Sveučilište u Mostaru

Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti

SEMINAR IZ PREDMETA RAČUNALNE MREŽE

TEMA:

AD HOC MREŽE

Stanko Pejičić i Anto Neretljak

Voditelj: prof.dr.sc.Drago Žagar

Orašje,siječanj,2015.
SADRŽAJ

1. UVOD ............................................................................................................................................. 1
2. AD-HOC MREŽE ........................................................................................................................... 2
2.1. BLUETOOTH TEHNOLOGIJA............................................................................................. 3
2.2. PREDNOSTI AD HOC MREŽA ............................................................................................ 5
2.3. NEDOSTACI AD HOC MREŽA ........................................................................................... 5
3. OSOBINE AD HOC MREŽA......................................................................................................... 5
4. PODJELA AD HOC MREŽA......................................................................................................... 7
4.1. MOBILNE AD HOC MREŽE ................................................................................................ 8
4.1.1. VRSTE MOBILNIH AD HOC MREŽA ........................................................................ 9
4.2. MESH-MREŽE ..................................................................................................................... 10
4.2.1. RAZLIKE IZMEĐU MESH MREŽA I OSTALIH AD HOC MREŽA ...................... 12
4.3. SENZORSKE MREŽE ......................................................................................................... 12
4.3.1. RAZLIKE IZMEĐU SENZORSKIH I OSTALIH AD HOC MREŽA ........................ 14
5. ARHITEKTURA AD HOC MREŽA ........................................................................................... 14
5.1. IEEE 802.11 STANDARD .................................................................................................... 15
6. USMJERAVANJE U AD HOC MREŽAMA ............................................................................... 16
6.1. KLASIFIKACIJE AD HOC PROTOKOLA......................................................................... 16
6.1.1. PROAKTIVNI PROTOKOLI ............................................................................................... 18
6.1.2. REAKTIVNI PROTOKOLI .......................................................................................... 19
6.1.3. HIBRIDNI PROTOKOLI ............................................................................................. 20
7. NAPADI U AD HOC MREŽAMA .............................................................................................. 20
8. ZAKLJUČAK ............................................................................................................................... 22
LITERATURA ...................................................................................................................................... 23
1. UVOD

Predmet istraživanja u ovom radu su ad-hoc mreže. Ad-hoc mreže su privremene veze
između računala ili uređaja koji se koriste u određene svrhe, a formirane su od strane
korisnika koji žele komunicirati bez potrebe za infrastrukturom. Vrlo je česta njihova
upotreba u zajedničkom korištenju dokumenata za vrijeme nekih sastanaka ili igranju
računalnih igara za više igrača, ali i u vojnoj komunikaciji ili kao proširenje već postojećih
mreža.

U zadnjih nekoliko godina u računalnoj tehnologiji i telekomunikacijama vrlo su zanimljive

bežične tehnologije. Njihov rast je bio vrlo brz te je tehnologija ubrzo dovela do primjene
bežičnog Interneta. Bežične mreže možemo svrstati u 2 osnovne kategorije:

 mreže zasnovane na infrastrukturi

 ad-hoc mreže, kao što su MANET ( Mobile Ad hoc Networks) i senzorske ad hoc
mreže.

Ad-hoc bežične mreže su najatraktivnije bežične mreže, a vrlo ih je pogodno iskoristiti tamo
gdje je potrebno brzo uspostaviti komunikaciju između čvorova, a da pritom brzina
postavljanja mreže i cijena uspostave komunikacije ne budu velike.

Razvoj bežičnih mreža doveo je do usporednog razvoja zlonamjernih postupaka kojima je cilj
pristup neovlaštenim informacijama, onemogućavanje komunikacije ili promjena podataka u
svoju korist.

U posljednjih nekoliko godina je organizacija ad-hoc mreže privukla puno pažnje te se na tom
području provode mnogobrojna istraživanja.

Neke glavne osobine ad hoc mreža, njihove prednosti i mane, podjela, usmjeravanje te
klasifikacije protokola, ali i napadi na ad hoc mreže će biti opisane u poglavljima koja slijede.

1
2. AD-HOC MREŽE

Ad-hoc mreže su privremene mreže formirane za određenu svrhu. Naziv ad hoc dolazi od
istoimenog latinskog izraza koji u slobodnom prijevodu znači za to, za tu svrhu.

Ad-hoc mreže se formiraju bez prethodnog planiranja i ne oslanjaju na već postojeću

infrastrukturu, kao što su recimo usmjerivači( routeri) u žičanim mrežama, nego umjesto toga,
svaki čvor ravnopravno sudjeluje u usmjeravanju prijenosa podataka i drugih čvorova. Dakle,
svaki čvor u ad-hoc mreži osim što je domaćin (engl.host) te šalje vlastite podatke ili podatke
vlastitih korisnika, mora igrati i ulogu usmjernika (engl.routera) te sudjelovati u
razmjenjivanju kontrolnih podataka usmjernih protokola i prosljeđivati podatke drugih
čvorova.1

Mrežna topologija je promjenjiva, pa se može dogoditi da određeni čvorovi zbog

neispravnosti ispadnu iz mreže, kvara na uređaju ili gubitka energije.

Glavna područja istraživanja oko ad hoc mreža su:

- organizacija mreže

- prijenos IP adresa

- service discovery

- routing

-relaying

-air interface (zračno sučelje)

- motivacija slanja poruka

- sigurnost

1
http://en.wikipedia.org/wiki/Wireless_ad_hoc_network, pristupljeno u siječnju 2015.

