Mirko Tadić TERMODINAMIKA

10 PRIJELAZ TOPLINE
Uvod
Izmjena energije između dva sustava koja nastupa zbog njihovih različitih
temperatura, naziva se prijelaz topline. Ako nema drugih uzroka, stanje promatranih sustava
mijenjat će se sve dok se ne uspostavi toplinska ravnoteža, tj. dok se ne uspostavi jednaka
temperatura u oba sustava. Tada prestaje izmjena topline. Pri tome ne treba zaboraviti da je u
realnom svijetu materije toplinska ravnoteža relativan pojam, vezan na stanje materije u
ograničenom prostoru i vremenu.
Tijekom izmjene topline između dva sustava (tijela u krutom, kapljevitom ili plinovitom
stanju) njihove materijalne čestice nalaze se na različitim temperaturama, pa kažemo da se
unutar njih uspostavljaju temperaturna polja. Zbog toga osim vanjske toplinske neravnoteže
između tih sustava (tijela) postoji i unutarnja toplinska neravnoteža unutar svakog od njih.
Na koji način se odvija prijenos topline između dva sustava i unutar samih sustava?
Pri izmjeni topline, dva sustava mogu, ali ne moraju biti u neposrednom dodiru, iz čega se
može zaključiti da su mehanizmi prijenosa topline u tim slučajevima bitno različiti.

Prijenos topline unutar i između dva sustava odvija se na dva načina:

- posredstvom materije, kada su sustavi u neposrednom dodiru. Pri tome se, u ovisnosti o
agregatnom stanju sustava, energija (toplina) prenosi kroz sustave ili provođenjem (kruta
tijela), ili konvekcijom (fluidi), prema ili od dodirne plohe dvaju sustava.
- elektromagnetskim valovima, kada se sustavi ne dodiruju. Ovaj efekt se naziva toplinsko
zračenje ili radijacija, a o njemu će biti govora u kasnijim razmatranjima.

MATERIJALNI TRANSPORTI ELEKTROMAGNETSKI TRANSPORT

FLUID λf
konvekcija α
radijacija

SUNCE ZEMLJA
KRUTO TIJELO
kondukcija
λk

Slika 10.1 Načini izmjene topline

121
Mirko Tadić TERMODINAMIKA

Prijenos topline posredstvom materije

Kada se prijenos topline vrši posredstvom materije tada na njega utječe molekularna
građa i agregatno stanje materije. Fizikalno ponašanje materije ovisi o obliku i veličini njenih
molekula, te međumolekularnim silama - mehaničkim, elektromagnetskim i kemijskim. Pri
izmjeni energije s okolinom mijenja se pokretljivost molekula, pa se transport energije unutar
materije (sustava) odvija putem sudara susjednih molekula. Ovaj molekularni ili mikroskopski
transport postoji unutar materije bilo kakvog agregatnog stanja. On je proporcionalan razlici
temperature koja postoji između dvije materijalne točke, ali ovisi i o načinu na koji se prenosi
energija.
Krute tvari. Kod krutih tvari, zbog jakih međumolekularnih sila, molekule se nalaze u
neposrednoj blizini, pa je njihovo gibanje praćeno učestalim sudaranjem (molekularni
transport). Kod materija u krutom agregatnom stanju to je jedini način transporta energije
(topline), koji se naziva provođenje ili kondukcija. Kod čistih metala (kovina) postojanje
slobodnih elektrona pojačava ovaj transport. Svaka materija, sukladno svojoj molekularnoj
strukturi i uvjetima temperature i tlaka, pokazuje drugačije svojstvo molekularnog transporta.
Tekućine (fluidi = kapljevine i plinovi). Kod kapljevina, a posebno kod plinova, molekule
se gibaju slobodnije, pa je i učestalost sudaranja manja, a molekularni transport topline
drugačiji od onog u krutom stanju. Ujedno, to nije više i jedini način gibanja. Toplinska
neravnoteža s okolinom uzrokuje nastanak makroskopskog gibanja čestica materije, koje
sadrže ogroman broj molekula. Makroskopski ili molarni transport odvija se putem
sudara makro čestica, unutar kojih se na nivou molekula odvija molekularni transport. Ova
dva nivoa transporta uvijek postoje u tekućinama i nazivaju se zajedničkim imenom
konvekcija.

Temperaturno polje
Temperatura je, kao i druge veličine stanja, skalarna veličina koja se opisuje samo s
numeričkom vrijednošću i pripadnom dimenzijom temperaturne skale. Za razliku od modela
klasične termodinamike koji pretpostavlja materiju u unutarnjoj toplinskoj ravnoteži, teorija
prijelaza topline polazi od činjenice da pri izmjeni topline s okolišem čestice materije nemaju
jednaku temperaturu. U materiji postoji trodimenzijsko skalarno temperaturno polje koje se
tijekom izmjene topline vremenom mijenja. Takvo temperaturno polje u pravokutnom
koordinatnom sustavu označava se kao T = T(x, y, z, t), a u cilindričnom koordinatnom
sustavu kao T = T(r, φ , z, t). Zbog ovisnosti o vremenskoj koordinati t takva se polja nazivaju
nestacionarnim temperaturnim poljima. Ako se temperaturno polje s vremenom ne mijenja
tada otpada ovisnost o t, pa se takva polja nazivaju stacionarnim poljima.
Za opis trodimenzijskih prostora najčešće se koriste ortogonalni koordinatni sustavi. Za
probleme koji će se kasnije razmatrati koristit će se pravokutni ili cilindrični koordinatni
sustav koji su opisani na slici 10.2. Pripadni jedinični vektori označeni su slovom e i
indeksom smjera koordinate.

122
Mirko Tadić TERMODINAMIKA

TEMPERATURNO POLJE

pravokutni sustav cilindrični sustav

y
ey r
er
T(x, y, z, t) eϕ
ex
ez
T(r, ϕ , z, t)
ez
ϕ
x

z z

Slika 10.2 Temperaturno polje u pravokutnom i cilindričnom koordinatnom sustavu

Pri opisu polaznog modela često se koristi procjena da su promjene temperature u odnosu na
neke koordinate prostora zanemarivo malene u odnosu na dominantne promjene temperature
samo u jednom smjeru. Na primjer, umjesto stvarnog polja T = T(x, y, z, t) može se
pretpostaviti jednodimenzijsko nestacionarno polje T = T(x, t), ako su promjene temperature u
smjerovima y i z zanemarive.
Postojanje temperaturnog polja ukazuje na postojanje razlike temperatura susjednih čestica,
pa je to uzrok nastanku transporta topline kroz materiju u smjeru pada temperature. Općenito,
pad temperature nije jednak u smjeru svih koordinata, pa ni vektori toplinskog toka u tim
smjerovima nisu jednaki. Maksimalni toplinski tok odvija se u smjeru maksimalne promjene
temperature koji se naziva gradijent temperature. U pravokutnom koordinatnom sustavu je:

∂T ∂T ∂T
grad T ≡ ∇T = ex + ey + ez , (10.1)
∂x ∂y ∂z
dok je u cilindričnom koordinatnom sustavu:

∂T 1 ∂T ∂T
grad T ≡ ∇T = er + eϕ + ez . (10.2)
∂r r ∂ϕ ∂z

PROVOĐENJE TOPLINE (KONDUKCIJA)

Provođenje topline karakteristično je za krute tvari u kojima nema razlike u

makroskopskom gibanju čestica, pa se transport topline odvija samo na nivou molekula.
Toplinski tok, Q& ≡ Φ , J/s, koji se odvija kroz plohu s normalom ni i površine A, m2, naziva se
gustoća toplinskog toka, qi, W/m2, a ima smisao vektora jer njegova numerička vrijednost
ovisi o smjeru i (orijentaciji promatrane plohe Ai).

