LARRY NIVEN – INTEGRALNO STABLO

PROLOG

DISCIPLINE

Trajalo je predugo, mnogo dulje nego što je očekivao. Sharls Daviš Kendy nije bio nestrpljiv čovjek. Nakon promjene,

smatrao se otpornim na nestrpljenje. Ali trajalo je predugo! Što su oni tamo radili?

Njegova osjetila nisu bila ograničena; njegov teleskopski raspon bio je moćan; mogao je osjetiti puni elektromagnetski

spektar, od mikrovalova do x-zraka. Ali Dimni prsten zamaglio je njegov pogled. Olujni vjetar, prašina, oblaci vodene

pare, goleme drhtave kapi prljave vode ili rijetkog blata, mase slobodno plutajućeg kamenja; točke i trunci i nakupine

zelenih, zelenih površina na kapima i kamenju, zelenilo algi u oblacima; stabla uobličena kao znakovi integrala zrakasto

usmjereni prema neutronskoj zvijezdi, sa zelenim pramenovima na oba kraja; stvorenja veličine kitova, prostranih ustiju,

što kližu kroz zelenkaste oblake...

Život je bio posvuda u Dimnom prstenu. Claire Dalton gaje zvala božičnim vijencem. Claire je bila vrlo stara žena prije

nego što ju je Država oživjela kao posmrtnika. Ostali nikad nisu vidjeli božični vijenac; nije ni Kendy. Pola tisućljeća

ranije, oni su vidjeli savršeni prsten dima širok nekoliko desetina tisuća kilometara, sa sitnim užarenim vrškom igle u

središtu.

Njihovi prvi izvještaji bili su puni oduševljenja. Život temeljen na DNK, zrak ne samo pogodan za disanje, nego i

prijatnog okusa...

Discipline je zauzimao točku gravitacijske neutralnosti iza Goldblattovog svijeta, točku L2. Ovdje se nebo razdvajalo na

zvijezdama prošarano crno i oblakovito zeleno. Ravno ispod, prostrani izobličeni vrtlog oluje sakrio je ostatak planeta

plinovitog diva, stjenoviti grumen dva i pol puta veći od Zemaljske mase.

Sharls nije htio uči u to unutrašnje područje. Vrtlog sila mogao bi oštetiti njegov brod. Nije mogao pretpostaviti koliko još

dugo brod sijač mora preživjeti, da bi ispunio svoju misiju. Čekao je već više od pola tisućljeća. Točka L2 bila je mirna

unutar plinovitog torusa u kojem je Dimni prsten bio tek najgušći dio. Discipline je bio podložan polaganim erozivnim

silama. Na tom mjestu, nije mogao trajati zauvijek.

No, bar posada nije istrijebljena.

To bi ga strašno povrijedilo.

1
On je izvršio svoju dužnost. Njihovi preci su bili pobunjenici, potencijalna prijetnja Državi samoj. Preodgojiti njihove

potomke, to je bio njegov cilj, no, ako ih je Dimni prsten sve pobio... pa, ne bi ga ni začudilo. Za opstanak, trebalo im je

mnogo više od pogodnog zraka. Dimni prstenje bio zelen od života koji se razvio u toj nevjerojatnoj okolini. Izvorni život

je lako mogao istrijebiti te kasno pridošle suparnike, nekadašnju posadu sijača Discipline.

Sharls bi tugovao; ali bio bi i slobodan vratiti se kući.

Nazvali bi me zastarjelom greškom, mračno je razmišljao, dok su njegovi instrumenti tražili određenu frekvenciju na

radio skali. Tisuću godina zastarjeo, kad stignem kući. Kompjutor bi počistili, sigurno. A programi Program Sharls Daviš

Kendy mogao bi biti kopiran i sačuvan za potrebe povjesničara. Ili ne bi.

Ali oni nisu mrtvi. Osam Teretno-Servisnih Modula otišlo je s nekadašnjim pobunjenicima. Vrijeme i korozivna okolina

mogli

su uništiti TESMOve, ali bar jedan je još uvijek radio. Netko ga je koristio sve do prije šest godina. I gle: svjetlo za kojim

je tragao. Za tren, stiglo je do njega jasno: frekvencija vodika u gorenju s

kisikom.

Ispalio je maser, ultrakratkim udarima velike snage. "Kendy za Državu. Kendy za Državu. Kendy za Državu."

Odgovor je stigao četiri sekunde kasnije; spor i zamagljen. Kendy ga točno locira i izoštri svoje teleskope odašiljajući

svoj sljedeći upit. "Status. Reci tri puta."

Kendy je propustio zbrkani odgovor kroz program eliminacije šumova. TESMO je bio na ručnom upravljanju, uglavnom

u funkciji, koristio je jedino mlaznice i djelovao prilično u okviru svojih sigurnosnih ograničenja. Nekad je program bio

pojednostavljena snimka Kendvjeve osobnosti. Sad se kvario, postajao glup i zaboravan.

"Bilješka putanje za protekli sat."

Stiglo je. TESMO je slobodno padao malom relativnom brzinom do prije četrdeset minuta. A onda, manevri spore akce-

leracije, putanja koja je nalikovala ispuštenom tanjura špageta, uludo trošenje uskladištenog goriva. Kvar? Ili... mogla je

biti i bitka u stilu zračnih lovaca. Rat?

"Prebaci na moju komandu."

Četiri sekunde; zatim signal kao vrisak zapanjene agonije. Masivan kvar.

Posada je sigurno isključila sistem autopilota na svim TESMOvima, pola tisućljeća ranije. Ipak, vrijedilo je pokušati;

takva je bila i njegova sljedeća poruka: "Daj video vezu s posadom." "Odbijeno."

Oho! Video veza nije bila isključena! Bit će da su uprogra-mirali blokadu, pola tisućljeća ranije. Pobunjenici, sigurno, jer

njihovi potomci ne bi znali kako to izvesti.

Blokadu bi se možda i moglo zaobići.

2
TESMO je bio premalen da bi bio vidljiv, dakako, ali morao je biti tu negdje blizu ovog zelenog mjehura, ne tako daleko

od Goldblattovog svijeta. Šuma slatke vune. Biljke unutar Dimnog prstena naginjale su pahuljastoj krhkosti. Širile su se i

dijelile, kako bi sakupile što više sunčevog svjetla, ne brinući za gravitaciju.

Pola tisućljeća, Kendy je motrio na znakove civilizacije u razvoju - pravilne uzorke u lebdećim masama, ili infracrveno

zračenje proizvodnih centara, ili industrijsko zagađenje. Metalna isparavanja, ugljični monoksid, okside nitrogena. Nije

našao ništa. Ako su neki od potomaka posade s Discipline i stigli dalje od divljaštva, takvih nije bilo u velikom broju.

Ali su živjeli. Netko je koristio TESMO.

Kad bi ih samo mogao vidjeti! Ili s njima razgovarati:

"Daj mi ozvučenje. Građanine, ovdje Kendy u ime Države.

Govori, i tvoja nagrada će biti izvan domašaja tvoje mašte."

"Pojačaj. Pojačaj. Pojačaj." poslao je TESMO.

Kendy je već odašiljač s punim pojačanjem. "Otkazi ozvučenje," odaslao je.

Ne prvi put, pitao se nije li Dimni prsten ponudio previše blagonaklonu okolinu. Stvorenja razvijena u slobodnom padu ne

mogu imati snagu čovjeka. Ljudi bi mogli biti najmoćniji u Dimnom prstenu: sretni kao školjke, tamo unutra, i otprilike

jednako aktivni. Civilizacija se razvija kao zaštita od okoline.

Ili od drugih ljudi. Rat bi bio ohrabrujući znak...

Kad bi mogao znati što se tamo događa! Kendy bi mogao uznemiriti okolinu na tuce različitih načina. Istjerati ih iz Raja i

vidjeti što će biti. Ali nije se usudio. Nije znao dovoljno.

Kendy je čekao.

Poglavlje PRVO

QUINN PRAMEN

Gavving je osluškivao šuštanje, dok su se njegovi drugovi probijali naviše. Držali su se velikog ravnog zida debla.

Kičmene grane debljine prsta izvirale su iz debla, beskrajno se dijeleći na grančice tanke kao žica, koje su na krajevima

cvjetale krošnjama nalik na zeleni pamuk, lagano ispreden, u lovu na svaku zalutalu zraku sunca. Nešto svjetla probijalo

se unutra; kao zeleni sumrak. Posegnuo je, gladan, duboko u mrežu grančica i iščupao šaku punu lišća. Imalo je okus

vlaknastog ispredenog šećera. Utažilo je glad, ali Gavvingov želudac je želio.mesa. Okus je bio suviše vlaknast... a

zelenilo suviše smeđe, čak i na rubovima pramena, gdje je dopiralo sunce.

3
Pojeo je, ipak, i nastavio dalje.

Pojačano zavijanje vjetra kazalo mu je da je gotovo stigao. Minutu kasnije, našao se glavom u vjetru i sunčevom svjetlu.

Sunce je bolo njegove oči, još uvijek crvene i bolne od jutrošnjeg napada alergije. Uvijek ga je hvatalo u očima i

sinusima. Zaškiljio je i odmakao glavu, šmrcnuo, i čekao da mu se oči prilagode. Tada, napet od iščekivanja, pogleda

uvis.

Gavvingu je bilo četrnaest godina, mjereno prolascima sunca iza Voya. Do sada, nikad nije bio iznad Quinn Pramena.

Deblo se prostiralo ravno na gore, ravno van od Voya. Izgledalo je kao da se nastavlja zauvijek, široki smeđi zid koji se

sužavao u cilindar, u tamnu crtu što lagano zakreće prema zapadu, prema točki u beskraju - a točka je imala zeleni vršak.

Udaljeni pramen.

Oblak smećkasto-zelenog otpao je pod njim, i raširio se središnjim tijelom pramena. Gledajući istočno, dok mu je vjetar

šibao dugom kosom, mogao je vidjeti granu koja se promaljala iz svojih zelenih korica kao pola klomtara golog drveta:

kao vitka peraja.

Harpova glava iskoči van iz vjetra, pa mu lice smjesta ponovo zaroni nadolje. Lavthon za njim, jednako. Gavving je

čekao. Napokon se njihova lica podignu. Harp, širokog lica, sa čvrstim kostima, brutalna snaga napola skrivena zlatnom

bradom. Na Lavthonovom dugačkom, tamnom lice počinjali su nicati izdanci crne brade.

Harp je doviknuo: "Mogli bi otpuzati do zavjetrine debla. Istočno. Izaći iz ovog vjetra."

Vjetar je uvijek puhao sa zapada, uvijek velikom brzinom. Laython je škiljio u vjetar, kroz prste. Zaurlao je: "Negativno!

Nećemo ništa uloviti! Svaki ulov dolazi ravno iz vjetra!"

Harp se izmigolji kroz lišće do Laythona. Gavving slegne ramenima i učini isto. On bi se volio odmoriti od vjetra... a

Harp, deset godina stariji od Gavvinga i Lavthona, bio je službeno nadređen. Ali, to je rijetko uspijevao provesti.

"Nema se što uloviti," rekao je Harp. "Ovdje smo da bi nadzirali deblo. A to stoje suša, ne znači da ne možemo dohvatiti

hranu usput. Recimo, ako je stablo okrznulo baru?" • "Kakvu baru? Pogledaj oko sebe! Nema ničega u blizini. Voy je

preblizu. Harp, sam si tako rekao!"

"Deblo nam zaklanja pola vidika," mlako odgovori Harp. Svijetla mrlja na nebu, sunce, plovila je ispod zapadnog ruba

pramena. A u tom smjeru nije bilo ni bara, ni oblaka, ni plutaju-ćih šuma... ništa do plavičasto bijelog neba raspolovljenog

bijelom crtom Dimnog prstena, a na toj crti nalazio se mutni čvor; to je bio Gold.

Gledajući uvis, van, vidio je još ničega... udaljeni traci oblaka što oblikuju spiralu oluje... svjetlucava mrlja koja je mogla

biti i bara, ali činila se još udaljenija od zelenog vrška integralnog stabla. Poplave neće biti.

Gavvingu je bilo šest godine kad je nadošla zadnja poplava. Sjećao se užasa, panike, luđačke žurbe. Pleme se ukopalo

istočno, duž grane, skrivajući se u tankom lišću, tamo gdje se stablo sužavalo u golo drvo. Sjećao se lutnja koji je zaglušio

4
vjetar, a sama masa grane podrhtavala je beskrajno. Gavvingov otac i dvojica lovaca-naučnika nisu na vrijeme bili

upozoreni. Otplavljeni

su u nebo.

Laython se uputio deblom, ali u smjeru vjetra. Bio je napola izvan lišća, opirući se vjetru dugačim rukama. Harp gaje

slijedio. Harp se predao, kao i obično. Gavving frkne i krene njima.

Bilo je zamorno. Harp je to teško podnosio, sigurno. Koristio je kandžaste sandale, ali i s njima je sigurno patio. Harp je

imao dobar mozak i spretan jezik, ali, bio je patuljak. Njegov torzo bio je kratak i krupan; mišćave ruke i noge bez

dosega, a stopala puka dekoracija. Bio je niži od dva metra. Diplomac je jednom rekao Gavvingu: "Harp je kao sa slika

Osnivača u bilješkama. Svi smo mi nekada tako izgledali."

Harp mu se nakesi, iako je otpuhivao. "Nabavit ćemo ti kandžaste sandale, kad budeš stariji."

I Lavthon se nakesi, ali drsko, i pojuri ispred obojice. Nije trebao ništa reći. Kandžaste sandale samo bi usporile njegova

dugačka, savitljiva stopala.

Noć je upola smanjila svjetost. Moglo se lakše gledati, s odsjajem sunca na drugoj strani Voya. Deblo je bilo veliki smeđi

zid opsega tri klomtara. Gavving pogleda načas uvis i obeshrabri ga nedostatak napredovanja. Zato je i dalje držao glavu

spuštenu protiv vjetra, rukama probijajući put kroz zelenu vunu, dok ne začu Laythonove povike. "Ručak!"

Drhturava crna mrlja, točka na lijevom boku privjetrine. Lavthon reče: "Ne bih znao što je to."

Harp reče: "Pokušava izmaknuti. Izgleda veliko."

"Doći će s druge strane! Idemo!"

Puzali su, brzo. Drhtava mrlja se približila. Bila je dugačka i uska i kretala se repom naprijed. Velika prozirna peraja

zamuti se od brzine, pokušavajući se otisnuti dalje od debla. Vitki trup je polagano kružio.

Sad su mogli vidjeti glavu. Dva oka sjajila su za kljunom, sto-dvadeset stupnjeva razmaknuta.

"Ptica sabljarka," zaključi Harp. Zaustavio se. Lavthon vikne: "Harp, što to radiš?" "Nitko pri sebi neće krenuti na

sabljarku."

"Ali to je meso! A vjerojatno i sama gladuje, ovako daleko unutra!"

Harp otpuhne. "Tko to kaže? Diplomac? Diplomac je pun teorije, ali on ne treba loviti."

Polagana rotacija otkrila je mjesto sabljarkinog trećeg oka. Umjesto oka, pokazala se velika, nepravilna, čupava zelena

mrlja. Lavthon vikne: "Pahuljica! Povreda glave zaražena pahuljicom! Taj stvor je i ranjen!"

"To nije ranjeni puran, dečko. To je ranjena sabljarka."

Lavthona nije bilo lako obuzdati. Savio je duge, jake prste oko Harpova ramena i rekao: "Ako ovdje čekamo, svađajući

5
se, promašit ćemo! Ja velim, idemo na Gold!" I ustane.

Vjetar ga udari. Ukopao je stopala i jednu šaku u grančice, učvrstio se i zamahnuo slobodnom rukom. "Hej-ti! Sabljarka!

Meso, ti smrdniče, meso!"

Kad ovako maše, u drečavo grimiznoj košulji, sigurno će ga spaziti. Gavving pomisli, nadajući se, promašit ćemo, i stvor

će i proći. Ali u svom prvom lovu, nije se htio pokazati kao kukavica. '!

Oslobodio je svoje uže s leđa. Ukopao se u lišće, zabio šiljak u čvrsto drvo i usidrio uže. Sredina užeta ostala je zakačena

o njegov pojas. Nitko se ne bi kockao s gubitkom vlastitog užeta. Lovac koji padne u nebo može još uvijek negdje naći

uporište, dok ima svoje uže.

Stvorenje ih nije opazilo. Lavthon opsova. Požurio je da usidri svoje uže. Na kraju užeta bila je kuka, čvrsto drvo sa

perajastog kraja grane. Lavthon zavitla kuku oko glave, zaurla i baci je.

Sabljarka gaje vidjela, ili čula. Šibala je uokolo, razjapljenih usta, njen trokutasti rep se uskomešao dok je pokušavala

osloboditi prolaz nadesno, i dosegnuti njihovu stranu debla. Pregladnjela, da! Do tog trena, Gavving nije shvaćao da bi

stvorenje moglo njega vidjeti kao meso.

Harp se mrštio. "Moglo bi uspjeti. Ako budemo imali sreće, smrskat će se na deblu."

Sabljarka je izgledala sve veća, svakim trenom: veća od čovjeka, veća od kolibe - sama usta i krila i rep. Njen rep je bio

prozirna membrana u obliku slova V od hrptenih kostiju s nazubljenim vrhovima. Stoje radila tako daleko unutra?

Sabljar-ke su se hranile stvorovima koji žive u lebdećim šumama, a ovdje je takvih bilo premalo, tako daleko prema

Voyu. Premalo ičega uopće. Stvorenje je zaista izgledalo izmoždeno, mislio je Gavving; pa onda taj meki zeleni prostirač

preko jednog oka... Pahuljica je bila zeleni biljni parazit koji raste na životinji sve dok ne umre. Napadala je i ljude. Svi

bije dobili, prije ili kasnije, neki i više puta. Ali ljudi su bili dovoljno pametni da se drže sjene dok pahuljica ne usahne i

ne umre.

Lavthon bi mogao biti u pravu. Ozljeda glave, osjećaj za smjer poremećen... a bila je meso, gomila mesa velika kao

Koliba neženja. Sigurno je zvjerski gladna... I sad je naišla na njih. Prema njima su se kretala sama usta: eliptično polje

zuba što

se sin.

Laython smota uže u ludoj hitnji. Gavving ugleda Harpovo uže kako prelijeće kraj njega, trgne se iz vlastite ukočenosti i

zavitla svoj harpun.

Sabljarka je šibala uokolo, nemoguće brza. Gavvingov harpun je šćepala kao trešćicu. Harp zaurla, Gavving se ukoči na

čas; zatim se njegova stopala zakopaju u lišće, dok je zaustavljao uže. Upecao ju je!

6
Stvorenje nije pokušalo pobjeći; još uvijek je lepetalo prema njima.

Harpova kuka okrzne bok stvorenja i promaši. On potegne, pokušavajući zakačiti zvijer, i ponovo promaši. Smotao je uže

za još jedan pokušaj.

Gavving je bio do pazuha u grančicama i vuni, stopalima još dublje ukopan, rukama je održavao smrtonosni stisak svog

užeta. Pred očima ostalih, i dalje se ponašao kao da želi kontakt sa ubojitom zvijeri. Doviknuo je: "Harp, gdje daje

pogodim?"

"Očne duplje, mislim."

Zvijer je pogrešno procijenila. Njen bok drobio je koru na deblu, iznad njihovih glava, strahovito blizu. Deblo zadrhti.

Gavving zaurla u strahu. Lavthon zaurla u bijesu i baci svoju kuku prema zvijeri.

Dohvatio je bok sabljarke. Snažno povuče uže i zarije drvene zupce duboko u meso.

Sabljarkin rep se ukoči. Možda je premišljala, motreći ih sa dva zdrava oka dok ju je vjetar nosio prema zapadu.

Lavthonovo uže se zategne. Zatim Gavvingovo. Kičmene grane zaparale su Gavvingova neprilagođena stopala. I tada ga

je neizmjerna masa zvijeri povukla u nebo.

Njegovo grlo se steglo, ali čuo je Laythonov vrisak. I Laython je povučen!

Iščupane grančice još uvijek su ostale zabijene u Gavvingova stopala. Pogledao je dolje u jastučasto prostranstvo

pramena, pitajući se da li da se pusti i padne. Ali njegovo uže je bilo još

uvijek usidreno... a vjetar jači od struje; moglo bi ga otpuhati mimo pramena, mimo čitave grane, van i dalje. Zato je

puzao uzetom, dalje od njihovog grabežljivog ulova.

Lavthon se nije povlačio. Pripremio je harpun i čekao.

Sabljarka je odlučila. Tijelo joj se savije. Nazubljeni rep udari bez napora kroz Gavvingovo uže. Sabljarka snažno

zamahne, sad prema zapadu. Lavthonovo uže se zategne, grančice zaparaju i uže se oslobodi. Gavving posegne za njim i

7
promaši.

Mogao se tada povući na sigurno, ali nastavio je gledati.

Lavthon je lebdio sa spremnim kopljem, slobodnom rukom mašući u krugovima, da zaustavi okretanje tijela, dok se

grabe-žljivac zalijetao prema njemu. Od svih stvorenja Dimnog prstena, samo ljudi nemaju krila.

Sabljarkino tijelo se izvije u slovo U. Njen rep prepolovi Laythona prije nego stoje i mogao pomaknuti svoje koplje. Usta

zvijeri su škljocnula četiri puta, i Laythona više nije bilo. I dalje su škljocala, boreći se sa Gavvingovim harpunom u grlu,

dok je vjetar odnosio zvijer prema istoku.

Znanstvenikova koliba bila je kao i sve kolibe plemena Quinn: žive kičmene grane uobličene u kavez od pletera. Bila je

veća od nekih drugih, ali bez ikakvog luksuza. Krov i zidovi bili su zakrčeni potrepštinama zabodenim u pleter: daske i

puranova pera i crvena boja pramenovih bobica za tintu, alati za učenje, alati za znanost, i ostaci iz vremena prije no što

su ljudi napustili zvijezde.

Znanstvenik je ušao u kolibu kao slijepac. Njegove su ruke bile krvave do laktova. Ribao ih je hrpama lišća, govoreći bez

daha. "Prokleta prokleta bušilica. Samo se ukopa, nikako je ne možeš spriječiti." Podigao je pogled. "Diplomac?"

"Dan. Kome si pričao, sebi samom?"

"Da." Trljao je ruke žestoko, pa odbacio daleko od sebe smotuljke krvavog lišća. "Martal je mrtva. Bušilica se zabila u

nju. Možda sam je i sam ubio, čupajući je van, ali umrla bi ionako... ne možeš ostaviti jajašca bušilice. Jesi li čuo o

ekspediciji?"

"Da. Jedva. Ni od koga ne mogu ništa saznati."

Znanstvenik povuče šaku lišća sa zida i pokuša očistiti rezač. Nije ni pogledao Diplomca. "Što ti misliš?" Diplomac je

stigao bijesan i još se više razjario čekajući u praznoj kolibi. Pokušao je sakriti taj bijes u glasu.

"Mislim, Predsjednik se pokušava riješiti nekih građana koji mu se ne sviđaju. A ja želim znati - zašto i mene?"

"Predsjednik je budala. Misli da je znanost mogla prekinuti sušu."

"Dakle, i ti si u nevolji?" Diplomac je tada shvatio. "Sve si svalio na mene!"

Znanstvenik ga napokon pogleda. Diplomcu se učini da vidi krivicu u njegovom pogledu, ali Znanstvenikove oči su bile

mirne. "Pustio sam ga neka misli kako si ti kriv, da. A sada, ima nekih stvari koje bih želio da uzmeš..."

Odgovor je bio smijeh pun nevjerice. "Što, još opreme za nošenje sljedećih sto klomtara debla?"

"Diplomac... Jeffer! Što sam ti ispričao o stablu? Proučavali smo svemir zajedno, ali najvažnija stvar u njemu je stablo.

Nisam li te naučio da sve što živi ima svoj način opstajanja u blizini Prstenovog medijana, gdje ima zraka i vode i tla?"

"Sve, osim drveća i ljudi."

8
"Integralna stabla imaju svoj način. Naučio sam te."

"Ja ... mislio sam da si samo nagađao... Oh, da, jasno mi je! Spreman si moj život staviti na kocku."

Znanstvenik obori pogled. "Pretpostavljam, da. Ali ako sam u pravu, neće ostati ništa, osim tebe i ljudi koji s tobom

krenu. Jeffer, ovo može ispasti - ništa. Možete se vratiti sa... svime što trebamo: rasplodnim puranima za uzgoj, nekom

vrstom mesne životinje koja živi na deblu, što je znam..."

"Ali ti ne misliš tako."

"Ne. Zato ti ovo i dajem."

Poskidao je blaga sa granatih zidova: staklasti pravokutnik četvrt sa pola metra, dovoljno plosnat da stane u zavežljaj;

četiri

kutije veličine dječjeg dlana. Diplomčev odgovor bilo je zapjevajuće "O-o-oh."

"Ti ćeš sam odlučiti da li treba reći ostalima što nosiš. A sada, posljednja sesija obuke." Znanstvenik ubaci kasetu u ekran

za čitanje. "Nećeš imati puno prilike za učenje, na deblu."

BILJKE

ŽIVOT PROŽIMA DIMNI PRSTEN ALI NIJE NI GUST NI MASOVAN.

U AMBIJENTU SLOBODNOG PADA BILJKE MOGU

ŠIROKO RASPROSTRANJIVATI SVOJE ZELENILO KAKO BI

UHVATILE MAKSIMUM SUNČEVOG SVJETLA l USPUTNE

VODE l TLA, NE BRINUĆI PRI TOM ZA ČVRSTINU SVOJE

' STRUKTURE. NAŠLI SMO BAREM JEDAN IZUZETAK...

TA INTEGRALNA STABLA IZRASTAJU DO GOLEMIH DIMENZIJA. BILJKA OBLIKUJE DUGAČKO DEBLO

POD VELIKOM NAPETOŠĆU, PRAMENOVANO ZELENIM NA OBA KRAJA, STABILIZIRANO STRUJOM.

OBLIKUJU TISUĆE ZRAKASTIH NITI OKO LEVOVEVE ZVIJEZDE. DOSIŽU DO STO KILOMETARA U

DULJINU, SA "GRAVITACIJOM" DO PETOG STUPNJA, UNUTAR STRUJE, U PRAMENOVIMA l STALNIM

ORKANSKIM VJETROVIMA. VJETROVI PROIZLAZE IZ JEDNOSTAVNE ORBITALNE MEHANIKE. PUSU SA

ZAPADA U UNUTRAŠNJEM PRAMENU l S ISTOKA U VANJSKOM (GDJE UNUTRA ZNAČI PREMA

LEVOVEVOJ ZVIJEZDI, KAO l OBIČNO). STRUKTURA SE POVINUJE VJETROVIMA, IZVIJAJUĆI U GOTOVO

VODORAVNU GRANU NA SVAKOM KRAJU. KROŠNJA PROSIJAVA GNOJIVO IZ VJETRA...

MEDICINSKE OPASNOSTI ŽIVOTA U SLOBODNOM PADU SU DOBRO POZNATE. AKO NAS JE DISCIPLINE

9
ZAISTA NAPUSTIO, AKO SMO ZAISTA NASUKANI U OVOJ ZAČUDNOJ OKOLINI, MOGLI BI POSTUPITI l

GORE. AKO NASELIMO PRAMENOVE INTEGRALNIH STABALA, l AKO SE STABLA POKAŽU OPASNIJIMA

NEGO ŠTO OČEKUJEMO, BIJEG ĆE BITI JEDNOSTAVAN. POTREBNO JE SAMO SKOČITI l ČEKATI DA

BUDEMO POKUPLJENI. v

Diplomac podigne pogled. "Stvarno nisu mnogo znali o stablima, je li?"

"Ne. Ali, Jeffer, oni su vidjeli stabla izvana."

To je bila zastrašujuća pomisao. Razmišljao je, a Znanstvenik l reče, "Bojim se, morat ćeš početi sa naukovanjem

vlastitog Di- | plomca, i to brzo."

Javan je sjedila prekriženih nogu, preplećući užad. Ponekad

bi podigla pogled prema djeci. Prošli su kao vjetrom gonjeni kroz

Blagovaonicu, zatim je taj vjetar stao i ostavio ih raštrkane oko

Clavea. On nije baš napredovao s poslom, iako se činilo da

" pokušava.

Djevojčice su voljele Clavea. Dječaci su ga imitirali. Neki su samo gledali, drugi zujali oko njega, pokušavali mu pomoći

u slaganju harpuna i šiljaka ili ga beskrajno preplavljivali pitanjima, "Što to radiš? Zašto ti treba tako puno harpunova? I

sav taj konopac? Je li to lovačko putovanje?"

"Ne mogu vam reći," Clave je odgovorio s odgovarajućim stupnjem žaljenja. "A ti, Kralju, gdje si ti bio? Sav si ljepljiv."

Kralj je bio veseli osmogodišnjak obojen smeđom prašinom. "Išli smo ispod. Tamo je lišće više zeleno. Ima bolji okus."

"Uzeli ste užad? Te grane nisu više tako jake kao nekad. Možete propasti. A jeste li vodili kojeg odraslog sa sobom?"

Jill, devetogodišnjakinja, znala je kako privući njegovu pažnju. "Kad je večera? Još smo gladni."

"Nismo li svi?" Clave se okrenuo k Jayan. "Imamo dovoljno zavežljaja, nećemo nositi hranu, vodu ćemo naći na stablu...

kandžaste sandale... mahune mlaznjarke, drago mi je što ih imamo... valjda imamo dovoljno šiljaka... što nam još treba?

Jinny se vratila?"

"Ne. Po što si je uopće poslao?"

"Kamenje. Dao sam joj mrežu, ali morat će otići skroz tamo do ušća. Naći će nam dobar brusni kamen, nadam se."

Jayan nije zamjerala. I ona je voljela Clavea. Zadržala bi ga za sebe, daje mogla... da nije bilo Jinny. Ponekad se pitala,

osjeća li to Jinny ikada.

"Mmmm... pokupit ćemo nešto lišća prije nego što napustimo pramen..."

10
Jayan je prestala raditi. "Clave, nikad nisam o tome razmišljala. Nema lišća na deblu! Nećemo imati ništa za jelo!"

"Nešto ćemo naći. Zato i idemo," reče Clave žustro.

"Hoćeš se predomisliti?"

"Prekasno," reče Jayan. Nije dodala kako nikad nije željela otići, uopće. Nije bilo smisla, sada.

"Mogao bih s tobom prekinuti. S Jinny također. Osloboditi vas! Građani kao vi, ne bi dopustili..."

"Neću ostati." Ne ovdje, sa Mayrin i Predsjednikom, a Clave daleko. Podigla je glavu i rekla: "Mayrin."

Claveova žena stajala je u polusjeni na udaljenoj strani Blagovaonice. Mogla je stajati tamo već neko vrijeme. Bila je

sedam godina starija od Clavea, kršna žena sa četvrtastom vilicom svoga oca, Predsjednika. Doviknula je: "Clave, moćni

lovce, kakvu igru igraš s ovom mladom ženom, dok bi trebao tražiti meso za građane.?" "Naredbe."

Prišla mu je, smiješeći se. "Ekspedicija. Moj otac i ja zajedno smo je smišljali."

"Misli tako, ako ti se sviđa, samo izvoli."

Smiješak je iščezao. "Smrdnik! Predugo mi se rugaš, Clave. Ti i one. Past ćeš u nebo, nadam se!"

"Nadam se, neću." Clave reče mlako. "Hoćeš li pomoći pri našem odlasku? Treba nam pokrivača. Bolje više. Devet!"

"Sam ih donesi," reče Mayrin i otkorača van.

Ovdje u glavnim dubinama Quinn Pramena postojali su tuneli kroz lišće. Kolibe ugniježđene uz uspravni bok grane, i

tuneli

što vode pokraj njih. Sad su Harp i Gavving imali više prostora! za hodanje, ili nešto nalik tome. Pri slaboj struji

poskakivali su i lišćem kao da su od zraka. Grančice po tunelima bile su suhe i gole, njihovo lišće zguljeno za hranu.

Promjene. Dani su bili dulji prije prolaska Golda. Nekada je trebalo po dva dana između spavanja; sad je trebalo osam.

Diplomac je pokušao objasniti zašto, jednom, ali Znanstvenik ih je uhvatio i namlatio Diplomca zbog izdavanja tajni, a

Gavvinga zbog slušanja.

Harp je mislio da stablo umire. Dobro, Harp je bio pričalac, a propasti svjetskih razmjera daju bogate priče. Ali i

Diplomac je tako mislio... a Gavving je osjećao daje svijet završio. Gotovo je i želio da završi prije nego što on bude

morao Predsjedniku reći za njegovog sina.

Zastao je, da pogleda u svoju nastambu, dugački polucilindar, kolibu neženja. Bila je prazna. Pleme Quinn se okupilo za

večernji obrok.

"Mi smo u nevolji," Gavving reče i šmrcne.

"Jasno, jesmo, ali ovakvo ponašanje nema smisla. Ako se sakrijemo, nećemo jesti. t%stalom, imamo ovo." Harp podigne

mrtvu gljivarku.

11
Gavving zatrese glavom. Neće pomoći. "Trebao si ga zaustaviti."

"Nisam mogao." Kad Gavving ne odgovori, Harp reče: "Prije četiri dana, čitavo pleme je bacalo užad na baru, sjećaš se?

Bara ne veća od velike kolibe. Kao da bi je mi mogli privući k sebi. Nismo mislili da je to glupo, dok nije promakla, a

nitko osim Clavea nije htio otići po lonac, i dok se on vratio..."

"Ja ne bih poslao ni Clavea u lov na sabljarku."

"Sto posto!" Harp se zacereka. Rugalica je bila arhaična ali opće poznatog značenja. Svaka budala može predvidjeti

prošlost.

Otvor u vuni: kavez za purane, s jednim turobnim puranom još uvijek na životu. Neće ih biti više, ako ne ulove divljeg, iz

vjetra. Suša i glad... Voda je još uvijek tekla niz deblo povremeno, ali nikad dovoljno. Leteća stvorenja još uvijek su

prolazila, meso koje treba izvući iz urlajućeg vjetra, ali rijetko. Pleme nije moglo preživjeti na slatkom lišću zauvijek.

"Jesam ti ikada pričao" upita Harp, "o Glory i puranima?" "Ne." Gavving se malo opusti. Trebalo mu je. "Bilo je to prije

dvanaest ili trinaest godina, prije prolaska Golda. Stvari nisu tada tako brzo padale. Pitaj Diplomca nek ti kaže zašto, jer ja

ne znam, ali tako je. Dakle, da je samo pala na kavez, ne bi se raspao. Ali Glory je pokušala pomaknuti lonac. Stiskala ga

je u naručju, a to je triput veće mase nego ona, pa je izgubila ravnotežu i potrčala, da lonac ne bi pao na zemlju. I onda je

tresnula na purane. Kao daje sve u detalje smislila. Purani su bili posvuda po Busenu i u nebu. Dovukli smo jedva trećinu

natrag. Onda smo makli Glory sa kuharskih dužnosti."

Još jedna šupljina, velika: tri sobe izrađene od kičmenih grana. Prazne. Gavving reče, "Bit će daje Predsjednik skoro

prebolio pahuljicu."

"Noć je," odgovori Harp.

Noć je bila tek zamračenje, dok je udaljeni luk Prstena propuštao sunce; ali i kvadratni klomtar lišća je zaklanjao svjetlo.

Žrtva pahuljice mogla je izaći noću, dovoljno dugo da s ostalima podijeli obrok.

"Vidjet će nas kako ulazimo," reče Gavving. "Volio bih daje

još uvijek u karanteni."

Ispred njih je sad bila svjetlost vatre. Napredovali su, Gavving šmrcajući, Harp tegleći gljivarku na svom užetu. Kad su se

poja-vili u Blagovaonici, lica su im bila dostojanstvena, a njihove oči "ikog nisu izbjegavale.

Blagovaonica je bila veliko otvoreno područje, ograđeno! pleterima od grančica. Veći dio plemena oblikovao je grimizni

krug sa loncem u sredini. Muškarci i žene nosili su košulje i hlače obojene grimizom kojeg je Znanstvenik proizvodio iz

bobica, ponekad ukrašeni crnim. To crvenilo vidjelo se jasno bilo gdje unutar pramena. Djeca su nosila samo košulje. I svi

su bili neuobičajeno tihi.

Vatra je gotovo ugasla, a lonac - drevna stvar, visoki, prozirni cilindar s poklopcem od istog materijala - sadržavao je još

12
jedva dvije šake variva.

Predsjednikova prsa još uvijek su bila napola prekrivena pahuljicom, ah' rana se sasušila i postala skoro smeđa. Bio je

čovjek četvrtaste vilice, jak čovjek srednjih godina, izgledao je nezadovoljan, razdražljiv. Gladan. Harp i Gavving mu

priđu, i pruže svoj ulov. "Hrana za pleme", reče Harp.

Njihov ulov izgledao je kao mesnata pečurka, sa peteljkom od pola metra, sa osjetilnim organima i smotanim ticalom

ispod ruba klobuka. Plućno krilo širilo se sredinom tijela/stabljike i davalo stvari mlazni pogon. Dio Idobuka odvalio je

možda neki grabežljivac; ožiljak je bio napola zacijeljen. Izgledom nimalo nije izazivalo tek, ali zakoni društva vezivali

su i Predsjednika.

Uzeo je. "Sutrašnji doručak." reče kurtoazno. "Gdje je Laython?"

"Izgubljen," reče Harp prije no što je Gavving mogao izgovoriti, "mrtav."

Predsjednik je izgledao pogođeno. "Kako?" Zatim: "Stani, jedite najprije."

To je bila opća ljubaznost prema lovcima povratnicima; ali za Gavvinga, čekanje je bilo mučenje. Dali su im izdubljene

mahune sa nekoliko gutljaja juhe od zelenja, s purećim mesom. Jeli su pod gladnim pogledima i najbrže moguće, vratili

tikve natrag.

"Sad govori," rekao je Predsjednik. Gavvigu je laknulo kad je Harp preuzeo priču. "Krenuli smo s ostalim lovcima i

uspinjali se deblom. Odjednom, podigosmo glave u nebo i mogli smo vidjeti golo deblo što se prostire u beskraj..."

"Moj sinje izgubljen a ti mi nudiš poeziju?" Harp poskoči. "Oproštenje! Nije bilo ničega na našoj strani debla, ni

opasnosti, ni spasa. Krenuli smo uokolo. Tad je Lavthon uočio sabljarku pticu, daleko na zapadu i nošenu vjetrom prema

nama."

Predsjednikov glas je bio tek polovično pod nadzorom. "Krenuli ste na sabljarku pticu?"

"Glad je u Quinn Pramenu. Pali smo predaleko unutra, predaleko prema Voyu, sam Znanstvenik je tako rekao. Nijedna

zvijer ne leti ovuda, nema vode duž debla..."

"Nisam li dovoljno gladan da to i sam znam? I malo dijete bi postupilo pametnije, nego da lovi sabljarku! Dobro,

nastavi."

Harp ispriča sve, glatko, lako prelazeći preko Lavthonove neposlušnosti, prikazujući ga kao ukletog heroja.

"Vidjesmo Lavthona i pticu vučene istočno, vjetrom, duž klomtara gole grane i dalje. Ništa nismo mogli učiniti." "Ali

imao je svoje uže?" "Imao je."

"Mogao bi negdje naći uporište." rekao je Predsjednik. "Šumu. Drugo stablo... mogao bi se usidriti na medijanu i krenuti

dolje... ipak, izgubljen je za Quinn Pleme."

Harp reče: "Čekali smo u nadi, možda bi Lavthon mogao naći načina da se vrati, da uspije i zaustavi se uz deblo, možda.

13
Četiri dana su prošla. Ne vidjesmo ništa do gljivarku nošenu vjetrom. Bacili smo svoje kuke i ja sam je upecao."

Predsjednik je izgledao bolestan od gađenja. Gavving začuje u svojoj glavi, Zar ste mog sina dali za meso gljivarkel Ali

Predsjednik reče: "Vratili ste se posljednji od lovaca. Morate čuti ]

današnje događaje. Prvo, bušilica je ubila Martal." ]

Martal je bila starija žena, tetka Gavvingovog oca. Izborana : žena, uvijek zaposlena, prezaposlena da bi razgovarala s

djecom, bila je prvi kuhar plemena Quinn. Gavving se trudio da ne zamišlja bušilicu koja svrdla njenim želucem. Stresao

se, a Predsjednik reče: "Nakon pet dana spavanja, sakupit ćemo se za Martaline posljednje počasti. Drugo: Viječe je

odlučilo poslati punu lovačku ekspediciju uz deblo. Ne smiju se vratiti bez sredstava za naš opstanak. Gavving, ti ćeš se

pridružiti pohodu. Čut ćeš o našoj misiji potanko nakon pogreba."

Poglavlje DRUGO

ODLAZAK

Ušće stabla bila je jama lijevkastog oblika gusto izbrazdana golim kičmenim granama mrtvog izgleda. Građani Quinn

Pramena ugnijezdili su se na luku iznad gotovo vertikalnog ruba. Pedesetoro ili više sakupilo se na posljednjem pozdravu

Martal. Skoro polovica bila su djeca.

Zapadno od ušća nije bilo ničeg do neba. Nebo posvuda oko njih, i nikakve zaštite od vjetra, ovdje na najzapadnijoj točki

grane. Majke su tunikama omotale svoje bebe. Pleme Quinn nalikovalo je grimiznim pramenbobicama, u gustom lišču

oko ušća.

Između njih, ležala je Martal, na nižem rubu lijevka, odijeljena četvoricom iz njene obitelji. Gavving je proučavao lice

mrtve žene. Skoro mirno, mislio je, ali ipak sa zadnjim laganim tračkom užasa. Njena rana bila je iznad boka,

posjekotina, i nije nastala od bušilice, nego od Znanstvenikovog noža, dok je bušilicu pokušavao izvaditi.

Bušilica je bila sićušna kreatura, ne veća od čovječjeg palca. Doletjela bi iz vjetra, brže od pogleda, i zarila se u meso,

ostavljajući za sobom svoju utrobu nalik na rastezljivu vreću. Ostavljena u tijelu, prorovala bi ga i otpala, utrostručene

veličine, a nakupina jaja ostala bi u njenoj odbačenoj utrobi.

Od pogleda na Marta!, Gavvingu postane mučno. Predugo je > ležao budan, premalo spavao; njegov želudac je već

zavijao, pokušavajući probaviti doručak, kuhanu gljivarku.

Kraj njega se pojavi Harp; Gavvingu je bio do ramena. "Žao mi je," rekao je.

"Zbog čega?" Iako, Gavving je znao na što Harp misli. "Ti ne bi išao da Lavthon nije mrtav."

14
"Misliš da je to Predsjedinkova kazna. U redu. I ja sam tako mislio, ali... bi li ti išao?"

Harp raširi ruke, neuobičajeno u pomanjkanju riječi.

"Imaš previše prijatelja."

"Jasno, ja dobro govorim. Moglo bi biti to."

"Možeš biti dobrovoljac. lesi li pomislio na priče koje bi donio natrag?"

Harp je otvorio usta, zatvorio, slegnuo ramenima.

Gavving odustane. Pitao se već, a sada je znao - Harp se boji... "Nikog ne mogu natjerati da mi kaže bilo što," rekao je.

"Što si ti čuo?"

"Dobre novosti, i loše. Devetoro vas je, a trebalo je biti osam. Ti si naknadni dodatak. A dobre novosti, samo glasine.

Clave je vaš voda."

"Clave?"

"Glavom. Možda. Dakle, možda se Predsjednik stvarno rješava svih koje ne voli. On..."

"Clave je najbolji lovac u pramenu! On je Predsjednikov zet!" "Ali ne živi sa Mayrin. Više od toga... samo bih nagađao."

"Što?"

"Prezamršeno je. Možda i griješim." I Harp otplovi dalje.

Dimni prsten je, kao crta bijelog, izranjao iz blijedoplavog neba, i sužavao se u zavojima na zapadu. Daleko niz luk,

nalazio se Gold, klupko uzburkanih, uznemirenih oluja. Gavvingov pogled slijedio je isturenu granu prema dolje i unutra,

sve dok nije izmicala pogledu, negdje u blizini Voya. Ravno ispod, vidio se užareni vršak, kao dijamant ugrađen u prsten.

Sve je bilo oštrije i jasnije nego kad je Gavving bio dijete. Voy je tada bio prigušen i zamagljen.

U vrijeme prolaska Golda, Gavvingu je bilo deset godina. Sjećao se, mrzio je Znanstvenika zbog predskazivanja propasti,

radi straha kojeg su ta predskazivanja izazivala. Vrišteći vjetrovi bili su dovoljno strašni... ali Gold je prošao, i bure su

oslabile. Napad alergije došao je nekoliko dana nakon toga. Ova, sadašnja suša, godinama je narastala do svog vrhunca,

ali Gavving je odmah osjetio propast. Zasljepljujuća agonija, kao noževi u njegovim očima, šmrcavi nos, stezanje u

prsima. Rijedak, suh zrak, rekao je Znanstvenik. Neki su mogli podnijeti, neki nisu. Gold je izašao iz orbite stabla, rečeno

mu je; stablo se približilo Voyu, predaleko ispod medijana Dimnog prstena. Gavving je upućen na spavanje nad ušćem

stabla, gdje protiču rukavci. Bilo je to prije nego što su rukavci tako drastično presušili.

I vjetar se pojačao.

Uvijek je puhao ravno u ušće. Quinn Pramen je širio prostrana zelena jedra na vjetru, hvatajući sve stoje vjetar mogao

ponijeti. Voda, prašina ili blato, insekti ili veća stvorenja, sve je prolazilo kroz gusto razgranalo lišće, ili se zaplitalo u

grančice. Kičmene grane polagano su se naginjale prema naprijed, zapadno duž grane, dok postupno sve ne bi progutala

15
velika stožasta jama. Čak i stare kolibe stizale su do ušća i završavale smrvljene i progutane, a svake godine trebalo je

graditi nove.

