Prateć

Prateći uč
učinci električ
električne struje

Osnovni učinci električ

električne struje:
struje:
BRODSKA ELEKTROTEHNIKA I ELEKTRONIKA 1. toplinski,
MAGNETIZAM
2. kemijski,
3. magnetski.

Ostali prateć
prateći uč
učinci:

4. svjetlosni,
5. fiziološki

MAG-1 1 MAG-1 2

Prateć
Prateći uč
učinci električ
električne struje - magnetski učinak

3. Magnetski učinak
Magnetski učinak električne struje je pojava da se
pri prolazu električne struje kroz vodič bilo koje vrste • Magneti
uvijek stvaraju oko vodiča (i u njemu) magnetske sile. osobinu privlač
privlačenja iskazuju prema
željezu i legurama,
legurama, niklu,
niklu, kobaltu i dr.
dr.
Ove sile su najjače u neposrednoj blizini vodiča,
dok s udaljenošću one slabe.
• Svojstvo privlač
privlačenja izraž
izraženije je na krajevima magneta.
magneta.
Prostor u kojem se očituje djelovanje ovih sila zovemo magnetskim poljem.
• Krajevi magneta nazivaju se polovima.
polovima.

Dakle, treći osnovni učinak električne struje je stvaranje magnetskog polja. • U sredini ravnog magneta nalazi se neutralna zona.
zona.
Ovaj učinak je nedjeljiv pratilac električne struje.
• Raznoimeni magnetski polovi se privlač
privlače, a istoimeni se odbijaju.
odbijaju.
Prvi i drugi učinak mogu se izbjeći odgovarajućim odabirom vodiča,
dok se treći ne može normalno uopće izbjeći.
Može se jedino poništiti još jednom suprotnom strujom,
jer je smjer magnetske sile ovisan o smjeru struje.
MAG-1 3 MAG-1 4

Magnetsko polje zemlje

os
Geografski Sjeverni pol je
rotacije
magnetski južni pol
Permanentni magnet
silnice
mag. polja

11o

MAGNETSKA DEKLINACIJA Kut kojeg zatvaraju meridijan i magnetska igla

koja se mož
može slobodno vrtjeti u vodoravnoj ravnini

U navigaciji zovemo VARIJACIJOM.

VARIJACIJOM. Varijacija je istočna ili pozitivna
kada se sjeverni pol magnetske igle otkloni Nemagnetizirani materijal Magnetizirani materijal
istočno od geografskog meridijana.
MAG-1 5 MAG-1 6

1
 Hans Christian Ørsted
Linije magnetskog polja su zatvorene linije

Raznoimeni polovi se privlače,

istoimeni odbijaju

Magnetska igla mijenja polož

položaj kada je u blizini vodič
vodiča kojim protječ
protječe električ
električna struja.
MAG-1 7 MAG-1 8

Treći osnovni učinak električne struje jest stvaranje

magnetskog polja u okolišu vodiča ili u samome
vodiču kroz koji prolazi električna struja.

ELEKTROMAGNETIZAM

Razlikujemo :
permanentne magnete
elektromagnete

MAG-1 9 MAG-1 10

5. ELEKTROMAGNETIZAM
5.1. MAGNETSKE VELIČ
VELIČINE
5.1. MAGNETSKE VELIČINE

5.2. MAGNETSKI KRUG

5.1.1. Magnetsko polje, magnetske silnice

5.3. ELEKTROMAGNETSKA INDUKCIJA

5.1.2. Magnetski tok, magnetska indukcija

5.4. SILE U MAGNETSKOM POLJU 5.1.3. Slika magnetskog polja, pravilo desnog vijka

5.5. MAGNETSKO POLJE U TVARI

MAG-1 11 MAG-1 12

2
 5.1.1. Magnetsko polje , magnetske silnice 5.1.2. Magnetski tok i gustoć
gustoća silnica

Magnetski tok Φ
Magnetsko polje je dio prostora oko magneta u kojem se osjeća naziva se ukupni broj silnica kroz promatranu plohu S,
magnetsko djelovanje. predstavlja protjecanje magnetskog polja kroz neku površinu

Magnetske silnice su prikaz smjera i veličine djelovanja magnetskog polja. Magnetska indukcija ili gustoća magnetskog toka B
naziva se broj silnica po metru kvadratnom kroz promatranu plohu S
sjeverni pol Φ
B =
S

N S je površina okomita na smjer silnica

S
magnetske silnice Magnetsko polje je homogeno ako je veličina B
južni pol u svakoj točki promatranog prostora jednaka po veličini i po smjeru.

Magnetsko polje je nehomogeno ako se B mijenja od točke do točke.

