PREKRŠAJNO PRAVO

U Republici Srpskoj - Zakon o prekršajima Republike Srpske donesen aprila 2006. godine i objavljen u
“Službenom glasniku RS”, br. 34/06, 1/09, 29/10 i 109/11;
U Federaciji BiH - Zakon o prekršajima Federacije BiH - objavljen u “Službenim novinama F BiH”, broj
31/06;
Zakon o prekršajima u BiH donesen juna 2007. godine i objavljen u “Službenom glasniku BiH”, broj
41/07.
Ovim Zakonom propisuje se postupanje ovlašćenih organa u BiH kada odlučuju o prekršajima propisanim
zakonima i drugim propisima institucija BiH i nadležnost i postupanje sudova u F BiH, RS i BD BiH radi
odlučivanja o prekršajima propisanim zakonima i drugim propisima institucija BiH.

BIH - prekršajno pravo je sadržano u: Zakonima o prekršajima (4 u BiH), drugim zakonima i podzakonskim
aktima kojima se regulišu pojedine oblasti društvenog života, djelatnosti i dužnosti.
U oblasti javnopravnih delikata obično se razlikuju tri vrste javnopravnih odnosno kaznenih delikata:
 krivična djela,
 prekršaji i
 privredni prestupi.
Njima se bave tri posebne, samostalne i specifične grane kaznenog prava.

1. POJAM, PREDMET I ZADATAK PREKRŠAJNOG PRAVA

Prekršajno pravo predstavlja skup pravnih propisa kojima se određuju:
 prekršaji,
 prekršajne sankcije protiv njihovih učinilaca,
 uslovi za izricanje prekršajnih sankcija,
 prekršajni postupak i postupak izvršenja odluke
 nadležnost sudova.
Prekršajno pravo je definisano kao skup pravnih propisa a ne zakonskih pravnih propisa jer se veilik broj
prekršaja propisuje aktima podzakonskog karaktera.
Pojam prekršajnog prava:
 posebna grana pravne nauke (nauka prekršajnog prava),
 grana zakonodavstva, odn. posebna grana pozitivnog prava,
 nastavni predmet,
 nastavna disciplina.
Predmet prekršajnog prava:
 prekršaji, odnosno prekršajna djela,
 odgovornost učinilaca prekršaja,
 prekršajne sankcije,
 prekršajni postupak,
 izvršenje izrečenih prekršajnih sankcija.
Zadatak prekršajnog prava:
 zaštita društva od nedopuštenih djela koja se nazivaju prekršajima.
 prekršajnopravna zaštita pojedinih zaštićenih dobara (život, imovina) i interesa građana.
 disciplinovanje građana – prekršajno pravo traži od građana da se uzdrže od kršenja normi pravnog
poretka pod prijetnjom primjene sankcija.
Kako se ostvaruje zadatak prekršajnog prava?
 propisivanjem prekršaja,
 pokretanjem i vođenjem prekršajnog postupka prema učiniocu prekršaja,
 izricanjem prekršajnih sankcija i
 njihovim izvršenjem.

2. SISTEM PREKRŠAJNOG PRAVA

 Materijalno prekršajno pravo (određuje koje se ponašanje prekršajnih subjekata smatra prekršajima,
reguliše pitanja prekršajne odgovornosti učinilaca prekršaja, propisuje uslove za izricanje i vrste
prekršajnih sankcija)
 Procesno prekršajno pravo (sadrži odredbe koji regulišu proceduru primjene materijalnog prava,
prekršajnoprocesni subjekti, procesna načela, prvostepeni i postupak po vanrednim pravnim
lijekovima),
 Izvršno prekršajno pravo (postupak, način i uslovi izvršenja izrečenih prekršajnih sankcija).
Podjela materijalnog prekršajnog prava
 opšti (osnovni pojmovi i instituti regulisani zakonom o prekršajima)
 posebni dio - određuju se pojedini prekršaji i koje prekršajne sankcije se mogu izreći.
3. IZVORI PREKRŠAJNOG PRAVA, POJAM I VRSTE
U materijalnom smislu – društveni odnosi koji se regulišu prekršajnim odredbama.
U formalnom smislu – vrste pravnih propisa u kojima su sadržana pravila prekršajnog prava.
Izvori prekršajnog prava u formalnom smislu:
 Ustav RS,
 Zakon o prekršajima RS (najvažniji formalni izvor prekršajnog prava u RS),
 drugi zakoni iz oblasti prekršaja,
 Krivični zakon RS i ZKP RS,
 Podzakonski akti, odluke SO i grada, uredbe Vlade i dr.
 Sudska praksa – ne znači samo primjenu zakona već i razrješenje pojedinih pitanja koja nisu dovoljno
jasno formulisana u porpisu (sudsko tumačenje)
Ko donosi propise o prekršajima?
1) Narodna skupština RS - donosi zakone,
2) Vlada RS – uredbe ili odluke;
3) skupštine gradova ili skupštine opština - propisuju prekršaje svojim odlukama.
Kada se prekršaji normiraju drugim zakonima ili podzakonskim aktima, propisana novčana kazna za te
prekršaje mora se kretati u rasponima koji su predviđeni članom 43. Zakona o prekršajima RS.

Zakon o prekršajima RS je najvažniji propis. Njime se uređuje tzv. opšti dio materijalnog prekršajnog prava
i prekršajni postupak. Poseban dio materijalnog prekršajnog prava sadržan je u drugim zakonima ili
podzakosnkim propisima (u oblastima JRM, bezbjednosti saobraćaja, kretanja i boravka stranaca)
KZ RS i ZKP RS kao izvori prekršajnog prava – U prekršajnom pravu se mutatis mutandis primjenjuju i
pojedine odredbe krivičnog prava i krvično procesnog prava.
4. VAŽENJE PREKRŠAJNIH PROPISA
Bitno za određivanje da li se može i koji propis o prekršaju primijeniti u konkretnom slučaju, odnosno da li
se određeni propis može primijeniti na učinjeni prekršaj.
 Prostorno ili teritorijalno važenje prekršajnog propisa –
Teritorijalni princip – prema mjestu gdje je učinjen prekršaj
Personalni princip – prema državljanstvu učinioca
Realni princip – prema povređenom
Univerzalni princip – prema tome gdje se nalazi učinilac

U REPUBLICI SRPSKOJ
Prekršajni zakon važi ako su prekršaji propisani zakonima i drugim propisima Bosne i Hercegovine,
Republike Srpske, gradova i opština, a koji su i izvršeni na teritoriji Republike Srpske ili ako je prekršaj
počinjen na domaćem brodu ili vazduhoplovu dok se nalazi van teritorije Republike Srpske ili ako je
prekršaj počinjen na internetu ili veb okruženju kada je posljedica nastupila na teritoriji Republike
Srpske ili serverima provajdera u Republici Srpskoj - TERITORIJALNI PRINCIP

 Vremensko važenje prekršajnih propisa -

* Na počinioca prekršaja primjenjuje se zakon, odnosno propis koji je važio u vrijeme izvršenja
prekršaja
* Ako je poslije izvršenja prekršaja izmijenjen zakon, odnosno propis, jednom ili više puta,
primijeniće se zakon, odnosno propis koji je najblaži za počinioca
 Važno da bi se odredilo koji će se propis primijeniti na učinjeni prekršaj ako se od vremena izvršenja
prekršaja do završetka prekršajnog postupka propis o prekršaju promijenio jednom ili više puta.
Prekršajni propis važi, odnosno počinje da se primjenjuje od dana njegovog stupanja na snagu (pravilo -
8 dana od dana objavljivanja u službenom glasilu).
Zabrana retroaktivnog, odn. povratnog dejstva propisa. Izuzetak – primjena blažeg za učinioca propisa.
Interimni propisi – promjena prekršajnog propisa više puta.
 Personalno važenje prekršajnih propisa - Važenje prekršajnih propisa u pogledu lica. Prekršajni
propis primjenjuje se na svakog učinioca prekršaja (starost preko 14 god) koji na određ teritoriji počini
propisani prekršaj. Izuzetak – lica koja uživaju imunitet (šef države,članovi Vlade,predsjednik ustavnog
suda, poslanici)
5. POJAM I PRAVNA PRIRODA PREKRŠAJA
Izazivanje tuče, prosjačenje i tapkarenje, preticanje na punoj liniji, posjedovanje dvije putne isprave... sve su
to pojavni oblici jednog vida društveno neprihvatljivog ponašanja koje nazivamo prekršajem.
Prekršaji predstavljaju kršenje javnog poretka ili propisa o ekonomskom i finansijskom poslovanju
utvrđena zakonom ili drugim propisom, za koje su određena obilježja i za koje su propisane sankcije ZOP).
Pojmom prekršaja objedinjene su dvije vrste prekršaja: opšti – povrede javnog poretka i specijalni –
privredni ili ekonomski - nekadašnji privredni prestupi
6. OSNOVNA OBILJEŽJA ILI ELEMENTI PREKRŠAJA
Iz zakonske definicije prekršaja, vidljiva su četiri osnovna elementa prekršaja:
1) radnja prekršaja, kršenja propisa o javnom redu ili propisa o ekonomskom i finansijskom
poslovanju
2) propisanost prekršaja u zakonu ili dr. propisu,
3) protivpravnost (ona je razlog što se za prekršaj propisuje sankcija),
4) krivica - predviđenost, odnosno propisanost prekršajne sankcije za propisani prekršaj.
RADNJA PREKRŠAJA? Radnja prekršaja je protivpravno činjenje ili nečinjenje (propuštanje) koje može da
prouzrokuje povredu pravnog poretka i koje je kao nedopušteno sankcionisano prekršajnim sankcijama.
Činjenje je aktivna radnja. Većina prekršaja se može učiniti radnjom činjenja. Radnja se uvek sastoji u
određenom ljudskom ponašanju i izraz je čovekove volje. Ni jedan subjekt neće odgovarati za razmišljanja,
odlučivanje ili bilo koji unutrašnji psihički akt ako nije došlo do realizacije ili spoljne manifestacije.
Nečinjenje je propuštanje da se preduzme određeno činjenje, odnosno pasivno držanje učinioca kome je
odgovarajućim propisom naloženo određeno činjenje. Nečinjenjem se može izvršiti prekršaj samo onda
kada je učinilac bio dužan da nešto učini, čime bi sprečio nastupanje prekršaja.
S obzirom na ova dva osnovna načina određivanja radnje izvršenja prekršaja, prekršaji se mogu podijeliti
na:
 prekršaje činjenja (tzv. komisivni prekršaji) i
 prekršaje nečinjenja ili propuštanja (tzv. omisivni prekršaji).
POSLJEDICA PREKRŠAJA je izvesna promena ili stanje u spoljnom svetu koje je nastalo usled
preduzimanja radnje izvršenja prekršaja na objektu prekršaja. Da bi jedna radnja (činjenja ili nečinjenja)
predstavljala prekršaj, ona treba da prouzrokuje posljedicu koja je zakonom ili drugim propisom određena
kao obilježje prekršaja i koja u konkretnom slučaju treba da bude i ostvarena. U vezi sa nastupanjem
posledice razlikujemo:
- materijalni prekršaj - proizvodi posledicu na način da je došlo do povrede ili ugrožavanja nekog dobra
- formalni prekršaj se ogleda u povredi pravne norme, bez obzira da li je usled toga došlo do povrede ili
ugrožavanja nekog pravno zaštićenog interesaRazlika između materijalnih i formalnih prekršaja je u tome
što se kod prekršaja sa posledicom povrede ikonkretne opasnosti, one moraju dokazivati i utvrđivati, dok
se ugrožavanje u obliku apstraktne opasnosti pretpostavlja.
Određenost prekršaja u pravnom propisu – da bi neka radnja predstavljala prekršaj ona u odgovarajućem
propisu mora biti predviđena kao prekršaj. Formalna strana određenosti znači da činjenično stanje u praksi
mora odgovarati pravnom opisu prekršaja. Materijalnu stranu određenosti čini njegova društvena štetnost.
Formalni element koji garantuje da niko ne može biti kažnjen za prekršaj ako to nije predviđeno u zakonu
ili dr. propisu prije nego što je učinjen. Nikom se ne može izreći sankcija ako nije unaprijed propisana.
Načelo legaliteta ili zakonitosti se kod prekršaja šire primjenjuje jer se prekršajji određuju ne samo
zakonima nego i propisima zasnovanim na zakonu.
Posebni elementi prekršaja - Odlikuju pojedine prekršaje, ne sve. Skup posebnih elemenata (obilježja ili
karakteristike) određenog prekršaja naziva se biće prekršaja. Mogu biti:
 objektivni: predmet radnje, način ili sredstvo izvršenja
 subjektivni: namjera ili pobude
OBJEKT prekršaja - Pravno dobro protiv koga je prekršaj usmjeren. Može se shvatiti kao:
 zaštitni objekt – Različite sfere društvenog života: javni red i mir, bezbjednost građana na javnim
mjestima, bezbjednost građana u porodičnim odnosima, lične isprave i sl.
 objekt prekršajne radnje – materijalni dio stvarnosti (neko fizičko ili pravno lice ili neka stvar) čija
povreda ili ugrožavanje predstavlja posljedicu prekršaja. (npr: kod prekršaja propisanih po Zakonu o
oružju i municiji zaštitni objekt je bezbjednost građana u vezi sa korišćenjem oružja i municije, a napadni
objekti na kojima se preduzima radnja pojedinih prekrđaja mogu biti različite vrste oružja, dijelovi oružja,
municija i sl.
SUBJEKT prekršaja – Svako fizičko ili pravno lice koje svojim činjenjem ili nečinjenjem izvrši prekršajn
radnju
 Aktivni - učinilac prekršaja.
 Pasivni – lice čije je dobro povrijeđeno, žrtva prekršaja.
Subjekti prekršaja:
 Fizičko lice, smatra se svako lice, svaki pojedinac, odnosno svaki čovjek. Da bi fizičko lice moglo biti
odgovorno za učinjeni prekršaj, potrebno je, pored objektivnog elementa (da je učinilo prekršaj), da
postoji i subjektivni element tj. određeni uzrast, uračunljivost i vinost tog lica.
 Pravno lice - pravno lice je organizacija ili zajednica ljudi koji ostvaruju dozvoljenu djelatnost ili cilj, a
kojoj je priznato svojstvo pravnog lica. Pravna lica su preduzeća, udruženja, firme i dr. privredna
društva.
 Odgovorno lice u pravnom licu - odgovornim licem se smatra lice kojem su u pravnom licu povjereni
određeni poslovi koji se odnose na upravljanje i poslovanje, odnosno lice koje u državnom organu ili
organu JLS vrši određene dužnosti.
 Preduzetnik - preduzetnik je fizičko lice koje obavlja samostalnu djelatnost koja se uređuje posebnim
propisima (npr. Zakon o akcizama i porezu na promet razlikuje poreskog obveznika – pravno lice i por.
obveznika – preduzetnika)
prihvatiti jedan zakon mutatis mutandis: prihvatiti ga pošto u njemu bude izmijenjeno sve što je potrebno da se izmijeni.

7. OSNOVI ISKLJUČENJA POSTOJANJA PREKRŠAJA

Osnovi koji isključuju postojanje prekršaja odnosno osnov isključenja protivpravnosti:

 nužna odbrana,
 krajnja nužda,
 mali značaj prekršaja.
Nužna odbrana i krajnja nužda su instituti krivičnog materijalnog prava koji se primjenjuju mutatis
mutandis i na prekršaj. Djelo ili radnja učinjena u nužnoj odbrani ili krajnjoj nuždi nije prekršaj jer nije
protivpravna, odnosno društveno štetna (oni predstavljaju opšti osnov isključenja postojanja prekršaja.)
 NUŽNA ODBRANA - odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od svog dobra ili dobra drugog
odbije istovremeni ili neposredno predstojeći protivpravni napad. Za postojanje nužne odbrane nužno
je:
 postojanje protivpravnog napada,
 istovremeno odbijanje ovog napada i
 neophodnost odbrane od napada.
 KRAJNJA NUŽDA - postoji kada je radnja učinjena radi toga da učinilac otkloni od svog dobra ili dobra
drugog istovremenu neskrivljenu opasnost koja se nije mogla na drugi način otkloniti, a pri tome
učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo.
Eksces nužne odbrane i krajnje nužde - Prekoračenje granica nužne odbrane i krajnje nužde – odbrana
jača nego što je neophodno i trajala duže nego što je potrebno – mogućnost blažeg kažnjavanja, pa i
oslobađanja učinioca prekršaja (ako je učinilac prekoračenje nužne odbrane učinio usljed jake
razdraženosti ili prepasti izazvane napadom, odnosno ako je do prekoračenja krajnje nužde došlo pod
posebno olakšavajućim okolnostima).
 MALI ZNAČAJ PREKRŠAJA - U krivičnom pravu – neznatna društvena opasnost.
- U prekršajnom pravu -
Nije prekršaj ono djelo koje je, iako sadrži obilježja prekršaja propisana zakonom ili drugim propisom, u
zanemarljivoj mjeri opasno zbog svog malog značaja i zbog neznatnosti ili odsutnosti štetnih posljedica.

8. MJESTO I VRIJEME IZVRŠENJA PREKRŠAJA

MJESTO izvršenja prekršaja - U prekršajnom pravu ono se može odrediti kao ono mjesto gdje je učinilac
radio (kod prekršaja izvršenih činjenjem) ili bio dužan da radi (kod prekršaja izvršenih nečinjenjem), kao i
mjesto gdje je nastupila posljedica prekršaja (TEORIJA UBIKVITETA). Mjesto izvršenja prekršaja bitno je
utvrditi:
 zbog utvrđivanja mjesne nadležnosti suda koji treba da vodi prekršajni postupak;
 zbog određivanja propisa koji se mogu primijeniti za učinjeni prekršaj;
 za određivanje bića nekih prekršaja;
 vođenje prekršajnog postupka putem prekršajnog naloga.
VRIJEME izvršenja prekršaja - Podrazumijeva se ono vrijeme kada je učinilac prekršaja radio ili bio dužan
da radi, bez obzira na to kada je posljedica prekršaja nastupila – (TEORIJA DJELATNOSTI). Bitno je iz više
razloga:
 utvrđivanje uzrasta počinioca (deca do 14 godina ne odgovaraju za prekršaje)
 odgovornost izvršioca (po osnovu pravnog akta koji je važio u vrijeme izvršenja)
 da bi sud mogao ocijeniti da li je eventualno nastupila zastarjelost gonjenja/izvršenja
 za utvrđivanje uračunljivosti i vinosti
 utvrđivanje alibija
 za utvrđivanje da li je pravno lice postojalo u vrijeme izvršenja prekršaja
 odgovornost se određuje prema zakonu koji je važio u vreme izvršenja prekršaja
 zbog utvrđivanja eventualnog postojanja nekih razloga koji isključuju prekršajnu odgovornost fizičkog
lica (npr. stvarna zabluda ili imunitet);
 9. STICAJ PREKRŠAJA
Postoji kada je isti učinilac sa jednom ili više radnji učinio više prekšaja za koje mu se istovremeno sudi.
 Idealni sticaj – kada je više prekršaja ostvareno jednom radnjom
 Realni sticaj – kada je više prekršaja ostvareno sa više radnji
Za sve učinjene prekršaje u sticaju za koje se prema učiniocu vodi jedinstveni postupak, pred istim sudom,
izriče se jedinstvena kazna, prema posebnim pravilima.
Prividni sticaj
to je slučaj u kome izgleda da postoji više prekršaja, a radi se samo o jednom prekršaju. I prividni sticaj se javlja
kao prividni idealni i kao prividni realni sticaj.

10. SAUČESNIŠTVO
Učestvovanje dva ili više lica u izvršenju jednog djela, odnosno izvršenje prekršaja od strane dva ili više
lica. Lica čijim je zajedničkim djelovanjem učinjen prekršaj nazivaju se saučesnici. Postojanje saučesništva
podrazumijeva ispunjenje dva uslova:
1) Objektivni - znači da sva lica koja učestvuju u izvršenju djela moraju preduzeti neku radnju kojom se
doprinosi prouzrokovanju posljedice i
2) Subjektivni - pretpostavlja postojanje svijesti kod svakog od učinilaca da zajednički učestvuju u
izvršenju prekršaja
Oblici saučesništva
 Saizvršilaštvo, kada više lica učestvovanjem u radnji izvršenja prekršaja ili na drugi način zajednički
učine prekršaj. U ovom slučaju, svako od lica kazniće se kaznom propisanom za taj prekršaj.
Između saizvršilaca postoji sporazum o zajedničkom djelovanju pri izvršenju prekršaja. Njihova
zajednička djelatnost mora postojati u vrijeme preduzimanja radnje izvršenja. Pored zajedničkog
djelovanja kod saizvršilaca mora postojati i tzv. izvršilačka namjera tj. volja saizvršilaca da zajednički
izvrše prekršaj. Saizvršilac mora imati sva potrebna svojstva kao i izvršilac, znači da saizvršilac može
biti samo onaj ko može biti izvršilac prekršaja.
 Podstrekavanje, postoji u slučaju kada neko drugoga, sa umišljajem, podstrekne da učini prekršaj.
Podstrekač će se kazniti kao da je sam učinio prekršaj. Podstrekavanje može biti izvršeno
nagovaranjem, davanjem poklona, raznim obećanjima, zastrašivanjem itd. Navođenjem se utiče na
izvršioca da donese odluku o izvršenju prekršaja. Podstrekavanje postoji ako se radnjom
podstrekavanja stvara odluka kod izvršioca da ostvari prekršaj. Ako je kod izvršioca već postojala
čvrsta odluka da izvrši prekršaj, tada podstrekavanje ne postoji. Mora se odnositi na određeno lice, a
može biti usmjereno i na širi krug lica (skupovi gdje se lica mogu vremenski i prostorno odrediti) Nema
podstrekavanja neograničenog kruga lica (npr. putem štampe) Sticaj saučesništva kod istog prekršaja
nije moguć, što znači da lice ne može odgovarati kao podstrekač, pomagač i saizvršilac kod istog
prekršaja.
 Pomaganje, postoji u slučaju kada neko drugome, sa umišljajem, pomogne da izvrši prekršaj. Pomagač
ne izvršava radnju prekršaja jer bi u tom slučaju bio saizvršilac. Da bi pomaganje postojalo od
potencijalnog izvršioca mora postojati već stvorena odluka za preduzimanje radnje u vrijeme
preduzimanja radnje pomaganja, u protivnom se pomaganje pretvara u podstrekavanje. Pomaganje
može biti izvršeno činjenjem ili nečinjenjem, a jedini oblik krivice je umišljaj. Pomagač će se kazniti
kao da je sam učinio prekršaj. Može biti:
o fizičko (nabavljanje sredstava za vršenje radnje, otklanjanje prepreka, smještaj učiniocu prekršaja)
o psihičko (davanje savjeta i uputstava itd.).
Pomoć, prema načinu i vremenu pružanja, može biti: prethodna, istovremena i naknadna.
Odgovornost saučesnika - Bez postojanja glavnog izvršioca, nema saučesništva i uslov da je prekršaj
učinjen.
Umišljajno preduzimanje radnje saučesništva. Odgovornost saučesnika je samostalna, ne zavisi od
odgovornosti glavnog izvršioca. Postoji mogućnost blažeg kažnjavanja, pa i oslobađanja od
odgovornosti pomagača i podstrekača, a što zavisi od prirode izvršenja prekršaja, stepena
odgovornosti učinioca, te načina i okolnosti pod kojima je izvršeno pomaganje.

