POVIJEST INTERNETA

Internet je svjetska računalna informacijska mreža, sastavljena od velikog broja manjih

međusobno povezanih računalnih mreža, koja omogućava prijenos informacija između
računala koja čine mrežu. Ponekad se koristi i slikoviti naziv “mreža svih mreža”.

Internet je zapravo decentralizirana mreža koja nema središnjeg mjesta iz kojeg je

upravljana. Sastoji se od velikog broja manjih mreža koje su međusobno povezane.

2. POVIJEST INTERNETA

Povijest razvoja elektronskih sredstava komuniciranja kreće od izuma telegrafa, preko

telefona, zatim radija, televizije i konačno računala. Sve bržim razvojem znanstvenih
istraživanja i lokalnih računalnih mreža, postojala je potreba za brzom i efikasnom
razmjenom informacija na velikim udaljenostima. Vođeni tim razlozima, 1969. godine u SAD-
u je vladina agencija ARPA (Advanced Research Project Agency) povezala nekoliko računala u
četiri sveučilišta u državama Kalifornija i Utah. Tu novouspostavljenu računalnu mrežu su
nazvali ARPANET. Bitan detalj kod kreiranja mreža je bila mogućnost obrane mreže od
nepredviđenog prekida na način da mreža može uvijek funkcionirati iako je neki dio mreže
oštećen.

Tu mogućnost su brzo uočile i druge organizacije, a pogotovo je bila važna vojnim

organizacijama. Vojne organizacije su proučavale načine kako da održe komunikacijske
mreže u funkciji i u slučaju nuklearnog rata, pa im je ARPANET došao kao idealan odgovor.

Tokom sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, ARPANET se koristi kao vojna i znanstvena
mreža, da bi se konačno 1983. godine podijelila na civilni dio (ARPANET) i vojni dio (MILNET).
3. KONCEPT I IDEJA INTERNETA

Internet se tokom vremena razvio u najveću i najvažniju računalnu mrežu na svijetu. Danas
je velikom broju ljudi život nezamisliv bez Interneta. Prvotna ideja vodilja je bila napraviti
mreža koja će nastaviti funkcionirati kada je neki dio mreže oštećen. Mreža se stvara na
način da uvijek postoje alternativni putovi od početne do završne točke, te da paketi mogu
samostalno tražiti put. Budući da se paketi šalju neovisno, mogu doći različitim putovima do
krajnje točke. Čak je moguće ponovno poslati pakete ako se zagube.

Druga ideja koja je zaslužna za ovakav razvoj Interneta je ta što je Internet zapravo skup više
neovisnih mreža. Bilo tko može postaviti novo računalo na mrežu i postaviti neki novi servis,
bez da čeka uslugu ili odobrenje od nekog centralnog upravljačkog tijela. Time je osigurana
vrlo velika dostupnost, fleksibilnost i lagano dodavanje novih sadržaja i usluga. Ponuđači
usluga i servisa su potpuno neovisni i time motivirani za dodavanje sve više i više sadržaja.

U početcima, Internetom se služila ograničena grupa ljudi za potrebe razmjene uglavnom

znanstvenih informacija. Korisničko sučelje je bilo

rudimentarno i bilo je potrebno dugo razdoblje učenja korištenja Interneta. Time je širenje
Interneta bilo ograničeno. Pojavom prvih Internet preglednika, korištenje interneta i
razmjena informacija je postala jako jednostavna. To je osiguralo nagli porast broja korisnika,
a time i porast broja informacija. Slijedio je strelovit razvoj interneta u 15-tak godina do
razine kakvim ga danas poznajemo.

Ideja otvorenosti, dostupnosti i fleksibilnosti su osigurale Internetu razvoj do današnje

razine.

