Vježba: Obrada aktuelnog

pitanja iz oblasti socijalnih

odnosa u BiH
CIVILNE ŽRTVE RATA – OSTVARIVANJE
I KORIŠTENJE PRAVA

Almir Tahirbegović br. indexa 59015

 CIVILNE ŽRTVE RATA – OSTVARIVANJE
I KORIŠTENJE PRAVA
U BiH razlikujemo kategoriju građana koji su po osnovu pripadništva određenim vojnim
formacijama sticali prava iz oblasti boračko invalidske zaštite i građana kod kojih je nastupilo
tjelesno oštećenje organizma od najmanje 60 posto zbog direktnog uticaja rata i ratnih
dejstava bilo zbog zlostavljanja, lišavanja slobode, zalutalog metka, bombardiranja,
eksplozija ratnog materijala nakon rata i drugo, te su zbog toga stekli status civilne žrtve rata.
Prije svega se može reći da problem zbrinjavanja takvih osoba i njihova rehabilitacija u
društvo zahtjeva puno veću pažnju i brigu od nadležnih organa. Naime jasno je da su građani
koji su stekli status civilne žrtve rata mahom socijalno ugroženi, prije svega se to odnosi na
osobe koje su zbog zlostavljanja, lišavanja slobode stekla status civilne žrtve rata i usljed
etničkog čišćenja postali i izbjeglicama. S posebnom pažnjom se treba osvrtnuti na osobe
koje su preživjele seksualno zlostavljanje i silovanje, a sam ih zakon definira kao posebnu
grupu civilnih žrtava rata. Nažalost jasno je da je nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu i
svih zločina koji su se dešavali nad civilnim stanovništvom ostalo puno civilnih žrtava rata.
Sistematsko uništavanje civilnog stanovništva u logorima, silovanja, granatiranje bolnica,
porodilišta, ljudi dok čekaju hljeb ili kupuju na pijaci, te ogromna količina mina koja je ostala
nakon smirivanja ratnih sukoba daju nam sliku koliku problematiku i širinu obuhvata pojam
civilne žrtve rata.

U FBiH je 6 septembra 1999. godine donesen Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite
civilnih žrtava rata i zaštite obitelji sa djecom, kojim su regulisana prava civilnih žrtava rata.
Zakonom se definira pojam civilne žrtve rata, kojom se smatra svaka osoba kod koje je u
toku
rata ili neposredne ratne opasnosti, usljed ranjavanja ili nekog drugog oblika ratne torture
nastupilo oštećenje organizma, što uključuje mentalno oštećenje ili značajno narušavanje
zdravlja, nestanak ili pogibiju te osobe. Međutim, Zakon prava priznaje ograničenoj
kategoriji osoba (član 54. Zakona). Usvajanjem Izmjena i dopuna Zakona, koje su objavljene
u Službenim novinama FBiH, broj 39/06, osobe koje su preživjele seksualno zlostavljanje i
silovanje definisane su kao posebna kategorija civilnih žrtava. Zakonom nije postavljeno
vremensko ograničenje za priznavanje statusa civilne žrtve rata iz čega proizilazi da se status
priznaje i osobama kod kojih je došlo do naknadnog oštećenja organizma. Zakon je
dopunjavan i izmjenjivan, izmjene i dopune objavljene u Službenim novinama FBIH broj
54/04, 36/06 i 14/09.

Zakon priznaje status samo ograničenoj kategoriji civilnih žrtvara rata i to, kako navodi
zakon:

1. osobe kod kojih je nastupilo oštećenje organizma od najmanje 60% ili značajno
narušavanje zdravlja usljed mučenja, nehumanog i ponižavajućeg postupanja, nezakonitog
kažnjavanja, protupravnog lišavanja slobode (zatvor, koncentracioni logor, internacija),
prinudnog rada tokom
ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti;
2. osobe kod kojih je nastupilo oštećenje organizma od najmanje 60% u vezi s ratnim
događajima (bombardiovanje, ulične borbe, eksplozija ratnog materijala, zalutali metak isl.);
3. osobe kod kojih je nastupilo oštećenje organizma od najmanje 60% od eksplozije zaostalog
ratnog materijala nakon završetka rata;
4. osobe kod kojih je nastupilo oštećenje organizma od najmanje 60% u vezi s diverzantskim,
terorističkim akcijama kojima se ugrožava sigurnost i ustavni poredak Federacije BiH;
5. članovi porodice nestale osobe, ako je nestala osoba bila civil odnosno nije bila pripadnik
oružanih snaga;
6. članovi porodice osobe koja je poginula u vezi sa ratnim događajima (bombardovanje,
ulične borbe, eksplozija ratnog materijala i sl.)