11. USLOVI ZA PREKRŠAJNU ODGOVORNOST FIZIČKOG LICA

Primjena prekršajne sankcije prema učiniocu prekršaja moguća je ukoliko je učinilac, odnosno aktivni
subjekt prekršaja prekršajno odgovoran. Prekršajna odgovornost je posebna vrsta pravne odgovornosti;
obaveza određenog subjekta odgovornosti da izvršava obaveze propisane pravnom normom ili da trpi
posljedice, odnosno pravne sankcije zbog svog ponašanja koje nije u skladu sa pravnom normom.
Ko podliježe prekršajnoj odgovornosti? Fizička i pravna lica. Uslovi odgovornosti jednih i drugih su
različiti.
USLOVI za prekršajnu odgovornost fizičkog lica
 starost- uzrast učinioca -
 uračunljivost -
 vinost-krivica učinioca.

STAROST - ako fizičko lice nije navršilo 14 godina starosti nije odgovorno za počinj. prekršaj

URAČUNLJIVOST - Psihičko stanje učinioca u vrijeme izvršenja prekršaja. Ona utiče na odgovornost
fizičkog lica za učinjeni prekršaj.
Kakav može biti učinilac prekršaja? U zavisnosti od toga u kakvom je psihičkom stanju bio učinilac
prekršaja u vrijeme izvršenja prekršaja, razlikuju se:
 uračunljiv, onaj koji je u vrijeme izvršenja prekršaja bio u mogućnosti da ispravno i nesmetano
rasuđuje i donosi odluke, odn. upravlja svojim postupcima.
 neuračunljiv - neuračunljivost je osnov isključenja prekršajne odgovornosti tako da nije prekršajno
odgovorno lice koje je u momentu izvršenja prekršaja bilo neuračunljivo. Neuračunljiv je učinilac koji u
vrijeme izvršenja prekršaja nije mogao shvatiti značaj svoje radnje ili propuštanja ili nije mogao
upravljati svojim postupcima usljed:
 trajne ili privremene duševne bolesti (kod trajnih ne postoji šansa za izlječenje dok kod
privremenih postoji, npr. paraliza, epilepsija…), privremene duševne poremećenosti (stanja do
kojih je došlo npr. zbog upotrebe alkohola, droga ili drugih omamljujućih sredstava)
 teže duševne poremećenosti – poremećaji privremenog karaktera lia jačeg intenziteta koji dovode
do nemogućnosti shvatanja svog djela i upravljanja svojim postupcima
 zaostalog duševnog razvoja (npr. razni oblici debilosti, idiotizma...)
Svaki od ovih bioloških osnova uslovljava pojavu psiholoških poremećaja u vidu odsustva moći
rasuđivanja („nemogućnost shvatanja značaja svog djela”) ili u vidu odsustva moći odlučivanja
(”nemogućnost upravljanja svojim postupcima”).
 bitno smanjeno uračunljiv učinilac - između neuračunljivosti i uračunljivosti postoje prelazna stanja.
Stanje bitno smanjene uračunljivosti postoji ukoliko je poremećaj svijesti ili poremećaj volje u
medicinskom smislu bio nepotpuno izražen, tako da je uračunljivost bila bitno smanjena, ali nije
potpuno isključena. Bitno smanjeno uračunljiv je onaj učinilac čija je sposobnost da shvati značaj svoje
radnje ili propuštanja ili sposobnost da upravlja svojim postupcima u vrijeme izvršenja prekršaja bila
bitno smanjena. Bitno smanjeno uračunljiv učinilac je prekršajno odgovoran, s tim da ta okolnost
može uticati na sud i dovesti do blažeg kažnjavanja.
Određivanje uračunljivosti - Pojam uračunljivosti u KZ RS je određen negativno, tj. navedene su okolnosti
koje isključuju njeno postojanje. Odredbe KZ se u pogledu uračunljivosti primjenjuju i u odnosu na
prekršaje. Zato je u slučaju postojanja neuračunljivosti isključena prek odgovornost, te se smatra da nema
ni samog prekršaja.
Samoskrivljena neuračunljivost - Prekršajno je odgovoran učinilac koji je upotrebom alkohola, droga ili na
dr način doveo sebe u stanje u kome nije mogao shvatiti značaj svog djela ili upravljati svojim postupcima,
pri čemu je bitno da je kod učinioca prije dovođenja u takvo stanje postojala uračunljivost i najmanje nehat
u odnosu na djelo koje je kasnije izvršeno. Ako bi do stanja opijenosti ili omamljenosti pod uticajem droga
došlo bez nehata učinioca (omamljivanje prevarom, podmetanjem alkohola ili droga) bila bi isključena
prekrš odgovornost učinioca

KRIVICA ILI VINOST (pojam i oblici) - Prekršajna odgovornost fizičkog lica temelji se na principu krivice te
zato kažemo da je to tzv. subjektivna odgovor koja se temelji na tzv. culpa – principu
Duševni odnos prema preduzetoj radnji i ostvarenoj posljedici može se ispoljiti u dva različita stepena:
blažem (nehat) i težem (umišljaj).
 NEHAT (culpa) je oblik krivice koji se sastoji u svjesnosti ili nesvjesnosti učinioca da iz njegove radnje
može nastupiti zabranjena posljedica. Nehat ima dva oblika:
Svjesni nehat (luxuria) postoji ako je učinilac bio svjestan da će njegova radnja izazvati nastupanje
zabranjene posljedice, ali je olako držao da ona neće nastupiti ili da će on u krajnjem slučaju uspjeti
da spriječi njeno nastupanje.
Nesvjesni nehat (negligentia) postoji kada učinilac nije bio svjestan da iz njegove radnje može
nastupiti zabranjena posljedica, ali je, prema okolnostima pod kojima je radnju preduzeo i po svojim
ličnim svojstvima, mogao i bio dužan da bude svjestan takve mogućnosti.
 UMIŠLJAJ (dolus) je oblik krivice koji se sastoji u postojanju svijesti kod učinioca (tzv. intelektualni
elemenat umišljaja) da preduzetom radnjom ostvaruje obilježja prekršaja, a on to hoće ili na to pristaje
(volja kao tzv. volutativni elemenat umišljaja). 2 oblika određena po intenzitetu pokazane zle volje pri
izvršenju prekršaja:
Direktni umišljaj (dolus directus), koji postoji ukoliko je učinilac bio svjestan značaja svoje radnje i
djela koje ostvaruje, pa je to htio.
 Eventualni umišljaj (dolus eventualis), kod koga je dovoljno da je učinilac, iako svjestan svoje
radnje i mogućnosti realizacije prekršaja i nastupanja zabranjene posljedice, pristao na to.
Odgovornost učinioca prekršaja - Za razliku od krivične odgovornosti, primarni oblik odgovornosti
učinioca prekršaja jeste nehat. Po pravilu će biti dovoljno da sud ustanovi da je prekršaj učinjen iz
nehata, što je svakako lakše utvrditi nego umišljaj, jer je lakše dokazati da postoji nečiji nemar, nego nečija
volja ili želja.

12. OSNOVI ILI RAZLOZI KOJI ISKLJUČUJU ODGOVORNOST FIZIČKOG LICA-

PROTIVPRAVNOST
Protivpravnost je protivnost bilo kojoj normi sadržanoj u pravnim propisima i ona postoji ako je djelo
protivno normi koja zabranjuje izvjesno ponašanje (prohibitivna norma) ili normi koja naređuje izvjesno
ponašanje (imperativna norma). Prekršajnu odgovornost mogu isključiti određeni razlozi
 stvarna zabluda,
 sila, prijetnja i prinuda i
 naređenje pretpostavljenog.
 STVARNA ZABLUDA - nije prekršajno odgovoran učinilac koji u vrijeme izvršenja radnje koja
predstavlja prekršaj nije bio svjestan nekog njenog zakonom određenog obilježja ili koji je pogrešno
smatrao da postoje okolnosti, prema kojima bi, da su one stvarno postojale, radnja bila dozvoljena (bio
u stv. zabludi).
 PRAVNA ZABLUDA - pogrešna predstava učinioca o protivpravnosti ili zabranjenosti preduzete radnje.
Postoji u slučaju kada učinilac nije svjestan da je svojom radnjom povrijedio određeni propis. Postoji i
kada učinilac u vrijeme izvršenja djela iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo prekršaj, odnosno
da je to djelo zabranjeno. Nepoznavanje propisa kojima se predviđa prekršaj ne isključuje
odgovornost učinioca (pravilo: neznanje prava škodi). Postoji mogućnost blažeg kažnjavanja ili
oslobađanja od prekršajnog gonjenja učinioca ako učinilac iz opravdanih razloga nije znao da je
njegova radnja zabranjena, s tim da se ti opravdani razlozi utvrđuju u svakom konkretnom slučaju
(ukoliko je učinilac bio u inostranstvu). Pravna zabluda dakle ne isključuje odgovornost, ali je
neotklonjiva pravna zabluda fakultativni osnov za ublažavanje kazne.
SILA, PRIJETNJA I PRINUDA - predstavljaju načine na koje se neko može prinuditi da izvrši prekršaj protiv
svoje volje. Nije prekršajno odgovoran onaj ko pod uticajem sile, prijetnje ili prinude učini prekršaj. U
takvom slučaju nije postojala slobodna volja da se izvrši prekršaj.
NAREĐENJE PRETPOSTAVLJENOG – može isključiti prekrš. odgovornost. Ne postoji odgovornost
odgovornog lica za prekršaje ako je ono postupalo na osnovu naređenja dr odgovornog lica ili organa
upravljanja i ako je preduzelo sve radnje na osnovu zakona trebalo preduzeti da bi spriječilo izvršenje
prekršaj

13. ODGOVORNOST PRAVNOG LICA

Pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu mogu biti odgovorni za prekršaj samo ako je to propisima o
prekršaju izričito određeno. Ne mogu prekršajno odgovarati BiH, RS, F BiH, BD BiH, kanton, grad, opština i
mjesna zajednica, što ne isključuje odgovornost odgovornih lica u njima.
Za razliku od prekršajne odgovornosti fizičkih lica, koja se temelji na principu krivice te zato kažemo da je
to tzv. subjektivna odgovornost koja se temelji na tzv. culpa – principu, odgovornost pravnih lica se
temelji na tzv. objektivnoj odgovornosti: činjenici prouzrokovanja prekršaja i uzročnoj vezi između
preduzete radnje prekršaja i ostvarene posljedice. Odgovara za prekršaj učinjen u ime, za račun ili u
njegovu korist. Uslovi:
 kada obilježja učinjenog prekršaja proizilaze iz odluke, naloga ili odobrenja rukovodećih ili nadzornih
organa pravnog lica,
 kada su rukovodeći ili nadzorni organi pravnog lica uticali na učinioca ili mu omogućili da učini prekršaj,
 kada pravno lice raspolaže protivpravno ostvarenom imovins. koristi ili koristi predmete nastale
prekršajem
 kada su rukovodeći ili nadzorni organi pravnog lica propustili dužni nadzor nad zakonitošću rada
radnika.

14. POJAM I VRSTE PREKRŠAJNIH SANKCIJA

Prekršajne sankcije jesu oblici prinude koje na osnovu propisa primjenjuju sudovi (i drugi nadležni organi)
prema učiniocima prekršaja. Zakon o prekršajima RS iz 2014.:
 kazne - kazna zatvora i novčana kazna
 kazneni poeni
 mjere upozorenja: ukor i uslovna osuda
 zaštitne mjere
 vaspitne mjere prema maloljetnicima
Za prekršaj se mogu izreći i sljedeće mjere (i ovo su sankcije, tj. specifični oblici prinude-nepenalne mjere):
 oduzimanje imovinske koristi,
 obaveza naknade štete,
 lišenje slobode radi naplate novčane kazne - svojevrsna mjera, koju u trajanju do 15 dana određuje
sud prema kažnjenom koji u roku ne plati izrečenu novčanu kaznu

15. KAZNE
Za prekršaj se može propisati kazna zatvora ili novčana kazna, koje se mogu izreći i zajedno.
Za prekršaj pravnog lica i odgovornog lica može se propisati samo novčana kazna.
Kazna zatvora može se propisati samo zakonom.
Novčana kazna može se propisati zakonom ili uredbom, odnosno odlukom Vlade, skupštine opštine ili
grada.

 NOVČANA KAZNA - način propisivanja - Novčana kazna može biti propisana:

 u određenom rasponu (u konkretnom slučaju u okviru unaprijed propisanog minimuma i maksimuma)
 u tačno određenom iznosu (globa).
Zakon predviđa oba ova načina određivanja visine novčane kazne.
Propisivanje novčane kazne - Novčana kazna zavisi od kategorije učinioca prekršaja, pa se tako za fizičko
lice ne može propisati u iznosu nižem od 30 KM (opšti zakonski minimum), za odgovorno lice u pravnom
licu u iznosu nižem od 50 KM i za pravno lice u iznosu nižem od 500 KM.
Za prekršaj propisan zakonom novčana kazna ne može se propisati za fizičko lice u iznosu većem od
10.000 KM, za odgovorno lice u pravnom licu i preduzetniku u iznosu većem od 20.000 KM, a za
pravno lice u iznosu većem od 200.000 KM.
Za prekršaj propisan odlukom ili uredbom Vlade, odlukom skupštine grada ili skupštine opštine,
novčana kazna ne može se propisati za fizičko lice u iznosu većem od 3.000 KM, za odgovorno lice u
pravnom licu u iznosu većem od 5.000 KM, za preduzetnika u iznosu većem od 6.000 KM, a za pravno
lice u iznosu većem od 10.000 KM.
Opšti zakonski maksimum za prekršaje iz oblasti poreza, carina ali i finansija iznosi 200.000 KM, s tim da se
za ovu vrstu prekršaja novčane kazne mogu propisati i u višestrukom iznosu poreske ili carinske obaveze
koja je trebala biti plaćena, odnosno kao procenat ili višestruki iznos vrijednosti robe koja je predmet
prekršaja (ne više od 200.000 KM).

Rok plaćanja novčane kazne - (tzv. paricioni rok) ne može biti kraći od 8 dana, niti duži od 3 mjeseca od
dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju i određuje ga sud svojim rješenjem o prekršaju.
- Ukoliko je izjavljena žalba, rok plaćanja novčane kazne ne može biti kraći od osam dana niti duži od tri
mjeseca od dana dostavljanja drugostepenog rješenja
Sud može u opravdanim slučajevima rješenjem dozvoliti da se novčana kazna isplati u ratama, pri čemu
određuje rok plaćanja, koji ne može biti duži od šest mjeseci, pod uslovom da su plaćeni troškovi
postupka. Ako kažnjeno lice kome je dozvoljeno da novčanu kaznu isplaćuje u ratama ne vrši
uredno uplate, sud može rješenjem opozvati svoju odluku o plaćanju u ratama.

 KAZNA ZATVORA

Kazna zatvora ne može se propisati u trajanju kraćem od deset ni dužem od 60 dana. Izriče se na pune
dane.
Kazna zatvora može se propisati samo za one prekršaje čijim bi izvršenjem mogla nastati opasnost za
život i zdravlje ljudi ili bi se teže narušio javni red i mir, kao i za prekršaje nasilja u porodici ili na
sportskim priredbama.
Kazna zatvora ne može se izreći: 1) trudnoj ženi, poslije navršena tri mjeseca trudnoće,
2) majci dok dijete ne navrši godinu dana, a ako je dijete mrtvo rođeno
ili ako je umrlo poslije porođaja dok ne prođe šest mjeseci od dana
porođaja te
3) maloljetnom licu

16. KAZNENI BODOVI

Za prekršaje protiv bezbjednosti saobraćaja na putevima zakonom se mogu propisati kazneni bodovi u
rasponu koji je propisan posebnim propisom.
Ova sankcija se izriče uz kaznu, uslovnu osudu ili ukor.
Kazneni bodovi se mogu izreći vozaču koji u vrijeme izvršenja prekršaja posjeduje vozačku dozvolu
izdatu u Bosni i Hercegovini.
Ako su za prekršaje u sticaju utvrđeni kazneni bodovi, izreći će se jedinstveni kazneni bodovi, koji
odgovaraju zbiru svih pojedinačno utvrđenih kaznenih bodova, a koji ne može biti veći od broja
propisanog posebnim propisom.

17. MJERE UPOZORENJA

MJERE UPOZORENJA (admonitivne sankcije) jesu naročite prekršajne sankcije kojima se nastoji da se
samo upozorenjem ili upozorenjem uz prijetnju primjene kazne odvrati učinilac da više ne vrši
prekršaje. U mjere upozorenja spadaju:

 Ukor je samostalna sankcija koja se izriče umjesto novčane kazne ili druge sankcije i sastoji se u
prijekoru koji sud upućuje učiniocu prekršaja. Uslovi za izricanje ukora su:
 da postoje okolnosti koje u značajnoj mjeri umanjuju odgovornost okrivljenog,
 da se može očekivati da će se učinilac u budućnosti uzdržavati od činjenja prekršaja.
Svrha ukora je izbjegavanje novčane kazne, a izricanjem ukora obezbjeđuje se prekršajna zaštita, jer se
po mišljenju suda radi o učiniocu na koga će i sami ukor dovoljno uticati da više ne vrši nove prekršaje.

 Uslovna osuda je druga mjera upozorenja i predstavlja specifično upozorenje učiniocu prekršaja uz
prijetnju primjene izrečene kazne.
Formalni elementi uslovne osude jesu:
 da je sud okrivljenom utvrdio novčanu kaznu i /ili zaštitnu mjeru i
 da je sud svojom odlukom istovremeno odredio da se novčana kazna ili zaštitna mjera neće izvršiti
ako okrivljeni za vrijeme koje je sud odredio, a koje ne može biti kraće od 6 mjes. ni duže od 1 god
(vrijeme provjeravanja), ne izvrši novi prekršaj (jednako težak ili teži), ili ispuni dr uslov koji mu
sud odredi
 Uvjetna osuda se ne može izreći licu koji u Registru ima registrovango duga , odnosno licu koje nije
izdržalo ranije izrečenu kaznu zatvora

Suština uslovne osude jeste u odlaganju primjene izrečene novčane kazne ili zaštitne mjere, pod
uslovom da uslovno kažnjeni u toku vremena provjeravanja ne izvrši novi prekršaj (isti takav ili teži
prekršaj) ili ne ispuni drugi uslov koji mu odredi sud (npr. vraćanje imovinske koristi, naknada pričinjene
štete...) Neispunjenje ovog uslova dovodi do obaveznog opoziva uslovne osude i donošenja novog rješenja o
prekršaju. Poslije izvršenog prekršaja, stepen prekršajne odgovornosti...) Prilikom utvrđivanja nove
prekršajne sankcije sud će se rukovoditi pravilima o odmjeravanju kazne za prekršaje izvršene u sticaju,
odnosno sud će izreći, primjenom odredaba o sticaju, kaznu i/ili zaštitnu mjeru za ranije izvršeni i za novi
prekršaj, uzimajući prethodnu prekršajnu sankciju iz opozvane odluke kao već utvrđenu.

