Srednja zubotehnička škola

MATURSKI RAD IZ
PROTETIKE
Školska 2017./2018. godina
 TEMA:

BIOLOGIJA I STATIKA
MOSTA U SLUČAJU
17 xxx 13
Mentor: Boškailo dr. Ezrema, prof. Učenica: Mehinović Adna

________________________
______________________
(Potpis mentora) (Potpis učenika)
Sadržaj:

1. HISTORIJAT STOMATOLOŠKE PROTETIKE ......................................................................................... 4

2. UVOD U FIKSNU PROTETIKU ................................................................................................................. 5

3. BIOLOGIJA MOSTA ................................................................................................................................... 6

4. STATIKA MOSTA ....................................................................................................................................... 8

5. BIOMEHANIČKI ZAKONI KOD KONSTRUKCIJA MOSTA ................................................................ 10

6. HIGIJENA MOSTA .................................................................................................................................... 11

7. ESTETIKA MOSTA ................................................................................................................................... 12

8. INDIKACIJE I KONTRAINDIKACIJE ZA IZRADU MOSNE KONSTRUKCIJE ................................. 12

9. IZRADA GORNJEG BOČNOG FASETIRANOG MOSTA 17 XXX 13 ................................. 13

9.1 KLINIČKA FAZA (ORDINACIJA): ................................................................................................ 14

9.2 LABORATORIJSKA FAZA: ........................................................................................................... 14

ANAMEZA ..................................................................................................................................... 15

KLINIČKI PREGLED PACIJENTA .............................................................................................. 15

UZIMANJE ODGOVARAJUĆEG OTISKA ................................................................................. 15

IZLIJEVANJE ANATOMSKOG OTISKA I IZRADA RADNOG MODELA NA KOJEM

VRŠIMO PLANIRANJE PREDSTOJEĆEG PROTETSKOG RADA ........................................... 17

BRUŠENJE ZUBA ......................................................................................................................... 17

UZIMANJE OTISKA PREKO ZBRUŠENIH ZUBA .................................................................... 18

IZLIJEVANJE OTISKA I IZRADA DEFINITIVNOG RADNOG MODELA .............................. 18

ODREĐIVANJE MEĐUVILIČNIH ODNOSA ............................................................................. 20

POSTAVA RADNIH MODELA U ARTIKULATOR ................................................................... 21

MODELIRANJE NAVLAKA I TIJELA MOSTA U VOSKU ....................................................... 22

PRIPREMA ZA ULAGANJE I ULAGANJE VOŠTANOG OBJEKTA U KIVETU .................... 24

PREDGRIJAVANJE, LIVENJE KIVETE I PJESKARENJE DOBIVENE METALNE

NADOKNADE ................................................................................................................................ 29

OBRADA I POLIRANJE METALNE NADOKNADE ................................................................. 30

PROBA METALNE KONSTRUKCIJE U USTIMA PACIJENTA I ODABIR BOJE ZA FASETU31

FASETIRANJE, POLIMERIZACIJA, OBRADA I POLIRANJE FASETE GORNJEG

BOČNOG MOSTA ......................................................................................................................... 32

CEMENTIRANJE GORNJEG BOČNOG FASETIRANOG MOSTA U USTIMA PACIJENTA 33

10. ZAKLJUČAK ........................................................................................................................................... 34

11. LITERATURA .......................................................................................................................................... 35

3
1. HISTORIJAT STOMATOLOŠKE PROTETIKE
Stari primitivni narodi mnogo su pažnje posvećivali njezi zuba. Radi poljepšavanja oštrili
su zube da bi bili slični zubima zvijeri. Kod Maja nađeni su frontalni zubi sa zlatnim
punjenjem s prednje strane, poput inleja. Prilikom iskopavanja grobova u Gizehu nađen je
najstariji protetski rad koji potiče iz 2500 god. p.n.e. Rad se sastoji od dva zuba vezana
zlatnom žicom. Marko Polo je opisao da su stari Kinezi radi uljepšavalja pričvršćivali
zlatne pločice na labijalne strane zuba, a, također, im se pripisuje upotreba prve četkice za
čišćenje zuba. U grobovima Etruščana pronađeno je mnogo protetskih radova iz 10.-tog
do 4.-tog stoljeća prije nove ere. Od 11.-tog do 15.-tog stoljeća zubarstvo je najvećim
dijelom bilo u rukama raznih barbara i šarlatana. Za vrijeme baroka tj. od početka 17.-tog
pa do 18.-tog stoljeća, stomatološka znanost je napredovala i u Francuskoj. Na razvoj
zubarstva najviše je utjecao Pierre Fauchard, kojeg s pravom nazivamo ocem moderne
stomatologije. Godine 1728. Pierre Fauchard publicirao je svoju opsežnu i čuvenu knjigu
„La Chirurgien Dentiste ou Traite des Dents“ (Zubni hirurg ili liječenje zuba). Nakon
Faucharda objavio je Bernard Bourdet najvažniju publikaciju iz područja zubarstva u
Francuskoj. On zastupa upotrebu emajliranih zlatnih baza i finiju tehniku elastičnih kopča
za retenciju. Talijanski zubar Fonzi (1808. god.), koji je radio u Parizu, počeo je izrađivati

4
i upotrebljavati u praksi pojedinačne porculanske zube, kojima je uspio dati transparenciju
i platinske krampone za retenciju s proteznom bazom. Zanimljivo je, s tim u vezi,
spomenuti da su krunice na kočić bile pričvršćene u korijen zlatnom folijom ili su bile
omotane vatom. Od 1863. god. uveden je kao sredstvo za pričvršćenje cinkoksihlorida, a
od 1890. god fosfatni cement. Prve konfekcijske keramičke zube izrađuju od 1848. god.
dentalna industrija SSW u Philadelphiji (SAD). Dvodjelna krunica od prstena i štančane
žvačne plohe poznata je od 1875. god. Prvu estetsku krunicu, preteču fasetirane, opisao je
Williams (1875. god.) kao tzv. krunicu sa prozorom. Daljnji razvitak pretstavljaju
porculanski zubi, koji se pomoću krampona pričvršćuju u metalni ormarić. Kroz historiju
su se mijenjali i stomatološki materijali. Osnovni materijal je bilo 20 karatno zlato. Ono je
bilo veoma skupo te su se zbog ekonomskih razloga pravile legure od zlata i platine koje
su bile znatno jeftinije.

2. UVOD U FIKSNU PROTETIKU

Protetski nadomjesci se dijele na fiksne i mobilne. Fiksni obuhvaćaju krunice i mostove, a
mobilni zubne proteze – potpune (totalne) i djelomične (parcijalne). Bez obzira na vrstu
nadomjeska, svrha im je da nadomještanjem izgubljenih zuba:
 Omoguće bolje žvakanje hrane – nadomještanjem bočnih zuba hrana se
učinkovitije i brže žvače, moguće je žvakati tvrđu i konzistentniju hranu, a
povećanjem broja zuba koji sudjeluju u žvakanju rasterećuju se preostali zubi.
 Omoguće pravilan govor – gubitak prednjih zuba uzrokuje poremećaje izgovora
određenih glasova, a poteškoće s govorom se mogu ispraviti jedino preciznim
postavljanjem umjetnih zuba na mjesto koje su nekada zauzimali prirodni zubi.

 Zadovolje estetiku koja je narušena gubitkom zuba – izgubljeni prednji zubi utiču
na estetiku osmjeha, što ima negativan utjecaj na komunikaciju i socijalne kontakte.
Ako, ipak, nedostaje veći broj bočnih zuba, dolazi do snižavanja zagriza – vilice se
međusobno približavaju, zbog čega se skraćuje donja trećina lica pa ono poprima
starački izgled.

 Spriječe oštećenja preostalih zuba – nakon gubitka većeg broja zuba, preostali zubi
se pomiču u slobodne prostore zbog čega dolazi do promjena zagriza. Pomicanjem
zuba u nenormalne položaje na njih se žvačne sile prenose u nepovoljnim smjerovima
i mogu oštetiti parodont te uzrokovati bol, klimanje i konačno gubitak zuba.

 Spriječe promjene u viličnom zglobu – kod gubitka zuba mijenja se obrazac

žvakanja i dolazi do neravnomjerne raspodijele žvačnih sila, što oštećuje vilične
zglobove, a ova oštećenja nakon određenog vremena mogu uzrokovati bol i otežano
otvaranje usta.