2
Glavna im je osobina mogućnost ostvarenja komunikacije postojećim bežičnim tehnologijama
i s ograničenim energetskim izvorima. Neke od najčešće razmatranih tehnologija su
Bluetooth, WLAN 802.11, i UWB.2

Slika 1 Prikaz ad-hoc mreže koja povezuje male uređaje s poslužiteljima i stacionarnim
računalima

2.1. BLUETOOTH TEHNOLOGIJA

Bluetooth tehnologija služi za prijenos podataka između različitih uređaja, ograničenog

dometa, a omogućava bežično povezivanje različitih uređaja (digitalnih fotoaparata, fiksnog i
prijenosnog računala, mobilnih telefona, telefona-fotoaparata, pisača, slušalica i mikrofona za
mobitele, dlanovnika, tipkovnica i miševa) na manjim udaljenostima.3

Ova tehnologija je ime dobila po srednjovjekovnom danskom kralju Haraldu Plavozubom

(engl. Harold Bluetooth) koji je bio poznat po svojim mogućnostima diplomatskih pregovora,
često je uspijevao napraviti visoko razumijevanje i komunikaciju između više strana s
različitim interesima. Pomirio je zaraćene narode na području današnje Skandinavije te

2
http://spvp.zesoi.fer.hr/seminari/2004/ad_hoc_networks-ikoprivnic.pdf ,Ivan Koprivnić, Ad hoc mreže,
Sveučilište u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i računarstva, 2004.
3
http://www.fer.unizg.hr/_download/repository/diplomski-Pauzar.pdf ,pristupljeno u siječnju 2015., Pauzar
Ana,Pokretni programski agenti u ad-hoc okružju, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i
računarstva,2006.

3
ujediniti Dansku. Upravo zbog toga što ova tehnologija omogućuje komunikaciju različitih
uređaja je i odabrano ime "bluetooth".

Bluetooth tehnologija zamjenjuje kabelski način povezivanja koji je korišten ranije. Ova
tehnologija za kompatibilnost širom svijeta koristi globalno prihvaćenu frekvenciju (2,4
GHz). Za ad-hoc mreže u Bluetooth tehnologiji, odabran je pojas ISM (engl. Industrial
Scientific Medical). U ISM pojasu je dopušteno bežično povezivanje industrijskih,
znanstvenih i medicinskih uređaja na kratkim udaljenostima, a sam frekvencijski pojas ISM je
slobodan za uporabu.

Ova tehnologija pojednostavljuje povezivanje različitih vrsta uređaja. Bluetooth tehnologije

jednostavno mogu bežično u krugu od 10-ak metara spojiti računalo, mobilni telefon ili bilo
koji drugi vanjski uređaj koji ima Bluetooth tehnologiju (nova generacija uređaja dopušta
maksimalnu udaljenost do 100 metara). Bluetooth osigurava radijsko sučelje koje je bolje od
infracrvenog glede dometa, usmjerenosti i mogućnosti povezivanja više krajnjih korisnika.
Bluetooth nudi sigurno povezivanje s postojećim podatkovnim mrežama i perifernim
sučeljima, kao i mogućnost oblikovanja malih privatnih i ad-hoc grupiranja povezanih uređaja
izvan žične infrastrukture. 4

Slika 2 Bluetooth

4
http://www.fer.unizg.hr/_download/repository/diplomski-Pauzar.pdf ,pristupljeno u siječnju 2015., Pauzar
Ana,Pokretni programski agenti u ad-hoc okružju, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i
računarstva,2006.

4
 2.2. PREDNOSTI AD HOC MREŽA

Jedna od najglavnijih prednosti ad hoc mreža je što je potrebna jedino jeftina bežična mrežna
kartica za svaki od računala u mreži, da bi mreža radila.

Ad hoc mreže omogućavaju brzo postavljanje neovisnih mobilnih stanica u održivu i efikasnu
mrežu, a ta mreža omogućava komunikaciju u raznim prilikama, kao npr. u pristupanju
Internetu, vojnim operacijama, operacijama spašavanja, pa sve do komuniciranja u slučaju
prirodnih katastrofa ili elementarnih nepogoda. Upravo u takvim situacijama ad hoc mreže su
najpovoljnije, jer su sustavi u ad hoc mrežama vrlo pogodni za razne spasilačke ekipe i hitne
službe koje u takvim uvjetima nemaju ni vremena ni prostora da postave kabele i ostalu
standardnu računalnu opremu.

2.3. NEDOSTACI AD HOC MREŽA

Nedostatak ad hoc mreže je što se bežična mrežna kartica mora podesiti ručno na svakom
računalu u mreži. Osim toga, za svako računalo je potrebna vlastita IP adresa. Ova vrsta
mreže se ne može jednostavno proširiti tako da se priključe i uređaji sa žičnom vezom.

Ad hoc mreže pate od problema poput raznih šumova i gušenja. Jedan od nedostataka je,
svakako, i manja propusnost i pojasna širina za razliku od žičanih mreža.

Promjenjiva mrežna topologija zahtijeva vrlo učinkovite usmjerne protokole koji se mogu
nositi s problemima poput pomicanja čvorova, kvarova čvorova, ubacivanja novih čvorova i
ostalih vanjskih utjecaja.5

3. OSOBINE AD HOC MREŽA

Najvažnije osobine ad hoc mreža su:

5
http://www.link-elearning.com/dlmaterijali/materijali//DLRM/sadrzajNJpdf/RM_21_BezicneDod-
Hfe4JTp7QU0u.pdf?&hSajt=2a304a1348456ccd2234cd71a81bd338, pristupljeno u siječnju 2015.

5
 Mobilnost- Ova osobina je ujedno i razlog postojanja ad-hoc mreža. U područjima
gdje nema infrastrukture ona omogućava brzo i efikasno postavljanje mreže. Postoje 3
vrste mobilnosti:
-individualna
-planirana
-grupna
O izboru vrste mobilnosti ovisi odabir usmjeravanja.
 Samoorganiziranost- Ad hoc mreža je samoorganizirana, dakle, sama mora određivati
komunikacijske parametre, kao što su adresiranje, usmjeravanje, grupiranje,
pozicioniranje.
 Decentraliziranost- Može se dogoditi da postoje čvorovi s većim ovlastima koji tvore
logičku mrežu unutar same ad hoc mreže, te tako koordiniraju i upravljaju određenim
dijelovima komunikacije.
 Dinamička topologija- Čvorovi u mreži vrlo brzo mijenjaju svoju lokaciju i vrlo su
mobilni, a to uzrokuje promjene topologije mreže. Mijenjanje mrežne topologije
zahtijeva poseban mrežni protokol za održavanje i izgradnju topologije.
 Ograničenost brzine prijenosa- Tipične podržane brzine prijenosa su od nekoliko
desetaka i stotina kbps do nekoliko mbps. Bežična komunikacija pokupi i mnogo
smetnji pa je mogućnost greške velika.
 Prirodno širenje- Pošto nema središnjeg autoriteta,sva djelovanja u ad hoc mreži se
šire preko samih čvorova.
 Višeskokovnost (multihop) – Ova osobina pomaže u očuvanju energije i zaobilaženju
prepreka. U višeskokovnoj mreži put od izvorišta do odredišta prolazi drugim
čvorovima jer zbog višeskokovne (multihop) komunikacije moraju sami određivati
putove za prijenos podataka. Višestruki skokovi između uređaja povećavaju njegov
domet.
 Ograničeni izvori napajanja- Moduli u ad-hoc mrežama su obično s baterijskim
napajanjem i stoga je bitno da su male potrošnje, a o tome je bitno voditi
računa i u protokolima.
 Ograničen domet uređaja- Ad hoc mreže imaju ograničen domet kojeg mogu povećati
višeskokovnost i prosljeđivanje informacija.