18. ZAŠTITNE MJERE

Zaštitne mjere su posebna vrsta prekršajnih sankcija čijim se propisivanjem i izricanjem uklanjaju stanja i
okolnosti koje su pogodovale izvršenju prekršaja, a koje bi mogle i ubuduće uticati i pogodovati da učinilac
ponovo počini prekršaj (svrha propisivanja zaštitnih mjera). Sud može rješenjem okrivljenom izreći jednu
ili više zaštitnih mjera, ako postoje zakonski uslovi za njihovo izricanje. Međutim, upravo zbog toga što se
zaštitnim mjerama djeluje specijalno preventivno, one se mogu opozvati onda kada razlozi za izricanje
zaštitnih mjera prestanu da postoje.
Način izricanja i propisivanja - Mogu se izricati uz kazne, mjere upozorenja te vaspitne mjere. Zaštitne
mjere mogu biti propisane samo zakonom, pri čemu može biti predviđeno da se izriču obavezno
(obligatorno) ili fakultativno.
Vrste zaštitnih mjera:
1) oduzimanje predmeta,
2) zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti,
3) potpuna ili djelimična zabrana upravljanja motornim vozilom i
4) obavezno liječenje zavisnika od alkohola i psihoaktivnih supstanci,
5) obavezno psihijatrijsko liječenje,
6) zabrana prisustvovanja određenim sportskim priredbama i
7) zabrana držanja i oduzimanje životinja.
Pored ovih zaštitnih mjera, pojedinim zakonima koji propisuju prekršaje mogu se odrediti dodatne vrste
zaštitnih mjera. Primjer - Zakon o zaštiti od nasilja u porodici.
Izricanje zaštitnih mjera - Trajanje zaštitne mjere određuje sud. Sud uzima u obzir sve bitne okolnosti
konkretnog slučaja: težina prekršaja i njegove posljedice, stepen odgovornosti okrivljenog, ranija
osuđivanost, finansijska situacija okrivljenog, kao i to da li je iskazao kajanje. Ovlašćeni organ može prekrš.
nalogom izreći:
 zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u najkraćem predviđenom trajanju (30 dana)
 zaštitnu mjeru oduzimanja predmeta.
 Oduzimanje predmeta kao zaštitna mjera podrazumjeva privremeno ili trajno oduzimanje predmeta koji
su upotrebljeni ili su bili namjenjeni ili su nastali izvršenjem prekršaja, ako su svojina učinioca ili ako
njima raspolaže pravno lice učinilac prekršaja.
Sud koji donosi rješenje o prekršaju ili ovlašćeni organ koji izdaje prekršajni nalog
odrediće, u skladu sa posebnim propisima, da li će se oduzeti predmeti uništiti, prodati ili
predati odgovarajućem ovlašćenom organu.
Sredstva ostvarena prodajom predmeta pripadaju budžetu Republike Srpske, odnosno budžetima
jedinica lokalne samouprave.
 Zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti
Sud može okrivljenom fizičkom licu zabraniti vršenje poziva, djelatnosti ili dužnosti u periodu do
šest mjeseci, ako je počinio prekršaj obavljajući takav poziv, djelatnost ili dužnost i ako sud utvrdi da
bi dopuštanje okrivljenom da i dalje obavlja takav poziv, djelatnost ili dužnost moglo rezultirati
činjenjem prekršaja u budućnosti.
 Zabrana upravljanja motornim vozilom - Druga zaštitna mjera zabrane. Ova zaštitna mjera može se izreći
samo za prekršaj počinjen u saobraćaju. Zaštitna mjera se sastoji u privremenoj, potpunoj ili djelimičnoj
zabrani upravljanja motornim vozilom. U oba slučaja mjera može da traje od 30 do1 godine.
Ova zaštitna mjera može se izreći kao posljedica dodijeljenih kaznenih bodova u skladu sa Zakonom o
osnovama bezbjednosti saobraćaja
 Obavezno liječenje zavisnika od alkohola i psihoaktivnih supstanci - Obavezno liječenje zavisnika od
alkohola i psihoaktivnih supstanci sud može izreći licu koje je počinilo prekršaj usljed zavisnosti od
stalne upotrebe alkohola ili psihoaktivnih supstanci i kod koga postoji opasnost da će usljed ove
zavisnosti i dalje da čini prekršaje. Ako počinilac prekršaja bez opravdanih razloga odbije liječenje,
mjera će se izvršiti prinudnim putem. Ova mjera najduže može trajati do godinu dana, a izvršenje
izrečene mjere obustaviće se i prije isteka vremena određenog u rješenju, ako zdravstvena
organizacija ustanovi da je liječenje završeno.
 Obvezno psihijatrijsko liječenje
Počiniocu prekršaja koji je u stanju neuračunljivosti počinio prekršaj, sud će izreći obavezno
psihijatrijsko liječenje, ako utvrdi da postoji ozbiljna opasnost da počinilac ponovi prekršaj, a radi
otklanjanja opasnosti potrebno je njegovo psihijatrijsko liječenje. Ovo je je zaštitna mjera koja se
samostalno može izreći neuračunljivom počiniocu prekršaja, a može se izreći i počiniocu prekršaja
čija je uračunljivost bitno smanjena, ako mu je izrečena novčana kazna, uslovna osuda, ukor ili je
oslobođen od kazne.
Obavezno psihijatrijsko liječenje sprovodi se van zdravstvene ustanove i traje dok postoji potreba za
liječenjem, ali ne duže od godinu dana.
Može se odrediti da se povremeno liječenje sprovede u zdrastvenoj ustanovi, s tim da neprekidno
liječenje u ustanovi ne može trajati duže od 15 dana, a može biti preduzeto najviše dva puta u toku
jedne godine
 Zabrana prisustovvanja određenim sportskim priredbama
Ova zaštitna mjera se sastoji u zabrani počiniocu prekršaja da prisustvuje određenim sportskim
priredbama u određenom periodu, radi sprečavanja opasnosti od ponavljanja prekršaja. Može se
izreći u trajanju od godinu dana do tri godine.
Kažnjenom kome je pravosnažnim rješenjem ili izvršnim prekršajnim nalogom izrečena mjera
zabrane prisustvovanja određenim sportskim priredbama, a koji postupi protivno zabrani iz stava 1.
ovog člana, izreći će se sankcija u skladu sa Zakonom o sprečavanju nasilja na sportskim
priredbama.
 Zabrana držanja i oduzimanje životinja
Zabrana držanja jedne, više, odnosno svih vrsta životinja licu koje je proglašeno odgovornim za
prekršaj iz oblasti zaštite dobrobiti životinja izriče se radi sprečavanja učinioca da počini prekršaj,
odnosno da na drugi način ugrožava dobrobit životinja.
Ova mjera može se izreći u trajanju od godinu dana do tri godine, računajući od pravosnažnosti
odluke.
 Licu kome je pravosnažnim rješenjem o prekršaju izrečena mjera zabrane držanja životinja, a koji
postupi protivno zabrani iz st. 1. i 2. ovog člana izreći će se sankcija propisana Zakonom o zaštiti i
dobrobiti životinja.

 VASPITNE MJERE
Vaspitne mjere su posebna vrsta prekršajnih sankcija koje se primjenjuju prema maloljetnim učiniocima
prekršaja. Vaspitne mjere se izriču samo prema uračunljivim maloljetnim učiniocima prekršaja, odnosno
onima koji su u vrijeme izvršenja prekršaja prema svojoj duševnoj razvijenosti mogli shvatiti značaj svoje
radnje i upravljati svojim postupcima. Vrste vaspitnih mjera - ZOP - maloljetniku se mogu odrediti:
 ukor, kojim sud maloljetniku ukazuje na društvenu neprihvatljivost njegovih postupaka
 nalaganje ličnog izvinjenja oštećenom,
 nalaganje redovnog pohađanja škole,
 rad za opšte dobro na slobodi,
 nalaganje prihvatanja odgovarajućeg zaposlenja,
 nalaganje maloljetniku da posjećuje vaspitne, obrazovne, psihološke i druge vrste savjetovališta,
 nalaganje maloljetniku da se uzdržava od upotrebe alkoholnih pića i opojnih droga,
 zabrana druženja sa licima koja imaju loš uticaj na maloljetnika i
 policijska kontrola kretanja poslije određenog vremena.
Trajanje vaspitnih mjera - Vaspitne mjere mogu trajati najduže jednu godinu, a prilikom odlučivanja o
izboru vaspitne mjere, sud uzima u obzir ukupne interese maloljetnika i oštećenog. Sud može ukinuti
vaspitnu mjeru tokom njenog trajanja, odnosno obustaviti ili izmijeniti obaveze koje je odredio.
Primjena vaspitne mjere prema starijem maloljetniku - uslovi
Za primjenu vaspitne mjere prema starijem maloljetniku neophodno je kumulativno ispunjenje još dva
uslova:
a) da je stariji maloljetnik priznao počinjeni prekršaj i izrazio žaljenje zbog toga i
b) da je dobrovoljno pristao na određenu vaspitnu mjeru.
Prekršajna odgovornost roditelja - Roditelji koji su bili u mogućnosti vršiti nadzor nad ponašanjem
maloljetnika kazniće se za prekršaj koji je počinio maloljetnik koji nije navršio 14 godina (dijete) kao da su
ga sami učinili (obavezno kažnjavanje navednih lica), naravno ukoliko je dijete počinilo prekršaj zbog
propuštanja dužnog nadzora od strane ovih lica. Posebnim zakonom može se propisati kažnjavanje za
prekršaj i roditelja, usvojitelja, odnosno staratelja maloljetnika koji ima od 14 do 18 godina koji je počinio
prekršaj ako je počinjeni prekršaj posljedica propuštanja dužnog nadzora nad maloljetnikom, ukoliko su
navedena lica bila u mogućnosti da takav nadzor vrše.
Kazna zatvora se može izreći samo starijem maloljetniku ako je u vrijeme izvršenja prekršaja prema svojoj
duševnoj razvijenosti mogao shvatiti značaj svojih postupaka i upravljati njima i kad zbog težih posljedica
prekršaja nije opravdano izreći vaspitnu mjeru. Najduže vrijeme kazne zatvora je 15 dana. (R. Srbija)

19. NEPENALNE MJERE

Oduzimanje imovinske koristi - Oduzimanje imovinske koristi pribavljene prekršajem jeste mjera sui
generis pravne prirode. Određuje se rješenjem o prekršaju. Primjena mjere zasniva se na etičkom principu
da niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu izvršenjem prekršaja. Kao protivpravno
ostvarena imovinska korist podrazumevaju se: novac, predmeti od vrijednosti, kao i svaka druga korist
pribavljena prekršajem. Ova korist se oduzima od učinioca bez naknade. Oduzimanje imovinske koristi od
učinioca prekršaja je obavezno.
Ako oduzimanje koristi nije moguće, učinilac će se obavezati da plati novčani iznos koji odgovara
pribavljenoj imovinskoj koristi. Protivpravno ostvarena imovinska korist se po pravilu oduzima
neposredno od učinioca prekršaja. Može se dogoditi da je on na druga lica prenio imovinsku korist, kako bi
onemogućio izvršenje mjere. U takvoj situaciji, imovinska korist se može oduzeti i od drugih lica na koja je
prenesena (bez naknade ili uz naknadu koja ne odgovara stvarnoj vrijednosti).

Naknada štete - Ima svojstva građanskopravne sankcije, koja se primjenjuje u slučaju da ugovorna strana
ne ispuni svoje obaveze ili ako neko drugom deliktnom radnjom pričini štetu. Posebna nepenalna mjera sa
svrhom da se učinilac motiviše da više ne vrši prekršaje. U skladu sa pravilom da niko ne smije drugom
nanositi štetu, sud može obavezati okrivljenog da nadoknadi štetu koju je izvršenjem prekršaja pričinio
oštećenom. Ukoliko naloži ovu obavezu, sud će u rješenju odrediti najpogodniji način naknade štete
(naturalna restitucija – povraćaj stvari ili novčana nadoknada) i odrediti visinu obaveze. Naknada štete ima
dvostruki cilj, s jedne strane da utiče na okrivljenog, a s druge da se postigne satisfakcija lica oštećenog
prekršajem.

Lišenje slobode zbog neplaćanja novčane kazne - Lišenje slobode određuje isključivo sud pod sljedećim
uslovima:
 da kažnjeni u roku ne plati u potpunosti ili djelimično novčanu kaznu koja mu je određena i
 ako sud smatra da je to jedini razuman i efikasan način koji će primorati kažnjenog da plati iznos koji je
obaveza

Rješenje o lišenju slobode sud će donijeti po proteku dvije godine od dana kada je prekršajni nalog ili
rješenje o prekršaju postalo konačno (pravosnažno, odnosno izvršno).
Sud može rješenjem odrediti lišenje slobode do 15 dana.
Ova mjera ne može se izvršiti ako je od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju, odnosno izvršnog
prekršajnog naloga, proteklo pet godina, s tim što zastarjelost izvršenja ove mjere ne može nastupiti ako
je izvršenje u toku.
Lice kojem je izrečena mjera – lišenje slobode ne oslobađa se izrečene novčane kazne, ni pravnih
posljedica zbog neplaćanja kazne

Lišenje slobode ne može biti određeno kažnjenom koji dokaže da je korisnik

socijalne pomoći u obliku:
1) novčane pomoći,
2) dodatka za pomoć i njegu drugog lica,
3) podrške u izjednačavanju mogućnosti djece i omladine sa smetnjama u razvoju,
4) smještaja u ustanovi,
5) zbrinjavanja u hraniteljsku porodicu i
6) pomoć i njega u kući, te dnevno zbrinjavanje ili drugog oblika socijalne pomoći
propisanog zakonom.

20. POJAM I KATEGORIJE MALOLJETNIKA

Prema ZOP RS, odredbe o prekršajnim sankcijama prema maloljetnicima, te odredbe o prekršajnom
postupku prema maloljetnicima su specijalne, sistematizovane u posebno poglavlje zakona i one
derogiraju odredbe opšteg dijela ZOPa. Maloljetnicima, prema kojima se u prekršajnom postupku
primjenjuju ove posebne odredbe, smatraju se lica koja su u vrijeme izvršenja prekršaja navršila 14 godina,
sve do navršenih 18 godina, odnosno do punoljetstva. Prema članu 23. stav 2. zakona maloljetnik koji u
vrijeme izvršenja prekršaja nije navršio 14 godina života (dijete) prekršajno je neodgovoran (protiv njega
se ne može pokrenuti niti voditi PP).
Kategorije maloljetnika - razlikujemo dvije kategorije prekršajno odgovornih maloljetnika:
 mlađi maloljetnici (lica koja su u vrijeme izvršenja prekršaja navršila 14, a nisu navršila 16 god života)
 stariji maloljetnici (lica koja su u vrijeme izvršenja prekršaja navršila 16, a nisu navršila 18 god
života).
Sankcije prema maloljetnicima - Prema mlađim maloljetnicima mogu se izreći samo vaspitne mjere, dok se
prema starijim maloljetnicima mogu izreći vaspitne mjere, kao i sve druge sankcije ili mjere predviđene u
članu 9. stav 1. i stav 2. tačka a) i b) zakona (novčana kazna, ukor, uslovna osuda, zaštitne mjere,
oduzimanje imovinske koristi i obaveza naknade štete).
Pokretanje prekršajnog postupka prema maloljetnicima - Prekršajni postupak protiv maloljetnika može se
pokrenuti samo podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka (izdavanje prekršajnog
naloga kao način pokretanja prekršajnog postupka prema maloljetnicima nije moguće).

21. ALTERNATIVNE MJERE I PREKRŠAJNE SANKCIJE KOJE SE PREDUZIMAJU PREMA

MALOLJETNIM UČINIOCIMA PREKRŠAJA
Posebna vrsta prekršajnih sankcija koje se primjenjuju prema maloljetnim učiniocima prekršaja su vaspitne
mjere. Vaspitne mjere se izriču samo prema uračunljivim maloljetnim učiniocima prekršaja, odnosno onima
koji su u vrijeme izvršenja prekršaja prema svojoj duševnoj razvijenosti mogli shvatiti značaj svoje radnje i
upravljati svojim postupcima. Vrste vaspitnih mjera
1) sudski ukor
* izriče se kada se takvom mjerom može uticati na ličnost maloljetnika i njegovo ponašanje i kada nije
potrebno preduzeti trajnije vaspitne mjere
2) vaspitne mjere pojačanog nadzora - pojačani nadzor od strane roditelja, posvojitelja ili skrbnika
- pojačani nadzor nadležnog organa skrbništva
* izriču se kada za vaspitavanje i razvoj maloljetnika treba preduzeti trajnije mjere vaspitanja i
prevaspitavanja uz odgovarajući stručni nadzor i pomoć.
POJAČANI NADZOR OD STRANE R., P. ILI S.
- može da traje najmanje šest mjeseci, a najviše godinu dana, s tim da sud naknadno odlučuje o
prestanku mjere.
POJAČANI NADZOR OD STRANE N.O.S.
- Ako roditelji, usvojilac, odnosno staralac maloljetnika nisu u mogućnosti da vrše
pojačani nadzor
- Ova mjera može da traje najmanje šest mjeseci, a najviše godinu dana, s tim da sud
naknadno odlučuje o prestanku mjere.
SVRHA VASPITNIH MJERA
uticanje na razvoj i jačanje lične odgovornosti maloljetnika, obezbijedi vaspitanje i pravilan razvoj
njegove ličnosti, da bi se obezbijedilo ponovno uključivanje maloljetnika u društvenu zajednicu.

Nadležni organ starateljstva dužan je da svaka tri mjeseca dostavlja izvještaj sudu o izvršenju vaspitnih
mjera, a sudija može, kada nađe da je to potrebno, tražiti izvještaj u kraćem roku.

ALTERNATIVNE MJERE - POLICIJSKO UPOZORENJE

- Prema maloljetnom učiniocu koji je počinio prekršaj može se izreći policijsko upozorenje za prekršaje
za koje je propisana novčana kazna do 300 KM
- Policijsko upozorenje se može izreći pod sljedećim uslovima:
1) da maloljetnik priznaje prekršaj,
2) da je priznanje dato slobodno i dobrovoljno,
3) da postoji dovoljno dokaza da je maloljetnik učinio prekršaj i
4) da prema maloljetniku nije ranije izricano policijsko upozorenje ili vaspitna mjera
izrečena u prekršajnom postupku.
- Policijsko upozorenje izriče policijski službenik sa posebnim znanjima iz oblasti prava djeteta i
prestupništva mladih, uz prethodno pribavljenu socijalnu anamnezu organa starateljstva.
- O donesenoj odluci policijski službenik obavještava maloljetnika, njegove zakonske
zastupnike i organ starateljstva, kao i oštećenog, uz navođenje razloga za donošenje ove
odluke.
- Mjera policijskog upozorenja ima svrhu:
1) da se ne pokreće prekršajni postupak prema maloljetniku i
2) da se primjenom mjere policijskog upozorenja utiče na pravilan razvoj maloljetnika i jačanje njegove
lične odgovornosti da ubuduće ne bi činio prekršaje.

22. KOJE SU TO KARAKTERISTIKE PREKRŠAJNOG POSTUPKA PREMA

MALOLJETNICIMA
Kada je prekršajni postupak prema maloljetnicima u pitanju, treba istaći da se odredbe poglavlja XXVI
Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske mutatis mutandis primjenjuju u prekršajnom postupku.
Osnovne karakteristike (specifičnosti u odnosu na redovni prekršajni postupak) postupka prema
maloljetnicima
1) SASTAV SUDA - i sudac pojedinac u prvom stupnju i članovi vanpretresng vijeća koje sudi u drugom
stupnju
moraju imati posebna znanja iz oblasti prava djeteta i prestupnštva mladih
2) ZABRANA SUĐENJA U ODSUSTVU - maloljetniku se ne može suditi u odsustvu
3) OBAVEZA SVJEDOČENJA - Niko ne može biti oslobođen od dužnosti da svjedoči o okolnostima
potrebnim za ocjenjivanje duševne razvijenosti maloljetnika, upoznavanje njegove ličnosti i prilika u
kojima živi. Dužnosti svjedočenja oslobođeni su samo vjerski službenik, ispovjednik i branilac.
4) RAZDVAJANJE POSTUPKA - Kada je maloljetnik učestvovao u izvršenju prekršaja zajedno sa
punoljetnim licima, postupak prema njemu će se razdvojiti i sprovesti po posebnim odredbama
5) SPAJANJE POSTUPKA - Postupak prema maloljetniku može se voditi zajedno sa postupkom protiv
punoljetnih lica i sprovodi se po odredbama poglavlja o maloljetnicima iz ovog zakona
6) PRAVO ORGANA STARATELJSTVA I ZAKONSKIH ZASTUPNIKA - O postupku prema
maloljetnicima sud obavještava zakonske zastupnike maloljetnika i organ starateljstva koji u toku
postupka mogu davati prijedloge i ukazivati na činjenice i dokaze koji su važni za donošenje pravilne
odluke.
7) POZIVANJE MALOLJETNIKA - Maloljetnik se poziva preko zakonskog zastupnika, osim ako to
nije moguće zbog potreba da se hitno postupa i iz drugih opravdanih razloga.
8) DOVOĐENJE MALOLJETNIKA - Mjeru dovođenja kojom se obezbjeđuje prisustvo maloljetnika za
uspješno vođenje prekršajnog postupka sprovodi sudska policija u civilnoj odjeći, vodeći računa da to
čine na neupadljiv način
9) DOSTAVLJANJE PISMENA I ODLUKA MALOLJETNIKU - vrši se preko zakonskog zastupnika
10) ISKLJUČENJE JAVNOSTI - U postupku prema maloljetniku isključena je javnost.
11) DUŽNOST HITNOG POSTUPANJA - Organi koji učestvuju u postupku prema maloljetniku, kao i
drugi organi i ustanove od kojih se traže obavještenja, izvještaji ili mišljenja dužni su da postupaju
najhitnije da bi se postupak što prije završio.
12) NAČELO OPORTUNITETA - U slučaju necjelishodnosti pokretanja prekršajnog postupka kod
maloljetnika, kao i okrivljenih punoljetnih lica koja ranije nisu prekršajno kažnjavana i kada je riječ
o najlakšim oblicima prekršaja za djela manjeg značaja, sud može odlučiti da se prekršajni postupak
ne pokreće protiv tih lica i odbaciti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka.
13) DONOŠENJE PRESUDE - Presuda se ne može se donijeti bez maloljetnikova ispitivanja
14) OBJAVLJIVANJE PRESUDE - Bez odobrenja suda ne smije se objaviti tijek prekršajnog postupka
prema maloljetniku niti odluka donesena u tom postupku