 Omoguće održavanje oralne higijene – zubi nosači nadomjeska, kao i okolni zubi,
trebaju biti dostupni svakodnevnim mjerama oralne higijene. U slučaju neodržavanja

5
 prikladne higijene, nadomjestak može pospješiti nakupljanje plaka i razvoj bolesti
uzrokovanih plakom – gingivitisa, parodontitisa i zubnog karijesa.

Fiksna protetika je nauka i umjetnost ponovnog uspostavljanja fiziološkog oblika zuba koji
je narušen gubitkom zubnih tkiva i poremećajima u razvoju zubnih struktura. Također,
fiksna protetika obuhvata nadoknadu jednog ili više izgubljenih zuba mostom do
rekonstrukcije u cjelini jednog ili oba zubna niza. Vještačkom krunicom uspostavlja se
ponovo anatomski oblik oštećenbog koronarnog dijela zuba i obezbjeđuje njegovo učešće
u oralnim funkcijama. Fiksne nadoknade se dijele na privremene i stalne. U privremene
fiksne nadoknade spadaju zaštitne krunice i mostovi, a u stalne fiksne nadoknade spadaju
inleji, livene nadogradnje, krunice i mostovi.

Most je fiksni protetski nadomjestak koji nadomješta jedan ili više zuba i cementirani su
sidrima mosta za zbrušene zube, odnosno zube nosače. Zubi koji nedostaju umetnuti su
između sidara i oni čine tzv. tijelo mosta. U današnjoj kliničkoj praksi primjenjuju se
različiti oblici i vrste mostova, pa se mogu podijeliti prema različitim kriterijima:

- Prema materijalu, dijele se na metalne (cijeli izrađeni od metala), i

kombinovane
- Prema broju članova na dvo-, tro-, četvero- i višečlane mostove.
- Prema smještaju u zubnom nizu na prednje i bočne.
- Prema pripadajućoj vilici dijele se na gornje i donje.
- Prema tipu spojnica dijele se na fiksne i polufiksne.

- Prema topografskoj podjeli se dijele na prednje ili interkanine mostove, bočne

ili transkanine mostove i semicirkularne koji uključuju veći broj nosača i
imaju 10-14 članova.

3. BIOLOGIJA MOSTA
a) Nosači mosta – (slika 1) predstavljaju preostale zube (ili njihove korijenove) na
koje se cementiraju sidra mosta i oni nose čitavu kontrukciju mosta i trpe
opterećenja koja su namijenjena njima i zubima koji nedostaju. Da bi se neki zub
ili korijen iskoristio kao nosač mosta trebao bi da bude zdrav odnosno vitalan, ali
se u nekim slučajevima mogu iskoristiti i devitalizirani zubi s tim da moraju biti
ojačani livenom kočić nadogradnjom. Osim toga, treba da mu je zdrava i okolina,
odnosno vezivni aparat što znači da zub nosač ne smije da bude rasklaćen. Za most
se ne može koristiti zub ili korjen čija je alveola atrofirala, što se može ustanoviti
kliničkim pregledom jer bi takav nosač vrlo brzo propao s obzirom na opterećenje.
Također, za izradu mosta je veoma važan paralelitet preostalih zuba u pravcu
uzdužnih osovina. Ako su nosači međusobno paralelni, na njih se može postaviti
most iz jednog dijela, međutim, ako međusobno konvergiraju ili divergiraju toliko

6
 da se bez štete po pulpu brušenjem ne mogu dovesti u paralelan odnos, moguće je
izraditi most sa zglobnom vezom (npr. teleskop krune). Postoje je primarni i
sekundarni nosači. Primarni nosači su oni zubi koji se nalazi neposredno uz bezubi
prostor, dok su sekundarni nosači mosta oni zubi koji se nalaze neposredno uz
primarne nosače.

Slika 1 – prikaz nosača mosta

b) Sidra mosta – (slika 2) su onaj dio mosta pomoću koga je most fiksiran za
preostale zube odnosno zube nosače. Sidra mosta mogu biti jednodjelne livene
navlake, djelimične krunice, inleji, keramičke navlake, livene fasetirane navlake.
Pri aktu žvakanja tijelo mosta prima pritisak odgovarajućih antagonista, koji se
preko sidara prenosi na zube nosače, a preko njih na viličnu kost. Iz tog razloga
veza između sidara i tijela mora biti dovoljno jaka da ne bi došlo do lomljenja.

Slika 2 – prikaz sidra mosta

c) Tijelo mosta – (slika 3) je onaj dio mosta koji nadoknađuje izgubljene zube i čine
ga međučlanovi mosta. Njihov broj je jednak broju izgubljenih prirodnih zuba. Pri
modelovanju tijela mosta treba voditi računa o tome da ono mora da vrši funkciju
žvakanja hrane što se obavlja pod prilično jakim pritiskom muskulature za
žvakanje. Oslobođenje tijela mosta sužavanjem grizne površine nadoknađuje se
širenjem tijela u vertikalnom pravcu to jeste od grizne površine prema alveolarnom

7
 grebenu. Tijelo mosta mora biti izrađeno tako da izgubljene zube, odnosno njihove
funkcije zaista nadoknadi, ako ne u potpunosti onda što je više moguće.

Slika 3 – prikaz tijela mosta

d) Spojnice – su oni dijelovi mosta koji povezuju sidra sa tijelom mosta. Zavisno od
načina vezivanja tijela za sidra razlikujemo:
- Fiksne mostove kod kojih su ti spojevi liveni

- Polufiksne mostove kod kojih se jedan od spojeva ostvaruje preko atačmena

ili zglobne veze

Zajedničko, ali ne i potpuno isto za sve mostove bez obzira na sistem i modifikaciju i bez
obzira kojem kriterijumu pripadaju jeste biomehanika mosta, statika mosta, higijena mosta
i estetika mosta.

4. STATIKA MOSTA
Tri su pravila značajna za konstrukciju mosta:

I Most mora biti kruta konstrukcija kako se ne bi savijao pod dejstvom okluzalnih
sila.
II Tijelo mosta treba da je umetnuto između sidara.
III Tijelo mosta treba da u pravoj liniji povezuje sredine nosača.

Statika je važna kako za konstrukciju tako i za zube sidrenja. Za statički ispravnu

konstrukciju smatra se most koji pritisak žvakanja prenosi preko zuba nosača aksijalno na
kost. Da bi most bio dobar moraju se ispoštovati sva tri navedena pravila.

I Most mora biti kruta konstrukcija kako se ne bi savijao pod dejstvom okluzalnih sila

8
Most se u mehaničkom smislu može uporediti sa gredom poduprtom na dva kraja.
Otpornost te grede na savijanje je najveća sila koju on može podnijeti bez savijanja.
a. specifične otpornosti na savijanja metala
b. dužina grede je u obrnutoj srazmjeri
c. visina grede je u direktnoj srazmjeri
Prema svemu tome otpornost dentalnog mosta zavisi od:
a. materijala od kojeg je most izrađen
b. raspona ili dužine mosta to jeste broja članova nedostajećih zuba
c. okluzo-gingivalne visine mosta

Ukoliko most nije dovoljno čvrst dolazit će do njegovog uvijanja što može izazvati trajnu
deformaciju mosta: pucanje mosta, odvajanje i ispadanje fasete, odvajanje rubova sidara
od nosača, sascementiranje mosta. Tijelo mosta koje se savija djeluje na nosače kao poluga
koja nastoji da ih savije ili rotira što može imati za posljedicu njihovo rasklaćivanje.

II Tijelo mosta treba da je umetnuto između sidara

Takozvani krilni most ili apendix čije tijelo mosta nije umetnuto između nosača već je
jednostrano vezan za zub nosač, on se ponaša kao poluga koja pod dejstvom vertikalnih
sila naginje zub nosač, a horizontalne sile ga rotiraju oko aksijalne osovine zuba.