Izmjenama i dopunama Zakona objavljenim u Službenim novinama FBiH, br. 39/06 definišu
se kao posebna kategorija civilnih žrtava rata osobe koje su preživjele seksualno zlostavljanje
i silovanje.
Radi ostvarivanja prava utvrđenih zakonom za civilne žrtve rata, ako propisom kantona nije
drugačije utvrđeno, invalidi se razvrstavaju prema utvrđenom procentu tjelesnog oštećenja, u
šest grupa, i to:
I. grupa - invalidi sa 100% tjelesnog oštećenja kojima je za redovan život potrebna njega i
pomoć od strane drugog lica,
II. grupa - invalidi sa 100% tjelesnog oštećenja,
III. grupa - invalidi sa 90% tjelesnog oštećenja,
IV. grupa - invalidi sa 80% tjelesnog oštećenja,
V. grupa - invalidi sa 70% tjelesnog oštećenja,
VI. grupa - invalidi sa 60% tjelesnog oštećenja.

Dalje se u zakonu navodi koja prava imaju civilne žrtve rata. Civilne žrtve rata imaju sljedeća
prava: ličnu invalidninu ili mjesečno lično novčano primanje; dodatak za njegu i pomoć od
strane druge osobe; ortopedski dodatak; porodičnu invalidninu, pomoć u troškovima liječenja
i nabavci ortopedskih pomagala, osposobljavanje za rad (profesionalna rehabilitacija,
prekvalifikacija i dokvalifikacija); prioritetno zapošljavanje; prioritetno stambeno
zbrinjavanje; psihološku pomoć i pravnu pomoć.
Lična invalidnina određuje se u mjesečnom iznosu prema grupi tjelesnog oštećenja iz člana
56. Zakona o osnovama socijalne zaštite, u visini od 70% od mjesečnog iznosa lične
invalidnine vojnog invalida odgovarajuće grupe po propisima o vojnim invalidima. Mjesečno
lično novčano primanje za osobe koje su preživjele seksualno zlostavljanje i silovanje iznosi
70% od osnovice tj. maksimalnu visinu ličnog primanja za civilnu žrtvu rata.
Pravo na dodatak za njegu i pomoć od strane drugog lica imaju invalidi od I do IV grupe
koji su nesposobni za vršenje osnovnih životnih potreba bez pomoći drugog lica. Dodatak za
njegu i pomoć od strane drugog lica određuje se u mjesečnom iznosu u visini od 70% od
mjesečnog iznosa dodatka za njegu i pomoć od strane drugog lica za vojne invalide
odgovarajućeg stepena određenog propisima o vojnim invalidima.
Pravo na ortopedski dodatak imaju invalidi kojima je tjelesno oštećenje utvrđeno zbog
oštećenja organizma koja su neposredna posljedica zadobivene rane, povrede ili ozljede koja
je prouzrokovala amputaciju ekstremiteta ili teško oštećenje funkcije ekstremiteta ili potpuni
gubitak vida na oba oka. Ortopedski dodatak određuje se u mjesečnom iznosu kao i pravo na
dodatak za njegu i pomoć od strane drugog lica.
Pravo na porodičnu invalidninu, imaju članovi porodice civilne žrtve rata od I do IV
kategorije poduslovima: da je civilna žrtva rata imala do svoje smrti priznato pravo na
dodatak za njegu i pomoć od strane druge osobe; i da je smrt civilne žrtve rata nastupila kao
posljedica rane, povrede, ozljede ili bolesti.
Takođe, članovi porodice civilnih žrtava rata koje su preživjele seksualno zlostavljanje i
silovanje imaju pravo na porodičnu invalidninu. Pravo na porodičnu invalidninu imaju
članovi uže porodice civilne žrtve rata, prije svega udovica kada navrši 55 godina života ili
udovac sa 65 godina života ili prije ako su nesposobni za privređivanje, djeca usvojenici i
pastorčad do kraja redovnog školovanja a najkasnije do 27. godine života. roditelji takođe
imaju pravo na porodičnu invalidninu.
O pravima na ličnu invalidninu ili mjesečno lično novčano primanje, dodatak za njegu i