23. ZASTARJELOST, POJAM I OBLICI ZASTARJELOSTI

Zastarjelost je protek vremena poslije kojeg se ne može pokrenuti, odnosno voditi prekršajni postupak ili
poslije kojeg se ne može izvršiti prekršajna sankcija. U PP se razlikuju dva oblika zastarjelosti i to:
1) zastarjelost prava na pokretanje i vođenje prekršajnog postupka
2) zastarjelost prava na izvršenje prekršajne sankcije
Vrste zastarjelosti - Rokovi zastarjelosti određuju se zakonom,
Relativna zastarjelost - Prekršajni postupak ne može se preduzeti, odnosno pokrenuti ni voditi protekom
jedne godine od dana učinjenog prekršaja za prekršaje za koje je propisana novčana kazna do 3.000 KM ili
kazna zatvora u
trajanju do 15 dana , odnosno protekom dvije godine od dana kada je prekršaj učinjen za prekršaje za koje
je propisana novčana kazna veća od 3.000 KM ili kazna zatvora u trajanju dužem od 15 dana (tzv. relativna
zastarjelost).
 Zastarjelost za “privredne” prekršaje - Za poreske, carinske i finansijske prekršaje posebnim zakonom
može se propisati i duži rok zastarjelosti prekršajnog gonjenja, ali ne može biti duži od 3 godine.
 Zastarjelost izvršenja izrečene zaštitne mjere nastupa po proteku 1 godine od dana pravosnažnosti
rješenja o prekršaju kojim je zaštitna mjera izrečena (relativna zastarjelost)
 Zastarjelost izvršenja izrečene novčane kazne i kazne zatvora – Izrečena novčana kazna i kazna
zatvora ne može se izvršiti ako je od dana pravosnažnosti rješenja, odnosno izvršnog prekršajnog
naloga proteklo pet godina, s tim što zastarjelost izvršenja kazne zatvora ne može nastupiti ako je
izvršenje kazne u toku
 Zastarjelost izvršenja odgojnih mjera - Zastarjelost izvršenja vaspitnih mjera propisanih ovim
zakonom nastupa kada protekne godinu dana od dana pravosnažnosti rješenja kojim su te vaspitne
mjere izrečene.
 Zastarjelost izvršenja oduzimanja imovinske koristi i troškova prekršajnog postupka - Izvršenje odluke
o oduzimanju imovinske koristi i troškovima prekršajnog postupka zastarijeva po proteku pet godina
od pravosnažnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist i odlučeno o troškovima prekršajnog
postupka.
 Zastarjelost prekršajnog gonjenja, odnosno prava na pokretanje i vođenje prekršajnog postupka počinje
teći od dana kada je prekršaj učinjen, a zastarjelost za izvršenje kazne, odnosno zaštitne mjere od dana
pravosnažnosti rješenja kojim je kazna, odnosno zaštitna mjera izrečena.
PREKIDANJE ZASTARJELOSTI
Zastarjelost se prekida svakom procesnom radnjom koja se preduzima radi gonjenja počinioca prekršaja
ili izvršenja zaštitne mjere.
Svakim prekidom zastarjelost počinje ponovo teći, ali bez obzira na prekide, zastarjelost u svakom
slučaju nastaje kada protekne dva puta onoliko vremena koliko je propisano u Prekršajnom zakonu.
 Apsolutna zastarjelost-Zastarjelost prekršajnog gonjenja, tj. nemogućnost daljeg vođenja prekršajnog
postupka nastaje, svakako, poslije proteka dvije godine od dana izvršenja prekršaja za prekršaje za koje
je propisana novčana kazna do 3.000 KM ili kazna zatvora u trajnaju do 15 dana, odnosno protekom
četiri godine za prekršaje za koje je propisana novčana kazna veća od 3.000 KM ili kazna zatvora u
trajanju dužem od 15 dana.
 Apsolutna zastarjelost izvršenja - Zastarjelost izvršenja izrečenih prekršajnih sankcija nastaje u svakom
slučaju kada proteknu dvije godine od dana pravosnažnosti rješenja kojim su prekršajne sankcije
izrečene.
24. POJAM, PREDMET I ZADATAK PREKRŠAJNOG PROCESNOG PRAVA
Prekršajnim procesnim pravom se uređuje prekršajni postupak kao postupak u kojem se povodom
izvršenog prekršaja, utvrđuje odgovornost učinioca prekršaja, izriče prekršajna sankcija.
PREDMET prekršajnog procesnog prava jeste prekršajni postupak - zakonom definisani postupak koji se
vodi povodom izvršenog prekršaja, a u kojem prekršajno-procesni subjekti preduzimaju određene
prekršajno-procesne radnje i zasnivaju određene prekršajno-procesne odnose s ciljem donošenja pravilne i
zakonite odluke od strane nadležnog suda o određenoj prekršajnoj stvari.
Šta sud utvrđuje tokom trajanja prekršajnog postupka? Nadležni sud utvrđuje: da li je učinjen prekršaj, ko
je učinilac prekršaja, postoji li prekršajna odgovornost učinioca prekršaja i koju će prekršajnu sankciju za
učinjeni prekršaj učiniocu izreći.
ZADATAK prekršajnog procesnog prava - Potpuno, pravilno i zakonito razrješenje prekršajne stvari i
primjena materijalnog prekršajnog prava na prekršajnu stvar. Rasvjetljenje i rješenje prekršajne stvari.
PREKRŠAJNA STVAR - realan događaj povodom kojeg se vodi prekršajni postupak, uz dva uslova:
 događaj predstavlja prekršajnu stvar samo ako ima obilježja određenog prekršaja,
 moraju postojati dokazi koji ukazuju na neko lice kao mogućeg učinioca prekršaja.
25. POJAM I VRSTE PREKRŠAJNOG POSTUPKA
Prekršajni postupak je zakonom regulisani postupak koji se vodi povodom izvršenog prekršaja, a u
kojem prekršajno-procesni subjekti preduzimaju određene prekršajno-procesne radnje i zasnivaju
određene prekršajno - procesne odnose s ciljem donošenja pravilne i zakonite odluke od strane nadležnog suda.
Pozitivno prekršajno-procesno zakonodavstvo RS poznaje dvija načina pokretanja prekršajnog postupka, i
to:
1) prekršajni postupak koji se pokreće i vodi izdavanjem prekršajnog naloga i
2) prekršajni postupak koji se pokreće podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog
postupka.
VRSTE PREKRŠAJNIH POSTUPAKA u stručnoj literaturi najčešće se razlikuju dvije vrste prekršajnih
postupaka, u zavisnosti o vrste i težine učinjenog prekršaja, osobina učinioca prekršaja i drugih
karakteristika, i to:
1) Opšti prekršajni postupak - redovan postupak koji se provodi nakon što se utvrdi da je učinjen
prekršaj; a nakon što se utvrdi da je određeno lice učinilac prekršaja, utvrđuje se njegova
prekršajna odgovornost, te ako se utvrdi i ona, izriče se odgovarajuća prekršajna sankcija.
2) Posebni prekršajni postupak - Razlikuju se od opšteg prekršajnog postupka:
1) prema subjektima protiv kojih se prekršajni postupak vodi ili
2) organima pred kojima se prekršajni postupak vodi ili
3) specifičnostima pitanja koja se rješavaju.
Vrste posebnog prekršajnog postupka su:
 postupak prema maloljetnicima je specifičan postupak. Za odgovornost i kažanjavanje
maloljetnika zakonom su propisani posebni uslovi i poseban prekršajni postupak.
Karakteristike postupka: hitan, zahtijeva obazrivo postupanje prema maloljetniku, mišljenje
nadležnog organa starateljstva, pozivanje maloljetnika vrši se preko roditelja, odnosno
staratelja.
 postupak za naplatu novčane kazne na licu mjesta ili tzv. organski mandat je poseban postupak
u kojem zakonom određena službena lica mogu učiniocima na licu mjesta da izriču i naplaćuju
novčanu kaznu u određenom iznosu pod uslovom da su zatečen u vršenju prekršaja. U ovom
postupku ovlašćena lica ne određuju visinu novčane kazne, već samo vrše njenu naplatu.
 postupak za naknadu štete i za povraćaj novčanih iznosa licima u slučaju neopravdanog
kažnjavanja je postupak koji se vodi u slučaju naknade štete licu koji je prevosnažnim rješenjem
kažnjeno za prekršaj, ali je vanrednim pravnim lijekom obustaljen prekršajni postupak
U posebne prekršajne postupke, a prema organima pred kojima se prekršajna stvar rješava,
ubrajamo prekršajni postupkak koji vode organi državne uprave i prekršajni postupak koji se
pokreće podnošenjem prekršajnog naloga.

26. FAZE PREKRŠAJNOG POSTUPKA

Osnovna ili glavna faza u RS je prvostepeni prekršajni postupak. Zavisno od načina pokretanja prekršajnog
postupka (izdavanjem prekršajnog naloga ili podnošenjem zahtjeva za pokretanje PP) ova faza postupka se
provodi pred, ili od strane ovlašćenog organa i pred prvostepenim, odnosno nadležnim osnovnim sudom.
Prvostepeni postupak - Redovni ili osnovni, prvostepeni postupak čine tri faze, i to:
1) prethodni postupak,
2) usmeni pretres i
3) donošenje i saopštavanje odluke, odnosno dostavljanje rješenja o prekršaju.
Postupak po pravnim lijekovima Pozitivno prekršajno-procesno zakonodavstvo RS poznaje:
1) redovni pravni lijek – žalba
2) vanredni pravni lijek – ponavljanje postupka
 27. OSNOVNA NAČELA PREKRŠAJNOG POSTUPKA
1) Načelo zakonitosti;
2) Načelo - pretpostavka nevinosti i načelo in dubio pro reo - jedno od osnovnih načela sudskog krivičnog postupka po kojem
osumnjičenog, u nedostatku dokaza o krivici, treba osloboditi kriv. odgovornosti, u slučaju sumnje treba presuditi u korist okrivljenog.
3) Načelo ne bis in idem, ne ponovo o istom; načelo u kaznenom pravu po kome se jedno lice ne može osuđivati dvaput za isto KD
4) Načelo zabrane reformatio in peius – preinačenje na gore; drugostepeni sud koji rješava po žalbi ne može licu izreći strožiju kaznu od
one koja je utvrđena prvostepenom presudom, tj može je potvrditi ili ublažiti
5) Načelo pokretanja prekršajnog postupka
6) Načelo utvrđivanja istine
7) Načelo slobodne ocijene dokaza
8) Načelo ispitivanja okrivljenog
9) Načelo prava na odbranu okrivljenog
10) Načelo pomoći neukoj stranci
11) Načelo upotrebe jezika u postpku
12) Načelo dvostepenosti prekršajnog postupka
13) Načelo ekonomičnosti
14) Načelo naknade štete neopravdano zadržanom ili kažnjenom licu
15) Načelo javnosti ili transparentnosti
16) Načelo neposrednosti
17) Načelo postojanosti prekršajne stvari
18) Zakonitost dokaza;
19) Pravo na odštetu i rehabilitaciju;
20) Pravo na suđenje bez odlaganja;
21) Jednakost u postupanju;
22) Načelo slobodne ocjene dokaza;
23) Princip akuzatornosti;
24) Princip legaliteta prekršajnog gonjenja;
25) Načelo kontradiktornosti;

IZUZEĆE - Ustanova prekršajnoprocesnog prava putem koje se iz prekršajnog postupka odstranjuje sudija
ili drugi učesnik u postupku (zapisničar, vještak, sudski tumač itd.) u slučaju kada postoje razlozi i okolnosti
koji ga čine nepodobnim za vršenje sudijske ili druge funkcije ili pobuđuju sumnju u njegovu objektivnost i
nepristrasnost. Razlozi isključenja odnosno razlozi za izuzeće sudije u prekršajnom postupku:
 razlozi koji dovode do obaveznog izuzeća sudije (oni čije postojanje sudiju čini apsolutno nepodobnim
za vršenje sudijske funkcije u konkretnoj prekršajnoj stvari ili razlozi isključenja) i
 razlozi čije postojanje predstavlja osnov za fakultativano izuzeće sudije (oni koji sudiju čine relativno
nesposobnim za vršenje sudijske funkcije ili razlozi izuzeća).

PODNESCI (zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, prijedlozi, pravni lijekovi i druge izjave) su
saopštena kojima se stranke i druga ovlašćena lica obraćaju organima koji su nadležni za vođenje
prekršajnog postupka. Podnose se u pismenoj formi ili usmeno na zapisnik. Podnesci moraju biti
razumljivi (u pogledu čitkosti, sadržine i smisla onoga što se u njima ističe) i potpuni (moraju sadržavati
sve ono što je potrebno da bi se po njima moglo postupati). Ako to nije slučaj, sudija koji vodi pp naložiće
podnosiocu podneska da ga ispravi ili dopuni. Za ispravku/dopunu podneska, podnosiocu se, po pravilu,
ostavlja rok (ne duži od 15 dana), a ukoliko podnosilac ne postupi po nalogu sudije, i ne dopuni, odnosno
ispravi podnesak, isti će se odbaciti kao neuredan.
ZAPISNIK ili “nijemi svjedok svih procesnih radnji” je pismeni akt koji se sastavlja o svakoj procesnoj radnji
preduzetoj od strane suda u prekršajnom postupku (npr. zapisnik o uviđaju, zapisnik o ispitivanju
okrivljenog ili saslušanju svjedoka, zapisnik o pretresanju stana ili lica, zapisnik o usmenom pretresu...)
Zapisnik piše zapisničar i to tako što mu lice koje preduzima radnju glasno govori šta da zapiše. U zapisnik
se unosi mjesto i vrijeme vršenja radnje, imena prisutnih lica i u kom svojstvu su ta lica prisutna,
naznačenje prekršajne stvari po kojoj se ta radnja preduzima, te ostale bitne podatke o toku i sadržini
preduzete radnje. Zapisnik se mora voditi uredno i ne smije se ništa brisati, dodavati ili mijenjati.
ROKOVI – Rok je određeni razmak vremena u kome se prekršajno procesna radnja mora, može ili ne smije
preduzeti. Razlikujemo sljedeće vrste rokova, zavisno od kriterija:
Prema organu koji određuje rokove:
1) Zakonski rokovi (čije je trajanje određeno zakonom i ne mogu se produžavati) i
2) Rokovi suda koji vodi postupak (određuje ih sudija koji vodi prekršajni postupak).
Prema posljedicama koje nastupaju usljed propuštanja:
1) Prekluzivni (oni čije propuštanje dovodi do gubitka prava na preduzimanje određen procesne
radnje)
2) Instruktivni (čijim propuštanjem ne dolazi do gubitka prava)
Rokovi mogu biti vezani za materijalno pravo (rok zastarjelosti) i procesno (rok za žalbu)
Kako se računaju rokovi? Rokovi se računaju na časove, dane, mjesece i godine. Rokovi predviđeni ZOP ne
mogu se produžavati (izuzetak je rok za žalbu od osam dana koji se u izuzetno složenim predmetima može
na zahtjev bilo koje strane produžiti za najviše još osam dana).
 28. PREKRŠAJNO PROCESNI SUBJEKTI
Fizička ili pravna lica koja učestvuju u prekršajnom postupku. Lica koja vrše određenu procesnu funkciju na
osnovu koje imaju određeni fond prava i dužnosti, a realizacijom tih prava u prekršajnom postupku
ostvaruje se zadatak prekršajnog postupka (pravilno i zakonito rasvjetljenje i razrješenje prekršajne
stvari).
Karakteristike prekršajno-procesnih subjekata:
1.opšte karakteristike
(specifične za sve prekršajno - procesne subjekte) i
2. posebne karakteristike
(svojstvene samo nekim od prekršajno-procesnih subjekata).

U opšte karakteristike ubrajamo:

a) -Subjekt prekršajnog postupka je fizičko ili pravno lice. Svojstvo okrivljenog imaju fizička lica, a u pravnom
licu postoji odgovorno lice
b) - svaki prekršajno - procesni subjekt mora imati procesnu sposobnost koju čine STVARNA legitimacija (odnos
lica prema prekršajnoj stvari) i OPERATIVNA legitimacija (sposobnost nekog lica da svojom vlastitom
djelatnošću neposredno realizira svoja prava i obaveze u prekršajnom postupku
c) prekršajno-procesni subjekt ima određeni fond prava i dužnosti u prekršajnom postupku
d) prekršajno- procesni subjekt je nosilac odgovarajućih prava i izvršilac određenih dužnosti
e) prekr.-proc. subjekt vršenjem svojih procesnih prava doprinosi rasvjetljavanju i rješenjavanju prekršajne
stvari.

Vrste prekršajno-procesnih subjekata

1) glavni subjekti čije je učešće u prekršajnom postupku obavezno (bez kojih se PP ne može voditi)
 nadležni sud koji vodi prekršajni postupak,
 okrivljeni - nosioca funkcije odbrane,
 podnosioca zahtjeva - kao nosioca funkcije optužbe ili funkcije gonjenja.
-može biti: ovlašćeni organ, tužilac ili oštećeni.
2) sporedni subjekti čije učešće u prekršajnom postupku nije obavezno (oni koji mogu, ali ne moraju,
učestvovati u prekršajnom postupku). Ova kategorija subjekata, ima sporedan ili posredan interes za
razrješenje prekršajne stvari. U ovu kategoriju subjekata spadaju svjedoci, oštećeni, vještaci, tumači,
prevodioci, stručna lica, zakonski zastupnik, punomoćnici, organi unutrašnjih poslova i dr.

DRUGA PODJELA - na stranke i učesnike u prekršajnom postupku

Stranke u prekršajnom postupku su:
1) ovlašćeni podnosilac zahtjeva,
2) okrivljeni i
3) oštećeni koji je podnio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka.

Učesnici u prekršajnom postupku su:

1) branilac okrivljenog,
2) zakonski zastupnik ili punomoćnik okrivljenog,
3) oštećeni i
4) drugo lice kada je to zakonom određeno.

OVLAŠĆENI ORGAN - Pojam ovl. org. je precizno definisan zakonom i ovlašćenim organom, te se takvim
smatraju:
1. nadležna ministarstva i drugi organi Bosne i Hercegovine,
2. Ministarstvo unutrašnjih poslova, druga ministarstva i inspekcijski organi Republike Srpske,
3. nadležni organi jedinica lokalne samouprave,
4. privredna društva i druga pravna lica koja imaju javna ovlašćenja, a u čiju naležnost spada neposredno
izvršenje ili nadzor nad izvršenjem zakona ili propisa kojima su propisani prekršaji.

Dva osnovna zadatka ovlašćenog organa:

1) utvrđivanje i izricanje prekršajne sankcije izdavanjem PN po postupku i na način propisan zakonom
2) pokretanje PP protiv okrivljenog podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka
nadležnom sudu kada nije moguće izdati PN.
Policijski službenik može kratkotrajno lišiti slobode lice koje je osumnjičeno za počinjeni prekršaj,
zahtijevati predaju pasoša ili drugog identifikacionog dokumenta od lica koje je okrivljeno za prekršaj (pod
određenim, zakonom propisanim uslovima), te ima niz drugih prava. Mnoštvo obaveza koje ima podnosilac
zahtjeva, odnosno ovlašćeni organ, a obaveza prisustvovanja suđenju, odnosno usmenom pretresu
predstavnika policije ili drugog organa koji je pokrenuo prekršajni postupak je jedna od
najznačajnijih.
Podnosioca zahtjeva treba razlikovati od ovlašćenog predstavnika podnosioca zahtjeva. Podnosilac zahtjeva
ima obavezu uputiti na usmeni pretres svog predstavnika koji je dužan pristupiti na usmeni pretres i izložiti
sve ono što se zahtjevom za pokretanje prekršajnog postupka stavlja na teret okrivljenom.

OKRIVLJENI je pravno ili fizičko lice protiv koga je pokrenut i vodi se prekršajni postupak. On je, pored
suda pred kojim se vodi prekršajni postupak, glavni, odnosno obavezni prekršajno-procesni subjekt i kao
takav on je nosilac funkcije odbrane u postupku. Pravo okrivljenog je da podnosi dokaze i stavlja
prijedloge, da koristi pravna sredstva predviđena zakonom, a posebno pravo na materijalnu i formalnu
odbranu. Odbranu okrivljenog obavljaju i sudija za prekršaje i drugi organi jer su utvrđujući materijalnu
istinu dužni da ispituju i utvrđuju činjenice koje mu idu u korist, pravo okrivljenog na ispitivanje (organ za
prekršaje može donijeti rješenje bez prethodnog ispitivanja samo ukoliko se rješenje donosi u skraćenom
postupku), pravo da prilikom prvog ispitivanja bude upoznat sa prekršajnom stvari koja mu se stavlja na
teret, kako bi mogao da ostvari pravo na odbranu za koju mora da ima odgovarajuće vrijeme za pripremu,
formalnu odbranu vrši advokat ili advokatski pripravnik. Okrivljeni daje advokatu punomoćje koje ovaj
predaje sudu. Obaveze okrivljenog su da je dužan da se pojavi pred nadležnim organom, osim u izuzetnim
situacijama koje su zakonom pripisane. Prisustvo okrivljenog može se obezbijediti i prinudnim putem, kao i
to da je dužan obavijestiti nadležni organ o svakoj promjeni prebivalište, boravišta i adrese. Ukoliko se kao
okrivljeni pojavi pravno lice ono u prekršajnom postupku učestvuje preko predstavnika. Predstavnik
pravnog lica je lice koje je ovlašćeno da predstavlja pravno lice na osnovu zakona, akta nadležnog državnog
organa, statuta ili drugog opšteg akta.

OŠTEĆENI je pravno ili fizičko lice koje je pretrpjelo štetu koja je nastala činjenjem prekršaja, odnosno lice
čije je kakvo lično ili imovinsko pravo prekršajem povrijeđeno ili ugroženo. Da bi određeno lice steklo
svojstvo oštećenog, neophodno je ispunjenje dva uslova: da je izvršen prekršaj i da je izvršenjem ili
činjenjem tog prekršaja došlo do povrede ili ugrožavanja nekog ličnog ili imovinskog prava tog lica,
odnosno da je to lice pretrpjelo štetu.
Prava oštećenog su podnošenja zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, podnošenje dokaza,
stavljanje prijedloga i isticanje imovinsko-pravnih zahtjeva za naknadu štete ili povraćaj stvari, ima
mogućnost izjavljivanja žalbe na rješenje o prekršaju. Oštećeni u postupku može imati zakonskog
zastupnika ili punomoćnika. Zakonski zast. se pojavljuje kada je oštećeni maloljetno lice ili lice lišeno
poslovne sposobnosti.

KAŽNJENI je lice koje je konačnim prekršajnim nalogom ili pravosnažnim rješenjem o prekršaju oglašeno
krivim, tj. odgovornim za počinjeni prekršaj, bez obzira na to kakva mu je prekršajna sankcija izrečena.