To su same u sebe zatvorene linije koje
izlaze iz N pola,
te obilazeći prostor ulaze u magnet u S polu
MAG-1 13 MAG-1 14

U nehomogenom polju ukupni tok Φ kroz cijelu plohu S jest:

Φ = ∫ dΦ = ∫ Bn ∗ dS Što je jedan veber [ Wb ]?

s s Jedan veber [ Wb ] je jedinica za magnetski tok Φ.
Magnetski tok što ga obuhvaća jedan zavoj ima vrijednost 1Wb,
ako pri jednoličnom nestajanju toga toka u vremenu od 1 sekunde
Bn predstavlja normalnu komponentu vektora B na površinu dS: bude u zavoju induciran napon od 1 volta.
Bn = B*cosα

Jedinica za mjerenje magnetskog toka je veber [Wb]

Što je jedna tesla [ T ] ?
Wb=V*s
Jedna tesla [ T ] je jedinica za mjerenje magnetske indukcije B.
Gustoću 1T imat će magnetski tok
ako kroz površinu jednog kvadratnog metra
Jedinica za magnetsku indukcija ili gustoću magnetskog toka je tesla [T]
prolaze okomito silnice homogenog magnetskog polja čiji je tok Φ
jednak 1 Wb.
B=Φ/S ⇒ [T]=Wb/m2 = V*s/m2

MAG-1 15 MAG-1 16

5.1.3. Slika magnetskog polja, pravilo desnog vijka

Kako se odreduje smjer magnetskog polja svitka?
svitka?
Kako se određ
određuje smjer magnetskog polja ravnog vodič
vodiča ?
S J

smjer struje
N S

magnetsko
polje

Smjer magnetskog polja svitka određ

određuje se pomoć
pomoću
Smjer magnetskog polja ravnog vodič
vodiča određ
određuje se pomoć
pomoću pravila desne ruke
pravila desne ruke tako da
tako da se prste postavimo u smjeru struje
palac postavi u smjeru struje,
struje, ispruž
ispruženi palac pokazat će smjer magnetskog polja.
polja.
MAG-1
savijeni prsti pokazivat će smjer magnetskog polja.
polja. 17 MAG-1 18

3
 Magnetsko polje zavoja protjecanog električ
električnom strujom
5.2. MAGNETSKI KRUG

5.2.1. Magnetsko polje torusnog svitka

5.2.2. Magnetska permeabilnost

5.2.3. Magnetska uzbuda

5.2.4. Zakon protjecanja

magnetsko polje
5.2.5. Biot-Savartov zakon proizvedeno
jakost
djelovanjem strujne petlje
struje

MAG-1 19 MAG-1 20

Magnetsko polje zavojnice

N ⋅I
Magnetsko polje B=μ
l
proizvedeno električnom strujom koja teče zavojima zavojnice
može se prikazati superpozicijom magnetskih polja pojedinih zavoja (strujnih petlji) • mož
može se smatrati da je magnetsko polje u zavojnici homogeno
Magnetska polja • ovisi o:
pojedinih zavoja stvaraju jako (zbrajaju se), približno homogeno, - jakosti struje koja teć
teće kroz zavojnicu I,
magnetsko polje unutar zavojnice - broju zavoja zavojnice N,
- materijalu od kojega je napravljena jezgra zavojnice μ
MAG-1 21 MAG-1
- duljini zavojnice 22

Torusna zavojnica

vanjski promjer torusa

I unutarnji promjer torusa
srednji promjer torusa

zračna željezna
jezgra jezgra
NI NI
B = μ0 B = μ0 μ r
l l

Umetanje željezne jezgre N ⋅I Rv + Ru Dv + Du

može povećati magnetsko polje i B=μ l sr = 2 ⋅ Rsr ⋅ π = 2 ⋅ ⋅π l sr = Dsr ⋅ π = ⋅π
nekoliko stotina puta
l sr 2 2

MAG-1 23 MAG-1 24

4
 5.2.1. Magnetsko polje torusnog svitka

Magnetsko polje torusnog svitka

I ⋅N ⋅S
Φ= ⋅μ
l S
I ⇒ jakost struje u (A) Što je jedan amperzavoj ?
N⇒ broj zavoja svitka
S⇒ poprečni presjek svitka (m2)
popreč
l ⇒ srednja duljina magnetske silnice (l
(l)
μ⇒ faktor koji karakterizira prostor
magnetska permeabilnost
Jedan amperzavoj je jedinica za mjerenje magnetomotorne
sile Θ. To je sila koja održava magnetski tok u magnetskom
I ⋅N Θ
Φ= = krugu svitka s jednim zavojem (N) ako kroz njega teće struja
1 l Rm (I) jakosti jednog ampera:
⋅
μ S
Θ ⇒ magnetomotorna sila (AZ) ili magnetska pobuda Θ= I⋅N [ Az ] ili [ A ]
Rm ⇒ magnetski otpor ili reduktancija
1/μ=χ ⇒ magnetska provodljivost
1/μ

