim predjelima je od sredine ožujka do početka
travnja, a u brdsko - planinskim predjelima od početka do kraja travnja.
Čitaj više
Zaštita krumpira od korova

Mehanička njega tijekom vegetacije sastoji se od međuredne kultivacija, okapanja i nagrtanja.

Navodnjavanje je agrotehnička mjera koja jako utječe na prinos krumpira u sušnim godinama.
Čitaj više
Vađenje krumpira

Temeljni cilj pri vađenju krumpira jest racionalno vađenje svih gomolja iz zemlje sa što manjim
oštećenjima uz odvajanje zemlje, kamenja i biljnih ostataka.
Čitaj više
Rentabilnost proizvodnje krumpira

Odnos prinosa i tržišne cijene može samo nagađati najizravniji je faktor koji određuje smjer
potencijalnoj dohodovnosti koju na kraju limitiraju i troškovi.
Čitaj više
Obrada i priprema tla za krumpir

Kvalitetnom i pravovremenom obradom cilj je stvoriti prorahljeno tlo mrvičaste strukture s dobrim
vodozračnim uvjetima.
Čitaj više
Sortiment krumpira

Postoji čak oko 5000 različitih vrsta krumpira. Iako je više od 150 sorti poznato i kod nas, u
našem se podneblju uglavnom sadi dvadesetak najzastupljenijih
sorti: Adora, Bintje, Cleopatra, Courage, Desiree, Jaerla, Liseta, Monalisa i Red Scarlet. Inače se
brojne sorte krumpira dijele po različitim kriterijima. Prema vremenu sadnje postoje vrlo rane i
rane sorte, srednje rane i srednje kasne sorte, te kasne sorte, a po boji pokožice crvene, bijele i
smeđe.
Čitaj više
Zaštita krumpira od bolesti

Krumpir napada mnogo biljnih bolesti: virusne bolesti, bakterijske bolesti, gljivične bolesti.
Čitaj više
Zaštita krumpira od štetnika

Najznačajniji štetnik je krumpirova zlatica. Važno je znati da se učestalom upotrebom istih

preparata pojavljuje rezistentnost - otpornost na pripravke pa pripravke treba stalno mijenjati.
Cvat krumpira

Morfologija krumpira
Podijeli ovaj članak s prijateljima
facebook like button
Krumpir je višegodišnja zeljasta kultura koja se uzgaja radi zadebljale podzemne stabljike. Ali
se uzgaja kao jednogodišnja jer ciklus od nicanja do formiranja novih gomolja traje jednu
godinu. Razmnožavanje je vegetativno - gomoljima, dijelovima gomolja, ožiljenim izdancima
ili sjemenom (selekcijski rad) - generativno.

Korijen - vretenast ili žiličast. Vretenast se razvija kad se razmnožava sjemenom, a žiličast
kad se razmožava vegetativno.

Stabljika - je dvovrsna nadzemna i podzemna. Nadzemna se naziva cima, zelene boje a može
sadržavati antocijan što je sortna odlika, visina varira, a kreće se od 30 - 150 cm. Broj
stabljika kreće se od 3 - 6, a može do 10 što ovisi o broju okca na gomolju iz kojih rastu
stabljike. Podzemna stabljika naziva se vriježa ili stoloni a razvija se u pazušku pupoljka
listova podzemne stabljike na čijim krajevima se formiraju gomolji.

Gomolji - zadebljala vriježa, broj ovisi o sorti a kreće se od 6 - 8. mogu biti različite boje žute,
crvene ili ljubučaste. Poželjni su ovalno - spljošteni gomolji.

List -sastavljen od peteljke i plojke 3 - 5 plojki prvog reda, a završava sa jednom neparnom
plojkom te unutrašnjim plojka drugog reda. Prema tome lišće je perasto i složeno.

Cvijet - samooplodan i dvospolan, cvijetovi su grozdasti cvat, različite boje bijele, svjetlo -
zelene, svijetlo - plave ili ljubičaste boje.

Plod - višesjemena zelena boba, okrugla oblika, nije pogodan za ishranu jer sadrži puno
solanina.
 Morfologija krumpira


Gomolji krumpira


List krumpira


Cvat krumpira - bijele boje


Phytophthora infestans

Zaštita krumpira od bolesti

Podijeli ovaj članak s prijateljima
facebook like button
Krumpir napada mnogo biljnih bolesti: virusne bolesti, bakterijske bolesti, gljivične bolesti.