123
Mirko Tadić TERMODINAMIKA

Prema Fourierovom iskustvenom stavku je gustoća toplinskog toka provođenjem:

Q& dT
qi = = −λ , W/m2 , (Fourierov stavak). (10.3)
Ai dni

Gustoća toplinskog toka qi proporcionalna je promjeni temperature u promatranom smjeru i, a

koeficijent proporcionalnosti λ, W/(m K), je fizikalno svojstvo ovisno o molekularnoj građi
krute tvari, a naziva se koeficijent vodljivosti topline.
Općenito je λ ovisan o temperaturi, λ = λ(T), a kod nekih materijala (npr. drveta) ovisi i o
smjeru.
Vrijednosti za λ određuju se eksperimentalno, što znači da λ predstavlja makroskopski odraz
molekularnih zbivanja na nametnutu razliku temperature. Na taj način, kada raspolažemo s
podacima za λ neke tvari, ne moramo više voditi računa o njenoj molekularnoj građi. Ovu
pogodnost koriste inženjeri u praktičkim proračunima.
Negativan predznak na desnoj strani Fourierove jednadžbe (10.3) je zbog toga što je smjer
vektora gustoće toplinskog toka suprotan gradijentu temperature, tj. provođenje topline
usmjereno je od područja veće, prema području manje temperature. Ujedno je dogovoreni
smisao toplinskog toka suprotan orijentaciji plohe Ai, tj. toplinski tok je pozitivan kada djeluje
suprotno smjeru normale plohe, a negativan kada djeluje u istom smjeru.
Kod jednodimenzijskog temperaturnog polja, T = T(x), postoji promjena temperature samo u
smjeru x, što znači da sve točke neke plohe Ax koja je okomita na smjer x imaju istu
temperaturu. Gustoća toplinskog toka qx u smjeru koordinate x je prema Fourierovom zakonu:

δQ& dT
qx = =−λ , W/m2, (lokalna vrijednost kroz dAx ), (10.4)
dAx dx

dok za ukupni toplinski tok kroz plohu Ax vrijedi:

dT
Q& = ∫ q x dAx = − ∫ λ dAx , W. (ukupni toplinski tok kroz Ax). (10.5)
A A
dx

T(x)

dT
dA x
δQ&
qx = q x+dx
dAx nx
T nx

dx
x
x x + dx

Slika 10.3 Gustoća toplinskog toka, qx, jednodimenzijskog temperaturnog polja, T = T(x)

124
Mirko Tadić TERMODINAMIKA

U općem slučaju trodimenzijskog temperaturnog polja, T = T(x, y, z), u pravokutnom

koordinatnom sustavu može se vektor gustoće toplinskog toka razložiti na komponente u
smjeru koordinata x, y, z.

∂T ∂T ∂T  ∂T ∂T ∂T 
q = q x + q y + q z = −λ −λ −λ = − λ  + +  = −λ ∇T . (10.6)
∂x ∂y ∂z  ∂x ∂y ∂z 

Diferencijalna jednadžba provođenja topline

Ukoliko se temperaturno polje mijenja s vremenom t, tada govorimo nestacionarnom

temperaturnom polju, T = T(x, y, z, t). Zbog promjena temperature diferencijalne mase krute
tvari, dm = dV = dxdydz, doći će do promjene njene unutarnje energije, dU& = ρc (∂T / ∂t )dV .

Uzrok ove promjene je razlika toplinskog toka koja se provođenjem dovodi i odvodi
susjednim elementima mase, δQ& λ = qi dAi . Na slici 10.4 prikazan je jedan smjer
molekularnog transporta topline, koji se odvija kroz granične plohe elementa u smjeru osi x.
Slično vrijedi i za kondukciju u smjerovima z i y.
U općem slučaju, unutar diferencijalnog volumena, dV = dAx dx = dAy dy = dAz dz, može
postojati izvor ili ponor topline izdašnosti ± Φip, W/m3, koji rezultira toplinskim tokom
δQ& ip = ± Φip dV . Pretpostavit ćemo da su ρ, c i λ konstantni, tj. neovisni o temperaturi.

molek ularni transport u x-smjeru

y
ak umulacija

dU
k onduk cija - ulaz dU& ≡ konduk cija - izlaz
dt
 ∂q 
δQ&λ = qx dAx  q x + x dx  dAx
 ∂x 
x

izvor/ponor
z δQ&ip = ±ΦipdV

Slika 10.4 Bilanca energije elementa krute tvari

Primjenom I. zakona termodinamike (zakon održanja energije) dobivamo jednadžbu:

δQ& λ + δQ& ip = dU& (10.7)

površinski efekti + volumenski efekti = akumulacija
pri čemu zbog zanemarive promjene volumena (pretpostavka ρ = konst.) nema mehaničkog
efekta. Na osnovi slike 10.4 može se napraviti bilanca energije po principu:

ulaz ± izvor (ponor) = izlaz + akumulacija,

ili kao
akumulacija + (izlaz - ulaz) = ± izvor (ponor) .

125
Mirko Tadić TERMODINAMIKA

Uzevši u obzir da je dV = dAx dx = dAy dy = dAz dz, dobiva se jednadžba održanja energije za
nestacionarno trodimenzijsko temperaturno polje s izvorom/ponorom u krutom tijelu:

∂T ∂q x ∂q y ∂q z
ρc + + + = ± Φip . (10.8)
∂t ∂x ∂y ∂z

Primjenom Fourierovog stavka dobivamo gustoće toplinskog toka za sva tri smjera (x, y, z):

∂T ∂T ∂T
q x = −λ , q y = −λ , q z = −λ , (10.9)
∂x ∂y ∂z

pa nakon uvrštavanja u jednadžbu (10.8) slijedi:

∂T ∂  ∂T  ∂  ∂T  ∂  ∂T 
ρc − λ  − λ  − λ  = ± Φip . (10)
∂t ∂x  ∂x  ∂y  ∂y  ∂z  ∂z 

Dijeljenjem cijele jednadžbe s ρc dobiva se konačni oblik diferencijalne jednadžbe

provođenja topline:

∂T  ∂ 2T ∂ 2T ∂ 2T  Φip
= a  2 + 2 + 2  ± , (10.11)
∂t  ∂x ∂y ∂z  ρc

gdje se ispred zagrade na desnoj strani jednadžbe (10.11) nalazi koeficijent temperaturne
vodljivosti, a = λ/(ρc), m2/s.
Jednadžba (10.11) može se kraće zapisati pomoću Gibbsove (simboličke) notacije:

∂T Φ
= a ∇ 2T ± ip , (10.12)
∂t ρc

gdje je ∇2 Laplaceov operator, koji u pravokutnom koordinatnom sustavu ima oblik:

∂ 2T ∂ 2T ∂ 2T
∇ 2T = + 2 + 2 , (10.13)
∂x 2 ∂y ∂z

a u cilindričnom koordinatnom sustavu:

1 ∂  ∂T  1 ∂ 2T ∂ 2T
∇ 2T = r + + . (10.14)
r ∂r  ∂r  r 2 ∂ϕ 2 ∂z 2

Stacionarno provođenje topline

U mnogim praktičnim problemima transport energije kroz krutu tvar odvija se

pretežno u jednom smjeru, npr. smjeru x. Takvi slučajevi nastaju onda kada su dimenzije
krute tvari u drugim smjerovima, y i z, bitno veće, ili kada je toplinski tok u tim smjerovima
namjerno spriječavan postavaljanjem toplinske izolacije - materijala kroz koje je provođenje
topline vrlo slabo zbog malog koeficijenta vodljivosti topline, λ.