III Tijelo mosta treba da u pravoj liniji povezuje sredine nosača

Ukoliko tijelo mosta odstupa od prave linije koja povezuju sredine nosača ono se tokom
funkcije opterećenja u ustima ponaša kao poluga koja naginje ili rotira nosače. Što je veći
krak poluge to je intenzitet ovih neželjenih efekata veći. Most u bočnoj regiji je
pravolinijski dok je u frontu u luku. Most u luku se ponaša kao dvokraka poluga gdje je
prednji krak poluge visina luka, a zadnji krak mezio-distalna širina zuba nosača. Visina
luka je rastojanje od najudaljenije tačke do linije koja spaja zube sidrenja. Tijelo većine
prednjih mostova mora biti lučno odnosno mora ležati iznad linija koja povezuje sredine
nosača. Ono mora zauzimati prostor koji su zauzimali prirodni zubi i time obezbijediti
fiziološko ležanje i funkciju gornje usne kao i prostor za jezik što je važno iz estetskih i
fonetskih razloga. Bezubi alveolarni greben u predjelu fronta može biti jako izbočen,
srednje izbočen i skoro ravan. U slučaju kada visina luka predstavlja duži krak poluge
statika neće biti zadovoljena i sile pritiska mogu da izazovu rasklaćenje zuba nosača. Stoga,
pri većoj izraženosti luka djeluje se preventivno time što distalni krak poluge se produžava
uključivanjem susjednih distalnih zuba sidrenja. Pri tome važi pravilo: dužina rastojanja
između prave linije koja spaja distalne površine sekundarnih nosača i prave linije koja

9
spaja sredine primarnih nosača treba da bude ista ili veća od dužine kraka poluge koja se
sekundarnim nosačima neutrališe.

5. BIOMEHANIČKI ZAKONI KOD KONSTRUKCIJA MOSTA

Biomehanika je nauka koja se bavi proučavanjem uticaja okluzalnih i drugih sila na zube,
posljedica koje one mogu da prouzrokuju kao i izučavanjem mjera za njihovo
odstranjivanje. S tim u vezi postoje dva zakone značajna za konstrukciju mosta:

- Nosači mosta i njihov potporni aparat moraju biti sposobni da podnesu

opterećenja kojima će most biti izložen. Sposobnost zuba da podnese
opterećenje je najveća sila koju on i njegov potporni aparat mogu da
podnesu bez oštećenja.

- Potporni aparat najbolje podnosi opterećenja usmjerena u pravcu uzdužne

osovine zuba (dento-aksijalni).

Aksijalno usmjerene sile teže da utisnu zub u alveolu, pa se apikalna grupa periodontalnih
vlakana sabija, a većina ostalih zateže. Zatezanje tih vlakana se na alveolarnu kost prenosi
kao sila vuče. Alveolarna kost dobro podnosi sile vuče, pa sile koje ravnomjerno zatežu
većinu vlakana stimulišu apoziciju (taloženje) cementa i kosti – to je fiziološka stimulacija.
Otpornost zuba na dejstvo horizontalnih sila je mala. U grupu horizontalnih sila ubrajamo
sve one sile koje odstupaju od pravca uzdužne osovine zuba. Ove sile teže da nagnu zub u
mezio – distalnom, vestibularnom, oralnom ili nekom drugom pravcu. Pri dejstvu
horizontalnih sila vlakna periodontalnog ligamenta se neravnomjerno zatežu. Jedna su
komprimirana, a druga zategnuta. Dio vlakana u koronarnom dijelu alveole se zateže na
strani djelovanja sile, dok se na suprotnoj sabija. U apikalnom djelu alveole vlakna na
strani djelovanja sile se sabijaju, a na suprotnoj strani zatežu. Tada je alveolarna kost samo
djelimično izložena silama vuče, a više je izložena silama kompresije koje dovode do
resorpcije kosti. Jednokorjeni zubi su nepodobni za primanje horizontalnih sila dok su
višekorjeni zubi otporniji na njihovo dejstvo. Njima je uporište smješteno u
interradikularnom septumu, pa se pod dejstvom horizontalnih sila jedan korijen utiskuje u
alveolu, a drugi izvlači. Pri tome štetni efekti kompresije na alveolarnu kost su znatno
smanjeni. Vertikalne sile koje nastaju djelovanjem mastikatorne muskulature djeluju na
palatinalne kvržice gornjih i labijalne površine donjih zuba i kosine kvržica bočnih zuba
koje se po zakonu o paralelogramu razlažu na dvije komponente:
- Paralelnu sa kosom ravni
- Okomitu na kosu ravan

Okomita komponenta predstavlja štetnu horizontalnu silu koja teži da nagne zub. Štetni
efekat horizontalnih sila zavisi od njenog intenziteta i ugla koji zaklapa smjer djelovanja
sile sa uzdužnom osovinom zuba. Najštetnije su sile koje djeluju na zub u smjeru

10
okomitom na njegovu uzdužnu osovinu. U pirrodnoj intaktnoj denticiji postoji sklad
okluzalne morfologije koju je priroda tako kreirala da dejstvo sila parodoncijum može
podnijeti bez ikakvog oštećenja. Tome poseban značaj ima tačkast kontakt zuba
antagonista. Funkcionalne kvržice (bukvalne kvržice donjih i palatinalne kvržice gornjih
zuba) usmjerene su prema centralnoj fisuri. Svaka funkcionalna kvržica ostvaruje kontakt
u dvije ili tri tačke sa odgovarajućim dijelom na okluzalnoj površini antagonista. Tačkasti
kontakt povećava efikasnost sječenja hrane u toku mastikacije, pa je potrebna manja sila za
obavljanje funkcije žvakanja što smanjuje opterećenje zuba. Dužina rastojanja bukalnih i
oralnih kvržica upola je manja od najvećeg oro-vestibularnog promjera zuba. Na taj način
omogućeno je aksijalno i centralno opterećenje zuba u toku mastikacije. Usljed karijesa,
abrazije, frakture zuba, gubitkom agonista i antagonista narušava se ovaj sklad što može
dovesti do površinskog kontakta zuba pa izostaje funkcija sječenja i dominira gnječenje
hrane. Pri tome je potrebna veća sila za finkciju žvakanja pri čemu je zub više opterećen
što dovodi do abrazije griznih površina. Na nosače mosta mogu djelovati horizontalne sile
koje su posljedica savijanja mosta:

- kada je mehanička otpornost mosta nedovoljna pa se most pod opterećenjem

uvija

- kada na tijelo mosta djeluje sila kao poluga koja naginje ili rotira nosače –
apendix

Da bi most udovoljio preventivnoj terapijskoj namjeni on mora biti konstrukcija u skladu

sa osnovnim biomehaničkim zakonitostima, to znači da opterećenja kojima će most biti
izložen u ustima ne smiju da budu veća od sposobnosti nosača da podnesu ta opterećenja i
da budu usmjerena centralno u pravcu uzdužne osovine zuba nosača.

6. HIGIJENA MOSTA
Mogućnost održavanja higijene mosta zavisi od njegove konstrukcije i oblika članova.
Most treba da bude oblikovan tako da omogući pacijentu održavanje higijene. Najvažnije
je da bude valjano oblikovan i u odnosu na okolna tkiva postavljen tako da pacijent može
nesmetano da održava oralnu higijenu. Međučlanovi mosta ne smiju da kompromitiraju
tkivo bezubog alveolarnog grebena. Površina međučlanova mosta u kontaktu sa gingivom
ne smije da ima konkavan oblik jer je nemoguće održavati higijenu. Spojnice treba da
budu oblikovane tako da gledajući okluzalno zaobljeno obuhvataju sidra. Ako bi se spoj
tijela mosta sa sidrima uspostavio bez proširenja formirali bi se mrtvi uglovi koji bi
pogodovali zapadanju hrane. Posmatrajući iz vestibularnog ili oralnog pravca ispod
spojnica mora ostti dovoljno visoki i široki trouglasti prostori za smještaj interdentralne
papile. Oro-vestibularna širina tijela mosta treba da je nešto manja od širine prirodnih zuba.
Postoje i pravila higijene kod mostova koja glase:
- Taloženje plaka na površini mosta treba da bude što manji, a plak je bezbojna,
organska naslaga koja se taloži na svim čvrstim površinama u ustima, pa

11
 tako i na mostu. Stvaranje plaka prolazi kroz dvije faze, i to u prvoj se
stvara plak u kojem nema bakterija, a u drugoj fazi plak naseljavaju
mikroorganizmi i takav plak je izvor iritacija, upala i razaranja tkiva.

- Pacijent mora da sprovodi adekvatan režim higijene. Poslije cementiranja

mosta pacijent mora vršiti oralnu higijenu na adekvatan način. To
podrazumjeva korištenje četkice za zube, konca za zube, interdentalne
četkice, razne trakice, te električne aparate koji mlazom vode pod pritiskom
vrše mehaničko čišćenje.