29. POVRAĆAJ U PREĐAŠNJE STANJE – restitutio in integrum

Pravni institut kojim se otklanjaju štetne posljedice nastale neskrivljenim propuštanjem rokova od strane
okrivljenog ili ovlašćenog organa iz određenih opravdanih razloga koji zakon izričito određuje. Vraćanje
pravne situacije u stanje koje je postojalo prije neskrivljenog propuštanja roka.

Kada okrivljeni može tražiti povraćaj?

1) Okrivljeni koji je iz opravdanih razloga propustio rok za žalbu na rješenje o prekršaju (Žalba se može
izjaviti u roku od 8 dana o dana dostave rješenja o prekršaju).
2) Okrivljeni i podnosilac zahtjeva koji zbog propuštanja prisustva na pretresu nemaju pravo žalbe
Kada ovlašćeni organ može tražiti povraćaj? - Prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje može podnijeti i
ovlašćeni organ na rješenje o obustavljanju prekršajnog postupka koje je doneseno u slučaju propuštanja
pojavljivanja predstavnika ovlašćenog organa na usmenom pretresu.

Kome se podnosi i ko odlučuje o prijedlogu? - Prijedlog se podnosi prvostepenom odnosno osnovnom

sudu koji je donio rješenje o prekršaju. O prijedlogu odlučuje onaj sud pred kojim je podnosilac prijedloga
počinio propuštanje, a to je uvijek osnovni sud koji je zakazao usmeni pretres ili donio rješenje o prekršaju
na koje je propušten rok za žalbu. Rok za podnošenje prijedloga je 3 mj. od dana kada je rješenje postalo
pravosnaž.
Zadržavanje izvršenja rješenja o prekršaju - Pravilo je da prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje ne
zadržava izvršenje rješenja o prekršaju, ali postoji mogućnost da osnovni sud kome je podnesen prijedlog,
odluči da se sa izvršenjem zastane do donošenja odluke, odnosno rješenja po prijedlogu za povraćaj.
Žalba protiv rješenja kojim se dozvoljava povraćaj - O prijedlogu za povraćaj u pređašnje stanje odlučuje,
svojim rješenjem, nadležni osnovni sud koji je donio rješenje o prekršaju koje se pobija. Protiv rješenja
kojim se dozvoljava povraćaj u pređašnje stanje žalba nije dozvoljena, dok je, žalba dozvoljena protiv
rješenja kojim se ne dozvoljava povraćaj u pređašnje stanje.
Razlozi i okolnosti koji moraju biti ispunjeni da bi prijedlog za PPS okrivljenog, podnosioca zahtjeva bio
prihvaćen
Sud će uvažiti prijedlog okrivljenog za PPS i odobriti PPS ukoliko okrivljeni može dokazati da je propuštanje
učinjeno iz opravdanih razloga, odnosno da mu nije uručen poziv za pretres, odnosno ukoliko okrivljeni
može dokazati da je iz opravdanih razloga propustio da se pojavi, ili blagovremeno postupi, odnosno izjavi
žalbu.
Šta je dužan navesti okrivljeni u prijedlogu za PPS? - Okrivljeni je dužan u prijedlogu za PPS navesti razloge
koji će učiniti vjerovatnim okolnost da je bio opravdano spriječen da se pojavi i postupi, odnosno da u
propisanom roku izjavi žalbu na rješenje o prekršaju (opravdani razlozi su viša sila, teža bolest, smrt u
porodi)
Kada će sud uvažiti prijedlog podnosioca zahtjeva za PPS? - Isto tako, sud će uvažiti prijedlog podnosioca
zahtjeva za PPS ukoliko podnosilac zahtjeva dokaže da je do propuštanja njegovog pojavljivanja na
pretresu došlo usljed opravdanih razloga.
U kom roku se podnosi prijedlog za PPS? - Prijedlog za PPS podnosi se u roku od tri mjeseca od dana kada
je prekršajni nalog postao konačan ili izvršan, odnosno od dana donošenja prvostepenog rješenja o
prekršaju (kada je prekršajni postupak vođen po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka).

Posljedice podnošenja prijedloga za PPS, odnosno odluke nadležnog suda kojom on uvažava prijedlog za
PPS
 Prekršajni nalog (koji je postao izvršan i konačan), odnosno prvostepeno rješenje o prekršaju stavljaju
se van snage ukoliko je sud uvažio prijedlog za PPS.
 Ako je uvažio prijedlog za PPS koji je podnio okrivljeni, odnosno podnosilac zahtjeva (kada je prijedlog
za PPS podnesen zbog propuštanja okrivljenog, odnosno predstavnika podnosioca zahtjeva da se pojave
na usmenom pretresu), sud određuje dan i vrijeme održavanja usmenog pretresa i o tome
obavještava okrivljenog i podnosioca zahtjeva.
 Ako okrivljeni propusti da se pojavi na, rješenjem kojim se uvažava prijedlog PPS, ponovo zakazanom
usmenom pretresu u vrijeme određeno od strane suda, sud će novim rješenjem odbiti prijedlog za PPS,
s tim da prvobitni prekršajni nalog, odnosno rješenje o prekršaju, ostaju na snazi.
 Ako se okrivljeni pojavi na usmenom pretresu u vrijeme određeno od strane suda, ali se na usmenom
pretresu ne pojavi predstavnik podnosioca zahtjeva, sud će donijeti rješenje kojim se obustavlja
prekršajni postupak, odnosno sud će staviti van snage PN ukoliko je prekršajni postupak pokrenut
putem PN.
 Ako osnovni sud prihvati prijedlog za PPS i dozvoli PPS u slučaju propuštanja roka za žalbu okrivljenog,
on će, po donošenju pozitivnog rješenja o povraćaju u pređašnje stanje, nastaviti postupak kao po
blagovremenoj žalbi, u skladu sa odredbama Zakona.

30. TROŠKOVI PREKRŠAJNOG POSTUPKA

Troškovi prekršajnog postupka su stvarno učinjeni materijalni izdaci učinjeni povodom prekršajnog
postupka, od njegovog pokretanja do završetka postupka. Tu spadaju:
- troškovi potrebni za svjedoke,vještake, tumače i druga stručna lica koja učestvuju u postupku
- troškovi uviđaja
- troškovi prevoza okrivljenog
- podvozni i putni troškovi službenih lica koja učestvuju u prekršajnom postupku
- nu ž ni izdaci oštećenog, odnosno njegovog zakonskog zastupnika
- nagrada i nužni izdaci branioca okrivljenog, odnosno kažnjenog lica
- paušalni iznos ( predstavlja naknadu za sitne sudske troškove i ne plaća se nikada unaprijed; odluku
ovisini paušalnog iznosa donosi sud po sluţbenoj duţnosti).

Visina troškova prekršajnog postupka utvrđuje se prema njihovom stvarnom iznosu, a visina paušalnog
iznosa određuje se zavisno od složenosti postupka i imovnog stanja lica obaveznog da taj iznos plati.
Naknada troškova postupka je obavezna i ona zavisi od toga na koji je način prekršajni postupak završen.
Troškovi prekršajnog postupka, kao i paušalni iznos, padaju na teret lica koje je pravosnažnim
rješenjem o prekršaju oglašeno odgovornim, tj. koje je kažnjeno za učinjeni prekršaj.
Solidarno snošenje troškova i oslobađanje okrivljenog troškova - Ako je u istom postupku više lica kažnjeno
za prekršaj, svako od njih snosi odgovarajući dio ukupnih troškova (koliko - određuje sud, a ako to nije
moguće tačno odrediti, svi okrivljeni snose troškove solidarno). Sud može osloboditi okrivljenog troškova
postupka u cjelini ili djelimično ukoliko bi bilo dovedeno u pitanje izdržavanje okrivljenog ili lica koja je on
izdržava.
Troškovi postupka za slučaj obustave postupka i popis troškova - Ako je prekršajni postupak protiv
okrivljenog obustavljen, troškove prekršajnog postupka snosi sud koji je postupak obustavio. Radi
valjanosti odluke o visini troškova, sud vodi poseban popis troškova u koji unosi sve izdatke i izvršene
isplate u postupku.

TROŠKOVI I IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEV

Čime se određuju troškovi i imovinskopravni zahtjev – U rješenju o prekršaju, sud odlučuje ko snosi
troškove prekršajnog postupka, u kom iznosu, i u kom roku je dužan da ih plati. Izvršenjem prekršaja često
se pričinjava šteta nekom licu. Oštećena lica, radi svog obeštećenja imaju pravo da u prekršajno postupku
podnesu svoj IPZ
IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEV (radi se o adhezionom ili pridružnom postupku) raspraviće se u prekršajnom
postupku na prijedlog oštećenog (pod uslovom da se zbog toga prekršajni postupak ne odugovlači) i može
se odnositi na naknadu štete, povraćaj stvari ili poništavanje određenog pravnog posla.
Do kada se može podnijeti prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva - Prijedlog za ostvarivanje
imovinskopravnog zahtjeva u prekršajnom postupku može podnijeti lice koje je ovlašćeno da takav zahtjev
ostvaruje u parnici, najkasnije do završetka usmenog pretresa.
Kako se postavlja imovinskopravni zahtjev - Prijedlog se može postaviti usmeno na zapisnik ili posebnim
podneskom ili istovremeno u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka, a ako prijedloga nema, sud ne
može odlučivati o imovinskopravnom zahtjevu. Lice ovlašćeno na podnošenje imovinskopravnog zahtjeva
dužno je da u zahtjevu navede na šta se zahtjev tačno odnosi (naknada štete, povraćaj stvari ili poništenje
pravnog posla) i da podnese dokaze za utvrđivanje postojanja i visine štete, odnosno povraćaj
Ko odlučuje o imovinskopravnom zahtjevu - Ovo lice može odustati od prijedloga, u kom slučaju će svoj
imovinskopravni zahtjev ostvarivati u parničnom postupku. O imovinskopravnom zahtjevu odlučuje sud
svojim rješenjem o prekršaju kojim je izrečena novčana kazna, odnosno određena prekršajna sankcija.
Upućivanje na parnicu - Ako dokazi izvedeni u prekršajnom postupku ne pružaju pouzdan osnov da se
udovolji imovinskopravnom zahtjevu u cjelini ili djelimično, sud će oštećenog uputiti da zahtjev, odnosno
dio zahtjeva ostvaruje u parnici. Ukoliko je zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka rješenjem suda
odbačen ili je prekršajni postupak obustavljen, oštećeni će se uputiti da svoj imovinskopravni zahtjev
ostvaruje u parnici.
U rješenju o prekršaju određuje se rok u kome je okrivljeni dužan naknaditi pričinjenu štetu, odnosno
vratiti stvar. Protiv odluke o imovinskopravnom zahtjevu oštećeni ima pravo žalbe.

31. DOKAZI I DOKAZNI POSTUPAK

Pojam dokaza ima dva oblika:
Pod pojmom dokaz smatra se dokazni osnov ili dokaz kao činjenica, iz kojeg se utvrđuje postojanje
prekršaja i odgovornost učinioca.
Pod pojmom dokaz podrazumijeva se dokazno sredstvo, odnosno izvor saznanja iz koga se crpe dokazne
činjenice. Dokaz obuhvata sljedeće sledeće elemente: predmet dokaza, dokazni osnov i dokazno
sredstvo.
Dokazi se dijele: neposredne i posredne, potpune i nepotpune, optužne i odbrambene, lične i stvarne,
odnosno materijalne dokaze.
Dokazni postupak je postupak izvođenja dokaza i čini posebnu fazu u prekršajnom postupku. Pod
dokaznim postupkom podrazumijeva se faza usmenog pretresa koja slijedi nakon ispitivanja okrivljenog, u
kojoj se izvode radnje dokazivanja s ciljem formiranja ubjeđenja kod suda o postojanju ili nepostojanju
činjenica koje mogu uticati na njegovu odluku.
32. VRSTE DOKAZNIH SREDSTAVA
U našem pravu dokazna sredstva odnosno radnje su:
- saslušavanje svjedoka
- vještačenje
- ispitivanje okrivljenog
- uviđaj
- rekonstrukcija događaja
Saslušavanje svjedoka ili ispitivanje svjedoka je prekršajno procesna radnja koju preduzima sud s ciljem
utvrđivanja potpunog činjeničnog stanja, koje je preduslov za donošenje zakonitog rješenja o prekršaju.
Tokom ove radnje svjedok iznosi sve činjenice koje se utvrđuju u postupku, a do kojih je došao u postupku
vlastitog opažanja ili na osnovu iskaza drugih lica. Svjedok je fizičko lice koje nije okrivljeni kome su
poznate određene činjenice ili okolnosti koje se utvrđuju u postupku, a pozvano je od suda koji vodi
postupak da da iskaz o tim činjenicama ili okolnostima.
Vještačenje je procesna radnja, odnosno posebno dokazno sredstvo koje se sastoji u utvrđivanju činjenica i
okolnosti važnih za postupak i davanje mišljenja o tim činjenicama na osnovu znanja ili vještina stručnih
lica, kada opšte znanje i stručna sprema sudije koji vodi prekršajni postupak za to nije dovoljno. Vještačenje
se određuje kao dokazno sredstvo i ima dvije faze:
 - otkrivanje činjenica važnih za postupak (nalaz vještaka)
- davanje mišljenja o tim činjenicama (mišljenje vještaka)
Vještak je stručno lice koje posjeduje određena znanja i vještine, a kome je sud naredio da, na osnovu svojih
znanja i vještina, utvrdi i ocijeni pravo relevantne činjenice i o tome da svoj nalaz i mišljenje.
Okrivljeni je fizičko ili pravno lice protiv koga je pokrenut, odnosno protiv koga se vodi prekršajni
postupak zbog osnovane sumnje da je učinilo prekršaj. Cilj ispitivanja okrivljenog je utvrđivanje činjenica
bitnih za prekršajni postupak. Ispitivanje okrivljenog u cilju saznanja relevantnih činjenica o prekršaju i
učiniocu prekršaja. Ispitivanje okrivljenog vrši se po pravilu usmeno uz puno poštovanje ličnosti
okrivljenog.
Uviđaj je lično i neposredno čulno opažanje sudije koji vodi prekršajni postupak o činjenicama važnim za
utvrđivanje ili odlučivanje koje su vezane za konkretan prekršaj ili za učinioca prekršaja. Uviđaj predstavlja
jedno od najvažnijih dokaznih sredstava i njime se na licu mjesta utvrđuju i razjašnjavaju važne
činjenice za odlučivanje i donošenje rješenja u prekršajnom postupku. Uviđaj je usmjeren na: 1) otkrivanje
prekršaja,
2) pronalaženje učinioca prekršaja te 3) otkrivanje i obezbjeđivanje predmeta i tragova prekršaja. Predmet
uviđaja su najčešće pokretne stvari, a mogu biti i nepokretne stvari.
Rekonstrukcija događaja je sredstvo dokazivanja kojim se vrši ponavljanje i vještačko izazivanje toka i
postupka već izvršene radnje prekršaja. Rekonstrukciju provodi posebna stručna ekipa, a prisustvuju joj
svjedoci prethodno izršenog uviđaja, svjedoci prekršaja i okrivljeni. Rekonstrukcija se provodi pod istim
uslovima i sa potpuno identičnim stanjem, kao u vrijeme izvršenja prekršaja, na kraju izvršene
rekonstrukcije sačinjava se zapisnik, u čijem prilogu su skice, fotografije, spisi i dr materijal.

33. PREKRŠAJNI NALOG

Prekršajni postupak se pokreće na dva načina:
1) izdavanjem prekršajnog naloga (PN)
2) podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka (ZPP) nadležnom sudu.
- uveden je Zakonom o prekršajima RS 2006. godine
U kojim situacijama se može izdati PN?
Član 148. Zakona određuje u kojim se situacijama može izdati PN. Prema njemu, ovlašćeni organ izdaće PN
ukoliko ustanovi da je prekršaj iz njegove nadležnosti utvrđen na jedan od sljedećih načina:
1) neposrednim opažanjem od strane ovlašćenog lica prilikom inspekcije, nadzora i pregleda, kao i uvida u
službenu evidenciju nadležnog organa,
2) podacima koji su dobijeni uređajima za nadzor ili mjerenje,
3) pregledom dokumentacije, prostorija i robe ili na dr zakonom propisan način
4) na osnovu priznanja o izvršenju prekršaja od strane okrivljenog pred ovlašćenim organom na licu
mjesta počinjenja prekršaja ili u nekom drugom sudskom ili upravnom postupku.
Izdavanje PN od strane ovlašćenog organa je obavezno, ukoliko je prekršak iz njegove nadležnosti utvrđen
na jedan od pobrojanih načina, a novčana kazna je propisana u fiksnom iznosu

PN se MORA izdati samo u sljedećem slučaju:

1) kada odgovarajući zakon ili drugi propis određuju fiksnu novčanu kaznu (npr. ZOBS – 30 KM)

PN se MOŽE izdati u sljedećim slučajevima:

2) kada novčana kazna može biti izračunata korišćenjem matematičke formule (kod pores. i carin.
prekršaja gdje se kazna utvrđuje u dvostrukom, petostrukom ili dr iznosu npr. neobrač poreza na
promet)
3) kada je novčana kazna propisana u rasponu - ovl. org. će izreći minimum propisane novčane kazne

Ovlašćeni organ može PN izreći jedinstvenu novčanu kaznu u slučaju kada okrivljeni izvrši više prekršaja u
sticaju. U tom slučaju može izreći jedinstvenu novčanu kaznu koja je jednaka zbiru svih pojedinačnih
kazni utvrđenih u minimalnom iznosu, a ako je za jedan ili više izvršenih prekršaja propisana
zaštitna mjera, može izreći zaštitnu mjeru – oduzimanje predmeta, odnosno zabranu
upravljanja motornim vozilom u najkraćem propisanom trajanju.

Prekršajnim nalogom uz kaznu se mogu izreći samo zaštitne mjere zabrane

upravljanja motornim vozilom u najkraćem propisanom trajanju i zaštitna mjera oduzimanja
predmeta, kao i kazneni bodovi.

SASTAV PREKRŠAJNOG NALOGA

PN se sastoji od originala i najmanje dvije kopije. Original zadržava ovlašćeni organ u svojoj evidenciji, dok
se dvije kopije uručuju okrivljenom i oštećenom licu, ako je stranka u postupku

URUČIVANJE PREKRŠAJNOG NALOGA

PN se može uručiti na sljedeće načine:
1) ličnim uručenjem (datumom uručenja PN smatra se datum kada je okrivljeni primio PN),
2) uručenjem putem pošte (smatra se da je dostavljanje naloga izvršeno po proteku pet (5) radnih dana
nakon što je ovlašćeni organ predao nalog na poštu),
3) pričvršćivanjem ili ostavljanjem PN na sigurnom i vidljivom mjestu na motornom vozilu (npr.
vjetrobransko staklo), ako je prekršaj koji je počinjen vezan za nepropisno parkiranje MV (datum
uručenja je datum kada je PN ostavljen na vozilu).
4)
Sadržaj i forma prekršajnog naloga detaljno su određeni zakonom. Obavezno se donosi u pisanoj formi i
treba da sadrži: 1) naziv: PN, 2) naziv ovlašćenog organa koji ga je izdao, 3) ime i svojstvo ovlašćenog
službenog lica koje ga je izdalo, 4) identifikacijski broj PN određen od strane ovlašćenog organa, 5) datum
izdavanja i datum uručenja, 6) ako je okrivljeni fizičko lice ime i prezime, adresa prebivališta, JMB i mjesto
zaposlenja fizičkog lica (za strance broj putne isprave), a za odgovorno lice u pravnom licu i funkciju koju
obavlja u tom pravnom licu, a za preduzetnika naziv i sjedište radnje, 7) ako je okrivljeni pravno lice,
naziv i sjedište, kao i JIB pravnog lica, 8) činjenični opis radnje iz koje proizlazi pravno obilježje prekršaja te
vrijeme i mjesto izvršenja prekršaja, 9) zakon kojim je propisan prekršaj koji treba primijeniti, 10)
izrečenu sankciju, 11) iznos naknade štete i troškove postupka, 12) pouku o načinu plaćanja novčane kazne,
štete i troškova sa odgovarajućim žiro računom i upozorenje o posljedicama neplaćanja, 13) mjesto za
potpis lica protiv kojeg je izdan prekršajni nalog, 14) da li je povodom istog prekršaja drugom licu izdan
prekršajni nalog i 15) pečat službene osobe ovlaštenog organa
Ukoliko je prekršaj učinjen u saobraćaju, prekršajni nalog sadrži i:
1) registarski broj vozila i broj saobraćajne dozvole,
2) broj vozačke dozvole vozača, ukoliko je okrivljenom izdata i
3) broj kaznenih bodova koji je zakonom propisan za takav prekršaj.

SITUACIJE NAKON PRIJEMA PN

1. prihvatanje odgovornosti za prekršaj
Po prijemu PN okrivljeni može prihvatiti odgovornost za prekršaj na tri načina i to:
a) plaćanjem novčane kazne i izvršenjem drugih obaveza koje su određene PN u roku koji je za plaćanje PN
predviđen. Ukoliko lice protiv koga je izdat prekršajni nalog, prihvati odgovornost i najkasnije u
roku od osam dana, od dana prijema prekršajnog naloga plati polovinu izrečene novčane kazne,
oslobađa se plaćanja druge polovine izrečene novčane kazne. Plaćanjem novčane kazne okrivljeni se
odriče prava na prigovor protiv PN, što znači da okrivljeni ne može kasnije odbijati, odnosno poricati
odgovornost ili se žaliti na visinu novčane kazne, odnosno vrstu prekršajne sankcije ili na visinu troškova
postupka. ILI
b) okrivljeni, po prijemu PN može obavijestiti ovlašćeni organ o prihvatanju prekršajne sankcije koja je u
PN određena.
c) odricanejm zahtjeva za sudsko odlučivanje

U slučaju prihvaćanja odgovornosti okrivljenog, PN postaje konačan i izvršan

2. prihvatanje odgovornosti za prekršaj propuštanjem

Druga je mogućnost koju ima okrivljeni po prijemu PN. Ovdje je riječ o situaciji kada je PN uredno
dostavljen na jedan od zakonom predviđenih načina, a okrivljeni u roku koji je određen u PN ne prihvati
odgovornost za prekršaj (ne plati novč kaznu), odnosno ne zatraži odlučivanje o predmetu pred sudom. U
ovakvoj situaciji PN će postati konačan i izvršan jer je okrivljeni prihvatio odgovornost propuštanjem

3. zahtjev za sudsko odlučivanje

Treća moguća situacija nastaje kada okrivljeni koji primi PN želi da se o predmetu prekršajnog postupka
odlučuje pred sudom. U ovoj situaciji okrivljeni mora zatražiti sudsko odlučivanje tako što će se potpisati na
određenom mjestu kopije PN, a zatim kopiju PN vratiti sudu, te se nakon toga pojaviti pred sudom na dan i
u vrijeme određeno za usmeni pretres po PN (ako je vrijeme pretresa određeno od strane ovlašćenog
organa i suda), odnosno, ako datum nije naveden, onda na dan koji je sud odredio za usmeni pretres.
Donošenje odluke o sudskom odlučivanju, odnosno teret podnošenja prigovora je na licu koje je primilo PN
(u protivnom, novčana kazna postaje konačna i izvršna). Samo zahtijevanje sudskog odlučivanja izlaže
okrivljenog mogućnosti izricanja veće novčane kazne (od novčane kazne po PN), kao i plaćanja sudskih
troškova.

