SUPERVIZIJA

Pitanje: Prvi susret i dogovor o radu – ciljevi prvog susreta (predstavljanje, očekivanja, dogovor o radu)?
Ciljevi prvog susreta:

 supervizor dobiva informaciju o grupi i njezinim očekivanjima

 članovi grupe mogu doznati informacije o supervizoru, njegovu modelu supervizije i njegovim
iskustvima supervizora

Dijelimo ga u 3 faze:

1. Predstavljanje - Supervizor i supervizijska grupa kratko prezentiraju svoja profesionalna iskustva,

teorijsko polazište, i edukaciju kao i iskustva iz supervizije, motivacija za supervizijom

2. Iznošenje očekivanja - Nužno je da supervizor zna što članovi grupe očekuju od supervizije
Važno je doznati što supervizija znači za svakog člana grupe, supervizor pita o iskustvima i tako
doznaje što bi trebao izbjegavati u superviziji.

3. Dogovor u radu - donosi se odluka, svatko za sebe

FUNKCIJE I MODELI SUPERVIZIJE U PSIHOSOCIJALNOM RADU

Pitanje: Funkcije i modeli supervizije u psihosocijalnom radu?

SAD, Velika Britanija, Australija – model po kojem supervizija ujedinjuje 3 funkcije:

1. Administrativno-upravljačka funkcija uključuje:

 Tumačenje politike vođenja i funkcioniranja ustanove superviziranima.

 Raspravljanje sa superviziranima o zakonima koji se tiču socijalnih mjera i intervencija.

 Pregledavanje dokumentacije slučajeva radi odgovarajuće pomoći korisnicima.

 Raspoređivanje slučajeva.

 Dogovor o radnom rasporedu i vremenu rada.

Pitanje: Podržavajuće- pomažuća fukcija - objasniti?

2. Podržavajuće-pomažuća funkcija uključuje:

 Podržavajuće povratne informacije.

 Zadovoljenje emocionalnih potreba superviziranog.

 Razgovor o osjećajima superviziranog vezanim uz konkretni slučaj.

 Upućivanje na tehnike za smanjivanje profesionalnog stresa.

3. Podučavajuća funkcija uključuje:

 Demonstriranje tehnika rada.

 Procjenu slučaja i planiranje rada na slučaju.

 Povratnu informaciju superviziranima o kvaliteti rada.

1
  Raspravu o teorijama ljudskog ponašanja koje su povezane s konkretnim slučajem.

 Objašnjavanje metode ili strategije intervencije.

Model supervizije u Hrvatskoj

Pitanje: Razlika između organizacijske i razvojno- integrativne supervizije?
Pitanje: Model supervizije u Hrvatskoj? Pitanje: Što je timska supervizija?

Da bi psihosocijalni rad dobro funkcionirao, potrebno je razvijati:

1. Organizacijsku superviziju

 u fokusu je sadržaj i organizacija rada.

 naglasak je na osiguravanju djelotvornog funkcioniranja organizacije kao i korištenje

resursa (Žic Grgat, 2004.).

 Cilj je osigurati kvalitetnu uslugu korisnicima.

 Dio je svakodnevnog rada i upravljanja organizacijom i resursima u njoj. Odvija se kroz

redovne kontakte nadređenih i podređenih, mentora i vježbenika, voditelja i članova stručnog
tima i provode je oni koji upravljaju organizacijom.

2. Razvojno – integrativnu superviziju

 usmjerena je na profesionalni rast i razvoj pomagača.

 naglasak je na integriranju teorije i praktičnog djelovanja u konkretnom okruženju kao i

na pružanju podrške stručnjacima (Ajduković i Cajvert, 2004.).

 U fokusu je stručnjak i njegov profesionalni rast i razvoj. Odvija se u redovnim razmacima u za

to posebno određenom vremenu. Supervizija može biti individualna, grupna supervizija,
sustručnjačaka supervizija te supervizija supervizije.

3. Timska supervizija - vrsta grupne supervizije usmjerenu prije svega na sustavnu iskustvenu
proradu suradnje između članova tima tj. između članova grupe zbog izvršavanja nekog određenog
zadatka unutar veće organizacije ili samostalno.

Može imati različita težišta:

1. u fokusu rada su odnosi između članova tima i klijenata;

2. bavljenje grupnom dinamikom tima i iskustvenim radom na sebi članova grupe i

3. u fokusu je hijerarhijski sustav organizacije i načini ophođenja s nadređenima, podređenima i

kolegama.

2
ODREĐENJE GRUPNE SUPERVIZIJE

Pitanje: Što je grupna supervizija?

Grupna supervizija - Predstavlja redovite susrete grupe supervizanata i supervizora radi
unapređivanja njihova razumijevanja samih sebe kao stručnjaka, korisnika s kojima rade i sustava
pružanja usluga općenito, a koji si uzajamno pomažu u tom nastojanju kroz interakciju u kontekstu
grupnih procesa.

Pitanje: Četiri vrste supervizijskih grupa?