6
  Čvorovi su i hostovi (domaćini) i routeri (usmjernici), dakle osim što šalju vlastite
podatke, prosljeđuju i podatke drugih čvorova u ad hoc mreži. (Seder, Ilić, & Kos,
2011)

3.1. PRIMJENA AD HOC MREŽA

Česta je primjena ad hoc mreža u različitim područjima, evo nekih:

-u specijaliziranim državnim organima (vojska i policija) za detekciju kretanja, praćenje

prisustva opasnih materija, kontrolu povrede štićenih prostora, kontrolu i zaštitu pojedinih
terorističkih ciljeva, itd.

- ekološke senzorske mreže za monitoring životne sredine

- kontrola prometa na prometnicama, kontrola i upravljanje na parkiralištima sa detekcijom

slobodnih i zauzetih mjesta,

- kontrola i zaštita u velikim trgovačkim centrima i ostalim javnim objektima

- dinamička povezanost vrlo velikih područja – elementarne nepogode, spasilačke misije, u

područjima gdje nema infrastrukture ili je ista razrušena

- povezivanje uređaja u WLAN (engl. Wireless Local Area Networks) mreže u uredskim
uvjetima,

- monitoring osjetljivih instalacija i daljinskog prikupljanja podataka.

4. PODJELA AD HOC MREŽA

Ad hoc mreže se najčešće dijele na:

1 .mobilne ad hoc mreže (engl.MANET-Mobile Ad hoc NETworks)

2. mesh-mreže

3. bežične senzorske mreže (Seder, Ilić, & Kos, 2011)

7
 4.1. MOBILNE AD HOC MREŽE

Mobilna ad hoc mreža (engl.mobile ad hoc network, kratica MANET) je dinamična pokretna
mreža koja omogućuje bežično umrežavanje u pokretu, bez potrebe za prethodno izgrađenom
mrežnom infrastrukturom.

Mobilne ad hoc mreže se sastoje od pokretnih čvorova (engl. nodes).

Najvažnija osobina MANET-a je pokretljivost čvorova, a ona može obuhvaćati raspon od

male (npr. laptopi u učionici) pa sve do velike (npr. vozila na autocesti). Budući da ad hoc
mreža nema postavljenu infrastrukturu, pokretljivost čvorova uzrokuje dinamičnu strukturu
mreže. Kako čvorovi mijenjaju svoj položaj i izlaze iz dometa jednih i ulaze u domet drugih
čvorova, tako se mijenja i mrežna topologija. Zbog same promjenjivosti mreže, mrežni
čvorovi moraju biti sposobni da izlaskom određenog čvora ili njih više, odaslana informacija
ne propadne, nego da sama pronađe novi, okolni put prema odredišnom čvoru.

Čvorovi u MANET-u mogu biti npr. neko prijenosno računalo koje je opremljeno uređajem
za bežičnu komunikaciju ili mobilni telefonski uređaj s bežičnom komunikacijom.

MANET je tzv. peer-to-peer mreža, tj.ravnopravna mreža. Peer-to-peer podrazumijeva

koncept umrežavanja računala bez poslužitelja, pri čemu je svako računalo inteligentna radna
stanica, koja putem broadcast ethernet paketa pronalazi druga računala, i komunicira s njima
izravno, bez potrebe za autorizacijom na nekom centralnom poslužitelju. Peer-to-peer
omogućava izravnu komunikaciju bilo koja dva čvora koja se nalaze u blizini jedan drugoga.
Ako između početnog i odredišnog čvora ne postoji izravna veza, tada se koristi tzv. multihop
način uspostavljanja veze.

Cjelokupna komunikacija među entitetima ove mreže se ostvaruje slanjem radio signala, ali
rasprostiranje signala je jako osjetljivo ako se događaju različita pogoršanja u
komunikacijskom kanalu. Samim tim spojenost čvorova u mreži nije garantirana, štoviše
povremeni prekidi, a i povremena spojenost su gotovo normalna pojava.

Mobilne ad hoc mreže su, jednom riječju, općeniti oblik ad hoc mreža, jer su ostale vrste ad
hoc mreža specifičnije po svojim svojstvima. Njihova svrha je osigurati mrežu koja se odmah
može postaviti u odgovarajuće komunikacijsko okruženje i brzo se prilagoditi promjenama u
mrežnoj topologiji.

8
Ovakav način komunikacije se može koristiti u zajedničkim akcijama spašavanja spasilačkih
službi, u vojnim operacijama, konferencijama, itd. (Seder, Ilić, & Kos, 2011)

Slika 3 MANET

4.1.1. VRSTE MOBILNIH AD HOC MREŽA

Postoji više vrsta mobilnih ad hoc mreža, primjerice:

- mreže vozila (vehicular ad hoc networks, kratica VANET)

Mreža vozila je vrsta mobilnih ad hoc mreža, njena osnovna funkcija je omogućiti
komunikaciju između vozila na cesti, te drugih vozila i opreme koja se nalazi uz cestu. Njeni
osnovni zadaci su:

 podržati aplikacije koje mogu spasiti život sudionika u prometu, neke od tih aplikacija
su npr. sigurnosne aplikacije, obavijesti o sudaru vozila, izbjegavanje sudara na
raskrižjima i zavojima, obavijesti o opasnosti na cesti, kao npr. led, kamenje, ulje
 omogućiti efikasnije iskorištavanje ceste, npr. aplikacijama za upravljanje prometom,
informacijama o zastoju na cesti, naplatama cestarina bez zaustavljanja automobila,
obavijesti o raspoloživim mjestima na parkirnim mjestima, i dr.)