Koncentrična pjegavost krumpira (lat. Alternaria solani) - bolest je bila karakteristična za

toplije krajeve no iznimno visoke temperature tijekom vegetacije uzrokuju sve veću pojavu i
problematiku u rješavanju ove bolesti i u našim krajevima. Ova bolest tijekom sparnog i
vrućeg ljeta može prouzrokovati pravu epidemiju crne pjegavosti na osjetljivim sortama
krumpira (Madeleine, Agria, Carlita, Carrera, i sl.).

Simptomi: prvi simptomi bolesti primijete se obično na donjem, starijem lišću. Na zaraženim
listovima pojavljuju se crne okruglaste pjege promjera nekoliko milimetara do 2 cm. Unutar
većih pjega vide se koncentrični krugovi.

Biologija bolesti: ova bolest za svoj razvoj traži visoku temperaturu 24 - 29 ˚C i visoku
vlažnost zraka (> 90%). Razvoju alternarie pogoduje gusti sklop, učestale padaline i
navodnjavanje orošavanjem.

Mjere zaštite: parazit se održava u tlu na ostatcima biljaka te je potrebno pridržavati se

plodoreda, saditi zdrave gomolje. Mnogi fungicidi koji su registrirani za suzbijanje
plamenjače imaju samo djelomično djelovanje na alternariju i obično nije dovoljno za
osjetljive sorte i u pojedinim godinama . Suzbijanje treba započeti prije zatvaranja redova,
čim se ostvare povoljni uvjeti za razvoj alternarije.

Plamenjaču krumpira (lat. Phytophtora infestans) zbog ove bolesti često je proizvodnja ove
kulture u potpunosti bila ugrožena. Moderan uzgoj krumpira suočava se s novim sojevima
patogena plamenjače krumpira koji nanose velike štete proizvodnim područjima diljem svijeta
stoga je od iznimne važnosti poznavati način na koji ćemo se i od „novog“ patogena uspješno
obraniti.
Prvi znaci bolesti mogu se očekivati pred kraj cvatnje ili neposredno nakon cvatnje, što ovisi
o temperaturama, broju kišnih dana i količini oborina.

Biologija bolesti: glavni izvor zaraze su gomolji, prepoznatljivi po plavo – smeđim

površinskim udubljenjima. Na presjeku gomolja, u unutrašnjosti ispod pjega tkivo ima smeđe
– rđastu boju.

Razvoju plamenjače pogoduju:

1. Temparature iznad 10°C;

2. Optimalne temperature zraka za razvoj plamenjače su 18 do 22°C;
3. Vlaga zraka iznad 90%;
4. Nakon dva uzastopna dana s maksimalnim dnevnim temperaturama 23 -
30°C poslije ostvarenih uvjeta za zarazu;
5. Vrijeme nicanja krumpira - oborine veće od 18 mm te desetodnevnim
razdobljima s oborinama većim od 30 mm.

Simptomi: prvi simptomi plamenjače vidljivi su najprije na listovima krumpira pojavom sivo-
smeđih pjega, koje kasnije brzo dobiju smeđu boju i suše se. S donje strane listova vidljiva je
siva prevlaka nastala od spora gljive. Simptomi su kasnije vidljivi i na stabljici krumpira.
Zaraza često počinje na vrhu lista i širi se u obliku slova V. Spore gljive se brzo šire, osobito
krajem svibnja, ukoliko je vlažno vrijeme. Kod jakog napada strada cima i prestaje rast
gomolja. Zaraženi gomolji trunu u tlu ili u skladištu (podrumu).

Mjere zaštite: zaštitne mjere preventive koje treba provoditi uz tretiranje fungicidima
(protiv plamenjače obvezatno):

1. Osigurati dobre uvijete rasta (kvalitetna obrada tla, pravilna gnojidba);

2. Krumpir saditi na isto tlo svake 5 - 6 godine;
3. Izbor otporne sorte;
4. Sadnja zdravih i nezaraženih gomolja;
5. Sadnja u toplo tlo, ali ne preduboko;
6. Gnojidba zrelim stajnjakom ili kompostom;
7. Kompostirati stajnjak pri temperaturi od 60°C kako bi se uništile spore
gljive;
8. Oboljele biljke odmah ukloniti i uništiti;
9. Zagrtanje sa zaobljenim humkom kako bi se kiša slijevala u međuredove;
10.Ne dopustiti da se površina zakorovi;
11.Uništavati samonikle biljke krumpira u narednim kulturama.