Θ I ⋅ N [ A]
Jedinica za mjerenje magnetskog otpora: Rm = = = = ⎡ S ⋅ s −1 ⎦⎤
Φ Φ [Vs] ⎣
MAG-1 25 MAG-1 26

5.2.2. Magnetska permeabilnost 5.2.3. Magnetska uzbuda

Jedinica za magnetsku permeabilnost:

1 l ⎡V ⋅ s ⎤ [ m] ⎡ V ⋅ s ⎤ Osnovna jednadžba za magnetski tok torusnog svitka

μ= ⋅ = ⋅ =
Rm S ⎢⎣ A ⎥⎦ ⎡⎣ m2 ⎤⎦ ⎢⎣ A ⋅ m ⎥⎦ I ⋅ N ⋅ S ⋅ μ0 MMS
Φ= =
Vrijednost permeabilnosti za vakum: l Rm :S

V ⋅s Φ I⋅N
μ0 = 4 ⋅ π ⋅ 10 −7 = ⋅ μ0
A⋅ m S l
Permeabilnost μ za razne materijale predočuje se izrazom:
Φ I⋅N
μ = μ0 ⋅ μ r B= H=
S l
μr relativna magnetska permeabilnost za dotični materijal pokazuje Zbog magnetomotorne sile I*N prostor je magnetski uzbuđen,
koliko puta će se uz iste prilike povećati tok Φ ako se umjesto u
a mjera te uzbude u pojedinim točkama prostora jest veličina H.
vakumu magnetski tok stvara u promatranom materijalu.
To je broj bez dimenzije. Veličina H pokazuje koliko od ukupnih uzbudnih amperzavoja IN otpada na
jedinicu duljine magnetskog toka.
Mjeri se jedinicom [A/m].
MAG-1 27 MAG-1 28

I⋅N
Φ= Dakle:
Rm
„ Magnetsko polje opisuje se pomoć
pomoću sljedeć
sljedećih osnovnih velič
veličina:
ina:
I ⋅ N = Φ ⋅ Rm r
• Jakost magnetskog polja: H [A/m ]
podsjeća na II. K.Z. Za strujni krug r
• Magnetska indukcija: B [T ]
E = I ⋅R r
• Magnetski tok: Φ [W ]

I ⋅N
H= „ Veza jakosti magnetskog polja i indukcije:
indukcije:
l r r
I ⋅ N = H ⋅l B = μ0 ⋅ μr ⋅ H gdje je: μ 0 = 4 ⋅ π ⋅10 −7 [Vs/Am]

Sva magnetomotorna sila I*N potrošila se pri stvaranju magnetskog toka,

da bi se savladao magnetski otpor Rm po cijeloj duljini l:
I*N=Φ* Rm
H ⋅ l = Φ ⋅ Rm
Magnetski napon koji djeluje na
cijeloj duljini l magnetskog kruga: Umnožak H*l koji je jednak Φ* Rm
predstavlja magnetski napon V
H ⋅l =V koji djeluje po cijeloj duljini l magnetskog toka
MAG-1 29 MAG-1 30

5
 5.2.4. Zakon protjecanja Primjena zakona protjecanja na magnetsko polje ravnog vodič
vodiča
„ Označ
Označavanje smjerova struje u vodič
vodiču:
Zatvoreni linijski integral magnetske uzbude H
po bilo kakvoj zatvorenoj konturi l jednak je algebarskoj sumi svih struja
koje linija l obuhvaća:

∫ Hdl = alg∑ I
l i
i
„ Magnetsko polje ravnog vodič
I ⋅N I
vodiča:

I2 H= =
I1 lr 2 ⋅π ⋅ r
I3
r r
l B = μ⋅H
l
→ →
∫ B ⋅ dl = 0 Smjer polja
l
r r određuje se
∫ Bdl = μ0 alg∑ I i i
pravilom desne
l Amperov zakon – predstavlja opću vezu ruke:
r r
∫ Bdl = μ 0 ⋅ (− I1 − I 2 + I 3 ) između stacionarnih struja i njihovih
magnetskih polja u vakuumu
palac - smjer struje
prsti - smjer polja
l
MAG-1 31 MAG-1 32

Funkciju promjene magnetskog polja, H(r) ravnog vodiča Biot-Savartov zakon

Zakon protjecanja,
Za razliku od električnog polja, magnetsko polje egzistira i unutar vodiča.
daje vezu između jakosti struje I i magnetske uzbude H
„ Za r < R1, obuhvać
obuhvaćen je samo dio unutarnjeg vodič
vodiča:

H ⋅ 2 ⋅ r ⋅π = I ' Biot-Savartov zakon,

Gustoć
Gustoća struje u svakoj toč
točki je jednaka. R2 daje vezu između jakosti struje I i magnetske uzbude H
r
I I' I r=R1 dl I ⋅ dl
G= = ⇒ I '= r2 ⋅ 2 Svaki element vodiča
R12 ⋅ π r 2 ⋅ π R1 element
protjecanog strujom I struje
r2 dH
I⋅ 2 stvara u promatranoj točki polja jedan doprinos dH
I' R1 r za ukupnu uzbudu H:
H= = =I⋅ 1 I ⋅ d l ⋅ sin α
2 ⋅ r ⋅π 2 ⋅ r ⋅π 2 ⋅ π ⋅ R12 dH = ⋅
„ Za r = R1 (površ
(površina vodič
vodiča): 4 ⋅π r2
I O
H= r - udaljenost elementa vodiča dl od točke P
2 ⋅ π ⋅ R1
α - kut što ga tvori element dl
„ Za r = R2 (izvan vodič
vodiča):
sa spojnicom OP
→ →
I −7 I ⋅ d l× r
H= B = μ 0 ⋅ H = 4 ⋅ π ⋅ 10 ⋅ → I
4 ⋅ π ∫l r 2
2 ⋅ π ⋅ R2 2 ⋅ π ⋅ R2 H= ⋅
MAG-1 33 MAG-1 34

Biot-Savartov zakon

5.3. ELEKTROMAGNETSKA
INDUKCIJA
5.3.1. Faradayev zakon i Lenzov zakon
→
dB 5.3.2. Napon pomicanja
u točki P
5.3.3. Samoindukcija

→ 5.3.4. Međuindukcija
dB - magnetska indukcija u točki P
nastala djelovanjem elementa struje
5.3.5. Priključak induktivnog svitka na izvor
konstantnog napona
→ → → →
→ μ0 ⋅ I ⋅ d l× 1r μ0 ⋅ I ⋅ d l× 1r
4 ⋅ π ∫l ⋅r 2
dB = B= ⋅ 5.3.6. Energija magnetskog polja
MAG-1 4 ⋅π ⋅ r2 35 MAG-1 36

6
 5.3.1. Faradayev zakon i Lenzov zakon dΦ dΦ
e=− ; e = −N ⋅
dt dt
M. Faraday (1831.)
Trenutna vrijednost induciranog napona u nekom svitku dΦ
je proporcionalna vremenskoj promjeni magnetskog toka
dΦ
obuhvać
obuhvaćenog tim svitkom: Φ Φ
dΦ dΨ
e = N⋅ =
dt dt
e
„Φ je magnetski tok e
„N je broj zavoja svitka
obuhvać
obuhvaćenih tokom Φ
„Ψ je ulanč
ulančeni magnetski tok

Porast magnetskog toka Smanjenje magnetskog toka

Smjer induciranog napona definiran je Lenzovim zakonom:
zakonom:
dΦ pozitivan dΦ negativan
Lenzov zakon
Lenz je utvrdio da će inducirani napon e(t) prema Faradayevom zakonu protjerati Smjer magnetskog toka i smjer inducuranog napona
struju koja će stvarati svoj magnetski tok takav da se protivi (poniš
(poništava) promjeni povezani pravilom lijevog vijka
toka koja ga je inducirala. Odatle uzimamo predznak (- (-) u izrazu za inducirani
napon! U elektrotehnici zbog toga piš
pišemo Faradayev zakon u obliku:
Struja što bi je protjerao napon e stvara dodatno magnetsko polje
dΦ dΨ prema pravilu desnog vijka.
e = −N ⋅ =−
dt dt To polje je suprotno promjeni
MAG-1 37 MAG-1 38

lijevi vijak 5.3.2. Napon pomicanja

z u homogenom magnetskom polju B

1 ds 2
(križičima označen južni S pol magneta) c
e e
desni vijak ulazi, izlazi, e
polje raste polje slabi
z jednoličnom brzinom v pomiče se
v
pravokutnik iz 1 ⇒ 2 l
B
e z u vremenu dt pomakne se za ds b
e
izlazi, ulazi,
polje slabi polje raste a V V
z obuhvaćeni magnetski tok se promijenio d
e
(smanjio se) za iznos: 1 2
− dΦ = dS ⋅ B
• elektromotorna sila se inducira promjenom magnetskog polja
sukladno Faraday-evom zakonu (lijevi vijak)
• polaritet inducirane ems je protjerat će struju tako, da od nje stvoreno magnetsko polje dS je površina magnetskog polja koju je zavoj napustio pri gibanju: dS=ds*l
je suprotnog smjera djelovanja od promjene koja ju je uzrokovala (desni vijak) pređeni put ds može se izraziti iz brzine: v=ds/dt
• inducirano magnetsko polje unutar svakog zavoja uvjek djeluje tako
da nastoji održati magnetski tok u svakom zavoju konstantnim Inducirani napon u zavoju iznosi: dΦ dS ⋅ B ds
• B raste, inducirano polje djeluje suprotno smjeru porasta polja Smjer ⇒Lenzovim zakonom e=− = = ⋅ B⋅l
• B slabi, inducirano polje djeluje u suprotnom smjeru od nastojeći
dt dt dt
zadržati polje konstantno. e = v⋅B⋅l
MAG-1 39 MAG-1 40

