Tehnička kultura

Marijan Vinković – Dragutin Labaš – Ivana Grabić-Marin

Sanja Perić – Stjepan Androlić – Željko Medved

TEHNIČKA KULTURA
METODIČKI PRIRUČNIK
za učiteljice/učitelje tehničke kulture
prema udžbenicima od 5.-8. razreda osnovne škole
Tehnička kultura

Izdavač
Profil International,
Zagreb, Kaptol 25

Za izdavača
Daniel Žderić

Direktorica školskih izdanja

Matilda Tomas

Glavna urednica
Petra Stipaničev

Urednik
Marijan Vinković

Recenzenti
Mila Lončar
Pavo Kešina
Mateo Mijić
Vlatko Ðakulović
Goran-Kruno Kukolj

Lektorica
Martina Stepić

Ovaj priručnik usklađen je s udžbenicima i radnim bilježnicama

Tehnička kultura od 5. do 8. razreda koji je Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i športa odobrilo za uporabu u osnovnoj školi rješenjem

ISBN 953-12-0234-6

1. izdanje 2007.
Zagreb, Hrvatska

Tisak
Profil
 Tehnička kultura

SADRŽAJ
UVOD 4

1. METODIČKI PRISTUPI U NASTAVI TEHNIČKE KULTURE 5

1.1. Oblici rada u nastavi tehničke kulture 5
1.2. Nastavne metode u izvođenju nastave tehničke kulture 7
1.3. Vrjednovanje postignuća 10

2. PLANIRANJE NASTAVE TEHNIČKE KULTURE 12

3. PRIPREMANJE UČITELJA ZA IZVOĐENJE NASTAVE TEHNIČKE KULTURE 14

4. PLANOVI I PRIPREME ZA IZVOĐENJE NASTAVE TEHNIČKE KULTURE 19

4.1. Tehnička kultura 1 (5. razred) 19
4.2. Tehnička kultura 2 (6. razred) 84
4.3. Tehnička kultura 3 (7. razred) 151
4.4. Tehnička kultura 4 (8. razred) 217

5. RJEŠENJA RADNE BILJEŽNICE 287

5.1. Tehnička kultura 1 (5. razred) 287
5.2. Tehnička kultura 2 (6. razred) 325
5.3. Tehnička kultura 3 (7. razred) 349
5.4. Tehnička kultura 4 (8. razred) 373
 Tehnička kultura

UVOD

Poštovane kolegice i kolege!

Prema Hrvatskom nacionalnom obrazovnom standardu (HNOS-u) uz nove udžbenike i radne bilježnice
priređen je i priručnik za učitelje Koncipiran je tako da obuhvaća nastavni plan i program tehničke
kulture od 5. do 8. razreda osnovne škole prema HNOS-u.

Priručnik se sastoji od pet cjelina:

1. Metodički pristupi u nastavi tehničke kulture
2. Planiranje nastave tehničke kulture
3. Pripremanje učitelja za izvođenje nastave tehničke kulture
4. Planovi i pripreme za izvođenje nastave tehničke kulture
5. Rješenja zadataka u radnoj bilježnici

Navedene cjeline imaju za cilj olakšati i pojednostaviti rad u nastavi tehničke kulture. U prvoj cjelini
pojašnjeni su metodički pristupi u nastavi tehničke kulture koji mogu biti korisni za nastavnike
početnike i one koji se pripremaju za polaganje stručnog ispita. Planiranje i pripremanje nastave
tehničke kulture isključivo se odnosi na realizaciju programa tehničke kulture od 5. do 8. razreda, a
temelji se na važećim dokumentima i pravilima struke, te na dugogodišnjem iskustvu u radu učitelja
tehničke kulture. Metodički priručnik prati i CD sa nizom dodatnih sadržaja. Ne smatramo da trebate
prihvatiti sve što je ovdje navedeno, jer kako HNOS tako i čitava nastava tehničke kulture su procesi
koji se stalno unapređuju i nadograđuju. Sa zahvalnošću Vas pozivamo na suradnju te da svojim
prijedlozima, primjedbama, sugestijama ili nekim novim zamislima doprinesete unapređenju nastave
tehničke kulture.