Primjena PN prema okrivljenom koji nema prebivalište u BiH - Zakonom je određena i primjena PN prema
okrivljenom koji nema prebivalište u BiH. Takvom licu se nakon uručivanja PN može ponuditi da plati
novčanu kaznu u najbližoj PS ili u kancelariji nadležnog ovlašćenog organa uz izdavanje potvrde, a ovlašteni
službenik će prvog narednog radnog dana uplatiti novac preko banke ili pošte na račun budžeta
Republike Srpske. Ako okrivljeni ne plati novčanu kaznu, PN ima ulogu zahtjeva za sudsko
odlučivanje, odnosno smatra se da je okrivljeni podnio zahtjev za sudsko odlučivanje, odnosno
rješavanje, nakon čega će se okrivljeni odmah izvesti pred nadležni sud.

Nemogućnost izvođenja okrivljenog na sud - Ako nije moguće okrivljenog odmah izvesti pred sud,
ovlašćeni organ preduzima mjere kojima se obezbjeđuje prisustvo okrivljenog na sudu (1. predaja PI ili
drugog identif. dokumenta, do privođenja na sud; 2. polaganje novčane garancije (jamstva) u visini
maksimalne kazne koja može biti izrečena za počinjeni prekršaj uvećane za iznos troškova popusta, ili 3.
lišenje slobode lica koje je osumnjičeno da je počinilo prekršaj i njegovo izvođenje pred sud, najduže 12
sati).

34. ZAHTJEV ZA POKRETANJE PREKRŠAJNOG POSTUPKA

Pored prekršajnog naloga kao načina pokretanja prekršajnog postupka, drugi način koji se primjenjuje kada
izdavanje prekršajnog naloga nije moguće predstavlja pokretanje prekršajnog postupka protiv okrivljenog
podnošenjem zahtjeva za pokretanje PP nadležnom sudu od strane podnosioca zahtjeva.
Alternativni način pokretanja prekršajnog postupka - Ovlašćeni organ može pokrenuti prekršajni postupak
na ovaj način samo kada nije moguće izdati PN.
Konkretizacija načela akuzatornosti – nemo iudex sine actore (niko ne može biti sudija bez tužioca)
Prekršajni postupak može se pokrenuti isključivo na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka
podnosioca zahtjeva, a nikako po službenoj dužnosti od strane suda.
Šta je zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka?
1. Pravni akt koji proizvodi određene pravne posljedice, bez koga nema niti može biti prekršajnog
postupka. Prekršajni postupak će se obustaviti ako se utvrdi da je vođen bez ZPPP ili ako podnosilac
zahtjeva odustane od zahtjeva. Zahtjevom za pokretanje prekršajnog postupka ograničava se
područje djelovanja suda, jer se rješenje o prekršaju može odnositi:
 samo na lice koje se zahtjevom tereti i
 samo na prekršaj koji je predmet podnesenog zahtjeva
2. Strogo formalan pravni akt - mora da sadrži određene podatke. Izjednačava se sa značenjem i
sadržinom optužnog akta koji se podnosi u krivičnom postupku.
3. Podnesak kojim se neko lice (stranka) obraća sudu. Obrazac ZPPP propisuje Ministarstvo pravde
RS.

Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka mora biti razumljiv i uredan. Nerazumljiv - onaj zahtjev koji
nije sačinjen na jednom od jezika koji su u službenoj upotrebi u RS, a neuredan - zahtjev koji se zbog
različitih tehničkih ili drugih nedostataka ne može pročitati. Zahtjev se sačinjava u pismenoj formi. Oštećeni
nema mogućnost podnošenja zahtjeva usmeno na zapisnik nadležnom prvostepenom sudu, što je bio slučaj
do sada.

Koje sve podatke sadrži ZPP? - čl. 158. stav 1. ZOP propisano je koje sve podatke treba da sadrži ZPP:
1) naziv i sjedište podnosioca, odnosno lično ime podnosioca zahtjeva i njegovu adresu,
2) naziv suda kojem se podnosi zahtjev,
3) lično ime okrivljenog fizičkog lica, ime oca, njegovu adresu prebivališta, odnosno
boravišta, jedinstveni matični broj, mjesto zaposlenja, za stranca broj pasoša, odnosno lične
karte, a za odgovorno lice i funkciju, odnosno posao koji obavlja, a po mogućnosti i broj
telefona, a za preduzetnika naziv i sjedište radnje, a za maloljetnika ime i prezime staratelja,
njegovu adresu prebivališta, odnosno boravišta,
4) naziv i sjedište okrivljenog pravnog lica, kao i njegov jedinstveni identifikacioni broj,
5) činjenični opis radnje iz koje proizlazi pravno obilježje prekršaja, vrijeme i mjesto izvršenja prekršaja
i druge okolnosti potrebne da se prekršaj što tačnije odredi,
6) procijenjenu visinu naknade štete i druge troškove,
7) zakon, odnosno propis kojim je propisan prekršaj koji treba primijeniti,
8) prijedlog o dokazima koje treba izvesti, uz navođenje ličnih imena, adresa svjedoka, spisa koje treba
 pročitati i predmeta koji služe kao dokaz i
9) potpis i pečat podnosioca zahtjeva.
ZPP sadrži i naziv nadležnog osnovnog suda kome se zahtjev podnosi, te datum podnošenja zahtjeva.
Propisani podaci su minimum koji mora biti sadržan u zahtjevu, a ako bi zahtjev sadržavao više podataka
nego što je to članom 40. stav 1. Zakona predviđeno, on bi se tretirao ispravnim (previše ne škodi). Zahtjev
za pokretanje prekršajnog postupka se podnosi nadležnom sudu u dovoljnom borju primjeraka za sud i
okrivljene

Postupanje suda u slučaju kada je ZPP nepotpun, nerazumljiv ili nije dostavljen u dovoljnom broju
primjeraka..
Ukoliko je zahtjev nepotpun ili ako podnijeti zahtjev nije dostavljen u dovoljnom broju primjeraka, odnosno
ukoliko je zahtjev nerazumljiv, sud će pozvati podnosioca da ga u određenom roku, a najkasnije u roku od
15 dana, dopuni, odnosno ispravi, ili da dostavi dovoljan broj primjeraka, a ako to podnosilac ne učini -
smatraće se da je podnosilac odustao od podnesenog zahtjeva. Ovo je razumljivo - bez svih podataka sud ne
može odlučiti o tome da li ima uslova za pokretanje postupka, odnosno ne može individualizirati kaznu ili
donijeti bilo kakvu drugu odluku za čije su donošenje neophodni bar osnovni podaci o prekršaju i njegovom
učiniocu. Sud će, u pozivu za ispravku, odnosno dopunu ZPP upozoriti podnosioca na posljedice
propuštanja.

Utvrđivanje uslova za pokretanje prekršajnog postupka - Ako je ZPP razumljiv, uredan, potpun i dostavljen
u dovoljnom br primjeraka, sudija osnovnog suda pristupa utvrđivanju da li postoje uslovi za pokretanje
postupka. Ako sud ustanovi da nije nadležan, oglasiće se nenadležnim i po pravosnažnosti
rješenja uputiće predmet nadležnom sudu.

ODBACIVANJE ZPPP
Sud će, kada utvrdi da ne postoje uslovi za pokretanje prekršajnog postupka, rješenjem odbaciti zahtjev
za pokretanje prekršajnog postupka, ako:
1) zahtjev nije podnesen od ovlašćenog organa, odnosno ovlašćenog lica,
2) radnja opisana u zahtjevu nije prekršaj,
3) je nastupila zastarjelost za pokretanje prekršajnog postupka,
4) postoje okolnosti koje isključuju prekršajnu odgovornost okrivljenog i
5) postoje drugi zakonom propisani razlozi zbog kojih se postupak ne može pokrenuti.

35. SPORAZUM O SANKCIJI

Zakon o prekršajima (po uzoru na Zakon o krivičnom postupku koji u članu 238. propisuje sporazum o
priznanju krivnje) propisuje i tzv. sporazum o sankciji kao posebno značajnu novinu.
Osnovni cilj instituta pregovaranja o prekršajnoj sankciji jeste pojednostavljenje postupka, odnosno
efikasnost i ubrzanje prekršajnog postupka.
Sporazum o sankciji - Naime, ovlašćeni organ može, uz ZPP priložiti i dostaviti sudu svoju ponudu
okrivljenom da prihvati predloženu sankciju. Ukoliko okrivljeni prihvati predloženu sankciju (novčana
kazna i/ili zaštitne mjere), odnosno ukoliko se ovlašćeni organ i okrivljeni sporazumiju o drugoj sankciji
(mimo predložene) prije donošenja odluke o prekršaju, ovlašćeni organ će podnijeti sudu na odobrenje
pisani sporazum koji sadrži detalje o sankciji, potpisan od strane okrivljenog i ovlašćenog predstavnika
ovlašćenog organa. Sporazumom o sankciji može se predvidjeti i plaćanje novčane kazne u ratama (najduže
do šest mjeseci). Sporazum o sankciji zaključen između okrivljenog i ovlašćenog organa odobrava
sud, pod uslovom da on ispunjava predviđene zakonske uslove, tj da sadrži: 1) podatke o
ovlaštenom organu i okrivljenom, 2) uvjete priznanja krivnje, 3) potpise sporazumnih strana

36. MJERE OBEZBJEĐENJA PRISUSTVA OKRIVLJENOG ZA VOĐENJE PREKRŠAJNOG

POSTUPKA I PLAĆANJE NOVČANE KAZNE, POJAM I VRSTE
ZOP RS propisuje:
1) poziv,
2) dovođenje,
3) mjere nadzora,
4) jemstvo i
5) zadržavanje.

Pravila u primjeni mjera

 prilikom odlučivanja koju će mjeru koristiti, sud, odnosno ovlašćeni organ je, u pravilu, obavezan prvo
koristiti uvijek lakšu mjeru, odnosno sud ili ovlašćeni organ ne smije koristiti težu mjeru ukoliko
cilj može postići lakšom mjerom.
 obaveza suda, odnosno ovlašćenog organa da određenu mjeru ukine odmah, po službenoj dužnosti, čim
prestanu razlozi koji su doveli do preduzimanja konkretne mjere (ili da preduzetu mjeru zamijeni,
eventualno, blažom mjerom, ukoliko su se za zamjenu mjere stekli odgovarajući uslovi).

Pozivanje okrivljenog
Okrivljeni se poziva dostavljanjem poziva u pisanoj formi, koji sadrži:
1) naziv suda koji poziva i broj predmeta,
2) lično ime okrivljenog,
3) zakonski naziv prekršaja koji mu se stavlja na teret,
4) mjesto gdje okrivljeni treba da dođe,
5) dan i čas kada treba da dođe,
6) naznačenje da se poziva u svojstvu okrivljenog i upozorenje na posljedice
neodazivanja i
7) službeni pečat i potpis sudije.

Kada se okrivljeni prvi put poziva, uz poziv mu se obavezno dostavlja primjerak zahtjeva za pokretanje
prekršajnog postupka, odnosno identifikacioni broj i naziv ovlašćenog organa koji je izdao prekršajni
nalog za koji je podnesen zahtjev za sudsko odlučivanje, kao i pouka o njegovim pravima. Tom prilikok
okrivljeni će biti poučen da je dužan da do pravosnažnog okončanja postupka, odnosno do okončanja
postupka izvršenja odluke o prekršaju odmah obavijesti sud o promjeni adrese ili namjeri da promijeni
boravište i biti upozoren na posljedice ukoliko tako ne postupi.

Dovođenje okrivljenog
Ako se uredno pozvani okrivljeni ne odazove pozivu, a svoj izostanak ne opravda ili ako se nije moglo
izvršiti uredno dostavljanje poziva, a iz okolnosti očigledno proizlazi da okrivljeni izbjegava prijem
poziva, sud može narediti njegovo dovođenje.

Ako sud ocijeni da postoje uslovi za vođenje postupka i donošenje odluke i bez saslušanja okrivljenog,
naredba za dovođenje se neće izdati.

Naredba za dovođenje se izdaje u pisanoj formi i sadrži: 1) lično ime okrivljenog koga treba dovesti, kao
i druge potrebne podatke koji su poznati, 2) prekršaj koji mu se stavlja na teret, uz navođenje odredaba
zakona kojim je prekršaj utvrđen, 3) razlog zbog kojeg se nalaže dovođenje, službeni pečat i potpis
sudije. Naredbu za dovođenje izvršava sudska policija.

Lice kome je povjereno izvršenje naredbe predaje naredbu okrivljenom i poziva ga da pođe sa njim, a
ako okrivljeni to odbije, dovešće ga prinudno. Protiv vojnih lica i pripadnika policije, po pravilu, neće se
izdavati naredba za dovođenje, već će se zatražiti od njihovog pretpostavljenog, odnosno ustanove da ih
dovede.

Mjere nadzora - oduzimanje putne ili druge lične isprave

Radi obezbjeđenja prisustva okrivljenog pred sudom, ovlašćeni policijski službenik ili drugo ovlašćeno
lice može od okrivljenog oduzeti putnu ili drugu ličnu ispravu, do privođenja pred sud ako to lice nema
prebivalište ili boravište u Republici Srpskoj, odnosno Bosni i Hercegovini, ili koje privremeno boravi u
inostranstvu i želi da napusti Bosnu i Hercegovinu prije okončanja postupka, a postoje okolnosti koje
ukazuju da će pobjeći ili otići u drugu državu radi izbjegavanja odgovornosti za prekršaj

Mjere nadzora - zadržavanje putne ili druge lične isprave

Sud može zadržati putnu ili drugu ličnu ispravu okrivljenog do izvršenja odluke, ukoliko nađe da bi
kažnjeno lice čije se mjesto boravka nalazi u drugoj državi moglo osujetiti izvršenje odluke odlaskom sa
teritorije Republike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine. O zadržavanju putne ili druge lične isprave
izdaje se potvrda.

Jemstvo
Kada je prekršajni postupak pokrenut protiv okrivljenog koji nema stalno prebivalište u Republici
Srpskoj, odnosno Bosni i Hercegovini ili koji privremeno boravi u drugoj državi, kao i u drugim
slučajevima kada postoji opasnost da bi bjekstvom mogao izbjeći odgovornost za prekršaj, može se
zahtijevati da on lično ili neko drugi za njega pruži jemstvo da do kraja prekršajnog postupka neće
pobjeći, a da sam okrivljeni obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište.
Jemstvo se ne može odrediti prije nego što okrivljeni bude ispitan niti bez njegovog pristanka.

Jemstvo glasi na novčani iznos, a visina jemstva se određuje u iznosu do najviše novčane kazne
propisane za prekršaj za koji se vodi postupak uvećan za iznos troškova postupka.
Jemstvo se sastoji u polaganju gotovog novca, hartija od vrijednosti, dragocjenosti ili drugih pokretnih
stvari veće vrijednosti.

Jemstvo se zadržava do donošenja pravosnažne odluke. Ako kažnjeni po pravosnažnosti sudske odluke
ne plati štetu ili troškove prekršajnog postupka, utvrđeni iznos će se naplatiti iz položenog jemstva, a ako
položeni iznos nije dovoljan, iz njega će se prvenstveno naknaditi iznos štete.

Ako osuđeni ne pristupi izdržavanju kazne zatvora ili izvršenju zaštitne mjere ili ako okrivljeni pobjegne
ili napusti teritoriju Republike Srpske, sud će rješenjem odrediti da se vrijednost data kao jemstvo uplati
kao prihod budžeta Republike Srpske.

Zadržavanje okrivljenog
U prekršajnom postupku okrivljeni može biti zadržan sudskom naredbom, ali ne duže od 12 sati, ako:
1) nije poznat identitet tog lica,
2) to lice nema prebivalište ili boravište u Republici Srpskoj, odnosno Bosni i Hercegovini, ili koje
privremeno boravi u inostranstvu i želi da napusti Bosnu i Hercegovinu prije okončanja postupka, a
postoje okolnosti koje ukazuju da će pobjeći ili otići u drugu državu radi izbjegavanja odgovornosti za
prekršaj
3) postoje okolnosti koje ukazuju da će ponoviti prekršaj ili dovršiti pokušani prekršaj
4) postoji opasnost da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili falsifikovati dokaze koji su
važni za prekršajni postupak.

O zadržavanju okrivljenog sudija koji vodi prekršajni postupak donosi naredbu u kojoj označava dan i
čas kada je naređeno zadržavanje, kao i zakonski osnov zadržavanja. Naredba o zadržavanju saopštava
se okrivljenom uz potpis.

Zadržavanje lišenjem slobode

Ovlašćeni policijski službenici ili druga službena lica, koja su ovlašćena posebnim zakonom, mogu lice
zatečeno u vršenju prekršaja zadržavanjem lišiti slobode, ako:
1) nije poznat identitet tog lica,
2) to lice nema prebivalište ili boravište u Republici Srpskoj, odnosno Bosni I Hercegovini, ili koje
privremeno boravi u inostranstvu i želi da napusti Bosnu i Hercegovinu prije okončanja postupka, a
postoje okolnosti koje ukazuju da će pobjeći.
3) postoje okolnosti koje ukazuju da će ponoviti prekršaj ili dovršiti pokušani prekršaj
4) postoji opasnost da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili falsifikovati dokaze koji su važni za prekršajni
postupak.

Ovlaštene osobe dužne su da o zadržavanju lišenja slobode lica koje je počinilo prekršaj sačine službenu
zabilješku, koja sadrži vrijeme i mjesto lišenja slobode i da to lice, odmah, bez odgađanja, uz zahtjev za
pokretanje prekršajnog postupka, dovedu u sud.

Lice zatečeno u vršenju prekršaja koje je pod dejstvom alkohola u organizmu preko 1,00 g/kg, lice koje
odbije da se podvrgne alko-testiranju, kao i lice kod koga se utvrdi prisustvo opojnih droga i sredstava,
ovlašćeni policijski službenici zadržaće do istrežnjenja ili oporavka, a najduže do 12 časova. Troškove
premještanja motornog vozila snosi počinilac prekršaja.

37. PRETRES
Pretres je javan. Pretresu mogu prisustvovati punoljetna lica. Lica koja prisustvuju pretresu ne mogu
nositi oružje ili opasno oruđe, osim čuvara okrivljenog koji može biti naoružan. Sud može od početka do
završetka pretresa isključiti javnost po službenoj dužnosti ili po prijedlogu stranke, ali uvijek po
njihovom saslušanju ako je to potrebno radi čuvanja tajnih podataka, čuvanja javnog reda, zaštite
morala, zaštite interesa maloljetnog lica ili zaštite ličnog ili porodičnog života okrivljenog ili oštećenog.
Sudija otvara pretres i objavljuje predmet pretresa, utvrđuje da li su došla sva pozvana lica, a ako nisu
došla, provjerava da li su im pozivi uručeni i da li su svoj izostanak opravdala.

Pretres zakazan na temelju zahtjeva za pokretanje prekr. postupka:

Ako na pretres koji je zakazan na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka ne dođe okrivljeni
koji je uredno pozvan i ne opravda izostanak, ili okrivljeni koji je pismenim izjašnjenjem prihvatio
odgovornost, sud će, donijeti odluku u odsustvu okrivljenog. Na ovu odluku okrivljeni moze podnijet
imolbu za povracaj u pređašnje stanje.

Ako uredno pozvani podnosilac zahtjeva ili predstavnik izdavaoca prekršajnog naloga propusti da se
pojavi na pretresu, sud će donijeti rješenje o obustavljanju prekršajnog postupka. Ako je prekršajni
postupak pokrenut na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, a ne dođu ni predstavnik
podnosioca zahtjeva ni okrivljeni, sud donosi rješenje o obustavljanju postupka.

Pretres zakazan na temelju zahtjeva za sudsko odlučivanje:

Ako na pretres, koji je zakazan na osnovu zahtjeva za sudsko odlučivanje, ne dođe okrivljeni, smatraće
se da je prihvatio odgovornost za prekršaj propuštanjem. Protiv ovog rjesenja zalba nije dozvoljena.

Ako je prekršajni postupak pokrenut na osnovu zahtjeva za sudsko odlučivanje, a na pretres ne dođu
uredno pozvani predstavnik izdavaoca prekršajnog naloga i okrivljeni, prekršajni nalog će postati
konačan i izvršan.

TOK PRETRESA:
Pretres počinje objavljivanjem glavne sadržine zahtjeva, a završava se, po mogućnosti, bez prekidanja,
na jednom ročištu. Sud će tražiti od okrivljenog da se izjasni da li prihvata odgovornost za prekršaj koji
mu se stavlja na teret. Ako okrivljeni prihvati odgovornost, sud će odlučiti samo o vrsti, visini sankcije I
troškovima postupka, a eventualno i o oduzimanju imovinske koristi i naknadi štete oštećenom,
izvođenjem dostavljenih i predloženih dokaza. Ako okrivljeni ne prihvati odgovornost, sud će ga
pozvati da iznese svoju odbranu, koju nije obavezan iznijeti, niti dati odgovor, kao ni dokaze. Ako su
okrivljeni pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu, prvo se saslušava predstavnik pravnog lica, a
poslije njega odgovorno lice.