4. POJAVA I RAZVOJ INTERNETA U HRVATSKOJ

Internet se u Hrvatskoj u široj primjeni pojavljuje početkom devedesetih godina dvadesetog
stoljeća. 1991. godine je Ministarstvo znanosti i tehnologije na inicijativu Predraga Palea
pokrenulo projekt CARNet (Croatian Research Network ili Hrvatska akademska i istraživačka
mreža). Carnet je bio prvi pružatelj Internet usluga u Hrvatskoj koji je pružao usluge bez
naknade, ne samo akademskoj zajednici, nego svim građanima Republike Hrvatske.

U studenom 1992. godine je uspostavljena prva međunarodna komunikacijska veza koja je

Carnetov čvor u Zagrebu povezala s Austrijom. Time je Hrvatska postala dio svjetske
računalne mreže Internet.

Prve ustanove koju su spojene stalnim vezama na Internet u Hrvatskoj su bile Sveučilišni
računalni centar (SRCE), Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, Institut Ruđer
Bošković, Prirodoslovno matematički fakultet i Ministarstvo znanosti i tehnologije.

Tokom 1996. godine Hrvatske Telekomunikacije (HT) počinju s davanjem usluge pristupa
Internetu preko telefonskih linija. Tek tada počinje pravi razvoj Interneta u Hrvatskoj.

Kasnije se pojavljuju i drugi pružatelji usluga pristupa Internetu, a usporedno s njima i prvi
pravi Hrvatski Internet portali (www.monitor.hr, www.iskon.hr i drugi).

Danas je Internet u Hrvatskoj na skoro jednakoj razini kao bilo gdje drugdje u svijetu. Na
hrvatskom webu postoje brojne web stranice i portali o brojnim temama. Nažalost, razvoj
elektronske trgovine se nije razvio u dovoljnoj mjeri ponajprije zbog nedovoljne zakonske
definiranosti elektronskog dokumenta i elektronskog potpisa. Budući da su sada zakonski
definirani elektronski dokument i elektronski potpis, očekuje se jači razvoj trgovine preko
Interneta.

5. INTERNET DANAS

Prije 15 godina kada je počeo masovni razvoj Interneta, vjerojatno nitko nije ni mogao
zamisliti do koje mjere će se Internet do danas razviti. Jedan od naziva Interneta je cyber-
space što bi se moglo prevesti kao imaginarni prostor. Za neke ljude je Internet postao
paralelni svijet. Najbolji primjer paralelnog svijeta je Second Life kojeg autori ne žele nazvati
računalnom igrom. Radi se o paralelnom svijetu u kojem je moguće kupovati i iznajmljivati
nekretnine, prodavati usluge, zarađivati. Čak je moguće zamijeniti novac iz virtualnog svijeta
za pravi novac u

stvarnom svijetu. Postoji i nekoliko tvrtki koje se bave prodajom usluga u virtualnom svijetu
za stvarni novac. Zapravo se gubi granica između stvarnog i virtualnog svijeta.

Na početku razvoja, Internet je bio samo mjesto gdje se moglo pronaći mnoštvo informacija
u tekstualnom i grafičkom obliku. Do danas je Internet postao puno više od toga.

Veliku popularnost su postigli servisi za pretraživanje Interneta kao što su google i yahoo koji
su danas korporacije vrijedne milijarde dolara. Svjedočimo i velikoj popularnosti Internet
dnevnika (blogova) koje vode obični ljudi. Puno ljudi ima potrebu voditi dnevnik i podijeliti
svoje misli s nepoznatim ljudima.

Posljednjih godinu dana je jako popularno objavljivanje i dijeljenje amaterskih snimki.

Najpoznatiji web-site koji omogućava objavljivanje i dijeljenje amaterskih snimki je
www.youtube.com.

Mnoge Internet stranice se financiraju isključivo prodajom oglasnog prostora. Već sada je
oglašavanje na Internetu postalo jednako važna kao i oglašavanje u tradicionalnim medijima
(časopisi, novine, radio, televizija).