Sve je stizalo do ušća. Potoci koji su tekli niz deblo stvarali su umjetnu cisternu iznad ušća, ali voda koja je ovamo stizala

služila Je za kuhanje ili pranje, ili su se građani oslobađali tjelesnog otPada, dolazeći ovamo 'nagnojiti stablo'.

Martalin odar od kičmenih grana već ju je nosio nekoliko' metara niz strminu. Njena pratnja se povukla na rub, i

pridružila se Alfinu, čuvaru ušća.

I djecu su podučavali kako treba brinuti o stablu. Kad je Gavving bio mlađi, njegovi zadaci uključivali su sakupljanje

zemlje i gnojiva i smeća koje se bacalo u ušće; izdvajali su kamenje za neke druge svrhe, a trebalo je još i pronalaziti i

ubijati štetočine. Nije mu se baš sviđalo - bilo je strašno raditi kod Alfina - ali neke štetočine su bile jestive, toga se

sjećao. I zemaljski usjevi su rasli ovdje, duhan i kukuruz i rajčice; trebalo ih je požnjeti prije no što ih stablo proguta.

Ali u ovim mračnim danima, plijen u prolazu je bio više nego rijedak. Čak su i insekti odumirali. Nije bilo hrane za pleme

-ako izostavimo smeće, za insekte i stablo. Usjevi su gotovo usahli. Grana je bila dopola gola, a novo lišće nije izrastalo.

Alfin je brinuo o ušću dulje nego što je Gavving živio. Taj ogorčeni starac mrzio je pola plemena iz ovog ili onog razloga.

Gavving ga se bojao, nekad. On je prisustvovao svim pogrebima... ali danas je stvarno izgledao ožalošćeno, kao da jedva

obuzdava svoju bol.

Dan se gasio. Sjajna točka, sunce, zapadala je i mutila se. Ubrzo će se na istoku rasvijetliti i razjasniti. Dotada... da, stigao

je i Predsjednik, brižljivo odjeven i kapuljačom zaštićen od svjetla, u pratnji Znanstvenika i Diplomca. Diplomac, plavi

dečko četiri godine stariji od Gavvinga, izgledao je neželjeno ozbiljan. Zbog Martal ili zbog sebe samog, pitao se

Gavving.

Znanstvenik je nosio starinski kombinezon koji je označavao njegov stalež: dvodjelnu, svijetloplavu odoru koja mu je

loše stajala, sa slikama na jednom ramenu. Hlače su dopirale jedva do koljena; tunika je otkrivala četvrt metra njegovog

sivo-krznenog trbuha. Poslije nezapamćenog broja generacija, čudna, sjajasta tkanina počela je pokazivati znakove

iznošenosti, i Znanstvenik ju je nosio samo na službenim dužnostima.

Ima pravo Diplomac, pomisli Gavving iznenada: stara uniforma izvrsno bi pristajala Harpu.

Znanstvenik je govorio, hvaleći Martalin posljednji doprinos zdravlju stabla, podsjećajući sve prisutne da svi, jednoga

dana, moraju ispuniti tu dužnost. Bio je kratak, i uklonio se pred Predsjednikom.

Predsjednik je govorio. O Martalinoj teškoj naravi nije rekao ništa: o njenom umijeću sa loncem, govorio je dosta.

Govorio je o još jednom gubitku, o sinu izgubljenom za Quinn Pramen, ma

gdje bio. Govorio je dugo, a Gavvingove misli su lutale.

Četvorica mladih dječaka stajali su kao otjelovljenje šušte, predane pažnje; ali njihovi prsti čeprkali su po busenu

16
kopterki. Zrele biljke odgovorile su ispaljivanjem svojih mahuna, uz zujanje sićušnih oštrica na svakom kraju mahune.

Dječaci su i dalje dostojanstveno stajali u zujećem oblaku biljnih krilaca.

Ušćanski humor. Ostali su teškom mukom susprezali smijeh; ali, nekako, Gavving se nije mogao smijati. Imao je četvoro

braće I sestru, i svi su umrli prije šeste godine života, kao i suviše mnogo

druge djece u Quinn Pramenu. U ovo vrijeme gladi, umirali su

još lakše... Bio je posljednji od svoje obitelji. Sve što je danas

vidio, ponovo je izvuklo njegova sjećanja, kao da mu se sve

događa po prvi put.

To je samo lovački pohodi Njegov nemirni želudac bolje je shvaćao - on, Gavving, junak iz jednog jedinog propalog lova,

kako bi bio izabran za opskrbljivačku ekspediciju posljednje šanse?

Osveta za Lavthona. Jesu li i ostali tako kažnjeni? Tko su bili ti ostali? Kako će biti opremljeni? Kad će ovaj beskrajni

sprovod završiti?

Predsjednik je govorio o suši, i potrebi za žrtvovanjem; sad je njegov pogled padao na odabrane pojedince. Među njima, i

Gavvinga.

Dok je dugi govor završio, Martal je već bila idućih dva metra*! niže. Predsjednik je krenuo, žureći pred sve svjetlijim

danom.

Gavving se u velikoj žurbi otputio prema Blagovaonici. Oprema je bila nagomilana na mreži od suhih kičmenih grana

koju je pleme nazivalo tlom. Harpuni, navoji užeta, bodlje, kuke, mreže, smeđe vreće od grubog tkanja, pola tuceta

mahuna mlaznjarki, kandžaste sandale... uvjerljiva gomila potrepština za preživljavanje. Osim... hrane? Nije vidio niti

malo hrane.

Ostali su stigli prije njega. I već na prvi pogled, bili su čudan izbor. Spazio je poznato lice, i pozvao ga: "Diplomac! I ti

ideš?" Diplomac mu požuri u susret. "Točno. Imao sam udjela u planiranju," povjerio se. Opušteni, veseli tip u

tradicionalno ozbiljnom, studioznom zvanju, Diplomac je stigao oboružan svojim uzetom i harpunom. Izgledao je

nestrpljivo, pun nervozne energije. Ogledao se i rekao: "Oh, gnoj!" "A što sad to znači?"

"Ništa." Udario je nogom naramak pokrivača i dodao: "Barem nećemo ići goli."

"Ali gladni, zato."

"Možda ima nešto za jelo na deblu. Bolje da bude!" Diplomac je već dugo Gavvingov prijatelj, ali nije bio naročit lovac.

A Merril? Merril bi bila velika žena, kad bi joj sitne, iskrivljene nožice odgovarale torzu. Njeni dugački prsti bili su

nažuljani, ruke dugačke i jake; a zašto ne? Za sve ih je koristila, čak i za hodanje. Držala se pleternog zida Blagovaonice,

ravnodušna, iščekujući.

17
Jednonogi Jiovan stajao je iza nje, održavao je ravnotežu rukom u grančicama. Gavving se sjećao Jiovana kao okretnog*

neobuzdanog lovca. A onda ga je, jednom, nešto napalo, nešto što nikada nije htio opisati. Jiovan se vratio jedva živ,

slomljenih rebara i otkinute lijeve noge, batrljka podvezana uzetom. Četiri ^odine kasnije, stare rane i dalje su ga mučile,

stalno, a on nije nikada dopuštao da se to zaboravi.

Glory je bila domaći tip, sredovječna žena velikih kostiju, bez djece. Zaradila je neželjenu slavu, svojom nespretnošću.

Krivila je za to Harpa pričalca, ne bez razloga. Ona priča o kavezu s puranima; a on je dodao i drugu, o ružičastom ožiljku

duž njene desne noge, kojeg je zaradila još dok je bila uključena u kuharske dužnosti.

Mržnja u Alfinovim očima podsjetila je na vrijeme kad gaje ošinula drvenom gredom preko uha; ali to je govorilo više o

Alfinovoj sklonosti zlopamćenju. Vrtlar, smetlar, pogrebnik... on nije bilo nikakav lovac, još manje istraživač, ali bio je tu.

Nije čudno što je izgledao tako ožalošćeno.

Glory je čekala sjedeći prekriženih nogu, oborenog pogleda. Alfin ju je motrio sa tinjajućom mržnjom. Merril je djelovala

ravnodušno, opuštena, ali Jiovan je uporno mrmljao nešto ispod glasa.

Ovo, njegovi drugovi? Gavvingov želudac se zgrči u agoniji nad gljivarkom.

A tada je u Blagovaonicu ušao Glave, žustro, sa dvije mlade žene u zagrljaju, sa svake strane. Osvrnuo se, kao da mu se

sviđa to što vidi.

Istina je. I dave ide.

Gledali su kako nogom'bocka naslaganu opremu, odobravajući. "Dobro," rekao je žustro i osvrnuo se na svoje isčekujuće

drugove. "Morat ćemo nositi sav ovaj gnoj. Idemo ga razdijeliti. Nosite ga, najbolje, na leđima usidreno sa uzetom, ali

neka bude po vašem izboru. Samo izgubite vaše zavežljaje, i ja va« šaljem kući!"

Gljivarka popusti stisak u Gavvingovom trbuhu. Clave je hl

idealni lovac: dugačke i uske građe, dva i pol metra kostiju!

mišića. Mogao je podići čovjeka jednom rukom, prstima okdl

glave, a dugim nogama je bacao kamenje jednako dobro kao

Gavving rukama. Njegove pratilje bile su Javan i Jinny, blizanke,

zgodne, tamnokose kćerke Martal i davno mrtvog lovca. Bez

naređenja, počele su tovariti opremu u zavežljaje. Ostali su prišli,

da pomognu. *

Progovorio je Alfin. "Ti si, valjda, naš vođa?" "Točno."

"A što bi mi trebali raditi sa svim ovim?" j

"Idemo gore, duž debla. Putem obnavljamo markacije Quinna. j

18
Idemo dalje, dok ne nađemo što god trebalo za spas plemena.]

Može bi ti hrane..."

"Na golom deblu?"

Clave ga odmjeri. "Živote smo proveli unutar dva klomtara grane. Znanstvenik mi kaže da je deblo stotinu klomtara dugo.

Možda i više. Ne znamo što ima tamo gore. Što god nam treba, toga nema ovdje."

"Znaš zašto idemo. Mi smo izbačeni," rekao je Alfin. "Devet

usta manje, za hraniti. Samo pogledaj koga..." j

Clave ga ušutka. Mogao je nadglasati grmljavinu kad je htio.j

"Ti bi htio ostati, Alfine?" l

Čekao je, ali Alfin nije odgovorio. "Pa, ostani. Ti ćeš objasniti zašto nisi otišao."

"Idem." Alfinov glas je bio gotovo nečujan. Clave nije prijetio, a nije ni trebao. Bili su određeni. Onaj koji bi ostao, bio bi

optužen za pobunu.

A nije ni bilo važno. Ako Clave ide, tada... Alfin nije u pravu, ni Gavvingov želudac nije u pravu. Oni će naći sve što

plemenu treba, oni će se vratiti. Gavving se posvetio skupljanju svoje prtljage.

Clave reče, "Imamo šest pari kandžastih sandala. Jayan, Jinny, Diplomac... Gavving. Ja ću uzeti preostale. Vidjet ćemo

kome još trebaju. Svatko uzima četiri šiljka za usidrenje. Uzmite nešto kamenja. Ozbiljno. Treba vam barem jedan, za

zabijanje šiljaka u drvo, i još nekoliko za bacanje. Svatko ima svoj bodež?"

Bila je noć, kad su se izvukli iz lišća, i izranjali su još uvijek trepćući. Deblo je izgledalo beskrajno dugačko. Udaljeni

pramen je bio skoro nevidljiv, zamagljen i plavičast, gotovo boje neba. Clave dovikne: "Par minuta za hranu! Onda lišćem

napunite zavežljaje. Nećemo ga vidjeti tako skoro."

Gavving otkine kičmenu granu nakrcanu zelenom slatkom vunom. Utakne je između zavežljaja i svojih leđa, i krene uz

deblo. Clave je već bio ispred njega.

Kora debla bila je drugačija od kore grane kojom se inače putovalo. Ovdje nije bilo kičmenih grana, ali kora je morala biti

metrima debela, sa pukotinama dovoljnio velikim da djelomično zaklone penjača. Manje pukotine olakšavale su hvatanje

prstima. Gavving nije navikao na kandžaste sandale. Morao se pomalo ritati, kako bi ih dobro namjestio, inače su spadale.

Njegov zavežljaj povlačio gaje unatrag. Možda gaje trebao spustiti niže? Struja je pomagala. Ne samo da ga je potiskivala

prema dolje, nego i prema deblu, kao da se deblo nakosilo.

Diplomac se kretao dobro, ali uspuhano. Možda je previše vremena provodio u učenju. Ali, Gavving je zamijetio, njegov

zavežljaj bio je veći od ostalih. Nosi li on još nešto, osim opreme? Merril nije imala vreće, samo uže. Održavala se

uspravnom koristeći samo ruke. Jiovan, sa dvije ruke i jednom nogom, prestizao je i samog Clavea, iako mu se vilica

19
kočila od boli,

Jayan i Jinny, iznad Gavvinga, na debeloj kori, zastanu kao

po dogovoru. Pogledale su dolje, pogledale su jedna drugu; kao

ce zaplakati. Iznenadna, uzaludna navala čežnje za domom

zastane u Gavvingovom grlu. Žudio je da se ponovno nađe kolibi neženja, zaroni u svoj ležaj, licem u zelenom zidu...

Blizanke su nastavile uspon. Gavving za njima.

Dobro su išli, mislio je Glave. I dalje je brinuo za Merril. Usporit će ih, ali, barem, pokušavala je. Lakše se kretala, samo •

rukama, kad su stigli blizu sredine debla. Tamo uopće neće biti i struje; stvari plutaju bez pada, ako se moglo vjerovati

Znanstvenikovim mutnim pričama.

Samo je Alfin još uvijek bio tamo dolje na zadnjim rubovima pramena. Glave je od Alfina očekivao nevolje, ali ne

ovakvej Alfin je bio najstariji u grupi, prešao četrdesetu, ali bio je mišićav, zdrav.

Računati na njegov ponos? Doviknuo je, dolje: "Alfine, trebaš

kandžaste sandale?"

Alfin je mogao razmotriti veliki broj oštrih odgovora. A doviknuo je: "Možda."

"Ja ću pričekati. Jiovan, preuzmi vodstvo." Glave je otvorio svoj zavežljaj dok se Alfin uspinjao do njega.' Penjao se

poluzatvorenih očiju. Nešto čudno, nešto pogrešno, j "Nadao sam se da ćeš se držati barem kao Merril," reče Glave, i

dodajući mu sandale.

Alfin nije rekao ništa, dok ih je vezivao. Zatim: "Kakve to ima veze? Mrtvi smo ionako. Ali neće ništa s tim postići,

smrdnik! Riješio se samo sakatih..." "Tko?"

"Predsjednik, naš štovani Predsjednik! Kad ljudi gladuju, ma tko bio na vlasti, istjerat će i njega. On je istjerao sakate,

koji mu ionako ništa ne mogu. Da ga vidim, za što će se dohvatiti, kad njega izbace u nebo."

"Ako misliš da sam ja sakat, probaj me prestići!" rekao je • Glave vedro.

"Svi znadu zašto si ti ovdje, ti i tvoje žene, zajedno." "On, valjda znadu," reče Glave. "A ako misliš da bi se tebi sviđalo

živjeti s Mavrin, probaj kad se vratimo. Meni se nije sviđalo. A to se nije sviđalo njoj, a ni njenom ocu. Samo, znaš, ona je

već bila za pravljenje djece, dok je meni bilo jedva toliko, da to primijetim." Alfin frkne.

"Ja stvarno mislim, ono što sam rekao," rekao mu je Glave. "Ako je bilo što preostalo za spas plemena, tu je negdje iznad

naših glava. I, ako mi to pronađemo, mislim da bih ja mogao postati i Predsjednik. Što misliš?"

Iznenađen, Alfin se unio Claveu u lice. "Možda. Gladan moći,

je li?"

"Nisam baš odlučio. Recimo, samo sam dovoljno bijesan da idem na Gold. Cijela ova luda... dobro, Jayan i Jinny, one se

20
znadu brinuti same za sebe, a ako one ne mogu, ja mogu. Ali morao sam uzeti Merril, prije nego što mi je Predsjednik

odlučio dati mahune mlaznjarke, a onda mi je u posljednjem trenutku utrapio još i Gavvinga i to je bilo zadnje."

"Gavving nije bio puno gori od ostale djece koje sam podučavao. Stalno je postavljao pitanja, ne znam čovjeka

znatiželjnijeg od tog dečka..."

"Nije u tome stvar. Njemu tek raste brada, nikad nije ništa pogrešno napravio, on je samo bio tamo, kad je progutalo onu

prokletu budalu, Lavthona... Pusti to. Alfine, neki od nas su opasni za ostale." "Znaš."

"Kako ćeš to riješiti?"

Alfina se rijetko moglo vidjeti nasmiješenog. Pričekao je s odgovorom. "Merril će sama sebe ubiti prije ili kasnije. Ali,

Ory će ubiti nekog drugog. Okliznut se u krivo vrijeme. ov°ljno lako da se sredi. Pričekaj, kad budemo više, kad struja

oslabi. Udariš u nju kad je van ravnoteže. Pošalješ je kući br/im putem."

"Da, to sam i mislio. Ti si opasnost za nas, Alfine. Ti si zlopamtilo. Imamo dovoljno problema i kad ne trebamo čuvati

leđa od tebe. Ako me usporiš, ako ijednom od nas prirediš nešto, ja ću tebe poslati kući brzim putem, Alfin. Ovdje imam

već dovoljno nevolja."

Alfin froblijedi, ali i odgovori. "Imaš, da. Otarasi se Glorv prije nego što nekog sjuri sa debla. Pitaj Jiovana."

"Od tebe ja ne primam naređenja," rekao je Clave. "Još neštp na ljutnju trošiš previše energije. Prištedi. Trebat će ti tvoja

Ijutina A sada kreći." I kad je Alfin nastavio uspon, Clave gaje slijedit

Poglavlje TREČE

DEBLO

Dan se rasvijetlio pa ugasio, i ponovno rasvijetlio, dok su se penjali. Muškarci su svukli svoje tunike i zatakli ih u remenje

zavežljaja; malo kasnije, to su učinile i žene. Clave je požudno pogledavao na Javan i Jinny, nepristrano. Gavving nije

pogledavao, ali, u stvari, pogled na njih ometao gaje u penjanju.

Javan i Jinny, dvadesetogodišnje blizanke, identične, blijedog tena i tamne kose, ljupkih srcolikih lica, skladnih stožastih

grudi. Neki građani smatrali su ih glupima, jer nisu imale smisla za konverzaciju; ali, Gavving se pitao je li baš tako. U

drugim stvarima, pokazivale su zdrav razum. Kao sada: Jinny se penjala s Claveom, a Merril je daleko zaostala, i Jayan je

ostala tik ispod nje, prateći je.

Jiovan je izgubio tlo pod nogama, kad je Clave ponovo preuzeo vodstvo. Penjući se, proklinjao je, uporno, monotono:

vjetar, hvatače na kori, svoju nepostojeću nogu. Alfin je trebao biti jedan od vođa, mislio je Gavving; no međutim, Alfin

21
je stalno zastajkivao i pogledavao nadolje.

Njegova vlastita ramena i noge gorjeli su od umora. I sve gore, pogrešno je namještao sandale, i prečesto su spadale.

Umorni ljudi griješe. Ugledao je Glory, poskliznula se, resnula, i padala dva ili tri metra prije nego što je dohvatila rub

kore. Divljački se držala stabla, a Gavving je krenuo poprijeko, i j našao se na njenoj strani, tik iza nje.

Bila je ukočena od straha.

"Kreči," reče Gavving. "Ja ču biti iza tebe. Ja ču te dohvatiti."

Pogledala je dolje, trzavo potvrdila, i nastavila se penjati. Činilo se da hoda u trzajima, grčevima, ulažući suviše napora u

kretanje. Gavving je držao korak s njom.

Okliznula se. Gavving se uhvati za koru. Kad mu je pala na dohvat, podmetnuo je dlan pod njenu stražnjicu i snažno je

pritisnuo uz stablo. Uhvatila je dah, pridržala se i nastavila se, penjati.

Clave je viknuo odozgora. "Je li netko žedan?" Trebali su štedjeti dah, a odgovor je bio i suviše očit.

Dakako, bili su žedni. Clave reče: "Zakrećemo istočno. DobjS ćemo piće."

Voda u padu izdubla je kanal duž istočne strane debla. Kana je bio pedeset metara širok i gotovo suh na većem dijelu

vodon uglačane površine. Ali stablo je i dalje prolazilo kroz ponek oblak; magla je i dalje nalijegala na koru; u padu su je

vjetar i Coriolisove sile raspršili uokolo u smjeru istoka; i voda je tek u nekoliko jadnih potočića nadolje, prema Quinn

Pramenu.

"Čuvajte se," rekao im je Clave. "Ako treba, koristite šiljk^ Ovo je klizavo."

"Ovamo," pozvao je Diplomac, iznad njihovih glava.

Probijali su se prema njemu. Bit će da se brežuljak od stijenj smrskao o stablo, davno prije, i pri tome se napola ukopao

tamfl Stablo je sraslo oko njega. Kad se potok razdvojio i tekao oko stijene s obje strane, nastala je glatka platforma. Dok

su Merril i Javan napredovale uz brdo, Clave je zabijao šiljke u drvo nad kamenjem i natezao užad.

Merril i Javan probile su se do stijene. Merril je legla, gubeći dah, a Javan joj je donijela vode.

Glory se ispružila na stijeni, zatvorenih očiju. Zatim je otpuzala do lijevog potočića. Upitala je Clavea: "Koliko je

ograničenje?"

"Čega?"

"Koliko pijemo. Voda odlazi..."

Clave se nasmijao naglas. Kao Predsjednik, kad najavljuje polugodišnje slavlje, zagrmio je: "Pijte! Kupajte se! Priredite

vodene bitke! Tko bi nas spriječio? Da je pleme Quinn htjelo rabljenu vodu, mi ne bismo bili ovdje." Iščeprkao je njihov

jedini lonac iz svog zavežljaja, i stao prosipati mlazove vode na odabrane mete: Merril, koja je podvriskivala od

oduševljenja; na Jiovana, koji je pijuckao, iznenađen; na Javan i Jinny, koje su kretale prema njemu sa prijetnjom u

22
očima. "Ne usudim se boriti na ovoj opasnoj visini," viknuo je i omlohavio. Zakotrljale su ga u potok, obješene o njegove

ruke i noge, kako ne bi otplovio.

Uspinjali su se spiralnom stazom. Nisu bili tu samo zbog uspona, već i zbog istraživanja. Kako su se uspinjali u vjetar,

Gavving je slušao Jiovanovo monotono proklinjanje, dok ga vjetar niJe zaglušio.

Gavving posegne šakom u zelenu vunu i utrpa je u usta. Grana

se njihala nad njegovim zavežljajem bila je sad skoro gola.

Nebo je bilo prazno, sve do nekih udaljenih niti oblaka i skupine

mrJa, što su mogle biti bare, a sve na tisuću klomtara izvan.

eznut će za hranom, kad dođe vrijeme spavanja.

Prelazio je usjek u kori, nabor što se spuštao u samo dr.? Stara rana koju je kora pokušavala zaliječiti... dovoljno velj| da

se u nju uspneš, ali, pružala se u pogrešnom smjeru. Iznena Diplomac vikne: "Stoj! Čekaj malo!"

"Što je?" pitao je Clave.

"Oznake Quinn Plemena!"

Da ih Diplomac nije upozorio, Gavving nikad ne bi prepozna pismena. Rijetko kad je vidio pismena, a ova slova su bila

tri d četiri metra široka. Nisu bila čitljiva; trebalo ih je rekonstruira! DQ, sa vijugavim znakom preko D.

"Morat ćemoovo izdubiti." reče Diplomac. "Gotovo je zaraslo Trebao bi netko češće dolaziti ovamo."

Clave baci procjenjivački pogled na svoju posadu. "Gavving Alfin, Jinny, počnite kopati. Diplomac, ti nadgledaj.

Iskopajfi samo Q, a D ostavite. Ostali, odmor."

Merril reče: "Ja mogu raditi. Hoću reći, ja mogu nositi višej "To mi sutra reci, " rekao joj je Clave. Prešao je preko kor-,

da bi je potapšao po ramenu. "Ako budeš mogla preuzeti di| tereta, dobit ćeš ga. Da vidimo kako ćeš sutra, sa zgrčenir

mišićima."

Izdubili su koru i zakopali dublje u drvo vršcima svojoj harpuna. Diplomac se kretao među njima. Slovo Q je dobivaj

oblik. Kad mu se Diplomac približio, Gavving ga upita: "Zaš| su slova tako velika? Jedva se mogu pročitati."

"Nisu za nas. Vidiš ih ako si na klomtar udaljenosti," rekaoj Diplomac.

Alfin ih je čuo. "Gdje? Dok padaš? Da li mi to radimo sabljarke i trojedine, nek čitaju?"

Diplomac se nasmješio i produžio bez odgovora. Alfin se namršti za njim, i pređe na Gavvingovo mjesto. "Je li on lud?"

"Možda. Ali ako ne iskopaš duboko, kao Jinny, sabljarkama će znak glupo izgledati."

"On ispriča pola tajne i ostavi te u zraku," Alfin se žalio. "On to stalno radi."

Ostavili su plemensku oznaku duboko i jasno urezanu u drvo. Vjetar je sad udarao ravno na njih. Gavving osjeti poznati

bol u ušima. Pomicao je vilicu, očekujući stare uspomene, i kad mu je zapucketalo u ušima, eto ga: pritisak/bol u

23
njegovim ušima, uspomena iz dana poslije prolaska Golda, pred njegov prvi napad alergije.

U to vrijeme rijetko se pitao, hoće li se probuditi s očima i sinusima što cure u agoniji. Jednostavno, živio je u tome. Ali

nikad se nije probudio na uspravnoj kosini stabla! Zamislio je kako se uspinje na slijepo...

To ga je zaokupljalo, u trenutku kad se debeli konopac boje stabla izdigao iz kore i ovio oko Glorvnog struka.

Glory vrisne. Gavving je vidio kako se privija uz koru, licem nadolje, ne gledajući. Konopac ju je vukao postrance, dalje

od njega.

Gavving izvuče svoj harpun iz zavežljaja, prije no što će se pomaknuti. Puzao je oko Glory prema živom konopcu.

Glory ponovo vrisne kad stisak njenih ruku popusti. Sad ju je samo živi konopac zadržavao od pada. Gavving ga se nije

usudio presjeći. Umjesto toga, poskakivao je prema njegovom ishodištu,

se konopac omotavao oko Glory, okretao je i sputavao. p°stojala je rupa na stablu. Unutra, u crnilu, Gavving spazi ljanje

na živom konopcu i jedno oko što se podiglo na stabljici, gledajući ga. Nabode ga. Kapak zapaluca, zatvoren; j stabljika

se izmakne. Gavving nacilja. Osjetio je trzaj u svom j ramenu i ruci, dok je harpun probijao konopac.

Golema usta se otvore i zavrište. Živi konopac udari i pokušaj otresti Glory. A Glory se spasila sama; zarila je svoj harpun

u smeđi konopasti trup i zgrabila šiljak kad se probio. Držala je j oružje obim rukama, dok se konopac savijao, napadajući

j Gavvinga.

Usta su bila ispresjecana redovima trokutastih zuba. Gavving J okretom oslobodi svoj harpun iz oka, kao daje to čitavog

života! uvježbavao. Nabode usta, pokušavajući doprijeti do grla. Usta! su škljocnula, zatvorila se i on udari samo zube.

Nabode oko,| ponovo.

Nešto se zgrčilo u tami jame. Usta su se nevjerojatno širokoj razjapila. A onda je iz jame grunula masa. Gavving se bacio

• ustranu, i na vrijeme izbjegao da ga stvor smrska. Zvijer veličine kolibe iskočila je u nebo, na trima kratkim, debelim

nogama, oboružanim polumjesečastim kandžama. Kratka krila se rašire, kandža zamahne na njega i promaši. S

iznenađenjem, Gavving spazi daje konopac zapravo nos zvijeri.

Pomislio je da zvijer pokušava pobjeći. Deset metara od svoje duplje, okrenula se zapanjujućom brzinom. Gavving se

baci unatrag, na koru, s uperenim harpunom.

Krila zvijeri luđački su mahala, natraške, odbijajući harpun ; od isturenog nosa... uzalud. Napadačka skupina stigla je u

velikom broju. Užad omota Glory i zarobi konopasti nos zvijeri. Užad; poleti, i zakoči njena krila. Clave je izvikivao

naredbe. On, Jinny i i Diplomac snažno su vukli, okrećući zvijer kandžama prema van, od stabla. U tom položaju, okretali

su zvijer sve dok harpuni nisu mogli dosegnuti njenu glavu.

Gavving je odabrao točku i ubadao iznova i iznova, svrdlajući kroz kost, pa kroz crveno-sivi mozak. Nije ni primijetio

kad se stvor prestao micati. Pribrao se tek kad je Clave viknuo: "Gavving, Glory, ručak je vaš posao. Vi ste ga ubili, vi ga

24
očistite."

Vi ste ga ubili, vi ga očistite. Tu počast je bilo lako izbjeći. Dovoljno je bilo priznati, da te je tvoj plijen ozlijedio...

Jayan i Jinny pripremale su vatru u stvorovom brlogu. Radile su brzo, spretno, gotovo bez riječi, kao da su jedna drugoj

mogle doprijeti do uma. Ostali su bili vani, sjeckajući koru za gorivo. Kraj rupe, Gavving i Glory usidrili su truplo

užadima i šiljcima, i dali se na posao. Diplomac je svakako htio pomagati. Strogo rečeno, na to nije imao pravo, ali činilo

se daje voljan, a Glory je bila umorna. Radili su polako, pregledavajući čudnu stvar koju su ubili.

Imala je nešto od trostranične simetričnosti, kao mnoga stvorenja Dimnog Prstena, rekao je Diplomac. Manje treće krilo

bilo je smješteno skroz odostrag: peraja za kormilarenje. Prednji par služio je kao pogonska snaga i (kako je Diplomac

ozareno napomenuo) kao uši. Rupe ispod svakog krila pokazale su se kao slušni organi, kad je Diplomac zagrebao u njih.

Krila su se mogla zaokružiti, kako bi hvatala zvuk.

Ta stvar je bila kopač. Ta mala krila jedva bi je pokrenula.' Sve je u Dimnom prstenu moglo letjeti, na neki način; ali ovo

ovdje, prije bi moglo iskopati rupu i iz zasjede zaskočiti svoj Plijen. Čak ni taj trup nije bio naročito snažan. Diplomac je

tražio bodlju koja se nalazila na vrhu trupla. I našao ju je. Veličine ažlprsta, ugnijezdila se u Glorvinom zavežljaju. Glory

se na to gotovo onesvijesti.

Zadržali su kandže. Clave će ih iskoristiti za oštrenje svojih kuka. Isjekli su odreske koje će ispeći i dodali ih ostalima,

koji su se dosad već usidrili šiljcima van jame. Veće komade mesa objesili su za sušenje, u dnu drvene pećine.

Gavving je shvatio da mu se pogled muti od umora. Sa Glory je tekao znoj. Obgrlio ju je i objavio: "Mi odustajemo."

"Dovoljno," odazvao se Clave. "Uzmite vaše motke. Alfine, idemo iščeprkati ostatak."

Claveova grupa bila je dobro nahranjena, prejedena. Lebdjeli su na užadi, van spilje. Unutra se sušilo meso. Lešinu, sada

uglavnom same kosti, namjestili sn na sam ulaz.

Clave reče: "Građani, izvještaj o stanju. Kako nam ide? Ima li povrijeđenih?"

"Mene posvuda boli," rekao je Jiovan i namrštio se na zborno odobravanje.

"Posvuda je u redu. Glory, je li ti onaj stvor polomio koje rebro?"

"Mislim da ne. Samo modrice."

"Ha." Clave je djelovao iznenađeno. "Nitko nije otpao. Nitko nije povrijeđen. Jesmo li izgubili što od opreme?"

Nastala je tišina. Gavving progovori prvi. "Clave, što ti ovdje radiš?"

"Mi istražujemo deblo, i obnavljamo Quinn markacije, i možda, zaustavljamo glad. Današnji ulov je dobar prvi korak."

Gavving je bio spreman odustati, ali Alfm nije. "Dečko hoće reći, što ti radiš ovdje? Ti, moćni lovac, zašto si krenuo da

umr sa sakatima?"

25
Nastalo je mrmljanje, možda, ali nikakva izravna reakcija na riječ sakati. Clave se nasmiješi Alfinu. "Pogledaj s druge

strane, čuvaru ušća stabla plemena Pramena. Zastoje pleme bilo spremno da se tebe liši?"

Zapadni vjetar je popustio dok su se penjali, ali još uvijek je bio značajan; tjerao je oblake dima dalje od lešine. Alfm je

cijedio riječi iz sebe. "Za Predsjednika, to je bila dobra šala. A nitko... nitko se nije htio za mene zauzeti."

"Nitko te ne voli."

Alfin potvrdi i uzdahne, kao da se oslobodio tereta.

"Nitko me ne voli. Ti si na redu."

Gavving se naceri. Clave je zapeo, i to je znao. Rekao je: "Mavrin ne voli mene. Zamijenio sam je za dvije ljepše žene

koje me više vole. Mavrin je Predsjednikova kćer."

"To nije sve, a ti to znaš."

"Ako znaš više nego ja, onda govori dalje," reče Clave razumno.

"Diplomac me može podržati. On zna nešto plemenske povijesti. Kad stvari loše krenu, kad građani postanu nesretni,

vođa je u nevolji. Sam Znanstvenik je zamalo unovačen! Predsjednik se boji, to je. Građani su gladni, a postoji i jedna

očita zamjena za Predsjednika. Clave, on se tebe boji."

"A ti, Diplomac?"

"Znanstvenik zna što radi."

"Sve je svalio na tebe!" vikne Alfin. "Bio sam tamo!"

"Znam. Imao je svoje razloge." Diplomac primijeti tišinu i nasmije se. "Ne, ja nisam izazvao sušu! Obišli smo Gold, i

Gold nas je bacio predaleko prema Voyu, dolje, gdje se Dimni prsten istanjuje. To je djelovanje gravitacije..."

"Puno hvala za objašnjenje," reče Clave, veselo sarkastičan. Gavving je bio iritiran, ali malo mu je laknulo: ni drugi nisu

razumjeli Diplomčevo lupetanje. "Treba li još nešto raščistiti?"

U tišini, Gavving je rekao: "Kako se izaziva poplava?"

Čulo se smijanje. Clave upita: "Diplomac?"

"Zaboravi."

"To bi riješilo svačije probleme. Čak i Predsjednikove."

"Ovo je glupo... no dobro. Poplave dolaze kad bara okrzne stablo, negdje na deblu. Puno vode se nađe na deblu. Struja je

vuče nadolje. Obično, stigne upozorenje od lovačkog pohoda, pa se svi raštrkaju duž grane. Velika poplava, prije deset

godina... većina se sklonila na sigurno, ali je vodopad otrgao neke kolibe i većinu zemaljskih usjeva, i kaveze s puranima.

To je bilo godinu prije nego što smo ulovili zadnje purane. Alija bih želio još jednu poplavu," rekao je Diplomac.

26
"Svakako bih želio. Znanstvenik misli da cijelo stablo - ma, nije važno. Ne možeš uloviti baru. Preduboko smo u području

plinovitog torusa..."

"Vidi tamo," reče Gavving i pokaže istočno i van, mrlju boje metala, poduprtu ružičastim trakama oblaka. "Mislim da je

veća nego što je bila."

"I što s tim? Ili će doći, ili neće. Ako dopluta, što ćeš učiniti, bacati užad i kuke? Zaboravi. Kažem ti, zaboravi."

"Dosta." reče Clave. "Ono meso će biti gotovo. Idemo istjerati dim, i ulazimo unutra."

Gavving se probudio usred noći i pitao se, gdje je. Napola se sjećao zvuka stenjanja. Nekoga boli? Sad je prestalo. Zvuk

vjetra, zvukovi disanja mnoštva ljudi. Topla tijela svuda oko njega. Teški mirisi dima i preznojavanja. A boli ga posvuda,

kao daje pretučen. Ženski glas progovori tik do njega. "I ti si budan?"

I drugi, muški: "Da. Pusti me da spavam." Alfin?

Tišina. A Gavving se prisjetio: pećina je bila dovoljna da ugosti devetoro iscrpljenih penjača, nakon što su u nebo bacili

kosti nosa-ruke. Do sada, otpad je mogao stići do Quinn Pramena, da nagnoji stablo.

Pripijali su se jedni uz druge, tijelo do tijela. Gavving nije mogao izbjeći prisluškivanje kad Alfin progovori ponovo, iako

je govorio šaptom: "Ne mogu spavati. Sve me boli."

Glory: "I mene."

"Čula si stenjanje?"

"Clave i Javan, mislim, i vjeruj mi, oni ne osjećaju bol."

"Oh. Bolje za njih. Glory, zašto ti razgovaraš sa mnom?"

"Nadala sam se da bi mogli biti prijatelji."

"Samo se nemoj penjati blizu mene, u redu?"

"U redu."

"Bojim se da ćeš me oboriti."

"Alfine, ti se ne bojiš biti tako visoko?"

"Ne."

"Ja da."

Stanka. "Ja se bojim padanja. Bilo bi ludo da se ne bojim."

Neko vrijeme bilo je tiho. Gavving je počeo osjećati svoje vlastite bolne mišiće i udove. To gaje sigurno držalo budnim...

ali, drijemao je kad Alfin ponovo progovori.

"Predsjednik je znao."

"Što to?"

27
'Znao je da se bojim padanja. Zato me smrdnički izrod stalno i slao ispod grane, u lov. Ništa čvrsto ispod mene,

pokušavao sam se održati, još i bacati harpun... Uspio sam, ipak."

"Kako?" pitala je Glory, a Gavving je mislio, i Predsjednik je uspio...

"Nije važno. Glory, hoćeš leći sa mnom?" Suspregnuti šapat. "Ne. Alfin, ne možemo biti sami!" "Jesi li imala ljubavnika,

tamo u pramenu?"

"Ne."

"Većina nas nije. Nikoga, tko bi nas zaštitio, kad je Predsjednik ovo smislio."

Stanka, kao za razmišljanje. "Ipak ne mogu. Ne ovdje." Alfinov glas naraste do uzvika. "Clave! Glave, trebao si dovesti

maserku!"

Clave odgovori iz tame. "Ja sam doveo dvije."

"Gnojnik." Alfin reče bez žestine, možda, zabavljajući se. I

tada je bilo tiho.

Poglavlje ČETVRTO

EKSHIBIC10N1STI I GLJIVE LEPEZARKE

Ujutro je boljelo. Neki su pokazivali više od drugih.

Alfm se pokušao pomaknuti, zagunđao u bolovima, sklupčao se i lice zakopao u ruke. Merrilino lice bilo je prazno i

stoičko dok je istezala svoje ruke, a zatim se uspravila na dlanovima. Javan i Jinny sažaljevale su jedna drugu, istjerujući

bol masažom. Na Jiovanovom licu, čuđenje i agonija, dok se pokušavao pomaknuti, zatim optužujući pogled bačen u

smjeru Clavea.

Kod Glory, pogled izbezumljene panike. Gavving je potapša po leđima (i tržne se na vlastite znakove agonije). "Sve boli.

Zar ne vidiš? Što te brine? Nećeš zaostati. Nitko nema snage." Njen pogled se umiri. Prošapta: "Nisam na to mislila. Nego

samo, da me boli. To je normalno, nije li?"

"Jasno. Pa, nisi obogaljena."

"Hvala ti što si pripazio na mene, jučer. Stvarno sam zahvalna. Popravit ću se, obećavam."

Diplomac progovori, i ne pokušavajući se pomaknuti. "Svi ćemo se popraviti. Što smo više, težimo manje. Uskoro ćemo

lebdjeti." Clave se pažljivo kretao između građana, budnih ali ne i pokretnih. Gavving osjeti ubod zavisti/ljutine. Clave

nije osjećao

28
'• Sa zida rukonosove jazbine izdvojio je komad dimljenog mesa, iskidan harpunom. "Ne žurite s doručkom," uputio ih jej

"Jedite. To je najlakši način za nošenje namirnica..."

"A jučer smo potrošili dosta energije," rekao je Diplomac.-Pridružio se Claveu, hodajući kao bogalj i počeo otkidati metar

nečega stoje bilo rebro rukonosa. Gavvingu se to učini smislenim, pa se i on pridruži. Meso je imalo čudan, užegli okus.

Mogao bi se naviknuti, mislio je, kad bi ti život o tome ovisio. Clave se kretao među njima, glođući svoj ogromni komad

mesa. Odsjekao | je komadić i dao Merrir. Slušao je kako Jiovan opisuje svoje simptome, a onda ga prekinuo. "Došao si

do daha. To je dobro. A sad jedi," rekao je i pružio mu komad odreska. Ostatak je prerezao na pola, za Javan i Jinny i

proveo minutu-dvije masirajući im ramena i bedra. Obje su se trznule i zastenjale. A onda, kad je svatko već nešto pojeo,

Clave osmotri svoju grupu. "Zaokružit ćemo prema istoku i kod vode smo pola dana nakon polaska. Ovdje nema mjesta

za vježbe zagrijavanja; morat ćemo i j se jednostavno pokrenuti. Dakle, pokret, građani. Na otvorenom l ćemo 'nagnojiti

stablo'. A da li ćemo stvarno nagnojiti stablo, | ovisi o struji i vjetru! Alfine, preuzmi vodstvo."

Alfin ih povede naviše, spiralno, suprotno kretanju sata. Gavving osjeti da bolovi popuštaju, kako se uspinju. Alfin nikad

ne gleda dolje, primijetio je. Nije čudno što Alfina nije briga za one iza njega - on nikadi nije pogledao dolje. Ali Gavving

jeste, i čudio se njihovom napredovanju.

Odavde, s dvije ispružene ruke prekrio bi čitav Quinn Pramen. Zastali su zbog popravka slova Q u DQ markaciji. Kad su

krenuli, sunce je bilo na istoku, horizontalno. Prije no što su stigli do vodom izglađenog drveta, bližilo se Voyu.

Vijugavim žlijebom protjecao je rukavac. Ovog puta, nije bilo prirodnog nasipa. Devetoro žednih građana zabilo je šiljke

u drvo i viseći na užetima, pili su, prali se, namakali tunike i žmikali ih. Malo niže, Gavving primijeti Clavea, kako govori

Alfinu.

Nije čuo što je rečeno. Vidio je samo što je Alfin učinio.

"A recimo da neću?"

"Onda nećeš." Clave pokaže uvis, prema ostalima. "Pogledaj ih. Ja ih nisam izabrao. I što ako jedan od mojih građana

ispadne kukavica? Ja bih to mogao podnijeti. Ali moram znati."

Alfin je bio bijel od bijesa. Ne crven od Ijutine. Ne postoji "bijel od bijesa"; bijelo znači strah, kako je Clave odavno

naučio. Uplašen čovjek može ubiti... ali Alfinove ruke bile su čvrsto stisnute na njegovom užetu, a Clave je svoj harpun

nosio preko ramena, na dohvat ruke.

"Moram znati. Ne mogu te postaviti na čelo, ako se ne možeš prisiliti da pogledaš dolje, i vidiš kako im ide. Shvaćaš?

Morat ću te staviti tamo gdje nikoga nećeš ugroziti, ako se prestraviš. Uvijek zadnji na repu. I ako se ukočiš, želim biti

siguran da nitko..."

"U redu." Alfin je rovao po svom zavežljaju, izvukao šiljak i kamen. Zabio je šiljak do onog sa kojeg je visio.

29
"Provjeri, možeš li se na to osloniti. Radi se o tvom životu!"

Drugi šiljak bio je dublje zabijen od prvog. Alfin priveže slobodni kraj svog užeta za oba šiljka i ponovno napravi čvor.

"A tebe ostavljam pokraj?"

"I u tome riskiraš. Ili ne želiš? Ja moram znati."

Alfin je skočio ravno van, i povukao klupko užeta za sobom. Tresnuo je, a zatim pokrio lice rukama.

Pao je polagano. Svi smo lakši, Gavving shvati. Stvarno.

Mislio sam da se samo bolje osjećam, ali mi težimo manje -; Alfin je još uvijek padao, ali sad otkrivenog lica. Mlatarao je'

rukama kao vjetrenjača, kako bi se okrenuo na leđa.

Gavving primijeti Claveovu ruku na šiljcima kojima je Alfin bio usidren. Uže se zategne i zanjiše Alfina unutra, prema

stablu. Gavving gaje promatrao dok se penjao. I kadje skočio ponovno, raširenih udova, kao da pokušava poletjeti. Činilo

se, mogao bi i uspjeti, tako je sporo padao; ali tada ga struja ponovo povuče natrag na stablo.

"Ovo zapravo izgleda zabavno," reče Jayan.

Jinny reče: "Prvo pitaj."

Alfin nije ponovo skočio. Kad se uspeo natrag do Clavea, i obojica se pridruže grupi, Jinny progovori. "Možemo li to

probati?"

Alfin joj dobaci pogled sličan harpunu. Glave reče: "Ne, vrijeme je za pokret. Kreči..."

Alfin je ponovo bio na čelu kad su krenuli. Naglašeno je zastajkivao i gledao unatrag. A Gavving je razmišljao.

Jučer je Alfin navalio na rukonosa, i udarao je kao raspamečen, baš kao i Gavving. Teško je bilo povjerovati da se Alfin

boji Clavea, ili visina, ili čega bilo.