Nakon saslušanja okrivljenog prelazi se na izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka i vještaka i izvođenje
drugih dokaza. Red izvođenja dokaza utvrđuje sudija. O pretresu se vodi zapisnik u koji se unosi cijeli
tok pretresa.

Poslije završenog dokaznog postupka sudija daje riječ strankama, oštećenom i braniocu, a potom
objavljuje da je pretres završen. Nakon završetka pretresa, sud će odmah donijeti odluku, a u poreskim,
carinskim I drugim finansijskim prekršajima, sud će donijeti odluku u roku od tri dana, kao i u drugim
slučajevima, ako sud nije u mogućnosti odmah da donese odluku. Ukoliko je sprovođen dokazni
postupak, sud će donijeti odluku u roku od osam dana od dana završetka pretresa na kome je dokazni
postupak završen, a u poreskim, carinskim i drugim finansijskim prekršajima, u roku od 15 dana.

Razlike između pokretanja prekršajnog postupka putem PN i pokretanja prekršajnog postupka

podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka.

Posljedice propuštanja pojavljivanja okrivljenog na pretresu

Ako na pretres, koji je zakazan na osnovu zahtjeva za sudsko odlučivanje, ne dođe okrivljeni,
smatraće se da je prihvatio odgovornost za prekršaj propuštanjem. U tom slučaju sud će rješenjem
utvrditi da je prekršajni nalog konačan i izvršan danom donošenja rješenja, zbog propuštanja
pojavljivanja okrivljenog. Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena.
 Ako na pretres koji je zakazan na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka ne dođe
okrivljeni koji je uredno pozvan i ne opravda izostanak, ili okrivljeni koji je pismenim izjašnjenjem
prihvatio odgovornost, sud će, na osnovu dokaza dostavljenih od podnosioca zahtjeva, dokaza i
pismenog prijedloga sankcije od okrivljenog, ukoliko su dokazi i takav prijedlog podneseni od
okrivljenog, donijeti odluku u odsustvu okrivljenog. Na ovu odluku okrivljeni može podnijeti molbu za
vraćanje u pređašnje stanje, osim u slučaju ako je okrivljeni pismenim izjašnjenjem prihvatio
odgovornost.

Posljedice propuštanja pojavljivanja podnosioca zahtjeva ili predstavnika izdavatelja prekršajnog naloga
Ako uredno pozvani podnosilac zahtjeva ili predstavnik izdavaoca prekršajnog naloga propusti
da se pojavi na pretresu, sud će donijeti rješenje o obustavljanju prekršajnog postupka. Protiv ovog
rješenja žalba nije dopuštena

Ukoliko na usmeni pretres ne pristupe ni predstavnik podnosioca zahtjeva, a ni okrivljeni:

1) kada je prekršajni postupak pokrenut izdavanjem prekršajnog naloga, u slučaju nepojavljivanja
navedenih lica prekršajni nalog postaje konačan i izvršan.
2) kada je prekršajni postupak pokrenut podnošenjem ZPP, za slučaj nepojavljivanja okrivljenog i
predstavnika podnosioca zahtjeva prvostepeni sudija će donijeti odluku o obustavljanju
prekršajnog postupka (protiv ovih odluka nije dopuštena žalba).

38. RJEŠENJE O PREKRŠAJU

Prekršajni postupak se završava donošenjem rješenja o prekršaju. Donošenje rješenja o prekršaju
predstavlja završnu fazu prvostepenog prekršajnog postupka. Rješenje o prekršaju se zasniva na dokazima
izvedenim u postupku, te činjenicama koje su na osnovu tih dokaza utvrđene. Rješenje o prekršaju se ni u
kom slučaju ne može zasnivati na dokazima koji nisu izvedeni na usmenom pretresu, odnosno tokom
prekršajnog postupka.
Rješenje o prekršaju se odnosi samo:
 na lice protiv koga je podnesen zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka ili na lice koje je podnijelo
zahtjev za sudsko odlučivanje (subjektivni identitet) i
 samo na onaj prekršaj koji je predmet podnesenog ili na pretresu izmjenjenog zahtjeva (objektivni
identitet).
Po ZOP-u RS - Osnovni sud po ZOP može donijeti:
a) rješenje kojim se prekršajni postupak obustavlja
b) rješenje kojim se okrivljeni proglašava odgovornim
c) rješenje kojim se okrivljeni oslobađa odgovornosti
Obrazac rješenja o prekršaju - rješenje o prekršaju u prvostepenom postupku donosi sudija pojedinac na
propisanom obrascu (obrazac rješenja propisuje i objavljuje Visoki sudski i tužilački savjet BiH) koji sadrži:
 naziv i sastav suda,
 broj i datum donošenja rješenja o prekršaju,
 prekršaj koji je počinjen od strane okrivljenog, kao i naziv i član zakona ili dr propisa koji propisuje prekršaj,
 kratku ocjenu činjeničnog stanja i propisa,
 odluku suda o tome da li je: a) prekršajni postupak obustavljen, b) ili je okrivljeni odgovoran zbog
propuštanja, v) ili je okrivljeni oglašen krivim,
 prekršajnu sankciju koja je izrečena,
 odluku o troškovima prekršajnog postupka,
 odluku o imovinsko-pravnom zahtjevu,
 pouku o pravnom lijeku i
 potpis sudije koji je donio rješenje.
Ko donosi rješenje o prekršaju u drugom stepenu? Donosi sudija pojedinac, odnosno vijeće drugostepenog
suda sastavljeno od trojice sudija, zavisno od visine izrečene novčane kazne u rješenju osnovnog suda koje
se žalbom pobija.Sud donosi i usmeno objavljuje rješenje na kraju usmenog pretresa, odnosno nakon
njegovog donošenja. Izuzetno, u posebnim slučajevima, sud može odgoditi donošenje rješenja po završetku
usmenog pretresa, uz obavezu njegovog donošenja u roku od osam dana od dana završetka usmenog
pretresa.
Donošenje rješenja o prekršaju kojim se prekršajni postupak obustavlja - Rješenje o prekršaju kojim
se prekršajni postupak obustavlja donosi se u slučajevima kada postoje određeni zakonski razlozi koji
dovode do obustave prekrš postupka. U obrazloženju rješenja kojim se prekršajni postupak obustavlja sud
ukratko navodi razloge zbog kojih je postupak obustavljen, a razlozi su sljedeći:
 ako je utvrđeno da radnja koja se okrivljenom stavlja na teret nije prekršaj,
 ako se utvrdi da sud nije nadležan za odlučivanje,
 ako se utvrdi da je prekršajni postupak vođen bez zahtjeva podnosioca zahtjeva,
 ako se utvrdi da je okrivljeni zbog istog prekršaja pravosnažno osuđen u drugom prekršajnom postupku,
 ako se utvrdi da okrivljeni ima imunitet,
 ako se utvrdi da je nastupila zastarjelost za vođenje prekršajnog postupka,
 ako se utvrdi da je okrivljeni u toku prekršajnog postupka umro ili obolio od trajnog duševnog oboljenja,
 ako je okrivljeni u krivičnom postupku pravosnažno oglašen krivim za djelo koje obuhvata obilježja
prekrša
 ako je ovlašćeni organ odustao od ZPPP prije donošenja rješenja o prekršaju,
 ako nije dokazano da je okrivljeni počinio prekršaj,
 ako postoje druge okolnosti koje isključuju odgovornost za prekršaj i
 ako postoje drugi razlozi predviđeni zakonom.

Rješenje o prekršaju kojim se okrivljeni oglašava odgovornim Donosi osnovni sud kada je:
 Prekršajnom postupku utvrđeno da je okrivljeni učinio prekršaj za koji je podnesen ZPP
 kada je okrivljeni odgovoran za taj prekršaj

U rješenju kojim se okrivljeni proglašava odgovornim sud će izreći:

1) za koji se prekršaj proglašava odgovornim, uz naznačenje činjenica i okolnosti koje
čine obilježja prekršaja, kao i činjenica i okolnosti od kojih zavisi primjena određene odredbe
ovog zakona,
2) naziv prekršaja i koje su odredbe zakona o prekršaju primijenjene,
3) kaznu koja se izriče okrivljenom,
4) odluku o mjerama upozorenja,
5) odluku o zaštitnim i vaspitnim mjerama i oduzimanju imovinske koristi,
6) odluku o uračunavanju lišenja slobode i zadržavanja i
7) odluku o troškovima prekršajnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu

Ako je okrivljeni kažnjen novčanom kaznom, u izreci rješenja će se naznačiti rok u

kojem će se novčana kazna platiti, način izvršenja ako se novčana kazna ne plati i eventualno
način zamjene novčane kazne u kaznu zatvora.

Ovo rješenje se donosi nakon provedenog usmenog pretresa, a nakon što su u prekršajnom postupku
utvrđene sve činjenice i dokazi obuhvaćene rješenjem o prekršaju. Rješenjem o prekršaju kojim se
okrivljeni oglašava odgovornim za učinjeni prekršaj, okrivljenom se izriče prekršajna sankcija.

Rješenje kojim se okrivljeni oslobađa odgovornosti

Rješenje kojim se okrivljeni oslobađa odgovornosti sud će donijeti, ako:
1) djelo za koje se tereti nije prekršaj,
2) nije dokazano da je okrivljeni počinio prekršaj za koji je protiv njega podnesen zahtjev i
3) postoje okolnosti koje isključuju prekršajnu odgovornost okrivljenog.

Ispravke rješenja o prekršaju - Sud koji je donio rješenje o prekršaju ima mogućnost da u svako vrijeme
ispravi greške u pisanju ili ostale očigledne greške:
 na prijedlog strana u prekršajnom postupku (okrivljenog, ovlašćenog organa ili oštećenog) ili
 po službenoj dužnosti.
Kako je rješenje o prekršaju javna isprava, greške u rješenju se ispravljaju posebnim rješenjem, koje se u
tom slučaju smatra sastavnim dijelom rješenja o prekršaju.

Saopštavanje, odnosno objavljivanje rješenja se vrši usmeno i javno svim zainteresovanim prisutnim licima
(uz obavezan uslov da je okrivljeni prisutan).

Dostavljanje rješenja o prekršaju - kada se rješenje o prekršaju izradi u pismenoj formi, ono se obavezno
dostavlja: okrivljenom i podnosiocu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka.
Rješenje o prekršaju sud imenovanim dostavlja: lično ili putem pošte u roku od tri dana od dana donošenja
rješenja o prekršaju. Ukoliko je rješenje o prekršaju uručeno putem pošte, smatra se da je dostavljanje
izvršeno po proteku pet radnih dana od dana kada je ono predato na poštu.

PRAVNI LIJEKOVI – Pravni lijekovi su pravno sredstvo za ispravljanje grešaka koje su moguće i u
najsavršenijim procesnim odredbama i sudskim postupcima. U prekršajnom postupku okrivljeni i
podnosilac zahtjeva mogu koristiti:
Redovni pravni lijek - pravno sredstvo koje koriste ovlašćena lica s ciljem pobijanja prvostepenih
rješenja o prekršaju, pravni lijekovi koji se ulažu protiv rješenja koja još nisu postala pravosnažna i koji su
devolutivni i po pravilu imaju suspenzivno dejstvo. U prekršajnom postupku postoji samo jedan redovni
pravni lijek – žalba.
Vanredni pravni lijekovi su, oni pravni lijekovi koji se mogu ulagati protiv odluka, odnosno rješenja koja
su postala pravosnažna. Ovi pravni lijekovi nisu suspenzivni, a često nisu ni devolutivni.

39. ŽALBA
Žalba je redovan, potpun i devolutivan pravni lijek, sa suspenzivnim dejstvom, koji mogu izjaviti okrivljeni i
podnosilac zahtjeva protiv rješenja o prekršaju u prvom stepenu. Žalbu u korist okrivljenog mogu izjaviti:
1. njegov zakonski zastupnik,
2. branilac,
3. bračni, odnosno vanbračni drug,
4. roditelj ili dijete i
5. usvojilac, odnosno usvojenik (ali ne i protiv volje okrivljenog).
Žalba se izjavljuje drugostepenom sudu, okružnom sudu, predaje se prvostepenom, osnovnom sudu
koji je vodio prekršajni postupak.

Rok za izjavljivanje žalbe - žalba se može izjaviti u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja o
prekršaju. Sud u složenim predmetima, po zahtjevu bilo koje od stranaka može produžiti rok za izjavljivanje
žalbe za najduže još osam dana. Osnovni sud koji je donio rješenje o prekršaju odlučuje da li je predmet
složen i da li će odbiti produženje roka za podnošenje žalbe. Vrijeme od podnošenja zahtjeva za produženje
roka za podnošenje žalbe do dostave odluke suda o zahtjevu podnosiocu zahtjeva se ne uračunava u rok za
žalbu, odnosno rok za žalbu za to vrijeme ne teče.

Kakav je rok za žalbu? - Zahtjev za produženje roka za žalbu uvijek mora biti podnesen prije isteka roka za
žalbu. Rok za žalbu je prekluzivan, tj. neprekoračiv, odnosno propuštanjem roka od osam dana (odnosno još
osam dana u složenim predmetima) subjekt žalbe gubi pravo na podnošenje žalbe, a svaka žalba podnesena
poslije propisanog roka biće odbačena kao neblagovremena.

Suspenzivno i devolutivno dejstvo žalbe - Blagovremeno izjavljena žalba odlaže izvršenje donijetog rješenja
(suspenzivno dejstvo) i zasniva nadležnost okružnog suda (devolutivno dejstvo koje ima poseban značaj
po okrivljenog jer mu daje mogućnost da o donijetom rješenju i izrečenoj prekrš. sankciji odluči viši sud
koji cijeni pravilnost, zakonitost i opravdanost rješenja i prije nego što je započeto izvršenje izrečene
prekrš sankcije).

Disponiranje žalilaca pravom na žalbu - Subjekti prava na izjavljivanje žalbe disponiraju tim pravom, a to
znači da sami odlučuju:
1. da li će žalbu izjaviti,
2. da li će se odreći prava na žalbu, kao i
3. da li će odustati od već izjavljene žalbe.
4.
Forma i sadržina žalbe su zakonom određeni. Zakonsko određivanje sadržine žalbe doprinosi razvijanju
procesne discipline, a tako sastavljena žalba olakšava posao sudu koji o njoj odlučuje, jer mu ona određuje
granice postupanja. Žalba mora da sadrži:
 br i datum rješenja protiv koga se žalba izjavljuje-rješenje koje se pobija mora biti u žalbi jasno i precizno
označen
 potpis žalioca (žalba mora biti lično potpisana od strane žalioca), kao i
 žalbene osnove i žalbene razloge zbog kojih se žalba izjavljuje.
Kada žalba sadrži sve navedene elemente - potpuna, a ako ne sadrži neke od obaveznih elemenata -
nepotpuna. Obavezni elementi ne moraju biti izloženi istim redosljedom ili pod istim nazivima, već je
dovoljno da iz sadržaja žalbe proizilaze svi elementi žalbe. Ukoliko žalba ne sadrži sve elemente, posebno
ukoliko prvostepeni sud ne može utvrditi na koje rješenje se žalba odnosi, od žalioca sud može zatražiti da
dopuni žalbu, a ako to propusti, sud će žalbu odbaciti. Žalba se predaje, u 2 kopije osnovnom sudu, koji je
donio rješenje protiv koga se žalba ulaže, a za okružni sud. Ako je žalba dostavljena nenadležnom sudu ili
drugom državnom organu, on je dužan da je dostavi nadležnom sudu (ovdje se radi o opštem pravnom
principu).

Žalbeni osnovi - žalbeni osnovi su taksativno nabrojani u zakonu, te se rješenje o prekršaju može pobijati
zbog:
1. bitnih povreda prekršajnog postupka,
 2. povrede materijalnog propisa o prekršajima
3. pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja
4. odluke o sankciji, mjeri upozorenja, oduzimanju imovinske koristi, troškovima prekršajnog
postupka i imovinskopravnom zahtjevu.
Žalbeni razlozi - žalilac se može pozvati na sve žalbene osnove, na neke od njih, ili samo na jedan, ali mora
učiniti konkretizaciju makar jednog osnova. Pored navođenja osnova, žalilac navodi i razlog žalbe, tj.
konkretni nedostatak rješenja.

Sadržaj žalbe - obrazloženje žalbe je konkretizacija razloga žalbe, iz kog treba da se vidi zbog čega je žalilac
nezadovoljan i u čemu se sastoje nepravilnosti u napadnutom rješenju. Žalba treba da sadrži i prijedlog da
se pobijano rješenje potpuno ili djelimično ukine ili preinači, što zavisi od žalioca.

Nove činjenice i novi dokazi u žalbi - žalilac može u žalbi iznijeti nove činjenice i predlagati nove dokaze, ali
je dužan i da navede razloge zašto ih ranije nije iznio, odnosno zašto ih nije iznio tokom postupka.

Bitne povrede odredaba prekršajnog postupka - one povrede propisa prekršajnog procesnog prava
koje su učinjene tokom postupka, a koje su bitno uticale na zakonitost i pravilnost prvostepenog rješenja.
Postoje u sljedećim slučajevima, ako:
1) je rješenje o prekršaju donio sudija koji se morao izuzeti ili je bio izuzet od vođenja
prekršajnog postupka,
2) su okrivljenom uskraćena bilo koja prava određena u članu 9. ovog zakona,
3) sud nije bio stvarno nadležan da rješava u toj stvari,
4) su prekršajni nalog ili zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka bili podneseni od
neovlašćenog organa,
5) u cijelosti nije odlučeno o prekršajnom nalogu ili zahtjevu za pokretanje
prekršajnog postupka, ili ako je odlučeno mimo tog zahtjeva,
6) se rješenje o prekršaju zasniva na dokazu koji se nije mogao koristiti, osim ako je
očigledno da bi i bez tog dokaza bila donesena ista odluka ili
7) je sud propustio da primijeni ili je pogrešno primijenio odredbe ovog zakona, a koje
su imale štetne posljedice za žalioca.

Povreda materijalnog propisa o prekršaju - Povreda materijalnog propisa o prekršaju postoji ako sud
u toku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe propisa o prekršajima, a to je bilo od
uticaja na donošenje zakonite i pravilne odluke, imajući posebno u vidu:
1) da li radnja opisana u prekršajnom nalogu ili zahtjevu za pokretanje prekršajnog
postupka predstavlja prekršaj,
2) da li ima okolnosti koje isključuju odgovornost za prekršaj,
3) da li je nastupila zastarjelost pokretanja i vođenja prekršajnog postupka ili je stvar
već pravosnažno riješena,
4) da li je došlo do pogrešne primjene zakona ili propisa koji određuje prekršaj ili
5) da li je odlukom o sankciji ili drugoj mjeri sud prekoračio ovlašćenja koja ima po
zakonu.

Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje

(1) Presuda se može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog
stanja.
(2) Pogrešno utvrđeno činjenično stanje postoji ako je sud neku odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio,
odnosno kada sadržaj isprava, zapisnika o izvedenim dokazima ili tehničkih
snimki ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost ili pouzdanost utvrđenja odlučne činjenice.
(3) Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji ako neka odlučna činjenica nije utvrđena iako su
stranke predložile dokaze za njihovo utvrđivanje, a sud je odbio njihovo izvođenje ili ako je sud na
osnovu izvedenih dokaza propustio da ih utvrdi.

POSTUPAK PO ŽALBI:
Postupak po žalbi - postupak po žalbi odvija se u dva dijela:
1) pred prvostepenim, odnosno osnovnim sudom i
2) pred drugostepenim ili okružnim sudom.
Radnje po žalbi pred osnovnim sudom:
 prijem žalbe,
 kontrola njene formalne ispravnosti i blagovremenosti,
 upućivanje žalbe suprotnoj strani radi davanja odgovora na žalbu,
 dostavljanje žalbe i odgovora na žalbu drugostepenom sudu.
Odgovor na žalbu - žalba na rješenje o prekršaju dostavlja se na odgovor suprotnoj strani, ukoliko je
osnovni sud utvrdio blagovremenost i dopuštenost žalbe. Stranka kojoj je žalba dostavljena na odgovor,
svoj odgovor na žalbu dostavlja osnovnom sudu u roku od osam dana od dana prijema žalbe.

Ukoliko je žaba neblagovremena i nedopuštena, prvostepeni sud će žalbu odbaciti. Protiv rješenja o
odbacivanju žalbe dozvoljena je žalba u roku od osam dana

Dostavljanje žalbe Okružnom sudu - po prijemu odgovora na žalbu ili po proteku roka za odgovor na žalbu
osnovni sud će, istu zajedno sa odgovorom na žalbu ako je podnijet, i spisom predmeta dostaviti okružnom
sudu. Okružni sud po prijemu žalbe ispituje postojanje formalnih uslova postupanja po njoj, i to:
1. blagovremenost i potpunost žalbe,
2. da li je izjavljena od ovlašćenog lica, odnosno da li je dopuštena.
Ukoliko je to propustio osnovni sud, okružni sud će svojim rješenjem odbaciti:
1. neblagovremenu, kao i nepotpunu žalbu,
2. žalbu koja je izjavljena od strane neovlašćenog lica, odnosno nedopuštenu žalbu.
Ukoliko žalba ispunjava sve formalne uslove, nastavlja se žalbeni postupak koji vodi okružni sud po
službenoj dužnosti, a u kojem sud razmatra žalbu na osnovu spisa predmeta, žalbe i odgovora druge strane
na žalbu, bez održavanja usmenog pretresa.