126
Mirko Tadić TERMODINAMIKA

U stacionarnom stanju ne mijenja se oblik temperaturnog polja u krutoj tvari, iako tvar nije u
toplinskoj ravnoteži s okolinom. To znači da svaka materijalna točka krute tvari, prima
jednaku energiju (toplinu) od toplijih susjednih materijalnih točaka, koliko predaje hladnijim
susjednim materijalnim točkama. Stacionarno stanje opisujemo iskazom da je Q& = konst.

U nastavku će se razmotriti karakteristični fizikalni modeli koji se mogu pojednostavljeno

računati kao problemi jednodimenzijskog stacionarnog provođenja topline. Za njih približno
vrijedi: Q& x = Q& = konst. , dok su Q& y = 0 i Q& z = 0 teorijska pretpostavka, moguća samo uz
idealnu izolaciju u smjerovima y i z. Također, pretpostavit ćemo da unutar krute tvari ne
postoji izvor/ponor topline, tj. Φip = 0 .

Ravna stijenka
Za ovaj fizikalni model je karakteristično da je površina plohe kroz koji prolazi
toplinski tok konstantna, A = konst. Kako je u stacionarnom stanju Q& = konst. , to je u ovom
slučaju i gustoća toplinskog toka q = Q& / A = konst.

T
Stijenka

λ∝T
T1

dT λ = konst.

T2
λ ∝ (1/T)
q

dx
δ

x1 x2 x

Slika 10.5 Temperaturno polje u jednoslojnoj stijenci za slučaj q = konst.

U skladu s ranije usvojenim pretpostavkama cijela ploha A1 na lokaciji x1 ima jednaku

temperaturu T1, a cijela ploha A2 na lokaciji x2 ima temperaturu T2. Fourierova jednadžba za
diferencijalni sloj debljine dx glasi:

Q& dT
q= =−λ = konst. , (10.15)
A dx
odnosno
q dx = − λ dT . (10.16)

Uzimajući u obzir da je q = konst. i pretpostavljajući također λ = konst. može se jednadžba

(10.16) integrirati,
x2 T2

q ∫ dx = − λ ∫ dT , (10.17)
x1 T1

127
Mirko Tadić TERMODINAMIKA

nakon čega se dobiva:

q ( x 2 − x1 ) = −λ (T2 − T1 ) . (10.18)

Kako je x2 − x1 = δ , to konačni rezulta glasi:

λ
q= (T1 − T2 ) , W/m2, (10.19)
δ
Uočimo da je redosljed indeksa prema matematičkim pravilima, tj. u smjeru pozitivne osi x,
pa je iz tog razloga δ > 0, a pozitivan smjer vektora gustoće toplinskog toka, q, poklapa se sa
smjerom x. To znači da bi u slučaju kada je T1 < T2 dobili q < 0, sa smjerom prema negativnoj
osi x. Obično se pri proračunima na mjestu T1 upisuje veća, a na mjestu T2 manja temperatura
(obje u oC ili K), tako da je rezultat q > 0, smjer toplinskog toka je jasan iz fizikalne situacije.
Jednadžba (10.19) može se se napisati u obliku:
∆T
q= , (10.20)
δ
λ
gdje je ∆T = T1 – T2 uzrok, a (δ/λ) otpor provođenju topline. Temperature se mogu pisati i s
Celsiusovim, kao i Kelvinovim stupnjevima: ∆T = T1 – T2 = ∆ϑ = ϑ1 – ϑ2.
Višeslojna ravna stijenka
Provođenje topline kroz višeslojnu ravnu stijenku može se odrediti primjenom
jednadžbe (10.19) na svaki pojedinačni sloj. Na primjer, za troslojnu stijenku prikazanu na
slici 10.6 mogu se napisati tri jednadžbe:

δ1
q1 = (T1 − T2 ) = q , (10.21)
λ1

δ2
q2 = (T2 − T3 ) = q , (10.22)
λ2

δ3
q3 = (T3 − T4 ) = q . (10.23)
λ3

Množenjem jednadžbi s odgovarajućim δ/λ na desnim stranama ostaju samo razlike

temperature. Zbrajanjem jednadžbi dokidaju se temperature među slojevima, T2 i T3, a nakon
sređivanja dobiva se:
T1 − T4
q= , (10.24)
δ1 δ 2 δ 3
+ +
λ1 λ 2 λ 3

gdje se u brojniku nalazi razlika temperatura krajnjih ploha, a u nazivniku ukupni otpor
provođenju topline.

128
Mirko Tadić TERMODINAMIKA

Troslojna stijenka
T1 T2 T3 T 4
T

q
λ1 λ2 λ3

δ1 δ2 δ3

x1 x2 x3 x4 x

Slika 10.6 Temperaturno polje u troslojnoj stijenci (λ = konst.)

Za višeslojnu stijenku s proizvoljnim brojem slojeva, i = 2, 3,..., n, i krajnjim temperaturama,
T1 i Tn+1, vrijedi jednadžba:

T1 − Tn +1
q= n
, W/m2, (10.25)
δi
∑i =1 λ i

gdje se u nazivniku na desnoj strani nalazi suma pojedinačnih otpora provođenju topline svih
slojeva stijenke.
Kako svaka ploha, Ai, u svim točkama ima istu temperaturu, Ti, ma kakva ona bila, tada se
ukupni toplinski tok može izračunati prema: Q& = qi Ai = konst .

Napomena: Budući da se razmatraju samo jednodimenzijski problemi indeks “i” ne označava

vektorsku prirodu (gustoće toplinskog toka qi i orjentiranu plohu Ai), već se koristi za
označavanje različitih lokacija.