Sunce je opisalo krug nebom, iza Voya i natrag u zenit, prije no što su ponovo stigli u zavjetrinu. Drvo, uglačano vodom,

ovdje je bilo meko, dovoljno meko da ga prijeđu sa šiljkom u svakoj ruci, bodi i čupaj i bodi. Zakrenuli su prema dolje

kako bi izbjegli gomile ptica naguranih na drvetu. Ptice grimiznih repova, a inače sivo-smeđe kao i samo drvo.

Kad su ponovo stigli do rukavca, bio je još manji, ali dovoljan: visili su u vodi i puštali da ih hladi i prska u lica i usta.

Glave je razdijelio dimljeno meso. Gavving ustanovi da je pregladnio.

Diplomac je promatrao ptice, dok je jeo. I tada se nasmijao. "Vidi, počeli su ples parenja." "Pa?"

"Vidjet ćeš."

A onda je Gavving vidio; i ostali, sudeći po Claveovom odzvanjajućem smijehu i hihotanju Jayan i Jinny. Sivo-smeđi

mužjak je prišao ženki i iznenada raširio svoja siva krila kao kabanicu. Ispod sivila bilo je sjajno žutilo, a iz obilja

grimiznog perja, stršala je cjevčica.

"Znanstvenik mi je o njima pričao jednom. Ekshibicionisti," reče Diplomac. Njegov smiješak zamre, kad je dodao: "Pitam

30
se, što jedu?"

"Kakve to ima veze?" ispitivao je Alfin. "Možda nikakve." Diplomac se popeo na više, prema pticama. Ptice su odletjele,

pa se vratile poniruči prema njemu, kriješteći opscenosti. Diplomac ne obrati pažnju na njih. Zatim se vratio. Alfin upita:

"Dakle?"

"Drvo je izrešetano rupama. Izrešetano. Rupe su pune insekata. Ptice čeprkaju i jedu insekte."

"Ti si zaljubljen," izazivao je Alfin. "Zaljubljen si u ideju o umiranju stabla."

"Volio bih vjerovati da nije tako," reče Diplomac, ali Alfin samo frkne. Vijugali su prema zapadnoj strani dok je sunce

zaranjalo iza Voya i ponovno počinjalo izlaziti. Vjetar je sada bio manje divalj. Ali, oni su se umarali; gotovo nikakvog

razgovora. Često su se odmarali u usjecima na kori.

I dok su se odmarali, Merril je doviknula: "Jinny? Mene je zakačilo!"

Kliješta veličine Claveove šake ščepala su tkaninu Merrilinog gotovo praznog zavežljaja. Merril gaje potezala. Iz rupe na

kori pojavio se stvor prekriven tvrdim, pločastim ljuskama. Lice mu je bilo sama ljuska sa duboko usađenim okom. Tijelo

je djelovalo| mekano, ispod zadnje ljuske.

Javan udari po mjestu gdje je tijelo stvora doticalo koru. Stvor ; se odlijepi. Još uvijek se držalo Merrilinog zavežljaja s

idiotskom riješenošću. Jayan harpunom otvori kandžu i ubaci stvorenje u svoju vreću.

Kad su ponovno, kružeći, stigli do vode, Clave je ugrijao vodu ] u malom poklopljenom lončiću. Pripremio je čaj,

ponovno napunio lončić i skuhao Merrilin ulov. Bilo je za po jedan zalogaj svakome.

Učvrstili su se u prostranoj pukotini oblika munje i usidrili se šiljcima. Zajedno ali razdvojeni, od glave do pete unutar

kore, nisu mogli razgovarati, ali nije ni bilo potrebe. Četiri dana penjanja, od doručka, učinilo ih je preumornima za bilo

što drugo, osim sna.

Nakon buđenja, pojeli su još dimljenog mesa. "Idemo potražiti još tih tvrdo-ljuskavih stvari," Clave predloži. "Ovo je bilo

dobro." Nije ih trebao podsticati na kretanje. Neće ni trebati, Gavving shvati, sve dok ne budu mogli spavati tamo gdje

voda teče.

Ovoga puta, Jiovanu je prepušteno vodstvo. Poveo ih je spiralno, suprotno satu, što ih je nakon pola dana dovelo ponovo

u zavjetrinu. I opet, drvo je bilo mekano i izrešetano rupama, a ekshibicionisti su lepetali ispod njih. Ovdje u području

zavjetrine, Alfin i Glory bili su skloni posrtanju. O tome je Jiovan nešto primijetio i time zaslužio pogled tupe mržnje od

Alfina.

Stvar je bila u tome, što je Alfin s više pažnje nego ostali namještao svoje šiljke. Za razliku od Glory, koja je zato gubila

vrijeme u posrtanju i uspravljanju...

Usidrili su se u potoku, pili i prali se. Alfin uoči nešto daleko iznad njih: sive grudve što su se protezale korom s obje

31
strane rukavca. Popeo se, uporno zabadajući šiljke u drvo, i vratio, s gljivom lepezastog oblika, blijedo sive boje, sa

crvenim obrubom, velikom kao pola njegovog zavežljaja. "Moglo bi biti jestivo," reče. Clave upita: "Jesi li ti voljan

probati?" "Ne." Htio je baciti gljivu.

Zaustavila ga je Merril. "Ovdje smo, kako bi sačuvali pleme od gladi," ona reče. Prelomila je crveno-sivi komad sa ruba

gljive i progutala zalogajčić. "Nema previše okusa, ali je fino. Znanstveniku bi se svidjelo. Možeš žvakati i bez zuba."

Uzela je još jedan zalogaj.

Alfin odlomi komadić sivkasto bijele iznutrice i pojede, a izgledao je kao da uzima otrov. Potvrdi. "Okus je u redu."

U tom trenutku, bilo je više dobrovoljaca, ali Clave je stavio zabranu. Kad su krenuli, Clave je skrenuo i nabrao snop

lepezastih gljiva. Jedna lepeza veličine kvadratnog metra vijorila je kao zastava nad njegovim zavežljajem. Na istoku je

izlazilo sunce.

Bilo je ispod Voya - moglo se pogledati ravno dolje duž debla, preko zelene čupave lopte, Quinn Pramena, i vidjeti sjajnu

iskru Voya na rubu laganog sunčevog sjaja - a zapadni vjetar je puhao skoro nježno preko grebena kore, kad Gavving

začuje kako Merril viče: "Kome trebaju noge?"

Držala se za koru jednom rukom. On vikne dolje. "Merril? Jesi li u redu?"

"Odjećam se divnol" Pustila se, i počela padati, pa posegnula rukom i dohvatila se. "Imao je pravo Diplomac! Mi

možemo letjeti!"

Gavving krene puzeći prema njoj. Jinny je već bila ispod,] zabijala šiljak. Kad ih je Gavving stigao, Javan je koristila šiljg

kao potporanj, sa uzetom u drugoj ruci. Povukli su Merril natraj na stablo.

Nije se opirala. Kliktala je: "Gavving, zašto mi živimo J

pramenu? Ovdje ima hrane, i vode, i kome trebaju noga

Ostanimo. Ne treba nam rukonosova pećina, možemo sami svoj

iskopati. Imamo rukonosove i one školjkaste stvari i gljiv

lepezarku. Lišća sam se najela za čitav život! Ali ako ga netk

želi, poslat ćemo dolje nekoga s nogama." •

Morat ćemo biti pažljivi sa gljivom lepezarkom, mislio ja

Gavving. Zabijao je šiljke u koru; s druge strane, kraj Merrilj

Jiovan je radio isto. Gdje je Glave? |

Glave je bio s Alfinom, visoko iznad njih, u žestokoj, nečujnoj" raspravi.

"Hajde, pokrenimo se! Što vi to radite?" Merril je zapitkivala, dok su je Gavving i Jiovan vezivali za koru. "Ili, slušajte,

imam, krasnu ideju. Idemo natrag. Imamo što smo htjeli. Ubit ćemo još j jednog rukonosa i onda, onda ćemo uzgajati

32
gljivu lepezarku u pramenu. A onda zasnovati još jedno pleme ovdje. Claaave!" grmila je dok su Clave i Alfin silazili

bliže, gdje ih se moglo , čuti. "Kakva bih ja bila kao Predsjednik kolonije?"

"Bila bi silna. Građani, ovdje ćemo biti neko vrijeme. Usidrite se. I nemojte letjeti."

"Nikad nisam mislila da može biti ovako dobro," objasni im Merril. "Moji roditelji - kad sam bila mala, oni su samo

čekali da ja umrem. Ali nisu sa mnom htjeli nagnojiti ušće. I ja sam o tome razmišljala, ali nikad nisam uradila. Drago mi

je. Ponekad mislim o sebi, kao o nekom primjeru, nečemu što ljudima treba j kako bi bili sretni. Sretni što imaju noge.

Bar jednu nogu," • prošaptala je promuklo Jiovanu. "Noge! Pa što?"

Jiovan upita Clavea: "Koliko dugo to trebamo podnositi?"

"Ti ne moraš. Uzmi, ah, uzmi Diplomca i nađite nam bolje mjesto za spavanje."

Jiovan se ogledavao. "Kao što?"

"Spilja, raspuklina ili izbočina u kori... bilo što, bolje, nego da visimo ovdje, kao sušeno meso."

"I ja ću ići." Alfin reče.

"Ti ostani."

"Clave, ne trebaš sa mnom postupati kao s djetetom! Ja sam jeo samo iz sredine te stvari. Dobro se osjećam!"

"I Merril."

"Što?"

"Nije važno. Ti se osjećaš mrzovoljno, i to je dobro. Merril se osjeća dobro, a to je..."

"Alfine, tako mije drago što nisi spriječio moj odlazak." Merril mu se blistavo nasmiješi. U tom trenutku, Gavvingu se

učini ' prekrasnom. "Ali, hvala što si pokušao. Spava mi se," rekla je Merril, i zaspala.

Alfin je vidio upitne poglede. Oklijevajući, progovorio je: "Ja, ja sam mislio da mogu odgovoriti Predsjednika od te

gluparije. Poslati jednu, jednu beznogu ženu na stablo! Clave, ja se zaista osjećam dobro. Posve budan. Gladan. Htio bih

probati još malo."

Clave izvadi lepezu iz svog zavežljaja. Otrgne grimizni rub i ponudi Alfinu komad bijele iznutrice, veličine ruke. Ako se

Alfin i kolebao, bilo je prekratko da bi bilo zamijećeno. Pojeo je čitav komad sa teatralnim tekom, što Clavea nasmije. On

odlomi ostatak grimiznog ruba i spremi ga zasebno.

Vratili su se Jiovan i Diplomac. Pronašli su DQ oznaku zaraslu u gljive nalik polju sijede kose. "Zaraženo. Morat ćemo

spaliti," rekao je Diplomac.

"A ako nastavi goriti? Nemamo vode." reče Glave. "Nijj važno. Idemo pogledati. Javan, Jinny, ostanite s Merril. Jed može

doći po mene, ako se Merril probudi."

Proučili su gljivastu površinu sumnjičavo. Čupanje sve ; sijede kose, bilo bi dosadan posao. Clave povuče smotulja

33
zapali. Gorilo je polagano, mrzovoljno.

"Pokušajmo. Ali ispraznimo nekoliko zavežljaja, ako bi treba gasiti vatru udarcima."

Gljivasta površina je sporo gorila. Zapadni vjetar nije bio ja na ovoj visini, i dim se spuštao na gljivine "kose", gušeći

vatruJ Gasila se sama. I opet, širila se natrag po sjajećim rubovima,! ponovo se paleći. Morali su se povući kad se

smrdljivi dinlf podigao preblizu.

Dim se razilazio. Gavving je stupio unutra. Veći dio gljiva je iščezao, a ostaci su nalikovali crnom ugljenu. Slovo Q je

bilo dva metra duboko.

Clave je od komada kore napravio baklju i spalio preostale j dijelove. "Ovo iščistite i mislim da možemo svi spavati

unutra. Gavving, Jinny, idite natrag po Merril."

Kad su je pomakli, Merril se smjesta probudila, sretna i aktivna, prepuna planova. Preveli su je preko kore, spremni na

sve, zatim je usidrili u izdubljenom, očišćenom dnu slova Q.

Zatim, nije bilo druge, namjestili su se u slovu Q, za rano spavanje.

Merril je spavala kao beba, ali ostali su se prevrtali nemirn|

Usputni razgovori počinjali su i prekidali se. Onda je Clave pitati

"Jiovan, kako je?" :

"Kako misliš?"

"Mislim, čitavo putovanje. Kako ide?" Jiovan frkne. "Gladan sam. Imam dosta bolova, ali navikao sam na to. Mogu se

penjati. Misliš, kako nama ide? Nećemo znati, dok se na vratimo kući. Merril je sada van sebe, ali mogla bi biti u pravu."

Clave je bio iznenađen. "Misliš, živjeti ovdje?" / "Ne, to je ludo. Mislim, kad bi sad krenuli natrag; Ubili nešto, i osušili,

skupili još lepezastih gljiva i otišli kući. Bili bi heroji, bar koliko i svaki lovački pohod koji dolazi kući s mesom, i ne

krijem, ja sam spreman. Već mi je gnojeno muka što sam jedan od - od sakatih. Bio sam onaj koji hrani pleme... a ako bi

lepezasta gljiva rasla u pramenu..."

Sada je već čitava skupina slušala. Clave je znao, sad govori za publiku. "Merril može biti gadno bolesna, znaš," rekao je.

"Sjajno se osjeća."

"On, vidjet ćemo kako će se osjećati kad je prođe." "Mogao bih i ja malo probati," Clave se zacereka. Nadao se da će tu i

završiti.

Ni govora, ne dok Alfin sluša. "A što je s odlaskom kući? Po što smo došli, to imamo."

"Ne mislim tako. Sigurno nismo očistili sve plemenske oznake, je li, Diplomče?"

"Trebale bi biti duž čitavog debla." "Onda, idemo barem do sredine. Sad već znamo da se možemo sami hraniti. A tko zna

što ćemo još naći? Nosoruk je bio dobar za jelo, ali našli smo samo jednog, i ne bi ga mogli hraniti u pramenu. Možemo

34
pokupiti nešto gljiva na povratku. Što još? Jesu li ekshibicionisti dobri za jelo? Možemo li presaditi one školjkaste

stvorove?"

Diplomac se zapalio. "Ako ih posadimo iznad samog pramen Moglo bi upaliti. Sigurno bih htio nastaviti dalje. Želim

vidj^ kako je kad uopće nema sile struje."

"Znamo što bi Merril rekla. Još netko?"

Alfin je zagunđao. Nitko drugi ne progovori.

"Idemo dalje," reče Glave.

Poglavlje PETO

SJEĆANJA

Ponovo se pojavila. Specijalna frekvencija svjetla za kojom je Sharls Daviš Kendy tragao pet stotina godina. Pronalazio

ju je prije pedeset i dvije godine, prije četrdeset osam, prije dvadeset, i... šest potvrđenih uočavanja i jedno vjerojatno.

Izvorišna točka se pomicala. Ovog puta nalazilo se zapadno od njegovog položaja, jedva se probijalo kroz gustilo prašine

i plina i prljavštine i biljnog života: sjaj vodika u gorenju s kisikom.

Kendy usmjeri pažnju na lelujavu točku unutar Dimnog prstena. Teško da je TESMO uopće i primijetio njegov signal koji

se probio kroz vrtlog; ali on nije ni pomislio da ne pokuša.

"Kendy za Državu. Kendy za Državu."

Glavni motor TESMOa satima će raditi. Ubrzat će polako, prepolako: gura nešto golemo. Što oni tamo rade?

Jesu li potpuno zaboravili Discipline i Sharls Daviš Kendvja?

Kendy je mnogo zaboravio, ali ono što mu je ostalo, bilo je živo kao kad se dogodilo. Ovi uzaludni pokušaji kontakta

zahtijevali su malo njegove pažnje. Kendy se skloni u memoriju.

Ciljna zvijezda bila je žuto-bijela, sa spektrom vrlo nalik Sunčevom, i kružila je oko nevidljivog pratioca. Solarne mase

od 1,2 T3 je bila nešto svjetlija i plavija nego Sunce: oko GO ili

G l. Pratilac, polovice solarne mase, trebala bi biti zvijezda, a ne planet. Barem bi trebao biti vidljiv.

Država je imala teleskopske podatke iz ranijih misija na drugJ zvijezde. U ovom sistemu postojalo je bar još jedno, treće,

tijel| veličine planeta. Mogao bi postojati planet koji podsjeća prvobitnu Zemlju; u tom slučaju, Discipline bi ispunio svojf

primarnu misiju, sijući alge što proizvode kisik, u atmosferi planeta. Jednog dalekog dana, Država bi se vratila do svijetj

35
zrelog za kolonizaciju.

Ali netko bi u svakom slučaju došao, da ispita neobičnost ove mjesta.

Discipline je bio brod-sijač, usmjeren ka prstenu žutih zvijezda! koje bi mogle udomljavati svjetove nalik prvobitnoj

Zemlji. Sekundarna misija broda bila je tajna, poznata samo Kendvju; ] istraživanje je sasvim sigurno bilo treće na listi;

Discipline se i ovdje neće zaustaviti. Kendy će zaobići T3, obaviti snimanja i mjerenja, i nestati u bezdanu. Možda će

usporiti, dovoljno da j izbaci projektil sa bojevom glavom od pripremljenih algi, ako bude moguće pronaći cilj.

Četvoro od posade nalazilo se u kontrolnom modulu. Pred njima je bio teleskopski niz i vodnjikava slika žutobijele

zvijezde na velikom ekranu, sa vrškom plamenog plavo-bijelog svjetla na rubu. Na manjem ekranu, Sam Goldblatt je

imao spektar T3.

Sharon Levoy je govorila u memoriju; nitko drugi nije slušao.

"To rješava to. Zvijezda Levoveve je stara neutronska zvijezda, pola milijarde do milijardu godina starija od stanja

pulsara. Još uvijek je vrelija od pakla, ali ima samo dvadeset kilometara u prečniku. Isijavajuća površina je gotovo

zanemariva. Sigurno je čitavo vrijeme gubila na brzini obrtanja i preostaloj toplini. A to nismo opazili, zato što ne daje

dovoljno svjetla... Žuta zvijezda-patuljak možda ima planete, ali možemo pretpostaviti da su

njihove atmosfere isparile prilikom supernove, čiji pepeo je

zvijezda Levoyeve... \

Goldblatt je zagunđao: "Mi bismo trebali biti prva ekspedicija ovdje! Prikazyvat Kendy"

Posada nije trebala biti svjesna da ih brodski kompjuter i njegova presnimljena osoba mogu prisluškivati. Zato je Kendy

rekao: "Zdravo, Sam. Stoje?"

Sam Goldblatt je bio širok, okrugao čovjek sa čupavim, brižljivo gajenim brkom. Grizao je taj brk od kad je Levoy

pronašla i imenovala neutronsku zvijezdu. Sad je njegova frustracija imala metu.

"Kendy, imaš li bilješke o prethodnoj ekspediciji?"

"Ne."

"Dobro, ispravi me - ovo su apsorpcijske linije za kisik i vodu, ovdje, nisu li? Što znači, negdje u tom sistemu ima

zelenog života, nije li? A to znači, daje Država ovamo poslala sijač!"

"Primijetio sam spektar. Uostalom, Sam, zašto se biljni život ne bi mogao sam razviti? Zemaljski jest. Uz to, ove linije ne

mogu predstavljati svijet nalik Zemlji. Preoštre su. Previše je kisika, previše vode."

"Kendy, ako to nije planet, što je onda?"

"Saznat ćemo, kad budemo bliže."

"Hmm. Ovom brzinom, nećemo. Kendy, mislim da bi trebali usporiti. Spustiti se do minimuma, na kojem Bussardov

36
mlazni pogon još radi. Nećemo razbacivati uskladišteno gorivo, imat ćemo bolji pogled, i ponovo možemo usporiti kad za

gorivo dobijemo solarni vjetar."

"Opasno," reče Kendy. "Savjetujem protiv toga. " I to bi trebalo biti dovoljno.

Pet stotina i dvadeset godina, Kendy je izdvajao nakupini iskustva iz svoje memorije kad bi zaključio da nisu potrebne!

Nije se sjećao svoje odluke da slijedi Goldblattove sugestije! Sigurno je Goldblatt uvjerio kapetana Quinna i ostatak

posade, j Kendy je popustio... pred njima? Ili pred vlastitom radoznalošćuj

Kendy se prisjećao.

Zvijezda Levoyeve i T3 kružili su oko iste točke ekscentričnim orbitama, na udaljenosti od prosječnih 2,5 x 1( kilometara,

sa orbitalnim periodom od 2,77 Zemaljskih godina Neutronska zvijezda nalazila se iza žutog patuljka dok Discipline

vraćao u sistem. Zvijezda je sad ulazila u dohva brodskog teleskopa.

Vidio je prsten bijelih oblaka, dotaknut zelenim, sa sjajnom] iskrom u središtu. Od tamo su dopirale spektralne

apsorpcijske! linije vode i kisika. Po astronomskim standardima, bio je sitan - \ područje najveće gustoće kružilo je oko

neutronske zvijezde na 26 000 kilometara - oko četiri puta Zemljinog radijusa.

"Kao božični vijenac," prošapta Claire Dalton. Tijelo] sociologinje pripadalo je zgodnoj, dugonogoj plavuši, ali njena'

posmrtnička sjećanja dopirala su daleko unatrag... a što je ona radila na mostu? Mogao jti je pozvati kapetan Dennis

Quinn, budući da su stajali zajedno. To je ukazivalo na popuštanje u stezi, što je Kendy morao nadzirati.

Posada Discipline nastavila je proučavati arhaični božični J vijenac. Dok, odjednom, Sam Goldblatt ne vikne:

"Goldblattov svijet! Prikazvvat Kendy, zabilježi, Goldblattov j svijet! Tamo ima planet!"

"Nisam dovoljno blizu da pobliže ispitam, Sam" "Mora biti tamo. Znaš kako radi plinoviti torus?" Bilo je u memoriji.

"Da. Ne sumnjam da si u pravu. Mogaoj] bih radarom zahvatiti tu olujnu tvorevinu, dok prolazimo."

"Prolazimo, đavola. Moramo stati i ispitati ovu stvar." Goldblatt se ogleda, tražeći podršku. "Zeleno znači život! Život, a

bez planeta! Moramo saznati sve o tome. Claire, Dennis, vi shvaćate, zar ne?

Posadu je sačinjavalo dvanaestoro građana i osam posmrtnika. Posmrtnici su mogli raspravljati, ali nisu imali nikakvih

građanskih prava; a građani su ih imali manje nego što su mislili. Iz razloga morala, Kendy je održavao privid njihove

odgovornosti.

Goldblattov prijedlog nije bio vrijedan razmišljanja. Kendy je rekao: "Razmisli. Imamo goriva za jedno i samo jedno

usporavanje. Trebat će nam kad se približimo Zemlji."

"Tamo unutra ima vode," rekao je zamišljeno Dennis Quinn.

"Možemo ponovo puniti. Sigurno je voda puna deuterija i tricija. Zašto ne, kad kruži oko pepela supernove!"

37
Claire Dalton je zurila u ekran, na savršeni prsten dima sa sitnim vrelim vrškom u središtu. "Neutronska zvijezda se

ohladila, izgubila većinu svoje rotacije i većinu topline, i većinu tog snažnog magnetnog polja koje imaju pulsari. Svijetla

je, ali premalena da bi isijavala mnogo prave vreline. Vjerojatno bi i sami mogli živjeti tamo unutra." Osvrnula se.

"Nismo li mi zato došli ovamo? Čudnovatost svemira! Ako se sada ne zaustavimo, bit će isto kao da smo ostali na

Zemlji." Prezir u njenom glasu bio je nedvojben.

Kendvjeva memorija zaustavi se na tom trenutku. Ništa čudno. To je morao biti pravi početak pobune.

Sjećao se pregledavanja svojih bilješki o mehanici plinovitog torusa.

Dva planeta široko su kružili oko zvijezda blizanaca: plinoviti divovi, tipa Jupitera, bez mjeseca. Bit će da je stara

supernova razdjela sve stoje bilo manje.

Tijelo jest kružilo oko neutronske zvijezde. Jedan krak Dimnog prstena bio je zgusnuti, izobličeni vir oluje. Skrivena,

unutra se nalazila jezgra od stijena i metala težine 2.5 Zemljine mase. Bilo je kisika i vodene pare u njenoj gustoj, vrućoj

atmosferi. Oćisti atmosferu i udomit ćeš Zemaljski život - ali atmosfera je strašna, i gubila se u samom Dimnom prstenu.

Jake linije kisika i vode dopirale su iz plinovitog torusa.

Plinoviti torus nastaje kao posljedica lagane mase u orbiti oko teške mase, kao što Titan kruži oko Saturna. Lagana masa

može biti preslaba da bi držala vlastitu atmosferu. Brže molekule; izmiču - ali dospijevaju u orbitu teške mase. Tako Titan

okružuj| Satum u prstenu vlastite odvojene atmosfere, kao što lo kruž oko Jupitera unutar prstena sumpora ioniziranog

Jupiterovin žestokim magnetnim poljem.

Plinoviti torus je rijedak. Plin mora biti tako prorijeđen, da s svaku molekulu može promatrati kao daje u zasebnoj orbiti:

ondj mogu proći polovicu putanje oko primarne mase, bez sudara sa drugom molekulom. U takvim okolnostima, plinoviti

torus jq stabilan. Povremeni zalutali foton će odbaciti molekulu međuzvjezdani prostor; ali molekule stalno ponovo

susreću satelitsko tijelo.

Titan - manji od Marsa, ne veći od Ganimeda - nosi atmosfer od rafiniranog smoga pri tlaku što iznosi jedan i po puta

tlakd razine mora na Zemlji. Atmosfera se stalno gubi, dakako, ali ponešto se stalno i vraća, iz plinovitog torusa.

Levoveva zvijezda je bila ekstreman slučaj; i nešto drugačija pretpostavka.

Dimni prsten je bio najgušći dio plinovitog torusa oko Levoyeve zvijezde. U središtu, bio je gust kao Zemaljska

atmosfera na milju iznad razine mora: pregust za stabilnost.Biti će da je neprestano curio u plinoviti torus. Ali plinoviti

torus je bio stabilan: gust, ali unutar strmog rasta gravitacije. Molekule su se neprestano vraćale iz plinovitog torusa u

Dimni prsten, i iz Dimnog prstena u oluju atmosfere Goldblattova svijeta.

"Goldblattov svijet je morao započeti svoj život kao plinoviti div, kao, recimo, Saturn. Vjerojatno nije pao u dohvat, sve

dok pulsar nije izgubio dobar dio svoje topline i rotacijske sile."

38
Svježi glas Sharon Levoy govorio je u Kendyjevoj memoriji.

"Tada je zarobljen jakim Rocheovim strujama. Možda je pao dovoljno blizu da izgubi vodu i tlo kao i plin. Kroz nekih

milijardu godina Goldblattov svijet je ispuštao plin u Dimni prsten, a Dimni prsten ga je propuštao dalje u međuzvjezdani

prostor. Nije stabilan, točno, ali, do đavola, ni planeti nisu stabilni na duge pruge."

"Neće ni biti stabilan," prekine je Dennis Quinn. "Većina Goldblattovog svijeta je već nestala. Deset miliona godina, ili

sto miliona, i Dimni prsten će se prorijediti."

Kendy se toga sjećao. Bilješke su nastale, dok su brodski instrumenti ispitivali Dimni prsten iz blizine. Već su i neki od

posade istraživali Dimni prsten putem TESMOva. Bilo je života, na osnovi DNA; zrak ne samo pogodan za disanje, nego

i prijatnog okusa... Kendy se nije sjećao dovođenja Discipline u orbitu oko Levoyeve zvijezde. Bit će da je potrošio

ukrcano gorivo, na nekoliko godina odgađajući dolazak na planom određene, ciljane zvijezde. Zašto?

Glas Claire Dalton: "Moramo izaći iz ove kutije. Troši se. Pomalo od svega što recikliramo svaki put se izgubi. Tamo

unutra nema samo vode; ima zraka, ima vjerojatno čak i svježeg gnojiva za hidroponičke tankove!"

Na Discipline je vladao Sharls Daviš Kendy. Posada od dvadesetero teško daje bila nužna za upravljanje brodom sijačem.

Država ih je izabrala kao rezervoar za čovječanstvo; sitni komadić

Države, sklonjen daleko od bilo kakave lokalne propasti. Jedan planet, jedan solarni sistem, bili su prekrhki da osiguraju

opstanak j Države, same ljudske rase. Svaki brod na nebu imao je posadu| dovoljno veliku da ponovo započne ljudsku

rasu: njihova sekundarna misija, ako ikada postane potrebno. Država nije očekivala takvu propast, uopće; ali ulaganje je

bilo zanemarivog u usporedbi s nagradom.

Kad je izgubio kontrolu? Možda su zaprijetli zaobilaženje) kompjutora i prelaskom na ručno upravljanje? Ne bi smjeli;;

moral se mogao raspasti, ako su saznali koliko malo kontrole i stvarno imali. Na toj osnovi, Kendy se mogao predati.

Ili je možda bio radoznao.

Nije se sjećao ni jednog trenutka vjerojatne pobune. Mogao je ispasti budala, i možda se toga nije želio sjećati. Posada je

otišla sa osam od deset TESMOva i opljačkala hidroponiku povrh toga! To se nikako nije smjelo dopustiti.

Sedam TESMOva bilo je neupotrebljivo, u to je bio prilično siguran. Nešto opreme je možda spašeno... i zadnji TESMO

je sad prekinuo svoje izbacivanje usijane vodene pare. Kendy je prekinuo odašiljanje poruke. Ispod njega, sjajio je Dimni

prsten, bijel i bezobličan.

Jednog dana, znat će. Hoće li ga se uopće sjećati?

Kendy je čekao.

39
Poglavlje ŠESTO

POLOVIŠTE

Taj komad starčeve kose trebalo je već odavno srediti. Bio je pedeset do šezdeset metara širok i već je pregrizao pola

metra u dubinu živog drveta. U kompostu koji je tu nastao, ukorijenile su se suncobranaste biljke, dozrijevale i širile svoj

cvat jarkih boja, privlačeći insekte.

Minya je promatrala plamen koji se u isprepletenim zavijucima širio gljivastom krpom. Povjetarac je bacao zagušljivi dim

u nepredvidljivim smjerovima. Dim je iz gljive istjerivao oblake crvića, na otvoreno. Ona poželi da se Thanyina trojka

vrati s vodom.

Trenutno su tri trojke Trojedinog Odreda bile na deblu. Minya, Šal i Smitta približavale su se središtu. Jeelina trojka

prolazila je deblom gore i dolje, prenoseći sljedovanja iz pramena, dok je Thanyina tražila vodu u zavjetrini.

Vatra obično nije bila problem, ali moglo se i pogriješiti.

"Volim ova penjanja," rekla je Smitta. Plutala je, stopalima zakačena za ivicu kore. Ovako blizu središtu, i to je bilo

dovoljno daje održi pri slaboj struji. "Volim plutati... i gdje drugdje možeš vidjeti čitav Dimni prsten?"

Minya potvrdi. Nije htjela govoriti. Kad je problem bio nerješiv, a nije nestajao, što drugo, nego pobjeći? Pobjegla je

najdalje što je ljudsko biće moglo bježati. Upalilo je: ovdje se osjećala smireno, tu na pola puta između beskraja.

Činilo se da se stablo prostire u nedogled, u oba kraja. Tamni Pramen, osvjetljen iz pozadine Voyem i suncem, izgledao je

kao aura od zelene pahuljice sa crnom jezgrom. Prema vani, DaltonQuinn Pramen bio je jedva nešto veći. Nekoliko

plovećih oblaka, čuperci zelenih šuma, vijenci oluja, sve tamo vani. Na istoku, nalazila se točka jasnog svjetla izvan

središta, u tamnom okviru: ista ona barica koja već nekoliko dana primamljujuće pluta sve bliže.

Možda, možda će doći. O tome se nije govorilo. Donosi nesreću!

Uz sušu i nedavne političke nemire, Trojedini Odred već dugo nije imao vremena za dužnosti održavanja stabla. Bile su

potrebne kao policija. Vjerovalo se da će pogubljenja riješiti nevolje; pa su trojke sad tražile parazite i starčevu kosu

posvuda duž debla. Danas su palili gotovo cijelo polje te gadne stvari.

Neko kretanje privuče Minvin pogled. Plavo na plavom, slabo

vidljivo, nešto veliko. Sunce je bilo skoro na nadiru, blještavo.

Stavila je ruku pred oči, zaškiljila i rekla: "Trojedini."

Smitta se spremno uspravi. "Zanimamo ih? Sal!"

Sal se oglasi iz oblaka dima: "Vidim!"

40
Minya reče: "Zanimamo ih. Već su dosta blizu."

Smitta se podboči na deblo, pripremajući oružje. "Tukla sam

se s trojedinima, jednom. Pametniji su od sabljarki. Da ih se

potjerati. Zapamtite, ako ubijemo jedno, moramo pobiti sve troje!"

Predmet oblika torpeda se približio. Plavo, gotovo boje neba,

polagano se okretalo. Šest velikih očiju naizmjenično se

pokazivalo duž opsega, s tri velike prozirne peraje... jedna manja

od drugih. To će biti mladunče. Minya prošapće: "Što nam treba?"

"Lukovi i strijele spremni? Napni strijelu i pokupi vrškom malo zapaljene starčeve kose. Srećom, imamo upaljenu vatru.

Zapamti gdje su ti mahune mlaznjarke, mogu ti zatrebati."

Minya je u grlu osjećala otkucaje srca. Njen drugi pohod na deblo... ali Smitta i Šal su bile tu mnogo puta. Bile su žestoke

i iskusne. Šal, kršna, crvenokosa četrdesetogodišnjakinja koja se priključila Trojedinom Određuješ sa dvanaest godina.

Smitta je rođena kao muškarac; bila je počasna žena.

Dalje od Smitte, reče Minya samoj sebi. Smitta se teško ljutila, ali u napetosti, nešto joj se preokrene u umu, i tad se bori

kao pomahnitala, čak i među svojima, a zaustavit ju možeš jedino protunapadom.

Minya zategne svoj luk od čvrstog drveta i vrškom strijele iščeprka grudicu goruće gljive. Spremni...?

Torpedo se rastroji. Tri vitka torpeda lijeno polete prema njima, otkrivajući male bočne peraje i jarko narandžaste trbuhe.

Mužjak i ženka, zauvijek spareni, i jedno mladunče koje brzo povećava tjelesnu masu, a sporo odrasta. Razdvajaju se

samo u lovu ili borbi. I sam Trojedini Odred nazvan je po međuzavisnosti trojedine obitelji.

Mladunče je onaj najmanji, onaj što malo zaostaje. Odrasli su jurili naprijed.

"Ciljaj na mužjaka," reče Smitta i odapne strijelu, a uže poleti za njom. Koje je mužjak? Minya je pričekala za trenutak,

kako bi vidjela Smittinu metu, pa odapne. Procijenila je da još nisu u dosegu... i bila je u pravu; tijelo mužjaka izmaklo se

putanji strijela, dok je ženka prodirala. Šalju zaustavi. Odapne i dohvati peraju uskovitlane ženke.

Ženka je urliknula. Zamahnula jednom, i strijela ispadne. Šal se pojavi iz dima, i naglo odskoči u nebo. Namota strijelu, s

drevnim metalnim lukom sigurno okačenim na ramenu, i nije brinula - raspadajuća starčeva kosa ostala je na repu ženke,

koja je luđački lepetala.

Smitta odapne privezanu strijelu na mladunče. Oba odrasla kriknu. Ženka pokuša zaustaviti strijelu. Presporo. Mladunče

nije opazilo strijelu. Smitta se objesi na uže i zaustavi ga na metar duljine. Ženka zine.

Žene su žurno namatale užad, ali nije bilo nužno. Odrasli su se kretali uz mladunče, beksrajno graciozno.

Ručice posegnu iz njihovih narandžastih trbuha i povezu ih. Odlazili su kao jedan, jedinstveni plavi duh na plavom nebu.

41
"Vidite? Pametni su. S njima se možeš dogovoriti," rekla je Smitta.

Šal izvuče suzoliku mahunarku iz jednog od brojnih nagomilanih džepova svoje tunike. Zavrne vršak mahune. Raširi se

oblak sjemenki i magle i odbaci je natrag prema kori.

Namotala je uže i spremila oružje, uključujući i vrijedni luk. Savitljivi metal, prelazio je sa starih na mlade u Odredu, već

barem dvije stotine godina.

"Dobro urađeno, četo, ali mislim daje vatra stigla do drveta. Kad bi Thanva stigla... Nije nas mogla promašiti, zar ne?"

Koliko je Minya vidjela, vatra je do sad i mogla zahvatiti drvo. Ili, još ne. Teško je odrediti, jer starčeva kosa prekriva

trulo drvo. "Još nije strašno," rekla je.

"Ne volim trošiti mlaznjarke, ali... gnoj. Ja bih njih potražila," odlučila je Šal. Podvila je noge, rukama se odgurnula od

kore, i skočila. Okretala se, razmahujući se rukama, sve dok nije ugledala deblo. Promatrali su kako pluta duž debla, van,

prema Dalton-Quinn Pramenu.

"Previše brine," rekla je Smitta.

Sedamdeset dana je prošlo od kad su Claveovi građani napustili Quinn Pramen.

Stablo je hranilo bezbroj parazita, a paraziti su hranili Claveovu grupu. Ubili su još jednog rukonosa, lako, zasjekli su

kroz nos, pa zabili harpune u njegovu jazbinu. A posvuda je bilo busenova gljive lepezarke. Merril je spavala punih osam

dana nakon što je pojela crveni rub gljive. Razdiruća glavobolja koja je slijedila, izgleda, nije utjecala na njeno penjanje, a

potom je i prestala. Tako je gljiva lepezarka služila kao hrana, pronašli su još i školjkastih kopača i drugog jestivog...

Diplomac je u svemu vidio dokaz propadanja stabla. Naišli su i na grm mlaznjarki, nalik hrpi mjehurića na kori. Glave je

spremio više zrelih mahuna u kesu od oderane rukonosove kože.

Ulogorili su se tik do vodom ispranog drveta. Glave se nasmijao i priznao da su to trebali raditi i ranije. Tri puta su

spavali na stablu: prošle noći u rukonosovoj rupi, dvaput u dubokim posjekotinama na drvetu, u čupavim obraslim

pukotinama koje je najprije trebalo spaliti. A ugalj im je zacrnio odjeću.

Naučili su da i ne pokušavaju uskuhati vodu - mjehurići bi samo isparili u vrućoj, nabubrenoj masi.

Gravitacija se nastavila smanjivati dok nisu gotovo zaplutali uz deblo. Merril se to sviđalo. Oporavak od gljive lepezarke

na to nije utjecao. Ne možeš pasti; samo dozoveš pomoć, i netko će ti već dobaciti uže. I Glory se sviđalo, i Alfin se

ponekad nasmiješio.

Ali bilo je i loših strana. Sad je vode bivalo malo.

Nije bilo vjetra tako visoko, prema tome, ni potoka vode u zavjetrini. Ponekad bi se našlo mokro drvo, dovoljno mokro za

lizanje. I u tijelu gljive lepezarke bilo je vode.

Tu je bila DQ oznaka, pronašla ju je Jinny. Dobro: izgledala je gotovo očišćena. A pola klomtara dalje uz deblo, kao bijela

42
ruka prema nebu se pružao lepezasti lik. Diplomac pokaže: "Večera?"

Clave reče: "Kraj nje ćemo naći manje."

"Ali zar ne bi bilo sjajno," upita Merril, "kad bi je unijeli u Blagovaonicu?"

Diplomac se odgurnuo prema plemenskoj oznaci, kad Clave:-reče: "Čekaj."

"Što?"

"Ova oznaka nije zarasla kao one druge, dosada. Diplomac, ne izgleda li ti čudno? Održavana?'

"Raste nešto pahuljastog, ali možda, ne dovoljno." Diplomac se približio dovoljno da vidi u čemu je stvarni nesklad,

"Tu nema znaka poništavanja. Građani, ovo nije Quinnska teritorija."

Gavving i Jiovan su ostali, da održavaju vatru.

Ovdje se učilo na težak način. Kora otkinuta s ruba pahuljastog busena služila je kao gorivo. Zdrava kora izdržavala je

vatru. Meso je okruženo ugljenom, otvoreno nestalnim povjetarcima. Zaklonjena vatra ne bi gorila. Dim se ne bi podigao;

ugušio bi plamen. Čak i ovdje, na otvorenom, dim se zadržavao u lelujavom oblaku. Toplina gorenja ostajala je u dimu,

pa vatra nije trebala biti velika. Gavving i Jiovan stajali su dosta udaljeni. Zaokret povjetarca mogao bi ugušiti

neopreznog građanina.

Meso će uskoro trebati okrenuti. Bit će Gavvingov red.

"Jiovan?"

"Što?"

Ni Gavving se ne bio usudio pitati Jiovana kako je izgubio \ nogu - nitko ne bi, ali jedna stvar u priči, mučila gaje

godinama. I upitao je.

"Zašto si lovio sam, tog dana? Nitko ne lovi sam."

"Ja jesam."

"Aha." Tema zaključena. Gavving izvuče svoj harpun.

Uvukao je zrak u pluća, pa ga ispustio u dim. Poluslijep, posegnuo je harpunom preko ugljevlja kako bi okrenuo

rukonosove noge jedna, dvije, tri. Snažno je trznuo svoje uže, kako bi se odgurnuo na otvoreno. Dim je krenuo za njim, i

rastjerao ga je prije no što će udahnuti.

Jiovan je gledao unutra, preko malog zelenog pramena koji je nekada omeđivao njegov život, u plavičastu bijelu iskru

Voya. Njegova glava se podigne, i Gavving se suoči sa ubistvenim pogledom. "Ne bih da se o tome priča!"

Gavving je čekao.

"Dobro. Imam... Imao sam pravi dar za sarkazam, kažu mi. Kad sam ja vodio lov... dobro, dečki su bili tu da uče, dakako,

a ja sam trebao podučavati. Ako bi netko pogriješio, nisam ga ostavljao u dvojbi."

43
Gavving kimne.

"Ali uskoro su mi počeli davati same šeprtlje. Nisam to mogao podnijeti, pa sam počeo loviti sam."

"Nisam trebao pitati. Nekada me to mučilo."

"Zaboravi."

Gavving je pokušavao zaboraviti nešto sasvim drugo. Za posljednjeg razdoblja spavanja, probudio se i vidio da troje

građana nedostaje. Krenuo je za zvukom... i ugledao Clavea, Javan i Jinny kako uz koru usidruju užad, bacaju se prema

van i prave djecu, lebdeći.

Sad je u njegovoj glavi živjela strast i zavist uravnotežena strahom od Claveova bijesa ili Jinnvine poruge (jer on se

zalijepio za Jinny kao neznatno ljupkiju). Mogao je, barem, sanjariti. Tjednog ozbiljnijeg mogućeg partnera moglo se naći

samo u Quinn Pramenu, a Gavving se ne bi mogao ponuditi, ionako. Nije imao ni bogatstvo, ni godine.

To će se promijeniti, dakako. On će se vratiti (dakako) kao junak (dakako!). Što se Predsjednikovog bijesa tiče... Harpa

nije uspio poslati. Možda bi mu se i Clave uspio oduprijeti. Kad bi uspjeli okončati glad, Predsjednik ne bi mogao ništa;

bili bi junaci. ; Gavving bi sam mogao birati s kim će... "I tako sam ja lovio sam," reče Jiovan, "onoga dana kad je Glory

rasturila kavez s puranima."

Na trenutak, Gavving nije shvatio o čemu priča Jiovan. Onda se nasmješi. "Harp je ispričao tu priču."

"Čuo sam ga. Ja sam bio dolje, pod granom, tog dana, s jednim uzetom zategnutim, a drugim labavim, grickao sam nešto

lišća, glava uperena dolje u nebo, znaš, onako, samo čekajući. Bila je puna noć zaključenja Nove Godine. Sunce je kao

velika sjajna krpa sjalo na mene, a Voy je plovio ravno preko središta. Naiđe puran, lepetao je protiv vjetra, još uvijek

dosta brzo, i natraške. Postavio sam mrežu na svoje slobodno uže, brzo, i bacio. Puran se ulovio. Naiđe još jedan. Imao

sam još mreža, i začas, po jednog purana na svakom kraju. Ali evo još dva, pa četiri, i to odozgo dolaze, i sad shvatim da

su naši. Bacim kraj užeta na kojem sam usidren, i ščepam trećeg..."

"Dobro bacanje," reče Gavving.

"Oh, da, nije bilo ništa naopako u mom bacanju, tog dana. Ali, nebo puno purana, većina će pobjeći, a meni je još uvijek

nekako zabavno." "Aha." "Zato nikada nisam ispričao tu priču."

Gavving iznenada pogodi što slijedi. "Preživjet ću ako ne želiš završiti."

"Ne, u redu je. I bilo je smiješno," Jiovan reče ozbiljno. "Ali nebo je bilo puno purana, a jedna trojedina obitelj se došla

poslužiti svim tim letećim mesom. Rastavili su se i krenuli na odbjegle purane. Nisam mogao drugo, nego povući svoja

tri."

Jiovan se sad uopće nije smješkao. "Mužjak je krenuo na jednog od mojih purana. Progutao ga čitavog i pokušao

otploviti. Dohvatio je krivo uže... zamisli jedan kraj užeta zaboden duboko u granu, ta golema zvijer vuče drugi, a ja

44
upetljan u sredini. Odjednom, vidim što se događa, povučem petlju i pokušam iskočiti, ali petlja se stisne i skoro mi

iščupa nogu, a ja padam u nebo."

"Gnoj!"