Napon pomicanja Vodič

Vodič okomit na silnice

„ Inducirani napon u vodič

vodiču koji se giba u magnetskom polju
(napon pomicanja):
pomicanja): r r
e = ( v × B ) ⋅ l [ V]
r

„ Smjer induciranog napona određuje se pravilom lijeve ruke:

ruke:

• silnice (B) - dlan

• gibanje (v) - prsti „ Polaritet napona - pravilo lijeve ruke:
ruke:
• polaritet/smjer napona (e) - palac

„ Iznos napona:
napona:
e = B ⋅ l ⋅ v ⋅ sin(α ) [ V]
„ Iznos induciranog napona:
napona:
• l je duljina vodiča u magnetskom polju!!!
• kut α je kut koji zatvaraju vektori polja (indukcije) i brzine e = B ⋅ l ⋅ v ⋅ sin (α )
(samo komponenta brzine okomita na polje stvara napon) za α=90° e je max.

MAG-1 41 MAG-1 42

7
 Vodič
Vodič pod kutem od 45°
45° Napon rotacije
Svitak rotira u homogenom magnetskom polju indukcije B.
Na krajevima svitka se inducira napon.
Takav napon naziva se naponom rotacije.
To je nač
načelo rada generatora izmjenič
izmjenične struje.

e(t ) = N ⋅ B ⋅ S ⋅ ω ⋅ sin ωt
α =ω ⋅ t
„ Polaritet napona - pravilo lijeve ruke:
ruke:

„ Iznos induciranog napona:

napona:

e = B ⋅ l ⋅ v ⋅ sin (α )
dφ (t ) d
e(t ) = − N = − N ( B ⋅ S ⋅ cos ωt )
MAG-1 43 MAG-1
dt dt 44

5.3.3. Samoindukcija U magnetski linearnim sredinama:

„ Samoindukcija je pojava da se u samom svitku Φ = L *i
kroz koji prolazi vremenski promjenjiva struja inducira napon samoindukcije
zbog promjenjivog toka Φ što ga je proizvela vlastita struja tog svitka.
L induktivitet ili koeficjent samoindukcije
dΦ dΦ i(t) To je koeficjent razmjernosti između vlastitog toka i jakosti struje.
e=− ; e = −N ⋅ a Zavisi o:
dt dt
u(t) N geometriji promatranog kruga (oblika i dimenzija)
magnetskoj permeabilnosti sredine
promjena toka: b

dΦ = di ⋅
N Jedinica za induktivitet naziva se henri, H: Φ [Wb]
Rm L= = = [H ]
I [ A]
sada je:
N 2 di di Svitak ima induktivitet 1H, ako pri linearnoj promjeni jakosti struje za
e=− ⋅ e = −L ⋅
Rm dt dt iznos jednog ampera tokom jedne sekunde inducira u svitku napon od
jednog volta
e ⋅ dt [Vs ]
L=
N2 L= = = [Ωs ] = [H ]
koeficjent samoindukcije Rm di [ A]

MAG-1 45 MAG-1 46

5.3.4. Međuindukcija
Što ako je izvor spojen na svitak 2?
„ Međuindukcija je pojava da se zbog promjene jakosti struje u
Napon induciran u svitku 1 zbog promjene struje i2 :
jednom (primarnom)
primarnom) svitku inducira napon u nekom drugom
(sekundarnom)
sekundarnom) svitku.
svitku. di2
e1 = − M 21 ⋅
Φ1 Φ12
dt
Napon induciran u u drugom svitku:
dΦ
e2 = − N 2 ⋅ N1 N2 M 21 = M 12 = M
dt a b
u(t) i(t)
Napon je induciran promjenom toka Jedinica za mjerenje međuinduktiviteta je henri.
prvog svitka:
N
dΦ = 1 di1
Rm
N1 ⋅ N 2 U idealiziranom slučaju, kada je sav proizvedeni tok jednog svitka
dobije se: M12 = ulančen sa cijelim sekundarnim svitkom može se
N1 di N ⋅ N di Rm
e2 = − N 2 ⋅ ⋅ =− 1 2⋅ 1 međuinduktivitet izraziti:
Rm dt Rm dt
Koeficjent međusobne indukcije ili
međuinduktivitet M = L1 ⋅ L2
di
e2 = − M 12 ⋅ 1
dt
MAG-1 47 MAG-1 48