Autori

4
 Tehnička kultura

1. Metodički pristupi u nastavi tehničke

kulture
1.1. Oblici rada u nastavi tehničke kulture
Dobro organiziran nastavni sat ovisi o pravilnoj primjeni nastavnih oblika rada. Posebnosti u nastavi
tehničke kulture zahtijevaju i specifičnu organizaciju nastave. Uspješan rad u suvremenoj nastavi
temelji se na skladno kombiniranim različitim nastavnim oblicima.
Oblici rada u nastavi predstavljaju proces stjecanja znanja, umijeća i navika utemeljenih na uzajamnom
odnosu i aktivnosti učenika i učitelja. Svaki učitelj treba poznavati oblike organizacije i izvedbe nastave.
Kada i kako će primjenjivati pojedine oblike rada, ovisi o mnogim čimbenicima: želji i sposobnosti
učenika, interesu, nastavnim sredstvima, metodama rada, ciljevima koji se žele postići itd.
U nastavi tehničke kulture najčešće se primjenjuju sljedeći oblici rada:
- frontalni oblik rada
- skupni oblik rada
- rad u parovima.
- individualni oblik rada

Frontalni oblik rada

Frontalni oblik rada koristi se kad ista znanja želimo prenijeti svim učenicima ili kad se obrađuju novi
sadržaji, sistematiziraju i utvrđuju važnija tehnička znanja.
Ovaj oblik rada ima svoje odgojne vrijednosti jer se njime omogućuje svim učenicima da podjednako
upoznaju objekt nastavnog rada, mogu međusobno usporediti razinu svoga znanja, poticati jedni druge
te zatražiti objašnjenje i pomoć. Frontalni oblik rada često se primjenjuje u nastavi tehničke kulture.

Karakteristike frontalnog oblika rada:

- učitelj isključivo vodi nastavu
- aktivira i motivira jednako sve učenike
- svi učenici rade u istim uvjetima i imaju jednake obveze
- nastavni sat se izvodi po unaprijed utvrđenom planu
- vrijeme se koristi racionalno
- provjeravaju se učenički radovi, ostvaruje se postupnost i sustavnost u radu
- učenici lakše izvode zaključke i uopćavanja.

Nedostatak frontalnog oblika rada očituje se u tome što i uz najbolju organizaciju nije moguće postići
puni učinak u razvijanju individualnih sposobnosti učenika

Skupni oblik rada

Skupni oblik rada nastaje kada se samostalni rad učenika organizira tako da se razredni odjel podijeli
na manje skupine učenika. U nastavi tehničke kulture skupni oblik rada najpogodniji je za izvedbu
praktičnih radova i vježbi i njegova primjenljivost dolazi do izražaja osobito u istraživačkom radu.
Međutim skupni oblik rada iziskuje povećane napore učitelja u fazi pripreme.

5
 Tehnička kultura

Pri osnivanju radnih skupina potrebno je voditi računa o slijedećem:

- skupine učenika ne smiju se oblikovati mehanički po abecednom redu ili redu sjedenja
- prigodom oblikovanja skupina treba voditi brigu o psihofizičkim i umnim sposobnostima
učenika
- veličina skupine može se kretati od 3 do 7 učenika
- svaka skupina treba imati voditelja.

Formiranjem ovakvih skupina učenici se navikavaju na podjelu rada, samoinicijativnost i samostalnost

u radu.
Nastava u skupinama može se izvoditi tako da sve skupine dobiju istovrsne zadatke ili se svakoj skupini
daje različit zadatak - diferencirani skupni rad. Tijekom rada može se organizirati i natjecanje među
skupinama. Kod natjecateljskog rada moraju se odrediti precizni kriteriji za ocjenjivanje rezultata
rada.
Nakon podjele zadataka s članovima skupina, se obavi kraći razgovor, a zatim se prelazi na rad. Vrlo
je bitno da učenici u skupinama znaju što trebaju raditi.
Nastavnik u ovoj fazi potiče rad skupina i promatra odnose među članovima skupina. Ako dolazi do
nesuglasica između članova, mora intervenirati, a ako je nužno, i mijenjati sastav pojedine skupine
kako rad skupine ne bi bio ugrožen.
Nakon završenog rada analiziraju se rezultati i podnose izvješća o obavljenom zadatku. Učenici se
sami dogovaraju na koji će način izložiti svoje rezultate.

Rad u parovima
U realiziranju nekih sadržaja tehničke kulture može se primijeniti oblik rada u parovima. Rad u parovima
uspješno se kombinira i izmjenjuje s frontalnim i skupnim oblikom rada u nastavi. Pri odabiru parova
nastavnik treba voditi računa o sastavu para. Jedan od partnera treba da je bolji, a drugi slabiji učenik.
Zadatak treba postaviti tako da se oba učenika osjećaju podjednako odgovorni za rezultat rada. Pri
tome treba voditi računa o želji učenika da mu se dodijeli partner s kojim želi raditi.
Učenici u parovima obavljaju različite zadatke, a učitelj ima posredničku ulogu. Radom u parovima
može se postići mnogo, ali ne i sve, zato je potrebno kombinirati ovaj oblik s ostalim oblicima rada
u nastavi.