"Da, mislio sam da sam ja gnoj. Shvaćaš, još uvijek držim uže u rukama! S puranima koji lepeću kao ludi, na oba kraja

užeta, upadao sam... A za to vrijeme, mužjak trojstva uhvaćen -a ne zna čime. Povlači uže unatrag, osjeti ubod u svom

trbuhu i povrati. Ja mislim da se to dogodilo. Samo me nešto opalilo po licu, kad tamo, to je mrtvi puran prekriven

bljuvotinom, ja ga zgrabim - zagrlim ga svim srcem i popnem se uzetom natrag u pramen."

Gavving se bojao nasmijati.

"Onda, podvežem to što mi je ostalo od noge. Ono što visi, morao sam odsjeći. Dakle, mali, je li ti Harp ikada ispričao

ovakvu priču?"

"Ne. Gnoj, svidjelo bi mu se!" Proslavio bi me. Ja ne bih bio slavan na taj način!" Gavving je razmišljao. "Zašto mi sad

pričaš?"

"Ne znam. Moj red," reče Jiovan iznenada; napuni pluća i nestane u dimu.

Gavving se osjećao opterećeno. Uvijek je postavljao previše pitanja. Nakesi se, s osjećajem krivnje, zamišljajući Jiovana

kako pokušava baciti uže s puranom na svakom kraju. Ali, ako je Jiovan zažalio što mu je ispričao?

Glave se pojavi iz zavoja na deblu; Gavving ga spazi. Promolio se i Jiovan, donijevši dim; Gavving zadrži dah dok se ne

raščisti. Jiovan je malo kašljao. "Bilo je to davno. Možda i ne boli tako jako. Možda sam samo htio ispričati. Možda sam i

trebao."

"Vraćaju se," reče Gavving. "Pitam se, što ih je tako uzbudilo?"

Glave je urlao: "Ne idem kući dok ne saznam nešto o njima!"

"Ja o njima znam dosta," odgovorio je Diplomac. "Svi smo živjeli nekad u udaljenom pramenu. Quinnovi su otišli nakon

nekakve razmirice. Prije toga, bili smo pleme Dalton-Quinn."

"Onda smo rođaci."

Rasprava je postala malo manje kaotična, ali samo zato jer se pola čete vuklo u pozadini. Ali nije bilo ništa manje

žestoko. Alfin je vikao: "Ne slušate! Oni su nas izbacili! Po svemu što znamo, oni još uvijek misle da smo u ratu!"

Diplomac reče: "Clave, plemenske markacije su održavane, a ne nalazimo više tako puno lepezarki, ni školjkara, isto

tako. Mislim da ovaj dio debla oni održavaju čistim. Moraju biti tu negdje. Naš potez je - da se izgubimo odavde!"

"Ti hoćeš pobjeći od nečeg što nisi ni vidio!"

"Vidio si plemenske oznake," reče Diplomac. "DQ. Nema znaka poništavanja preko Q. Q nije prekriženo. Možda se još

45
uvijek nazivaju Dalton-Quinn. Čime nas to čini? Uljezima na njihovom stablu? U^svakom slučaju, prošli smo meridijan;

mi smo u njihovom prostoru. Clave, idemo kući. Ubit ćemo još jednog rukonosa, pokupiti nešto gljiva i školjkaša, i vratit

se kući sa obiljem hrane." Clave je odmahivao glavom. Diplomac nastavi:

"Pleme više neće žeđati! Donosimo vodu sa debla..." Clave odmahne. "Ta voda će ionako stići do pramena. Ne. Ja želim

susresti Daltone. Prošle su već stotine godina, mi ne znamo ni na što sliče... možda znadu bolje načine održavanja

zemaljskog života, ili dobivanja vode. Možda uzgajaju hranu za koju mi nikada nismo ni čuli. Nešto... 'Dan, Jiovane'."

'"Dan. Što se događa"

"Pronašli smo plemensku oznaku a nije naša. Pitanje pred građanstvom je, hoćemo li se pozdraviti prije povratka kući? Ili

jednostavno bježimo?"

Diplomac se ubaci: "Ne shvaćaš, ne možemo se boriti, i ne možemo pregovarati! Imamo jednog dobrog borca, i dvoje

bogalja i dečka i četiri žene i čistača ušća, a svi smo izbačeni iz Quinn Pramena, ne možemo čak ni obećati..." Clave se

umiješa. "Alfin, i ti odlaziš?" "Da." "Jiovan?"

"Od čega mi to bježimo?"

"Možda, ni od čega. Ta oznaka nije održavana već dugo. Gnoj, suša ih je mogla sve istrijebiti! Mi bi mogli naseliti

udaljeni pramen..."

Merril se uključi, iako se uspuhala od uspona. "O, ne. Ako su svi tamo umrli... mi ne bi... išli ni blizu. Bolest."

"Jesi li za natrag ili za naprijed?"

"Ja ne znam... natrag, mislim, ali najprije... da uzmemo tu... veliku lepezarku. Kako bi se to dojmilo građana! I, još jedan

dimljeni rukonos... ako možemo. To ide... znamo da se može uloviti mesa na deblu. To bi trebali reći Predsjedniku."

"Jayan? Jinny?"

"Ima smisla," reče Jinny, a Jayan potvrdi. "Gavving?" "Nemam stava." "Gnoj! Glory?"

"Natrag," reče Glory. "Nisam danima okusila lišće." Glave uzdahne. "Kad bih bio siguran da sam u pravu, išli bi dalje.

Dooobro!" Glas mu postane puniji, zvonkiji. "Imat ćemo ionako dovoljno tereta, skupa sa divovskom lepezarkom i kakvo

već meso pronađemo. Građani, dobro smo uradili, za sebe i Quinn Pramen. Idemo kući kao junaci. Dakle, neću da

izgubim nikoga na silasku, pa nemojte računati na struju! Pojačavat će se sa svakim klomtarom. Veći dio puta trebat ćemo

užad za meso i gljive lepezarke..."

Njihovi ciljevi postali su i Claveovi. Gavving primijeti, i

upamti.

Ekshibicionisti su se vratili. Minya je promatrala njihov ples parenja. Dva mužjaka šepurili su se pred jednom ženkom sa

46
krilimaogrtačima širom rastvorenim, a ženkina glava se okretala naprijed i natrag zamalo prebrzo da bi bilo vidljivo.

Odluke, odluke...

"Muči te nešto, ženo."

... Odluke. Da li se to Smitte uopće ticalo? Miny a donese brzu odluku: morala je s nekim razgovarati, ili će puknuti.

"Počela sam se pitati jesam - jesam li ja za Trojedini Odred?" Smitta je pokazala zaprepaštenje. "Stvarno? Rado si

pristupila prije osam godina. Što se promijenilo?"

"Ne znam."

Ali, znala je, i najednom je i Smitta znala. "Nemoj sa Šal o

tome pričati. Ona ne bi razumjela." "Bilo mi je samo četrnaest." "Izgledala si starije... zrelije. I možda, najslađi regrut

kojeg

smo ikada dobile."

Minya se namršti. "Svaki muškarac u pramenu htio je praviti djecu sa mnom. Valjda sam čula sve moguće načine da se to

kaže. Samo što ja nisam htjela ni sa kime. Smitta, zato i postoji

Odred!"

"Znam. Što bih ja bila bez Odreda? Žena rođena kao muškarac,

muškarac koji hoće biti žena..."

"Poželiš li ikad..." Koja je prava riječ? Ne praviti djecu, ne za

Smittu.

"Običavala sam," reče Smitta. "Sa Risherom - bio je nekad puno zgodniji - i pod zadnje, s Mikom, Lovoučiteljevim

dečkom." Minya se lecne. Možda je Smitta primijetila. "Svega se toga odreknemo, kad uđemo u Odred. Moraš to držati u

sebi. Znaš."

"Da li itko, ikada..."

"Što? Odustane? Vara? Alse je skočila u nebo, malo nakon što sam ja pristupila, ali nitko zapravo ne zna zašto. To ti je

jedini način da odustaneš. Ako varaš, pa te uhvate, mogu ti točno navesti, koje bi te rastrgle. Šal je jedna."

Stisnute usnice i zubi zadržali su Minyinu tajnu. Smitta je sad stvarno primijetila. "Nemoj da te uhvate da varaš,"

ponovila je. "Možda ne znaš kako građani na nas gledaju. Podnose nas. Nećemo dati djecu plemenu, pa radimo

najopasnije poslove koje si možeš zamisliti, i tako plaćamo dug. Ali nemoj tražiti običnog čovjeka da, znaš, da ti

pomogne biti u oba svijeta."

Minya potvrdi. Usne stisnute, zubi: da se bar tako držala kad je bila s Mikom! Mika se nije mogla riješiti, prije osam

godina. Kako se tako promijenio? Hoće li on reći?

47
"Smitta..."

"Prekini. Dolazi Šal."

Minya pogleda. Dolje su bile četiri figure, četiri žene su se dizale na mlazovima ispaljenog plina i sjemenja; i nisu nosile

vodu. Šal je vikala nešto što je vjetar odnosio.

"Razbacuju mlaznjarke," primijetila je Smitta.

Sad su bile bliže, dovoljno blizu da tijelima sljušte koru. Ovog je puta Minya čula Salino veselo urlanje.

"Uljeziiiiii!"

Poglalje SEDMO

KONTROLOROVA RUKA

Dvije trojke krenule su prema unutra, držeći se pukotina u kori gdje su mogle. Otprilike svake minute, provirila bi

Denisse, visoka, tamna žena iz Thanyine trojke, brzo pogledala naokolo i utonula natrag u koru.

"Izbrojale smo šestero kod plemenske oznake," rekla je Thanya. "Tamna odjeća. Možda su iz Tamnog Pramena."

"Uljezi na stablu." Salin glas je bio žustar, veseo. "Nikad se nismo tukle sa uljezima! Neke građane su izbacili zbog

pobune, jednom davno... neki od njih su ubili Predsjednika, a drugi su krenuli za njima. Možda su se nastanili u Tamnom

Pramenu. Pobunjenici... Thanya, kakvo oružje imaju?"

"Nismo ih mogle pitati, zar ne? Denisse veli daje vidjela nešto kao divovske strijele. Nisam mogla razaznati spolove, ali

jedan nije imao nogu."

Zaobišli su raspuklinu prekivenu starčevom kosom. Smitta reče: "Šest njih, šest nas, možda su ti neki promakli... hoćemo

nekoga slati natrag po Jeelinu trojku?"

Šal se vučji nakesi. "Ne." '

"I još jedno ne." reče Thanya, u ime svoje trojke. Minya nije ništa rekla - vođa njene trojke je govorila za nju - ali osjećala

je divlje veselje. Sad joj ništa nije tako trebalo, kao bitka.

Denisse se spusti sa osmatranja. Glas joj je bio mrtvački miran. "Uljezi. Imamo uljeze, tristo metara unutra i sto na lijevo,

u kretanju prema van. Bar šestoro."

"Idemo polako," reče Thanva, iznenada. "Htjela bih nekog od njih ispitati. Mi ne znamo što oni hoće ovdje."

"Što nas briga? Što žele, nije njihovo."

48
Thanva joj se nakesi. "Mi nismo debatna grupa. Mi smo Trojedini Odred. Idemo pogledati."

Probijale su se kroz koru. Denisse izbaci glavu, pa utone natrag. "Uljezi su stigli do Kontrolorove Ruke."

Čišćenje parazita sa debla bila je jedna od dužnosti Odreda. Gljive lepezarke su bile opasne za stablo, a uz to i jestive; ali

jedna, velika i savršena lepeza, imala je posebne povlastice. Pronađena pred dvadeset i više godina, rasla je i dalje. Minya

je dosada samo slušala o neobičnom mezimcu Odreda. Podigla je glavu preko kore..

Bili su tamo: muškarci, žene, izgledali su potpuno ljudski.

"Više od šest. Osam, devet, obučeni kao prljavi civili. Čađava crvena odjeća, bez džepova... sjeku stabljiku! Ubijaju

Kontrolorovu Ruku..."

Smitta vrisne i baci se preko kore.

Sad se više ne može natrag. Šal vikne: "Idemo na Gold!" i Trojedini Odred se obruši na uljeze.

Lepezasta gljiva se promaljala iz debla kao stravična ruka, bijela sa crvenim noktima. Njena stabljika, neproporcionalno

uska, izdaleka krhkog izgleda, bila je u stvari šira od Gavvingo-vog torza. Bacio se na sječu, nožem. Jiovan je radio na

drugoj strani.

"Oborit ćemo je na deblo," dahtao je Jiovan, "ali kako ćemo s njom kroz pramen do Blagovaonice?"

"Možda i nećemo," reče Clave. "Možda dovedemo pleme do gljive. Nek stružu komade po svojoj volji."

"Prvo otrgaj rub," reče Merril.

Diplomac prigovori: "Znanstveniku će trebati i crveni dio."

"I na kome će ga isprobati? Ah, dobro, ostavite nešto od ruba, za Znanstvenika. Ali, ne puno."

Stabljika je bila žilava. Uznapredovali su, ali Gavvingove ruke su bile iscrpljene. Odmaknuo se, a Clave je preuzeo.

Gavving je gledao kako se rez produbljuje.

Možda su je dovoljno olabavili?

Zario je kolac u koru i pritegnuo uže. Zatim se bacio na gljivu, punom snagom svojih nogu.

Velika ruka se pogne pod njegovom težinom, pa se odbije, i odbaci ga kao od šale, u nebo. Koprcajući se na užetu, on

spazi ono što su ostali, nisko uz deblo, propustili.

"Vatra!"

"Što? Gdje?"

"Vani, možda pola klomtara. Ne izgleda velika." Sunce se nalazilo iza vanjskog pramena, ostavljajući deblo djelomice u

sjeni; u oblaku dima, razabirao se narančasti odsjaj.

Treptaj, u uglu oka. Snažno je povukao uže, i prije no stoje njegov mozak išta zamijetio... a uz njegovo bedro, prozujao je

minijaturni harpun.

49
Vikne: "Gnoj!" Nedovoljno određeno. "Harpuni!"

Jiovan je posrtao, neodlučan; oštri vršak provirio je iza njegove lopatice. Clave je udarcima po leđima i stražnjicama

tjerao svoje građane u zaklon. Nešto je proletjele u daljini: žena, kršna crvenokosa žena odjevena u purpur, sa

nagomilanim džepovima od grudi do bedara, što joj je davalo izgled grudvaste trudnoće. Slobodno je letjela nebom, i pri

tom nešto razdvajala obim rukama. Nešto svjetlucavo, nekakvu traku svjetla.

Oči im se sretnu, i Gavving shvati daje to oružje, i prije ne»o što se njime poslužila. Zgrabio je koru i zakotrljao se. Nešto

dozuji kao sićušna mrlja i zabije se u koru, kraj njegove kičme: minj-harpun sa sivim i žutim perima egzibicionista, na

debljem kraju Zakotrljao se ponovo i postavio gljivu pred sebe.

Clavea nigdje na vidiku. Neprijatelji u purpurnom plovili su uz zid kore, izvikujući svašta i sijući smrt. Crvenokosa žena

je imala harpun u nozi. Iščupala ga je, bacila i potražila metu. Odabrala je najlakšu: Jiovana, koji nije ni pokušavao

pronaći zaklon. Još jedan mini-harpun zabio se u njegov grudni koš.

Koristili su mahune mlaznjarke. Vitki muškarac u purpurnom

spazi Gavvinga; napne svoje oružje, nit prasne. Bijesno zaurla,

otčepi mahunu i sjuri se dolje prema Gavvingu. Drugom rukom,

vitlao je bodežom od metra duljine. ||

Gavving mu se izmakne, potegne nož, trgne uže i povuče sfl natrag. Muškarac tresne na koru. Prije nego što se uspio

oporaviti^ Gavving mu je bio na leđima. Presjekao mu je grlo. Neljudski snažni prsti zgrabe Gavvingove ruke, kao zubi

sabljarke. On promijeni zahvat i zabode nož u čovjekov bok. Brže! Stisak popusti.

Stablo je zadrhtalo.

Gavving nije odmah primijetio. I sam je drhtao od posljedica

borbe. Spazi kako i veliki zid kore podrhtava, zaključi da je to J

njegov posljednji problem, i ogleda se za neprijateljima.f

Crvenokosa žena jezdila je u smjeru stabla ne predaleko prema l van, ne osvrćući se na krv koja se širila njenim hlačama;

njen 9 pogled se zaustavio na uzdrhtalom stablu. Van domašaja? I Gavving pokuša dobaciti harpun i smjesta utone iza

velike lepeze. Nije bilo nužno. Probo ju je. Zabuljila se u njega, prestravljenai umirala je.

Neprijatelji u purpurnom urlali su međusobno, glasovima prigušenim sve jačim tutnjem u pozadini. Jiovan je bio mrtav,

dva pernata šiljka u njemu. Jinny je držala manju lepezarku pred sobom, i harpun u drugoj ruci. Diplomac se iskotrljao iz

pukotine u kori, spazio Jinny, i učinio isto. Mini-harpun se zabio u Jinnvin štit, ona iskezi zube i baci se pravcu napadača,

praćena Javan i Diplomcem.

50
Gavving namota svoj harpun. Mrtva žena doplovila je na njemu, noge i ruke su lamatale. Val mučnine zastane mu u glu.

Oslobodio je harpun; namjeravao je proučiti neobično sjajeće oružje još uvijek stisnuto u ženinim rukama. Nije imao

vremena.

Stablo se ponovo zatreslo. U pozadini, nastavljao se duboki tutanj, kao da se svijetovi raspadaju. Kraj njega, isklizne

kora; crvenokosi les se mlatarajući prevrne. Dok je nogama i rukama tražio uporište, sa strane ga netko napadne.

Tamna kosa, zgodno blijedo srcoliko lice - purpurna odjeća. Gavving nacilja harpunom među njene oči.

"Vatra!" vrisnula je Thanya. "Odvojit će nas od pramena! Moramo proći!" Ispalila je mlaznjarku i zavrludala prema van

preko kore.

Minyaje čula, ali nije se zaustavila. Smitta je mrtva, i Šalje mrtva, a obje je ubio jedan jedini mali uljez. Minya ga je

progonila.

Dječak je nosio grimiz; građansko odijelo; plava kosa kovrča-sta, priljubljena kao šišarka; brada jedva vidljiva. Lice u

grču straha ili ubilačkog bijesa. Obrušio se na nju, izbjegao njen protuudar mačem, izgubio uporište na kori. Za tren,

Minya je namjeravala krenuti za njim. Isjeći ga, ubiti ga, u čast Saline trojke, i onda otići!

Nije bilo vremena. Thanyaje bila u pravu. Vatra je svih mogla odsjeći, nasukati daleko od Dalton-Quinn Pramena... a

trebalo je i povratiti Salin luk. Minya se okrene i odjuri, ispalivši mlaznjaču za povećanje brzine.

Salin les je slobodno plutao, mrtva ruka je stiskala plemensko blago. Iza Minye, plavi mladić je dograbio koru, da bi se

osovio

i odapeo ručnu strijelu. Minya tržne nogom, kako bi promijeni smijer a oružje prošišti mimo nje. Okrenula se, kad se

ravno prt njom pojavi nešto.

Oblik je bio pogrešan, ne ljudski. Zaledio ju je na tren. Min nije baš shvatila što se događa, kad je šaka eksplodirala <

njenog lica.

Gavving se nije obazirao na urlike žena u purpurnom. Dvije su sad bježale, ispaljujući mlaznjarke koje su ih nosile prema

van, duž debla. Još jedna je jurila korom, u cik-cak liniji. Ali, sad je tamnokosa, koja ga je pokušala ubiti, kretala

poprijeko, prema tamo gdje je Gavving ostavio... ostavio krupni crvenokosi les sa vijugom srebrnog metala čvrsto

stegnutim u ruci.

Merril iskoči iz usjeka tik pred njom. Njena šaka udari u vilicu strankinje uz zvuk kojeg je Gavving čuo preko... dubokog

cijepajućeg zvuka na kojeg nije obraćao pažnju dok se borio za život: kao da se nebo rascijepilo. Sad je začuo i Diplomca,

cvilio je kao cvrčak, glas panike, riječi ugušene u tunjavi. Ali Gavving nije trebao čuti. Znao je.

"Clave! Claaave!"

Clave se pojavi iz duboke pukotine i dovikne: "Spreman. Što trebaš?"

51
"Moramo skočiti!" vrisnuo je Diplomac. "Svi!" "O čemu ti pričaš?"

"Stablo se raspada! Tako opstaju!" "Što?"

"Nek svi skaču na otvoreno!"

Clave pogleda oko sebe. Jiovan je mrtav, plutao je privezan, ali mrtav. Diplomac je već bio u nebu, slobodan, sa

namotanim uzetom! Gavving... Gavving se kretao podrhtavajučom korom, otrgao nešto sa lesa u purpurnom, nastavio

deblom. Javan i Jinny

a vidiku. Alfm je zarežao, gledajući kako neprijatelji nlgdje "avanjskom Oblaku dima. Glory i Merril su promatrale,

("akođer-ne vjerujući.

Odluči Sada. Ne znaš dovoljno, ali moraš odlučiti. To moraš

biti ti, to si uvijek ti.

Gavving. Gavving i Diplomac su bili stari prijatelji. Je li Gavving nešto znao? Zarobio je neprijateljsko oružje, a sad je

bio daleko unutra, na deblu... u lovu na meso koje su ostavili kad su krenuli na pečurku. Dakako, trebat će im hrana, ako

se odvoje

od stabla.

Diplomac je možda skrenuo s uma. Ali Gavving mu je vjerovao... a sve se istovremeno događalo; vatra plamti na stablu,

deblo podrhtava i stenje, stranci ubijaju i potom bježe... U Claveovom zavežljaju bilo je mlaznjarki. Mogao je skupiti

svoje građane, kad se stvari srede. Zaurlao je: "Diplomac! Užad na stablo?"

"Neee! Gnoju, ne!"

"U redu." Zaurlao je preko grmljavine kraja svijeta. "Jayan\ Jinnyl Glory\ Alfm, Merril, svi skačitel Skačite dalje od

stablal Nemojte se usidriti]"

Reakcije su bile različite. Merril se zabuljila u njega, razmislila, i odgurnula se. Glory je samo zurila. Jayan i Jinny

izvirile su iz zaklona kao par ptica koje tek uče letjeti. Alfin je zgrabio koru samrtničim stiskom. Gavving? Gavving je

oslobađao jedan debeli komad rukonosovog mesa.

Kora je još podrhtavala, zvuk je ispunio stablo i nebo, ubojica u purpurnom niotkuda, a... nitko nije pokupio lepezarku.

Clave se baci na stabljiku.

Lepeza se povila pod njegovom težinom, pa se oslobodi i prevrne. Claveovi prsti potonu u bijelo tkivo. Stvar je, čini se, u

okretanju povećavala brzinu. Brže, kora je jurila ispod kotrljajuće lepezarke, brže... usijani vjetar prohuji kraj njega i

nestane prije no što je mogao udahnuti.

52
Nije bilo moguće. Zapanjen, Glave vidje pramenove vatre i su nestajali u oba smjera. Nigdje stabla. Građani su se koprca!

nebu. Čak je i Alfin napokon skočio. Ali stablo, gdje je stablo? Nije bilo nikakvog stabla. Gljiva je postajala kašasta u

Claveovf stisnutim šakama, on vrisne i ovije ruke oko stabljike. Bili su izgubljeni u nebu.

Poglavlje OSMO

PLEME OUIMN

Drvo je žestoko prasnulo, obasipajući Gavvinga triješćem dok je jurio preko kore što se propinjala. Milijun insekata

prokulja iz nenadanog crnog jaza koji je mogao sezati i do klomtara u jezgro stabla. Gavving vikne i zalamaće rukama

kroz zujeći oblak, pokušavajući očistiti dovoljno zraka za disanje.

Stablo je bilo sve stoje postojalo, i sad je skončavalo. Kad bi prestao razmišljati, strah bi ga brzo sledio. Držao se jedne

misli: Uzmi meso i gubi se!

Rukonosove noge slobodno su se kotrljale u oblaku gorećeg ugljena. Jedna je bila na dohvat. Gavving dohvati uže da je

oslobodi ugljevlja, zatim skoči, da je dohvati ramenom. Vrela mast palila je njegov vrat. Zaurlao je i odbacio se.

Što sad? Nije mogao misliti u ovoj tutnjavi kraja svijeta. Uprti svoj zavežljaj, priveže ga uz nosorukovu nogu, prikliješti

je zavežljajem i odgurne se u nebo.

Oblak insekata i usitnjenog drveta sakrivao je podrhtavajuće, tutnjavo drvo. Proleti piljevina veličine bodeža.

Gavving zavežljajem prikliješti jednu mlaznjarku i zavrne vršak. Sjemenke i hladni plin prohuje kraj njega. Mahuna se

oslobodi iz njegovih ruku, ispljune mu sjemenje u lice, i nestane.

Ruke su mu se tresle. Graške krvi skupljale su se na njegovom obrazu i vratu. Iščeprkao je preostalu mahunu i ponovo

pokušao, stisnutih zubi. Ovoga puta, mahuna se čvrsto držala, dok nije umuknula.

Svijet se raspao.

A on je to gledao, dok se strah pretvarao u zapanjenost. Užareni i vjetar šibao je preko njega, i ostavio ga u otvorenom

nebu. Dvije vatrene kugle ponirale su unutra i van, dok se rodno stablo nel pretvori u dva pahuljasta komadića povezana

beskrajnim trakom dima.

Užasavajuće! Nitko se ne može nadati da će preživjeti veću! katastrofu. Cijelo pleme Quinn mora da je mrtvo... ideja

zaista! prekrupna da bi bila shvaćena... svi, osim Claveovih građana, a if oni su izgubili Jiovana, i tko je ostao? Pogledao

je oko sebe.

Nitko!

53
Nakupina mrlja, daleko vani.

Potrošio je obje mlaznjarke, i sad je izgubljen u nebu.

Barem neće gladovati...

Vitlanje rukama nije zaustavilo Diplomca u vrtnji. Nije htio iskoristiti svoje mlaznjarke samo za to. Namjestio se i raširio

rake i noge kao morska zvijezda, što ga uspori dovoljno da pogledom potraži preživjele.

Lijeva strana njegovog lica bila je mokra. Prstima je napipao krvavi rez od čela do brade. Nije boljelo. Šok? Ali brinule su

ga gore stvari.

Tri ljudska obličja kotrljala su se polagano u blizini: purpurno, sa grimiznim. Želudac mu se zgrči. To je bilo njihovo

vlastito djelo; a on/lije došao ovamo da ubija.

Divovska lepezarka slobodno je plutala, okrećući se, i u vrtnji pokazala Clavea, koji se grčevito držao stabljike. Dobro.

Clave je još nosio svoj zavežljaj; vrlo dobro. Tu je bilo njihovo skladište svježih mlaznjarki. A zašto Clave nije

poduzimao nešto u vezi spašavanja?

Stopalima prema van, Javan i Jinny su se polako okretale oko dvaju parova svojih isprepletenih ruku. Izgledalo je gotovo

kao ples. Takvim kretanjam dosta su smanjile vrtnju. Dobro smišljeno, i ni traga panici.

Merril se nalazila prilično daleko unutra. Ruke je nisu odgurnule daleko, i vjetar ju je zahvatio kad se podigao sa stabla.

Grmljavina kraja svijeta se gubila, dopuštajući i slabije zvukove. Diplomac je začuo tanko zavijanje. Alfin se napokon

odbacio. Lamatao je i obrtao se i zapomagao, ali bio je na sigurnom.

Diplomac nije nalazio ni Gavvinga, ni Glory, ni Jiovana.

Jiovanov leš je, valjda, otišao sa stablom, ali gdje su ostali? I zašto Clave ništa ne radi? On i lepezarka plutali su dalje.

Diplomac uzdahne. Oslobodi se svog zavežljaja i potraži u njemu svoje mahune mlaznjarke. Stare mlaznjarke, iz zaliha

Quinn Pramena. Jesu li još uvijek radile?

Nikad nije ispalio mlaznjarku. Nije poznavao nikoga tko jest. Lovci su ih nosili za slučaj pada u nebo; ali za njegova

života, nijedan lovac izgubljen u nebu, nije se vratio. Radio je pažljivo: ponovo je uprtio svoj zavežljaj, zatim pritisnuo

mlaznjarku rakama negdje iznad svog pupka. Kad mu je Clave bio otprilike iza leda, on zavrne vršak, naglo.

Mlaznjarka ispali u njegov želudac. Zastenjao je. Usmjerio je vršak, u nadi da će tako zaustaviti vrtnju. Pritisak popusti;

otpustio je mahunarku, a ona izleti, zadnjim zalihama svog plina.

Pogledavši preko ramena, vidio je da gljiva pluta prema njemu. Clave i dalje nije poduzimao ništa konstruktivno, a nije ni

primijetio Diplomca.

Dim je nakon katastrofe prepolovio nebo od jednog do drugog kraja. Gusti, treptavi crni oblaci oslobađali su se iz

svjetlijeg dima.

54
Isti insekti koji su progrizli stablo, sad su se otisnuli u potrazi za novim plijenom.

Različiti otpad plutao je u trakama dima. Diplomac je razabrao velike komade iščupanog drveta i kore; oblak

ekshibicionista okretao se u panici; lepetavi trunak, možda rukonos što bježi iz svoje rupe. U toj zbrci, vidio je i kako se

oblak građana polako odvaja od plutajućih leševa.

Daleko unutra prema Voyu, Gavving je vukao dodatnu polovicu vlastite težine, u obliku dimljenog mesa. Do njega će biti

teško stici. Otišao je daleko, spašavajući to meso, pa ga je podizanje vjetra odbacilo još dalje. Ostavi Gavvinga za kraj, i

nadaj se.

Velika lepeza okrzne Diplomca, i on je dohvati, gljivasto tkivo žilavo pod njegovim prstima. Glave je imao odsutan

pogled. Upita: "Što se dogodilo?"

Polako sad. "Stablo se raspalo. Glave, sad ću ti kopati po zavežljaju. Moramo početi sa spašavanjem građana."

Glave nije ni pomagao, nit' se opirao, dok je Diplomac pretraživao njegov zavežljaj. Veliku lepezu bi mogli uzeti za

uporište operacije... prvo Alfina, jer je najbliži... Uzeo je pola tuceta mlaznjarki. Kliznuo je nešto bliže središtu lepeze i

ispalio jednu, pa još jednu.

"Stablo se raspalo?"

"Vidio si."

"Kako? Zašto?"

Diplomac je procjenjivao udaljenosti. Bacio je uže u širokom luku. Okrzulo je Alfini leđa, Alfin se savije i grčevito zgrabi

uže. Nije ga ni pokušao namotati. To je morao učiniti Diplomac, dok je Alfin gledao u.skoro bezumnom strahu. Bacio se

preko zadnjeg metra udaljenosti, ovio se oko stabljike, i zakopao prste u bijelu gljivu, do posljednjeg članka.

Ruka se sklopi na Diplomčevom vratu. Dugački, jaki prsti dosegli su palac, stežući ga kao željezni ovratnik. Claveov glas

je bio kao vruće rezanje u njegovom uhu. "Sad govori!" Diplomac se sledi. Glave je poludio. "Reci mi, što se dogodilo?"

"Stablo se raspalo." "Zašto?"

"Možda je počelo s vatrom, ali bilo je gotovo. Glave, sve u Dimnom prstenu ima svoj način opstanka. Neki način

zadržavanja blizu medijana... polovišta, gdje ima vode i zraka. Što misliš, otkuda mahune mlaznjarke?" Ruka se malo

opusti, i Diplomac nastavi govoriti. "To je način opstanka kod biljaka. Ako biljka odluta van, dalje od medijana,

predaleko u područje plinovitog torusa..." "Čega?"

Alfin upita: "Ma što se to ovdje događa?" "Glave hoće znati što se dogodilo. Alfine, možeš li usmjeriti ovu stvar i

pokupiti još naših? Evo..." Predao mu je svoju zalihu mlaznih mahuna.

Alfin ih uzme. Premišljao je, što s njima uraditi, ali Diplomac se na njega nije osvrtao, dok je tumačio.

"Dimni prsten se prostire mnogo većim područjem ispod medijana. To je plinoviti torus, gdje molekule... komadići zraka

55
imaju dugotrajne nasumične putanje. Zrak je vrlo rijedak u plinovitom torusu, ali ima ga. Uz medijan, postaje gušći. Tu se

nalazi sva voda i tlo i biljke. To je Dimni prsten, zapravo samo najgušći dio plinovitog torusa, i tu sve,^).vo želi ostati."

"Gdje može disati. U redu, nastavi." "Sve se u Dimnom prstenu može nekako kretati. Životinje uglavnom imaju krila.

Biljke, pa, nekima rastu mahune mlaznjarke. Izbacuju sjemenje natrag, prema medijanu, gdje mogu rasti I razmnožavati

se, ili izbacuju neplodno sjemenje dalje u plinoviti* torus, a reaktivna sila odbacuje biljku natrag prema medijanu. Onda,

ima biljaka koje ispuštaju dugački korijen, kojim grabe; sve što prolazi. Ima i grabljivica..."

"A što je sa džunglama?"

"Ja... ne znam. Znanstvenik nikad..."

"Preskoči. Što je sa stablima?"

"A, to je stvarno zanimljivo. Znanstvenik je došao do toga.l ali nije mogao dokazati..."

Ruka se stegne. Diplomac se raspričao: "Ako integralno stablo padne van predaleko od medijana, počne umirati. Umire u

središtu. Insekti ga izjedu. Oni su simbioti, a ne paraziti. Kad središte struli, stablo se raspadne. Vidiš, pola otpadne još

dalje, a pola pada prema medijanu. Pola živi, pola umire, a to je bolje od ničega."

Glave je razmišljao. Reče: "Koja polovica?"

"Istok te vodi van, van te vodi na zapad, zapad..."

"Što to radiš?"

"Pokušavam se sjetiti. Predaleko smo unutra prema Voyu, dakle naš kraj..." Tek tada mu sjevne. Otkriće mu stegne grlo.

Tren kasnije, isto su učinili i Claveovi prsti. "Samo nastavi, smrdnik jedan. Do ovdje si mi sa svojim napola ispričanim

tajnama."

Promuklo, Diplomac reče: "Gospodine Predsjedniče, možeš me zvati Znanstvenikom."

Ruka se opusti, u zaprepaštenju.

"Pleme Quinn je mrtvo. Mi smo pleme Quinn."

Alfin je prekinuo dugu tišinu koja je slijedila tu stravičnu objavu. "Jesi li sretan, Diplomče? Bio si u pravu. Stablo jest

umiralo."

"Začepi," reče Clave. Pustio je Diplomčev vrat. To je možda bila greška, možda i nije; u tom slučaju trebao bi se

ispričavati. Za sada, uzverao se okolo do ruba lepeze. Javan i Jinny su se približavale, okretale su se i naizmjenično pratile

njegov dolazak.

Nikad se nije ovako osjećao, tako bespomoćan, tako prestrašen od donošenja odluka. Brinulo gaje, što ga Alfin i

Diplomac vide takvoga. Iskušao je glas i zaključio daje normalan:

"Skoro su ovdje. Dobar posao, Alfme. Sad kreni po Merril. Ne vidim Glory."

56
Diplomac reče: "Nisam je vidio od... od." Trljao je svoj vrat.

"Možda nije skočila. Sedmero nas. Sedmero." Bacio je uže. Jinny ga zakači nogama, i Clave ih obje povuče. Rekao je:

"Dobro došli u preostatak plemena Quinn."

Privile su se uz Clavea, više iz očajanja nego iz privrženosti. Jinny se odmakne i pogleda ga. "Mrtvi su? Svi ostali?" Kao

daje već pogodila.

Alfin je ispitivao: "Zašto Znanstvenik nije shvatio što dolazi?"

"Shvatio je."

"Gnoj! Onda, zastoje ostao?"

"Bio je star čovjek. Ne bi se mogao penjati pedeset klomtara stabla."

Alfin zine. "Ali... ali to je isto kao daje ubio svakog koji se mogao penjati!"

Nije bilo vremena za to. Clave je rekao: "Alfin, pazi na to što radiš."

Alfin ispali dvije mlaznjarke, i još jednu. Lepeza je plovila prema Merril, koja je čekala u nekoj vrsti stoičkog mira.

Promrmljao je: "A djeca!"

Negdje tamo u stranu, nešto se kretalo.

Ono što je Clave smatrao purpurno odjevenim lesom, sad se koprcalo zrakom. On pokaže: "Ima još jedan ubojica."

Čekali su. Sad se nije koprcala. Vezala je uže za svoj dugi * nož, i bacila ga. Zakačila je mrtvog suborca i namotala užej

Pretražila les, pa ga odgurnula u smjeru drugog.

Nije našla puno, ali to je izgleda i tražila. Ispalila je dvij mlaznjarke, jednu za drugom. Udar ju je nosio unutra, pren Voyu.

Alfin reče: "Ne ide ovamo. Ni kući. Što ona to radi?"

"Ne tiče nas se."

Merril je dohvatila uže koje je dobacio Alfin i približila se. S Sad više nije bilo mjesta na samoj lepezi. Clave ju upita:

"Jesi li i naišla na kakav trag od Glory?"

"Držala se kore, za go' život, zadnje kad sam je vidjela. Bila| je u dijelu prema van. Gavving je dosta daleko unutra:"

"Ići ćemo za njim. Nadam se da ćemo stići na vrijeme."

Tada je već bilo jasno. Žena u purpurnom prošla je kraj njih i krenula prema Gavvingu.

Gavving je promatrao kako dolazi. Malo što drugo je mogao uraditi. Kad joj je mogao vidjeti lice, promatrao je kako ona

promatra njega. Nije bilo grča mržnje koji je ranije vidio. Vidio je kratko podrezanu taninu kosu, trokutasta lice sa

neobično uskom bradom, izraz koji je prosuđivao, zamišljen.

Proći će kraj njega.

Nije znao što da zbog toga osjeća. Nije htio umrijeti sam; ali sigurno nije htio umrijeti s onim mini-harpunima u sebi. Sad

57
je već bila blizu. Posegnula je iza leđa, za privezanim mini harpunom. Mogao je samo pokušati da između njih postavi

meso dok je ona napinjala svoje čudno oružje, pogledala ga u oči, i odapela.

Stvar sa perima zabila se u toplo meso.

Gavving se pokrene u luđačkoj žurbi, potegnuvši nož, posegnuvši za uzetom...

Njene riječi su bilo čudno iskrivljene, ali on je razumio.

"Ne, ne, ne, pusti me da živim! Imam vodu! Imam mahune mlaznjarke! Molim te!"

Moglo bi i biti tako. Viknuo je: "Stoj! Ne namotavaj se! Moram razmisliti."

"Pokoravam se." Visila je, privezana, nepomična.

"Ti imaš vodu, a ja imam hranu. Što ako me ubiješ i zadržiš oboje?"

"Moj mač," ona odgovori, isuče dugački nož i baci ga. Iznenađen, Gavving pruži ruku i uspije ga dohvatiti za ručku. "Moj

luk," reče ona i stigao je zabiti nož u meso, prije nego što mu je dobacila rastavi-ga oružje. I to je uhvatio. Što sad? Ona je

samo čekala. "Što hoćeš?"

"Hoću se pridružiti tvojim ljudima. Nema nikog drugog." Mogao se zakititi svojim i njenim oružjem, i što onda? Ni sa

čim drugim osim četrdeset kila dimljenog mesa između njih, jedno je moglo zgrabiti oružje i ubiti drugo, bilo kada.

Ponekad će morati i spavati... a ona još čeka.

Iznenada pomisli, zašto nel Ionako sam mrtav. Doviknuo je: "Dolazi."

Namotala je uže kad je stigla. Gavving je visio na svom zavežljaju, ali ona se primila za meso, i ne misleći, što će biti s

njenom purpurnom odjećom. Izvukla je mlaznjarku iz jednog od svojih brojnih džepova, koji su davali njenom tijelu taj

bezoblični, grudasti izgled. Namjesti je i zavrne kraj. Kad se mahuna ispraznila, njihova brzina se promijeni. Iskoristila je

još jednu. I još jednu.

"Zašto si ih nosila tako puno?" pitao je. "Uzela sam od mojih prijateljica."

Sa njihovih leševa. Gavving se osvrne. Pleme Quinn je sad sačinjavala jedna hrpica oko...

"Kontrolorova Ruka," reče njegov neprijatelj. Imao je teškoća u razumijevanju njenog čudnog izgovora. "Svi su usidreni

na Kontrolorovu Ruku. Dobro. Lepeze su jestive. I dumbovo meso je"

"Poznam taj izraz. Kontrolor. Diplomac ga koristi, ali nikad nikome ne kaže što znači,"

"Niste trebali napasti Kontrolorovu Ruku. Mije održavamo... održavali smo."

"Zbog toga ste ubili Jiovana? Zbog lepezarke?"

"Zbog toga, i zbog povratka iz progonstva. Vi ste bili izbačeni zbog umorstva Predsjednika."

"To su za mene novosti. Mi smo živjeli u Quinn Pramenu preko sto godina."

Kimnula je, kao da i nije važno. Bila je čudna... bila je stranac. Gavving je poznavao svakog muškarca, ženu i dijete u

58
Quinn Pramenu. Ova građanka pala je na njega ravno iz neba, čitava i nepoznata. Nije čak bio siguran, da li bi je trebao

mrziti.

"Žedan sam," rekao je.

Dodala mu je tikvu dopola punu vode. Pio je.'

Hrpica koja je predstavljala pleme Quinn izgledala je nešto bliža. Moglo mu se i pričinjati. Rekao je: "Što ćemo sad?

Kako koristiš mlaznjarku, možda ti u nebu ide bolje nego nama. Možeš li nam reći što ćemo sada? Dalton Pramen..."

"Dalton-Quinn Pramen," ispravila gaje.

"Vaša polovica stabla je vjerovatno sigurna, ali je struja vuče van. Ne mogu smisliti način, kako bi joj se približili.

Izgubljeni smo." A onda njegova znatiželja postane odjednom neizdrživa. "Tko si ti?"

"Minya Dalton-Quinn."

"Ja sam Gavving Quinn," on reče, po drugi put u životu. Prvi put je bilo na obredu prelaska u odraslost. Pokušao je

ponovo. "Tko ste vi? Zašto ste nas htjeli ubiti?"

"Smitta se... lako uzbudila. Neke od nas smo takve u Trojedinom Odredu a vi ste ubijali Ruku." "Trojedini Odred

Uglavnom žene?" "Same žene. I Smitta, počasna žena. Služimo pramen kao borci."

"Zašto si htjela biti borac?"

Zatresla je glavom, snažno. "Ne želim o tome govoriti. Hoće li me tvoji građani prihvatiti ili ubiti?"

"Mi nismo..." Ubojice? On sam je ubio dvoje. Shvatio je, Diplomac mu je dobro objasnio, onda, kad ih je Znanstvenik

obojicu dao šibati, zbog takvih razgovora, dakle... dakle Minvina polovica stabla, ispadajući van od Voya, ispadala je i iz

suše. Tako.

"Mogu li im ovako reći? Ako te uspijemo vratiti u udaljeni pramen, pobrinut ćeš se da postanemo članovi tvog plemena.

Izgleda bolje, ako tako kažem. Onda?" Nije odmah odgovorila, zatim reče: "Moram razmisliti."

Meso i lepeza prolazili su umjerenom brzinom kad je Clave izbacio opterećeno uže. Čuvao je njihovu zadnju mlaznjarku.

loš jedna greška, možda. Sad imaju samo još jednu šansu... ali tamnokosa strankinja spretno dohvati uže i učvrsti ga.

Oprli su se zajedničkom okretanju.

Gavving vikne preko jaza. "Ovo je Minya od Dalton-Quinn Plemena. Želi nam se pridružiti." "Ne povlači još. Je li

naoružana?" "Bila je."

"Hoću njeno oružje." Clave dobaci još jedno uže. Dojmljivo debeli zamotuljak stigne natrag. Clave je proučavao upecano:

nož duljine njegove ruke, manji nož, snop mini-harpuna i dva rastavljena oružja, jedno od drveta i jedno od metala. Više

mu se sviđao izgled onog drvenog. Metalna stvar je izgledala kao daje napravljena od nečeg drugog. Do sad je već

pretpostavljao kako su radili, i sviđala mu se ideja.

59
Alfin reče: "Ona nas je pokušala pobiti." "Istina." Clave doda Diplomcu zadnju mlaznjarku, ne bez oklijevanja. "Zaustavi

to okretanje. Čekaj. Vidiš onu plahtu od kore, ide prema van i ne previše brzo? Probaj, ako uspiješ zaustaviti svoje

okretanje i okrenuti nas u istom smjeru." Alfin je ustrajao. "Što ćeš učiniti?" "Regrutirati je, ako bude za to," odgovori

Clave. "Pleme od sedmero građana je smiješno." "Nema mjesta za čuvanje." "Gdje ti želiš provesti ostatak života?"

Mlaznjarka izbaci plin i sjemenke. Diplomac reče: "Nećemo ovako stići do kore. Nema dovoljno potiska."

Alfin još nije odgovorio. Clave mu se obrati: "Osim ako nisi

zavolio padanje, pretpostavljam, i ti bi želio živjeti u nekom

pramenu integralnog stabla. Mi sad imamo zarobljenicu koja živi

u pramenu. Imamo mogućnost, da zaslužimo njenu zahvalnost."

"Dovedite je."

Poglavlje DEVETO

SPLAV

Bara je bila mala, savršena kugla, dvadeset klomtara prema van od Kontrolorove Ruke: divovska kapljica vode s

magičnim repom u smjeru suprotnom od sunca. Dok je sunce sjalo kroz nju odostraga, kao sada, Minya spazi sjenke koje

su se unutra migoljile.

Proći će kraj njih.