Cijevna stijenka
Jednoslojna stijenka cijevi

Za razliku od ravne stijenke ovdje je površina, A = A(r) = 2rπL, u smjeru toplinskog toka
promjenljiva. U stacionarnom je stanju toplinski tok konstantan:

dT
Q& = q A = − λ 2rπL = konst . (10.26)
dr

129
Mirko Tadić TERMODINAMIKA

Razdvajanjem varijabli r i T i integracijom

po cijelom presjeku cijevi
r T2 r1 r2
Q& 2 dr
2πλL ∫r1 r
= − ∫ dT , (10.27)
T1

dobiva se:
T
grijanje
Q& r T1
ln 2 = T1 − T2 , (10.28) q(r)
2πλL r1 T2
T2 dT

q(r)
te konačno: T1
hlađenje
r1 r dr
2πL (T1 − T2 )
Q& = . (10.29) r2
1 r2
ln
λ r1 Slika 10.7 Temperaturna polja u cijevnoj stijenci

O nagibu tangente na profil temperature u cilindričnom sloju cijevi može se zaključiti na

osnovi jednadžbe (26), prema kojoj je:

 dT  Q&
r = = konst . (10.30)
 dr  2πLλ

To znači da je na manjem radiusu nagib tangente (prema horizontali r) veći. Sukladno tome
su prikazani profili temperature u cijevnoj stijenci na slici 10.7.

Višeslojna stijenka cijevi

Za višeslojne stijenke cijevi primjenjuje se za svaki sloj jednadžba (10.29). Na
primjer, za dvoslojnu stijenku su toplinski tokovi kroz slojeve:

2πL (T1 − T2 )
Q& 1 = , W, (10.31)
1 r2
ln
λ 1 r1

2πL (T2 − T3 )
Q& 2 = , W. (10.32)
1 r3
ln
λ 2 r2

130
Mirko Tadić TERMODINAMIKA

Pretpostavljajući stacionarno stanje:

Q& = Q& 1 = Q& 2 mogu se ove jednadžbe napisati
r3 Q&
u obliku:

Q& 1 r2 r1
r2
T1 − T2 = ln , (10.33)
2πL λ 1 r1

Q& 1 r
T2 − T3 = ln 3 . (10.34)
2πL λ 2 r2
T T1 T2
Zbrajanjem se dobiva izraz za dvoslojnu
stijenku: r1
r2 T3
2πL (T1 − T3 ) r3
Q& = . (10.35)
1 r2 1 r3
ln + ln
λ 1 r1 λ 2 r2 Slika 10.8 Dvoslojna cijevna stijenka

Općenito, za višeslojnu stijenku sa i = 1, 2,..., n slojeva vrijedi izraz

2πL (T − Tn +1 )
Q& = n 1 . (10.36)
1 ri +1
∑
i =1 λ i
ln
ri

PRIJENOS TOPLINE U FLUIDIMA (KONVEKCIJA)

Za fluide je karakterističan prijenos topline koji se istovremeno odvija na dva nivoa:
na makroskopskom nivo izmjenom mjesta i sudaranjem čestica fluida, unutar kojih se
istovremeno odvija mikroskopski transport sudaranjem molekula.
Budući da ovaj molekularni transport nije neovisan o makroskopskom gibanju fluida to,
strogo uzevši, nije korektno poistovjetiti ga s provođenjem topline kroz krute tvari, kod kojih
ne postoji razlika u makroskopskom gibanju čestica.
Naziv konvekcija opisuje istovremenost makroskopskog i mikroskopskog prijenosa energije
(topline) kod fluida.

Uzroci i vrste makroskopskog gibanja fluida

Slobodna konvekcija - prirodna konvekcija
Temperaturno polje u fluidu, T = T(x, y, z, t), uzrokovano razlikom temperatura, ∆T, između
promatranog fluida i njegove okoline dovodi do preraspodjele mase u prostoru, tj. do nastanka
polja gustoće, ρ = ρ(x, y, z, t).

131
Mirko Tadić TERMODINAMIKA

Pod djelovanjem lokalno homogenog gravitacijskog polja svakoj je masi pridruženo

gravitacijsko ubrzanje, g m/s2, pa nehomogena distribucija mase u prostoru ujedno znači
nehomogeno polje sila u smjeru gravitacije.
Unutar fluida se uspostavlja makroskopsko gibanje čestica, koje imaju različite brzine. Oblik
prostora u kojem se nalazi fluid obično je barem djelomice ograđen krutim stijenkama, koje
sprečavaju gibanje čestica fluida prema zemlji i na čijim se plohama nehomogeno polje sila
transformira u nehomogeno polje tlaka. Čestice mijenjaju smjer kretanja prema području
nižeg tlaka, a njihovo daljnje gibanje ovisi o obliku ograđenog prostora.
Kako gibanje fluida nije izazvano nikakvom prisilom - mehaničkim utjecajem okoline - to se
prijenos topline ostvaren pri tome naziva slobodna ili prirodna konvekcija.

Polje temperature T(x)

x
V m(x)
Nejednolika razdioba Polje gustoće ρ(x)= m(x)/V
mase u prostoru.
Homogeno gravitacijsko
polje: g= konst.

Polje sila F(x) = m(x)g =ρ(x) gV

F ( x)
Polje statičkog tlaka p( x) =
A
A A A

Jedinična površina, A

Slika 10.9 Uzrok gibanja slobodnom konvekcijom

Kako je rečeno, uzrok gibanja je razlika temperature, ∆T, fluida i okoliša, pa je pri većim ∆T
slobodna konvekcija intenzivnija. Pored toga, fizikalna svojstva fluida imaju znatan utjecaj na
gibanje čestica.
Potrebno je naglasiti da slobodna konvekcija postoji uvijek kada se u fluidu uspostavi
temperaturno polje. Ipak, efekti slobodne konvekcije mogu postati računski zanemarivi ako se
pod utjecajem vanjskih sila uspostavi prisilno strujanje fluida.

Prisilna konvekcija
U tehničkoj praksi najčešće se makroskopsko gibanje fluida ostvaruje prisilno, tj. pod
djelovanjem nekog tehničkog uređaja: pumpe, ventilatora i sl. Pokretni dijelovi ovih uređaja
(lopatice) potiskuju čestice fluida prema području nižeg tlaka, pa je razlika tlaka ∆p uzrok
strujanja fluida.
Obično je u takvim slučajevima slobodno gibanje fluida pod utjecajem temperaturnog polja
sasvim potisnuto. Prijenos topline odvija se konvektivnom načinom, tj. makroskopskim i
molekularnim transportom, koji je pod utjecajem brzine bitno pojačan u odnosu na slobodnu
konvekciju.

132
Mirko Tadić TERMODINAMIKA

Mješovita konvekcija
Postoje slučajevi kod kojih je gibanje fluida pod približno jednakim utjecajem ∆T i ∆p. U
tom slučaju se prijenos topline naziva mješovita konvekcija.

Oblici strujanja fluida

I kod slobodne i kod prisilne konvekcije može se uspostaviti jedan od dva karakteristična
oblika strujanja.

LAMINARNO PRIJELAZNO TURBULENTNO

Jedna od mogućih putanja čestica

NESTABILNO NESTACIONARNO

Slika 10.10 Oblici strujanja fluida - prema Reynoldsovom pokusu

Laminarno strujanje. Bez obzira na oblik strujnica (zamišljeni put čestica) nema preskakanja
čestica iz jedne strujnice u drugu, tj. nema miješanja. Ipak, zbog različitih brzina, čestice nisu
u kontaktu cijelo vrijeme s istim česticama susjednih strujnica. Zbog toga je molekularni
transport energije (topline) direktno pod utjecajem makroskopskog gibanja. Kod laminarnog
strujanja uspostavlja se stalan (stacionaran) profil brzine, ukoliko se vanjski uvijeti ne
mijenja.