Individualni oblik rada

U primjeni individualnog oblika rada učenik samostalno planira i izvodi zadatke bez neposrednog
vodstva učitelja i bez suradnje s drugim učenicima. Individualni oblik rada može se primjenjivati u
različitim fazama nastave: za utvrđivanje, dopunjavanje i uvježbavanje znanja i vještina. Najveću
vrijednost ovaj oblik rada ima kada učenici samostalno obrađuju nastavne sadržaje.
Učitelj u pripremi određuje karakter učeničkog rada, vrijeme izrade, redoslijed radnji, očekivane
rezultate i uporabu stručne literature te daje upute za rad. Učitelj priprema učenike u tijeku praktičnog
rada da pojedine probleme rješavaju sami. Ovakvim načinom rada potiče se učenik na razmišljanje
(«mogu li i ja to učiniti, kako bi ja to uradio») pa do izražaja dolaze kreativne sposobnosti učenika.
Problemski postavljen zadatak najbolji je put za razvijanje tehničkog mišljenja. Zadatci u kojima učenici
i sami mogu iznijeti neku svoju zamisao, potiču ih na osobno zalaganje i pokretanje stvaralačkog
potencijala u njima: postupci rada će biti složeniji, obrada, dorada, završni dio, a rezultati ovakvog
oblika bit će uspješniji. Individualni oblik rada zahtijeva dobro opremljen kabinet tehničke kulture.

6
 Tehnička kultura

Karakteristike individualnog oblika rada:

- učitelj učenicima daje različite zadatke ovisno o njihovim sklonostima i sposobnostima
- ovim oblikom rada učenicima se omogućuje da rade dinamikom koja im odgovara
- samostalno radeći, učenici se navikavaju na samokontrolu i samokritičnost.

Nedostatak ovakvog oblika rada je u tome što prije njegove primjene učenik mora imati određeno
predznanje da bi mogao samostalno obavljati rad. Primjenom individualnog oblika rada često se na-
rušava sustavnost u odgojno-obrazovnom radu. Ipak najveći nedostatak individualnog oblika rada je
što njegova izvedba zahtijeva veliku pripremu učitelja i učenika.
Opisani oblici rada međusobno su povezani i njihovo kombiniranje u nastavnom procesu prijeko
je potrebno.

1.2. Nastavne metode u izvođenju nastave tehničke kulture

Nastavne metode se u didaktičkoj teoriji označuju kao najučinkovitiji putovi kojima se višestruko ostvaruju
odgojno-obrazovne zadaće nastave. Kako u nastavi tehničke kulture nije aktivan samo učitelj nego se
težište rada i raznovrsne aktivnosti prenose na učenika, tako se nastavne metode u izvođenju nastave
tehničke kulture mogu promatrati kao njihov zajednički rad i sudjelovanje u nastavnom procesu.
Budući da suvremena didaktika opširno tretira problematiku nastavnih metoda, treba ukazati na primjenu
onih nastavnih metoda koje najviše odgovaraju biti i karakteru nastave tehničke kulture. Učitelj je
slobodan u odabiru nastavnih metoda, ali treba težiti upoznavanju novih postupaka i načina rada u
ovisnosti o dostupnim nastavnim sredstvima koja se mogu primjenjivati u nastavi tehničke kulture.
U nastavi tehničke kulture najčešće se primjenjuju slijedeće nastavne metode:
- metoda usmenog izlaganja
- metoda razgovora
- metoda rada tekstom (udžbenik, radna bilježnica, radne liste, priručnici...)
- metoda demonstracije
Metoda usmenog izlaganja
Metoda usmenog izlaganja je najstarija metoda i upotrebljava se na svakom nastavnom satu. Usmeno
izlaganje učitelja (opis, tumačenje, izlaganje materije) ne smije se protegnuti kroz cijeli nastavni sat jer
smanjuje misaone aktivnosti učenika koji se teško koncentriraju na dulja predavanja. Da bi se postigao
odgojno-obrazovni učinak, ovu metodu treba uvijek kombinirati s drugim metodama. Ova nastavna
metoda omogućuje upoznavanje ključnih pojmova i novih stručnih naziva uz najmanji utrošak vremena.
Osim usmenog izlaganja učitelj treba koristiti i pitanja da bi učenici došli do određenih zaključaka.
Pitanjima se učenike potiče na razmišljanje i razumijevanje te veće uključivanje u nastavni rad.