8
 Grafič
Grafički prikazane funkcije napona i struje:
struje:
5.3.5. Priključ
Priključak induktivnog svitka na izvor
● razlikujemo dva karakteristič
karakteristična trenutka:
trenutka:
konstantnog napona
početak prijelazne pojave: u120(t ) stacionarno stanje:
stanje:
z Za prikazani sklop mogu se definirati dva karakteristična u R (0 + ) = i ( 0 + ) ⋅ R = 0 100
U
u R (∞ ) = i (∞ ) ⋅ R = U
trenutka, početak prijelazne pojave i stacionarno stanje. uL (0+ ) = U − uR (0+ ) 80 uR u L (∞ ) = 0
=U −0 =U 60

„ Zavojnica se protivi promjeni struje koja teč

teče kroz nju tako da 40 t
−
u poč
početnom trenutku struja zadrž
zadržava svoju vrijednost.
vrijednost. Zavojnica na početku uL
20 u R (t ) = U ⋅ (1 − e τ )
prijelazne pojave 0 t
−
Poč
Početak prijelazne pojave,
pojave, t = 0 preuzima na sebe svu 0,0 0,2 0,4 0,6 0,8 1,0 t
u L (t ) = U ⋅ e τ
S
razliku napona, a na
i (t = 0 ) = 0 kraju prijelazne pojave
i (t ) −
t

R
2,5
i (t ) = I ⋅ (1 − e τ )
U predstavlja kratki spoj.
spoj.
stanje, t = ∞
Stacionarno stanje, 2,0 U/R
L
U = u R (t ) + u L (t ) 1,5

U i
i(t = ∞ ) = U = R ⋅i + L
di 1,0
Vremenska konstanta
R dt 0,5
kruga:
L
0,0 τ=
MAG-1 49 MAG-1 0,0 0,2 0,4 0,6 0,8 1,0 t R 50

5.3.6. Energija magnetskog polja

Priključak induktivnog svitka na istosmjerni napon 5.4. SILE U MAGNETSKOM POLJU

U = u R (t ) + u L (t )
di
U = R ⋅i + L * (i*dt) U ⋅ i ⋅ dt = R ⋅ i 2 ⋅ dt + L ⋅ i ⋅ dt 5.4.1. Ravni vodič protjecan strujom u
dt magnetskom polju

dio rada izvora koji se u intervalu dt 5.4.2. Definicija jedinice za mjerenje jakosti struje
transformira u toplinu (Jouleov učinak)
energija koja se u dt predala
magnetskom polju
dWm = L ⋅ i ⋅ di 5.4.3. Sila magnetskog polja na električke
naboje u gibanju
U početku je i=0, energija magnetskog polja u
trenutku t kada struja ima neki iznos i je:
5.4.4. Hallov efekt, Hallov napon
t
1 Φ
0
∫
W = L ⋅ i ⋅ dt = L ⋅ i 2
2 uz L =
i
1
Wm = Φ ⋅ i
2

MAG-1 51 MAG-1 52

5.4.1. Ravni vodič

vodič protjecan strujom u
magnetskom polju 5.4.2. Definicija jedinice za mjerenje jakosti struje

„ Sila na vodič
vodič protjecan strujom u magnetskom polju Elektrodinamičko djelovane dviju struja
r r r
F = I ⋅ (l × B ) [ N ]
z jedan vodič u magnetskom
„ Smjer sile određuje se pravilom lijeve ruke:
ruke: polju drugog

z magnetske silnice okomite na vodič,

• silnice (B) - dlan
na svakom mjestu iste gustoće
• struja (I, l) - prsti
• sila (F) - palac
z sila na vodič (2):

„ Iznos sile:
sile:
F = B⋅ I ⋅l
F = B ⋅ I ⋅ l ⋅ sinα [N ]
z vodič (2) je obuhvaćen mag.
• l je duljina vodiča u magnetskom polju!!! poljem vodiča (1):
• kut α je kut koji zatvaraju vektori polja (indukcije) i duljine (smjer struje) μ 0 I1 ⋅ I 2 ⋅ l 2 I ⋅I
I1 F= ⋅ = 2 ⋅ 10 −7 ⋅ 1 2
• ukoliko je vodič okomit na silnice magnetskog polja B = μ0 ⋅ 2 a ⋅π a
tada je magnetska sila po iznosu jednaka: F = B·I·l 2 ⋅ a ⋅π
• ukoliko je vodič paralelan silnicama magnetskog polja
magnetska sila na vodič jednaka je nuli (sin α = 0)
z za l2=1 i a=1 te obje struje jakosti jedan amper: F = 2 ⋅10−7 N
MAG-1 53 MAG-1 54