Krajevi stabla bili su daleko, i još su se razdvajali: Dalton-Quinn Pramen je plovio prema van i ka zapadu, Tamni Pramen

prema unutra i ka istoku. Trak dima koji ih je slijedio, postajao je sve bljeđi, a jedine tamnije niti bili su nejasni oblaci

insekata.

Nešto izroni iz bare, i pri tom je namreška i zgrči. I sa te udaljenosti, stvorenje je izgledalo veliko. Bilo je teško procijeniti

veličinu, ali izgledalo je uglavnom kao usta sa perajama. Minya ga je promatrala s nelagodom. Kao da nije išlo prema

njima. Lepetalo je u smjeru dimnog traka.

Skupina građana plutala je oko Kontrolorove Ruke. Svi se nisu mogli držati. Nije bilo mjesta, a ni sama gljiva nije bila

naročito čvrsta. Koristili su šiljke i spone i nisu se previše približavali Minvi.

Onaj stari, Alfin, držao se stabljike. Njegov izraz užasa

omekšao je, ali nije htio ni govoriti niti se pomaknuti.

Diplomac ju je proučavao. Rekao je: "Meen Ya. Jesam dobroj razumio?"

60
"Približno. Minya."

"Ah, Mineeva - kad bi uspjeli doći do tvog kraja stabla, bi li nam mogla pomoći, da se pridružimo tvom plemenu?"

Njihovi pogledi bili su na njoj. Stari je djelovao očajno. Pa, moralo je i do toga doći. Rekla je: "Kod nas je suša. Previše

usta treba hraniti, ionako."

Diplomac reče: "Vaša suša sad vjerojatno prestaje. Bit će vode."

"Ti si Naučnik Znanstvenika Quinn Plemena?"

"Tako je."

"Prihvaćam, što si rekao. Koliko još, dok od te nove vode ne| naraste nova hrana? U svakom..."

"Bit će sad mesnatih ptica u vjetru..."

"Ne želim natrag!" Eto, rečeno je. Clave upita: "Izvršila sil zločin?"

"Mislila sam o zločinu. Morala bih! Molim vas." "Neka bude. Ali ako ovdje provedemo život, bit će nam kratak, i Svaka

trojedina obitelj u prolazu, mislit će da smo neka vrsta j gljivaste poslastice. Ili ona leteća usta koja su ispala iz bare, malo

prije..."

"Zar ne možemo stići do nekog drugog stabla, gdje nema nikoga? Znam da sada ne možemo nikuda, ali ako možemo do

Dalton-Quinn Pramena, možemo i do drugog stabla, zar ne misliš?"

Nije prošlo. Skrenuti im pažnju? "Kako bilo, možemo bolje,; nego sada. Trebali bi jesti Ruku, a ne na njoj visiti. Neće

dugo, sad kad je ubrana. Treba nam mjesto da se usidrimo." Pokazala je: "To."

To je bila oderana krpa kore, duga deset metara i upola manje široka, udaljena stotinjak metara. Zračno trenje je

uglavnom zaustavilo njeno okretanje. Clave - Predsjednik? - reče: "Gledam ga čitav dan. Ni malo se ne približava. Gnoj,

kad bi se uspjeli pokrenuti, ja bih krenuo na baru!"

Diplomac reče: "Možda je stablo ostavilo djelomični vakuum. To bi je moglo uvući. Možemo.se nadati."

"Možemo i više. Kora bi mogla biti dovoljno blizu." Minya posegne za oružjem.

Ščepa je šaka, prsti se skoro dva puta oviju oko njenog zgloba. "A što bi ti?"

Dugački, snažni prsti, i ni malo nelagode zbog doticanja drugog građanina. Takvih ljudi, kao ovaj Clave, bilo je u Dalton-

Quinn Pramenu. Takvi su otjerali Minyu u Trojedini Odred... Minya snažno zatrese glavom. Bila je njegov zarobljenik, a

došla je kao ubojica. Progovorila je polako, pažljivo.

"Mislim, mogla bih zabiti privezanu strijelu u to drvo."

Oklijevao je, potom je pustio. "Naprijed, i pokušaj."

Uzela je Salin metalni luk. Strijela je usporila u letu, pa otplovila. Pokuša još jednom. Sad su dvije strijele plutale na

krajevima labave užadi. Čuli su se zvukovi negodovanja, dok je dječak Gavving namotavao užad.

61
"Ja bih to pokušao," reče Clave i uzme luk. Kad je odapeo, struna mu okrzne nadlakticu, i on opsuje. Strijela se otkači.

Minya nikad nije oklijevala. Odluke je donosila brzo, važne ili ne: i to ju je odvelo u Trojedini Odred. Sada reče: "Lijevu

ruku drži ravno i čvrsto. Povuci što jače možeš. Malo udesno zakreni strijelu i neće te udariti. Gledaj niz strijelu. Sad se

ne miči."

Podigla je petlju užeta i bacila ga što je jače mogla, u smjeru krpe kore. Sada strijele neće toliko težiti. "Kad budeš

spreman."

Strijela poleti. Okrzula je kut kore i ostala. Clave zategne uže, polako, polako... kora se približavala... ali strijela se tad

oslobodi.

Ponovio je, bez znakova nestrpljenja. Kora je sad bila nekoliko metara bliže. Ponovno je dohvati, i povuče uže kao da se

bori sa nekom velikom mesnatom pticom.

Kora je stigla do njih. Clave odapne još jednu strijelu duboko u drvo. Prešli su na užetu. Minya zamijeti Alfinov drhtavi

uzdah, kad se napokon sigurno usidrio uz koru.

A zamijetila je i Claveovo: "Dobro urađeno, Minya." Ali, luk je zadržao.

"Drugu stranu ćemo koristiti za osobne potrebe," odredio je Clave. "Jer, kora je sve što imamo, pa nema smisla daje

prljamo. Kad gnojiš stablo, gnojivo treba ići van."

"Plutat će svuda oko nas," reče Alfin, njegove prve riječi nakon dugo vremena. Opazio je, kako su ga svi pogledali. "Da,

imam bolju ideju. Budi na rubu, kad gnojiš stablo. U okretanju će biti odbačeno. Je li tako, Diplomče?" "Da. Dobro

smišljeno."

Minya je žvakala lepezarku. Bila je vlaknasta i gotovo

bezukusna, ali u njoj je bilo vlage, a vlaga je bila božanstvena.

Minya pogleda s čežnjom prema bari, koja nije bila ništa bliže.

Tako blizu, tako daleko... ,

Do kosti su pojeli dimljeno dumbovo meso; trebalo je preduhitriti kvarenje. Možda su pogriješili. Želuci su im bili puni, i

čak prepuni, ali bili su još žedniji. Ovdje su mogli umrijeti od f žeđi.

Osim toga, stvari su išle dobro.

Zlatokosi dečko, Gavving: dobro je izabrala. Možda je mislio da joj duguje svoj život. Ovakvog, bezopasnog, kako je

izgledao, vidjela je kako ubija, dvaput. Bit će bolji saveznik, nego neprijatelj.

Alfina nije mogla procijeniti. Ako je bio toliko prestravljen od padanja, uskoro će biti i mrtav.

Merril je, opet, bila nešto drugo. Beznoga, ali je udarala šakom kao što bi druga žena nogom! Nakon svega što je prošla,

62
mora biti žestoka. I više: takva sakata, bila bi već mrtva bez prijatelja. Dakle, o njoj sigurno vlada dobro mišljenje. Minya

se namjeravala s njom sprijateljiti.

Diplomac je sanjar. Njemu je svejedno, bila Minya mrtva ili živa.

Clave je bio dominirajuće muško. Nju je možda još uvijek smatrao neprijateljem. Ali, ona ih je dovela do ovog splava i

sve zasluge prepustila Claveu. Nije moglo štetiti. Ako Clave misli da mu je potrebna, nije brinula vjeruje li joj. Ali što bi

on još mogao tražiti od nje? Jayan i Jinny: obje su se ponašale, kao da im Clave pripada, i obrnuto. Prihvaćaju, izgleda,

sve Claveove odluke. Ali, ne bi li mu zamjerile moguću treću? Najbolje da se drži dalje od Clavea, ako uspije.

Taj problem bi mogla riješiti, možda... Merril progovori uz silan zijev. "Što mislite o spavanju? Osobno, osjećam se kao

da me je udarilo u glavu."

Clave reče: "Hoću nekog budnog u svako doba na svakoj strani stabla. Postoji li netko tko nije pospan?" "Ja nisam," reče

Alfin.

Tako su Alfin i Jayan preuzeli prvu dnevnu stražu. Gavving i Merril su bili sljedeći, a onda... Minya je zanemarila ostalo.

Psihički i emotivno, bila je iscrpljena. Namjestila se za spavanje plutajući tik uz koru, napola skupljena u fetalni položaj.

Sunce je upravo prolazilo sjeverno od Voya. Jedva je zamijetila komešanje, dok su se građani izmjenjivali u gnojenju

stabla, na rubu kore. Clave i Jinny međusobno su otresali bube. Jayan je u tom trenutku nestala iza ruba. Alfin... Alfin je

visio kraj nje. Rekao je: "Mineeva?"

Ispravila se. "Alfin. Sto hoćeš?"

"Hoću te za ženu."

Odjednom je bila posve budna. Sad nije smjela steć| neprijatelja. Oprezno je rekla: "Nisam razmišljala o braku." Oi) nije

prepoznao njenu uniformu!

"Bila bi luda, kad bi me odbila. Možeš li na bolji način postatJj jedna od nas?"

"Razmislit ću o tome," ona reče i sklopi oči.

"Ja sam poštovan čovjek. U Claveovom Pramenu ja samj nadzirao održavanje ušća."

Ruke su joj obgrlile koljena i zamotale je u loptu, i bez njene | namjere.

Alfinovarukaprotresejoj rame. "Mineeya, nemaš puno izbora,! tu, na ovom komadu kore. Došla si kao ubojica. Neki od

63
nasj mogu te i dalje tako shvaćati."

Nije ju htio pustiti na miru. Dobro. Pokušala je zadržati hladnokrvan glas, ali nije se uspjela ispraviti, pa progovori

prigušeno. "Imaš dobre argumente. Trebala bih se udati za nekog od vas. Clave je zauzet, je li?"

Alfin se nasmije. "Trostruko."

"Zadivljujuće. A Diplomac?"

"Ti se igraš sa mnom. Razmisli o mojoj ponudi." I tada shva da ona plače. Minya je bila prestravljena, ali nije mogla

prestati;'

Jecaji su je potresali kao grčevi. Nije uspjela čak ni prigušiti glas svog jada. Htjela je muškarca, da, ali ne ovog! Da li je

imala izbora? Može joj se dogoditi da se mora spariti sa ovim gadnim, izboranim starcem, samo zato daje Quinn Pleme ne

ubije. Ili im može reći za svoju zakletvu Trojedinom Odredu i ne spariti se nikad, ni sa kime uopće. Jednostavno, previše

za nju.

"Ja-ja ću se vratiti kad ti bude bolje." Čula je Alfinove riječi nelagode i krivnje, a onda je bilo tiho. Kad se prisilila da

pogleda, spazila ga je kako vrluda između spavača - krišom? - prema udaljenom kraju kore.

Izgubila je svoj dom, svoju obitelj, svoje prijatelje; bila je izgubljena u nebu, bačena među strance. Smrdnik! Kako joj

može sada nametati takvu odluku? Prljavi gnojni smrdnik!

Suze su se sušile na njenom licu. Bar je nitko iz Odreda nije vidio tako postiđenu. Shvatila je, njene suze su otjerale

Alfina... baš kao što su suze bile njena obrana, i kad joj je bilo četrnaest. Ali što je mogla učiniti? Nije bila posve poštena

prema starome. Rekao je djelomičnu istinu, o kojoj je ona već razmišljala: brak je bio put u Quinn Pleme. I shvati da je

ipak donijela odluku.

Usudi li se sada spavati? Mora. Sunce je bilo za širinu dlana prošlo Voy; a ona se sklupča i zaspe.

Kad se sunce ponovo približilo Voyu, Minya se probudila. Neki to mogu; Minya je mogla odrediti kad će zaspati i kad će

se probuditi. I probudila se.

Razgiba mišiće bez mnogo pokreta. Bila je žedna. Kraj nje, neko nemirno kretanje. Diplomac je izgleda imao noćnu

moru. Promatrala gaje, dok se nije umirio.

Alfin protrese Gavvinga, pa Merril. Smještao se, dok je Gavving nestajao na svom mjestu, na suprotnoj strani. Merril

pričeka još malo, dok Jayan i Alfin zaspu.

Alfin je grčevito stezao koru svim prstima, i stopalima i koliko je Minya mogla reći, i zubima. Njegovo lice bilo je

priljubljeno uz koru, zanemarujući nebo. Nikad tako ne bi spavao; ali ni nju nije htio gledati.

Ispravila se i krenula prema rubu kore. Merril ju je promatrala. Minya mahne i odgurne se preko glatke strane.

64
Gavving je spazi. Počeo se odmicati od nje - daje ostavi samu? Pozvala gaje: "Čekaj! Gavving!"

Stao je.

"Gavving, htjela bih s tobom pričati."

"U redu." Ali, bio je oprezan.

Nije to htjela. "Nemam nikakvog oružja," ona reče, i tada: • "Ah, dokazat ću ti."

"Ne trebaš..."

Skinula je svoju bluzu, preko glave, i zakačila je za koru. Približila se, čeznući za držačima koji bi joj omogućili uspravan

hod. Ovom puzanju nedostajalo je dostojanstva koje je željela. Riješila se, barem, grudvastog trudničkog lika Trojedinog

Odreda.

Rekla je: "Nema džepova na mojim hlačama. To možeš vidjeti. Hoću ti reći zašto ne mogu natrag u Dalton-Quinn

Pramen."

"Zašto?" Pokušavao je skrenuti pogled sa njenih grudi, ka licu. "Mislim, rado ću poslušati. Poznat sam po postavljanju

neugodnih pitanja." Pokušao se nasmijati; zapelo je u grlu. "Ali ne bi li svi trebali čuti?"

Ona zatrese glavom. "Ubili bi me da nije bilo tebe. Gavving,

da ti pričam o Trojedinom Odredu."

"Rekla si mi. Svi ste borci, i same žene, čak i muškarci." "Tako je. Ako muškarac želi biti žena, ili žena uopće ne že

biti trudna, pridruži se Trojedinom Odredu. Služi plemenu ial

ne pravi djecu."

Gavvig je razmišljao. "Ako nećeš praviti djecu, tjeraju te da se boriš?"

"Tako je. I nije samo borba. Sve opasno. Ovo..." Spustila je rub svojih hlača, i on ustukne, možda se lecnuo na ožiljak.

Protezao se pola metra od njenih kratkih rebara preko njenog bedra. "Vrh sabljarkinog repa. Da moje mlaznjarke nisu

opalile, bilo bi me posvuda po nebu."

Odjednom se zapita, neće li on to shvatiti prije kao manu, nego kao stvar ponosa. Prekasno... a i bolje da vidi sad, nego

kasnije.

On reče: "Nas trojica smo se tukli sa sabljarkom pred nekoliko bdijenja. Dvojica su se vratila." "Opasne su."

"Tako. Ne voliš muškarce?" "Nisam. Gavving, bilo mi je samo četrnaest." Zurio je. "Zašto bi muškarac gnjavio

četrnaestogodišnju djevojčicu?"

Nije mislila da se još uvijek može smijati. "Možda zbog mog izgleda. Ali svi su me... gnjavili, i jedini izlaz bile su

Trojedine." Čekao je.

"A sad su mi dvadeset i dvije i želim se predomisliti, a ne mogu. Nitko se ne predomišlja kad uđe u Odred. Mogu me

65
ubiti, dovoljno je i samo pitati, a ja jesam pitala..." Shvatila je da joj se glas pojačao. Ovo nije išlo kako je zamislila.

Prošaptala je: "Rekao mi je da se trebam sama sebe sramiti. Možda će ispričati. Baš me briga. Ne vraćam se."

Pružio je ruku, daje potapše po ramenu, i odustao. "Ne brini zbog toga. Ionako ne možemo nikamo. Kad bi mogli, pa,

jedno prazno stablo bi ipak bilo bolje."

"A ja hoću praviti djecu," rekla je i čekala.

Morao je razumjeti. Nije se pomakao. "Sa mnom? Zašto ja?" "Oh, gnoj, zašto ne možeš samo... dobro, tko drugi?

Diplomac sav živi u svojoj glavi. Alfin se boji padanja. Clave? Drago mi je stoje ovdje, on je dobar vođa. Ali Clave...

njegova vrsta me je gurnula u Trojedine, prije svega! On me plaši, Gavving! Vidjela sam tebe, kako ubijaš Šal i Smittu, ali

ipak, ti me ne plašiš. Mislim, l da si to morao učiniti." Odmah je znala; rekla je pogrešnu stvar.f Počeo se tresti. "Nisam ih

mrzio. Minva, ubijale su nas! Bez| . riječi. Bile su tvoji prijatelji, zar ne?"

Potvrdila je. "Ovo je loše, loše bdijenje. Ali ja se ne vraćam." "Sve zbog lepezarke!"

"Gavving, nemoj me odbiti. Ja... ne bih to mogla podnijeti!" "Ne odbijam te. Samo to nikad prije nisam radio." "Nisam ni

ja." S vukla je svoje hlače, a nije imala šiljak da ih zakači. Gavving shvati problem i naceri se. Zabio je šiljak u koru i

dodao dvije spone. Jednu priveže za Minyine hlače, pa za svoje hlače i tuniku. Drugu je svezao sebi oko pasa. "Gledao

sam," povjerio se.

"To je olakšanje. Ja nisam nikad." Pružila je ruku, da dotakne to što su njegove hlače skrivale. Jedan muškarac je jednom

stavio svoj organ u njenu ruku, protiv njene volje, i nije ovako izgledao... osim, što se mjenjao pred njenim očima. Da.

Mislila je da će samo pustiti, neka se dogodi. Nije bilo tako. Ali bila je naučena koristiti noge kao pomoćne ruke i tako ga

je privukla uza se. Upozorili su je na bol; neke od Trojedinih nisu se pridružile Odredu kao djevice. Znala je i gore

bolove.

Onda je Gavving izgledao kao da ludi, kao da pokušava od dvoje ljudi napraviti jedno. Držala ga je i pustila da se

dogodi., ali sad se događalo njoj! Odluku je donijela u hladnoj posljedici katastrofe, ali sad je nju mijenjalo, da, željela ih

je sjedinjene zauvijek, mogla ih je stisnuti još bliže, petama i rukama... ne, razdvajali su se... svršavalo je... svršavalo.

Kad je ponovo došla do daha, rekla je: "Nikad mi nisu ovo

ispričali."

Gavving ispusti dug uzdah. "Meni jesu. I bili su u pravu. Hej, je li boljelo?" Odmakao se od nje, malo, i pogledao dolje.

"Ima krvi. Ne puno."

"Boljelo je. Ja sam jaka. Gavving, tako sam se bojala. Nisam htjela umrijeti kao djevica."

"Ni ja," rekao je trijezno.

Ruka je protresla Diplomčev gležanj i izvukla ga iz noćne more. "Uh! Što...?"

66
"Diplomac, možeš li se sjetiti ijednog razloga, zašto Gavving ne bi trebao praviti dijete sa ženom?"

"Nego što, gljivarku?" Glava mu je bila smućena. Osvrnuo se. "Tko je, zarobljenica?"

Merril reče: "Da. Sad, ja ne vidim razloga da ih prekidam, osim ako nema što drugo na umu. Samo bih da se na njih

pripazi. Ali netko mora ostati na straži." "Zašto ja?" "Bio si najbliži." Diplomac se protegne. "U redu. Ti si na straži. Ja ću

pripaziti na zarobljenika."

Merrilin pogled se izgubi u osmjehu. "Dobro, to je pošteno." Diplomac je čuo glasove, kad je gurnuo glavu na drugu

stranu

ruba. Gavving i Minva plutali su na kraju spone, goli, razgovarali

su. "Sto sedamdest i dvoje nas," govorila je Minya. "Dvaput više

nego vas?" "Otprilike."

"Dovoljno da naseliš pramen, ipak. Trojedini Odred nije kazna. To je utočište. Ne bismo ni trebali rađati djecu brže nego

sada. A ja sam bila dobra, znaš, tučem se kao demon."

"Treba ti utočište od... uh, ovog?"

"Ovoga, i trudnoće. Moja majka je umrla od četvrte trudnoće, i to sam bila ja."

"Sad se ne bojiš?"

"Jasno. Prijavljuješ se dobrovoljno da ga nosiš umjesto mene?"

"Jasno."

"Baš dobro." Micali su se zajedno. Diplomca je zanimalo a bilo mu je neugodno. Njegove oči se pomaknu... a nebo otvori

usta.

Šok je trajao kratko. Velika prazna usta zatvore se i otvore ponovo. Polako se okretalo. Jedna oko izbuljeno iznad jedne

vilice; nešto kao kosturasta ruka bilo je sklopljeno ispod druge. Bilo je na klomtar udaljeno i još uvijek veliko.

Zvijer se okrene, tromo, i dalje održavajući rotaciju oko vlastite osi. Tijelo je bilo kratko, krila široka i prozirna. Nije

iluzija: stvarno je bila uglavnom usta i peraje, i dovoljno velika da proguta čitav splav. Sunce je prodirale kroz njene

obraze.

Krstarila je oblacima buba preostalih od katastrofe. Nije lovac mesojed. Dobro. Ali, nije li bilo takve zvijeri u

Znanstvenikovim bilješkama. Sa smiješnim imenom...

Merril dotakne Diplomčevo rame i on se trgne. "Malo me brine bubožder," reče ona. "Mi smo obloženi bubama,

primijetio si?"

"Primijetio! Kako da ne primijetim?" Ali, u stvari, naučio je da na njih ne obraća pažnju. Bube nisu bile stvorenja što

bodu, ali bilo ih je posvuda po splavu od kore, milijuni i milijuni krilatih bića različitih veličina, od prsta do točkica jedva

67
vidljivih. "Malo smo preveliki da nas proguta usput."

"Možda. Što se događa s...?"

"Rekao bih, Gavving nije ni u kakvoj opasnosti. Ipak, držat ću ga na oku." "Lijepo od tebe."

"Gledaju nas."

Minvino čitavo tijelo zgrči se u refleksnom strahu. Gavving reče: "Polako! To je samo Diplomac."

Opustila se. "Hoće li oni misliti da radimo nešto loše?"

"Ne baš. Uostalom, mogu te oženiti."

Čuo je početno zamuckivanje kad je odgovorila: "Jesi li siguran da to želiš?"

U stvari, nije bio. Um mu se prelamao i kovitlao. Uništenje stabla nije bilo ništa više izbezumljujuće od ovog prvog

ljubavnog čina. Sad je volio Minyu i plašio je se, zbog užitka kojeg mu može pružiti ili uskratiti. Hoće li misliti da ga

posjeduje? Lekcija Claveoi/og braka, koliko je od toga znao, nije kod njega prošla nezapaženo. Kao i Mavrin, bila bi

starija od svog partnera...

A ništa od toga nije bilo važno. Bile su četiri žene u Quinn Plemenu. Javan i Jinny bile su sa Claveom; preostaju Merril i

Minya. Gavving reče: "Siguran sam. Hoćemo sad odmah objaviti?"

"Nek spavaju," ona reče i priljubi se bliže. Pogled joj uhvati pokretna usta što su šibala kroz oblake buba. Bilo je bliže,

sada. Nije imalo zuba, samo usne i jezik nalik na neumornu zmiju u lovu. Polako se okretalo: način osmatranja čitavog

neba, pred opasnošću.

"Pitam se je li jestivo," reče Gavving.

"A ja sam žedna."

"Mora biti načina da stignemo do te bare."

"Gavving... dragi... i nama treba sna. Nije li tvoja straža skoro gotova?"

Lice mu se rasklopi u veliki zijev, i sklopi natrag u osmijeh. "Moram nekome reći."

Diplomac je bio napola sklupčan u fetalnom položaju, tiho je hrkao. Gavving dvaput povuče njegovu sponu i reče:

"Ženimo se."

Diplomčeve oči se otvore. "Dobro smišljeno. Sada?"

"Ne, čekat ćemo dok ne prođe spavanje. Sad je tvoja straža."

"U redu."

Poglavlje DESETO

68
MOBY

Probudili su je glasovi. Razbudila se potpuno svjesna, žedna i nervozna.

On je mlad. Dala mu je što je htio, takoreći, prisilila ga je. Izgubit će interes. Sjetit će se da gaje htjela ubiti. Imao je sate

da se predomisli...

Glasovi su bili ponešto udaljeni, ali jasno ih je čula. "...Deset godina starija od tebe, a nemaš ni miraz... to je nevažno.

Pred šest ili sedam dana, pokušala nas je sve pobiti."

"Imala je što birati." Govori Clave, i zabavlja se. "Svi osim mene, naravno. Vama se to ne bi sviđalo, je li, ljubavi moje?"

"Ja mislim da je to krasno," rekla je Javan ili Jinny. Druga blizanka reče: "To... daje nadu."

"Gavving, nisi dovoljno odrastao da bi znao što radiš!"

"Nagnoji si stablo, Alfine."

Gavving je primijetio kad se Minya pomakla i povukla se natrag na koru. "Zdravo," viknuo je. "Spremna?"

"Da!" Previše željno? Malo je prekasno da bude čedna! "Kakav će biti obred? Moj ne možemo izvesti. Našeg

Znanstvenika sam ostavila u pramenu." A taj bi me ubio.

"Eto, i to je," reče Alfin. "Znanstvenik..."

Diplomac reče: "Ja sam sada Znanstvenik."

Ne obazirući se na Alfinovo prezirno frktanje, otvorio je svoj zavežljaj i rasprostro sadržaj. Umotane u dodatnu odjeću, tu

su bile četiri male plosnate kutije od zvjezdane tvari plastike - i plosnata, uglačana površina, staklasta kao Predsjednikovo

zrcalo, samo bez odraza.

Pleme Quinn je bilo zapanjeno koliko i Minya. Gavving upita: "Jesi li to cijelim putem nosio sa sobom?"

"Ne, to sam stvorio ni iz čega. Mi Znanstvenici imamo svoje načine, znaš."

Nacerili su se jedan drugome. Diplomac podigne ogledalo i jednu od kutijica. Umetnuo je kutiju u debeli okvir ogledala.

"Prikazvvat Menu."

Diplomčev izgovor se promijenio; bio je čudan, starinski. Minya je Znanstvenika DaltonQuinn čula da tako govori.

Ogledalo odgovori: sjalo je kao difuzno noćno sunce, a onda se osulo sitnim crnim pismom.

Minya nije mogla pročitati. Diplomac je očito mogao. Izvadio je kutijicu i zamijenio je drugom. "Prikazvvat Menu...

Dobro. Prikazyvat Bilješke," rekao je žustro. "Prvi dan od vremena spavanja, prvo spavanje nakon prijeloma drveta,

godina tri stotine i sedamdeseta. Jeffer govori kao Znanstvenik. Pleme Quinn sačinjava osam pojedinaca... Prikazyvat

Pauza."

Zatim se ništa ne dogodi, dok napokon Minya više ne izdrži. "Što nije u redu?"

69
Diplomac podigne pogled. Lice mu je bilo maska boli. Prodoran jauk razdere mu grlo. Kristalne leće zadrhtale su u

njegovim očima. Suze ovdje nisu tekle, nije bilo struje koja bi ih povukla.

Clave spusti ruku na Diplomčevo rame. "Pričekaj. Pričekaj, koliko god ti treba."

"Pokušavao sam o tome... ne misliti. Znanstvenik. On je znao. On je ovo poslao sa mnom. A što vrijedi, ako i mi

umiremo?"

"Ne umiremo. Samo smo malo žedni," reče Clave čvrsto. "Svi su mrtvi, osim nas! Osjećam se kao da to, sad kad je

zabilježeno, postaje stvarno."

Clave je zurio oko sebe. Suze su postajale zarazne. Jayan i Jinny su već šmrcale. Minya se morala podsjetiti, da Dalton-

Quinn Pramen još živi, nevidljivo dalek, negdje. Clave prasne: "Daj, Znanstvenice. Trebaš ovdje jedan brak zaključiti!"

Diplomac proguta suze i kimne. Suze se oslobode, i otplutaju, veličine pramenbobića. Pročistio je grlo i rekao, uvjerljivo

jasnim glasom: "Prikazyvat Bilješke. Stablo se prepolovilo. Sedmero nas preživjelo, plus izbjeglica iz vanjskog pramena.

Brak između Minye Dalton-Quinn i Gavvinga Quinna postoji od sada. Ništa djece do sada. Završi." Izvadio je kutijicu iz

ogledala i rekao: "Vjenčani ste."

Minya je bila zapanjena: "To je sve?" "To je sve. Moj prvi znanstvenički čin. Tradicija kaže, brak trebate konzumirati

prvom prilikom..." "Ma što ti tu imaš?" pitao je Alfin.

"Sve što mi treba," reče Diplomac. "Ova kaseta su recentne bilješke. Nekada je bila medicina, ali Znanstveniku je

ponestalo prostora i izbrisao ju je. Ionako te stvari nismo mogli koristiti. Zvjezdari su se razboljevali na načine o kojima

nismo nikada čuli a koristili su i lijekove za koje nitko nikad nije čuo... Ova kaseta su oblici života, ova je kozmologija, a

na ovoj su stare bilješke. Sve su povjerljive, naravno." "Povjerljive?"

"Tajna." Diplomac počne zamatati opremu natrag u odjeću. Clave reče: "Stani." Diplomac ga pogleda.

"Ima li u tvom povjerljivom znanju išta, što bi mi možda trebali znati da nastavimo živjeti?" Clave zastane, ne dovoljno

dugo da Diplomac odgovori. "Ako nema, zašto bi mi trebali čuvati te stvari, ili da ih tebi damo, pa da tebe usporavaju,

dok ih nosiš." Stanka. "Ako ima, onda ti kriješ znanje koje nam je potrebno. Zašto bi te štitili?" Diplomac zine.

"Diplomac, ti si vrijedan. Spali smo na osmero, ni jednog ne smijemo izgubiti. Ali ako znaš, zašto nam treba Zanastvenik,

više nego lovac-naučnik, bolje nam to odmah pokaži."

Diplomac kao da se smrznuo, otvorenih usta. A onda... trzavo kimne glavom. Odabrao je kasetu i ubacio je u okvir

nezrcala. Reče: "Prikazvvat Nađi moby; em o be ipsilon."

Ekran zasvijetli, ispunjen tekstom. Diplomac je čitao: "Moby je kreatura veličine kita sa velikim ustima i vertikalnim

obraznim prorezima koji su porozni, služe kao filteri. Hrani se letenjem kroz oblake insekata. Duljina: sedamdeset metara.

Masa: približno osam stotina metričkih tona. Jedno glavno oko. Dva manja oka, s obje strane jedine ruke, bolje zaštićena i

70
vjerojatno kratkovidna, služe za djelovanje iz blizine. Moby se zadržava u blizini bara ili džungli slatke vune. Budući da u

okolišu slobodnog pada nema sigurnog smjera, radije se okreće, zbog stabilnosti i mogućnosti motrenja na grabežljivce.

Izbjegava velika stvorenja, također zazire od naših TESMOva. Kad je napadnut, bori se kao Kapetan Ahab; njegova

jedina ruka završava s četiri prsta, a prsti završavaju harpunima koji rastu umjesto nokata."

Clave pogleda preko svog ramena. Leteća usta su vidjeli sa strane. Usprkos roju insekata u blizini splava, stvorenje ih je

obilazilo. 'To?"

"Ja mislim."

"Tesmovi? Kapetan Ahab? Veličine kita?" "Ja ne znam što to znači, ništa od toga." "Nije ni važno, pretpostavljam. Dakle.

Plašljivo je, i jede bube, a ne građane. Ne zvuči kao prijetnja."

"I zato trebate Znanstvenika. Bez kaseta ne bi znali ništa o

ovome."

"Možda," reče Gavving: "mi ga ne želimo u blizini." Objasnio je, petljajući pomalo. Nitko se ne nasmije. Možda

su bili previše žedni. Clave je proučavao golemog kukcoždera,

napućio usne, kimnuo...

Clave je stajao kako gaje Minya postavila, stežući čelični luk u lijevoj ruci, i povlačio strunu luka dopola unazad, prema

obrazu. Bilo je nezgodno. Umjesto jednog od Minyinih mini-harpuna, metar i pol njegovog harpuna pružao se pred njim.

Moby ga je promatrao. Čekao je dok okretanje stvorenja ne dovede glavno oko na udaljeniju stranu. "Baci uže," reče.

Gavving zavitla namotano uže prema mobiju. Clave pusti da se uže odmota, pa pošalje harpun za njim.

Harpun je krivudao u letu, dok ga svezano uže ponovo ne izravna. Čelični luk, napet Claveovim mišicama mogao je

dobaciti masivni harpun do mobija. Ali nije. Nije ga čak ni približio.

"Namotaj i zavij uže," reče Alfinu. A ostalima: "Strijele. Strijele u zvijer. Nek se razbjesni. Nek obrati pažnju na nas."

Diplomčeva strijela otišla je predaleko, i Clave spriječi dalje razbacivanje. Gavvingova i Minyina strijela ispravno su

poletjele, i oni odapnu još po jednu, kad Clave reče: "Stani. Hoćemo ga bijesnog, a ne prestrašenog, ne ranjenog.

Diplomac, koliko pitom bi mogao biti taj stvor?"

"Pročitao sam vam sve što sam znao."

Povjerljivo! Prvom prilikom, Clave će pregledati sve informacije na svim tim "kasetama". Natjerat će Diplomca da ih

pred svima pročita.

Mobijev prozirni rep se pomicao. Uočio je pokret harpuna i sad je izmicao postrance. A onda su ga stigle prve strijele.

Jedna udari peraju, druga obraz, ni jedna velikom snagom.

Stvor se zgrči. Peraje mu udare i ono se okrene. Treća strijela udari blizu glavnog oka. Stvor se okrene prema njima.

71
"Alfine, jesi li zavio svoje uže?"

"Ne još."

"Onda požuri, smrdniče! Svi smo svezani?"

Nebo otvori usta; zijevala su i postajala golema. Kosturasta ruka se ispruži, pokazujući četiri harpuna. Alfm upita:

"Hoćemo ga sad raniti?"

Glave odbaci metalni luk i uzme harpun. "Gnoj. Ovo hoću u njegovom repu!"

Mobi se pokori. Rep pljesne prema naprijed - osjetili su vjetar - dok se okretao ispitujući situaciju. Kad je rep bio na

vidiku, Clave nacilja. Harpun udari snažno u mesnati dio, ravno ispred raširene prozirne peraje. Mobi zadrhti i nastavi

napredovati.

Ruka osine prema naprijed. Gavving krikne i odskoči, između škljocajućih rožnatih harpuna, dalje u nebo, dok se njegova

spona ne zategne i povuče ga preko ivice kore. Minya vikne i udari po "ruci". "Kao kost," izvijesti i ponovo zamahne.

Clave zgrabi novi harpun i skoči prema strašnom licu. Bocnuo je usnu stvora prije no što ga je uže povuklo natrag.

Ogromni koščati prsti sklopili su se za njim. Minyin mač udari zglob, i jedan harpunasti prst odleti.

Mobi brzo povuče svoju ruku. Usta se zatvore i ostanu tako. ; Stvorenje se kretalo natraške, postranskim perajama.

Gavving se namota natrag na koru. Promatrali su kako se mobi okreće, povlači.

Splav od kore se propne. Mobi stane, okrene se i pogleda natrag. Splav gaje slijedio. Stvorenje snažno zapliva protiv

zraka.

Točka sunčevog svjetla žarila se blizu ivice bare. Lutajući povjetarci mreškali su pozadinu. Unutra su se pomicale sjenke.

Jedna sjemena mahuna u daljini ispusti vilicu koja se protegne

za čitav klomtar bliže vodi. Gavving je oblizivao usne i čeznuo.

Deset tisuća metričkih tona vode gubilo se pred njihovim

očima.

Clave je uporno proklinjao. Prekine se, pa reče: "Žalim. Mobi je trebao zaroniti u vodu i tamo nas se riješiti."

Gavving otvori usta, promisli... i progovori, svejedno. "Moja zamisao. Zašto mene ne krivite?"

"Opet krivica ide meni. Ja sam Predsjednik. Kako bilo, vrijedilo je pokušati! Samo kad bih znao, kamo nas zvijer nosi."

Čekali su da saznaju.

Gavvingove oči slijedile su liniju Dimnog prstena, koji se zgušnjavao iz pozadine neba u blijedo plavilo vodene pare i

daljina. Čačkaličasto iverje, u nizovima, mogao je biti šumarak integralnih stabala. Deset tisuća klomtara dalje, grudica

bijele oluje predstavljala je Gold. A zadebljanje na pola puta niz luk, prema Voyu, bit će udaljeni Busen.

Tu su bila sva nebeska tijela o kojima je kao dijete nekad maštao. Jednom će ih možda i vidjeti, rekao mu je Harp.

72
Praktičnije glave su nijekale. Stablo se pomicalo hirom prirodnih sila, a stablo nitko nije napuštao.

On je napustio stablo, bio je oženjen, i nasukan, i žedan. Na Claveovo navaljivanje, uprtili su zavežljaje. Svašta se može

dogoditi... ali ništa ne bude, samo je bara i dalje iščezavala.

"Tako blizu, a opet tako daleko," reče Diplomac. "Zar nemamo još nekoliko mlaznjarki?"

"Ne dovoljno." Clave pogleda oko sebe. "Kako bilo, bar nismo nikog izgubili. U redu. Krećemo se, i to van; to je dobro,

zar ne, Zanstveniče? Gušći zrak?"

Gušće sve," reče Diplomac. "Zrak, voda, biljke, meso, mesojedi."

Mobi se okretao, zakretao postepeno ka istoku, i usporavao. Umarao se. Peraje mu se priljube uz bok, otvarajući

aerodinamični jajoliki oblik prema vjetru; nastavljao je padati prema van, tegleći za sobom splav od kore. Bara postane

sitni draguljčić, što sjaji plavim razlomljenim svjetlom Voya.

Glave reče: "Oslobodit ćemo se kad stignemo u blizinu bilo čega zanimljivog. Integralnog stabla, bare, šume, bilo čega s

vodom. Neću da mi prerano siječete uže."

"Oblak na vidiku," reče Merril.

Udaljeni, sklupčani trak bijelog što blijedi u plavilu.

Glave zagrohoće. "Koliko daleko? Šezdeset, sedamdeset klomtara? Uostalom i nije na vidiku, nego ravno ispred nas.

Usmjereni smo gotovo na istok."

"Možda ne," reče Diplomac. "Usmjereni smo prema van od istoka a krećemo se prilično brzo. Gavving, sjećaš se? 'Istok

te vodi van, van te vodi na zapad, zapad te vodi unutra, unutra te vodi na istok, desno i lijevo vraćaju te natrag.' "

"Gnoja ti, stoje sad to?" zahtijevao je Glave. Gavving se sjetio, ali nije rekao ništa. Bilo je 'povjerljivo'... a Diplomac mu

nikada nije rekao što to znači.

Ali Minva je govorila: "Svako dijete to nauči. To bi trebao biti način kretanja, ako se izgubiš u nebu a imaš mahune

mlaznjarke."

Diplomac veselo potvrdi. "Mobi nas vuče na istok. Idemo prebrzo za našu putanju, zato ćemo pasti prema van, i usporiti.

Kladim se da mobi ide na onu nakupinu oblaka."

Mobijeve peraje su bile raširene, i lagano mahale. Ispred njih nije bilo baš ničega, prema van, do mjesta na kojem se luk

Dimnog prstena oblikovao iz beskraja. Minva pomakne svoju sponu da se približi uz Gavvinga. Držali su se uz rub kore i

gledali čuperke oblaka, prema van od njih i gomilali svoju žeđ.

Sunce je kružilo iza Voya.

Ponovo. Već su se pomakli mnogo klomtara prema van; ciklus dana i noći se produžio.

73
Nakupina oblaka je rasla. Da!

"Pokušat će nas se riješiti u magli," Diplomac reče sa više nade nego uvjerenja.

Mobi se neko vrijeme nije micao. Šiljak koji je zatezao harpun počeo se oslobađati. Glave zabode drugi u drvo i omota

labavo uže oko njega. Ali nakupina oblaka se širila nebom.

Pojave se detalji: strujnice, čvorovi olujne tame. Munje su sijevale duboko unutra.

Javan i Jinny skinule su svoje košulje. Alfin, uživajući u pogledu bez pitanja, odjednom reče: "Imaju pravo. Skidajmo

košulje. Pokušajmo uhvatiti nešto te vlage."

Tama se rasvijetli kad se sunce pojavilo ispod ruba oblaka. Nastavili su tonuti. Promatrali su prvi krhki rub magle i počeli

rasprostirati svoje košulje. Gavving upita: "Osjećate li vlagu?" Merril zareži: "Osjećam je, njušim je, ne mogu je popiti!

Ali, dolazi!"

Munje sjevnu, tamo ka zapadu. Gavving sad osjeti maglu. Pokušao je iscijediti vodu iz svoje košulje. Ne? Nastavi vitlati

njome. Sada? Čvrsto je smotao košulju, pokušao je isisati, i dobio je vodu s okusom znoja.

Svi su to radili, sada. Jedva su mogli vidjeti jedni druge. Gavving nikada u životu nije vidio toliko mraka. Mobi je bio

nevidljivo daleko, ali osjećali su trzanje strune. Mahali su košuljama i sisali vodu i smijali se.

Velike debele kapi bile su oko njih. Postajalo je teško disati.

Gavving udahne kroz svoju košulju i proguta vodu stoje prodirala.

Svjetlo se ponovo pojačavalo. Jesu li izranjali iz oblaka?

"Glave? Možda bi mogao presjeći strunu. Želimo li ostati ovdje?"

"Još je netko žedan?" Tišina. "Napunite se, ali ne možemo

ovdje živjeti, dišući kroz košulje. Uzdajmo se još malo u mobija."

Blijedo zeleno svjetlo je postajalo jače. Kroz razrijeđenu maglu Gavving je, činilo mu se, mogao vidjeti nebo... nebo

osjenčano zelenim, sa nekim tkivom u sebi. Zeleno? Je li to nekakav efekt u njegovim očima, izazvan dugom,

nenormalnom tamom?

Glave zaurla: "Gnoj!" i mahne nožem. Struna harpuna zapjeva dubokim tonom, i prekine se, kad Glave ponovo udari.

Uže zapucketa slobodno; kora se zatrese.

A onda su se našli izvan magle, u sloju čistog zraka. Mobi je lepetao dalje, napokon slobodan, Gavving je bacio tek

usputan pogled. Gledao je četvorne klomtare zelenog tkiva što se širilo, postajalo čvrsto. Bila je to džungla, a oni će se u

tu džunglu zabiti.

Poglavlje JEDENAESTO

74
DŽUNGLA SLATKE VUNE

Na svijetu nije postojalo ništa kao tesmo. Sami pravi kutovi, izvana i iznutra; sama plastika i metali, neživa tvar. Bijelo

svjetlo koje je isijavalo iz stražnjeg zida nije bilo ni Voy ni sunce. Još čudnija svjetla provlačila su se kontrolnom pločom

i samim lučnim prozorom. Tesmo je bio pokretan, i London Stablo se kretalo samo uz njegovu pomoć. Ako je London

Stablo bilo živo biće naseljeno drugim živim bićima, za Lawri je tesmo bio još jedan, drugačiji oblik života.

Tesmo je bio moćan sluga. Opsluživao je Klancea Znanstvenika, i Lawri. Ponekad je odlazio dalje, u nebo, sa ljudima iz

Mornarice kao gospodarima. Ovog puta, nosio je i Lawri. Silno joj je išlo na živce što sada nije gospodar tesma. U luku

slikovnog prozora, zelenilo prošarano svim duginim bojama predstavljalo je džunglu - i bilo je prekriveno grimiznim

pjegama, stoje značilo izvore topline. Mornarički pilot pritisnuo je govorno dugme i rekao: "Pusti."

Prođe par udisaja prije nego što Lawri začuje: "Slobodni smo." Pilot dotakne tipke za mlazni pogon. Struja povuče Lawri

prema naprijed, na sigurnosno remenje. U mrežama na vanjskoj strani trupa, visili su ratnici. Dok je tesmo usporavao,

našli su se u vidokrugu lučnog prozora. Oblak nebesko plavih ljudi padao je prema valovitim oblacima zelenog.

Pilot je otpustio tipke nakon (po Lawrinom računanju) dvanaest udisaja. Promatrala je brojeve, koji su žmirkali na malom

ekranu pred njim. Tipke je otpustio na nuli. I džungla se više nije kretala prema lučnom prozoru tesma.

"Divljaci se još nisu pomaknuli," izvjestio je pilot. Na Lawri nije obraćao pažnju, ili, barem je to pokušavao: uporno je

sijevao očima ka njoj, pa odvraćao pogled. Jasno je dao do znanja: devetnaestogodišnjoj djevojci tu nije bilo mjesto, ma

što rekao Prvi. "Tu su, pod zelenilom. Sigurno hoćeš tako?"

"Ne znamo tko su." Starinski mikrofon dodao je kreštanje u glas Vodnika. "Ako su samo borci, povući ćemo se. Ne

trebamo borce. Ako su civili, i tu se kriju..."

"Dobro."

"Jeste li pronašli druge izvore topline?"

"Još ne. Ovo zelenilo prilično dobro odbija, ako ne gledaš ravno u njega. Mogli bismo pokupiti nešto mesa. Jata losos

ptica... Vodniče, vidim nešto sa strane. Nešto pada prema džungli."

"Nešto kao?"

"Nešto plosnato, ljudi na tome vise."

"Vidim. Mogu li biti životinje?"