Ne moraju samo vozila sudjelovati u mrežama vozila, u njima, također, mogu sudjelovati i
prometni znakovi. Također, postoji jedna posebna skupina mreža vozila, a to su inteligentne
ad hoc mreže vozila (inVANETs), koje su, zapravo, vrsta umjetne inteligencije koja pomaže
vozilima da se ponašaju na inteligentan način prilikom sudara i prometnih nesreća.

9
Osim toga, moguće je vozilima omogućiti pristup internetu preko mreže vozila, ali je taj
pristup vrlo složen jer uvelike ovisi o mrežnoj topologiji, ali i komunikacijskim uvjetima.
Topologija i ovih mreža je zbog toga sklona promjenama.

Slika 4 VANET

- mreže u vojnim operacijama

Ovu vrstu mreža vozila koristi vojska u svojim operacijama, ovdje je poseban naglasak na
sigurnost, opseg i integraciju s postojećim sustavima.

- mreže u kriznim situacijama, kao npr. u spasilačkim akcijama, potresima,

poplavama, požarima i sl. (Seder, Ilić, & Kos, 2011)

4.2. MESH-MREŽE

Mesh mreže su bežične pristupne mreže (engl. wireless mesh networks, kratica WMN).
razvijene su u cilju pružanja telekomunikacijskih usluga na područjima gdje se ulaganje u
infrastrukturu ne isplati ili je neizvedivo.

Svaki čvor, odnosno čvor usmjernik (engl. mesh-router, kratica MR) omogućava
komunikaciju i pristup vanjskoj mreži preko poveznika (engl. gateway) svojim bežičnim
klijentima i uz to prosljeđuje promet s drugih čvorova. Može se reći da je karakteristična
osobina ovih ad hoc mreža nepostojanje središnjeg čvora preko kojeg se izvodi čitava
komunikacija, nego, umjesto toga, svaki čvor u mreži, dakle, služi kao prijenosnik za druge
čvorove. (Seder, Ilić, & Kos, 2011)

10
U mesh mrežama se prijenos podataka između korisnika i AP-a (eng. Access Point) odvija se
pomoću komunikacijskog standarda IEEE 802.11. Podaci se kroz mesh mrežu šalju
optimalnim putem, pri čemu je osigurana zaštita od grešaka u prijenosu podataka i najveća
brzina prijenosa, a taj proces prijenosa podataka kroz mrežu naziva se routing. U ovim
mrežama se pri dodjeli kanala za prijenos podataka pojedinim čvorovima koriste MAC (eng.
Medium Access Control) protokoli. Razvijeno je mnogo algoritama routinga za Mesh mreže,
a najpoznatiji među njima su AODV, B.A.T.M.A.N, DNVR i dr. 6

Mesh mreže se temelje na nekom postojećem standardu za fizički sloj i podsloj MAC, npr.
802.11, a to im daje isplativost zbog sveprisutnosti opreme. No, potrebno je razviti optimirane
protokole i u sloju podatkovne veze (pristup mediju) i u mrežnom sloju (usmjeravanje) zbog
slabe skalabilnosti standardnog protokola kod primjene u višeskokovnim mrežama.

Osobine mesh mreža:

 to je ad hoc mreža sa sposobnošću samooblikovanja, samoreformiranja i

samoorganiziranja
 integracija s postojećim tipovima bežičnih mreža —802.11, 802.15, 802.16, mobilna
mreža, senzorske mreže
 višeskokovna bežična mreža—cilj je razvoja WMN-a proširiti područje pokrivanja
postojećih bežičnih mreža bez žrtvovanja kapaciteta i pružiti stanicama bez izravne
optičke vidljivosti pristup mreži
 ima, naravno, iste osobine kao i ostale ad hoc mreže, dakle necentraliziranost (nema
središnjeg čvora preko kog se izvodi komunikacija) i višeskokovna (engl. multihop)
komunikacija (Seder, Ilić, & Kos, 2011)

Što se tiče sigurnosti, mesh mreže su jednako ranjive kao i ostale vrste mreža. Sigurnosne
prijetnje se očituju presretanju podataka koji putuju mrežom, njihovom zadržavanju,
prepravljanju ili slanju novih podataka. Ove sigurnosne ranjivosti sprečavaju se na više načina
kako bi se osigurali integritet i povjerljivost podataka koji putuju mesh mrežama.

Mesh mreže je vrlo jednostavno ostvariti u promjenjivoj okolini jer se njihovo ostvarenje
svodi na nadogradnju postojećih komunikacijskih mreža. Iz tog razloga se mesh mreže

6
http://www.cis.hr/dokumenti/mesh-mreze.html, pristupljeno u siječnju 2015.

11
počinju primjenjivati kao komunikacijske mreže u automobilima, vlakovima i zrakoplovima,
a sve je veći porast mesh mreža i u tvrtkama i akademskim ustanovama. 7

4.2.1. RAZLIKE IZMEĐU MESH MREŽA I OSTALIH AD HOC MREŽA

Kao što je rečeno u prošlom poglavlju, mesh mreže ima mnoge osobine po kojima je
istovjetna ostalim ad hoc mrežama, no, također, postoje i brojna obilježja po kojima se bitno
razlikuje od njih. Neka od tih obilježja su:

 statičnost- Za razliku od mobilnih ad hoc mreža koji su pokretni i senzorskih mreža u

kojima senzori ne moraju biti mobilni, ali mrežna topologija se može promijeniti
uslijed prestanka rada pojedinih senzora zbog nekih kvarova ili iscrpljenih
energetskih izvora, mesh mreža je statična.
 energetska neograničenost- Za razliku od mobilnih ad hoc mreža i senzorskih mreža,
kojima se u radu nastoji optimirati potrošnja električne energije, čvorovi mesh mreže
imaju pristup dovoljnim količinama energije.
 više primopredajnika- kod mreža s uređajima s ograničenim pristupom energiji i
veličinom nije prikladno ugrađivati višestruke primopredajnike u čvorove usmjernike,
no, kod mesh mreža je to postalo isplativo zbog pada cijena bežičnih sustava
 propusnost- ove mreže moraju biti skalabilne za tisuće korisnika, jer prvenstvena
namjena mesh mreža je pristup internetu.
 prometni modul- U mesh-mrežama promet je uglavnom usmjeren od poveznika i
prema njemu; čvorovi-usmjernici prvenstveno će usmjeravati promet na putu od
krajnje točke (korisnika) do poveznika; zbog toga dolazi do većeg opterećenja
čvorova blizu poveznika kroz koje prolazi veći broj putova. (Seder, Ilić, & Kos, 2011)

4.3. SENZORSKE MREŽE

Senzorska mreža (engl. sensor network- SNet) je distribuirani sustav (DSis) koga čini polje
gusto raspoređenih malih jeftinih senzora različitog tipa koji skupljaju i emitiraju podatke o
fizičkom okruženju, a međusobno su povezani komunikacijskom mrežom. Do razvoja ove

7
http://www.cis.hr/dokumenti/mesh-mreze.html, pristupljeno u siječnju 2015.

