Travnik, grad vezira, smješten u podnožju planinskog masiva Vlašić.

Oduvijek je bio inspiracija mnogim putopiscima,književnicima, umjetnicima ali i sasvim

običnim ljudima koji dođu i istražuju tajne koje on sa sobom krije. Nalazi se u srcu Bosne i
Hrecegovine i predstavlja glavni administrativno-politički centar Srednjobosanskog kantona.
Ovim kratkih putovanjem između zemlje i neba, pokušat ćemo vam prenijeti dušu grada, koji
svojom misterioznošću i jedinstvenošću otkriva priče iz davnina i nikoga ne ostavlja
ravnodušnim.
Travnik je dom za nešto više od 53.000 ljudi.
Ovo malo bosanskohercegovačko mjesto postalo je popularno po svom travničkom siru,
ćevapima, planini Vlašić i kristalno čistoj vodi svima znanoj kao Plava voda.
Plava voda, istinski je ponos Travnika i njegovih travničana. Svojim biserno čistim izgledom i
svježinom svakog prolaznika ostavi bez daha. Ovaj prostor je nekad obilovao
mlinovima, vodenicama i drvenim stupama, koje su tucale hrastovu koru potrebnu za
štovljenje kože u brojnim travničkim kožarama. Akumulaciono jezero i hidroelektrana su
ovdje proizvodili prvu struju za Travnik.
Iznad Plave vode vidimo prelijepu srednjovjekovnu tvrđavu zaboravljenog imena
Garbun. Travnik, maleni grad na rijeci Lašvi, oduvijek je bio želja mnogih osvajača, ali on se
nije predavao i njegovi bedemi su uvijek davali snažan otpor.
Prekrivena velom misterije, tvrđava već vijekovima odolijeva vremenu i ljudima, stoji čvrsto i
skriva nedoumicu o bosanskom kralju koji ju je podigao nad Hendekom, neobičnim potokom
što zimi teče, a ljeti presušuje.
Nasuprot Starog grada,vidimo staro bosansko naselje, sa krovoima i kućama urađenim u
osmanskom stilu gradnje. Mahale popločane kaldrmom odišu historijom i vremenom kada se
živilo za ćejf i ispijanjem kafe u svojoj bašti.
Da li ste znali da je Travnik je jedini grad u Bosni i Hercegovini koji ima dvije sahat-kule. U
blizini Starog grada, nalazi se kamena Sahat-kula na Musali, maloj zaravni iznad Donje
čaršije u starom dijelu Travnika, u blizini Sulejmanije ili Šarene džamije.
Zidne koloritne dekoracije na fasadama i unutar objekta su razlog zbog kojeg je ova džamija
dobila naziv Šarena. Jedan od najljepših detalja džamije je ulazni portal. Kameni dovratnik,
profiliran i slikarski dekoriran, uokviruje drvena, filigranski izrađena vrata sa rozetama u
šestougaoniku i kvadratu kao osnovnom motivu. Sa svojim jarkim bojama, jedinstvenim i
zanimljivim umjetničkim detaljima na vanjskim zidovima i duborezom, smatra se jednom od
najljepših džamija na Balkanu. O jedinstvenosti ove džamije svjedoči i to da je ovo jedina
džamija u BiH kojoj se munara nalazi sa lijeve strane.
Ovo mjesto je raskrsnica velikog broja različitih nacionalnosti, te kao i u mnogim
bosanskohercgovačkim gradovima, nije rijetkost vidjeti pravoslavne i
katoličke crkve, džamije, jevrejska groblja.
Crkva Uspenja presvete Bogorodice i nekadašnja Prva srpska škola u Travniku nalazi se u
centralnom dijelu grada.
Na osam kilometara od Travnika prema Vitezu nalazi se poznati franjevački manastir Guča
Gora. Iako je franjevačka crkva imala poteškoća tokom Otomanskog perioda mnogi od
manastira su nastavili sa svojim radom. Malo selo Guča Gora je smješteno na vrhu brda iznad
Lašvanske doline.
Rodna kuća bosanskohercegovačkog nobelovca nalazi se u Travniku, tačnije u mahali Zenjak
na broju 9. Sam Andrić, nije bio oduševljen idejom o otvaranju ovog spomen muzeja, jer je
bio poznat kao skromna osoba i mislio je da nije uredu da se njemu podiže neka vrsta
mauzoleja.
Ukoliko preletimo iznad glavne ulice vidimo da je grad građen u austrougarskom stilu.
Svojom gradnjom, građevinama, vanjskim i unutrašnjim izgledom, fascinira sve prolaznike
koji se nađu u glavnoj ulici Travnika.
Tokom noći grad Travnik, dobije drugi izgled, gdje se hiljade mladih ljudi, građana i turista
skuplja šetajući glavnom ulicom i barem na tren zamišljajući kako je život u ovom gradu
ranije izgledao.
Ovo malo mjesto obiluje velikim prirodnim bogatstvima. Ono što ga naročito krasi je velika
planina Vlašić. Sa svojim najvišim vrhom od 1933 metra gordo prkosi hladnim zimama.
Postoje različite legende o porijeklu imena Vlašić. Međutim, na samom Vlašiću još uvijek
živi verzija po kojoj su Sunčeva i Mjesečeva majka poslale sedmoricu braće da donesu sreću i
ljepotu iz dalekog svijeta. Šestorica se sretno vratiše, ali sedmi se zauvijek izgubio. Konačno,
Mjesec ga pronađe na prelijepoj planini u koju se pretvorio.
Po drugoj varijanti, šestorica braće su se udvarala istoj ljepotici pa ljuto zavadili. Zamolili su
Mjesečevu i Sunčevu majku da presudi. Ona odluči da ljepotica svima bude sestra, a njeno
sedmo dijete. Legenda kaže da je tada nastalo sazviježđe Sedam Vlašića, koje se (za vedrih
noći, od proljeća do jeseni) kristalno vidi sa planine Vlašić.
U lokalnom stanovništvu se također stoljećima prenosi prihvatljivo uvjerenje da je planina
imenovana po čobanskim nomadima Vlasima. Oni su tu živjeli i uzgajali svoja stada od
pada Rimskog Carstva i ostali do kraja 19. stoljeća.
Zeleni pašnjaci i svjež vazduh pogodno su mjesto za ovčare koji na ovim
prostorima proizvode nadaleko poznat travničkisir. Miris borove šume, cvrkut ptica i hladna
izvorska voda mjesto je gdje će sva čula da uživaju.
Razloga za planiranje putovanja ili sasvim slučajnu posjetu gradu Travniku ima i više
nego što je spomenuto, te jetravnička kapija širom otvorena za sve one koji se žele vratiti, ali i
one koji žele tek kročiti njegovim ulicama i stvoriti vlastita sjećanja.”