Za usmeno izlaganje učitelja u nastavi tehničke kulture mogu se postaviti sljedeći zahtjevi:
- učitelj mora govoriti hrvatskim književnim jezikom, a izlaganje mora biti mirno i staloženo.
- svako izlaganje učitelja mora biti znanstveno utemeljeno
- osnovne misli učitelj mora definirati jasno i s preciznim zaključcima
- govor učitelja treba biti odmjeren, bez suvišnih riječi, prilagođen učenicima i razumljiv svakom
učeniku u razrednom odjelu te mora buditi interes i pažnju učenika
- učiteljevo izlaganje ne smije biti prenatrpano činjenicama, ali mora objasniti ključne pojmove
i kratko opisati nove stručne nazive

7
 Tehnička kultura

Poželjno je kod usmenog izlaganja koristiti ilustracije, prezentacije, prozirnice, plakate, tehničke
crteže, uzorke materijala itd. Ovaj postupak za vrijeme usmenog izlaganja ne smije se poistovjetiti ili
zamijeniti s metodom demonstracije.
Važnije elemente koje je planirao u pripremi za nastavu, učitelj u tijeku izlaganja piše na školsku ploču.

Za vrijeme pisanja na školskoj ploči, dok je okrenut leđima učenicima, učitelj ne govori, a ako
želi što reći, treba prekinuti pisanje i okrenuti se prema učenicima.

Metoda razgovora
Razgovor se vrlo često primjenjuje u praktičnom radu i na vježbama. Razgovorom učitelj treba mo-
tivirati učenike. Pitanja koja učitelj postavlja, moraju biti takva da potiču učenike na razmišljanje,
samostalno zaključivanje i želju za sudjelovanjem u radu. Svaki se učitelj mora što prije usavršiti u
tehnici postavljanja pitanja. Najbolje se u pitanjima koristiti upitnim riječima: zašto, kako, zbog čega,
na koji način, gdje itd. Također je potrebno prilagoditi izbor riječi i sadržaj pitanja, obuhvatiti što više
učenika pitanjima, a po potrebi postavljati i potpitanja.

Nekoliko primjera dobro postavljenih pitanja učenicima:

- Navedite elemente životnog okruženja čovjeka.
- Nabrojite osnovni pribor za tehničko crtanje.
- Opišite pravilno rukovanje ručnim škarama.
- Nabrojite nekoliko prirodnih izvora energije.
- Objasnite ″zlatno pravilo mehanike″.
- Što predstavljaju ikone na radnoj površini?

Metoda rada tekstom i ostalim pisanim izvorima

Pravilnom i postupnom uporabom udžbenika učitelj pomaže sebi i učenicima u odgojno-obrazovnom
radu. Pomoć se najčešće očituje u prikazu novih tehničko-teorijskih sadržaja kad učitelj usmeno
izlaganje treba dopuniti prigodnim tekstovima iz udžbenika, priručnika ili kakva drugog tiskanog
izvora. U primjeni ove metode učitelj tehničke kulture treba navikavati učenike na prikupljanje novih
tiskanih materijala i ilustracija.
Udžbenik potiče učenike na samoobrazovanje jer omogućuje samostalan rad. Danas učenik nije samo objekt
već i subjekt, tj. aktivan sudionik u stjecanju znanja, vještina i navika. Udžbenik treba omogućiti učenicima
da povezuju teoriju i praksu, znanje sa životom, znanost i iskustvo i da ih na taj način upućuje na praktičnu
primjenu usvojenih znanja. Udžbenici trebaju biti koncipirani tako da se mogu vrlo uspješno koristiti za
izvođenje didaktičkih vježbi i praktičnih radova te za samostalno učenje učenika u školi i kod kuće.
Dobar udžbenik mora ispunjavati odgojno-obrazovne, znanstvene, stručne i didaktičko-metodičke zahtjeve
kako bi se njime mogla što uspješnije izvoditi suvremena i kvalitetna nastava. Veoma je važno objasniti
učenicima kako se uči iz udžbenika: upozoriti ih da ne uče napamet, mehanički, bez razumijevanja već da
zadani tekst prilagode svojim riječima na temelju radnih bilješki. Da bi udžbenik ispunio svoju zadaću,
prijeko je potrebno svakodnevno, postupno i planski navikavati učenike na njegovu pravilnu uporabu.