12
vrste ad hoc mreža došlo je zahvaljujujući ponajviše razvoju i dostupnosti bežične tehnologije
koja je dovela do razvoja jeftinih malenih senzorskih stanica male potrošnje energije i bežične
komunikacije malog dometa.

Mreža senzora omogućava:

 dalje upravljanje
 prikupljanje podataka u realnom vremenu
 skladištenje informacija

Ove mreže olakšavaju praćenje i kontrolu fizičkih uvjeta okoline s udaljene lokacije. Ad hoc
bežične senzorske mreže i njihovi dijelovi su uglavnom nepokretni, odnosno jednom
pozicionirani senzori ostaju stacionarni do kraja svog života, koga uglavnom određuje
baterija, odnosno trajanje baterije je i vijek trajanja senzora.

Senzorske mreže imaju široku primjenu u područjima kao što su industrijsko upravljanje i
nadzor, praćenje inventara i upravljanje nabavom, automatizacija kućanstva i potrošačka
elektronika, pametna poljoprivreda, praćenje zdravlja, sigurnost i vojska, a i nadzor područja
pod prirodnim i drugim katastrofama. Tako, npr. promatranjem okoline, odnosno,
očitavanjem temperature s uspostavljenih ad-hoc mreža po šumama, pustinjama i drugim
nepristupačnim terenima, na vrijeme se mogu uočiti požare i slične opasnosti i spriječiti
katastrofe u njihovu početku te se ujedno spasiti šume, ali i ljudski životi, te uštediti novci.
Upotreba u vojne svrhe je očita ako imamo pametne naprave s seizmološkim, akustičnim i
video senzorima. Takvi uređaji mogu pratiti položaje neprijateljskih trupa ili samo služiti za
kontrolu naoružanja. Zanimljive su i tzv. 'pametne' zgrade, gdje senzori prate naprezanja
zidova i sl. i u slučaju potresa i sličnih katastrofa mogu izvjestiti o šteti.

Neki od zahtjeva koje ad hoc mreže kod bežičnih senzorskih mreža trebaju ispuniti su:

 zračno sučelje (engl. air interface)- mora biti osigurana niska ili srednja protočnost
podataka na kratkim udaljenostima
 središnji podatkovni routing protokol- routing protokol za ovu vrstu mreža bi trebao
voditi računa o potrošnji energije i prenositi podatke bez adresiranja modula na
temelju opisa podataka. Upravo zbog ovoga za senzorske mreže nije prikladan
MANET protokol jer on ne gleda potrošnju energije.
 nacrt algoritma za obradu podataka- obrada podataka ima zadaću ograničiti količinu
odaslanih podataka te se nakraju odašilju samo podaci koje zatraži korisnik
13
  međudjelovanje s fiksnom infrastrukturom- Senzorske mreže obično međudjeluju s
ostalim mrežama preko gateway modula. Gateway moduli trebaju osiguravati
potrebne informacije o mogućnostima senzorskih modula u mreži, prenositi zahtjeve
korisnika, skupljati tražene podatke i slati ih nazad korisniku. 8

4.3.1. RAZLIKE IZMEĐU SENZORSKIH I OSTALIH AD HOC MREŽA

Neke od osobina po kojima se senzorske mreže razlikuju od ostalih ad hoc mreža su:

 senzorske stanice su ograničene energije, procesne snage i memorije

 broj senzora je mnogo veći
 velika gustoća senzora
 česte promjene mrežne topologije zbog čestih kvarova na senzorima
 visoka stopa kvarova, kao što su npr. mehanički kvarovi ili iscrpljivanje izvora
električne energije (Seder, Ilić, & Kos, 2011)

5. ARHITEKTURA AD HOC MREŽA

Arhitektura ad hoc mreža može biti hijerarhijska i nehijerarhijska.

Nehijerarhijska arhitektura je česta kod samoorganizirajućih mreža gdje svaki čvor
samostalno odlučuje o usmjeravanju. Svaki čvor je vidljiv svakom čvoru, kao npr. u
protokolima vektora udaljenosti sa sekvenciranjem po odredištu (engl. Destination-Sequenced
Distance Vector, kratica DSDB) i bežičnom usmjernom protokolu (engl. Wireless Routing
Protocol, kratica WRP). No, mana nehijerarhijske arhitekture je što njeni protokoli ne
odgovaraju na najbolji način kada dođe do povećanja broja čvorova u mreži, jer količina
prenesenih podataka za potrebe usmjeravanja brzo raste s veličinom mreže.
Za razliku od nehijerarhijske, hijerarhijska arhitektura organizira mrežu u više hijerarhijskih
slojeva gdje čvorovi višeg ranga komuniciraju međusobno i sa svojim podređenim čvorovima.
Jedan je od načina grupiranje u grozdove (engl. clustering). Vođa svake grupe mora pratiti

8
http://www.fer.unizg.hr/_download/repository/diplomski-Pauzar.pdf ,pristupljeno u siječnju 2015., Pauzar
Ana,Pokretni programski agenti u ad-hoc okružju, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i
računarstva,2006.