- Most mora biti tako modeliran da se smanji mogućnost zapadanja i

zadržavanja hrane ispod mosta, da pacijent može nesmetano četkicom prići
svakom dijelu mosta i izvršiti čišćenje.Pacijent se može pridržavati svih
pravila higijene, ali ako je most nekorektno izmodeliran izostat će i uspjeh
oralne higijene. Problemi nastaju kada međučlanovi mosta pritišću tkivo
bezubog alveolarnog grebena sa kojim su u kontaktu, to jeste kada su
međučlanovi u kontaktu sa bezubim alveolarnim grebenom modelirani
konkavno (konkavnim površinama je nemoguće prići sredstvima za
održavanje higijene), te kada postoje duboke i uske separacije međučlanove
jer se takva mjesta teško čiste.

7. ESTETIKA MOSTA
Svaka zubna proteza, pa prema tome i most treba da ispuni funkcionalne, biološke i
estetske uslove. Most treba da bude izrađen tako da se s njim može dobro žvakati hrana.
Pored toga, popunjavajući prazne prostore u nizu zuba, on treba da koristi i pri fonaciji.
Mostovi treba da preostalim zubima ili gingivi nikako ne škode, te postavljeni na vrijeme
mostovi sprečavaju dislokaciju odnosno pomijeranje preostalih zuba i tako čuvaju
artikulacionu ravnotežu. Da bi most zadovoljio u pogledu estetike vidljive površine
članova treba da budu morfološki oblikovane, da imaju prirodnu boju zuba, nadoknade u
ustima ne smiju da se primjećuju, treba da budu vjerna imitacija prirodnih zuba i treba da
su u harmoničnom odnosu sa zubnim nizom, okolnim mekim tkivima i fizionomijom
pacijenta.

8. INDIKACIJE I KONTRAINDIKACIJE ZA IZRADU MOSNE

KONSTRUKCIJE
Indikacije za izradu mosta su:

12
  osjećaj za okus hrane

 most ne zauzima više mjesta od prirodnih zuba, te ne smanjuje prostor za

jezik, pa je adaptacija pacijenta na nadoknadu brza

 ne smeta pri govoru, čvrsto stoji na nosačima i kod pacijenta stvara osjećaj
sigurnosti

 zaštita zuba nosača od karijesa je veoma dobra, a estetski efekti su izvanredni.

Međutim, i pored svih nabrojanih dobrih karakteristika mostova, oni imaju i neke svoje
nedostatke (kontraindikacije) kao što su:

 ne postoji mogućnost reparature

 s obzirom da su svi članovi mosta međusobno čvrsto spojeni fiziološke

kretnje njihovih nosača donekle su onemogućene

 održavanje higijene je otežano

 iako je optećerenje mostova fiziološko, ono može da bude i štetno za

nosače, odnosno njihov vezivni aparat, jer nosači trpe pritisak
namijenjen sebi, a pored toga, preko vještačkih zuba odnosno tijela
mosta trpe i pritisak koji bi trebalo da podnose izgubljeni zubi

9. IZRADA GORNJEG BOČNOG FASETIRANOG MOSTA

17 XXX 13

13
Faze izrade gornjeg bočnog fasetiranog mosta su:

9.1 KLINIČKA FAZA (ORDINACIJA):

- Anamneza
- Klinički pregled pacijenta
- Uzimanje anatomskog otiska
- Plan izrade
- Brušenje zuba
- Uzimanje otiska preko zbrušenog zuba
- Određivanje međuviličnog odnosa
- Proba metalne konstrukcije u ustima pacijenta i odabir boje za fasetu
- Cementiranje u ustima pacijenta

9.2 LABORATORIJSKA FAZA:

- Izlijevanje anatomskog otiska i izrada situacionog radnog modela

- Izlijevanje otiska i izrada definitivnog radnog modela
- Postava radnih modela u artikulator
- Modeliranje navlaka i tijela mosta u vosku
- Priprema za ulaganje i ulaganje voštanog objekta u kivetu
- Predgrijavanje, livenje i pjeskarenje dobivene metalne nadoknade
- Obrada i poliranje metalne nadoknade
- Fasetiranje, polimerizacija, obrada i poliranje fasete

14
ANAMEZA
Predstavlja razgovor sa pacijentom koji se odvija u ordinaciji i obavlja ga stomatolog, te
dobiva sve važne informacije o pacijentu i njegovom problemu.

KLINIČKI PREGLED PACIJENTA

Predstavlja intraoralni i extraoralni pregled, te dogovor o izradi protetskog rada.

UZIMANJE ODGOVARAJUĆEG OTISKA

Postoji nekoliko vrsta otisaka koji se uzimaju za odgovarajuće mobilne ili fiksne radove, a
to su anatomski otisak, funkcionalni otisak, dupli otisak i otisak u zagrizu. Za izradu bilo
kakvog fiksnog protetskog rada, u mom slučaju gornjeg bočnog fasetiranog mosta, uzima
se anatomski otisak( (slika 4), te to obavlja stomatolog odgovarajućim kašikama i otisnim
masama. Anatomski otisak uzimamo da bi na osnovu njega izradili situacioni radni model
na kojem ćemo izvršiti planiranje predstojećeg protetskog rada, a uz to i otisak antagonista
koji će nam biti potreban pri unošenju modela u artikulator. Anatomski otisak je
mukostatički otisak odnosno negativ stanja usne šupljine (zubi, koštani fundament,
gingiva).

Slika 4 – prikaz anatomskog otiska

Kašike za uzimanje anatomskog otiska su tvorničke kašike (slika5) koje su oblikovane za

gornju i donju vilicu i za puni zubni niz, te su fabrički numerisane i dolaze u raznim
veličinama.

Kašike služe za unošenje otisne mase u usta, za pridržavanje i vezivanje i za vađenje otiska
iz usta pacijenta, te moraju biti 5 mm šire od alveolarnog grebena. Kašika se sastoji iz dva
dijela: drške i radnog dijela na kojem stavljamo otisnu masu. Kašike mogu biti metalne ili
plastične. Kašike fabrički dolaze u serijama, pa se nazivaju serijske ili komercijalne. Mogu

15
u cjelosti biti izrađene od metala (pune kašike), a mogu biti i šupljikave (retencione ili
perforirane).

Slika 5 – prikaz tvorničkih kašika

Postoje nekoliko vrsta otisnih masa koji se koriste u stomatološkoj praksi i imaju za cilj
reprodukciju oblika i odnosa zuba i oralnih tkiva. One u ustima pacijenta ne smiju da
izazivaju alergijske reakcije, ne smiju štetno da djeluju na zube, te ne smiju da imaju
dimenzionalne promjene nakon uzimanja otiska iz usta pacijenta. Otisne mase se mogu
podijeliti na osnovu svojstava koja one pokazuju po vezivanju – očvršćavanju:

- elastične (hidrokoloidi – reverzibilni i ireverzibilni, elastomeri – polisulfidi,

kondenzacioni i adicioni silikoni, polieteri)
- gumasti (silikoni)

Situacioni otisak, se uzima ireverzibilnim hidrokoloidom, to jeste alginatom (slika 6), koji
se miješa prema uputama proizvođača, s tim da se u posudu za miješanje najprije stavlja
alginatni prah pa voda. Njegova konzistencija zavisi od temperature vode i temperature
prostorije. Alginatnu masu unosimo u kašiku, te na osnovu toga uzimamo otisak iz usta
pacijenta. Alginat se skida sa vilice u jednom pokretu kako ne bi došlo do deformacije
otiska. Alginati su veoma pogodni za rad jer daju radni model koji potpuno odgovara
stanju u ustima pacijenta.

16
 Slika 6 – prikaz alginata u kašici

IZLIJEVANJE ANATOMSKOG OTISKA I IZRADA RADNOG MODELA NA

KOJEM VRŠIMO PLANIRANJE PREDSTOJEĆEG PROTETSKOG RADA
Dobiveni anatomski (situacioni) otisak je potrebno saprati i dezinfikovati, a potom izliti.
Prije izlijevanja otisak se pospe prahom gipsa da se pokupi višak alginatske kiseline.
Anatomski otisak najčešće izlijevamo alabasterom u omjeru 2:1 i sipa se na najistureniji
dio otiska. Otisak se treska o ivicu stola ili na vibratoru i kada se popuni sa odgovarajućom
količinom gipsa, koristi se višak gipsa ukoliko ga ima dovoljno ili se ponovo zamiješa
gips i u njega uroni otisak kako bi se formirala baza koju oblikujemo špatulom i
obrađujemo na trimeru. Na dobivenom radnom modelu izvršimo planiranje predstojećeg
protetskog rada.