Četiri vrste supervizijskih grupa (Proctor i Inskipp, 2001.):

1. Autoritativna supervizija ili supervizija u grupi – supervizor supervizira pojedince, a članovi

grupe su uglavnom neuključeni gledatelji.

1. Sudjelujuća grupna supervizija ili supervizija s grupom – supervizor supervizira, a članovi su

poučeni i potaknuti da aktivno sudjeluju.

3. Surađujuća grupna supervizija ili supervizija od strane grupe - supervizor potiče članove da
dijele odgovornost za supervizijski proces i ishod.

4. Su-stručnjačka (vršnjačka) grupna supervizija ili intervizija – iskusne kolege dije odgovornost
za supervizijski proces. Uzajamno pregovaraju o strukturi rada, načinu vođenja, ulogama i
odgovornostima. U grupi ne postoji supervizor u klasičnom smislu te riječi, svi su članovi supervizori i
odgovorni za supervizijski proces.

Pitanje: Faze grupne supervizije?

Tuckmanova klasifikacija razvoja grupa

1. početna faza

2. faza sukoba

3. faza usklađivanja rada,

4. faza učinkovitog djelovanja i

5. završna faza

3
PREDNOSTI GRUPNE SUPERVIZIJE

Pitanje: Prednosti grupne supervizije (navesti barem četiri prednosti)?

Organizacijski aspekt

 ekonomičnost u pogledu vremena, novca i stručnosti.

 Grupna supervizija omogućuje da pomoću paralelnih procesa bolje uočavamo procese u grupi
koja se supervizira

 Početnici bolje razumiju kognitivne procese svojih kolega početnika nego iskusnih eksperta, to čini
supervizijsku grupu izvrsnim mjestom za konceptualizaciju novih vještina i rada na slučajevima.

Odnosi u superviziji

 manji razvoj ovisnosti supervizanta o supervizoru

 više uključivanja i doprinos drugih članova

 supervizor dobije bolju sliku o supervizantu

 veće mogućnosti za primjenu različitih tehnika rada

Proces učenja

 učenje od kolega

 supervizanti upoznaju veći raspon mogućih klijenata

 veća raznolikost povratne informacije, različite perspektive, različita profesionalna iskustva

 grupna interakcija potiče hrabre odluke koje inače pojedinac sam ne bi donio

4
SUPERVIZIJA U PSIHOSOCIJALNOM RADU

Pitanje: Nabrojati kriterije za primjenu psihosocijalnog rada i objasnit jedan?

Bernler i Johnsson (1985.) postavili kriterije za primjenu psihosocijalni rad:

 Psihosocijalni način gledanja na korisnika

 Teorija psihosocijalnog rada

 Metode

Pitanje: Što obilježava suvremeni psihosocijalni rad?

Howe (2002.) - socijalni rad je psihosocijalni rad ako ako pod pojmom psihosocijalni
podrazumijevamo područje ljudskog iskustva koje je stvoreno u međuodnosu psiholoških obilježja
pojedinca i njegova socijalnog okruženja.

Psihosocijalni rad podrazumijeva istodobni interes za oboje – pojedinca i obilježja njegova

socijalnog okruženja.

5
RAZVOJ SUPERVIZIJE – POVIJESNI PREGLED

Pitanje: Objasniti 2 fazu razvoja supervizije?

Pitanje: Razvoj supervizije – povijesni pregled – njezine faze (faze će biti na ispitu i koja su obilježja
svake faze i godina nastanka/početka)?

Prva faza – Pojava supervizije ili kako smo započeli

 teško je reći kada, gdje i kako je nastao tradicijski model supervizije

 od sredine 19. stoljeća do 30-ih godina 20. stoljeća

 Ekonomski liberaliza, industrijalizacija, urbanizacija, građanski rat u SAD-u doveli do brojnih

socijalnih problema

 Razvoj dobrotvornih društva („prijateljski posjetitelji”) , agencija

 nije bio školovanih socijalnih radnika

 poč. 20 stoljeća: supervizija se razvija kao dio integrirane obrazovne komponente

 potreba za formalnim obrazovanjem

 1911. prva edukacija iz supervizije (Mary Richmonds) u SAD-u

 sve veći naglasak na edukativnoj komponenti

 razvija se rad na slučaju kao glavna metoda u socijalnom radu i superviziji

Druga faza – Psihologizacija ili potraga za dubljim objašnjenjima

 između 30-ih i 50 / 60-ih godina 20. stoljeća

 utjecaj Freuda i psihoanalize

 u praksi socijalnog rada uvedena je koncepcija istraživanja osobne dinamike čime se postiže bolje
razumijevanje procesa koji se odvijaju između profesionalaca i klijenata

 u superviziji se superviziranome pomaže razumjeti vlastite intrapsihičke konflikte,

 pojam transfera, kontratransfera i obrambenih mehanizama

Treća faza – Sociologizacija supervizije ili povratak “našoj znanosti”

 60-e i 70-e godine 20. stoljeća

 u praksi i superviziji socijalnog rada je okret od psihijatrije ka socijalnim znanostima

 utjecaj suvremenih socioloških teorija

 središnji pojmovi supervizije: proces učenja, socijalna uloga, socijalni status, interakcije u grupi i
radnoj organizaciji