14
koji su čvorovi članovi njegove grupe. Primjeri ovakvog grupiranja su Clusterhead Gateway
Switch Routing (CGSR) i Cluster-Based Routing Protocol (CBRP).
Arhitektura ad hoc mreža se može objasniti IEEE 802.11 standardima. (Seder, Ilić, & Kos,
2011)

5.1. IEEE 802.11 STANDARD

Prvi standard za bežične lokalne mreže je IEEE 802.11, a objavljen je 1997. godine. Nakon
njega na tržište su izbačeni standardi 802.11a, 802.11b sve do 802.11g, a svima njima je
zajedničko da imaju puno veću brzinu prijenosa i puno bolju kvalitetu i jačinu signala. Ovaj
standard je na fizičkom sloju definirao tri tehnike prijenosa podataka i to tehniku izravnog
slijeda u proširenom spektru ( kratica DSSS od engl. Direct Sequence Spread Spectrum),
tehniku frekvencijskog skakanja u proširenom spektru ( kratica FHSS od engl. Frequency
Hopping Spread Spectrum) i tehniku difuznog infracrvenog zračenja (kratica DFIR od engl.
Diffuse Infrared). Prve dvije tehnike koriste pojaseve prijenosa u ISM frekvencijskom
području (kratica ISM od engl. Industrial, Scientific and Medical) od 2.4 GHz, dok treća
tehnika koristi pojaseve prijenosa u infracrvenom frekvencijskom pojasu od 316 THz do 353
THz. Ovim standardom podržane su prijenosne brzine od 1 Mbit/s i 2 Mbit/s, a maksimalan
domet signala je do 100 metara. Standard 802.11 na podsloju MAC definira dvije
koordinacijske funkcije i to distribuiranu koordinacijsku funkciju (kratica DCF od engl.
Distributed Coordination Function ) te centraliziranu koordinacijsku funkciju (skr. PCF od
engl. Point Coordination Function), a obje funkcije implementiraju mehanizam za
koordinirani pristup mediju CSMA/CA (engl.Carrier Sense Multiple Accesss with Collision
Avoidance) zbog nemogućnosti detekcije kolizija u bežičnoj komunikaciji. Kod tehnike DCF
stanice u mreži nadmeću se međusobno za pristup mediju, dok kod tehnike PCF bežična
pristupna točka proziva stanice te im na taj način omogućuje pristup. Standardom IEEE
802.11 definirane su dvije mrežne konfiguracije ili topologije bežičnih LAN-ova i to:

 topologija sabirnice ili infrastrukturna topologija

 neovisna ili ad-hoc topologija.

Kod topologije sabirnice pojedini korisnici imaju pristup do glavne mreže preko pristupnih
točaka (kratica AP od engl. Access Point ), dok kod neovisne topologije korisnici

15
komuniciraju međusobno preko ad hoc mrežne strukture, bez obzira na konfiguraciju ostatka
mrežne infrastrukture ili pristupnih točaka.9

6. USMJERAVANJE U AD HOC MREŽAMA

Znanstvenici u posljednje vrijeme istražuju nove usmjerne protokole u ad hoc mrežama, a u

tome ih najviše potiče važnost usmjeravanja u dinamičnim višeskokovnim mrežama, no često
im smetaju neke značajke ad hoc mreža. Mobilnost čvorova u mobilnim ad hoc mrežama
uzrokuje česte podjele mreže i česte promjene mrežne topologije. Zbog nepredvidive
promjenjivosti kapaciteta bežičnih veza gubici paketa sve su češći, a mobilne stanice
zahtijevaju da se pri razvijanju protokola pazi na efikasnost jer imaju ograničene energetske i
računalne resurse.

Usmjerni protokoli za žične mreže nisu prihvatljivi za bežične ad hoc mreže ponajviše zbog
svoje konstrukcije jer povećavanjem broja čvorova, razmjena informacija vezanih uz usmjerni
protokol nesrazmjerno raste i opterećuje bežične veze. To je i glavni razlog zašto su razvijeni
protokoli baš za bežične-ad hoc mreže.

Primjenu sigurnosnih rješenja otežavaju priroda komunikacijskog kanala u bežičnim mrežama

i necentralizirana ad hoc struktura. Sigurnost u informacijskoj tehnologiji mora zadovoljiti tri
sigurnosna zahtjeva među kojima su tajnost (engl. confidentiality), integritet (engl. integrity) i
raspoloživost (engl. availability) obično skraćeno nazivani CIA prema engleskom nazivlju.

6.1. KLASIFIKACIJE AD HOC PROTOKOLA

Postoji više klasifikacija ad hoc protokola.

Ad hoc protokoli se dijele na proaktivne ili tablične, reaktivne ili protokole na zahtjev i
hibridne.

U proaktivnim usmjernim protokolima put prema odredištu određuje se čim se čvor uključi u
mrežu i održava se tijekom rada povremenim obnavljanjem putova, a usmjerna tablica je u
svakom trenutku ažurna.

9
https://bs.scribd.com/doc/238786938/ad-hoc ,pristupljeno u siječnju 2015.

16
U reaktivnim protokolima usmjeravanje se odvija prema potrebi slanja podataka, dakle kad
čvor želi poslati podatke odredištu, ako ne postoji put, protokol odmah pokreće proces
nalaženja puta prema odredištu.

Hibridni usmjerni protokoli kombiniraju proaktivni i reaktivni način rada.

Usmjeravanje se dijeli i prema broju faza u radu protokola, ovisno o tome uspostavlja li se put
kroz mrežu prije slanja podataka ili zajedno sa slanjem, pa tako imamo jednofazne protokole
koji objedinjuju proces usmjeravanja i slanje podataka, a u njih ubrajamo usmjeravanje
plavljenjem (engl. flooding), usmjeravanje metodom glasina (engl. gossiping) i lokacijski
potpomognuto usmjeravanje (engl. location aided routing, kratica LAR) i dvofazne protokole
kod kojih se otkrivanje puta kroz mrežu i slanje podataka razdvajaju u dvije faze: fazu
traženja puta i fazu slanja podataka, a u njih ubrajamo reaktivne i proaktivne protokole.
Prednost dvofaznih protokola u odnosu na jednofazne je smanjenje kontrolnog prometa u
mreži, jer kod njih samo čvorovi na putu moraju prosljeđivati pakete. No, ta prednost može
istovremeno biti i nedostatak jer će put postati nevažeći ako se dogodi kvar, makar i na
jednom čvoru puta.

Prema klasifikaciji ad hoc protokola prema vrsti čvorova imamo uniformne i neuniformne. U
uniformnim protokolima, koji su najčešće nehijerarhijski, svi čvorovi imaju jednaku ulogu u
mreži. Za razliku od njih neuniformni protokoli razlikuju više vrsta čvorova prema ulozi koju
imaju u procesu usmjeravanja. Prema organizaciji čvorova neuniformni protokoli se dijele na
zonske hijerarhijske (engl. zone-based), nakupinske hijerarhijske (engl. cluster-based) i
jezgrene (engl. core-nodebased).