BRUŠENJE ZUBA
Brušenje zuba (slika 7) se obavlja električnom mašinom i odgovarajućim instrumentima
zavisno koji protetski rad radimo, odnosno koju vrstu navlake ćemo izraditi na tom
zbrušenom zubu, te se zub brusi za debljinu te navlake. U ovom slučaju kada nedostaju
frontalni zubi, a nosači za koje će se cementirati gornji bočni fasetirani most su očnjak i
drugi molar, vrši se brušenje tih zuba.

17
 Slika 7 – prikaz brušenja zuba

UZIMANJE OTISKA PREKO ZBRUŠENIH ZUBA

Otisak za izradu fiksnih protetskih radova koji se uzima preko zbrušenih zuba je dupli
otisak (slika 8), koji se sastoji iz dva sloja i nazivamo ga još "korekcioni otisak" zbog
preciznosti. Radi se u dva sloja. Prvi ili primarni sloj uzima se optozilom koji nije
dovoljno precizan, pa se u njega sipa ksantopren koji je veoma precizan pa predstavlja
korekcioni sloj. Prije nego što se stavi ksantopren potrebno je skalpelom izrezati sloj
optozila kako bi stvorili prostor za ksantopren. Dupli otisak se uzima metalnom kašikom,
te na osnovu njega dobivamo specijalni radni model, koji nakon određivanja međuviličnih
odnosa zajedno sa modelom antagonista ulažemo u artikulator.

Slika 8 – prikaz duplog otiska

IZLIJEVANJE OTISKA I IZRADA DEFINITIVNOG RADNOG MODELA

Prije samog izlijevanja otiska, dobiveni otisak se ispira čistom vodom kako bi smo uklonili
ostatke krvi, pljuvačke, strugotine gleđi, dentina i druge nečistoće. Nakon ispiranja sušimo
otisak puhanjem ili blagim treskanjem kako bi izbacili višak vode, te vršimo dezinfekciju
potapanjem otiska u dezinfekciono sredstvo određene koncentracije ili prskanjem otiska

18
dezinfekcionim sredstvima i pristupamo izradi specijalnog radnog modela. U otisak, na
mjesto zbrušenih zuba, u ovom slučaju izrade bočnog fasetiranog mosta , postavljamo
metalne fabričke kočiće. Kočići se izrađuju u različitim veličinama u zavisnosti u kojoj se
regiji koriste. Jedna im je strana spljoštena tako da se u svoja ležišta u modelu ne mogu
pogrešno staviti. Sastoje se iz dužeg dijela koji odgovara korjenskom produžetku i kraćeg
hrapavog dijela koji služi za pripajanje i retenciju krunskog dijela gipsa. Također postoje
kočići koji na svom krajnjem dijelu imalu bodlju tako da se mogu zabosti u otisak, pri
čemu moramo voditi računa da se kočići dobro postave tako da dodiruju negativ zbrušenog
zuba u otisku koji mora biti dobro centriran kako ne bismo imali problema pri izrezivanju
radnog modela zbrušenog zuba. Za izradu bilo kakve protetske nadoknade potreban je
odgovarajući radni model. Za izradu mosta, koristi se specijalni radni model sa
patrljcima(slika9), koji se mogu vaditi zbog bolje modelacije aproximalnih površina i ruba
navlake. Danas se specijalni radni model izrađuje izrađuje na bazi otiska uzetog iz usta
pacijenta, te ga izrađujemo od super tvrdog gipsa. Prema veličini otiska u gumenu šolju
sipamo običnu vodu u koju se dodaje prah tvrdog gipsa koji se miješa u omjeru 4:1 (u
korist gipsa). Kada je stavljena dovoljna količina gipsa pristupa se miješanju. Masa se
miješa špatulom, energično, sve dok zamiješani gips ne dobije konzistenciju gušćeg meda
ili pavlake, te pristupamo izlijevanju otiska. Izlijevanje otiska se najbolje izvodi na
vibratoru da bi uklonili zaostale mjehuriće zraka i na taj način se gipsana masa pravilno
rasporedi u otisku. Gips se sipa na najistureniji dio otiska, 5-6 mm iznad gingivalnog ruba,
te kada se u potpunosti popuni svaki dio otiska, dok je gips još mekan iznad nepreparisanih
zuba utiskujemo metalne omče koje trebaju da retiniraju radni model za bazu modela.
Kada se gips veže, izolira se prostor oko kočića i na vrh kočića se postavlja kuglica roza
voska kako bismo imali orijentaciju o kojem se zubu radi. Izolacija se vrši kako bi se radni
patrljak kasnije lakše odvajao od radnog modela. Nakon izolacije pristupamo izradi baze
radnog modela, tako što zamiješamo alabaster gips, te određenu količinu gipsa stavljamo
na papir i u to uranjamo otisak, te špatulom skidamo višak gipsa. Na kraju, bazu
obrađujemo na trimeru i tako određujemo njenu debljinu.

Nakon vezivanja gipsa, otisna masa se odvaja od ranog modela, te nakon potpunog vezanja
gipsa se vrši isjecanje patrljka pilicom sa mezijalne i distalne strane. Po uklanjanju voska
sa vrha metalnog kočiča pritiskom na isti, kočić se istiskuje iz radnog modela. Obrada
radnog patrljka se izvodi frezerom ili kamenjem pri čemu morati voditi računa da se ne
oštete njegove radne površine. Prije vraćanja patrljka u model provjerava se kanal u gipsu
za metalni kočić kao i svi dijelovi modela sa kojim patrljak dolazi u kontakt. Ponovo
vraćeni patrljak mora biti stabilan u radnom modelu.

19
 Slika 9- prikaz specijalnog radnog modela sa patrljcima i modela antagonista

Nakon izrade specijalnog radnog modela i obrade patrljaka vrši se određivanje

međuviličnih odnosa, te postava modela u artikulator.

ODREĐIVANJE MEĐUVILIČNIH ODNOSA

U svrhu određivanja međuviličnih odnosa u ustima pacijenta koristi se voštani registrat i
zagrižajni šabloni.

Slika 10 – voštani registrati

20
POSTAVA RADNIH MODELA U ARTIKULATOR
Modeli se nakon izrade zagrižajnih šablona postavljaju u artikulator da bi se sačuvao
određeni međuvilični odnos. Artikulatori su vještačke, mehaničke naprave čija je glavna
svrha što tačnija reprodukcija kretnji donje vilice i odnosa među vilicama. Pri postavljanju
modela u artikulator moramo paziti da:

1.Sredina modela odgovara sredini artikulatora

2.Da modeli budu u sredini Bonvilovog trougla
3. Da protetska ravan modela bude paralelna sa protetskom ravni artikulatora

Prije nego gornji model fiksiramo za gornji dio artikulatora na donji dio modela stavimo
plastelin ili ljepljivi vosak kako bi modeli zadržali ispravan odnos prema artikulatoru.
Modeli se postavljaju tako da okluzalna ravan zagrižajnih bedema bude paralelna sa
radnim stolom, a sredina se mora poklapati sa sredinom artikulatora. Kada smo odredili
odnos prema artikulatoru na bazu gornjeg modela naliva se zamiješani alabaster gips koji
djelimično obuhvata i strane modela. Tokom vezivanja vlažnim prstima ili nožem za gips
oblikujemo gips. Nakon vezivanja gipsa na gornjem modelu sa donjeg modela se skida
postavljeni plastelin, a zatim na donji dio artikulatora nalijevamo ponovo zamiješani
alabaster gips poslije čega zatvirimo artikulator da donji model svojim postoljem uroni u
gips. Manju količinu gipsa koja se pod pritiskom donjeg modela istisne nanesemo na
bočne strane njegovog postolja i izravnamo prstima ili nožem za gips.