 Kurt Levin: grupna dinamika kao nezaobilazan pojam u superviziji

6
Četvrta faza – Diferencijacija i specijalizacija supervizijskih modela ili gdje smo danas?

 od 70-ih godina 20. st. do danas

 metoda rada na slučaju, grupni rad i rad u zajednici su preoblikovani u specijalizirane modele

 uvodi se supervizija u rad sa mladima, starima, obitelji, u postpenalno područje

 potreba da se hijerarhijski odnos u superviziji zamijeni s partnerskim i da se istakne savjetodavna

funkcija supervizora (anglosaksonske zemlje)

 zagovara se koncepcija osnaživanja, naglašavajući pozitivne osobine i mogućnosti razvoja

profesionalca kroz superviziju

 grupna supervizija (bolji razvoj kroz interakcije s drugima)

Pitanje: Krizne intervencije i kad se provode?

Krizne intervencije – skup postupaka pomoću kojih se, nakon kriznih događaja, ljudima nastoji
pomoći da lakše prebrode ono što su doživjeli.

Provode se nakon tragičnih događaja kao što su: samoubojstvo, nasilne smrti, prijetnje životu ili
tjelesnom integritetu, (pokušaja) silovanja i slično.

Provode se s pojedincima i skupinama ljudi koji su posredno ili neposredno bili izloženi kriznom
događaju – izravne žrtve, njihova najbliža rodbina, očevici, prijatelji i kolege.

NESVJESNI PROCESI U SUPERVIZIJI

Pitanje: Nesvjesni procesi u superviziji; psihodinamski pristup razlikuje nekoliko nesvjesnih procesa;
treba ih nabrojati?
Psihodinamski pristup razlikuje nekoliko nesvjesnih procesa:

1. Projekcija

2. Indukcija

3. Rezonanca

4. Kontratransfer

5. Projektivna identifikacija i

6. Paralelni procesi

Pitanje: Što je Supervizija u psiho – socijalnom radu?

Supervizija je važna metoda pomoću koje socijalni radnici mogu nastaviti razvijati i poboljšavati
svoje vještine nakon završetka formalnog obrazovanja. Služi kao pomoć socijalnim radnicma
početnicima, ali i iskusnima, u pružanju djelotvorne pomoći uz naglašavanje prava klijenata (Davis,
1999.).
7
Pitanje: Definicija Europskog udruženja nacionalnih organizacija supervizora (ANSE)?

Prema definiciji Europskog udruženja nacionalnih organizacija supervizora (ANSE) supervizija

je:

1. Profesija i funkcija,

2. Odnosi se na osobu, njenu profesionalnu ulogu i područje rada

3. Uvažava profesionalno iskustvo supervizora

4. Predstavlja profesionalnu refleksiju

5. Odvija se u okviru jasnog dogovora o radu

Pitanje: Što može biti u fokusu supervizije (SADRŽAJ SUPERVIZIJE) nabrojat 4?

Neka od područja koja mogu biti u fokusu supervizije su:

1. područje rada s korisnicama: npr. teškoće u komunikaciji s korisnicima;

2. područje profesionalnih kompetencija: npr. ograničeni dijapazon metoda i tehnika u radu (kako
smiriti korisnika bez prijetnji i podizanja glasa, vještine vođenja individualnog razgovora,
motiviranje obitelji za suradnju i dr.);

3. područje vlastitih emocija, stavova, vrijednosti: npr. osjećaj bespomoćnosti (da se ništa ne
može promijeniti, da su problemi presloženi i sl.); profesionalni stres (česta bolovanja, glavobolje,
gubitak strpljenja, ljutnja, nekontrolirane reakcije, povučenost, povećana konzumacija alkohola,
cigareta, kave i dr.);

4. područje radnih uvjeta i karakteristika radnog mjesta: npr. neadekvatni radni uvjeti
(nedefinirano radno vrijeme; česta poslovna putovanja; dostupnost šefu 24 h; prostorija za rad je
malena, hladna i sl.); karakteristike radnog zadataka (nerealni rokovi, velik broj korisnika, malen
broj raspoloživih resursa za pomoć);

5. područje međuljudskih odnosa: npr. nezadovoljavajući odnosi s kolegama (česta optuživanja,

svađe, podmetanja, ogovaranja, nedijeljenje informacija, osporavanje kompetencije pred
korisnicima i sl.); nedostatak podrške (nepostojanje ni jedne osobe s kojom se može otvoreno
razgovarati, nedostatak razumijevanja, izostanak pohvale i nagrade i dr.) (Kusturin, 2007.).

Pitanje: Svrha supervizije?

SVRHA SUPERVIZIJE

1. postati svjestan svoje profesionalne uloge i odgovornosti

2. osigurati profesionalni rast i razvoj
3. povećanje kompetentnosti
4. osigurati pozitivno okruženje
5. dobiti potporu

8
6. dobiti objektivno mišljenje