Žilavost je sposobnost materijala da plastičnom deformacijom razgradi naprezanja i na taj način povisi

otpornost materijala na krhki lom. Mjera za žilavost materijala je udarni rad loma. Sposobnost
materijala da se plastično deformira, prije nego što dođe do loma, zove se duktilnost. Katkad se to
svojstvo naziva i deformabilnošću, plastičnošću, istezljivošću, a pri tlačnom opterećenju i gnječivošću.
Nasuprot tome, (nezgodno) svojstvo materijala da se lomi bez prethodne plastične deformacije naziva
se krhkost. Žilavost je, dakle, mjera za duktilnost. Prema tome, materijali niske žilavosti nisu duktilni,
nego krhki. [1]

Udarni rad loma određuje otpornost materijala krhkom lomu i mjera je za žilavost materijala. Udarni
rad loma je energija utrošena za lom ispitnog uzorka kod ispitivanja. Označava se sa KU (ispitni uzorak
s U zarezom) ili KV (ispitni uzorak s V zarezom) i izražava se u džulima (J).

Kod žilavog loma prisutna je snažna plastična deformacija u svim koracima loma materijala. Nastaje
pri malim brzinama djelovanja naprezanja i pri naprezanju koje je znatno iznad granice razvlačenja
materijala.

Kod krhkog loma, djelovanjem naprezanja ne postoji plastična deformacija, već se početna
mikropukotina širi duž kristalne ravnine. Osim sklonosti nekih materijala krhkom lomu (npr. kaljeni
čelik), on se javlja kod sniženih temperatura i velikih brzina naprezanja