Turbulentno strujanje. Gibanje čestica je nesređeno i slučajno. U fiksnoj točki prostora

mijenja se i smjer i veličina brzine tijekom vremena. Čak i kada bi mogli izmjeriti brzine u
svim točkama nekog presjeka, taj trenutni profil već slijedećeg trenutka ne bi postojao. Zbog
toga se pod profilom brzine turbulentnog strujanja podrazumijeva vremenski srednji profil
brzine. Efekti stvarnog kolebanja (fluktuacija) brzine oko vremenski srednje vrijednosti
vidljivi su u bitnom povećanju makroskopskog transporta topline.

Prijelaz topline između fluida i krute stijenke

U praksi se najčešće susreću problemi prijelaza topline na dodirnoj plohi (faznoj
granici) krute tvari (stijenke) i fluida (kapljevine ili plina). Stoga će se osnovni pojmovi
razmotriti na primjeru prisilnog strujanja pored horizontalne ravne stijenke.
Temeljne karakteristike tog modela su slijedeće: fluid struji brzinom w∞ = konst. pored
mirujuće stijenke, ws = 0. Temperatura fluida dovoljno daleko od stijenke T∞ = konst. različita

133
Mirko Tadić TERMODINAMIKA

je od temperature stijenke, Ts = konst.. Zbog razlike brzina (mehanička neravnoteža) i razlike

temperatura (toplinska neravnoteža) nastupa promjena brzine i temperature slojeva fluida uz
stijenku.

δ(x) - granica polja brzine δT (x) - granica polja temperature

FLUID
δ(x) T∞
y ∆ T∞
w∞
δ T (x)
T∞ ∆T ∞ δ T (x)

profil brzine
∆T
δ(x) w T ∆T T
profil temperature
y
HMS
ϕ ϕ tangenta

qs x
x STIJENKA Ts Ts qs
x x
Presjek x = konst. Grijanje fluida Hlađenje fluida
za prikaz profila Ts > T∞ Ts < T∞

Slika 10.11 Profili brzine i temperature i pripadni granični slojevi, δ i δT

Područje unutar fluida u kojem se odražava utjecaj stijenke naziva se granični sloj. Na slici
10.11 prikazan je profil brzine i dva moguća slučaja profila temperature unutar graničnog
sloja. Debljina hidrodinamičkog graničnog sloja, δ(x), kao i debljina toplinskog graničnog
sloja, δT(x), definiraju se po nekom aproksimativnom kriteriju. Obično se pod debljinom
graničnog sloja smatra udaljenost od stijenke na kojoj su vrijednosti brzine, odnosno
temperature, neznatno različite od referentnih vrijednosti u području izvan graničnog sloja: na
primjer wδ = 0,99 w∞ i TδT = 0 ,99T∞ .
Pod utjecajem adhezije između čestica fluida i stijenke na stijenci se formira tanki mirujući
sloj fluida debljine par promjera molekula. Hipoteza o adheziji indirektno je potvrđena
brojnim eksperimentima. Na slici 10.11 ovaj hipotetički mirujući sloj ozačen je s HMS. Važna
posljedica ove hipoteza je da se tom sloju pripisuje ponašanje krute tvari, jer je u nepostojanju
makroskopskog gibanja čestica moguć transport samo na nivou molekula.
Za transport topline kroz hipotetički mirujući sloj možemo pisati Fourierov izraz:

 ∂T 
q s = − λ   , (Fourirov zakon provođnja), (10.37)
 ∂y  y =0

prema kojem je vidljivo da je za određivanje gustoće toplinskog toka, qs, nužno poznavanje
profila temperature, T(x, y, z). Određivanje tog profila zahtijeva matematičko rješavanje često
vrlo zamršenog sustava jednadžbi. Zato se u inženjerskim proračunima obično koriste
empirijske (iskustvene) formule, koje su dobivene analizom eksperimentalnih rezultata.

134
Mirko Tadić TERMODINAMIKA

Takav način računa počiva na pojmu koeficijenta prijelaza topline, α W/(m2 K), koji je
definiran Newtonovim stavkom:

q s = α (Ts − T∞ ) , (Newtonov zakon hlađenja). (10.38)

Ovdje je α faktor proporcionalnosti između uzroka, (Ts −T∞) , i posljedice, qs. Često je
temperaturna razlika (Ts − T∞) promjenljiva po površini stijenke, A, pa jednadžba (10.38)
definira lokalni koeficijent prijelaza topline, α(A). Prosječna vrijednost za cijelu površinu, αm,
dobiva se prema relaciji
1
A ∫A
αm = α ( A) dA . (10.39)

U tom slučaju se gustoća toplinskog toka određuje prema relaciji:

q s = α m ∆Tlog , (10.40)
gdje je ∆Tlog srednja logaritamska ralika temperatura,
T1 − T2
∆Tlog = , (10.41)
T1
log
T2

gdje su: T1 = (Ts1 − Tf1) i T2 = (Ts2 − Tf2) razlike temperatura stijenke (indeks "s") i fluida
(indeks "f") na početku (indeks "1") i kraju (indeks "2") promatrane površine. Na slici 10.12
prikazan je slučaj hlađenja fluida na stijenci čija temperatura nije konstantna. U praksi se
ovakav slučaj ne razmatra, jer je on samo dio cjelovitog fizikalnog modela u kojem učestvuje
i fluid s druge strane stijenke.

Tf 1
FLUID

Tf (x) fluid

Tf 2
T1
α(x)
STIJENKA λs T2

Ts2
Ts1 Ts(x) stijenka
T
(FLUID)
x

Slika 10.12 Djelomični model prijelaza topline na stijenci

Uzimanje u obzir prisustva cjelovitog modela s dva fluida i stijenkom dovodi do proračuna
koji se primjenjuje na izmjenjivače topline. O tome će biti riječi u posebnom poglavlju.
Po svom obliku je Newtonov stavak vrlo jasan i jednostavan, ali se sve specifične osobine
pomatranog slučaja, kao što su: geometrijski i fizikalni uvjeti, oblik strujanja, smjer
toplinskog toka, fizikalna svojstva fluida i druge, odražavaju na vrijednost koeficijente
prijelaza topline, α.