"Ne. Koristim znanost," reče pilot.

75
Ekran postavljen na lučnom prozoru pokazivao je grimizne mrlje na okupu. Topliji objekti - losos ptice, na primjer

pokazivali su više narančastog. Vrpčaste ptice pokazale su se hladnijima: valovite linije tamnijeg, krvavije crvenog... Pilot

se okrene i uhvati Lawri kako promatra.

"Naučila si nešto, srdašce?"

"Nemoj me zvati srdašce," rekla je, izvještačeno/okolišajući.

"Ispričavam se, Znanstvenikov naučnice. Jesi li naučila dovoljno da upravljaš ovim brodom, što misliš?"

"Ne bih htjela pokušati," lagala je Lawri. "Osim, ako me ti ne želiš podučiti?" Baš je to željela probati.

"Povjerljivo," reče pilot bez žaljenja. Vratio se svom mikrofonu. "Ta stvar je prilično teška. Uopće nije vozilo, rekao bih.

Ljudi bi mogli biti izbjeglice iz neke katastrofe, baš kakve trebamo za smrdnike. Možda im čak bude i drago što nas

vide." "Javit ćemo se kad... budemo mogli." Vodnik je zvučao odsutno, i to s razlogom. Krakati divljaci viši od čovjeka

samo što nisu prokuljali iz zelenog oblaka, jašući žuto-zelene mahune veće i od njih samih. Obučene u zeleno, bilo ih je

teško uočiti.

Uslijedila je kratka razmjena strijela kad su se vojske približile jedna drugoj. Ratnici London Stabla koristili su velike

nožne lukove: luk se držao prstima jedne ili obiju nogu, struna rukama. Oblak strijela koje su odapeli divljaci polakše je

letjeo, i strijele su bile kraće.

"Samostreli," mrmljao je pilot. Pokrenuo je mlazni pogon, odbacujući tesmo van bitke. Lavvri osjeti olakšanje, dok pilot

ne počne zakretati.

"Ugrozit ćeš tesmo! Ti divljaci se mogu baciti na mreže!" "Smiri se, Znanstvenikov Naučnice. Krećemo se prebrzo za

njih." Tesmo zakrene natrag u metež.

"Ne trebaju nam tako blizu, dovoljno za mačevanje, ne u slobodnom padu."

Daje bilo po Znanstvenikovoj želji, tesmo se ne bio nikad ni koristio za rat. Ukrcati svog Naučnika, bila je njegova

najveća strateška pobjeda. Rekao joj je: "Tvoja jedina briga je tesmo, ne vojnici. Ako je tesmo ugrožen, mora ga se izvući

iz opasnosti. Ako pilot neće, ti moraš."

Nije ju podučio, kako da potčini obučenog borca, niti kako da leti drevnom mašinom. Znanstvenik njome ni sam nije

nikada upravljao.

Divljaci su letjeli prema lučnom prozoru. Lawri ugleda njihove ustravljene oči, 'prije nego što pilot zaokrene tesmo. Masa

udari o trbuh tesma. Lawri zadrhti. Ovog puta, neće učiniti ništa. Prije bi uspjela razbiti tesmo, nego ga spasiti... i gadno

bi to platila, čak i da se uspije vratiti kući, u London Stablo.

Divljaci su se sakupljali za novi napad. Pilot ne obrati pažnju na njih. Približio je tesmo svojim ratnicima.

"Lijepo izvedeno. Hvala," rekao je radio glas. Lawri je gledala kako oblak divljaka napreduje.

76
"Svi smo ukrcani," reče Vodnik.

Tesmo zakrene, i zaplovi zelenom vunom, jugozapadno. Divljaci su pri tome vrištali ili podrugljivo dovikivali. Nije bilo

nade da bi ga mogli stići.

Imao je vremena za promatranje, ili da osjeća narastajući strah. Gavving pokuša sve podnijeti istovremeno, prije kraja.

Obline i valovi zelenog zida istočkanog cvjetovima: žuto, plavo, grimizno, tisuće nijansi i tonova. Insekti su se rojili u

oblacima. Bilo je ptica različitih oblika, zaranjale su u cvatove ili oblake insekata. Neke su izgledale kao vrpce i kretale se

lelujavim pokretima. Neke su imale trokutaste repove s opnama: neke su i same bile trokuti, sa bičolikim repovima što

izbijaju iz zatka.

Daleko prema istoku vidjela se udubina u zelenom, oblika dimnjaka, možda pol klomtara u širinu; teško je bilo procijeniti

udaljenosti. Može li džungla imati ušće? Zašto bi bilo oivičeno divovskim srebrnim laticama? Padali su, i najveći cvijet u

svemiru tonuo je za horizontom džungle.

Oluja je skrivala džunglu. Nikad nije izbliza vidio nijednu, ali što bi drugo moglo biti? Mobi je dobro smislio, pomisli

Gavving.

Ptice su opazile masu u padu. Nepokretna krila i repovi uskomešaju se do nerazaznavanja. Vrpce su odlepršale, kao na

jakom vjetru. Veći torpedasti oblici izrone iz zelenila, da prouče ponirući komad kore.

Clave je praskao naredNf. "Provjerite spone! Naoružajte se! Neke od njih izgledaju gladno. Dobro ćemo se protresti kad

padnemo. Je li mi što promaklo?"

Gavvingu se činilo da zna u što će udariti. Zeleni oblak. Je li tako mekan kao što izgleda? Na istoku i sjeveru, daleko, još

užurbanih rojeva... sa ove udaljenosti, točaka... ljudi? "Ljudi, Clave. Naseljeno je."

"Vidim ih. Gnoj, oni se bore! Samo nam je to trebalo, još jedan rat. A što je ono? Diplomac, vidiš li? Nešto kao pokretna

kutija?" "Da."

"Dakle?"

Gavving spazi ciglasti oblik sa zaobljenim kutovima i ivicama. Okretao se na smislen način, udaljujući se od bitke.

Vozilo, znači... veliko... i sjajno, kao daje od metala ili stakla. Ljudi vise uz njegove bočne strane.

Diplomac reče: "Nikad nisam vidio ništa slično. Zvjezdarija." Stražnji kraj kutije bio je šiljat, sa zvonastim oblicima: po

četiri, na svakom kutu i jedna mnogo veća u sredini. Skoro nevidljivi plamenovi, ne boje vatre, već plavo bijele boje

Voya, sukljali su iz malih - nozdrva? Vozilo se prestane okretati i zaleti se natrag u bitku.

"Ovo bi moralo uspjeti," Clave reče. Gavving se okrene i shvati što Clave radi: namještao je svoju zadnju mahunu

mlaznjarku, usmjeravajući splav, kako bi donja strana udarila prva. Činilo se da uspjeva, ali džungla je sad bila sakrivena.

Gavving grčevito ščepa koru, čekajući...

77
U glavi mu je zvonilo, desna ruka nekako natučena, želudac je tražio što bi odbacio, a on se nije mogao sjetiti gdje je.

Gavving otvori oči i spazi pticu.

Obhk torpeda, otprilike čovjekove mase. Nadvila se nad njega, dugačka krila raširena i nepokretna, dok ga je proučavala s

dva naprijed okrenuta oka u dubokim dupljama. Rep je bio rebrasta peraja; četiri rebra završavala su zavinutim kandžama.

Gavving pogledom potraži svoj harpun. Sudar ga je izbio iz njegove ruke. Nalazio se metrima daleko, i polako se okretao.

Posegnuo je, u zamjenu, za svojim nožem i oslobodio se zelenila u koje se dopola zakopao. Prošapta, kao prijetnju: "Ja

sam meso. A ti?"

Ptica je oklijevala. Pridruže joj se dva pratioca. Usta su im bila velika, nezgrapna i zatvorena. Ovi misle ozbiljno, zaključi

Gavving.

Četvrta ptica krstarila je zelenim oblakom, krećući se brzo, ravno na njegovu glavu. Bacio se u zaklon, kad ptica zaroni

svoje repne kandže u lišće i umrtvi se. Gavving ostane gdje je, napola skriven ispod splava. Ptice su ga motrile

podrugljivo.

Svezani harpun zabije se u bok ptice.

Ona zakriješti. Otvorena usta nisu imala zube, samo škarasti zašiljeni rub. Ptica se uzlepeta, pokušavajući dohvatiti svoj

trbuh. Treće oko se nalazilo iza krijeste usmjereno unatrag.

Ostale su donijele odluku. Odletjele su.

Sa stopalima zarobljenim u grančice, Alfin je dovlačio pticu na dohvat noža. Do tad je i Gavving vratio svoj harpun.

Njime je pričepio rep ptice, dok je Alfin dovršavao ubijanje, rukava natopljenih ružičastom krvlju. Širok osmijeh

zategnuo je njegove bore na neuobičajen način.

"Ručak," rekao je i protresao glavu, kao da je popio previše piva. "Ne mogu vjerovati. Uspjeli smo. Živi smo!"

Za svih godina u Quinn Pramenu, Gavving se ne sjeća da je Alfma vidio nasmijanog. Kako je Alfin mogao biti tako

postojano turoban u Quinn Pramenu, a veseo sad, kad su izgubljeni u nebu? Reče: "Da smo udarili u nešto čvrsto, takvom

brzinom, svi bi bili mrtvi. Nek nas sreća i dalje posluži; nadajmo se."

Izgubljeni građani promaljali su se iz zelenih dubina.

Merril, Javan, Jinny, Diplomac... Minya. Gavving uiiikne i dočeka je u zagrljaj.

Alfin upita: "Gdje je Glave?"

Ostali se ogledaju. Diplomac se pričvrstio za koru, i uz okret skočio u smjeru oluje. "Ne vidim ga nigdje," dovikne.

Javan i Jinny zarone u lišće. Minya im vikne: "Čekajte, izgubit ćete se!" i bila je spremna krenuti za njima. "Ovdje je."

Clave se nalazio ispod plohe kore. Pomakli su je i otkrili ga. Bio je polusvjestan i tiho je stenjao. Njegovo bedro bilo je

savijeno po sredini, a bijela kost je virila kroz kožu i krv.

78
Diplomac se odmakne, s gađenjem; ali svi su u njega gledali, i bilo je jasno, to je Znanstvenikov posao. Postavio je Alfina

i Jayan da drže Clavea za ramena, Gavvinga uz zglob, a on sam namiještao je kosti. Trajalo je predugo. Clave se

osvijestio i ponovo izgubio svijest, prije nego što je bilo gotovo. "Ona leteća kutija," reče Alfin. "Dolazi ovamo." "Nismo

završili," rekao je Diplomac. Kutija od zvjezdane tvari spuštala se prema njima kroz otvor između lišća i olujnog oblaka.

Ljudi u nebesko-plavom visili su sa sve četiri strane, staklasta pozadina licem okrenuta prema njima kao veliko oko.

Claveove oči se otvore, ali nije se činilo da shvaća. Netko je morao nešto poduzeti. Gavving reče: "Alfin, Minya, Jinny,

sklonimo koru iz vidokruga, barem to."

Prevrnuli su koru na ivicu i gurnuli je dolje u zelenilo. Gavving krene istim smjerom, Minya za njim, probijajući se kroz

gustiš u tamnozeleni polumrak. Lišće je bilo gusto na površini. Dolje, ispod, bio je otvoreni prostor i gomila elastičnih

grančica.

"Diplomac?"

Diplomac podigne pogled. "Znanstvenik."

"U redu, Znanstvenice. Trebam Znanstvenika," reče Alfin. "Možeš ga ostaviti na tren?"

Glave je bio polusvjestan i cvilio je. Trebao bi biti u redu, sa dvije žene koje na njega paze. "Zovite me ako se počne

bacati naokolo," rekao im je. Odmakao se, a Alfin gaje slijedio.

"U čemu je problem?"

"Ne mogu spavati."

Diplomac se nasmije. "Imali smo priličnog posla. Koga od nas možeš optužiti da se dobro naspavao?"

"Nisam spavao od kad smo stigli do središnje točke. U džungli smo, imamo hrane i vode, ali Diplomče - Znanstvenice, mi

i dalje padamo!"

Alfinov smijeh začudi Diplomca; bilo je histerije u tom

smijehu. Alfin nije izgledao dobro. Njegove oči bile su natečene,

disanje nepravilno, bio je nemiran kao puran određen za večeru.

Diplomac reče: "O slobodnom padu znaš koliko i ja. Upoznao si t

ga na isti način. Da ti pomalo ne ludiš?" '

"Tako se osjećam. Nisam bespomoćan. Ubio sam pticu koja je ganjala Gavvinga." I u tom trenu, pokazao je ponos.

Diplomac je odvagnuo problem. "Imam komadić onog grimiznog ruba sa lepezarke. Znaš kako je opasan. Uostalom, ne

bi, valjda, sada spavao."

Alfin baci pogleda na nebo. Zvjezdana kutija nije žurila ali...

"Ne."

79
"Kad bude sigurno. A i nemam puno."

Alfin kinine i okrene se. Diplomac je ostao na mjestu. Želio je samoću, u kojoj bi se pobrinuo za svoj uznemireni želudac.

Nikad prije nije vidio slomljenu kosti, a morao je sve obaviti bez Znanstvenikove pomoći...

Alfin se vratio do Javan i Merril i Clavea. Jednom se osvrnuo; Diplomac je gledao u nebo.

Osvrnuo se drugi put, a Diplomca više nije bilo. Javan je vrisnula.

Tama i čudne, prošarane sjenke činile su ih gotovo nevidljivima, čak i jedne drugima. "Ovdje se možemo sakriti," reče

Gavving.

Minya je potvrdila. "Ukopat se duboko. Držat se zajedno. Što s Claveom?"

"Morat ćemo ga provući. Gdje bi moglo biti dobro mjesto za to?"

"Nigdje," Jinny reče, "povrijedilo bi ga." Gavving je slijedio gusti grozd grančica sve do izdvojene kičmene grane. "Ovdje

sijeci," reče Minyi.

Nije imala prostora za zamah. Koristila je mač kao sjekiru, i trebalo joj je stotinjak udisaja. Zatim se Gavving odupro o

oslobođeni kraj i shvatio da se čitav grozd miče prema van kao klin. Uvukao se u otvoreni prostor i pogledao oko sebe.

"Merril! Ovamo!"

"Dobro," vikne Merril. Alfin i ona vukli su Clavea prema otvoru, ludom žurbom. Jednooka kutija bila je preblizu. Njeni

posjednici do sada su ih već morali vidjeti.

Morat će se ukopati brzo, izgubit se u dubokim ograncima. Ali... "Gdje je Jayan? Gdje je Diplomac?"

"Nestali," otpuhivala je Merril. "Nestao je. Nešto gaje povuklo dolje... u gustiš." "Što?"

"Miči se, Gavving!"

Uvukli su Clavea i zaklopili otvor grmom-klinom. Gavving shvati daje Claveova noga u udlagi od dvaju Minyinih

strijela, sa krpama od pokrivača.

"Ljudi u kutiji," reče Minya, "oni će nas slijediti."

"Znam. Merril, što je ščepalo Diplomca? Životinja?" "Nisam vidjela. Viknuo je i nestao. Javan je zgrabila harpun i

sagnula se i vidjela je ljude kako nestaju još dublje. Vuče uže za sobom. Gavving, daju zaustavimo? I nju će uloviti."

Zašto se sve moralo dogoditi istovremeno? Claveova noga,

otmičari, pokretna kutija... "U redu. Vojnici u kutiji bili bi ludi

da ovamo uđu. Ovo je urodenička teritorija..."

"Mi smo ovdje."

"Mi smo očajniji... nije važno, u pravu si. Idemo po Jay| odmah sada, jer tako se izmičemo onoj prastaroj zvjezdani

80
Merril... " Hoće li ih Merril usporiti? Možda ne, u slobodno! padu. U redu. "Merril, ja, Minya. Slijedit ćemo Javan i saznq

što se događa. Možda i uspijemo osloboditi Diplomca. Jinny, t Alfin slijedite, najbrže što možete, s Claveom. Merril, gdje

Jayanino uže?"

"Tu negdje. Gnoj! Zašto se sve događa u isto vrijeme?" "Aha. Baš tako."

Poglavlje DVANAESTO

GONIČI SMRDNIKA

Ptice su dizale nevjerojatnu buku. Nevidljive ruke gurale su Diplomca glavom naprijed kroz tamu i teški miris stranog

bilja. Ogranci mu više nisu grebli lice; u blizini mora biti otvoreni prostor.

Nije bilo nikakvog upozorenja. Ruke su ga zgrabile za članke i povukle ga dolje u drugi svijet. Njegov urlik je ugušen

nečim, strpanim u usta, nečim što nije bilo čisto, svezano dronjkom. Udarac u glavu uvjerio gaje da se ne treba opirati.

Njegove oči se počnu navikavati na polumrak. Tunel je vijugao kroz lišće. Bio je uzak: dovoljno velik da dvoje puze

njime, stisnuti, ne dovoljan za hodanje. Nema potrebe, pomisli Diplomac. Ne možeš hodati bez ikakve struje. Njegovi

hvatači su bili ljudi, grubo rečeno. Sve su bile žene, što se vidjelo tek na drugi pogled. Nosile su kožne prsluke i hlače,

obojene zeleno. Prostranost prsluka bio je njihov jedini ustupak grudima. Tri od pet imale su vrlo kratku kosu, a sve su

izgledale ispijeno, izduženo: dva i pol do tri metra, više od ijednog muškarca Quinn Plemena.

Imale su oružje: male drvene lukove na drvenim platformama, strune napete, spremne da odapnu.

Dobro su napredovali. Tunel je skretao i zavijao, dok se SI Diplomac potpuno ne izgubi. Njegov osjećaj za smjer nije

znao za gore. Zatim se tunel otvorio u gomoljasti prostor četiri ili pet metara širok, sa tri druga tunela na izlazu. Ovdje se

žene zaustave. Jedna izvuče krpetinu iz njegovih usta. On pljune u stranu i reče: "Gnoj!"

Žena progovori. Koža joj je bila tamna, njena kosa kompaktni crni olujni oblak prošaran bijelim munjama. Izgovor joj je

bio čudan, gori od Minvinog. "Zašto si nas napao?"

Diplomac joj zaurla u lice. "Glupačo! Mi smo vidjeli vaše napadače. Imaju kutiju za putovanje, od zvjezdane tvari. To je

znanost! Mi smo stigli na komadu kore!"

Kimnula je, kao daje to i očekivala. "Čudan način putovanja. Tko ste vi? Koliko vas je?"

Treba li to kriti? Ali pleme Quinn mora negdje naći prijatelje. Idemo na Gold - "Osam nas je. Čitavo pleme Quinn, sada,

plus Minya, iz drugog pramena. Naše stablo se raspalo i ostavilo nas nasukane."

Frknula je. "Stanovnici stabla? Goniči smrdnika su stanovnici stabla."

81
"Zašto ne? Nigdje drugdje nemaš struju. Tko ste vi?" Proučavala gaje bestrasno. "Za jednog zarobljenog uljeza, ti si vrlo

drzak."

"Nemam što izgubiti." Tren nakon stoje izgovorio, Diplomac shvati koliko je to istinito. Osmero preživjelih učinilo je sve

da stigne na sigurno, a ovo je bio kraj. Ništa nije preostalo.

Govorila je. On reče: "Što?"

"Mi smo Carther Države," crnokosa žena ponovi nestrpljivo. "Ja sam Kara, Šarman." Pokazala je: "Lizeth. Hild." U

Diplomčevim nenaviklim očima, izgledale su kao blizanke: sablasno visoke, blijede kože, crvene kose podšišane na dva

centimetra od lubanje. "Ilsa." Ilsine hlače su bile prostrane kao i njen prsluk. Vidljiva trbušna izbočina: Ilsa je bila trudna.

Njena kosa bila je plava kratka pahuljica; tjeme se naziralo. Duga kosa mora biti problem među grančicama. "Debby."

Njena kosa je bila čista i ravna i svijetlo smeđa, i pola metra duga, svezana na potiljku. Kako ju je održavala tako

urednom?

Šarman bi moglo biti šaman, stara riječ za znanstvenika. Moglo bi biti i chairman, Predsjednik, samo, ovo je bila žena...

ali stranci ne moraju postupati kao što je pleme Quinn radilo. Otkad Predsjednik uzima ime?

"Nisi nam rekao svoje ime," reče Kara značajno. Nešto mu je ipak preostalo. Izgovorio je sa ponešto ponosa: "Ja sam

Znanstvenik plemena Quinn." "Ime?"

"Znanstvenik ga ne uzima. Nekad su me zvali Jeffer." "Što radiš u Carther Državama?" "Trebala bi pitati mobija."

Lizeth ga opali zglobovima prstiju preko glave, dovoljno snažno da zaboli. Zarežao je: "Stvarno! Umirali smo od žeđi.

Zakačili smo mobija. Clave se nadao da će nas on izgubiti u bari. Umjesto toga, doveo nas je ovamo."

Šarmankino lice nije otkrivalo što o tome misli. Rekla je: "Dobro, sve skupa izgleda dovoljno nedužno. Raspravit ćemo

tvoju situaciju kad pojedemo."

Diplomca je poniženje držalo šutljivim... dok nije vidio njihov obrok i prepoznao harpun. "To je Alfinova ptica." "Pripada

Carther Državama" Lizeth ga obavijesti. Shvati da ga nije briga. Njegov želudac vrištao je od praznine. "To drvo izgleda

prezeleno za vatru..."

Losos ptica se jede sirova, sa letećim lukom, ako ga uspijemo dobaviti."

Sirova. Fuj. "Leteći luk?"

Pokazali su mu. Leteći luk bio je biljni parazit koji raste na rašljama grančica. Rastao je kao zelena cijev osuta ružičastim

cvatom na vrhu. Zgodna smeđokosa žena po imenu Debby skupila je šaku luka i odsjekla rascvjetane krajeve. Ilsin mač

isjeckao je grimizno meso na prozirno tanke komade.

Za to vrijeme, Kara je svezala Diplomčev desni ručni zglob za noge i oslobodila mu lijevu ruku. "Ništa drugo nemoj

82
odvezati," upozorila ga je.

Sirovo meso, on pomisli i strese se; ali osjeti slinu u ustima. Hild omota odreske ružičastog mesa oko stabljika i pruži

jednu Diplomcu. On zagrize.

Um mu se isprazni. U vrijeme nestašice, naučiš se isključivati glad iz svog uma ... ali on je bio stvarno gladan. Meso je

bilo čudne, gumaste građe. Bogate arome; okus luka žestok, ispunjavao je usta.

Gledali su ga kako jede. Moram s njima razgovarati, zamagljeno je razmišljao. To nam je zadnja šansa. Moramo im se

pridružiti. Inače, što možemo? Ostati ovdje, i biti lovljeni, ili neknas osvajači uhvate, ili skočiti u nebo... Ptica veličine

čovjeka je nestajala. Lizeth je izgledala zadovoljna što siječe kriške mesa, dok nisu ponestale. Sad je Debby rezala leteće

lukove da nadopuni njegov obrok. Žene su već odavno završile s jelom. Promatrali su ga s iritirajućim osmjesima.

Diplomac se pitao, hoće li podrig smatrati lošim odgojem, i ipak podrignuo, i ponovno morao progutati. Naučio je,

penjući se stablom: podrig je loša stvar pri slobodnom padu, bez struje koja podiže plin do vrha želuca.

Tražio je vode. Lizeth mu doda tikvu. Popio je dosta. Letećeg luka više nije bilo. Osjećajući se ugodno pun, Diplomac

zaključi svoj obrok sa šakom punom lišća.

Ništa nije moglo biti potpuno naopako, kad se ovako dobro osjećao.

Kara Šarmanka reče: "Jedno je jasno. Sasvim sigurno si izbjeglica. Nikad nisam vidjela pregladnjelog goniča smrdnika."

Test? Diplomac se nije žurio s odgovorom. "Pametno," reče. "Sad kad smo to ustanovili, hoćemo li razgovarati?"

"Govori." "Gdje smo?"

"Nigdje posebno. Ne bih te vodila ostalima dok ne saznam tko si. Čak i ovdje, goniči nas mogu naći." "Tko su ti, ti...

goniči?"

"Goniči smrdnika. Zar ne upotrebljavaš riječ smrdnikT Zvučalo je više kao smrtnik, kad je ona izgovorila. On odgovori:

"To je samo pogrdna riječ." "Ne za nas, ili njih. Uzimaju nas za smrtnike, da radimo za njih do kraja života. Dečko, što to

radiš?"

Diplomac je slobodnom rukom posegnuo za svojim zavežljajem. "Ja sam Znanstvenik plemena Quinn," reče ledenim

glasom. "Mislio sam da bih mogao naći neke podatke o toj riječi." "Nastavi."

Diplomac razmota svoj čitač. Imao je nepodijeljenu pažnju Carther Država. Žene su bile zadivljene i oprezne; Lizeth je

držala spremno svoje koplje. On izabere kasetu bilježaka, ubaci je u čitač i reče: "Prikazyvat Nađi smrdnik." NE NALAZI

"Prikazyvat Nađi..." Diplomac reče i prinese čitač Karinom licu. Šarmanka ustukne, a onda izgovori u stroj. "Smrtnik."

POSMRTNIK?

Diplomac reče: "Prikazvvat Objasni." Ekran se ispuni pismom. Diplomac upita: "Možete li pročitati?"

83
"Ne," Kara odgovori za sve.

" 'Posmrtnik' je uvredljivi termin prvobitno korišten za opisivanje ljudi zamrznutih u medicinske svrhe. U stoljeću prije

osnivanja Države, nekih deset tisuća je zamrznuto odmah nakon smrti u nadi oživljavanja i izliječenja jednom u

budućnosti. To se pokazalo nemogućim. Država je kasnije našla način upotrebe uskladištenih osobnosti. Uzorci memorije

mogli su biti presnimljeni iz zamrznutog mozga, a RNK izlučena iz središnjeg živčanog sustava. Kriminalac ispranog

mozga tako se mogao opskrbiti novom osobnošću. Pravo građanstva nije bilo primijenjeno na ove posmrtnike. Postupak

je kasnije usavršen i korišten za putnike i posadu na dugim međuzvjezdanim putovanjima...

Posada broda sijača DISCIPLINE uključivala je osmero posmrtnika. Kompleti memorije pripadali su uvaženim

građanima poodmakle dobi, sa vještinama odgovarajućim međuzvjezdanom pothvatu. Očekivalo se, da će posmrtnici biti

zahvalni što se nalaze u zdravim, mladenačkim tijelima. Ova pretpostavka se pokazala...' Ja sve ovo ne mogu pohvatati.

Jedno izgleda dovoljno jasno. Smrdnik nije građanin. On nema prava. On je vlasništvo."

"Tako je," reče Debby, na očito nezadovoljstvo Šarmanke.

Tako, Šarmanka mi ne vjeruje. Pa? "Kako vas oni ovdje pronalaze? Ovo se prostire kvadratnim klomtarima, vi to

poznajete, a oni ne. Ne shvaćam kako se vi uopće borite."

"Nađu nas. Dva put su nas našli sakrivene u džungli," Kara reče gorko. "Njihov Šarman je bolji nego ja. Može biti da im

njihova nauka pojačava osjetila. Diplomac, rado bismo imali tvoje znanje."

"Hoćete li nas učiniti građanima?"

Stanka je trajala tek koju sekundu. "Ako se borite.'4 rekla je Kara.

"Glave je slomio nogu pri silasku."

"Građanima postaju samo oni koji se bore. Naši ratnici se bore i sada, i tko zna da li će odbiti goniče smrtnika? Ako

uspijemo raniti nekoliko, možda neće tražiti djecu i starce i žene što imaju goste."

Goste? Ah, trudne žene. "Što sa Claveom i ženama? Što se s njima događa?"

Šarman slegne ramenima. "Mogu živjeti s nama, ali ne kao građani." Nije dobro, ali je možda najbolje što mogu dobiti.

"Ne mogu reći da ili ne. Trebat ćemo razgovarati. Kara... ah!" "Što je sad?"

"Nečeg sam se sjetio. Kara, ima nekih vrsta svjetla koje ne možeš vidjeti. Postojali su strojevi koji mogu vidjeti toplinu

tijela. Tako vas oni pronalaze."

Žene se pogledaju sa strahom. Debby prošapće: "Ali samo je les hladan."

"Zato zapalite male vatre po cijeloj šumi. Nek provjeravaju svaku pojedinačno."

"Jako opasno. Vatra bi mogla..." odustala je. "Nije važno. Vatre se ugase ako ih ne održavaš. Dim ih uguši. Ipak, moglo bi

biti moguće, blizu površine džungle."

84
Diplomac kimne i posegne za lišćem. Stvari su izgledale bolje. Ako neki mogu postati građani, mogu i zaštititi ostale.

Možda je pleme Quinn pronašlo dom...

Tri grupe, i svi su išli još dublje. Tragovi se gube," rekao je zamućeni glas pilota. Tesmo se nalazio negdje iza ramena

Vodniku Patrvju, lukom okrenut prema džungli. "Idete li za njima?"

"Grupe koliko velike?"

l n i tri i veća grupa. Velika grupa krenula je prva. Njih vjerojatno nećete stići."

U rukama Patryjevih ljudi gomila zelenila odvajala se od ostatka i ostajala slobodno plutati. Patry izvijesti: "Našli smo

gdje su prokopali. U redu, idemo unutra, za njima." Pridružio se ljudima koji su ga čekali. "Mark, preuzmi točku. Ostali,

za mnom. Jr dalje od tog žutog, to je otrovni bršljan."

Mark je bio patuljak, jedini čovjek u London Stablu koji je mogao nositi prastaru opremu i stoga jedini mogući čuvar

bacača. Deset godina ranije bio je sklon povlačenju iz bitke, dok nije stekao povjerenje u svoju neranjivost. Ljudi su ga

zvali Maleni dok sam Patry nije digao buru oko toga. Mark je bio rođen da nosi opremu. I naučio ju je nositi dobro.

Spustio se kraj osakaćenog grma i dalje u tamu sa pješacima London Stabla iza sebe.

Stvarna je bila samo agonija, centrirana iznad Claveovog koljena, i širila se u bljeskovima čitavim njegovim tijelom. Sve

ostalo, pojavljivalo se i blijedilo. Gurali su ga kroz tunel Uskoro će Znanstvenikovi biljni ekstrakti izbrisati bol. Ali nisu li

biljke usahnule u suši? I... stabla više nije bilo. Nije bilo ni Znanstvenika, a Diplomac nije imao lijekova, i sam je nestao.

Premalobrojni preživjeli slijedili su Diplomca kroz zeleni sumrak. Claveov jadni ostatak plemena bio je rasut, a za

ozlijeđenog čovjeka nije'bilo lijeka.

Jinny i Minya naglo su stale, i udarile ga u nogu. Bol zaurla njegovim mozgom. A onda su se zabili u grančice zida tunela,

i Glave se zakotrlja u slobodnom padu, napušten.

Okrenuo se u prevrtanju i san postane noćna mora. Suočio se sa zdepastom, obezličenom srebrnom stvari. Prikaza je

podigla nešto... metalno? Trn se zabode u Claveova rebra. On je uspije iščupati. Bio je pometen... je li to bio trn?

Metalno-staklena spodoba probijala se kroz zid tunela, na Clavea nije obraćala pažnju. Za njom su išli pomoćnici, plavi

ljudi sa velikim nezgrapnim lukovima.

Bol je prošla i stvarnost je blijedila. Ipak je tu bilo lijeka.

"Vidim, stigli ste prvu grupu," pilot reče. "Isturena grupa je

stala. Srednja grupa im se pridružila. Možda bi trebali odustati."

"Poslao sam Tobvja natrag sa dva smrdnika. Treći ima

slomljenu nogu, pa smo ga ostavili. Skoro smo pri punoj snazi.

85
Da vidim što će se dogoditi."

"Patry, ima li nešto neuobičajenog u vezi tvoje misije?" Povjerljivo... ah, što onda? "Uloviti smrdnike. Ubiti nešto mesnih

ptica. Sakupiti začina. Pokupiti što bilo znanstveno." Ovo posljednje nije bilo uobičajeno. Možda je Prvi Oficir htio da mu

Znanstvenik duguje uslugu. Patry nije komentirao, ne dok Znanstvenikov Naučnik sluša.

"Dobro. Imaš smrdnike. Koliko ih trebaš? Ti u stvari ne očekuješ da ćemo ovdje pronaći nešto znanstveno, zar ne?"

"Naprijed je velika grupa. Idem barem pogledati situaciju." Patry smanji jačinu zvuka. Piloti su bili skloni raspravi do

smrti, a Patry je htio tišinu.

Gavving nije zašao daleko kad ih je Jayanino uže odvelo u tunel izdubljen kroz lišću. Tu su se kretali brže.

Usprkos nepoznatim mirisima, Gavving je bio dovoljno gladan da proba lišće. I okus je bio nepoznat; ali bilo je slatko i

tečno. Pojeo je još.

U stvari, ovdje se osjećao skoro kao kod kuće. Njegova stopala su zapala u grančice i gurala ga niz tunel u poznatom

ritmu. Pijukanje i graktanje dizalo se iz tisuća nevidljivih grla. To neće

iti ptice, ovako duboko u gustišu; ali cvrčalo je, i po potrebi,

vjerojatno bi i letjelo. To je bio zvuk Gavvingova djetinjstva,prije nego što je suša uništila sitni život širom pramena.

S naporom se trebalo prisjetiti da ovo nije Quinn Pramen; da on sada slijedi neprijatelje, koji su ovaj gustiš poznavali kao

što je Gavving poznavao svoje stablo.

Minya, činilo se, nije imala takvih problema. Grabila je pune šake lišća, ali ruka kojom se služila stezala je i strijelu, a u

drugoj je bio njen luk.

Kretali su se brže od užeta koje je posrtalo pred njima. Merril gaje namatala, kako su prolazili. Navoj je bio na njenom

nožnom palcu; trebala je obje ruke za kretanje. Kad je Gavving to primijetio, reče: "Daj da to ja malo radim. Jedi."

"Ostavi ruke slobodne!" Malo kasnije, možda zažalivši zbog oštrine, ona reče: "Ja trebam ruke za kretanje. Ti se svojima

možeš boriti. Gdje ti je harpun?"

"Na leđima. U redu smo, dok Javan i dalje vuče uže," on reče i odmah primijeti da je uže olabavilo. Posegne za svojim

harpunom, prije nego što će krenuti dalje.

Bestjelesna bijela ruka prodre iz zida tunela i domahne im.

Jayan proviri kroz zastor od grančica. Njen glas je bio promukao i prestrašen šapat. "Oni su ispred nas."

"Gdje?"

"Ne daleko. Nemojte tunelom. Ima dugi, ravni dio, a onda se širi. Vidjeli bi vas. Idite gdje i ja, ili će čuti lomljenje

grančica."

Slijedili su je u gustiš.

86
Javan je probila put. Dvaput je trebala sjeći deblje kičmene ogranke. Na kraju, gledali su iza zastora od grančica, kako"

Diplomac razgovara sa čudnim ženama.

Bile su vitke i izdužene, kao pretjerani crteži idealne žene ili kao sljedeći stupanj evolucije čovjeka. Izgledale su

opušteno. Kao i Diplomac. Njegove noge i jedna ruka bili su vezani, ali sasvim je nemarno jeo lišće, dok je s njima

razgovarao. Na lesu ptice ostale su uglavnom kosti.

Minvin dah bio je topao na njegovom ramenu. Prošaptala je: "Kao da ih je Diplomac uvjerio. Ja ih ne čujem, a ti?"

"Ne." Bilo je previše ptičjeg pjeva... i povremeno krckanje kad se netko pomaknuo, zbog čega se Gavving radovao

pticama. Ipak, netko je stvarao previše buke...

Minya se baci kroz grančice, uz strašno krckanje, ravno usred čudnih žena, vrišteći: "Čudovište od zvjezdarije! Tamo!"

Gavving je slijedio, spreman za bitku. Bio bi zahvalan na nekakvom upozorenju...

Čudne žene nisu ni tren oklijevale. Njih pet skoči prema drugim tunelima i nestanu u tri smjera. Šesta je skočila

nespretno. Udarila je o rub otvora i otkotrljala se bez svijesti. Zar je tako jako udarila?

Diplomac je pokušavao osloboditi ruke. Gavving osjeti ubod u nogu. Okrene se, da se bori.

Protiv čega? Protiv stvari od stakla i metala! Bili su ljudi unutra - obični ljudi, koji su slobodno plutali, ciljajući preko

svojih nogu, dok su rukama napinjali goleme lukove - ali nisu oni gađali. Stvar od znanosti uperila je metalnu cijev na

Minyu, pa na Diplomca. Gavvingov harpun odskoči od zrcalno-staklenog lica stvari. Cijev se uperi na njega i ponovo ga

pogodi.

Ne možeš potući znanost, pomisli Gavving, potegne svoj dugi nož i pojuri na čudovište. A onda sve postane sanjivo.

"Preduboko si," reče pilot. "Ne mogu dobiti pojedinačna očitavanja. Imam vruću točku, skupinu od približno dvanaestoro.

Ti i smrdnici zajedno?"

uči točno. Imamo šest smrdnika ovdje, jedan je već i s ezan. Ostavit ćemo onog bez nogu. To znači, sedam ukupno. Horda

je prošla kroz tunele. Možeš li ih locirati?"

"Da. Izgleda da su opet zajedno. Tu si ti, i tu je čvršća, svjetlija točka istočno od tebe. Rekao bih, sad odustani. Ubij koju

mesopticu putem."

"Ima još nešto... Imam nešto znanstveničko tu, nešto što ne razumijem. Previše znanstveničko." Vodnik Patry podigne

četverokutasto zrcalo koje nije reflektiralo, zrcalo što sjaji vlastitim sjajem. S ponešto strepnje dotaknuo je, nedvojbeno,

prekidač. Svjetlo nestane, na njegovo olakšanje. "U pravu si, imamo dovoljno. Izlazimo!"

87
Poglavlje TRINAESTO

ZNANSTVENIKOV NAUČNIK

Tromost... čudan, ugodan osjećaj, kao pjenušanje u krvi... stezanje i otpor u njegovim zglobovima i člancima... uspomene

plove na svoje mjesto, svrstavaju se. Diplomac pričeka da mu se um pribere, prije nego što otvori oči.

Bio je ponovo vezan, napetost u zglobovima i člancima držala je njegovo tijelo ravnim. Postaje navika. Njegove veze

popuste kad je trznuo njima. Bio je privezan za mrežu, licem nadolje, uza zid koji je bio tvrd i hladan i gladak, i proziran

do milimetra dubine, preko sive podloge.

Nikad ništa slično nije vidio; ali iz daljine, moglo bi izgledati kao metal.

To je bila leteća kutija. On je bio svezan za leteću kutiju. Nakrenuo je glavu i spazio ostale: Minya, Gavving, Javan (već

budna i pokušava to sakriti), 'Jinny. Na desno, red mrtvih losos ptica i vrpčastih ptica, Alfin se smiješi u snu, i jedna od

žena Carther Država, ona trudna, Ilsa. Njene oči su bile otvorene i bez imalo nade.

Veseli glas zagrmi na njih. "Neki od vas sad su već budni..." Diplomac se izvije unatrag, i pogleda preko glave. Gonič

srnrdnika Je bio velik, zdepast, veseo. Visio je uz mrežu blizu zida s prozorom. "Ne pokušavaj se izmigoljiti. Samo ćeš se

izgubiti u nebu, a mi nećemo natrag po tebe. Ne trebamo budale za smrdnike."

Minya ga pozove. "Možemo razgovarati među sobom?" "Jasno, ako ne prekidate mene. Dakle, vi se pitate što će vam se

dogoditi? Vi ćete se pridružiti London Stablu. Kad si na stablu, postoji struja. Morat ćete se naučiti da gurate stvari, i

ostanete na nogama bez padanja, i tako dalje. To će vam se svidjeti. Možete l zagrijati vodu dok ne uzavre a daje ne

prospete svuda naokolo, i tako se kuhaju stvari koje nikad niste probali. Uvijek znate gdje ste, po tome kuda neka stvar

ode, ako je ispustite. Možete baciti smeće..." Odnekud ispod njihovih nogu dopre obeshrabrujući zviždavi urlik. Goničev

glas se podigne: "... i znati da neće doploviti natrag na vas." Prestao je govoriti, jer su neki od njegovih zarobljenika

vrištali.

Struja povuče prema Diplomčevim nogama. Nije bio začuđen kad je vidio nebo što se kotrlja kraj njih: zelena šuma, traka

plavoga, valovito bijelo. Istkano zelenilo u dubini pod njegovim nogama postajalo je manje.

Mokri vjetar prohuji. Magla se zgusne oko njih. Panični vriskovi istanje se do cvileža, i Diplomac začuje Alfmbvo:

"Gnoj! Vraćamo se u gnojevi olujni oblak! Čija sjajna ideja..." I bit će da je sam zašutio, jer nitko drugi do njega nije

mogao stići.

Njihov čuvar pričeka tišinu. Reče: "Vrlo je nepristojno smrdnik prekida građanina. Ja sam građanin. To ću zaboraviti;

88
vrijeme ovog puta, ali naučit ćete vi. Pitanja?"

Minya vrisne: "Otkud ti pravo?"

"Nemoj to nikad više reći," rekao je gonič smrdnika.

"Još nešto?"

. Minya se, izgleda, u trenu primirila. "A naša djeca? Hoće li i , oni biti^smrdnici?"

"Oni će imati mogućnost da postanu građani. Postoji inicijacija. Neki neće htjeti ni pokušati. Neki neće proći."

Magla ih potpuno prekrije. I sam gonič je bio jedva vidljiv. Val kapi veličine palca pređe preko njih, i ostavi ih mokre.

Nitko drugi nije izgledao sklon, zato Diplomac upita: "Je li London Stablo zaglavilo u ovom olujnom oblaku?"

Gonič se nasmije. "Mi nismo nigdje zaglavili! Mi smo se pomakli u oblak jer nam treba voda. Kad vas dovedemo kući,

izaći ćemo, pretpostavljam." "Kako?" "Povjerljivo." Gavving se tek budio. Pogleda lijevo i desno i pronađe

Diplomca. "Što se događa?"

"Živi smo i živjet ćemo na stablu; to su dobre vijesti." Gavving provjeri svoje veze dok je procjenjivao rečeno. "Kao .

što?"

"Smrdnici. Vlasništvo. Sluge."

"Ha. Bolje nego smrt od žeđi. Gdje smo? U letećoj kutiji?" "Točno."

"Ne vidim Clavea. Ni Merril." "Opet, točno."

"Osjećam se sjajno," reče Gavving. "Zašto se ja tako dobro osjećam? Bilo je nešto na onom trnju, možda, kao onaj crveni

rub lepezarke." "Moguće." "Ne govoriš puno."

Diplomac reče: "Ne želim ništa propustiti. Ako budem znao kako smo došli do London Stabla, možda bih nas mogao i

vratiti. Uvjeno sam neke građane Carther Država da bi im se mi trebali pridružiti.'

Gavving se okrene Minyi. Napokon su razgovarali. Diplomac nije ni pokušavao čuti. Bilo je prebučno, ionako. Zviždeći

urlik je utihnuo, ali pjesma vjetra je bila skoro jednako glasna.

"Previše promjena," rekla je Minva. "Znam."

"Ne čini mi se da uopće nešto osjećam. Htjela bih se razbjesniti, ali ne mogu."

"Omamljeni smo."

"Nije to. Ja sam bila Minva iz Trojedinog Odreda od Dalton-Quinn Pramena. Pa sam bila izgubljena u nebu i umirala od

žeđi. Našla sam tebe i s tobom se vjenčala i pridružila se ljudima Tamnog Pramena. Upregnuli smo mobija i odvezli se i

razbili u džungli. I sad smo, što, smrdnici? To je previše promjena. Previše."

"Dobro, i ja sam pomalo tup. Proći će nas. Ne mogu nas stalno držati omamljene. Ti si još uvijek Minva, bijesna ratnica.

Samo... na to zaboravi, dok ti ne zatreba."

89
"Sto će oni napraviti s nama?"

"Ne znam. Diplomac priča o bijegu. Bolje pričekati. Ne znamo ,

dovoljno." Nekako se uspjela nasmijati. "Bar nećemo umrijeti

kao djevice." ;

"Našli smo se. Umirali smo, a sad ne umiremo, uopće. Idemo • na stablo, a ono se može micati. Nikad više nećemo vidjeti

suše. Moglo bi biti i gore. I bilo je gore... Ipak, volio bih vidjeti Clavea."

Bilo je mračno i mokro oko njih. Munje su iscrtavale krivudavu putanju unutar luka. Vozilo promjeni smjer. Vjetar je sad

puhao od nogu. Negdje u tom pravcu oblikovala se šumovita sjenka.

"Eno tamo," reče Minva.

Urlik motora se nastavi.

Gavving je gledao još neko vrijeme, prije no što je sam sebe uvjerio daje to pramen integralnog stabla. Nikad nije vidio

stablo iz takvog položaja. Uspinjali su se unutrašnjom granom. Pramen je bio zeleniji i zdravijeg izgleda nego što je

Quinn Pramen bio, i lišće je sezalo dalje, prekrivajući granu. Goli drveni kraj isticao je vodoravnu platformu od istesanog

drveta, očit proizvod napornog rada.

Urlik znanosti-na-djelu se kolebao, pojačavao i slabio, dok se leteća kutija usmjeravala prema platformi. Veliki vezivni

otvor bio je probijen kroz samu granu, povezujući ovu platformu s još jednom na drugoj strani. Na njegovom zapadnom

kraju, gdje je nicalo lišće, ispletena je velika koliba. Zviždavi urlik utihne.

Zatim su se stvari odvijale brzo. Ljudi su izašli iz kolibe, užurbano. Još ljudi se pojavi odozdola, možda iz leteće kutije. "

Građani London Stabla nisu bili nevjerojatne visine stanovnika šume. Neki u svečanoj odjeći, ali većina je nosila crveno

pramenbobica, a lica muškaraca bila su glatka, očišćena od dlaka. Nagomilali su se tamo gdje je sada bio krov leteće

kutije i počeli odvezivati zarobljenike.