Slika 11 i 12 - prikaz modela postavljenih u okludator

21
MODELIRANJE NAVLAKA I TIJELA MOSTA U VOSKU
Kada su radni model i model antagonista postavljeni u artikulator u skladu sa
međuviličnim odnosima u ustima pacijenta, pristupa se izradi voštanog dijela nadoknade.
Na isječenim patrljicama očnjaka i drugog molara formiraju se kapice na kojima će se
vršiti modeliranje kruna, odnosno navlaka. Postoje tri načina za formiranje kapice na
radnom patrljku:
- pomoću ploče zelenog voska debljine 0,5 mm
- adaptacijom plastične folije – adapta sistem
- umakanjem radnog patrljka u istopljeni vosak

Za slučaj izrade gornjeg bočnog fasetiranog mosta, ja sam se odlučila izradom kapica
umakanjem u istopljeni vosak. Nakon toga pristupamo modelaciji u vosku(slika 13)
sidara-očnjaka i drugog molara po svim morfološkim karakteristikama, vodeći računa o
rubu navlake, okluziji i prostoru za fasetu( podminirani ram). Nakon završetka modelacije
očnjaka i drugog molara pristupa se izradi tijela mosta. Izmjeri se prostor između sidara
profilnim voskom i isjeca, savija se pod uglom od 45 stepeni, vodeći računa o širini
okluzalne površine koja je uža za jednu trećinu. Folija se lijepi ljepljivim voskom za sidara
a onda se obilježavaju širine članova. Nakon toga se modeliraju okluzalne površine sa
tijesnim kontaktom sa antagonistima. Oralne površine su zaobljene i pod uglom od 45
stepeni a vestibularno se malo pojačaju sa inlej voskom(prostor za fasetu). Veoma je bitno
da se u vidljivim dijelovima naglase prostori za interdentalne papile, kao i okluzalna
separacija da bi izgledalo da je svaki zub pojedinačan. Pri modeliranju tijela mosta veliku
pažnju pridajemo odnosima tijela mosta i antagonista, odnosima tijela mosta i bezubog
alveolarnog grebena, odnosa tijela mosta prema mekom tkivu obraza, usana i jezika,
odnosno konfiguraciji zubnog luka u cjelini i međusobnog odnosa, odnosno separacije
članova mosta.

Odnos tijela mosta i antagonista određuju zakonitosti okluzije. Oni treba da zajedno sa
zubima nosačima i preostalim prirodnim zubima obezbjede uspostavljanje uravnotežene
okluzije pacijenta. Zbog toga, njihove površine koje učestvuju u okluziji treba modelirati u
skladu sa izvornom morfologijom zuba koje nadoknađuju. U centralnoj okluziji, članovi
mosta, treba da ostvare kontakt sa antagonistima istovremeno kad i svi zubi u nizu pri
čemu će se uspostaviti potpuno harmonično uklapanje. Ti kontakti treba da su čvrsti,
stabilni, približno istog intenziteta i tačkasti.

Odnos tijela mosta i bezubog alveolarnog grebena može biti površinski i linearni.
Površinski kontakt tijela mosta sa vestibularnom površinom alveolarnog grebena posmatra
se kao poklopni odnos. Ovakav odnos stvara dojam da su prisutni prirodni zubi što je iz
estetskih zahtjeva prihvatljivo. Tijelo prednjih mostova treba da površinski dodiruju
vestibularnu površinu bezubog grebena. Površina kontakta zavisi od konfiguracije i
resorpcije alveolarnog grebena.
Linearni kontakt tijela mosta karakterističan je za bočne mostove koji nadoknađuju zube u
manje vidljivim dijelovima zubnog niza. Kontakt može biti na sredini grebena ili

22
vestibularnoj površini. Najčešće se primjenjuje linearni kontakt sa vestibularnom
površinom alveolarnog grebena. Linearni kontakt tijela mosta sa sredinom alveolarnog
grebena preporučuje se samo kod uskih grebena.

Odnos tijela mosta prema mekom tkivu obraza, usana i jezika odnosno konfiguraciji
zubnog luka u cjelini i međusobnog odnosa. Članovi mosta treba da su u harmoničnom
odnosu sa preostalim zubima i sa konfiguracijom zubnog luka u cijelini kako bi
obezbijedili optimalnu funkciju muskulature obraza, jezika i usana. Oni prate osnovnu
konturu zubnog luka tj. nisu izbačeni vestibularno niti uvučeni oralno. Pravac uzdužnih
osovina članova treba da je u skladu sa uzdužnim osovinama sidara i preostalih zuba. U
interkaninoj regiji ova usklađenost je izuzetno značajna iz estetskih i fonetskih razloga.

Međusobni odnos odnosno separacija članova mosta. Članovi mosta su međusobno

separirani što stvara iluziju prirodnih zuba. Oni su oblikovani tako da se sužavaju prema
alveolarnom grebenu i između članova se na taj način formiraju trouglasti prostori. To ne
samo da doprinosi estetskom izgledu mosta već omogućuje i lakše održavanje higijene.
Ovi prostori ne treba da budu prenaglašeni kako se nebi smanjila otpornost mosta. Zbog
fluktuacije pljuvačke i vazduha može se ometati fonacija što je izraženo kod prednjih
mostova. Kod bočnih mostova što se ide distalno separacija se smanjuje. Dubina separacije
vestibularno treba da što prirodnije imitra prirodnu denticiju. Oralno kod prednjeg mosta
separacija treba potpuno da izostane a kod bočnih mostova da bude što šira i plića.

Posebnu pažnju obraćamo na modelaciju retencionog ruba za retenciju akrilatnih faseta uz

pomoćna retenciona sredstva, kao što su perle. Kod postavljanja retencija obrati se pažnja
da ne idu na rub tijela već u srednjoj trećini. Nakon završene voštane modelacije detaljno
se provjeravaju svi dijelovi nadoknade (slika 14,15 i 16).

Slika 13 – prikaz voska za modeliranje

23
 Slika 14, 15 i 16 - prikaz izmodeliranog gornjeg bočnog mosta u vosku

PRIPREMA ZA ULAGANJE I ULAGANJE VOŠTANOG OBJEKTA U KIVETU

Nakon što je izvršeno modeliranje gornjeg bočnog mosta, pristupa se ulaganju voštanog
objekta u uložnu masu. Prije ulaganja postavljaju se voštani kočići i vodi se računa da
nigdje ne bude oštrih uglova, ljepljivim voskom se zalijepe uglovi(spojevi). Za ulaganje je
potrebno:

Kiveta –(slika 17) posuda koja nam omogućava zamjenu privremenog materijala sa
definitivnim. U fiksnoj protetici se koriste metalne, koje izgledaju poput šupljeg valjka,
standardne su visine od 5,5 mm, a različitog promjera koji biramo prema veličini objekta
koji ulažemo.

Slika 17 – prikaz kivete za ulaganje

24
Gumeno postoje sa konusom – (slika 18) napravljen je od tvrde gume sa gumenim
postoljem odnosno proširenom bazom na kojoj se nalaze udubljenja za različite promjere
kiveta.

Slika 18 – prikaz gumenog postolja sa konusom

Livni kočići – su voštani kočići promjera od 0,8-1,5 mm, pa čak i do 3 mm. Nakon
zagrijavanja voštani kočići se tope, a na njihovom mjestu ostaje ulivni kanal za ulijevanje
metala.

Četkice/kistovi – (slika 19)služe najčešće kod dvofaznog ulaganja i to jedna vlažna za

nanošenje mase, a druga suha za posipanje praha.

Slika 19 – prikaz kistova

Vatrostalna keramička traka – (slika 20) debljine je oko 1 mm i omogućava ekspanziju

uložne mase, te lakše vađenje uložne mase iz kivete poslije livenja.

25
 Slika 20 – prikaz keramičke traka

Vatrostalna uložna masa – (slika 21) dolazi u kesicama od 60 i 180 grama. Sastoji se od
dvije glavne komponente:
- vatrostalne supstance koje se ne razgrađuju i ne raspadaju pri žarenju

- veziva koja vezuju i drže sve vatrostalne čestice zajedno, gdje kao vezivo
mogu poslužiti različite supstance: gips, fosfati, silikati.