Kod slobodne konvekcije je α neposredno ovisan o temperaturi, pa ta činjenica umanjuje

pogodnosti njegovog uvođenja u račun.
135
Mirko Tadić TERMODINAMIKA

Povezivanjem Fourierovog i Newtonovog stavka, jednadžbe (10.37) i (10.38), slijedi da je

lokalna vrijednost koeficijenta prijelaza topline:

−λ  ∂T 
α=   , (10.42)
Ts − T∞  ∂y  y =0

Za prijenos topline bitna je samo razlika temperatura ∆T = T − Ts. Na stijenci je ∆T = 0, a na

granici graničnog sloja prema slobodnoj struji, ∆T∞ = T∞ − Ts. Profil temperature može se
zamijeniti s bezdimenzijskim profilom nadtemperature, θ , definirane kao:

∆T T − Ts
θ= = , (10.43)
∆T∞ T∞ − Ts

koji unutar graničnog sloja poprima vrijednosti u intervalu 0 ≤ θ ≤ 1. Također, umjesto

udaljenosti od stijenke, y, može se definirati bezdimenzijska koordinata u tom smjeru (smjer
normale), Y =y/L, pri čemu je L karakteristična linearna veličina. U promatranom slučaju L
predstavlja dužinu stijenke u smjeru strujanja.

y T∞
FLUID w

δ T(x) profil temperature

pri većoj brzini strujanja
∆T
 ∂T 
T tg ϕ =  
 ∂y  y =0
HMS n tangenta α(x)
x
Ts STIJENKA dA = dx dz
qs
dx
x

Slika 10.13 Uz definiciju koeficijenta prijelaza topline, α

Uvođenjem θ i Y u jednadžbu (10.43) i uvažavajući pri tome da je na lokaciji x:

∂T 1  ∂θ 
= (T∞ − Ts )   , (10.44)
∂y L  ∂Y 

dobiva se bezdimenzijska relacija:

∂  T − Ts 
 = 
αL ∂θ 
Nu = =   , (10.45)
λ ∂Y  T∞ − Ts  Y =0  ∂Y  Y =0

136
Mirko Tadić TERMODINAMIKA

s kojom se definira Nusseltov broj, Nu = αL /λ , kao bezdimenzijska značajka prijelaza

topline. Prema jednadžbi (10.45) Nu je jednak nagibu tangente bezdimenzijskog profila
nadtemperature, θ, na stijenci, tj. za Y = 0.

Oblik profila temperature T(x, y, z), pa tako i profila nadtemperature θ(X,Y, Z), mijenja se pod
utjecajem strujanja fluida. Pri većim brzinama bit će profil bliže stijenci, tj. povećat će se
nagib tangente (∂θ /∂Y)Y=0, a to prema jednadžbi (10.45) znači povećanje Nu broja, odnosno
povećanje koeficijenta prijelaza topline, α .
Iako je kroz hipotetički mirujući sloj (HMS) trensport topline samo mehanizmom
molekularnog gibanja, na taj transport bitno utječe makroskopsko gibanje koje mijenja
gradijent temperature (“pokretačku silu”). Očita je povezanost mikro i makro gibanja, pa se
kod fluida može govoriti o jedinstvenom, zajedničkom efektu koji se naziva jednim imenom -
konvekcija.

EMPIRIJSKE FORMULE
Empirijske formule, temeljene na rezultatima eksperimentalnih ispitivanja, omogućuju
u pravilu određivanje prosječne vrijednosti Nusseltovog broja, Num, na cijeloj površini
stijenke. Zatim se prosječni koeficijent prijelaza topline može odrediti iz relacije:

λ
αm = Nu m , W/(m2 K), (prosječni koeficijent prijelaza topline). (10.46)
L

Toplinski tok kroz cijelu površinu: Q& = q A , određuje se uz upotrebu jednadžbe (10.38):

Q& = q A = α m A (Ts − T∞ ) , (10.47)

ili jednadžbe (10.40):

Q& = q A = α m A ∆Tlog , (10.48)

Poseban način proračuna izmjenjivača topline, kod kojih toplinski tok bitno ovisi o
promjenama temperatura duž površine A, bit će opisan kasnije.

Radi pravilne upotrebe empirijskih formula potrebno je razmotriti faktore koji utječu na
vrijednost Nusseltovog broja. Na prijelaz topline utječe:
- geometrija strujanja; pri čemu se bitno razlikuju otvorena ili vanjska strujanja (pored
ravne stijenke, oko snopa cijevi ili tijela raznih oblika) od zatvorenih strujanja (kroz
cijevi, kanale ili tehničke uređaje različitih oblika),
- vrsta strujanja; slobodna ili prisilna konvekcija,
- oblik strujanja; laminarno ili turbuleno strujanje,
- smjer toplinskog toka; grijanje ili hlađenje fluida,
- fizikalna svojstva fluida: ρ, cp, λ, µ.

Na svakom fizikalnom modelu može se prepoznati cijeli niz karakterističnih parametara. To

su nezavisne varijable (koordinate x, y, z), zavisne varijable (brzina w, temperatura T, pad
tlaka p i sl.) i veći broj konstanti. Konstante su: karakteristična linearna veličina za geometriju
strujanja (npr. duljina ploče ili promjer cijevi), karakteristična brzina (protočna brzina ili

137
Mirko Tadić TERMODINAMIKA

brzina slobodne struje), karakteristična temperaturna razlika, gravitacijsko ubrzanje, fizikalna

svojstva fluida, i druge. Među konstante spada i prosječni koeficijent prijelaza topline, αm.
Ispitivanje utjecaja svakog parametra na prijelaz topline bilo bi vrlo komplicirano, ako ne i
nemoguće, jer bi to zahtijevalo velik broj eksperimenata u različitim uvjetima i s različitim
fluidima. Također, od posebne je važnosti da se dobiveni rezultati mogu primijeniti i na druge
fizikalne modele, koji su slični eksperimentalnom modelu.
Jasno je da se broj zavisnih i nezavisnih varijabli ne može mijenjati, jer bi se time proizvoljno
promijenio i opis promatranog problema, ali se broj konstanti može bitno smanjiti ako se one
grupiraju u bezdimenzijske grupe. Ove bezdimenzijske značajke postaju karakteristične
konstante promatranog fizikalnog modela. Zbog toga su nazvane po prezimenima poznatih
znanstvenika. Navest ćemo samo one koje su posebno značajne pri rješavanju problema
prijelaza topline. Važno je zapamtiti da se sva fizikalna svojstva (ρ, cp, λ, µ, ν, a) odnose na
fluid.

Nusseltov broj

αL
Nu = , (10.49)
λ

predstavlja značajku prijelaza topline. Prema jednadžbi (45) Nu je jednak nagibu tangente na
bezdimenzijski profil nadtemperature, θ, na stijenci. Ovaj nagib pod utjacajem je vrste i
oblika strujanja fluida.

Prandtlov broj

µc p ν
Pr = = , (10.50)
λ a
predstavlja značajku fizikalnih svojstava fluida. Dinamička viskoznost fluida, µ Ns/m2,
definirana je s Newtonovim zakonom:

dw
τ=µ , N/m2, (Newtonov zakon trenja), (10.51)
dy

slično kao što je koeficijent vodljivosti topline, λ W/(m K), definiran već spomenutim
Fourierovim zakonom:

∂T
q = −λ , W/m2, (Fourierov zakon provođenja). (10.52)
∂y

Newtonov zakon vrijedi za većinu fluida, kod kojih je deformacija fluida, izražena s dw/dy,
linearno zavisna o tangencijalnom (smičnom) naprezanju, τ N/m2. Fluidi, kod kojih ovaj
zakon ne vrijedi, nazivaju se nenjutnovski fluidi. Često se umjesto µ koristi kinematička
viskoznost, ν = µ/ρ , m/s2.
Kao što je λ povezan s molekularnim transportom topline, tako je µ povezan s molekularnim
transportom impulsa. Prandtlov broj izražava odnos ova dva molekularna transporta.
Reynoldsov broj