Pogrešno je pri izlaganju novih nastavnih sadržaja diktirati programsko gradivo jer je ono već
napisano u udžbeniku. Isto tako ne treba zadavati učenicima da nastavne sadržaje čitaju veći
dio nastavnog sata ili cijeli sat jer takav način rada čini nastavni sat monotonim i dosadnim.

8
 Tehnička kultura

Radna bilježnica čini integralni dio udžbenika i daju pune inicijativu učiteljima, a učenicima omo-
gućuju lakše stjecanje znanja i vještina. Radnu bilježnicu učenici koriste kod kuće za ponavljanje
obrađenih sadržaja, ali mogu je ponekad koristi u uvodnom ili završnom dijelu nastavnog sata ovisno
o nastavnoj jedinici. Posebnu vrijednost radna bilježnica ima u realizaciji vježbi ili praktičnog rada :
tehnički crteži, radne liste i upute za izvođenje vježbi.
Radne liste imaju veliki značaj u nastavi tehničke kulture. Sastavljene su tako da obuhvaćaju jedan
zadatak (vježba ili praktični rad), a realizacija je prikazana opisom radnih postupaka.

Prednosti korištenja radnih lista:

- unose raznovrsnost u nastavi tehničke kulture
- štede vrijeme učitelja (bolja organizacija rada)
- štede vrijeme učenika ( slušanje, čekanje, objašnjenja i upute nastavnika)
- potiču interes učenika (sami rade, traže pomoć samo kada je neophodno)
- nema nepotrebnih bilješki (učenici su koncentrirani na upute u radnoj listi)

Tehnički časopisi s prikazom najnovijih tehničkih dostignuća predstavljaju aktualne izvore znanja u
nastavi, osobito u izvođenju praktičnih radova i vježbi kakvih nema u udžbenicima. Praćenjem tehnič-
kog tiska učenika se potiče na bavljenje tehnikom, tj. upućuje ga se na samostalan rad i stvaralaštvo.
Hrvatska zajednica tehničke kulture nakladnik je časopisa za mlade tehničare pod nazivom ABC-teh-
nike gdje se objavljuju sadržaji o najnovijim tehničkim dostignućima, portreti poznatih znanstvenika
i tehničara, obavijesti o natjecanjima, prilozi s nacrtima za izradu praktičnog rada i mnoge druge
informacije iz tehnike prilagođene uzrastu učenika osnovne škole.
Iz navedenog može se zaključiti da je svaki udžbenik, priručnik ili tehnički časopis dobar i vrijedan
ako zadovoljava znanstvene, stručne, pedagoške i odgojno-obrazovne zahtjeve suvremene nastave uz
uvjet da ga učitelji i učenici pravilno koriste.
Metoda demonstracije
Metoda demonstracije ima osobitu didaktičku vrijednost u nastavi tehničke kulture. Gotovo nema niti
jednog dijela nastavnog sata gdje se metoda demonstracije ne može primijeniti (u uvodnom dijelu sata,
pri obradi novog gradiva, vježbe i praktični rad...). Metoda demonstracija koristi se za prikazivanje
modela, crteža, shema, postupaka obrade, eksperimenta, načela rada uređaja i strojeva te demonstraciji
procesa računalom. Učitelj raznovrsnim sredstvima i pomagalima u kratkom vremenu može upoznati
učenike s nastavnim sadržajima, osnovnim vještinama i tehnikama.

Metoda demonstracije razvija i održava interes učenika iz više razloga:

- obraća se osjetilu vida i sluha (učenik je vizualno i slušno usmjeren)
- prikazivanje-izvođenje demonstracijskih postupaka privlači pozornost
- učenici vide rezultat uloženog napora
- potiče kod učenika želju za dokazivanjem (nastojat će biti jednako uspješni kao učitelj ili
još bolji)

Za vrijeme demonstracije potrebno je pridržavati se sljedećih uputa:

- demonstracija treba biti jasna i ne smije biti duga
- potrebno je izbjegavati suvišna objašnjenja
- položaj učitelja treba biti takav da ga svi vide, detaljno i jasno i čuju izlaganje i objašnjenja
- uspjeh demonstracije treba provjeriti dobro postavljenim pitanjima.

9
 Tehnička kultura

Sve navedene metode su karakteristične za nastavu tehničke kulture. Za postizanje najboljih rezultata
potrebno je na pogodan način kombinirati više nastavnih metoda što će rezultirati uspješnom
realizacijom planiranih nastavnih tema.