Koliko ćemo imati tretiranja protiv plamenjače ili koncentrične pjegavosti teško je unaprijed
procjeniti no svakako podrazumjeva praćenje vremenskih prilika i preporuka stručnjaka o
primjeni određenih pripravaka. Svakako je preporučljivo imati unaprijed plan prskanja i
poznavati svojstva fungicida jer ne rijetko se dešava da nestručna primjena i izbor fungicida
dovodi u pitanje njihovu djelotvornost tj. prekomjerna primjena određenih fungicida stvorila
je „otpornosti“ patogena i time onemogućila njihovo kvalitetno korištenje. Zaštita krumpira se
bazira na preventivnoj primjeni fungicidnih pripravaka dakle prije no što su simptomi bolesti
prisutni u usjevu. Jedino takav pristup garancija je zdravog i kvalitetnog prinosa.
 Fungicidi

Konc.
Fenofaza vrijeme primjene Aktivna tvar ili Napomena
doza

0,3 – Plamenjača
Prije pojave bolesti, preventivno na početku vegetacije
Fluazinam 0,4 krumpira,
do cvatnje te nakon cvatnje
l/ha alternaria

Plamenjača
Nakon pojave bolesti, preventivno i kurativno Metalaksil + 2,5
krumpira,
djelovanje mankozeb kg/ha
alternaria

1,5 – Plamenjača
Prije pojave bolesti, preventivno na početku vegetacije Folpet +
2 krumpira,
do cvatnje te nakon cvatnje benalaksil
kg/ha alternaria

Nakon pojave bolesti, djelomično sistemično Propamokarb Plamenjača

4 l/ha
djelovanje + mankozeb krumpira

2,5 - Plamenjača
Nakon pojave bolesti, preventivno i kurativno Benalaksil +
3,0 krumpira,
djelovanje mankozeb
kg/ha alternaria

Plamenjača
3
Slabi sistemik Iprovalikarb krumpira,
kg/ha
alternaria

Plamenjača
2 krumpira,
Nakon pojave bolesti, sistemično djelovanje Dimetomorf
kg/ha alternaria

Plamenjača krumpira


Plamenjača na listu


 Phytophtora infestans - simptomi na gomolju


Simptomi na naličju lista


 Vađenje krumpira

 Vađenje krumpira
 Podijeli ovaj članak s prijateljima
 facebook like button

 Temeljni cilj pri vađenju krumpira jest racionalno vađenje svih gomolja iz zemlje sa što
manjim oštećenjima uz odvajanje zemlje, kamenja i biljnih ostataka.

 Rane sorte su spremne za berbu od početka do sredine ljeta, srednje kasne od kasnog
ljeta do rane jeseni, a kasne dozrijevaju od početka do sredine jeseni. Prinos u RH
 službeno se kreće od 20 - 45 t/ha.
Vrijeme za berbu jest kad su gomolji završili svoj fiziološki razvoj uz odumiranje
nadzemnih dijelova biljke. Pokožica gomolja mora biti čvrsta, što je jedan od uvjeta za
bolje čuvanje. Krumpir se može vaditi i prije fiziološke zrelosti što ovisi o ekonomskom
učinku, tj. cijeni mladog krumpira.

 Za dulje čuvanje jestivog krumpira idealna temperatura skladišta trebala bi biti 4 - 5 °C,
relativna vlažnost zraka 92 - 95 % uz povremeno provjetravanje. Čuvanjem krumpir gubi
na težini 7 - 10 % od ukupne uskladištene težine zbog pojačanog disanja, ishlapljivanja,
proklijavanja, truljenja i dr.

 Najvažniji okupljivači konzumnog krupira su veliki trgovački lanci: Lidl, Konzum, Mercator,
Billa, zatim industrijskog krumpira za preradu u čip najveći kod nas je Franck.