ρwL wL
Re = = , (10.53)
µ ν

138
Mirko Tadić TERMODINAMIKA

predstavlja značajku prisilnog strujanja. Na osnovi brojnih eksperimenata strujanja fluida

kroz različite geometrije ustanovljene su kriterijske vrijednosti Re broja, Rek, prema kojima se
procjenjuje oblik prisilnog strujanja u promatranom slučaju.
Na primjer, za promatrano prisilno strujanje u cijevi izračuna se Re broj, Re = wD/ν , iz
poznatih podataka za protočnu brzinu, w m/s, fizikalnih svojstava zadanog fluida, ν = µ/ρ
m2/s, i karakteristične linearne veličine, unutarnjeg promjera cijevi, D m.
Dobivena vrijednost za Re uspoređuje se sa kriterijem, koji je za strujanja u cijevi postavljen
na ovaj način:
ako je Re < 2300, tada je strujanje laminarno,
za 2300 ≤ Re ≤ 104, tada je strujanje prijelazno (laminarno-turbulentno),
ako je Re > 104, tada je strujanje turbulentno.
Pri proračunu prijelaza topline obično se koristi pojednostavljenje gornjeg kriterija, tako da se
uzima jedinstveni kriterijski broj Rek = 3000. Za Re ≤ Rek strujanje se smatra laminarnim, a
ako je Re > Rek, pretpostavlja se turbulentno strujanje.
Kod drugačijih geometrija prisilnog strujanja važe drugačije kriterijske vrijednosti, Rek. Tako
se za prisilno strujanje pored ravne stijenke (ploče) obično uzima jedinstveni kriterijski Rek
broj.
Za Re ≤ Rek = 5.105, strujanje je laminarno,
a za Re > Rek = 5.105, strujanje je turbulentno.

Grashofov broj

ρ ∞ − ρs gL3
Gr = , (10.54)
ρs ν 2s

predstavlja značajku gibanja slobodnom konvekcijom. Ona izražava uzrok gibanja (uzgon)
čestica fluida uslijed razlike gustoće. Indeks "s" ukazuje na vrijednost pri temperaturi stijenke,
Ts, a indeks "∞" pri temperaturi dovoljno daleko od stijenke, T∞. Za gravitacijsko ubrzanje
obično se uzima vrijednost g = 9,81 m/s2, dok je L karakteristična linearna veličina
promatranog slučaja, npr. visina stijenke, H, ili vanjski promjer cijevi, D.
Kod plinova se obično pretpostavlja da vrijedi jednadžba stanja idealnih plinova, pv = RT, pa
je gustoća ρ = 1/v = p/(RT). Tada se koristi oblik:

Ts − T∞ gL3
Gr = , (10.55)
T∞ ν 2s

Značenje Gr broja je slično značenju Re broja. Oni se međusobno ne isključuju, kako je to u

slučaju mješovite (slobodne i prisilne) konvekcije.
Navedene značajke dovoljne su opis prijelaza topline u mnogim slučajevima. Tada je
kriterijske jednadžbe prijelaza topline mogu napisati na slijedeći način:
- prisilna konvekcija: Nu = Nu(Re, Pr), (10.56)
- slobodna konvekcija: Nu = Nu(Gr, Pr). (10.57)

139
Mirko Tadić TERMODINAMIKA

Alternativno, mogu se uvesti i drugačije formirane bezdimenzijske značajke.

Pecletov broj, Pe = RePr = wL/a, objedinjuje značajku strujanja i značajku svojstava fluida.
Rayleighov broj, Ra = GrPr, objedinjuje značajku slobodnog gibanja i značajku svojstava
fluida.

Ukoliko se u promatranom slučaju moraju uzeti u obzir i drugi utjecaji, oni se također
izražavaju pomoću bezdimenzijskih veličina. Tako se, na primjer, pri proračunu prijelaza
topline na ulaznom dijelu cijevi uzima u obzir i omjer unutarnjeg promjera i dužine cijevi,
D/L. U tom se slučaju može formirati nova značajka, Graetzov broj, Gz = Pe(D/L). Ako je
strujanje laminarno, potrebno je uzeti u obzir i smjer toplinskog toka uvođenjem omjera
dinamičkih viskoziteta (µ/µ s); prema nekoj srednjoj temperaturi fluida (µ), odnosno
temperaturi stijenke (µs).

Ponekad se u literaturi koristi drukčija značajka prijelaza topline, koja se naziva Stantonov
broj, St = α/(ρwcp), a povezana je s Nusseltovom značajkom na slijedeći način:

St = Nu/(RePr). (10.58)

Pri izboru empirijskih formula mora se posebna pažnja obratiti uvjetima u kojima se ona
smije koristiti, kao i uputama o referentnoj temperaturi prema kojoj se uzimaju fizikalna
svojstva fluida.

PROLAZ TOPLINE

Da bi se odredila toplina koju fluid predaje ili prima od stijenke nužno je poznavati
temperature fluida ϑf i stijenke ϑs, jer je gustoća toplinskog toka opisana jednadžbom
prijelaza topline:

Q& s = α(ϑ s − ϑ f )A . (10.59)

Kako se u praksi ne vrši mjerenje temperature stijenke, već samo fluida, to jednadžba (10.59)
sadrži dvije nepoznanice: qs i ϑs. Stoga je potrebno proširiti fizikalni model tako da se uključi
i fluid s druge strane stijenke, čija se temperatura također može mjeriti.

ϑf A(x) FLUID A
ϑf A= konst.

ϑs1
"A
STIJENKA λs ϑf A − ϑf B = konst.
ϑs2
"B
qs
ϑf B = konst.
T
FLUID B
x ϑf B(x)

Slika 10.14 Uz definiciju koeficijenta prolaza topline, k ,W/(m2 K)

140
Mirko Tadić TERMODINAMIKA

Koeficijent prolaza topline k definira se jednadžbom prolaza topline:

Q& = k (ϑ − ϑ )A , W,
s fA fB (uvjetna upotreba). (10.60)

Ova jednadžba daje točnu vrijednost za toplinski tok Q& s kroz stijenku površine A samo u
slučajevima kada su temperature oba fluida konstantne, pa je i razlika ϑfA − ϑfB = konst. Ipak,
ponekad se primjenjuje i na slučajeve kada se male varijacije temperatura fluida ϑfA(x) i
ϑfB(x) duž površine A smiju aproksimirati s konstantnim srednjim temperaturama, ϑfA i ϑfA.

Osim toga, produkt kA u jednadžbi (10.60) ukazuje na povezanost koeficijenta prolaza topline
i površine, pa će određivanje k ovisiti o geometriji promatranog fizikalnog modela. U
nastavku će se razmotriti dva karakteristična modela stijenke.

Ravna ploča

Površina A kroz koju prolazi toplina jednaka je za oba fluida. Za stacionarno stanje je
&
Qs = konst . , što znači da se temperaturno polje vremenom ne mijenja. Primjer takvog
temperaturnog polja prikazan je na slici 15. Fizikalni model ima tri domene (područja), dvije
domene fluida A i B u kojima se odvija konvektivni prijenos topline, te domenu stijenke u
kojoj se odvija provođenje topline.