Ko rješava po žalbi na rješenje osnovnog suda? - U zavisnosti od visine izrečene novčane kazne u
prvostepenom postupku, o žalbama na rješenje osnovnog suda kojim je izrečena novčana kazna do 3.000
KM odlučuje sudija pojedinac okružnog suda, a ako je izrečena novčana kazna veća od 3.000 KM ili kazna
zatvora okružni sud odlučuje u vijeću sastavljenom od trojice sudija od kojih je jedan predsjednik vijeća.
Drugostepeni sud će razmotriti žalbu na osnovu spisa predmeta, žalbe i odgovora, bez održavanja
usmenog pretresa.

Rad vijeća okružnog suda - okružni sud, donosi odluku u sjednici vijeća kojoj, osim članova vijeća, može da
prisustvuje samo zapisničar. Sjednica vijeća počinje izvještajem sudije izvjestioca o stanju prekršajne stvari.
Izvještaj sudije izvjestioca treba da sadrži kratak osvrt na navode žalbe i navode u odgovoru na žalbu, kao i
dijelove rješenja koji se napadaju žalbom. Sudija izvjestilac je posebno dužan da ukaže na povrede zakona o
kojima sud vodi računa po službenoj dužnosti. Na sjednici vijeća se vodi zapisnik, a sjednica se završava
kada predsjednik vijeća utvrdi da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može preći na donošenje
konačne odluk

U kom obimu se ispituje rješenje? - Rješenje koje se pobija žalbom drugostepeni sud ispituje samo u onom
dijelu u kojem se ono pobija žalbom, s tim što po službenoj dužnosti mora uvijek ispitati da li postoji bitna
povreda odredaba prekršajnog postupka, odnosno povreda materijalnog propisa o prekršaju.
Zabrana reformatio in peius - ukoliko je izjavljena žalba samo u korist okrivljenog, rješenje se ne smije
izmijeniti na njegovu štetu (zabrana reformatio in peius - princip zabrane preinačenja na gore).

Odluke okružnog suda po žalbi - Odlučujući o žalbi, drugostepeni sud će:

1) odbaciti žalbu kao nepotpunu, neblagovremenu ili nedozvoljenu,
2) odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepeno rješenje,
3) ukinuti prvostepeno rješenje i predmet uputiti prvostepenom sudu na ponovno
suđenje ili
4) preinačiti prvostepeno rješenje.

Odluka okružnog suda kojom on rješava prekršajnu stvar povodom žalbe - odluka okružnog suda donosi se
u formi rješenja i u pismenoj formi. Nakon izrade rješenja, okružni sud putem pošte dostavlja svim
strankama prepise svog rješenja, dok spis predmeta, u kome se nalazi i prepis rješenja po žalbi na rješenje o
prekršaju osnovnog suda, dostavlja osnovnom sudu.

40. VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

Vanredni pravni lijekovi su zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka i zahtjev za zaštitu zakonitosti.

ZAHTJEV ZA PONAVLJANJE PREKRŠAJNOG POSTUPKA:

Osnovna pretpostavka za korišćenje ponavljanja postupka kao vanrednog pravnog lijeka jeste
pravosnažnost odluke, odnosno rješenja o prekršaju.

Zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka ne odlaže izvršenje odluke ali ako

sud ocijeni da zahtjev može biti uvažen, može odlučiti da se odloži izvršenje dok se ne odluči
o zahtjevu za ponavljanje postupka.

U čiju korist se može vršiti ponavljanje prek.postupka? Samo u korist kažnjenog, a ne i na njegovu štetu.
Sud će usvojiti ZPPP samo ako novi dokazi ili razlozi za ponavljanje navedeni u zahtjevu
Rok za podnošenje zahtjeva za ponavljanje prekršajnog postupka je prekluzivan, pa se zahtjev može
podnijeti u roku od 30 dana od dana kada je kažnjeni saznao za postojanje činjenica i okolnosti koje
omogućavaju korištenje ovog vanrednog pravnog lijeka, a objektivni rok je godina dana od dana
pravosnažnosti rješenja, osim u slučaju ako kažnjeni stekne mogućnost da upotrijebi odluku Evropskog
suda za ljudska prava kojom je utvrđena povreda ljudskog prava što je moglo da bude od uticaja na
donošenje
povoljnije odluke po kažnjenog, te ako je Ustavni sud u postupku po ustavnoj žalbi, utvrdio povredu ili
uskraćivanje ljudskog ili manjinskog prava i slobode zagarantovane ustavom u prekršajnom postupku, a
to je moglo da bude od uticaja na donošenje povoljnije odluke po kažnjenog.

Kome se podnosi ZPPP? - ZPPP podnosi se osnovnom sudu koji je donio prvostepeno rješenje, a o ZPPP
odlučuje osnovni sud koji je donio prvostepeno rješenje (za razliku od žalbe, ovaj vp lijek nema devolutivno
dejstvo).
Sadržaj ZPPP - kažnjeni obavezno navodi:
 zakonski osnov zbog koga se traži ponavljanje prekršajnog postupka,
 kojim dokazima se potkrepljuju činjenice na kojima se zahtjev zasniva.
Ako ZPP ne sadrži ove podatke, nadležni osnovni sud koji rješava po zahtjevu odbaciće zahtjev svojim
rješenje

Odbacivanje ZPPP - razlozi - ZPPP će se odbaciti i kada osnovni sud, na osnovu ZPPP i dokaza iz spisa
predmeta iz ranijeg postupka, utvrdi:
1) da je zahtjev neblagovremeno podnesen,
2) da je zahtjev podnijelo neovlašćeno lice,
3) da nema zakonskih uslova za ponavljanje postupka ili
4) da činjenice i dokazi na kojima se zahtjev zasniva nisu podobni da se na osnovu njih dozvoli ponavljanje.

Ponavljanje postupka - ukoliko prvostepeni organ ne odbaci ZPPP, može ili izmijeniti prvotibno rješenje ili
ponoviti prekršajni postupak onoliko koliko je to potrebno da se utvrde sve činjenice zbog kojih je ZPPP
podnesen.
Odluke suda po ZPPP - rješavajući po ZPPP, osnovni sud može, uvažavajući ZPPP:
 izmijeniti prvobitno rješenje o prekršaju (u kom slučaju će donijeti novo, izmijenjeno rješenje) ili
 ponoviti prekršajni postupak. U ovom slučaju će donijeti novo rješenje kojim se dozvoljava ponavljanje
postupka i u kojem će odrediti termin održavanja novog pretresa.
Rješenje kojim se dozvoljava ponavljanje prekršajnog postupka odlaže izvršenje rješenja protiv koga je
ponavljanje određeno (uslovno suspenzivno dejstvo).

Odluke osnovnog suda u ponovljenom postupku - u zavisnosti od rezultata ponovljenog prekršajnog

postupka, a nakon razmatranja ZPPP i eventualno usmenog pretresa, osnovni sud će svojim novim
rješenjem, a nakon što provede sve dokaze i utvrdi činjenice:
1) okrivljenog ponovo proglasiti krivim i izreći mu kaznu, ili će
2) ukinuti ranije rješenje u cijelosti ili djelimično, odnosno obustaviti postupak.

Zabrana reformatio in peius - u ponovljenom postupku, osnovni sud je prilikom donošenja odluke vezan
zabranom reformatio in peius - u slučaju da se dozvoli ponavljanje postupka, a u ponovljenom postupku
okrivljeni bude proglašen krivim, rješenje u ponovo sprovedenom postupku ne može za okrivljenog biti
nepovoljnije od ranijeg rješenja.

ZAHTJEV ZA ZAŠTITU ZAKONITOSTI

Protiv pravosnažnih sudskih odluka republički tužilac će podići zahtjev za zaštitu zakonitosti, ako je
povrijeđen zakon. ZZZ se može podnijeti zbog a) povrede Prekršajnog zakona i b) bitnih povreda
odredbi prekršajnog postupka, a ne može se podnijeti ako povrede nisu bile iznesene u žalbi na
prvostupanjsku presudu, te protiv presude Vrhovnog suda donesene u trećem stupnju.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti podnosi se u roku od tri mjeseca od dana prijema pravosnažne presude.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti podnosi se Vrhovnom sudu posredstvom suda koji je donio presudu u
prvom stepenu.

Sudija, odnosno predsjednik vijeća prvostepenog suda ODBACIĆE rješenjem zahtjev za zaštitu zakonitosti
ako 1) prije toga nije izjavljena žalba, 2) ako je zahtjev podnesen protiv presude Vrhovnog suda donesene
u trećem stupnju, 3) ako je ZZZ podnesen od strane neovlaštene osobe te 4) ako je protekao rok u
kojem ZZZ može biti podnesen.
Ako ga ne odbaci, Vrhovni sud će zahtjev dostaviti protivnoj stranci i braniocu, koji mogu u roku od 15
dana od prijema zahtjeva podnijeti odgovor na zahtjev.
Vrhovni sud će ODBITI presudom zahtjev za zaštitu zakonitosti ako utvrdi da ne postoje povrede
zakona na koje se poziva podnosilac zahtjeva.

Ako Vrhovni sud utvrdi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan, donijeće presudu kojom će se s
obzirom na prirodu povrede: 1) preinačiti pravosnažna presuda ili 2) u cijelosti ili 3) djelimično ukinuti
prvostepena i drugostepena presuda ili 4) samo drugostepena presuda i predmet vratiti na novo odlučivanje
ili će se 4) ograničiti samo na to da utvrdi povredu zakona

41. POSLJEDICE KOJE TRPI KAŽNJENI ZBOG NEPLAĆANJA N. KAZNE I TROŠKOVA

POSTUPKA
Kažnjeni zbog neplaćanja kazne i troškova postupka koji su upisani u RNK trpi određene posljedice, neće
moći:
1. registrovati motorno vozilo, odnosno produžiti važnost registracije motornog vozila
2. prodati motorno vozilo
3. dobiti novu ili produžiti valjanost postojeće vozačke dozvole,
4. učestvovati na javnom tenderu ili
5. registrovati, tj promijeniti registraciju pravnog lica ili registraciju zanatsko-preduzetničke
djelatnosti (za počinjeni prekršaj iz oblasti ekonomskog i financijskog poslovanja)
6. dobiti dozvolu za nabavku, držanje i nošenje oružja

7. REGISTAR NOVČANIH KAZNI I PRAĆENJE IZVRŠENJA NOVČANIH KAZNI

Registar novčanih kazni i prekršajnih evidencija

Registar novčanih kazni i prekršajnih evidencija (u daljem tekstu: Registar) je baza podataka o izrečenim
sankcijama, mjerama i ostalim evidencijama za prekršaje, koja je propisana posebnim zakonom

Novčane kazne i troškovi postupka evidentiraju se kao dug u Registru dok kažnjeni ne plati puni iznos
novčane kazne i troškova postupka.
Novčana kazna i troškovi postupka brišu se iz Registra po proteku pet godina od dana kada su prekršajni
nalog ili rješenje o prekršaju postali pravosnažni i izvršni.

Ko vodi prekršajnu evidenciju? - Evidenciju o novčanim kaznama i prekršajnim evidencijama koje su

pravosnažnim odlukama izrečene fizičkim, pravnim i odgovornim licima u pravnom licu vode sudovi koji
su donijeli rješenje. Pored sudova, prekršajnu evidenciju vode i ovlašćeni organi koji izdaju prekršajne
naloge. Sadržaj i način vođenja evidencije je regulisan posebnim pravilnikom koji zajedno donose ministar
pravde i ministar unutrašnjih poslova RS. Evidencija o novčanim kaznama i prekršajnim evidencijama vodi
se u elektronskoj formi i predstavlja cjelokupan popis svih lica kažnjenih pravosnažnim odlukama za
prekršaje

Upis novčane kazne i troškova prekršajnog postupka u Registar

Sve novčane kazne i troškovi postupka koji su izrečeni na osnovu izvršnog prekršajnog naloga ili
pravosnažnog rješenja o prekršaju upisuju se u Registar i evidentiraju kao dug.

Brisanje izrečene sankcije iz Registra - sankcija i mjera upozorenja fizičkog, odgovornog lica u pravnom licu
i pravnog lica briše se iz Registra po službenoj dužnosti (ex lege) ako kažnjeno pravno, fizičko i odgovorno
lice u roku od dvije godine od dana pravosnažnosti odluke kojom je izrečena novčana kazna ne učini
novi prekršaj, odnosno ako ne učini krivično djelo koje sadrži obilježje prekršaja.
Pravnom, fizičkom i odgovornom licu koje je više puta bilo kažnjeno za prekršaj brisaće se ranije
izrečene sankcije i mjere upozorenja ako u roku od dvije godine od dana pravosnažnosti odluke kojom je
izrečena posljednja sankcija i mjera upozorenja ne izvrši novi prekršaj, odnosno ako lice ne izvrši
krivično djelo koje sadrži obilježje prekršaja.

Do kada se nov. kazna i zašt. mjere neće brisati iz prekršajne evidencije? - novčana kazna se neće brisati iz
prekršajne evidencije dok se vodi kao dug u Registru, u skladu sa članom 229. ZOP (novčana kazna i
troškovi prekršajnog postupka brišu se iz Registra po proteku pet godina od dana kada su PN ili rješenje
postali konačni, odnosno pravosnažni i izvršni).

Davanje podataka iz evidencije o novčanim kaznama i zaštitnim mjerama

Na obrazložen zahtjev nadležnog organa ili lica mogu se dati podaci iz prekršajne evidencije Registra za
kažnjeno lice ako još traju određene pravne posljedice kazne ili zaštitne mjere ili ako za to postoji
opravdan interes zasnovan na zakonu.
Kome se mogu davati podaci iz evidencije o nov. kaznama i zašt. mjerama? - Organi kojima se mogu davati
podaci iz Registra za kažnjena lica, na njihov zahtjev koji ne mora biti obrazložen, određen je zakonom, i to
su:
• drugi sudovi,
• nadležna tužilaštva,
• OUP i organima inspekcije (u vezi sa krivičnim ili prekršajnim postupkom koji se vodi protiv lica),
• organi nadležni za izvršenje pr. sankcija ili nadlež organi koji učestvuju u postupku brisanja
osude
 nadležnim organima koji sudjeluju u postupku brisanja kazne

Uvjerenje o neosuđivanosti
Niko nema pravo da traži od građana da podnesu dokaze o svojoj kažnjivosti ili nekažnjivosti..
Fizičkim i pravnim licima će se na njihov zahtjev dati podaci o prekršajnom
kažnjavanju, odnosno o postojanju duga evidentiranog po osnovu neplaćenih kazni.

Zastarjelost izvršenja novčanih kazni - de facto zastarjelost izvršenja novčanih kazni nastupa kada
protekne 5 godina od dana pravosnažnosti, odnosno konačnosti i izvršnosti rješenja, odnosno izdatog
prekršajnog naloga.

Posljedice po kažnjenog zbog neplaćanja novčane kazne i troškova - Kažnjeni zbog neplaćanja novčane
kazne i troškova postupka koji su upisani u RNK neće moći:
1. registrovati motorno vozilo, odnosno produžiti važnost registracije motornog vozila
2. prodati motorno vozilo
3. dobiti novu ili produžiti valjanost postojeće vozačke dozvole,
4. učestvovati na javnom tenderu ili
5. registrovati, tj promijeniti registraciju pravnog lica ili registraciju zanatsko-preduzetničke
djelatnosti (za počinjeni prekršaj iz oblasti ekonomskog i financijskog poslovanja)
6. dobiti dozvolu za nabavku, držanje i nošenje oružja

Praćenje izvršenja novčanih kazni i drugih mjera izrečenih u prekršajnom postupku - Praćenje izvršenja
novčanih kazni i drugih mjera izrečenih u prekršajnom postupku u nadležnosti je suda, odnosno
ovlašćenog organa. Ako je novčana kazna ili druga mjera izrečena rješenjem, njeno izvršenje prati
nadležni osnovni sud. Ako je novčana kazna ili druga mjera izrečena prekršajnim nalogom ili je rezultat
sporazuma o sankciji, njeno izvršenje prati ovlašćeni organ (na primjer, policija, inspekcija i dr.).

Kada se izvršava rješenje? - Rješenje se izvršava kada postane pravosnažno i ukoliko nema zakonskih
smetnji za izvršenje, a po isteku roka za plaćanje novčane kazne i troškova postupka. Rok plaćanja novčane
kazne ne može biti kraći od osam dana niti duži od tri mjeseca od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju
i određuje ga sud rješenjem o prekršaju.

43. KOJE SU SVE MOGUĆNOSTI DATE OVLAŠĆENOM ORGANU, ODNOSNO SUDU U

SVRHU PRISILJAVANJA KAŽNJENOG NA PLAĆANJE NOVČANE KAZNE
Načini primoravanja kažnjenog na plaćanje novčane kazne - Ovlašćeni organi, odnosno sud, imaju još tri
mogućnosti kojima će primorati kažnjenog na plaćanje novčane kazne.
1. POSTUPAK PRINUDNE NAPLATE NOVČANE KAZNE
2. LIŠENJE SLOBODE KAŽNJENOG
3. ZAMJENA NOVČANE KAZNE U KAZNU ZATVORA

1. postupak prinudne naplate novčane kazne

Ako počinilac ne plati novčanu kaznu ili troškove prekršajnog postupka, po isteku roka od godinu dana,
računajući od dana kada su prekršajni nalog ili rješenje o prekršaju postali konačni, pravosnažni ili
izvršni ovlašteni organi ili sud mogu zatražiti od Porezne Uprave RS da primijeni postupak prinudne naplate
za bilo koji iznos evidentiran u Registruu.
Postupak prinudne naplate određen je u Zakonu o PU RS, a provodi ga PU RS. PU nema prethodno posebnu
obavezu uručenja naloga za plaćanje kažnjenom.

2. lišenje slobode kažnjenog - kažnjeni koji u zakonskom roku ne plati u potpunosti ili plati djelimično
novčanu kaznu koja mu je određena rješenjem o prekršaju ili izvršnim PN će biti lišen slobode posebnim
rješenjem.
Rješenje o lišenju slobode sud će donijeti po proteku dvije godine od dana kada je prekršajni nalog ili
rješenje o prekršaju postalo konačno, bez održavanja pretresa i saslušanja stranaka. Sud može rješenjem
odrediti lišenje slobode do 15 dana.
Mjera – lišenje slobode ne može se izvršiti ako je od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju, odnosno
izvršnog prekršajnog naloga, proteklo pet godina.
Vrijeme za koje je kažnjeni lišen slobode ne utiče na plaćanje iznosa koji on duguje niti se oslobađa
posljedica zbog neplaćanja kazne a kažnjeni će biti odmah oslobođen ukoliko plati puni iznos novčane
kazne. Ova mjera nije obligatorna (ne primjenjuje se automatski) i ne može se odrediti prema kažnjenom
koji nije u mogućnosti platiti novčanu kaznu.

Teret dokazivanja nemogućnosti plaćanja izrečene novčane kazne je na kažnjenom, a ukoliko bi i pored
toga kažnjeni bio lišen slobode, to bi predstavljalo kršenje Evropske konvencije o ljudskim pravima, tj.
kršenje zabrane zatvora zbog dugovanja (onda bi se radilo o tzv. dužničkom ropstvu).

Rješenje o lišenju slobode sud može izdati samo jedanput, po službenoj dužnosti ili na prijedlog ovlašćenog
organa.
Lišenje slobode - nakon izdržane mjere lišenja slobode u KPU, kažnjeni i dalje nije oslobođen plaćanja
novčane kazne (neplaćena novčana kazna i troškovi postupka se brišu tek protekom pet godina od dana
pravosnažnosti, odnosno konačnosti i izvršnosti rješenja, odnosno izdatog PN).
Rješenje o lišenju slobode - o lišenju slobode sud donosi rješenje protiv kojeg kažnjeni može uložiti žalbu
okružnom sudu u roku od 8 dana od dana prijema rješenja. Žalba se predaje osnovnom sudu, koji je dužan
žalbu poslati okružnom sudu u roku od 3 dana.
Rok za donošenje rješenja po žalbi - okružni sud mora donijeti odluku po žalbi u roku od 15 dana od dana
prijema spisa predmeta. Žalba protiv rješenja o lišenju slobode odlaže izvršenje rješenja.
Alternative plaćanju novčane kazne - mogućnost kažnjenog da predloži sudu alternative plaćanju novčane
kazne, koje se sastoje u obavljanju određenih poslova za opšte dobro ili poslova za dobro lokalne zajednice,
a prije početka izvršenja rješenja o lišenju slobode zbog neplaćanja, čime se kažnjenom daje još jedna
mogućnost da izvrši svoju obavezu, a da se ne lišava slobode.

3. Zamjena novčane kazne u kaznu zatvora

Kažnjenom koji dokaže da nije u mogućnosti platiti novčanu kaznu usljed čega mu rješenjem nije
određeno lišenje slobode ili je rješenje stavljeno van snage sud će posebnim rješenjem, odmah, bez
održavanja usmenog pretresa, zamijeniti novčanu kaznu u kaznu zatvora, a nakon izdržane kazne
zatvora, kažnjenom će se brisati dug iz Registra

Zamjena novčane kazne u kaznu zatvora vrši se tako što se za svakih početih 100 KM određuje
jedan dan zatvora, s tim što u tom slučaju kazna zatvora ne može biti kraća od jednog dana, ni duža od
60 dana, a ako poslije ove odluke suda kažnjeno lice isplati novčanu kaznu u cijelosti, kazna zatvora
neće se izvršiti, a ako je izvršenje kazne započeto, pa kažnjeno lice isplati preostali dio do punog iznosa
izrečene novčane kazne, obustaviće se izdržavanje kazne zatvora.

Ako je pored novčane kazne kažnjenom licu bila izrečena i kazna zatvora, zatvor kojim se
zamjenjuje neplaćena novčana kazna i izrečena kazna zatvora ne mogu trajati duže od 90 dana.
 Zamjena neplaćene novčane kazne u kaznu zatvora određuje se rješenjem suda protiv kojeg je
dozvoljena žalba, u roku od tri dana od dana prijema rješenja. Prvostepeni sud je dužan da žalbu dostavi
dugostepenom sudu u roku od tri dana od dana podnošenja žalbe. Drugostepeni sud je dužan da odluči
po žalbi u roku od 15 dana od dana prijema žalbe.