Jinny, Javan, Minva, i visoka žena iz Carther Plemena, odriješene su jedna za drugom i odvedene sa krova vozila. Zatim

se neko vrijeme ništa ne dogodi.

Prvo su odveli žene. Droga na iglama još uvijek gaje držala mirnim, ali to je svejedno mučilo Gavvinga. Nije mogao

vidjeti što se događa na hrptu grane. A onda su i njega oslobodili iz mreže i odveli sa krova.

Nekako, očekivao je normalnu struju. Ovdje nije vladalo više od trećine strujne snage u Quinn Pramenu. Zaplovio je

prema dolje.

Alfinove oči su se otvorile, kad su ga goniči odvezali. Ponovno. se zatvore, kad je udario o platformu. Zagunđao je u znak

negodovanja, i nastavio spavati. Dva muškarca u crvenom pokupili su ga i odnijeli.

Gonič smrdnika, zlatokosa žena od dvadesetak godina, zgodnog, trokutasteg lica, podigne Diplomčev čitač i trake. "Kome

90
od vas ovo pripada?" pitala je. Diplomac se javi Gavvingu iznad glave; još uvijek je padao. "To je moje."

"Ostani sa mnom," ona naredi. "Znaš li hodati? Dovoljno sijj

nizak za stanovnika stabla."

Diplomac posrne, kad se spustio, ali ostane uspravan. "Mogul hodati."

"Čekaj sa mnom. Uzet ćemo tesmo do Tvrđave." Stranci su bili između njih, vodeći Gavvinga i Alfina prema velikoj

kolibi. Diplomčeve oči su ih pratile, i Gavving bi mu mahnuo, ali ruke su mu još uvijek bile svezane. Omanji čovjek u

crvenom, nemirnog izgleda, gurne mu ptičju lešinu u sputane ruke - bila je teška skoro kao i on - i reče: "Nosi to. Znaš li

kuhati?"

"Ne."

"Dođi." Smrdnikova ruka pokaže negdje iza njegove l stražnjice. On krene u tom pravcu, tamo gdje se grana razlistavala |

u pramen. Ali gdje su bile žene?

Leteća kutija mu je zaklanjala vidik. Sad spazi žene kroz nadsvođeni luk, na drugom hrptu. Minya se počne otimati,

vičući: "Čekajte! To je moj muž!"

Droga ga je usporila, ali on baci pticu u smrdnikove ruke, njena masa ga obori, a Gavving pokuša skočiti prema Minyi.

Nije završio ni prvi korak. Dva muškarca zgrabila su ga za ruke, s obje strane. Sigurno su očekivali baš ovako nešto.

Jedan ga opali po glavi dovoljno jako da se svijet zavrti oko njega. Ugurali su ga u kolibu.

Smrdnik je proučavao Lawri kao i ona njega. Bio je vitak, žilavih mišica; tri ili četiri će'metra viši od nje i ne puno stariji.

Plava kosa i brada nepravilno podrezana. Bio je prljav od glave do pete. Crta sasušene krvi pružala se od njegove desne

obrve do kuta vilice. Izgledao je baš kao vrsta smrdnika koji se spušta iz neba na komadu kore, a vrlo malo kao uvjerljiv

čovjek od znanosti.

Ali njegove oči su ispitivale; nju je procjenjivao. On upiti: "Građanko, što će se s njima dogoditi?"

"Zovi me Znanstvenikovim Naučnikom," reče Lawri. "Tko si ti?"

"Ja sam Znanstvenik plemena Quinn," rekao je. To ju nasmije. "Teško da te mogu zvati Znanstvenik! Zar nemaš ime?"

On se nakostriješi, ali odgovori. "Imao sam. Jeffer."

"Jeffer, ostali smrdnici se tebe sad ne tiču. Ukrcaj se u tesmo i dalje od pilota." , Glupavo je stajao. "Tesmo?"

Ona potapša metalni bok stvari i izgovori glasove kako je naučila. "TEretno Servisni MOdul. TESMO. Unutra!"

Prošao je kroz oba vrata i još nekoliko koraka dalje i tamo stao, zureći; pokušavao je istovremeno gledati u svim

pravcima. Za trenutak gaje pustila. Nije mu zamjerila. Malo smrdnika uopće vidi unutrašnjost tesma.

Deset stolica bilo je okrenuto prema golemom ovalnom prozoru od debelog stakla. Slike su bile tamo, i nisu mogle biti ni

91
odrazi, ni nešto izvan stakla. Morale su biti u samom staklu: brojke i slova i iscrtane linije u plavom i žutom i zelenom.

Iza stolica bilo je trideset ili četrdeset kvadratnih metara praznog prostora. Bilo je motki koje su izvirale iz zidova i poda i

stropa, i brojnih metlanih drški: uporišta za uskladištenu robu, zbog trzavog rada motora. Kraj svega, kabina je bila samo

peti! veličine... tesma. Što je bio ostatak?

Kad se tesmo pokrenuo, plamen je prokuljao iz nozdrva stražnjem dijelu. Izgleda, nešto mora gorjeli da bi se tesmo

pokretao... dosta toga, ako je to zauzimalo veći dio trupa.,, i pumpe koje tjeraju gorivo, i misterije čija je imena uhvatio na

kasetama: mlazni pogon, sistem održanja života, kompjutor, senzor mase, eho laser...

Smirenost unesena iglom gotovo je napustila njegovu krv. Počeo se bojati. Može li naučiti čitati te brojke u staklu? Hoće

li imati priliku?

Muškarac u plavom zavalio se pred prozorom kutije. Krša muškarac prosječne visine, ali još uvijek previsok za stolicu;

što je trebao biti zaobljeni naslon za glavu, njemu se zabijalo između lopatica. Znanstvenikov Naučnik žustro progovori.

"Molim, vozil nas u Tvrđavu."

"Nemam naređenja za to."

"A koja su tvoja naređenja?" Njen glas je bio opušten, odluča "Još nemam naređenja. Mornaricu mogu zanimati ovi.J

znanstveni predmeti."

"Zaplijeni ih, ako si dovoljno siguran. A ja ću red| Znanstveniku što se dogodilo s njima, čim mi bude omogućen veza s

njim. Hoćete li zaplijeniti i smrdnika? On kaže da zr kako se upotrebljavaju. Možda je najbolje da zaplijenite mene! kako

bih s njim govorila."

Pilot je djelovao nervozno. Bacio je otrovan pogleda nii Diplomca. Svjedok poraza...

Odlučio je. "Tvrđava, u redu." Njegove ruke se pokrenu. Djevojka se držala za naslon stolica, otprije upoznata.

Diplomac nije. Trzaj ga izbaci iz ravnoteže. Posegnuo je za nečime što će ga zaustaviti. Ručka na stražnjem zidu;

okrenula se u njegovoj ruci, i prljava voda se prospe iz cijevi. Brzo je zavrne i susretne se s djevojčinim izrazom gađenja.

Nakon dvadesetak otkucaja srca, pilot je podigao prste. Poznati zviždeći urlik - jedva čujan kroz metalne zidove, ali i

dalje zastrašujće čudan - potpuno utihne. Diplomac se odmah pomakne do jedne od stolica.

Tesmo je odlazio iz pramena, na istok i van. Jesu li napuštali London Stablo? Zašto? Nije pitao. Imao je neuobičajeno

malo povjerenja u svoje izigravanje budale. P'romatrao je pilotove ruke. Simboli i brojke sjali su na lučnom prozoru i na

ploči ispod njega, ali pilot je doticao samo ploču i samo plavo. Osjećao je odgovor, u promjeni zvuka i struje. Plavo

pokreće tesmo?

"Jeffer. Kako si zaradio te rane?" Plava djevojka progovori kao da joj nije bilo naročito stalo.

Rane? Ah, njegovo lice. "Stablo se raspalo," reče. "Raspadnu se ako padnu predaleko van iz Dimnog prstena. Imali smo

92
bliski susret sa Goldom prije nekoliko godina."

To je pokrenulo njenu znatiželju. "Što se događa s ljudima?" "Quinn Pramen bi morao biti mrtav, osim nas. Petoro nas je,

sada." Prihvatio je da nema ni Clavea ni Merril.

"Morat ćeš mi o tome pričati, jednom." Ona potapša to što je držala: "Što je ovo?"

"Kasete i čitač. Bilješke."

Razmišljala je, dulje nego što je izgledalo neophodno. Zatim pruži ruku, i jednu od Diplomčevih kaseta stavi u prorez

ispred pilota. Pilot reče: "Hej..."

"Znanost. Moja povlastica," ona reče. Pritinsne dva dugmeta. (Dugmad, stalni obli ci u redovima po pet: žuti, plavi,

zeleni, bijeli, crveni. Ploča je inače bila prazna, osim povremenih sjajnih svjetala u unutrašnjosti. Dodir po žutom

dugmeta učinio je da sva žuta svjetla nestanu; bijelo dugme je dalo nove simbole u bijelom.) "Prikazyvat Menu."

oznata lista sadržaja pojavi se u staklu: bijelo pismo se počne 18 avat'- Izabrala je kasetu za kozmologiju. Diplomac osjeti

kako mu se ruke stežu, da ju udave. Povjerljivo, povjerljivo! Moje!

"Prikazyvat Gold," pismo se promijeni. Pilota je zahvatila prestavljena fasciniranost, nije bio u stanju odvratiti pogled.

Znanstvenikov Naučnik upita Diplomca: "Znaš čitati?"

"Dakako."

"Čitaj."

" 'Goldblattov svijet je izvorno, najvjerojatnije, bio Neptu-noliko tijelo, plinoviti div u kometnoj auri koja kruži oko

Levoyeve zvijezde i Te-Tri, stotinu milijardi kilometara... klomtara prema van. Supernova može asimetrično razbacati

svoj vanjski omotač zahvaljujući svom zarobljenom magnetnom polju, ostavljajući neutronsku zvijezdu sa

promijenjenom brzinom. Planetarne orbite sve odlaze do đavola. Po s-scenariju Levoyeve, Glodblattov svijet bi trebao

pasti vrlo blizu Levoyeve zvijezda sa per... perihelionom u stvari unutar Rocheove granici neutronske zvijezde. Jake

Rocheove struje brzo bi iskrivile orbitu u krug. Planet bi nastavio ispuštati atmosferu do danas, zamijenjujući plinove

izgubljene iz Dimnog prstena i plinovitog s, torusa, sa međuzvjezdanim prostorom.

Goldblatt procjenjuje da je Levoyeva zvijezda prešla supernovu prije milijardu godina. Planet je sve to vrijeme gubio

atmosferu. U sadašnjem stanju Goldblattov svijet ne odgo opisu: jezgra od kamena i metala veličine svijeta...' "

"Dovoljno. Vrlo dobro, znaš čitati. Možeš li razumjeti to si

čitaš?"

"Ne baš. Mogu pogoditi da je Levoveva zvijezda - Voy a Goldblattov svijet je Gold, Zlato. A ostalo..." Diplomac slegne

ramenima. Njegov pogled uhvati pilotove oči, i pilot se lecne. Izgledao je uronjen u samog sebe.

Igre vlasti. Znanstvenikov Naučnik je napala pilotov um sa čudima i zagonetnim jezikom znanosti. Sad je govorila:

93
"Imamo te podatke na našim kasetama, od riječi do riječi, koliko se sjećam. Donio si, nadam se, i nešto novo."

Sjena se zgušnjavala u srebrnoj magli oko njih. Zaranjali su ponovo prema London Stablu.

Tesmova putanja u slobodnom padu zavijala je natrag prema središnjoj točki stabla. Istok te vodi van. Van te vodi na

zapad... Imao je naučiti mnogo toga o upravljanju tesmom, jer je morao naučiti. Naučit će kako se upravlja tom stvari, ili

će završiti život kao šmrdnik.

Ovdje je bilo građevina. Veliki drveni krakovi oblikovali su četverokut. Unutra, četiri kolibe u nizu stubova, sezale su

visinu, i nisu bile od pletenog lišća, već iz drveta. Žice i cijevi prolazile su deblom u oba smjera, dalje nego što je

Diplomac mogao slijediti. Uz deblo je bila i bara: srebmasti mjehur vidio se uz koru, i to je čudno djelovalo. Jedna jedina

bara u ovom području magle? Ljudi u crvenom kretali su se uokolo, dolijevajući vodu iz sjemenih mahuna. I to je moralo

biti umjetno.

Kraj svih ovih umjetnih tvorevina, Quinn Pramen je prema London Stablu djelovao barbarski! Ali, je li bilo pametno da...

"Znanstvenikov Naučnice, siječete li drvo za ove građevine sa samog stabla?"

Ona odgovori ne gledajući ga. "Ne. Donosimo ga sa ostalih integralnih stabala." "Dobro."

Sad se okrenula, iznenađena i iznervirana. Od njega se nije

očekivalo da prosuđuje London Stablo. Kod Diplomca se razvijala

odbojnost prema Znanstvenikovom Naučniku... što će pokušati

za i pod nadzorom. Ako se ona ponašala kao tipični građanin

London Stabla, onda se loše pisalo plemenu Quinn.

Deblo se približavalo, prebrzo. Diplomcu lakne kad je čuo pokretanje motora i osjetio usporavanje tesma. Te drvene grede

baš odgovaraju veličini ostakljenog kraja tesma... i pilot je baš to i radio; tipkajući po plavim svjetlima, s"miještao je

prozor u taj drveni okvir. Pazi na njegove rute!

Poglavlje Četrnaesto

USCE I TVRĐAVA

U prostranoj kolibi žene su svučene do gola; pregledale su ih dvije žene više od ljudskih bića, kao Ilsa od plemena

Carther. Njihova duga kosa bila je bijela i dovoljno rijetka da pokaže tjeme. Koža kao daje usahla na njihovim kostima.

Četrdeset do pedeset godina stare, mislila je Minva, iako je bilo teško procijeniti; tako su čudno izgledale. Nosile su

pončo sastavljen između nogu, grimizne boje soka pramenbobica. Hod im je bio lagan, izvježban. Morale su provesti

94
mnogo godina u struji London Stabla, procijeni Minya.

"Izgleda da ovdje ljudi dugo žive," šapnula je Javan, i Minya kimne.

Nadglednice nisu htjele odgovarati na pitanja, iako su one postavljale mnoga.

Našle su prljavštinu i rana u izobilju, ali nikakvih bolesti, robrinule su se zaMinvine modrice, i osorno joj savjetovale

neka ubuduće izbjegava vrijeđanje građana. Minva se nasmiješi. Uvrijeđen? Bila je sigurna, slomila je čovjeku ruku, prije

nego što su je onesvijestili.

Minyaa je bila očito trudna. Javan je također proglašena trudnom, njeno očito iznenađenje, i odvedena skupa s Ilsom.

Minya zgrabi Jinnvinu ruku, u strahu da se ne upusti u uzaludnu bit za svoju sestru blizanku.

Jedna od nadglednica primijeti Jinnvino očajanje. "Bit će ] redu," rekla je. "One nose goste. Jedan od Znanstvenikov^

Naučnika će ih nadgledati. Isto tako, muškarci im neće smje prići."

Tko će što? Ali ona nije htjela ništa više reći, i Minya je mora

čekati.

Diplomac je gledao kroz male prozore; veliki lučni prcd sad se priljubio uz hrapavu koru na četiri ce'metra udaljenoj Vani

se nešto događalo.

Muškarac u bijeloj tunici je govorio ljudima u plavom, il crvenim pončoima koji su im pristajali kao prevelike vreće. Poto

se svi otisnu korom do najnižeg stupa koliba. "Tko je to?" upita Diplomac.

Znanstvenikov Naučnik se prezirno ogluši. Pilot reče: "Toj Klance, Znanstvenik. Tvoj novi vlasnik. Nemoj se čuditi, on

miš da posjeduje čitavo stablo."

Klance Znanstvenik raspravljao je sam sa sobom približavaju

se tesmu. Njegova bijela halja sezala je tik ispod bedara; krajevi

građanskog širokog ponča virili su ispod. Bio je visok,

stanovnika stabla, i vitak, osim ispupčenog trbuščića u nastajanj^

Nije borac, pomisli Diplomac - četrdeset i neka, mlohavi mišić

Kosa mu je bila gusta i bijela, nos uzak i povijen na dolje.

trenu, Diplomac začuje njegov glas niotkuda.

"Lawri." Oštro, sa zapovjednim praskom.

Pilot pritisne žuto dugme i raširi dva prsta preko uzorka žutih

linija koji se pojavio (zapamti!), pretekavši Lawri. Dvoja vrata

se otvore, s vanjske i unutrašnje strane.

Znanstvenik je već razgovarao kad je ušao. "Žele znati kad mogu pomaknuti stablo. Proklete budale. Tek su završili

95
zatvaranje rezervoara. Da sad pokrenem, voda bi samo otplavila. Prvo moramo..." zaustavio se. Oči mu skrenu na

pilotova leđa, (pilot se nije potrudio da se okrene), pa na Diplomca, pa na Lavvri.

"Dakle?"

"On je Znanstvenik propalog plemena. Nosio je ovo." Lawri

podigne plastične kutijice.

"Stara znanost." Oči mu postanu pohlepne. "Pričaj mi kasnije," reče. "Pilot?"

Čovjek iz Mornarice okrene glavu.

"Da li je tesmo na bilo koji način oštećen? Je li išta izgubljeno?"

"Ne, naravno. Ako treba podrobni izvještaj..." "Ne, bit će dovoljno. Ostatak mornaričke družine čeka dizalo. Mislim da

još možeš stići."

Pilot kruto kimne. Digao se i krenuo prema dvostrukim vratima. Zamalo se očeše o Znanstvenika koji zadrži ravnotežu;

pilot se progura kroz vrata i ode.

Znanstvenik dotakne žuta svjetla. Prozor izbaci tabelu. "Cisterne goriva su prokleto ispražnjene. Punit ćemo ih tjednima.

Ostalo... izgleda u redu. Lavvri, od tebe hoću detaljan izvještaj, ali odmah mi reci ako se nešto dogodilo."

Taj izgleda zna što radi. Ne sviđa mi se, gnojnik, ali nije naletio ni na kakvo stijenje. Opskrbljivačka četa je donijela ovo, i

njega."

ti „ Znanstvenik uzme plastične predmete koje je pružila Lavvri. "Čitač!" dahne. "Donosiš mi blago. Kako ti je ime?"

Diplomac je oklijevao; zatim: "Jeffer."

"Jeffer, pričekat ću na tvoju priču. Prvo ćemo te dati očistiti. Sve ove'gfedine očekujem da Mornarica izgubi moj tesmo,

čitač i sve drugo. Ne mogu ti reći, što znači imati rezervni."

Struja je bila slabija. Osim toga, Minva ne bi mogla razlike vati London Stablo od svog pramena. I tu je bio isti zeleni

polumrak, isti biljni mirisi. Razgranati tuneli išli su kroz lišće, od prolaznika počupano. Visoke žene vodile su ih u tišini.

Jinny i Minya su ih slijedile. Nikoga nisu mimoišli.

Još uvijek su bile gole. Jinny je hodala pogrbljeno, kao da će je to pokriti. Nije progovorila od kad je Jayan odvedena.

Prešli su nešto puta, prije no što je Minya osjetila vjetar. Par trenutaka kasnije, tunel se širio u veliku udubinu, osvijetljenu

oštrim dnevnim svjetlom na dnu.

"Jinny. Je li Blagovaonica ovako velika u Quinn Pramenu?"

Jinny pogleda oko sebe, poslušno, i ne pokaže reakciju. "Ne."

"Ni naša." Udubina je .prolazila deblom i čitavim putem do samog ušća stabla. Mogla je vidjeti prazno nebo iza njega.

Sjene su ovdje bile čudne, sa plavim odsjajima Vovevog svjetla odozdo. U Dalton-Quinn Pramenu Voy je uvijek bio iznad

96
glava.

Toliko lišća je trebalo počupati. Zar se goniči smrdnika nisu bojali ubijanja stabla? Ili bi se samo preselili na drugo?

Trideset ili četrdeset žena sastavljalo je red za hranu. Mnoge od njih s djecom: tri godine i mlađom. Nisu obraćali pažnju

na| Minyu i Jinny kad su prošle kraj njih, prema ušću stabla.

"Reci mi, što te najviše muči," rekla je Minya.

Jinny nije odgovorila još nekoliko udisaja. Onda, "Clave."

"On nije bio na kutiji. Mora biti još uvijek u džungli. Jinny, njegova noga se mora izliječiti, prije nego bilo što poduzme."

"Izgubit ću ga," reče Jinny. "Doći će, ali ja ću ga izgubiti. Jayan nosi njegovo dijete. Ja više neću biti njegova."

"Clave vas obadvije voli," rekla je Minya, iako nije imala ni blijedu predodžbu što Clave stvarno misli.

Jinny protrese glavom. "Mi pripadamo goničima, muškarcima. Pogledaj, već su tu." Minya se namršti i pogleda oko sebe.

Je li Jinny izmišljala...? Pogledom uhvati nešto u zelenom luku koji je nadsvođivao Blagovaonicu, tamni lik sakriven u

sjeni i lišću. Našla je još dva... četiri, pet... muškarci. Ništa nije rekla.

Vodili su ih do ruba ušća, gotovo ispod velikog rezervoara podignutog na mjestu gdje se grana spajala sa deblom. Minya

pogleda nizbrdo. Otpad, smeće... dva tijela na platformama, potpuno prekrivena tkaninom. Kad se okrenula, njihove

pratilje su se već izvukle iz svojih pončoa.

Primile su pod ruke svoje štićenice i odvele ih ispod velikog bazena. Jedna od nadzornica povuče konopac i voda procuri

kao minijaturna poplava. Minya zadrhti u šoku. Žene pruže nekakve grudice i jedna protrlja stvar po Minyinom tijelu, pa

joj preda. Minya nikad dosad nije iskušala sapun. Nije bilo zastrašujuće, ali bilo je neobično. I nadzornice su se

nasapunale, pa zatim ponovo pustile poplavu. Kasnije su se osušile tkaninama i ogrnule se. Pružile su grimizne pončoe

Jinny i Minvi.

Sapunica ostavi na njenoj koži čudan, peckav osjećaj. Minya nije imala problema sa oblačenjem ponča, iako je bio spojen

između nogu, ali djelovao je neugodno širok. Je li rađen za izdužene ljude iz džungle? Više ju je mučilo što nosi crveno.

Smrdmčko crveno ovdje, građansko crveno kod kuće. Predugo je nosila purpur.

Njihove ih pratilje napuste kod stola. Četiri kuharice - opet, duge žene - dijelile su varivo od zemaljskih biljaka i purećeg

mesa u zdjele unutra zavinutih rubova. Minya i Jinny su se smjestile na istureni ogranak lišća, i jele. Hrana je bila blaža

nego ono na što je navikla u Dalton-Quinn Pramenu.

Još jedan smrdnik smjesti se kraj njih: dva i pol metra visoka, sredovječna, lako je hodala u struji London Stabla. Obratila

se Jinny: "Izgleda, znate hodati. Sa stabla?"

Jinny ne odgovori. Minya reče: "Sa stabla koje se raspalo. Ja sam Minya Dalton-Quinn. Ovo je Jinny Quinn."

Strankinja reče: "Heln. Bez prezimena, sada."

97
"Koliko si ovdje?"

"Deset godina, tu negdje. Bila sam Carther. Iščekujem... no."

"Izbavljenje?"

Heln slegne ramenima. "I dalje mislim da će pokušati nešto. Jasno, tada nisu mogli ništa. Kako bilo, ja sad imam djecu."

"Udata?"

Heln je pogleda. "Nisu vam rekli. Dobro, nisu ni meni rekli. Građani nas posjeduju. Koji muškarac te poželi, posjeduje

te."

"Ja... mislila sam daje tako nešto." Pokrene samo oči, prcu sjenama na vanjskim rubovima. A gledali su je i golu... "St

rade, biraju?"

"Tako je." Heln podigne pogled. "Jedi brže ako želiš završiti. Dva muškarca iz sjene dolazili su prema njima, lebdeći bez

žurbe duž isprepletenih grana koje su činile pod.

Minya ih je promatrala i dalje jela. Zastali su par metara dalje, čekajući. Njihovi pončoi bili su pripijeni)! nego njen i

ratovali su bojama. Gledali su žene i razgovarali. Minya začuje: "... ona sa modricama slomila je Karalu..."

Heln ne obrati pažnju na njih. Minya pokuša isto. JCad se njena zdjela isprazi, upita: "Što s ovim radimo?"

"Ostavi ih," reče Heln. "Ako te nijedan muškarac ne uzme, odnesi natrag kuharicama. Ali ja mislim da ćete imati društvo.

Izgledate kao građani; muškarci to vole." Ona se namršti. "Nas zovu 'šumski divo vi'."

Previše promjena. Pred tri spavanja, nijedan muškarac u njenom lokalnom svemiru ne bi je se usudio dotaknuti. Što će joj

napraviti ako se bude opirala? Što će Gavving misliti o njoj? Čak i ako uspiju kasnije pobjeći...

Kad bi sad odšetala do ušća, mislila je Minya, da li bi je itko zaustavio? Išla bi 'nagnojiti stablo'. Kratki trk preko ušća

bacio bije u nebo, prije nego itko uspije reagirati. Bila je već izgubljena u nebu i preživjela...

Ali kako bi Gavvinga upozorila, da i on skoči? Možda ne bi imao prilike. Možda bi mislio da je to luda ideja.

I bilo je ludo. Minya odustane. A muškarci krenu da im se pridruže.

Diplomčev prvi obork u Tvrđavi bio je jednostavan ali neobičan. Dali su mu tikvu sa povelikim usjekom urezanim u nju, i

tikvu za tekućinu, i dvozubu drvenu viljušku. Gusti uvarak, dovezen iz vanjskog pramena, ohladio se dok je stigao u

Tvrđavu. Mogao je prepoznati dva ili tri sastojka. Htio je upitati što jede, ah Klance je postavljao pitanja.

Jedno od prvih, bilo je: "Jesi li učio medicinu?"

"Naravno." Riječ je izletjela iz njegovih usta brže od pameti.

Lawri je gledala sa sumnjom. Klance Znanstvenik se nasmijao. Premlad si da budeš tako siguran. Jesi li radio s djecom?

Ozlijeđenim lovcima? Bolesnim ženama? Ženama što nose goste?"

98
"Ne sa djecom. Žene sa gostima, da. Ozlijeđeni lovci, da. Liječio sam mučnine zbog pothranjenosti. Uvijek sa

Znanstvenikovim nadzorom." Njegov uzburkani um kazivao mu je što treba reći Klanceu. U stvari, radio je s djecom;

pregledao je trudnu ženu, jednom; namjestio je kost u Claveovoj nozi. Stari gonič me neće pustiti da liječim građane, zar

ne? Isprobat će me prvo na smrdnicima! Mojim ljudima...

Klance je govorio: "Mi ovdje nemamo pothranjenosti, hvala Kontroloru. Kako se dogodilo da te nađu u džungli?"

"Nehotice." Jesti čudnu hranu sa čudnim napravama u slobodnom padu, za to je trebala koncentracija. Da mu od toga ne

pozli, trebalo mu je odvući pažnju; Diplomac je bio zadovoljan prilikom da govori. Pojeo je što su mu dali, i ispričao

priču o propasti plemena Quinn.

Znanstvenik je prekidao sa pitanjima o Quinn Pramenu,

održavanju ušća, gljivarkama, ekshibicionistima, dumbu, mobiju,

insektima na polovištu stabla. Lawri je izgledala fascinirano.

Uplela se samo jednom, zahtijevajući da sazna kako se love

sabljarke i trojedini. Diplomac je uputi na Minyu i Gavvinga.

Možda će im reći gdje je on. ,

Obrok je završio sa gorkim crnim pićem koje Diplomac odbije J'

nastavio je pričati. Kad je završio, bio je promukao. |

Klance Znanstvenik pušio je svoju lulu - kraću nego ona koju je Predsjednik Quinna koristio - i oblaci dima zaplove

lijeno sobom i van nje. Soba je bila više drveni kavez nego koliba; posvuda uski prozori, i daske koje su se preklapale da

ih pokriju. Klance reče: 'Ta pečurka je imala halucinogene sastojke, nije li?"

"Ne znam tu riječ, Klance."

"Crveni rub, osjećali ste se čudno ah' lijepo. Možda su ga zbog toga štitile?"

"Ne vjerujem. Bilo je previše tih lepezarki. Ova je bila velika i lijepo oblikovana i imala je posebno ime."

"Kontrolorova ruka. Jeffer, jesi li ikada čuo tu riječ, Kontrolor,

prije?"

"Moja baka je znala reći, 'Gnojnik sigurno misli da je sam Kontrolor', kad je bila bijesna na Predsjednika. Nikad nikog

drugog nisam čuo..."

Znanstvenik posegne za Diplomčevim čitačem i jednom od svojih kaseta. "Mislim da seja sjećam..."

KONTROLOR. Oficir zadužen da pojedinac ili grupa ostanu lojalni Državi. U Kontrolorovu odgovornost uključene su

akcije, stavovi i dobrobit njemu povjerenih. Kontrolor na Discipline bio je presnimak Sharls Daviš Kendvja u glavnom

kompjutoru broda.

99
"Ovo je čista zvjezdarija. Hmm. Država... Trebala su mi četiri dana da pročitam dio o Državi. Jesi li ga vidio?"

"Da. Čudni ljudi. Čini mi se da su živjeli dulje od nas."

Klance frkne. "Tvoj znanstvenik to nikad nije skopčao? Imali su kraće godine. Uzimali su čitav krug njihovog sunca za

godinu. Mi uzimamo samo pola kruženja, ali još uvijek je to oko sedam petina Državne godine. Istina je, mi živimo malo

dulje nego oni, i rastemo polakše, također."

Ovako sasjeći njegovog učitelja; Diplomcu se uši zažare. Jedva je čuo kako Klance dodaje: "Dobro, Jeffer, od sad na

dalje, ti ćeš me smatrati svojim Kontrolorom."

"Da, Znanstvenice."

"Zovi me Klance. Kako se osjećaš?"

Diplomac odgovori pažljivom polu-istinom. "Čist sam, nahranjen, odmoren, i siguran. Osjećao bi se još bolje, kad bih

znao daje i ostatku Quinn Plemena dobro."

"Svi su istuširani, dobili hranu, piće i odjeću. Njhova djeca mogla bi postati građani. Isto vrijedi i za tebe, Jeffer, zadržao

te ja ovdje ili ne; ali mislim da bi se u pramenu dosađivao."

"I ja tako misim, Klance."

"Fino. Za sada, imam dva naučnika."

Lavvri prasne. "Nečuveno je za tek zasužnjenog smrdnika, da uopće dođe u Tvrđavu! Neće li Mornarica..."

"Mornarica si može nagnojiti stablo. Tvrđava je moja."

Poglavlje PETNAESTO

LONDON STABLO

Gavving je bio na biciklu sa tri druga smrdnika. Ovdje nije bilo struje dovoljno da ga zadrži uz pedale.

Remenje se protezalo od opasača oko njegovog struka, do okvira bicikla. Guranje pedala gaje pritiskalo na remenje.

Nakon prve smjene, mislio je daje osakaćen zauvijek. Beskrajni prolazak dana gaje očvrsnuo; noge ga više nisu boljele, a

mišići su postali tvrdi na dodir.

Zupčanici bicikla bili su od starog metala. Škripali su u pokretu i ispuštali miris stare životinjske masti. Okvir je bio

masivan, izdjelan od drveta. Nekad je bilo šest takvih uređaja; Gavving je mogao vidjeti mjesto sa kojeg su dva iščupana.

Okvir je bio pričvšćen za deblo na mjestu gdje se pramen stanjivao. Lišće je plutalo oko smrdnika. Okruženi nebom, sa

100
većim dijelom pramena ispod sebe, mogli su posegnuti za lišćem i jesti, i dalje gurajući pedale. Radili su goli, dok se znoj

sakupljao na njihovim licima i pod pazusima.

Visoko gore, uz deblo, drvena kutija je polagano silazila. Ista takva kutija dizala se gotovo izvan vidokruga.

Gavvingove noge i dalje su radile, dok je promatrao kako 'žalo iščezava. Rad bez razmišljanja dopuštao mu je nesputano

gađanje, slušanje i razmišljanje.

Bilo je i drugih građevina na deblu. Ova razina korištena je za industriju, i ovdje su bili sami muškarci. Muški i ženski rad

se u London Stablu, izgleda, nikad nije preklapao, bar ne za smrdnike. Ponekad su se djeca gurala ovuda ili ih promatrala

sjajnim, znatiželjnim očima. Danas ih nije bilo.

Građani London Stabla vjerojatno su držali smrdnike već generacijama. Bili su izvježbam u tome. Raskomadali su pleme

Quinn. Čak i da bude prilike za bijeg, kako bi on našao Minyu?;.

Uporno gurajući, Gavving je gledao kako se oluje tromo vuku oko zgusnutog čvora na istočnom ktaku Dimnog prstena.

Gold je bio bliže nego što ga je on ikada vidio, osim u ono sablasno doba, dok je bio dijete, kad je Gold prošao tako blizu

i sve se promijenilo.

Džungla je visila na stotine klomtara udaljena od vanjskog pramena: zelena pečurka bezopasnog izgleda. Kako si, CJave?

Je li ti tvoja slomljena noga sačuvala slobodu? Merril, jesu li tvoje zakržljale noge napokon nečemu poslužile! Ili ste

postali smrdnici kod ljudi iz džungle, a možda ste i mrtvi!

Za posljednjih osamdeset pet dana, ili približno, i dvadeset spavanja, stablo je doplutalo do istočnih rubova nakupine

oblaka. Na putu preko neba do London Stabla, rečeno mu je da se stablo može kretati samo. Još nije vidio nikakvih

dokaza. Kiša je šibala po njima, s vremena na vrijeme... stablo je sigurno do sad već skupilo dosta vode...

Dizalo se smjestilo u svoje postolje i ispuštalo svoje putnike. Gavving i ostali prestanu gurati. "Marinci," otpuhne Horse.

"Došli po žene."

Gavving reče: "Što?"

"Građani žive u vanjskom pramenu. Kad vidiš da siđe puna kutija, i to sami muškarci, to su oni došli po žene."

Gavving odvrati pogled.

"Devet spavanja," reče Horse. Bio je u pedesetim godinama, tri će'metra niži od Gavvinga, ćelave, pjegave glave i užasno

dugih nogu. Vozio je bicikle već dva desetljeća. "Četrdeset dana dok ne vidimo žene. Ne bi vjerovao kako se ja zapalim,

kad na to pomislim." Gavving je sad već stezao ručicu. Horse opazi njegove zategnute mišice i reče: "Dečko, zaboravio

sam. Ja ti nikad nisam bio oženjen. Ovdje sam se rodio. Propao na ispitu sa deset godina."

Gavving se prisili da govori. "Ovdje rođen?"

101
Horse kimne. "Moj otac je bio građanin; bar je tako majka uvijek govorila. Tko to zna?"

"Izgleda moguće. Bio bi viši, da je..."

"Ma ne, ma ne, djeca divova nisu ništa viša od građana."

Tako: djeca odrasla u džungli postaju viša, bez struje koja ih pritišće. "Kakvi su ispiti?"

"Ne smijemo reći."

"U redu."

Nadzornik vikne: "Gurajte, smrdnici" i oni su gurali. Još putnika je silazilo. Preko cvileža zupčanika, Horse reče:

"Promašio sam ispit poslušnosti. Kojiput mi je drago što nisam otišao."

Ha? "Otišao?"

"Na drugo stablo. Tamo ideš ako prođeš ispite. He, ti si baš novi, jelda? Ti si mislio da će ti djeca ostati kao građani, ako

prođu ispite?"

"To... da." Nije mu to rečeno; bilo mu je dopušteno da Pretpostavi. "Gdje su druga stabla? Koliko ih je? Tko živi na

njima?"

Horse se zacereka. "Hoćeš sve odjednom znati? Ja mislim da

ima četiri mlada stabla, naseljena svim klincima smrdnikinja,

koji prođu ispite. London Stablo posreduje među njima, prodaje

0 lm treba. Svačije dijete ima iste šanse, kao i građaninove, jer nikad se ne zna, shvaćaš? Ja sam mislio, da bih išao,

nekada. Ali to je bilo pred trideset pet godina.

Mislio sam da će me izabrati za službu u jedinicama. I trebalo je. Ja sam druga generacija... a kad su me zbog toga odbili,

skoro sam izgubio muda zbog nadzornikovog gnječenja, prokleto skoro. Jorg, onaj tamo," - Horse pokaže čovjeka ispred

sebe - "on je! Jadni smrdnik. Ne znam što smekšani rade kad Praznici dođu." Gavving se još nije naučio brijati, a da se ne

poreze. Nije to bio njegov izbor. Svi smrdnici su se brijali. Nije vidio bradatog muškarca u London Stablu, osim jednog; a

to je bio Patry, oficir Mornarice/'Horse, zato nas tjeraju da se brijemo? Da smekšani ne budu tako uočljivi?"

"Nikad o tome nisam mislio. Možda." "Horse... ti si morao vidjeti kako se stablo miče." Horseov smijeh okrene

nadzornikovu glavu. Stišao je glas. "Ti si mislio daje to samo priča? Mičemo stablo jednom godišnje! Bio sam ja i na

odjelu za vodu, tamo gdje se hrani tesmo." "Kako to izgleda?"

"Kao da struja ide nakoso. Kad ideš do ušća, kao da se penješ na brdo. Nikakvih lovačkih četa vani, i dobro se pričvrsti

lonac, kad se to događa. Čitavo deblo se malo savije..."

"Lawri," reče Diplomac, "nevolja."

Lavvri pogleda. Uz deblo je visila bara, spljoštena polukugla. Diplomac je ubacio crijevo u vodu. I voda je sad istjecala

102
naj vanjskom kraju crijeva i stvarala kolobar.

"Ne brini. Idi do bicikla i okreći pedale," rekla je Lavvri. "l nemoj me tako zvati."

Diplomac se privezao u sjedalu i okrenuo pedale.

Zupčanici pokrenu crpku. Sve sama zvjezdarija, metal, bez-; bojan od starosti. Crijevo povuče vodu, i kolobar nestane.

Bio je to čudan posao za Znanstvenika Quinn Pramena, i za Naučnika Znanstvenika London Stabla, uostalom. Nije li

Klance natuknuo da će mu ovako biti bolje nego u standardnom smrdničkom poslu? Pitao se, što Gavving sad radi.

Vjerojatno brine za svoju tek vjenčanu, stranu ženu... i s razlogom.

Voda prokulja iz crijeva dok ga je Lavvri uvlačila u tesmo. Diplomac nije mogao vidjeti što ona unutra radi. Okretao je

pedale.

U prisustvu Klancea, Diplomac je bio jednak Lavvri. Inače ga je ona tretirala kao smrdnika, špijuna ili oboje. Bio je čist,

nahranjen i obučen. O ostatku Quinn Plemena ni glasa. On i Lavvri i Znanstvenik zajedno su istraživali staro znanje na

kasetama, i to je bilo dovoljno zadivljujuće. Ali nije naučio ništa što bi moglo izbaviti pleme Quinn.

Bila je noć. I Voy i sunce skriveni iza unutrašnjeg pramena. U neobičnom svjetlu, dva blijeda traka plavog svjetla

lepezasto ,su se širila od pramena prema van. Kad bi u njih zurio, nestajali bi. Mogao je gotovo zamisliti ljudske likove

što izviru kao dim iz tikve. Na desno, Plavi Duh. Na lijevo, još bijede, Sablasno Dijete.

Znanstvenik (onaj Znanstvenik) mu je objasnio da su Jo otpadi posebne energije sa polova samog Voya. Znanstvenik ih je

vidio kad je bio mlađi, ali Diplomac ih nikad nije uspio vidjeti, čak ni sa središnje točke Dalton-Quinn Stabla.

Sad se znojio. Gledao je kako se dizalo uspinje stablom, do svog staništa. Pojavi se marinac, sa dva smrdnika. Nisu bili

šumski divovi; u Tvrđavi nikad nije vidio smrdnika prve generacije, izuzev njega samog. Ušli su u Znanstvenikov

laboratorijski kompleks i ubrzo izašli, noseći zdjele od užine.

Lavvri se javi iz tesma. "Cisterna je puna." Diplomac se

makne s žustrinom koju nije osjećao, odveže remenje, izvuče

crijevo iz bare. Bilo je tu držača užeta, drvenih alki, usađenih u

koru uzduž i poprijeko područja tvrđave. Diplomac ih je koristio na putu prema tesmu, dovikujući: "Mogu li pomoći?"

"Samo smotaj crijevo," odgovorila je Lawri.

Za ove operacije, još ga nije pustila u tesmo. Crijevo je moralo, nekako, voditi u tesmov spremnik za vodu. Više puta su

ga punili, i kroz nekoliko dana, punit će ga opet.

Diplomac namota crijevo, prilazeći tesmu. Začuje psovanje iznutra. Zatim se Lawri oglasi: "Ne mogu pomaknuti ovu

prokletu napravu."

Diplomac joj se pridruži na vratima. "Pokaži mi." Tako jednostavno?

103
Pokazala mu je. Crijevo vezano za nekakav predmet, na stražnjem zidu, sa obručem. "Mora se okrenuti. Ovako."

Zaokružila je rukama.

On čvsto stane, dohvati metalnu stvar, nasloni se na nju. Obruč se tržne. Ponovo. Okretao ga je dok ne olabavi u njegovim

rukama, i nastavi se okretati. Crijevo se oslobodi. Nešto malo vode iscuri van. Lawri kimne i okrene se.

"Znanstvenikov Naučnice? Kamo odlazi voda?"

"Rastavlja se," ona reče. "Tesmova koža skuplja sunčevo svjetlo i puni vodu energijom. Voda se rastavlja. Kisik ide u

jednu cisternu a vodik u drugu. Kad se spoje u motorima, energija se vraća i tada dobiješ plamen."

Pokušao je zamisliti kako se voda rastavlja, kad Lawri upita: "Zašto si to htio znati?"

"Ja sam bio Znanstvenik. Zašto si mi rekla?"

Ona se otputi između sjedala i smjesti se na upravljačkom

mjestu. Diplomac usidri namotano uže za držače u teretnom

odjelu.

Spremnik mora biti iza zida. Tesmo je skoro ostao bez goriva... koje je stizalo u dva 'okusa'? Sad je već moralo biti

goriva; umjetna bara se vidljivo smanjila.

Lavvri pritisne plavo dugme, kad joj se on približi. Tabela koju je proučavala nestane prije nego stoje uspio pogledati.

Diplomac ie već napola zaboravio svoje pitanje, kad se ona okrene prema njemu i reče: "Znanstvenik me iskušava ovako.

Od moje desete godine. Ako ne znam odgovoriti, dobijem neki prljavi zadatak. Ali ja ne volim kad se bocka po mojoj

dugmadi, Jeffer, i ta informacija je povjerljiva!"

"Znanstvenikov Naučnice, tko tebe zove - Lavvri?" "Ti nisi taj smrdniče." "To znam."

"Znanstvenik. Moji roditelji." "Ne znam ništa o ženidbenim običajima ovdje." "Smrdnici se ne žene."

"Ti nisi smrdnik. Da li bi te tvoj muž zvao Lawri?" Zračna komora se oglasi, i Lavvri se okrene s izvjesnim olakšanjem.

"Klance?"

"Da. Ponovo daj tu tabelu, hoćeš li, Lavvri?" Ona pogleda Diplomca, pa ponovo Klancea. "Odmah," reče Znanstvenik.

Lavvri posluša. Izjasnila se: pokazat će znanstvene tajne pred smrdnikom, ali samo uz protest. Ponovo, igre vlasti. Da joj

je stvarno bilo važno, sama bi skinula ono crijevo.

Plava svjetla i brojke morale su se odnositi na to što pokreće tesmo, kao što je zeleno upravljalo tesmovim osjetilnim

instrumentima, žuto pomicalo vrata, a bijelo čitalo kasete... i još više. Bio je siguran, sve je to radilo više nego što je on

znao. A crveno? Nikad nije vidio crveno.

Opazio je, neki brojevi su bili svaki put sve veći. Sad su iznosili 021,664. H2 3,181. Klance je kimao glavom, u znak

odobravanja. "Spreman za pokret u svako doba. Ipak, mislim da ćemo sasuti i ostatak rezervoara. Jeffer, dođi ovamo."

104
Izbrisao je plavi ekran i uključio žuti. "Ovaj broj ti govori da li dolazi oluja, ako na to paziš."

"Što je to?"

"To je vanjski tlak zraka."

"Pa zar se dolazak oluje ne vidi?"

"Dolazak, da. Formiranje, ne. Ako tlak raste ili pada velike! brzinom, tokom dana ili više, to znači, formira se oluja. Tai

možeš silno zapanjiti građane. Ovo je povjerljivo, naravno."}

Diplomac upita: "Kamo stablo odlazi, odavde?"

"Van iz ove kiše. Zatim do Brighton Stabla; oni nas nisu vidj| neko vrijeme. Diplomče, imat ćeš dobru priliku da razgled

mlade kolonije i izabereš između njih."

"Za što, Klance?"

"Za tvoju djecu, naravno."

Diplomac se nasmije. "Klance, kako ću imati djecu ako živ provedem u Tvrđavi?"

"Zar ne znaš za Praznike?"

"Nikad nisam čuo."

"No, svakog kraja godine, kad Voy prolazi ispred sur smrdnici se sakupe kod ušća stabla. To je praznik čitavih dana, kad

se smrdnici pare i brbljaju i igraju se. Čak i hrana dol|| iz vanjskog pramena. Praznici počinju kroz tridset i dva da

"Nema iznimaka? Ni za Znanstvenikovog Naučnika?"