9
 5.4.3. Sila magnetskog polja na električ
električke „ Smjer magnetske sile na naboj definiran je vektorskim
naboje u gibanju produktom brzine i magnetske indukcije:
indukcije:

z Sila na vodič protjecan strujom je u biti sila kojom magnetsko F

-Q B
polje djeluje na električne naboje u gibanju

+Q B v
F = B⋅ I ⋅l
Q F
F = B ⋅ ⋅l = Q⋅v⋅ B v
t
„ Po iznosu sila ovisi o kutu između vektora v i B:
„ Kada se naboj giba u magnetskom polju tada na njega djeluje r
magnetska sila:
sila: F = Q ⋅ v ⋅ B ⋅ sinα

( )
r r r
F = Q⋅ v × B
• ukoliko se naboj giba paralelno silnicama magnetskog
polja, magnetske sila na naboj je jednaka nuli (sin α = 0)
• Q - naboj
• v - brzina gibanja naboja • ukoliko se naboj giba okomito na silnice magnetskog
polja tada je sila po iznosu jednaka: F = Q·v·B
MAG-1 55 MAG-1 56

5.4.4. Hallov efekt, Hallov napon

eH

y ploč
pločica od vodič poluvodiča protjecana strujom I u magnetskom polju,
vodiča ili poluvodič
y na ploč
pločici se javlja napon
koji djeluje okomito na ravninu što je čini smjer struje i smjer magnetskog polja
y pojava Hallova napona – objašobjašnjenje:
električ
električni naboji se, djelovanjem vanjskog izvora, gibaju
na naboje u gibanju djeluje magnetsko polje, polje ih pomič
pomiče
y Hallov napon je:
eH = v ⋅ B ⋅ d
MAG-1 57 MAG-1 58

5.1. Apsolutna i relativna permeabilnost

5.5. MAGNETSKO POLJE U TVARI - Pri stvaranju magnetskog polja , osim ukupne uzbudne struje,
na veličinu magnetskog toka utječe i prostor u kojem se zatvaraju
5.1. Apsolutna i relativna permeabilnost magnetske silnice

5.2. Podjela materijala prema magnetskim - Veličina stvorenog magnetskog toka Φ rezlikuje se od onoga
stvorenog u vakuumu Φ0
značajkama
Φ = μr ⋅ Φ0
5.3. Krivulja magnetiziranja B = μ r ⋅ B0
B = μ ⋅H

μ apsolutna permeabilnost
μ0 permeabilnost vakuuma
μr relativna permeabilnost materije

MAG-1 59 MAG-1 60

10
 5.2. Podjela materijala prema magnetskim Podjela materijala prema magnetskim znač
značajkama
znač
značajkama
• Jezgra atoma ima magnetski moment zbog spina,
Magnetski moment, koji karakterizira gibanje elektrona oko jezgre
• Magnetski moment jezgre je
atoma, naziva se orbitni magnetski moment elektrona.
znatno manjeg iznosa od magnetskih momenata elektrona.
Pored ovog momenta atomi imaju i vlastiti magnetski moment spin • Ukupni magnetski moment atoma ili molekule
i s njim povezan magnetski moment spina. rezultanta je, po pravilima kvantne mehanike,
djelovanja spomenutih magnetskih momenata elektrona i jezgre.
Svaki kružeći elektron može se nadomjestiti malom strujnom petljom koja
- omeđuje površinu dS,
- električna struja I petlje teče suprotno od smjera kruženja elektrona. MATERIJALI
Magnetsko polje te petlje na većoj udaljenostir jednako je polju magnetskog dipola.
Magnetski moment dipola je: m r r
= n IdS = IdS
dijamagnetski
Makroskopska veličina kojom se karakterizira stanje paramagnetski
magnetiziranosti na mjestu gdje se nalazi promatrani element je
vektor prostorne gustoće magnetskog momenta: feromagnetski
→
antiferomagnetski
→
M=
∑m
ΔV ferimagnetski
→
∑m
gdje je
vektorski zbroj magnetskih momenata svih
MAG-1
Amperovih struja u elementu volumena. 61 MAG-1 62

Za sve tvari, osim feromagnetika gustoća magnetskog

momenta je linearno razmjerna jakosti polja H:
• Dijamagnetski materijali:
materijali: → →
- kada nisu izlož
izloženi djelovanju vanjskog magnetskog polja M = χm ⋅ H
magnetski je moment atoma ili molekula jednak nuli
- kada je narinuto vanjsko magnetsko polje
magnetska μ = μ 0 ⋅ μ r = μ 0 ⋅ (1 + χ m )
susceptibilnost
u atomima ili molekulama ovih materijala se inducira magnetski moment.
moment.
- silnice magnetskog polja se,
Podjela materijala obzirom na magnetske značajke:
prolaskom kroz dijamagnetske materijale se šire, μr < 1.
1.
1. Dijamagnetici μr<1 (nešto manji), χm<1
malo smanjuju B
• Druga skupina su (Pb, Cu, H2)
- materijali čiji atomi ili molekule imaju magnetski moment različ
različit od nule
2. Paramagnetici μr>1 (nešto veći), χm>0
i bez vanjskog magnetskog polja.
malo povećavaju B obzirom na vakuum
(Al, Pt)
PRAZAN PROSTOR 3. Feromagnetici μr>>1 (puno veći), χm>>1
(VAKUUM) mnogostruko povećavaju B
JEDINO STVARNO (željezo, nikal, kobalt i njihove legure)
NEMAGNETSKO SREDSTVO
Kod feromagnetika permeabilnost i susceptibilnost nisu konstantne,
nego su funkcija jakosti magnetskog polja.
MAG-1 63 MAG-1 64