Iz dana u dan je sve veći udio trgovine preko Interneta u odnosu na klasičnu trgovinu. Tom
efektu su puno doprinijeli i servisi za aukcije kao www.e-bay.com. Internet danas služi i kao
transportni medij za prijenos drugih informacija.

Najpopularnija upotreba je VoIP (Voice over Internet Protocol) – prijenos glasa preko
Interneta. U osnovi se radi o mogućnosti telefoniranja preko Interneta. Dva korisnika koji
međusobno telefoniraju priključe telefone na Internet preko lokalnog priključka i koriste
Internet infrastrukturu za prijenos glasa. Ova usluga je naročito korisna kod
međukontinentalnih razgovora jer se ne plaća međukontinentalni

razgovor, nego samo trošak lokalnog spajanja na Internet.

Sa sve većim proširenjem mobilnih tehnologija, postaje sve popularniji i mobilni pristup
internetu s ručnih i mobilnih računala. Pretpostavlja se da će mobilni pristup internetu i VoIP
uvelike smanjiti troškove telefoniranja.

6. TEHNOLOGIJA

a. PROTOKOLI

Protokoli su skup pravila koja određuju kako dva uređaja ili programa međusobno
komuniciraju. Oni određuju formate poruka i načine kako ih računala izmjenjuju. Na
Internetu postoji puno protokola, a najčešće definicija protokola ovisi o vrsti servisa za koji se
protokol koristi.

Postoji više vrsta protokola koji služe za različite svrhe. Najgrublja podjela je na transportne
protokole i na servisne protokole. Transportni protokoli definiraju fizičku razmjenu podataka
između računala i načine spajanja, te ne ovise o vrsti usluge ili podataka koji se prenose
pomoću tih protokola. Najčešći primjeri transportnih protokola su modemski protokoli i
protokoli za serijsku komunikaciju.

Modemski protokoli definiraju načine i brzinu povezivanja dva modema. Protokoli za serijsku
komunikaciju definiraju način spajanja najčešće kod spajanja na Internet. Najpoznatiji su SLIP
(Serial Line Internet Protocol) i PPP (Point-to-Point Protocol). Danas se puno češće koristi
PPP.

Ipak, najviše korišten protokol na Internetu je TCP/IP protokol (Transport Control Protocol /
Internet Protocol) koji definira način prijenosa podataka na Internetu. On omogućava
jedinstveno dodjeljivanje adresa za svako računalo na mreži, definira način i brzinu prijenosa
podataka na internetu. Zanimljivo je da je ovaj protokol postao najviše korišten jer je vrlo
otvoren i fleksibilan.
Druga vrsta protokola su protokoli za svaku od Internet usluga. HTTP (Hypretext Transfer
Protocol) koristimo svaki dan. HTTP je protokol koji definira prijenos Internet stranica od
web servera do korisnika.

Slijedeći najviše korišteni protokoli su SMTP (Simple Mail Transfer Protocol) za slanje i POP3
(Post Office Protocol) za primanje e-mail poruka.

Postoji još i IMAP protokol (Internet Message Access Protocol) koji postepeno zamjenjuje
POP protokol za primanje e-mail poruka.

Slijedi popis i kratka definicija ostalih važnih protokola:

FTP (File Transfer Protocol)- za prijenos datoteka

NNTP (Network News Transfer Protocol) za praćenje news grupa

UDP (User Datagram Protocol) za prijenos manje važnih podataka

ICMP (Internet Control Message Protocol) za nadzor i kontrolu mreže

DHCP (Dynamic Host Configuration Protocol) za dinamičko dodjeljivanje

Internet adresa računalima na mreži

DNS (Domain Name Service) za pretvorbu naziva Internet adresa u brojčane

adrese

LDAP (Lightweight Directory Access Protocol) za centralizirano upravljanje

korisnicima i pravima pristupa na mreži

NTP (Network Time Protocol) za sinkroniziranje ispravnog sistemskog

vremena i datuma računala.