Vatrostalne mase se na osnovu temperature na kojoj ostaju postojane dijele na:

- vatrostalne mase postojane na nižim temperaturama
- vatrostalne mase postojane na višim temperaturama

Slika 21 – prikaz vatrostalne masa

Za prevođenje voštanog modela u fiksnu metalnu zubnu nadoknadu treba uložiti(slika 22)
model u vatrostalni materijal odnosno u vatrostalnu uložnu masu, koja će tačno registrovati
oblik fiksne nadoknade, eliminisati vosak da se dobije kalup u koji će se uliti rastopljeni
metal, te uliti metal u šupljinu vatrostalnog bloka koji nastaje eliminacijom voska. Pri
livenju treba imati na umu činjenicu da se legure kontraguju odnosno skupljaju pri prelazu
iz tečne u čvrstu fazu. Kontrakcija metala je različita, ali legure zlata od kojih se liju fiksne
nadoknade se kontraguju oko 1,5% pri prelasku iz tečne u čvrstu fazu. Ako bi kalup ne bi
bio veći za 1,5% od voštane nadoknade, izlijevena nadoknada bi upravo za toliko posto
bila manja od voštanog objekta. Zbog toga je neophodno uvećati kalup – šupljinu

26
nadoknade upravo za veličinu kontrakcije metala. To se postiže ekspanzijom vatrostalnog
bloka različitim mehanizmima (vezivna, hidroskopska i termička ekspanzija). Postoje dvije
vrste ulaganja:

- jednofazno
- dvofazno

Jednofazno ulaganje:
Jedan kraj voštanih livnih kočića, na kojim se nalaze Solbrigove perlice, se spajaju sa
voštanim modelom na više mjesta, a s obzirom da je u pitanju gornji bočni most na
očnjak i drugi molar i na prvi premolar i prvi molar, u predjelu njihovih najvećih
konveksiteta i debljina pod uglom koji će omogućiti da istopljeni metal slobodno teče
prema svim dijelovima kalupa bez promjene pravca. Stavljanje livnog kočića na tanka
mjesta voštanog modela fiksne nadoknade dovodi do poroznosti ili do neizlijevanja. Na
mjesto gdje dolazi livni kočić kapne se malo ljepljivog voska i kočić se utisne kako bi se
fiksirao za voštani model. Nakon postavljanja kočića kiveta se odabira prema veličini
voštanog modela, te se model ljepljivim voskom fiksira za gumeno postolje i izvrši se
njegovo razmašćivanje, a zatim se kiveta iznutra oblaže keramičkom trakom koju smo
prethodno pokvasili vodom. Nakon toga, kivetu postavljamo preko voštanog modela
spojenog sa gumenim konusom u svoje ležište pri bazi konusa. Zatim se pristupa miješanju
uložne mase koja će se uliti u pripremljenu kivetu. U posudu se sipa tečnost, a zatim
rastresito dodaje masa za ulaganje, kako bi iznos zaostalog vazduha bio sveden na
najmanju moguću mjeru. Samo miješanje mase sa odgovarajućom količinom vode obavlja
se ručno pomoću špatule. Zamiješana masa se kistom nanosi na voštani objekat, pa se
polako sipa niz zid kivete i pomoću vibratora usmjerava ka njegovom dnu. Kivetu
ostavimo da se masa veže, a vezivanje zavisi od mase i od veličine kivete, a kreće se od 30
– 60 min. Miješanje se može obaviti i u vakuum aparatu, koji ima veliku primjenu kod
ulaganja voštanog objekta, jer daje kompaktne površine metalnog odlivka.

27
 Slika 22 – prikaz ulaganja voštanog modela u kivetu

Poslije završene kontrole morfologije i okluzije postavljamo voštane kočiće na voštane

objekte i te kočiće fiksiramo na gumeno postolje na udaljenosti 5 - 7 mm od Solbrigove
perle. Poslije fiksiranja voštanog objekta na konus vršimo razmašćivanje sprejem.
Zamiješamo uložnu masu u kistom popunjavamo unutrašnjost voštanog objekta, a zatim
oko voštanih objekata formiramo jezgru od uložne mase.Višak tekućine s površine jezgre
uklanjamo nanošenjem praha uložne mase i sve ove faze ponavljamo dok se ne formira
jezgro debljine 6 - 8 mm. Zatim čekamo da se stvrdne jezgro u trajanju od 30 minuta.
Kasnije ga nakvasimo da bi se uložna masa bolje priljubila za jezgro. Unutrašnju stranu
kivete obložimo nakvašenom keramičkom trakom, postavljamo kivetu na konus i
zamiješanu uložnu masu (slika 23) sipamo do vrha kivete. 30 minuta nakon vezivanja
uložne mase odvajamo gumeni konus od kivete i stavljamo je u pećicu za predgrijavanje.

Slika 23 –prikaz ulijevanja uložne mase u kivetu na vibratoru

28
PREDGRIJAVANJE, LIVENJE KIVETE I PJESKARENJE DOBIVENE
METALNE NADOKNADE
Kada se masa za ulaganje u kiveti veže, sa kivete se skida gumeno postolje sa konusom, a
zatim se kiveta stavlja u peć za predgrijavanje odnosno u peć za eliminaciju voska. U peći
za eliminaciju voska konstantno se održava temperatura od 250-300 stepeni C. Vrijeme
držanja kivete za livenje na ovoj temperaturi zavisi od njegove veličine i mase za ulaganje.
Interval predgrijavanja i eliminacije voska iznosi 30-60 minuta. Kiveta sa uloženim
objektom postavlja se tako da mu konusno udubljenje bude okrenuto na dole kako bi
istopljeni vosak nesmetano curio kroz livne kanale. Zagrijavanjem kivete u peći za
predgrijavanje vosak se topi i ističe vani tako da se na mjestu voštanog modela dobije
šupljina u kojoj se kasnije uliva istopljena legura. Veoma je značajno da je masa za livenje
vlažna prije stavljanja u peć za predgrijavanje da bi vodena para koja nastaje
zagrijavanjem vlažne kivete spriječila prodiranje voska u masi za ulaganje i tako se
postiglo da sav vosak isteče iz kivete. Kada vrijeme za predgrijavanje i eliminaciju voska
istekne kivetu prebacujemo u peć za finalno zagrijavanje na temperaturi od 700 stepeni C.
Ova temperatura se ne smije prelaziti kod masa za ulaganje sa fipsom kao vezivom jer bi
došlo do njegovog razgrađivanja i stvaranja sumpor-dioksida koji bi kontaminirao leguru
zlata i učinio je veoma krtom. Vrijeme finalnog zagrijavanja zavisi od mase za ulaganje,
metode ulaganja i veličine kivete ali traje otprilike 25-30 min. Najmanje 10 minuta prije
samog livenja cilindar treba okrenuti tako da mu konusno udubljenje gleda na gore kako bi
kiseonik došao u kontakt sa unutrašnjim površinama kalupa i bila omogućena kompletna
eliminacija ostataka voska. Za livenje koristimo Rotax aparat koji radi pomoću
centrifugalne sile. Tu istopljeni metal ispunjava šupljinu iz koje je iscurio vosak. Za livenje
je najbolje koristiti novu leguru, a ako to nije moguće treba obavezno prethodnu leguru
osvježiti sa 50% nove legure, jer pri livenju dolazi do gubitka elemenata koji određuju
temperaturu topljenja, površinski napon i livnost. U nosač se postavlja odgovarajući tigl u
kome se topi legura pomoću plamena ili električne struje, užarena kiveta se postavi u
ležište odgovarajućeg nosača sa ulivnom časom okrenutom ka tiglu. Zavisno od težine
odnosno veličine kivete balanski teg se postavlja na odgovarajuće mjesto. Kada se
aparat(slika 24) pokrene razvija se dovoljno velika centrifugalna sila da se legura iz tigla
uliva u kivetu. Poslije ulijevanja legure rotiranje kivete se nastavlja sve do potpunog
učvršćavanja legure. Rotaciona ruka Rotax aparata se okreće sve do trenutka dok se sama
ne zaustavi i u tom trenutku aparat se može otvoriti, te ostavimo kivetu da se ohladi.
Nakon hlađenja kivete, očistimo model od uložne mase. Ostatci uložne mase se uklanjaju
procesom pjeskarenja pomoću posebnog aparata (slika 25) koji posjeduje cjevčicu kroz
koju izlazi pijesak. Ovaj aparat ima kompresor sa pritiskom od 6-10 atmosfera.