Postoji i klasifikacija po odabranoj matrici koja je odabrana za usmjeravanje. Najčešće

protokoli određuju put prema broju skokova pa kraći putovi imaju veću stabilnost, pod
uvjetom da pretpostavimo jednaku vjerojatnost kvara za sve bežične veze. Međutim, to nije
čest slučaj pa neki protokoli kao npr. Associatively Based Routing (ABR) i Signal Stability-
Based Routing (SSR) koriste stabilnost veze i jakost signala kao cijenu (matricu). (Seder, Ilić,
& Kos, 2011)

17
 6.1.1. PROAKTIVNI PROTOKOLI

Proaktivni ili tablični (engl.table-driven) usmjerni protokoli ovisno o promjeni vrše

prilagođeno usmjeravanje putem izmjene kontrolnih paketa s čvorovima kojima osvježavaju
tablice usmjeravanja pri čemu svi čvorovi nastoje imati ispravnu i postojanu sliku mrežne
topologije dopunjavajući i osvježavajući njeno stanje, bez obzira na postojanje podatkovnog
prometa u mreži.

Većina proaktivnih protokola preuzeta je iz žičnih mreža, ali su ujedno i prilagođeni

zahtjevima ad hoc mreža. Neki od proaktivnih protokola su:

 WRP- Bežični usmjerni protokol (engl. Wireless Routing Protocol). Temelji se na

protokolu vektora udaljenosti. Kod njih čvorovi razmjenjuju usmjerne tablice sa
susjedima putem poruka koje mogu slati periodički ili kod promjene stanja veze, a
osim toga svaki čvor vodi listu retransmisije poruka, tablicu udaljenosti i tablicu cijena
veza.
 DSDV- Vektor udaljenosti sa sekvenciranjem po odredištu, engl. Destination-
Sequenced Distance Vector, također temeljen na algoritmu vektora udaljenosti.
Razlikuje se od protokola WRP po tome što čvor zapisuje, uz sljedeći skok prema
odredištu i udaljenost do odredišta, i redni broj koji generira odredište.
 OLSR- Optimirano usmjeravanje pomoću stanja veza (engl. Optimized Link State
Routing), proaktivan je usmjerni protokol usmjeravanja pomoću stanja veza.
Funkcionira tako da svaki čvor odabire među svojim susjedima s kojima ima
simetričnu vezu višespojne sklopnike (engl. multipoint relay, skr. MPR) koji su inače
zaduženi za prosljeđivanje paketa. Svaki čvor prati koji su ga čvorovi odabrali kao
sklopnika i stanje veza samo prema njima jer je samo te veze dužan objaviti mreži.
 GSR- engl. Global State Routing, je protokol temeljen na razmjeni informacija o
stanju svojih veza. Pomoću tih veza čvorovi održavaju globalnu sliku mrežne
topologije i lokalno odlučuju o usmjeravanju. Za razliku od protokola DSDV paketi
stanja veza ne šalju se svima u mreži, nego samo susjedima.
 FSR- Usmjeravanje pomoću stanja tehnikom „ribljeg oka“ (engl. Fisheye State
Routing) hijerarhijski je usmjerni protokol temeljen na protokolu GSR, a služi se
tehnikom „ribljeg oka“. Pomoću posebne strukture mreže smanjuje se količina
kontrolnog prometa namijenjena ažuriranju usmjernih informacija, a informacije o

18
 bližim čvorovima se ažuriraju češće nego one o daljim čvorovima. Naziv protokola
dolazi od načina njegova rada jer kao riblje oko koje sliku u centru vidi s više detalja
nego dio slike na rubovima, čvor ima najtočniju informaciju o čvorovima koji su mu
blizu. Ako čvor i nema ažurne podatke o odredištu, kako mu se paket približava, više
informacija postaje dostupno. (Seder, Ilić, & Kos, 2011)

6.1.2. REAKTIVNI PROTOKOLI

Reaktivni usmjerni protokli funkcioniraju na zahtjev (engl. on demand). Ovi protokoli traže
put samo onda kada postoji potreba za slanjem podataka kroz mrežu. Traženje počinje tako
da izvorište pošalje zahtjev za putom kroz mrežu, a onda čeka da mu netko pošalje ili cijeli
put skok po skok do odredišta, ili da mu susjedi pošalju svoje udaljenosti do odredišta na
temelju kojih će odrediti svoju najkraću udaljenost. Reaktivni protokoli su primjenjiviji u
visoko pokretljivoj mreži s manjim prometom. Neki od reaktivnih protokola su:

 DSR- Dinamično izvorišno usmjeravanje, (engl. Dynamic Source Routing). reaktivni

je protokol s izvorišnim usmjeravanjem. Usmjeravanje se sastoji od dva dijela, a to su
traženje puta i održavanje puta. Zamišljen je tako da smanjuje količinu kontrolnih
paketa i da ne zahtijeva periodično javljanje susjedima.
 LAR- Lokacijski potpomognuto usmjeravanje (engl.Location-Aided Routing).
Protokol je koji za usmjeravanje rabi podatke o lokaciji radi povećanja efikasnosti
smanjenjem preteka kontrolnih paketa. Zahtijeva dostupnost GPS-a.
 AODV- (engl. Ad hoc on-demand distance vector), sličan je protokolu DSR, s tom
razlikom da izvršava i redni broj odredišta pomoću kojeg se određuje put prema
odredištu.
 ABR- (engl. Associatively-Based Routing) distribuirani je usmjerni protokol. Bira
putove s obzirom na stabilnost bežične veze, a promatranjem veze u nekom
vremenskom intervalu određuje stabilnost.
 TORA- Vremenski uređeni usmjerni algoritam (engl. Temporally-Ordered Routing
Algorithm) reaktivni je protokol s elementima proaktivnosti. U traženju puta
upotrebljava preokretanje veza (engl. link reversal). (Seder, Ilić, & Kos, 2011)

19
 6.1.3. HIBRIDNI PROTOKOLI

Ovi protokoli imaju karakteristike i reaktivnih i proaktivnih protokola, kombiniraju svojsva

oba protokola kako bi postigli što bolju učinkovitost. Dva najpoznatija protokola ove vrste su:

 ZRP- Zonski usmjerni protokol (engl. Zone Routing Protocol) primjenjuje reaktivnost
i proaktivnost u ovisnosti o tome je li odredište unutar ili izvan zone. Unutar zone
komunicira nekim proaktivnim protokolom, a izvan zone reaktivnim.
 ADV- Adaptive Distance Vector protokol je vektora udaljenosti s adaptivnim
mehanizmom pomoću kojeg smanjuje učestalost slanja kontrolnih paketa u ovisnosti o
opterećenju mreže. (Seder, Ilić, & Kos, 2011)

7. NAPADI U AD HOC MREŽAMA

Zbog toga što bežična mreža komunicira preko otvorenog zajedničkog medija, podložna je
različitim napadima koji mogu biti pasivni i aktivni. Na njihov povećan broj jako utječe i
necentraliziranost ad hoc mreža.