1.3. Vrjednovanje postignuća

Pod pojmom vrjednovanja rezultata rada razumijeva se primjena raznovrsnih objektivnih tehnika i
postupaka kojima se procjenjuje do koje su mjere učenici individualno ili skupno ovladali nastavnim
gradivom te koliko je učitelj uspio osposobiti učenike u razvijanju tehničkog mišljenja, usvajanju
praktičnih vještina ili tehničkog znanja potrebnog za daljnje razvijanje tehničke kulture kod učenika.
Vrjednovanje je sustav praćenja, poticanja i ocjenjivanja rada učenika kojim učitelj zajedno s učenicima
nastoji obuhvatiti cjelokupnu ličnost učenika ili one osobine koje najviše dolaze do izražaja u ostvarivanju
višestrukih ciljeva nastave tehničke kulture. Vrjednovanje rezultata rada ne smije favorizirati samo
znanje učenika (faktogfrafiju) nego treba uvažiti zalaganje, inicijativu, kreativnost itd.

Elementi vrjednovanja rezultata rada u nastavi tehničke kulture:

- odnos učenika prema radu, zalaganje, ustrajnost u rješavanju radnog zadatka
- kvaliteta obavljenog rada i težina radnog zadatka - usvojena tehnička znanja
- sposobnost primjene tehničkih znanja, radnih navika i vještina u svakodnevnom životu.

Rezultati rada mogu se vrjednovati na više načina tijekom školske godine - redovitom provjerom u
tijeku školske godine, ispitivanjem i ocjenjivanjem na kraju prvog polugodišta i na kraju godine kao
završnom ocjenjivanju i analizi rezultata rada.

Učenička postignuća mogu se vrjednovati:

- usmenim i pismenim provjeravanjem tehničkih znanja
- petominutnim provjeravanjem
- primjenom zadataka objektivnog tipa.

Usmeno i pismeno provjeravanje

Usmeno i pismeno provjeravanje tehničkih znanja ne bi trebalo učitelju oduzimati puno vremena, ali
ono mora biti javno i ocjenu treba uvijek obrazložiti.

Pismeno provjeravanje treba primjenjivati samo izuzetno:

- nakon obrade većih nastavnih cjelina
- radi prikaza nekih konkretnih stanja
- radi izvješća o obavljenom posjetu ili stručnoj ekskurziji
- kad je potreban odgovor na neka konkretna pitanja iz tehnike i tehnologije.

Petominutno provjeravanje
Petominutno provjeravanje izvodi se na početku ili pri kraju nastavnog sata (5-10 minuta) na temelju
ranije pripremljenih pitanja. Učenici daju kratke odgovore na postavljena pitanja koja mogu biti napisana
na školskoj ploči ili prozirnicama. Ovakva provjera najčešće sadrži pet pitanja.

10
 Tehnička kultura

Primjer:
Nakon obrade nastavne cjeline Tehničko crtanje učitelj može provesti petominutno provjera-
vanje sljedećim pitanjima:
1. Nabrojite osnovni pribor za tehničko crtanje.
2. Koje se vrste crta koriste u tehničkom crtanju?
3. Što je to kotiranje?
4. Što označava kotni broj?
5. Kako se naziva projekcija koju čine nacrt, tlocrt i bokocrt?

Odgovori se ocjenjuju tako da učenici zamijene listiće i prema uputama učitelja provjeravaju rezultate.
Temeljem dobivenih rezultata učitelj upisuje odgovarajuću ocjenu u imenik, u rubriku za opisno
praćenje učenika.

Dobiveni rezultati mogu poslužiti kao pokazatelj:

- jesu li učenici shvatili gradivo
- jesu li zastupljeni više pozitivni ili negativni odgovori
- koje dijelove nastavnih sadržaja treba ponoviti
- kakav je opći sud o uspješnosti rada učitelja?

Primjena zadataka objektivnog tipa

Primjena zadataka objektivnog tipa zahtijeva pripremu dobro odabranih i objektivno postavljenih
pitanja.

Upute za samostalnu pripremu ispita znanja:

- odabrati obrađene nastavne sadržaje
- napraviti poseban popis odabrane nastavne građe
- popisanu nastavnu građu preraditi u pitanja
- sastavljena pitanja moraju sadržavati 20% lakših pitanja, 20% težih pitanja i 60% pitanja na koja
će moći odgovoriti više od 50% učenika
- pitanja uobličiti u tipove zadataka za ispit znanja.