ϑ1 ϑ2

A = konst.
STIJENKA

ϑA (srednja)

ϑA − ϑ1 FLUID B

ϑA − ϑB
FLUID A
Qs ϑ2 − ϑB

T αA λs αB ϑB (srednja)
x
δs

Slika 10.15 Prolaz topline kroz ravnu stijenku

Toplinski tok Q& s jednak je za sve domene i opisuje se s odgovarajućim jednadžbama:

Q& s = α A (ϑ A − ϑ1 )A , (prijelaz topline s fluida A na stijenku), (10.61)

λ
Q& s = s (ϑ1 − ϑ2 )A , (provođenje kroz stijenku), (10.62)
δs
Q& = α (ϑ − ϑ )A ,
s B 2 B (prijelaz topline sa stijenke na fluid B). (10.63)

Preoblikovanjem tih jednadžbi, tako da na desnim stranama ostanu samo razlike temperatura,
te potom njihovim zbrajanjem, dobiva se:
141
Mirko Tadić TERMODINAMIKA

Q& s  1 δ 1 
 + s +  = ϑ A − ϑ B , (10.64)
A  α A λ s αB 
odnosno
ϑ A − ϑB
Q& s = A. (10.65)
1 δs 1
+ +
α A λ s αB

U nazivniku ove jednadžbe je zbroj pojedinačnih toplinskih otpora: (1/αA) prijelazu topline s
fluida A na stijenku, (δs/λs) provođenju topline kroz stijanku i (1/αB) prijelazu topline sa
stijenke na fluid B. Veći toplinski otpor u nekoj domeni praćen je većom razlikom
temperature u toj domeni. Prema izgledu temperaturnog polja na slici 10.15 slijedi da je
najmanji toplinski otpor onaj od stijenke, jer je razlika temperatura te domene, ϑ1 − ϑ2,
najmanja. Najveći toplinski otpor je na strani fluida B.

Jednadžba (10.65) povezuje toplinski tok Q& s s razlikom temperatura dvaju fluida (ϑA− ϑB),
pa po svom obliku odgovara jednadžbi (10.60).
Stoga zaključujemo da je koeficijent prolaza topline kroz ravnu ploču definiran jednadžbom:
1
k= , W/(m2 K), (koeficijent prolaza topline – ravna stijenka). (10.66)
1 δ 1
+ s +
α A λ s αB

Određivanje vrijednosti koeficijenta prolaza topline po toj jednadžbi zahtijeva prethodno

određivanje koeficijenata prijelaza topline αA i αB, postupkom koji je opisan ranije.
Budući da se pri određivanju koeficijenata α koristimo prosječnom temperaturom fluida, a ne
vodimo računa o stvarnoj distribuciji temperature u fluidu, to će izračunata vrijednost za k
prema jednadžbi (10.66) biti upotrebljiva i u slučajevima kada postoji značajna promjene
temperature fluida duž površine A. Razlika se javlja samo u načinu određivanja toplinskog
toka.
U slučajevima kada su temperature fluida konstantne: ϑA = konst. i ϑB = konst. dobiva je
točna vrijednost toplinskog toka iz jednadžbe:
Q& = k (ϑ − ϑ )A , W.
s A B (toplinski tok kroz ravnu stijenku). (10.67)

Primjena ove jednadžbe može se tolerirati i u slučajevima zanemarivih varijacija temperatura,

tj. kada je ϑA(A) . konst. i/ili ϑB(A) . konst.

U svim drugim slučajevima toplinski tok, ali ne i koeficijent k, određuje se procedurom koja
je posebno opisana u poglavlju o izmjenjivačima topline!

Cijevna stijenka

Kroz stijenku cijevi dužine L, definiranu s radiusima r1 i r2, je u stacionarnom stanju

toplinski tok Q& s = konst . Kako površina kroz koju prolazi toplina ovisi o radiusu, A = 2rπL,
to je i gustoća toplinskog toka funkcija radiusa, qs = Qs/A = qs(r).

142
Mirko Tadić TERMODINAMIKA

A2 =2r2πL

FLUID A FLUID B
r2
λc
r1 αA αB
CIJEV ϑA
dužine L
T
ϑ1 ϑ2
ϑA − ϑB
Qs

ϑB
r

Slika 10.16 Temperaturno polje u fluidima i cijevi

U svakom od tri područja vrijedi odgovarajuća jednadžba za toplinski tok:

Q& s = α A (ϑ A − ϑ1 )2r1πL , (prijelaz topline s fluida A na stijenku), (10.68)

2πL (T1 − T2 )
Q& s = , (provođenje kroz stijenku – prema jedn. 10.29), (10.69)
1 r2
ln
λ c r1

Q& s = α B (ϑ2 − ϑ B )2 r2 πL , (prijelaz topline sa stijenke na fluid B). (10.70)

Preoblikovanjem tih jednadžbi, tako da na desnim stranama ostanu samo razlike temperatura,
te potom njihovim zbrajanjem, dobiva se:

Q& s  1 1 r 1 
 + ln 2 +  = ϑ A − ϑB , (10.71)
2πL  r1α A λ c r1 r2 α B 
odnosno,
2 πL(ϑ A − ϑ B )
Q& s = , W, (toplinski tok kroz cijev). (10.72)
1 1 r2 1
+ ln +
r1α A λ c r1 r2 α B

Koeficijent prolaza topline k definira se jednadžbom u kojoj se pored razlike temperatura

fluida pojavljuje površina A kroz koju prolazi toplinski tok, kako je to zapisano jednadžbom
(10.67).
Da bi definirali koeficijent k za cijevnu stijenku potrebno je toplinski tok prema jednadžbi
(10.72) izraziti uz neku površinu A = 2rπL. Logičan izbor je jedna od dvije karakteristične
površine: A1 = 2r1πL ili A2 = 2r2πL.

143
Mirko Tadić TERMODINAMIKA

Za toplinski tok sveden na površinu A1 glasi:

2 r1πL(ϑ A − ϑ B )
Q& s = = k1 A1 (ϑ A − ϑ B ) , (10.73)
1 r1 r2 r1
+ ln +
α A λ c r1 r2 α B

koeficijent prolaza topline je:

1
k1 = , W/(m2 K), (sveden na površinu A1). (10.74)
1 r1 r2 r1
+ ln +
α A λ c r1 r2 α B

Za toplinski tok sveden na površinu A2 glasi:

2r2 πL(ϑ A − ϑ B )
Q& s = = k 2 A2 (ϑ A − ϑ B ) , (10.75)
r2 r2 r2 1
+ ln +
r1α A λ c r1 α B

koeficijent prolaza topline je:

1
k2 = , W/(m2 K), (sveden na površinu A2). (10.76)
r2 r r 1
+ 2 ln 2 +
r1α A λ c r1 α B

Usporedbom jednadžbi (73) i (75) vidi se da vrijedi: k1A1 = k2A2, tj. na manjoj površini A je k
veći i obratno.

Toplinski tok Q& s može se računati iz bilo koje prethodne jednadžbe, ovisno o raspoloživim
podacima temperatura, samo onda kada su te temperature konstantne, ili neznatno variraju
duž površine A. U protivnom se mora koristiti proračun izmjenjivača topline.

Suprotno tome, jednadžbe (10.74) i (10.75) mogu se koristiti za određivanje koeficijenta k u

svim slučajevima.

144