29
Slika 24 – prikaz aparata za žarenje Slika 25 – prikaz aparata za pjeskarenje

OBRADA I POLIRANJE METALNE NADOKNADE

Obradu počinjemo sa odsijecanjem livnih kočića(slika 26) pomoću okrugle karbonske
pločice - separir šajbe različitih veličina. U daljoj obradi koristimo konusno kamenje i to
progresivno sa finijim zrnom, šmirgl papir, razne borere(slika 27 i 28) i gumice za što bolji
sjaj metala. Prilikom obrade obrađuju se samo oralne površine metalne konstrukcije.
Ukoliko na unutrašnjim površinama nadoknade ima višak metala u vidu perli ili ostatak
mase, za uklanjanje istih koristimo okrugle čelične borere. Pri obradi aproksimalnih
površina vodi se računa da se ne oštete kontaktne tačke. Vestibularne površine se ne
obrađuju.

Slika 26 –prikaz odsjecanja livnih kočića

30
 Slika 27 i 28 – prikaz borera i kamenja za obradu

Nakon obrade metalne konstrukcije slijedi poliranje posebnim polir motorom(slika 29) i
četkicama(slika 30). Flicevi za poliranje mostova mogu biti oblika točka tebljine 5-15 mm,
kao i oblika sočiva koji su u centru iste debljine. Njihov prečnik može da bude 3-8 cm, te
pored razlike u obliku, flicevi mogu biti različite tvrdoće. Za poliranje metala se koriste
određene paste i bimštajn pomiješan sa vodom. Poliranje započinje malo grubljim četkama,
zamiješana kaša bimštajna se stavlja na metalnu konstrukciju, te se ovlaš prisloni uz
nasadnik na kojem se nalazi odgovarajuća četka. Nasadnik se polako obrće, a četka klizi
po površini metala povlačeći između sebe i metala kašu bimštajna, koja glača metal slično
šmirgl papiru. Nakon ove faze poliranja objekat se očisti od ostale mase za poliranje pod
mlazom vode, te se pristupa poliranju metalne kostrukcije mosta mekanim četkama od
vunene dlake i posebne paste kojom se postiže visoki sjaj.

Slika 29 - prikaz aparata za poliranje Slika 30 – prikaz četki za poliranje

PROBA METALNE KONSTRUKCIJE U USTIMA PACIJENTA I ODABIR BOJE

ZA FASETU
Nakon obrađene i ispolirane metalne konstrukcije, stomatolog vrši probu(slika 31) te iste
konstrukcije u ustima pacijenta okluziju, kontaktne tačke i rubno zatvaranje, te na osnovu

31
boje preostalih prirodnih zuba određuje boju predstojeće fasete gornjeg bočnog mosta
pomoću ključa boja(slika 32).

Slika 31 – prikaz probe metalne konstrukcije

Slika 32 – prikaz ključa boja

FASETIRANJE, POLIMERIZACIJA, OBRADA I POLIRANJE FASETE

GORNJEG BOČNOG MOSTA
Fasetiranje predstavlja izradu estetskog dijela bilo kakve nadoknade, u ovom slučaju
gornjeg bočnog mosta. Klasičan način fasetiranja se nekada radio tako što se faseta na
pripremljenoj metalnoj navlaci modelirala ružičastim voskom, a onda kivetirala to jeste
ulagala u male kivete, a onda iskuhavao vosak, štopao akrilat i vršila polimerizacija. Danas
fasetiranje najčešće vršimo sa hromasitom koji u svom kompletu ima pripremljenu
dentinsku masu odgovarajućih boja, incizalnu masu, cervikalnu masu, opaker prah, opaker
tečnost, hromalink tečnost i fluid (za polimerizaciju). Uz svaki komplet dođe i
odgovarajuća šema po kojoj određujemo gdje ćemo boje koristiti jer imamo više nijansi
dentinskih, incizalnih i cervikalnih boja, kao i opakera koje odgovaraju boji prirodnog
zuba (pri vratu je zub najtamniji, pa svjetliji i incizalno najsvjetliji). Boju fasete smo već
odredili na osnovu prirodnih zuba u kliničkoj fazi, u ordinaciji, pri probi metalne
konstrukcije u ustima pacijenta. Vestibularna strana metalne konstrukcije se premaže

32
hromalinkom, sačekamo da se osuši i na taj način poboljšavamo vezu metala i akrilata.
Opaker prah se zamiješa sa opaker tečnošću i kistom premaže pripremljena površina, a
zatim se metalna konstrukcija mosta stavlja u ivomat aparat gdje se vrši polimerizacija.
Ivomat aparat ima tajmer pomoću kojeg se reguliše vrijeme, pritisak od 6 atmosfera i
temperatura od 120 stepeni. Povezan je crijevom sa posudom u kojoj je destilovana voda.
Metalna konstrukcija mosta se stavlja u aparat i sipa destilovana voda do granice koja je
ucrtana. Uključi se aparat i tajmer za opaker na 5-7 minuta. Nakon polimerizacije
provjerimo da li negdje presijava metal jer opaker ima maskirnu ulogu to jeste da ne
presijava metal i u koliko je potrebno vrše se korekcije i ponovo stavlja u ivomat. Nakon
toga, vrši se modelacija fasete odgovarajućim instrumentom sa određenom bojom
dentinske mase, cervikalne mase u vratnom dijelu i incizalne mase koja je transparentna
kao što je i prirodan zub. Modeliranje vestibularnih površina moramo raditi po
morfološkim karakteristikama tih zuba. Nakon modelacije, faseta se premazuje fluidom sa
kistom i stavlja u ivomat aparat na polimerizaciju(slika 33) 10-12 minuta na 120 stepeni
pod pritiskom od 6 atmosfera. Nakon polimerizacije fasetu obrađujemo kamenčićima da
skinemo sloj fluida i poliramo pastama i četkicama na polir motoru sa odgovarajućim
četkama i pastama na već opisan način.

Slika 33 – prikaz aparata za polimerizaciju

CEMENTIRANJE GORNJEG BOČNOG FASETIRANOG MOSTA U USTIMA

PACIJENTA
Prije cementiranja, fiksna nadoknada se dezinfikuje, pa stomatolog još jednom u ustima
pacijenta finalno provjerava okluziju, artikulaciju i odnos prema tkivima, te vrši
cementiranje urađene fiksne nadoknade, gornjeg bočnog fasetiranog mosta, fosfatnim
cementom.

33
10. ZAKLJUČAK
U slučaju kada nedostaju gornji premolari i prvi molar, najbolje rješenje je izrada fiksnog
protetskog rada to jeste gornjeg bočnog mosta, koji zbog pažljivo i dobro odabranog
materijala za fasetu i njene boje, obezbjeđuje i dugotrajnu funkcionalnu, fonetsku i
profilaktičku funkciju. Bolju soluciju i izbor bi predstavljao most u potpunosti izrađen od
akrilata u odnosu na kombinovane metalo-akrilatne mostove. Zbog toga što zauzima
mjesta onoliko koliko su zauzimali i prirodni zubi, pacijent se relativno lako navikava na
nadoknadu, a ima i osjećaj sigurnosti jer je most čvrsto cementiran na zube nosače. Osim
gornjeg bočnog mosta, mogu se uraditi i implantati na kojima bi bile izrađene keramičke
krunice, kao i parcijalna proteza čiji nedostatak jeste to što bi dolazilo do većeg
opterećenja retencionih zuba i nosećih tkiva, pa je izrada mosta, ukoliko ne postoji
indikacija za izradu implantata, najprihvatljivija.

34
11. LITERATURA

Dr. Danilo V. Brankovački, Dent. Nikola L. Mrkovački

„Krunice i mostovi“
Beograd, 1963.

Janković dr. Olga, dr. Dobrivoje Trifunović

„Fiksna protetika“
Beograd, 1984.

„Stomatološka protetika: pretklinika“

Beograd, 2001.

Suvin Miroslav, Zvonimir Kosovel

35
„Fiksna protetika“
Zagreb, 1980.

Ljubislav Vujošević, Dragoslav Stamenković, Kosovka Obradović-Đuričić, Gordana

Pavlović, Gorjana Popović
„Stomatološki materijali“
Beograd, 1997.

36
Datum predaje maturskog rada: ___________________
Mišljenje nastavnika-mentora o radu:

Ocjena maturskog rada: ________ ( )

Datum odbrane maturskog rada: ____________

Komisija u sastavu: Potpisi članova komisije:

1. Predsjednik: ___________________ _______________________________

2. Ispitivač:______________________ _______________________________

3. Stalni član:_____________________ ________________________________

Pitanja na usmenom obrazloženju rada:

1. _______________________________________________________________________

2._______________________________________________________________________

3._______________________________________________________________________

37
Ocjena usmenog obrazloženja rada: _______________ ( )

38