Odabir tipova zadataka za ispit znanja:

- tip alternativnog izbora (DA ili NE).
- tip dopunjavanja
- tip prisjećanja
- tip kompletiranja
- tip prepoznavanja
- tip uspoređivanja
- tip višestrukog izbora

Na CD-u koji je sastavni dio ovog priručnika nalaze se primjeri ispita znanja iz tehničke kulture koji
su napravljeni prema navedenim tipovima zadataka i predviđeni su za provjeravanje znanja učenika
na kraju prvog polugodišta i na kraju nastavne godine.
Tablice za realizaciju bodova i ocjena predmetni učitelji mogu izraditi sami.
Ponuđeni primjeri za ispit znanja ne obvezuju učitelje na primjenu nego o eventualnoj njihovoj pri-
mjeni u svom radu odlučuju sami.

11
 Tehnička kultura

2. Planiranje nastave tehničke kulture

Planiranje nastave nezaobilazni je dio stalnog stručnog i pedagoškog usavršavanja učitelja, a o

kvaliteti planiranja izvođenja nastave ovisi i uspješnost nastave uopće.
Temeljni cilj nastave tehničke kulture je odgoj radne i stvaralačke ličnosti učenika. U okviru nastave
tehničke kulture učenici usvajaju radne navike i prihvaćaju rad kao uvjet ljudskog života te dolaze do
spoznaje da se jedino radom mogu osposobiti za stvaralačku primjenu stečenih znanja u suvremenoj
tehnici i tehnologiji. Ovaj cilj ne može se ostvariti bez sustavnog planiranja i pripremanja za odgojno-
obrazovni proces.
Planiranje ili vremensko trajanje pojedinih faza nastave obuhvaćaju radnje koje treba pravodobno
izvršiti u cilju izvođenja nastave u skladu s nastavnim programom, mogućnostima škole i zamislima
učitelja.

Planiranju nastave tehničke kulture prethode ove radnje:

- proučavanje nastavnog programa
- artikulacija vremena, raspoloživog fonda sati tijekom nastavne godine i drugih vremenskih
mogućnosti za izvođenje nastave
- proučavanje literature i izbor izvora znanja potrebnih učitelju i učenicima (udžbenik, radna
bilježnica, priručnik, stručna i metodička literatura).
- provjera ispravnosti postojećih i plan nabave novih nastavnih sredstava

Okvirni plan i program

Okvirni program propisuje Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa i on se odnosi na sve škole.
Navedeni su naslovi nastavnih tema, ključni pojmovi koje učenici trebaju usvojiti i obrazovna
postignuća kojima će učenici ovladati obradom sadržaja pojedine nastavne teme

Izvedbeni plan i program rada

Izvedbeni plan i program predstavlja razradu okvirnog programa što znači da je potrebno dobro proučiti
nastavne teme, zadana obrazovna postignuća i programske sadržaje srodnih nastavnih predmeta,
planirati korištenje nastavnih sredstava i utvrditi materijalne mogućnosti za izvođenje praktičnog
rada i vježbi.
Nastavne sadržaje treba tematski planirati na početku školske godine. Najprije treba popisati tematske
cjeline po razredu i predvidjeti ukupan broj sati za pojedinu tematsku cjelinu. Zatim se razrađuju pojedine
nastavne teme s predviđenim potrebnim brojem sati za obradu novog gradiva, vježbe i praktične radove
te provjeru znanja. Također se mogu planirati i eventualne posjete. Potrebno je planirati i korelaciju s
ostalim nastavnim predmetima (matematika, fizika, informatika, priroda, biologija, kemija, itd.).
Dobro je pri izradi okvirnog plana rada ostvariti suradnju i zajednički dogovor na razini županijskih
stručnih vijeća i stručnih aktiva u školi.
Isto tako od velike koristi može biti i uključivanje učenika u planiranje na način da učitelj na kraju

12
 Tehnička kultura

školske godine analizira uspješnost rada s učenicima kako bi čuo njihova mišljenja, prijedloge i pri-
mjedbe koji mogu pomoći u planiranju nastave za iduću školsku godinu tako da realizacija nastavnih
sadržaja predstavlja obostrano zadovoljstvo.

Izvedbeni plan nastavnog gradiva sadrži:

- pregled nastavnih cjelina i nastavnih tema-jedinica
- korelacijske veze s drugim nastavnim predmetima
- plan uporabe nastavnih sredstava – materijalni uvjeti rada
- planirano mjesto izvođenja nastave
- broj sati obrade novih nastavnih sadržaja, vježbi i praktičnih radova
- vrijeme realizacije-broj radnog tjedna za svaku nastavnu cjelinu

Operativni plan i program rada

Operativni plan i program predstavlja temeljitu razradu izvedbenog plana i programa na način da se
pristupa razradi svake nastavne teme-jedinice u određenom vremenskom razdoblju tijekom nastavne
godine.