Kod pasivnih napada ne dolazi do ometanja rada mreže, pa ih je stoga jako teško, čak štoviše,
gotovo nemoguće detektirati. Cilj pasivnih napadača su informacije o identitetu i poziciji
čvorova, kriptografski materijali, i dr. Za razliku od njih, aktivni napadači iznutra ili izvana
pokušavaju onemogućiti samu komunikaciju ili izmijeniti podatke u njoj.

Postoji vrsta napadača koji napadaju sigurnosno usmjeravanje ad hoc mreža, a te napade
dijelimo na vanjske i unutarnje. Za razliku od vanjskih napadača koji nisu dio ad hoc mreže,
unutarnji (bizantski) napadači su kompromitirani članovi mreže koji se ne ponašaju prema
zadanim pravilima protokola, a predstavljaju veliki izazov za rješavanje.

Neki od čestih napada u ad hoc mrežama su:

 lišavanje sna- radi se o napadu gdje napadač pokušava što je više moguće iscrpiti
resurse, a djeluje tako da sprječava ulazak čvorova u stanje mirovanja u koje oni
obično ulaze radi uštede energije.

20
  preplavljivanje- napadač preplavljuje mrežu lažnim upitima s ciljem preopterećenja
implementacija usmjeravanja u čvorovima.
 crna rupa- lažnim odgovorima napadač tvrdi da je on najkraći put do odredišta da bi
pridobio putove da prolaze njime, a zapravo odbacuje svaki paket koji dospije do
njega.
 crvotočina- radi se o suradnji dva zlonamjerna čvora koji nastoje da većina putova
prolazi njima, a to čine na način da komuniciraju zasebnim kanalima čime stvaraju
privid kraće udaljenosti među njima.
 nevidljivi čvor- napad nevidljivog čvora sastoji se u napadačevom neodavanju svog
identiteta, te on sudjeluje u komunikaciji jednostavnim ponavljanjem već prije
primljenih paketa
 otkrivanje lokacije- ovaj napad daje napadaču sve potrebne informacije o poziciji
čvorova, a preko toga i o čitavoj strukturi mreže i njezinoj topologiji.
 navala- napad navale primjenjiv je kod protokola koji određuju putove na temelju
zahtjeva koji prvi stigne, a djeluje tako da navaljuje svojim zahtjevima kako bi
postigao da se nalazi na što više putova.
 podjela mreže- Lažnim usmjernim paketima napadač pokušava onemogućiti
komunikaciju između nekih čvorova, dijeleći mrežu na dva odvojena dijela. Specifični
je slučaj podjele izolacija jednog čvora. (Seder, Ilić, & Kos, 2011)

Postoje određene metode kojima se nastoje presijeći napadi na mreže, pa je nedavno

osmišljen računalni algoritam koji za nekoliko desetaka sekundi identificira kada se pokreće
uskraćivanje usluge. Sustav može pratiti trag nedopuštenih aktivnosti do povratka na glavni
čvor odakle je stigao te mu uskratiti pristup na mrežu pa tako brzo presijeca napad.
Znanstvenici kažu da njihova metoda može zaustaviti 80% prometa sumnjivih napada. Još
važnije s točke gledišta računalnih znanosti je da ova studija razvijena na 'University of South
Australia i Sylvie Perreau' pruža model prema kojem se mogu sagraditi bolji sustavi
sigurnosti.10

10
http://znanost.geek.hr/clanak/presijecanje-napada-na-mreze-mobitela/, pristupljeno u siječnju 2015.

21
8. ZAKLJUČAK

Ovim seminarskim radom obrađena je tema o ad hoc mrežama. Dakle, ad hoc mreže su
mreže kojoj nije potrebna infrastruktura, nalaze se na ograničenom prostoru, imaju velik broj
uspostavljenih i prekinutih čvorova. U radu su navedena područja istraživanja, prednosti i
mane ad hoc mreža.

Nadalje, bilo je govora o primjeni i podjeli ad hoc mreža,te su detaljno opisane vrste ad hoc
mreža. Nakon toga bilo je govora o usmjeravanju te najvažnijim protokolima usmjeravanja u
ad hoc mrežama.

Možemo zaključiti da se ad hoc mreže primjenjuju u brojnim područjima koja su također

navedena u radu, te da imaju veliku važnost u suvremenim tehnologijama.

22
LITERATURA

1. Seder L.,Ilić Ž.,Kos M.,Sigurno usmjeravanje u ad hoc mrežama, Magistarski rad,

Univerzitet u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i računarstva, Zagreb 2011.

2. http://spvp.zesoi.fer.hr/seminari/2004/ad_hoc_networks-ikoprivnic.pdf (siječanj, 2015.)

3. http://www.fer.unizg.hr/_download/repository/diplomski-Pauzar.pdf ,(siječanj, 2015.)

4. http://en.wikipedia.org/wiki/Wireless_ad_hoc_network (siječanj,2015.)

5. http://www.link-elearning.com/dlmaterijali/materijali//DLRM/sadrzajNJpdf/RM_21_BezicneDod-
Hfe4JTp7QU0u.pdf?&hSajt=2a304a1348456ccd2234cd71a81bd338 (siječanj,2015.)

6. http://www.cis.hr/dokumenti/mesh-mreze.html (siječanj,2015.)

7. https://bs.scribd.com/doc/238786938/ad-hoc (siječanj,2015.)

8. http://znanost.geek.hr/clanak/presijecanje-napada-na-mreze-mobitela (siječanj,2015.)

23