pomoć od strane druge osobe, ortopedski dodatak i porodičnu invalidninu odlučuje u prvom
stupnju Centar za socijalni rad ili nadležna opštinska služba za upravu, prema mjestu
prebivališta ili boravišta podnosioca zahtjeva. Utvrđivanje statusa civilne žrtve rata koja
ima oštećenje organizma vrši se pisanim dokaznim sredstvima, izdanim u skladu sa
propisima o upravnom postupku. Pisanim dokaznim sredstvima smatra se medicinska
dokumentacija o liječenju izdana neposredno nakon nastanka oštećenja organizma, kao i
odgovarajući dokaz izdan od strane nadležne institucije o nastanku okolnosti koje su dovele
do oštećenja organizma. Dokazom za priznavanje statusa civilne žrtve rata usljed oštećenja
organizma zbog mučenja,nehumanog i ponižavajućeg postupanja, nezakonitog
kažnjavanja, protupravnog lišavanja slobode u zatvoru, koncentracionom logoru,
internaciji, prinudnom radu i sl., smatra se: uvjerenje Saveza logoraša Bosne i
Hercegovine ili Hrvatske udruge logoraša domovinskog rata u BiH, koje se izdaje na osnovu
dokaza pribavljenih iz registra Međunarodnog komiteta Crvenog križa/krsta i drugih
raspoloživih dokaza o boravku žrtve torture u logoru, zatvoru, pritvoru, zatočenju, na
prinudnom radu i sl., te izvorna medicinska dokumentacija koja potiče neposredno nakon
nastanka oštećenja organizma. Dokazom za priznavanje statusa civilne žrtve rata kada se
radi o žrtvi ratnih događaja, eksplozije, zaostalog ratnog materijala, diverzantskih, i
terorističkih akcija smatra se: zapisnik nadležne službe unutrašnjih poslova o izvršenom
uviđaju na mjestu događaja ili uvjerenje lokalne službe civilne zaštite ookolnostima
ranjavanja ili pogibije, te zvorna medicinska dokumentacija koja potiče neposredno nakon
nastanka oštećenja organizma. Dokazom za priznavanje prava iz Zakona kada se radi o
porodici nestale osobe se smatraju dokazi utvrđeni propisima o nestalim osobama.
Dokazom za priznavanje statusa civilne žrtve rata kada se radi o žrtvi seksualnog
zlostavljanja i silovanja smatra se: uvjerenje Udruženja "Žena-žrtva rata" -Sarajevo o
utvrđenom statusu i posljedicama čina zlostavljanja i silovanja; odgovarajuća medicinska
dokumentacija.
Oštećenje organizma civilne žrtve rata, pravo na dodatak za njegu i pomoć od strane druge
osobe, pravo na ortopedski dodatak, kao i nesposobnost za privređivanje, utvrđuju se na
temelju nalaza i mišljenja nadležne ljekarske komisije određene propisom federalnog ministra
rada i socijalne politike. Takođe treba napomenuti i mogućnost revizije priznatih rješenja.
Važno je napomenuti da građani koji su ostvarili status civilne žrtve rata u FBiH, a interno su
raseljena lica taj status automatski gube ukoliko se vrate u RS, jer RS smatra da nadležni
organ u FBiH nema osnova da građanima koji se vrate u RS ukine pravo koje je priznato po
propisima FBiH, jer korisnici koje su to pravo ostvarili po propisima RS koji se vrate u FBiH
i dalje koriste to pravo. Posebno treba istaći da je i u FBiH i u RS u toku postupak donošenja
novih zakona o civilnim žrtvama rata.
Trenutno je u FBIH situacija krajnje zabrinjavajuća i u sklopu ušteda Vlada FBIH pribjegava
vjerovatno najopasnijem scenariju, tj. smanjenju prava socijalnim kategorijama. Mislim da
ćemo svjedočiti mnogim promjenama u socijalnoj politici FBIH, pa bile one opravdane ili ne.
Nažalost svjedoci smo da i nakon mira vodimo “tihi rat” sa počastima siromaštva, neimaštine
i uopće osjećaja izgubljenosti i beznadežnosti.