U operativnom planu i programu rada treba naznačiti:

- pregled nastavnih cjelina i nastavnih tema-jedinica
- ciljeve za nastavnu temu – zadaće za učenike
- tip nastavnog sata (obrada, praktični radovi, vježbe…)
- nastavne metode i oblike rada
- korelaciju s drugim nastavnim predmetima
- plan uporabe nastavnih sredstava
- plan eventualnih posjeta i ekskurzija
- Vrjednovanje rezultata rada.

Operativni plan i program je osnova za mjesečno i dnevno pripremanje učitelja tj. izradu detaljne
nastavne pripreme za izvođenje neposrednog nastavnog rada bez čega je nezamislivo ostvarenje
suvremenog nastavnog procesa.

13
 Tehnička kultura

3. Pripremanje učitelja za izvođenje

nastave tehničke kulture
Pisanu pripremu učitelj treba imati za svaki nastavni sat. Za izradu priprema učitelji koriste tiskane obrasce
ili korištenjem računala sami oblikuju svoje nastavne pripreme Pisana priprema potrebna je jednako
učiteljima početnicima kao i iskusnim učiteljima s višegodišnjim iskustvom.

Priprema učitelja zahtijeva:

- detaljno proučavanje nastavnog programa i programskih sadržaja (dopune i izmjene)
- proučavanje stručne i metodičke literature: udžbenika, radne bilježnice, priručnika itd.
- upoznavanje različitih načina planiranja nastavne građe, upoznavanje nastavne dokumentacije
- upoznavanje stanja nastavnih sredstava u kabinetu tehničke kulture
- pripremanje nastavne teme-jedinice i upoznavanje potrebne nastavne dokumentacije koja služi za
obradu novih sadržaja te izvođenje praktičnih radova i vježbi
- primjenu raznovrsnih tipova ocjenjivanja učeničkih postignuća
- posvećivanje pozornosti učenicima sa posebnim potrebama.

Temeljni izvori za pripremanje učitelja su: udžbenik, radna bilježnica i priručnik između kojih
postoji međusobna povezanost.

UDŽBENIK
- učenik
- učitelj

RADNA PRIRUČNIK
BILJEŽNICA - učitelj
- učenik

14
 Tehnička kultura

Udžbenik je namijenjen učenicima i učiteljima. Za učenike on predstavlja temeljni izvor znanja.

Na početku svake teme postavljena su motivacijska pitanja i kratki uvod za bolje razumijevanje
teme. Uz tekst obrade sadržaja nalaze se ikonice koje upućuju na povezanost sa sadržajima u radnoj
bilježnici. Na kraju teme nalazi se sažetak i pitanja za provjeru. Dodatni sadržaji i izborne teme
namijenjene su kreativnijim učenicima, a ako žele saznati nešto više iz drugih izvora mogu potražiti
na internetskim stranicama čije su adrese navedene na CD-u uz udžbenik.

Radna bilježnica je namijenjena učenicima i u potpunosti prati sadržaje svih nastavnih tema obrađe-
nih u udžbeniku. Teme u radnoj bilježnici sastoje se od tri dijela: provjerite što ste naučili, upute ili
radne liste za izvođenje vježbi te sadržaji za one koji žele znati više.

Priručnik je namijenjen učiteljima, a izravno je povezan s udžbenikom i radnom bilježnicom. Zada-

ća je priručnika olakšati pripremanje učitelja za izvođenje nastave tehničke kulture, a od posebne su
važnosti prijedlozi izvedbenog i operativnog plana i programa te nastavne pripreme kao i metodički
pristupi u izvođenju nastave tehničke kulture.

Svaka nastavna tema-jedinica ima svoje specifičnosti i pisana priprema ne piše se radi popunjavanja
obrazaca već je ona odraz učiteljeve didaktičko-metodičke kulture. Detaljno razrađena nastavna priprema
je odraz sposobnosti učitelja da stvaralački spozna nastavane probleme i da ih rješava primjenom
suvremenih spoznaja u didaktičko-metodičkoj praksi.
Na primjeru jednog obrasca za pisanu pripremu može se vidjeti koje elemente treba imati nastavna
priprema i kako ih treba koristiti. Podaci o nastavnoj temi-jedinici: naziv, sadržaj rada, ciljevi i
zadaće nastavnog sata, primjena oblika rada i nastavnih metoda kao i uporaba nastavnih sredstava,
mogu se koristiti iz operativnog plana i programa, ali svaki učitelj može koristiti i svoj model pisane
pripreme.

15