• paramagnetski materijali
(npr. zrak, aluminij, kromov oksid, željezni oksid, itd. 5.3. Krivulja magnetiziranja
- međusobni utjecaj magnetskih momenata atoma
je zanemariv, proizvoljno su orijentirani. Krivulja magnetiziranja daje ovisnost magnetske indukcije B
- djelovanjem vanjskog magnetskog polja magnetski momenti o jakosti magnetskoh polja H:
(magnetski dipoli) se zakreć
zakreću u pravcu polja i materijal se magnetizira (magnetski polarizira).
polarizira).
- pojava je istovjetna zakretanju električ
električnih dipola izlož
izloženih djelovanju električ
električnog polja
(dielektrič
(dielektričnih materijala).
paramagnetske materijale, μr ∼ 1.
- Silnice magnetskog polja kontinuirano prolaze kroz kroz paramagnetske
zasićenje
• feromagnetski materijali (svi elem. mag. poravnani)
- međusobni utjecaj magnetskih momenata
susjednih atoma je takav
da su oni jednakih iznosa, paralelni i istog smjera.
feromagnetske materijale, μr < 1.
- silnice magnetskog polja se skupljaju prolaskom kroz feromagnetske 1. djelomično
- spontana magnetizacija kod feromagnetskih materijala izrazita magnetizirano

• antiferomagnetski materijali
(npr. manganov fluorid, oksid, dioksid, nikalfluorid, itd.)
- magnetski momenti susjednih atoma su
nemagnetizirano
jednakih iznosa, paralelni i suprotnog smjera.

• ferimagnetski materijali
- magnetski momenti susjednih atoma su
različitog iznosa, paralelni i suprotnog smjera
MAG-1 - spontana magnetizacija je jednaka nuli 65 MAG-1 66

11
Krivulja magnetiziranja
Odnosi između
B(T ) μr magnetske indukcije B i jakosti magnetskog polja H magnetskih materijala
daju se B-H karakteristikama prvog magnetiziranja

μr

jakost mag. polja H

Potpuno zasićeni materijal ponaša se kao nemagnetski materijal

MAG-1 67 MAG-1 68

Petlja histereze
Petlja histereze

a - krivulja prvog magnetiziranja

b - petlja histereze tvrdog magnetskog materijala
tvrdi magnetski materijali (permanentni magneti)
imaju veliku površ
površinu petlje histereze
i veliku koercitivnu silu Hc
c - petlja histereze mekog magnetskog materijala
meki magnetski materijali
imaju malu površ
površinu petlje histereze
i male Hc te se lako razmagnetiziraju

MAG-1 69 MAG-1 70

Magnetski krug – serijski spoj

Podjela feromagnetskih materijala
δ
Rm 2 = Rmδ
Feromagnetici se mogu podijeliti na:
meke (uska petlja histereze) Φ
tvrde (široka petlja histereze)
Rm1

Feromagnetici se koriste za gradnju električnih strojeva

izmjenične struje i transformatora
- magnetski krug izložen permanentnom MMS = I ⋅ N
izmjeničnom magnetiziranju
- ovo uzrokuje gubitke usljed histereze i gubitke
usljed vrtložnih struja I ⋅N Θ
- pogoršavaju stupanj iskoristivosti strojeva Φ= =
Rm Rm
- dovode do štetnog povećavanja temperature MMS = I ⋅ N
Rm = Rm1 + Rm 2

MAG-1 71 MAG-1 72

12
 Magnetski krug – serijski spoj Magnetski krug – mješ
mješoviti spoj

I ⋅N I ⋅N
Φ= =
Rm Rm1 + Rm 2

Φ ⋅ ( Rm1 + Rm 2 ) = I ⋅ N Φ ⋅ Rm1 + Φ ⋅ Rm 2 = I ⋅ N

Φ l1 Φ l 2
⋅ + ⋅ =I⋅N
S1 μ1 S2 μ2

B1 B
⋅ l1 + 2 ⋅ l 2 = I ⋅ N
μ1 μ2
Zakon protjecanja:

I ⋅N = ∫ H ⋅ dl Θ = I ⋅ N = H1 ⋅ l 1 + H 2 ⋅ l 2
Φ1 = Φ 2 + Φ 3

MAG-1 73 MAG-1 74

13