"Ne boj se, ti ćeš ići." Klance se zacerekao.

Lawri se okrenula, pokazujući savijena leđa, obilje plave kose! lebdjelo je oko nje. On se tada zapita: Kako će Lavvri

imati djecu! Znanstvenik nije izgledao kao njen ljubavnik; Diplomac je znao da on dovodi smrdničke žene iz unutrašnjeg

pramena. Ako ona nikad ne napusti Tvrđavu - kako će Lawri uopće naći partnera?

Mene?

Smrdnik je mogao imati djece, ali Lawri nije. Ništa se nije moglo učiniti. Nije se usudio o njoj razmišljati drukčije, nego

kao o neprijatelju.

Uz nju je bilo tijelo, kad se probudila. To se dešavalo često. Minya promijeni položaj, i suzdrži se, da ne svije ruke oko

građanina koji je kraj nje spavao. Mogla bi ga povrijediti.

Njen pokret gaje probudio. Pažljivo se okrenuo - ruka mu je bila omotana tkaninom, uz torzo - i reče: "Dobro jutro."

"Dobro jutro. Kako je tvoja ruka?" Tražila je njegovo ime u svom pamćenju.

"Dobro si to izvela, ali ozdravit će."

105
"Pitala sam se zašto si me potražio, budući da sam je ja slomila."

On se namršti. "Zadjela si mi se u glavu. Dok je Lawri namještala kost, stalno sam vidio tvoje lice, dva ce'metra udaljeno,

sa iskeženim zubima, kao da ćeš me zgrabiti za grlo... no da. I tako sam ovdje." Grimasa se opusti. "Pod, eh, drugačijim

okolnostima."

"Sad je bolje?"

"Da."

Njegovo ime izroni. "Karal. Ne sjećam se nikakve Lawri."

"Lawri nije smrdnik. Ona je Znanstvenikov Naučnik - jedan od njegovih naučnika, sada - i liječi marince, ako smo

ranjeni." Jedan od naučnika? Minya krene na sreću. "Kako čujem, novi je smrdnik."

"Da. Vidio sam ga izdaleka, i nije šumski div. Jedan od tvojih?"

"Možda." Ustala je, ogrnula svoj pončo. "Hoćemo li se ponovo

sresti?"

Oklijevao je - "Možda" - i dodao: "praznici su za osam spavanja."

Dopustila sije osmijeh. Gavving. "Koliko traju?" Šest dana. I sav posao staje." "A ja moram na posao, sada."

Karal je nestao u lišću, a Minya se otputi do Blagovaonice! Nedostajao joj je Dalton-Quinn Pramen. Gotovo se već

navikla; na bitne razlike: golema Blagovaonica, sveprisutni nadzornici j njena vlastita podložnost. Ali male stvari su je

mučile. Nedostajala su joj biljke penjačice i kopterke. Ništa drugo ovdje nije rasloj osim lišća i pažljivo uzgojenog

zemaljskog života, graha lubenica i pšenice i duhana, temeljito ustrojenih kao što je i on sama bila.

Dvanaestak smrdnika bilo je budno i muvalo se. Minya potr« Jinny i spazi je kod ušća, samo glava joj se vidjela nad lišćei

dok je gnojila drvo.

Raspored je bio labav. Ako stigneš kasno, do kasno i radi. Osim toga, nadzornici za drugo nisu puno brinuli... ali Min)|

jeste! Neće ništa loše učiniti. Bit će uzorni smrdnik, dok ne dc vrijeme da bude nešto drugo.

Pokušala se sjetiti nijansi Karalovog govora. Građanski akceii je bio čudan, ali ona gaje uvježbavala.

To je bio neobično za Minyu. Njeni instinkti su ratovalij uvjetovani refleks koji je odbijao seksualni napad kao utjelovljer

svetogrđe, protiv želje za životom.

Opstanak je pobijedio. Ona neće učiniti ništa loše! Jinny ustane, sredi svoj pončo, pa pojuri na zapad. Minya vrisne. Bila

je predaleko da išta poduzme, osim da vk i pokazuje, dok je trčala. Dvije nadzornice, mnogo bliže, što se događa i potrče,

također.

Jinny se baci kroz posljedni zastor od lišća, ravno u nebo| Minya je trčala, i dalje. Nadzornice (Haryet i Dloris, šum divovi

106
surovih lica i neodredivih godina) stigle su do ruba. Dlc zavitla uže s utegom oko svoje glave, dva puta i van. Ha pričeka

svoj red, pa zavitla svoje uže, dok je Dloris vukla. .. izdrži, kad gaje povukla unutra, a zatim naprasno popusti. Dlc poleti

natrag, izbačena iz ravnoteže.

Minya je stigla do ruba, na vrijeme da vidi kako se kameni kraj Haryetinog užeta ovija oko Jinny. Dloris baci svoje uže,

dok se Jinny još uvijek borila s Haryetinim. Jinny tresne, pa omlohavi.

Haryet ju je povukla natrag.

Jinny se zgurila na boku, lica zabijenog u ruke i koljena. Do sada su već bile okružene smrdnicima. Dok ih je Dloris

rastjerivala, Haryet okrene Jinny na leđa, primi je za bradu i lice joj podigne iz zaklona ruku. Jinnyine oči su ostale

stisnute, kao i šake.

Minya reče: "Gospođo Nadzornice, trenutak vaše pažnje."

Dloris se osvrne, začuđena oštrinom u Minyinom glasu. "Kasnije." reče.

Jinny zajeca. Jecaji su je potresali kao što se Dalton-Quinn Stablo treslo onog dana kad se raspalo. Haryet ju je motrila

neko vrijeme, tupo. Zatim raširi drugi pončo preko djevojke i sjedne, da na nju pripazi. • Dloris se okrene Minyi. "Što

je?"

"Ako Jinny ovo pokuša ponovo i uspije, hoće li se to loše odraziti na vas?"

"Moglo bi. Dakle?"

"Jinnyna sestra blizanka je sa ženama koje nose goste. Jinny je mora vidjeti."

"To je zabranjeno," divkinja reče umorno.

Kad su građani tako govorili, Minya se naučila da ne obraća pažnju. "Ove djevojke su blizanke. Bile su zajedno čitavog

života. Trebalo bi im dati par sati za razgovor."

"Rekla sam ti, zabranjeno je."

"To bi bio vaš problem."

Dlons je ozlojeđeno zurila. "Idi, pridruži se smetlarskom u e, Cekaj. Prvo razgovaraj s tom Jinny, ako ona hoće

Pokušaj je nagovoriti.

Poglavlje ŠESNAESTO

TUTANJ POBUNE

"Da, Nadzornice. I htjela bih pregled za trudnoću, kad va bude odgovaralo."

107
"Kasnije."

Minya se sagne, i obrati se Jinny ravno na uho. "Jinny, MinJ je. Govorila sam s Dloris. Pokušat će te spojiti sa Jayan."

Jinny je bila skupljena kao čvor.

"Jinny. Diplomac je uspio. On je u Tvrđavi, gdje ž| Znanstvenik."

Ništa.

"Samo izdrži, hoćeš li? Izdrži. Nešto će se dogoditi. Razgovaraj s Jayan. Vidi je li ona išta saznala." Gnoj, mora postojati

nešto što bi ona mogla reći... "Saznaj gdje drže trudne žene. Vidi da li ih Diplomac kad dolazi pregledavati. Mogao l Reci

mu da se držimo. Čekamo."

Jinny se nije pomakla. Glas joj je bio prigušen. "Dobro, slušati Ali ja to ne mogu podnijeti. Ne mogu."

"Jača si nego što misliš."

"Ako me još jedan muškarac pokupi, ja ću ga ubiti."

Neki od njih vole žene koje se bore, pomisli Minya. Umje toga, rekla je: "Čekaj. Čekaj dok ih ne budemo mogle pobiti sv|

Nakon dugog vremena, Jinny se ispravi i ustane.

Gavving se probudi od dodira na svom ramenu. Osvrne se, bez pomicanja.

Tri niza visećih mreža, a Gavvingova je bila u najvišem sloju. Crna silueta nadzornika ispunjavala je vrata osvjetljena

dnevnim svjetlom. Izgleda daje zaspao na nogama: sasvim lako, u laganoj struji London Stabla. U mraku barake, Alfin se

držao za Gavvingovu mrežu. Govorio je šaptom, koji je htio vrisnuti u oduševljenju.

"Postavili su me da radim na ušću!"

"Mislio sam da to samo žene rade," reče Gavving ne mičući se. Jorg je hrkao točno ispod njega - 'smekšani' muškarac,

zdepast i tužan, i preglup da ikoga špijunira. Ali mreže su bile nagurane vrlo blizu.

"Vidio sam farmu, kad su nas vodili na tuširanje. Puno toga tamo rade krivo. Govorio sam s nadzornikom o tome.

Dopustio mi je da razgovaram sa ženom koja vodi farmu. Njeno je ime Kor, i ona me sluša. Ja sam savjetnik." "Dobro."

Daj mi stotinjak dana pa možda i tebe ubacim tamo. Prvo hoću pokazati što mogu."

Jesi li imao priliku govoriti s Minyom? Ili Jinny?"

108
"Ni pomisliti. Podivljali bi da mi pokušamo govoriti sa J ženama."

Biti ponovo čistač ušća... i viđati Minvu, ali ne i s njom] govoriti. U međuvremenu, Alfin može prenositi poruke, ako ga J

uspije nagovoriti na rizik. Gavving odbaci tu misao. "Naučiof sam nešto danas. Stablo se miče, a to radi tesmo, leteća

kutija.J Naselili su druga stabla..."

"I što bi mi s tim?"

"Ne znam još."

Alfin se pomakne do svoje mreže.

Strpljenje je teško padalo Gavvingu. U početku nije iflislio i na što osim na bijeg. Noću bi ludio od brige za Minvu--- ili.

mogao spavati, i raditi, i čekati i učiti.

Nadzornici nisu htjeli odgovarati na pitanja. Što je znao, što] je naučio? Žene su obrađivale ušće i kuhale; trudne žene su

živjele l drugdje. Muškarci su održavali mašine i radili sa drvetoin, ovdje | u gornjim slojevima pramena. Smrdnici su

pričali o izbavljenju, ali nikad o pobuni.

U svakom slučaju, sada se ni ne bi pobunili, s Praznicima za' osam spavanja. Poslije, možda; ali ne bi li to i Mornarica

znala, iz iskustva? Bili bi spremni. Nadzornici nisu nikad bili bez svojih batina, štapova od čvrstog drveta dugih pola

metra. Horse Je rekao ; da ih i nadzornice nose. Kod ustanka, i Mornarica bi ih mogla dobiti, umjesto mačeva... ili ne bi.

Što drugo? Rad na biciklu iscrpljuje. Oštetiti ih - oštetiti bilo što napravljeno od zvjezdarije - to bi ranilo London Stablo,

ali ne odmah. Odavde se moglo sabotirati dizala; ali Mornarica je 11 dalje mogla ugušiti pobunu pomoću tesma.

Tesmo je radio sve. Stajao je na središtu stabla, gdje je Znanstvenik imao svoj laboratorij. Je li Diplomac bio tamo? Je h

smišljao što? On je izgledao riješen da pobjegne, i prije nego što su stigli do London Stabla.

Da H je išta od toga bilo vrijedno? Da smo zajedno! Mogli bi smisliti nešto...

Shvatio je, mogao bi provesti ostatak života podižući dizalo ili tjerajući vodu uz deblo. Od kad je uhvaćen, nije imao

napad alergije. To nije bio tako loš život, i on je bio opasno blizu navikavanja. Kroz osam spavanja bit će mu dopušteno

da vidi vlastitu ženu.

U Carther Državi palile su se vatre u polukrug oko najvećeg cvijeta u svemiru.

Glave je mahao svojim pokrivačem nad ugljevljem. Ruke je ugurao do lakta u lišće, da se učvrsti. Noge su stezale rub

pokrivača. Micao je nogama i tijelom kako bi u valovima podizao pokrivač, napinjući se tek toliko da zadrži žar na

ugljevlju.

Osamdeset metara dalje, golema srebna latica postepeno je mijenjala položaj, zakrećući pod oštrijim kutem, hvatajući

sunce.

Bez povjetarca, a povjetarci su u džungli bili rijetki, vatra bi se ugušila u vlastitom dimu. Dan je bio lijep i jasan. Clave je

109
u ovome vidio priliku za vježbanje nogu.

Na mjestu prijeloma njegove bedrene kosti, bio je čvor velik kao dječja šaka. Njegovi prsti su mogli napipati tvrdu

oteklinu pod mišićima; njegovo tijelo ju je osjećalo, kad se kretao. Merril mu je rekla da se to ne vidi. Bi li ona lagala, da

ga poštedi? Nije bio sklon upitati nekog drugog.

Bio je izobličen. Ali kost je zacjeljivala; manje je boljelo svakim danom. Ožiljakjebio upečatljiv, ružičasti greben.

Vježbao je, i čekao rat.

Prošlo je deset dana spavanja pretopljenih u bol. Viđao je vretenaste, nemoguće visoke gotovo-ljudske prilike što su

lepršale oko njega pod svim kutovima, zelene oblike što kao duhovi nestaju u tamnu zelenu pozadinu, tihi glasovi stapali

su se u trajni šapat Ušća. Pomišljao je da još uvijek sanja.

Ali Merril je bila stvarna. Pitoma, beznoga Merril je bilaf potpuno domaća, potpuno stvarna i bijesna kao đavo. Goniči ]

smrdnika su odveli sve. "Sve osim nas. Ostavili su nas. Bit će im 1 još žao!"

Malo je pažnje posvetio patnjama zarastajuće kosti, njegov neuspjeh je jače bolio. Vođa lova, koji je izgubio svoj tim,

Predsjednik koji je izgubio svoje pleme. Quinn Pleme je mrtvo. Utučenost uvijek slijedi ozbiljnu ranu, govorio je sam

sebi. Ostao je tu, duboko u tamnoj unutrašnjosti džungle, od straha da pahuljica ne naraste na rani; i spavao je. Spavao je

puno. Nije imao volje za nešto više.

Merril je pokušala razgovarati s njim. Stvari nisu stajale tako loše. Diplomac se dojmio Carthera. Merril i Glave su

dobrodošli u pleme... iako, kao smrdnici.

Jednom se probudio i zatekao Merril u zanosu. "Dat će mi da se borim!" rekla je, i Glave sazna da Cartheri pripremaju rat

protiv London Stabla.

U danima što su slijedili, Glave je upoznao narod džungle. Od oko dvije stotine Carthera, polovica su bili smrdnici. To,

izgleda, nije imalo nikakvu težinu. Ovdje smrdnicima nije bilo ništa uskraćeno, osim glasa u savjetu.

Vidio je mnogo djece i mnogo trudnoća i ni malo gladi. Ljudi iz džungle su bili zdravi i sretni... i bolje naoružani nego što

je Quinn Pleme bilo.

Ispitan je na skupštini plemena. Blagovaonica Carther Država bila je samo proširenje u tunelu, možda dvanaest metara u

širinu i dvaput tolko dugačka. Začudo, prostor je primao sve. Muškarci i žene i djeca, smrdnici i građani, svi su se gurali

uz cilindrični zid, zaklanjajući ga slojem glava, dok su Komesar ili Šarman govorili sa drugog kraja.

"Kako uopće možete stići do London Stabla?" Glave je upitao, ali samo jednom. Ta informacija je bila 'povjerljiva'; za

uhode

110
tu ne bi bilo mjesta. Ali, smio je promatrati pripreme. Bio je siguran, i ove vatre su dio.

Tjerao je vjetar na ugljevlje sad već pola dana. Noga mu je izdržalar Uskoro će morati promijeniti položaj.

Kara Šarmanka vijugala je prema njemu. Zarila je svoju kuku u lišće i zaustavila se kraj Clavea. "Kako ide?"

"To ti meni reci; je li vatra u redu?"

Pogledala je. "Drži je tako. Dodaj još jednu granu poslije stotinjak udisaja. Kako je noga?"

"Dobro. Možemo li razgovarati?"

"Moram provjeriti druge vatre."

Šarman je bio ekvivalent Znanstveniku u Carther Državama. Možda je riječ značila Predsjednik, nekada. Ona je, izgleda,

imala više moći nego politički šef, Komesar, koji je većinu svog vremena provodio doznavajući što ljudi žele. Pridobiti

njenu pažnju, bilo je vrijedno pokušaja. Glave reče: "Šarmanko, ja sam stanovnik stabla. Mi ćemo napasti jedno stablo.

Zar nećete iskoristiti to što ja znam?"

Uzela je to u razmatranje. "Što mi možeš reći?"

"Struje. Vi niste navikli na struje, ja jesam, i ti goniči smrdnika jesu. Ako bi vi..."

Njen osmjeh je bio iskrivljen. "Postavili tebe na čelo naših ratnika?"

"Nisam to mislio. Treba napasti središte stabla. Natjerati ih da tamo dođu do nas. Vidio sam kako se bore u slobodnom

padu; vi ste bolji."

"Razmislit ćemo o tome..." Opazila je njegovu grimasu. "Ne, nemoj stati. Drago mi je da se slažeš. Promatrali smo

London Stablo već desetljećima, a dvoje naših je jednom pobjeglo od tamo. Znamo da smrdnici žive u unutrašnjem

pramenu, ali nosač drže na središtu stabla. Da li bi trebali krenuti na njega, prvo?"

Znanost na razini nosača, leteće kutije, uznemiravala je Clavea. Pokušao je zanemariti osjećaj... "Vidio sam kako koriste

tu stvar.

Svoje ratnike postave gdje žele, a vaše ostave u zraku. Da. Na nosač, prvo, čak i ako ne znate njime upravljati."

"U redu."

"Šarmanko, ne znam kako namjeravate napasti. Ako mi kažeš više, mogu ti dati bolje odgovore." I prije je to govorio.

Kao da

pričaš stablu.

Kara oslobodi svoju kuku trzajem užeta. Odlazila je. Gnoj!

Glave doda: "Još nešto. Koliko ja poznam Diplomca, on do sad već zna kako se leti nosačem, samo ako je uhvatio kakvu

priliku.

111
Ili je Gavving mogao nešto vidjeti i reći Diplomcu."

"Nema načina da to saznamo.

Glave slegne ramenima.

"Ići ćemo na nosač, i pokušati do Diplomca'."

Glave gurne mrtvu kičmenu granu u ugalj i nastavi mahati

svojim pokrivačem.

Kara reče: "Ti se nazivaš Šarmanom... Predsjednikom

uništenog naroda. Vjerujem da znaš kako biti vođa. Ako saznaš

stvari koje ne bi smjeli znati naši neprijatelji... ako odeš u rat u prvim borbenim redovima... što bi ti rekao mojim

građanima, da si na mom mjestu?"

To je bilo dovoljno jasno. '"Glave ne smije biti uhvaćen živ i ispitivan.' Šarmanko, ja imam malo što izgubiti. Ako ne

uspijem izbaviti svoje ljude, ubijat ću goniče smrdnika!"

"Merril?"

"Ona će se boriti sa mnom. Iako, ne pod strujom. I... njoj nemojte ništa reći. Ja ne bih htio ubiti Merril, ako bude

uhvaćena." "Pošteno. Ti si nazvao dimnjak 'ušćem stabla...'" "Pogriješio sam, je li? Džungla se ne može gnojiti na taj

način. Nema dosta vjetra. Što je to?"

"To pomiče džunglu. I latice su dio toga. Koja strana džungle je najsuhlja, tu se dimnjak okreće. Latice odbijaju sunčevo

svjetlo; tako okreću džunglu u tom smjeru."

"Ti govoriš kao da je džungla cjelovito stvorenje, koje misli."

Nasmješila se. "Nije jako pametna. Sad je varamo. Vatre će džunglu sasušiti sjedne strane."

"Oh."

"Postoje na desetine oblika života u džungli. Jedan od njih je vrsta... kičme za čitavu stvar. Živi duboko dolje, a hrani se

mrtvom tvari koja pluta prema središtu. Sve u džungli nekako doprinosi. Lišće su različite biljke ukorijenjene u onome što

srce džungle skuplja, ali one trunu i hrane srce džungle i zaklanjaju ga ako nešto veliko udari u džunglu. I mi dajemo svoj

dio. Donosimo dolje gnojivo - trulo lišće i smeće i naše mrtve - i ubijamo parazite koji se tu ukopavaju."

"Kako se džungla kreće? Diplomac nije znao." "Srebrne latice okreću džunglu dok ne postave dimnjak tamo gdje je

džungla najsuhlja. Ako sve postane previše suho, dimnjak izbaci paru." "Tako?" "Glave, vrijeme je da pogasimo vatre.

Moram reći ostalima.

Vratit ću se."

Minya je slijedila Dloris vijugavim, razgranatim tunelima. Minvin stisak na Jinnynoj ruci bio je lagan; stegnuo bi se da

112
Jinny pokuša nešto glupavo. Ali ušće stabla, i mogućnost skoka u nebo, bili su sve dalje, svakim korakom.

Zbog vijuganja tunela, Minya nije bila sigurna gdje su. Blizu središnje grane, mislila je; a pramen bi se trebao sužavati

prema oštrici. Nije vidjela čvrsto drvo, ali po smjeru kičmenih grana, sama grana je morala biti ispod i njoj na lijevo.

Ranije je prošla granati tunel i začula dječji smijeh i viku nezadovoljnih odraslih: škole. To mjesto bi ponovo mogla

pronaći.

Naprijed se vidio otvor ispletene kolibe. Dloris stane. "Minya. Ako itko pita... ti i Jinny obje mislite da ste trudne. Zato će

vas Znanstvenikov Naučnik pregledati obje. Jinny, odvest ću te tvojoj sestri, a što se onda događa, nije moja stvar."

Stigli su do kolibe. Dloris ih uvede. Dva muškarca čekala su unutra, jedan u mornaričkom plavom, a drugi... "Tko si ti?"

upita

Dloris.

"Gospođo Nadzornice? Ja sam Jeffer, Znanstvenikov

Naučnik... drugi naučnik. Lawri je drugdje zauzeta."

Predstavio je svog mornaričkog pratioca ženama; Ordon je

bio vidljivo zainteresiran. Ordon i Dloris su ostali dok je Diplomac

ispitivao Jinny. Nije mogla biti trudna, vrijeme je bilo pogrešno,

tako joj je i rekao. Ona i Dloris kimnu, kao da su to i očekivale,

i napuste kolibu kroz stražnji ulaz.

Odgovarajuća pitanja je postavio i Minvi. Nije imala menstruaciju već dvanaest spavanja prije nego što se Dalton-Quinn

Stablo raspalo. On reče marincu: "Morat ću je pregledati." Ordon shvati. "Bit ću vani."

Diplomac joj objasni što treba. Miny a se izvuče iz donje petlje ponča, podigne ga i legne na stol. Diplomac opipa njen

abdomen i grudi. Testirao je izlučevine njene vagine u biljnim sokovima, kako gaje Klance uputio. Proveo je jedan takav

pregled u Quinn Pramenu, pod Znanstvenikovim nadzorom, kao dio svoje obuke.

Jednom.

"Nema problema. Normalna trudnoća," rekao je. "Tko bi znao

kad se to dogodilo."

Miny a uzdahne. "U redu. I Dloris tako kaže. Barem sad imam priliku da te vidim. Može li biti Gavvingovo?"

"Vrijeme odgovara, ali... bila si na raspolaganju građanima,

zar ne?"

"Da."

113
"Minya, da li da kažem Gavvingu, da je njegovo?" "Da razmislim." Minya je redala lica svojim pamćenjem. Neka su bila

zamagljena, i to joj je odgovaralo. Da li su uopće sličili Gavvingu? Ali, onaj arogantni patuljak je uzeo dva njena

spavanja... "Ne. Što je istina? Ti ne znaš?"

"Istina."

"To mu reci. Morat ćemo samo vidjeti na što liči dijete." "U redu." Jinny i Dloris su otišle u nastambu za trudnice, na

dobroj, sigurnoj udaljenosti. Srećom, Diplomčev stražar je bio muškarac. Žena ih možda ne bi ostavila same za vrijeme

pregleda. Sa podignutim pončom i raširenim nogama, Minya reče: "Ostani gdje jesi, za slučaj da Ordon proviri.

Diplomac, ima li ikakve šanse da se izvučemo odavde?"

Sačuvati bistru glavu, nije bilo lako u ovakvim okolnostima, ali učinio je taj napor. "Ne mičite se bez mene. Ozbiljno. Ne

možemo ništa učiniti, ako ih ne spriječimo da koriste tesmo." "Nisam bila sigurna da si još uvijek s nama." "S vama?" Bio

je zapanjen... iako, i sam je posumnjao. Toliko toga je trebalo naučiti ovdje! Ali kako je bilo ostalima, Gavvingu i Minyi?

"Jasno, želim nas osloboditi! Ali ma što mi učinili, oni nas mogu spriječiti, dok imaju tesmo. A jesi li možda negdje

vidjela patuljka?" Kao Harp, mislio je, ali Miny a nije znala Harpa. "Znam ga. Mark. Ponaša se kao da je tri metra visok,

a ima manje od dva. Nabijen, puno mišića, voli se s njima praviti važan." Zaliječene modrice na njenim rukama pomogle

su joj da se sjeti. "On je važan. Samo on može koristiti staro oružje." "A mi bi htjeli bi da mu se dogodi nesretan slučaj?"

"Ako je pogodno. Nemoj ništa poduzeti, dok ne budemo

spremni za pokret."

Ona se iznenada nasmije. "Divim se tvojoj hladnokrvnosti."

"Zbilja? Pogledaj dolje."

Pogledala je, porumenila i pokrila usta. "Koliko dugo...?"

"Od kad si podigla pončo. Postat ću ozbiljan slučaj ljubavne

boljke."

"Kad sam te prvi put srela, mislila sam da... ne, ne miči se.

Sjeti se stražara."

On kimne i ostane na mjestu. Ona reče: "Diplomac... moj gost... nadam se da je Gavvingovo, ali ionako je već tu, ma čije

bilo. Pa..." Tražila je riječi, ali Diplomac se već pomaknuo.

Završila je u bezglasnom smijehu."... riješimo tvoj problem."

Pončo je bio smiješno pogodan. Trebalo gaje samo povući u stranu. On je morao snažno stisnuti zube, da ostane tiho. Bilo

je gotovo u par desetaka udisaja; dulje mu je trebalo da povrati glas. "Hvala ti. Hvala, Minya. Ona je... bojao sam se da

odustajem

114
od žena."

"Nemoj tako." Minyin glas je bio hrapav. Iznenada se nasmije.

"Ona?"

"Drugi naučnik je građanka koja me smatra smrdničkim razbojnikom. Ili sam smeće za ušće; ili sam špijun. Kako bilo, to

je moj problem. Hvala."

"To nije bio dar, Diplomac." Stegne mu ruke. "I meni se

zgadilo. Kad se oslobađamo?"

"Brzo. Mora biti. Prvi Oficir je govorio. Mičemo drvo, što

prije moguće." "Kad je to?"

"Dani, možda manje. Znat ću kad se vratim u Tvrđavu. Lawri je tamo gore, prebrojava tesmove motorne sisteme. Dao bih

oba jaja da mi je biti na dva mjesta istovremeno, ali nisam mogao propustiti priliku da s tobom razgovaram. Možeš li

prenijeti poruku Gavvingu?"

"Nikako."

"Aha. Dakle, dolje je skupina koliba, ispod grana, i tamo žene borave kad nose goste, zbog jače struje dok se dijete

razvija. Tako. Ima li itko na ušću kog bi htjela kraj sebe u borbi?" "Možda." Mislila je na Heln.

"'Možda' nije dovoljno. Preskoči ušće. Ako se nešto dogodi, zgrabi Javan i koga god misliš da treba i kreni gore. Mnogo

muškaraca gore provodi vrijeme, na vrhu ušća. Možemo se nadati da su Gavving i Alfin tamo. Ali čekaj, dok se nešto

drastično ne dogodi."

Poglavlje SEDAMNAESTO

"KAD BIRNHAMSKA . ŠUMA..."

Velike srebrne latice su se podizale i svijale prema unutra. Dimnjak u njihovom središtu gledao je prema istoku i van, a

sunce se primicalo u ravninu s njime. Gold je bio na istoku, i izgledao je blizu. Tromi kovitlac oluje bio je čudna pojava,

ni svakodnevna, ni znanstvena, naprosto, zapanjujuća.

Clave i Kara bili su sami. Ostali čuvari vatre otišli su drugamo, kad su vatre ugašene. Šarmanka je upitala: "Poznaješ li

zakon reakcije?"

"Nisam dijete."

"Kad para šikne iz dimnjaka, džungla se pomiče u suprotnom smjeru. To znači, natrag u vlažniju okolinu, natrag u Dimni

115
prsten - ako se mi ne... umiješamo. Nakon toga, ponešto se mora nanovo sakupiti: gorivo, možda. Za što treba dvadeset

godina."

"Zato su oni uspijevali sa prepadima."

"Da. Ali više neće."

Latice su stajale na trideset stupnjeva od vertikale. Sunce je sjalo ravno u dimnjak, i latice su prebacivale sjaj unutra.

Nepodnošljiv bljesak natkrivao je dimnjak.

Kara reče: "Kad sunce sja ravno na cvat, srce džungle prokulja. Nije ga lako natjerati da prokulja u odabrano vrijeme,

ali... danas će, mislim."

Krenulo je kao po Šarmankinoj naredbi: tihi fumf što potresa kosti, iz tunela. Clave na svom licu osjeti vrelinu. Džungla

zadrhti. Kara i Clave se čvrsto prihvate, rukama i nogama.

Oblak se počeo oblikovati između njih i sunca. Stub pare jurio je dalje od njega. Osjeti trzaj, osjeti kako ga struja vuče

prema

nebu.

"Djeluje," reče: "Nisam... Koliko treba da stignemo do stabla?"

"Dan, možda manje. Ratnici se sad okupljaju."

"Što? Zašto mi nisi rekla?" Ne čekajući odgovor, Glave zaroni

u lišće. Njegove misli su bile ubojite. Je li ga ona zakinula za

mjesto u nadolazećoj bitki? Zašto?

Četiri smrdnika pokretali su žice dizala svojim nogama, i Diplomac spazi Gavvinga među njima. Dizalo je gotovo stiglo

do svog postolja. Zar nije bilo načina da mu kaže? Minya je sa trudnim ženama. Dobro je. Ja sam u Tvrđavi...

Ordon reče: "Dakle, ti nisi mogao dočekati Praznike." Diplomac se naglo trgne. Na tren, doslovno je zalebdio. Ordon se

zvonko nasmije. "Hej, zaboravi, nije to ništa. Takva prilika, kako i ne bi? Zato se Dloris malo uznemirila kad je vidjela

da ti nisi Lawri."

Diplomac se nezdravo nasmiješi. "Gledao si cijelo vrijeme?"

"Ne, ne trebam ja takva zadovoljstva. Ja mogu posjetiti

Blagovaonicu. Samo sam proturio glavu i shvatio gdje ti to bockaš

i povukao se natrag." Gurnuo je Diplomca u dizalo, prijateljskim,

snažnim udarcem i ušao za njim.

Djelovao je prilično prijateljski, ali prije svega, bio je Diplomčev stražar. Diplomcu se nije smjelo ništa dogoditi;

116
Diplomac nije smio pobjeći. Volio je pričati, ali... do trudničke nastambe stigli su okolo, dužim putem, od mornaričke

nastambe na isturenom kraju grane. Vratili su se istom trasom. Vjerojatno je Ordon imao tamo nekog posla. Diplomac

zapita o tome. Ordon postane hladno sumnjičav. O svom poslu, on ne bi razgovarao sa

smrdnikom.

Pramen je potonuo ispod njih. Ovo je bilo mnogo lakše od četvorodnevnog uspona po Dalton-Quinn Stablu. Jato malih

ptica lepršalo je podalje od debla. "Kosoglavi," reče Ordon. "Dobra hrana, ali moraš ih dotjerati tesmom. Stari

Znanstvenik nam je to dozvoljavao. Klance ne da."

Mlaz kiše pljuštao je nad unutrašnjim pramenom. Da lije zato Prvi bio tako željan pomicanja stabla? Mokri građani?

Pomično drvo uznemirivalo je njegov mozak. Pronađi sam svoje vrijeme!

Pahuljasta zelena grudica visila je istočno od vanjskog pramena, a za njom se širio neobični čuperak bijele magle. Kroz

dan ili dva, posve će izmaknuti iz vidokruga London Stabla. Diplomac se pitao, nije li bezrazložno uznemiren. Tesmo je

mogao stići do Carther Država na bilo kojoj udaljenosti. Ako ne uspije zarobiti tesmo, ostat će ovdje zauvijek; a ako

uspije, čemu žurba?

Ali vrijeme je odbrojavalo svoje. Život nije bio nepodnošljiv ,za Znanstvenikovog Naučnika. Kroz stotinjak spavanja,

mogao bi se i naviknuti na svoj novi život. Kad dođe vrijeme, bojao se, krenut će presporo, ili uopće neće.

Glave je našao Merril u Blagovaonici. Uranjala je vrške strijela u tekućinu gadnog mirisa koju su Cartheri proizvodili od

otrovne paprati.

Narastajuća struja dohvati Clavea u skoku prema njoj. Zastao je, pa doplovio natrag, smijući se. "Istina je! Ne bih je

nazvao lašcem, sigurno, ali..."

"Glave, što se događa?" I Merril je plutala, strijele svuda oko nje. Uspjela je uhvatiti zdjelu s otrovom i začepit je prije

nego što se prospe.

"Krenuli smo. Ratnici su na površini." Glave se baci na svoj zavežljaj, protiv privlačne sile neobične struje. Spremio ga je

još prije nekoliko spavanja.

Merril grakne: "Što? Koliko vremena imamo?"

Dane je provela učeći kako se rade strijele, natežu strune lukova, oblikuju i odapinju samostreli. Glave ju je promatrao na

vježbama gađanja. Bila je dobra kao i većina Carthera, a njene snažne ruke bile su brže u namještanju samostrela.

Ipak, rekao je. "Merril, ti si u Carther Državama borila se ili ne. Mnogi Cartheri nisu građani."

"Pa?"

"Ne moraš ići."

117
"Onda, grabi opremu i kreni!"

Struja je bila približno kao i u Quinn Pramenu. Korištenje tunela bilo je skoro kao hodanje. Ali bilo je neobično. Svaka

grančica i pramen lišća podrhtavali su.

Clave se progurao kroz krckajuće grančice i meki zeleni pramen, do neba. Stub oblaka isplovio je prema van iza horizonta

džungle. Površina je bila gotovo vertikalna. On se pobrine za

svoje ručne držače.

Sablasni ratnici izvirali su kao crvi iz zelenih humki. Pedeset ili šezdeset Carthera već je odabralo mlaznjarke i uzjahalo

ih. Clave je bio nezadovoljan. Šarmanka je njemu rekla prekasno, a Merril nitko nije ni rekao. Zašto? Kako bi im dali

priliku da se povuku? "Jasno da bih se borio, ali nisam saznao na vrijeme..." Možda su Cartheri trebali smrdnike više

nego građane. Pomagao je Merril na putu kroz lišće. U njenom oku bio je žar borbe. Rekla je: "Goniči smrdnika su nas

ostavili. Nismo vrijedni

njihovog vremena."

"Ja sam imao slomljenu nogu." Clave tada shvati i sakrije osmijeh. "Međutim, gadno su pogriješili, što su tebe ostavili."

"Saznat će oni to. Da se nisi smijao!" Ona zatrese harpunom; šiljak je bio umrljan gadnim žutilom. "Ovaj gnjus te izludi,

ako te i ne ubije."

Nebo je bilo prostrana plahta oblaka. Munje su sijevale u tamnim napuklinama. Clave je pretraživao zapadni rub, dok ne

nađe tanku liniju sjene. London Stablo je bilo preveliko da se sakrije u oblaku: oko pedeset klomtara, pola duljine Dalton-

Quinna, ali pet puta više od središnje osi ove paperjaste džungle. Komesarov odabrani vođa, Anthon, već je savio noge

oko najveće mlaznjarke. Anthon je bio smeđiji od prosječnog Cartherskog muškarca, i tamniji. Za Clavea, možda je

izgledao krhko, s dugačkim kostima koje se lako lome. Ali bio je nakrcan oružjem, samostrelima i strijelama, i batinom sa

zadebljanjem na kraju; njegovi nokti su bili dugi i oštri; ožiljci su se vidjeli tu i tamo po njegovom tijelu: i, u stvari,

izgledao je divlje i opasno. Na krajevima mlaznjarki zabodeni su drveni kolci, koji su sada služili kao poluge. Ratnik bi se

smjestio u prednji pregib mahune i upravljao njome prebacivanjem svoje težine. Clave je iscrpio nekoliko mahuna,

vježbajući.

Bilo je više mahuna nego ratnika, oko stotine, raspoređenih u velikim razmacima i povezanih laganim uzetom. Merril

izabere jednu i ukrca se. Clave upita: 'Trebam li te privezati?"

"Ja ću to srediti." Ona zavitla svoj navoj užeta ispod sebe, i dočeka ga. Clave slegne ramenima i odabere svoju mahunu.

Bila je veća od njega ali zato lakša: trideset kila, tu negdje.

Muškaraca je bilo više nego žena, ali ne mnogo više. Merril reče: "Primjećuješ žene? U Carther Državama se boriš za

pravo građanstva. Građanka je bolja žena. Obitelj dobiva dva glasa." "Jasno."

118
"Clave, kako oni ovo rade?"

"Povjerljivo." On se naceri, i potapše tupi kraj njenog harpuna. "Ne mogu ti sve reći. Džungla će proći kraj stabla pod

određenim kutom, kaže Šarmanka. Oko središnje točke, klomtar više ili manje. Do tada ćemo mi već napasti. Uskladit

ćemo brzinu sa stablom i ući, dok su oni još prestravljeni." "Kako se vraćamo?"

"I to sam pitao." Claveove obrve se skupe. "Lizeth i Hild nose dodatne mahune. One će lebdjeti u nebu dok bitka ne

završi... ali i njih će uhvatiti, skupa s nama ostalima, ako goniči upotrijebe tesmo. Moramo uzeti tesmo."

"Što mi, točno, pokušavamo? Mislim, ti i ja." "Sakupiti Quinn Pleme. Hoćemo se pokazati pred Cartherima, ali pleme

Quinn je prvo. Volio bih znati gdje su."

Magla je se spuštala na njih, prodirući u lišće. Dizao se vjetar. Oluja je zamutila nebo. Držao je pogled na blijedoj,

sjenolikoj crti London Stabla... koja se bližila i rasla. mogućnosti za isuče svoj. . pričekao je tišinu, pa

,._,„ Moramo ostaviti vrijeđanje da bi smo se mogli maknuti.

Uviejk zapamte lekciju!

Lawri pritisne plavo dugme u nizu od pet.

Plavi brojevi zasjaju i umire se na lučnom prozoru. Plava svjetla se pojave na ploči ispod prozora: četiri skupa po četiri

male uspravne crtice, u dijamantskim uzorcima, oko veće uspravne linije. Niz zagolica Diplomčevo pamćenje. Lawri

ispruži ruke, kao Harp prije nego što bi zasvirao.

"Svezi se, " reče Klance. Lawri se zlovoljno osvrne, zatim brzo zatipka. Diplomac tada shvati. Bio je u stolici kad tesmo

zaurla i zatrese se i posrne.

Struja pritisne Diplomca u sjedalo, pa popusti. (Nije bilo važno u Quinn Pramenu, ali Znanstvenik mu je utuvio u glavu.

Nije struja! Ovo je potisak! Možda se osjeća na isti način, ali uzroci i posljedice su se razlikovali. Ostavština mrtvog

Znanstvenika: potisak!)

Lučni prozor se priljubio uz deblo. Povjetarac se podigne: vrtlozi prohuje kroz bočne prozore.

Lawri aktivira zelene crteže i zatipka po njima. Unutar luka, pojavi se manji prozor u kojem je rub neba virio iz sjaja

bijelog svjetla. Pogled sa stražnje strane, unutar prednjeg vidika: zbunjujuće.

Klance je tražio bolji pogled. Prošao je do zračne komore, primajući se za naslone stolica u hodu. Diplomac za njim. Pod

nekoliko kilograma struje... potiska uzdrhtali zidovi projure kraj njega, dok on ne tresne o stražnji zid čvrstim udarcem.

Klance je stajao napregnut, u vanjskim vratima, prstima i stopalima zakačen za rub okvira. "Pokazat ću ti, za trenutak,

Jeffer. Nemoj ispasti. Možda se i ne vratiš!" Isturio je glavu van. "Prokletstvo!"

"Stoje?"

Džungla. Nisam imao pojma da oni mogu pomicati džunglu! Ha. Iznenadit ćemo ih. Samo ćemo se maknuti od njih."

119
Klance

se "akesi Preko ramena. Vidio je da Diplomac hvata zalet; Prekasno,

Njegovo stopalo poleti i dohvati Znanstvenika iznad bedra. nce. vikne i poleti van. Dugi pristi i stopala još su se držali,

iomčeva peta udari mu ruku i nogu. Klance nestane.

Prišao je vanjskim vratima i nagnuo se van. Let je vrištao u njegovim ušima.

Stablo je bilo masivno, ali micalo se. Klance je lebdjeo polako prema otraga, udarajući, pokušavao je dohvatiti mreže na

trupu tesma. U svom užasu, zaboravio je, izgleda, na svoje uže. Spazio je Diplomca kad se nagnuo, i vrisnuo na njega:

proklinjanja ili molbe, Diplomac nije mogao reći. Skrenuo je pogled.

Na stablu se sada pojavio lagani zavoj, nalik na Minyin luk.

TESMO se utisnuo u sredinu, a pramenovi su se vukli u pozadini, ne predaleko. Jači potisak mogao bi prelomiti stablo po

sredini.

Ali tesmo je bio mnogo sitniji od stabla: vjerojatno je sad već potiskivao punom snagom.

Klance je postao lamatajuća crna sjenka u sjaju nalik na sasvim približeni Voy. Glavni motor je ispuštao plavo-bijeli

plamen, gurajući tesmo naprijed, na masu stabla. Klance je plovio u vatru. Na pola puta do dizala, Ordon ih spazi.

Džungla je zauzela polovicu neba. Uz nju su se kretale gomile objekata: oblici kao oni koje je vidio prije nego što se

splav od kore srušio u džunglu. Šumski divovi na mahunama mlaznjar-kama! Ali ako tesmo nastavi i dalje gurati stablo,

oni neće stići. Morao je isključiti glavni motor, sad!

Dakle, nije uranio, nije ubio Klancea ni za što. Lawri! Vratio se u tesmo i pojuri prema luku. Lawri ga niu vidjela.

Iznenada, ona se ukoči i napola ustane, užasnuto zurec u stražji prozor. Sjenka se sjurila u plamen, nestajući.

Naglo se okrenula. Pogledala gaje u oči, kad Diplomac uda

u njenu vilicu.

Njena glava se tržne unatrag; odbije se o remenje i smalak^

Diplomac iskoristi svoje uže, i sveže je za jednu od stolica. Sjeo

je uz komande i proučavao ih. ;

Žuto upravlja sistemom održavanja života, uključuju* unutarnja svjetla i zračnu komoru. Zeleno je upravljalo tesmovim

osjetilima, unutrašnjim i vanjskim. Plavo je imalo veze sa onim što pokreće tesmo, uključujući i motore, dvije vrste

snabdijevanja aorivom, spremnik za vodu i protok goriva. Bijelo je čitalo kasete.

Što je Lavvri radila da aktivira pogon? Um mu je bio ispražnjen. Pritisne plavo dugme. Bez uspjeha: plave tabele nestanu,

ali urlik motora se nastavi.

Kroz bočni prozor, on spazi grupice plavih Mornaričkih odora u pokretu, na kori. Nema vremena. Razmisli. Plava

120
uspravna pruga okružena plavim crticama... kao motori na krmi. On pritisne plavu prugu.

Urlik i trešnja iščeznu. Stablo se ispravi: osjetio je guranje prema naprijed. Potom je bilo tiho.

Kendy je bio spreman da ispali svoju uobičajenu poruku kad izvor vodikovog svjetla nestane.

To je bilo zabrinjavajuće. Obično su TESMOvi glavni motori radili po nekoliko sati. To, ili položaj raketa držali bi ga u

pokretu kao loptu u nogometnoj utakmici. Kendy je usmjerio pažnju na lebdeću točku u vrtlogu Dimnog prstena, i čekao

je.

Tuce marinaca probijalo se prema tesmu, uz pomoć užadi i držača, brinući da se ponovo ne pokrene. Ordon je bio daleko

ispred ostalih, par metara od prozora. Na njegovom licu je bila smrt.

Brzo, sada! Pjritisni žuto dugme. Ekran je previše zakrčen; isključi plavo. Žuta tabela: unutrašnja svjetla pokazivala su

Pnguši, unutrašnji vjetar uključen, temperatura u uspravnim mijama sa brojevima i urez u sredini; ovdje, kompliciran

crtež abme gledan odozgora. Diplomac zatvori crte koje su mogle Predstavljati vrata, dodirom vršaka prstiju. Iza njega,

zatvori se zracna komora.

Lawri se meškoljila.

-Ćuo Je prigušeno udaranje sa vrata.

Počeo se igrati zelenim tabelama, dobivajući različite kutove gledanja tesmovih kamera. Imao je strašno malo vremena da

nauči upravljati ovom zvjezdanom starudijom. Osjećao je Lavvrin pogled na sebi, ali nije se htio okrenuti.

Udaranje je stalo, pa počelo na drugom mjestu. Ordon zareži s bočnog prozora. Sigurno se penjao preko mreža, i nabijao

po staklu.

Diplomac se makne do prozora. Izgovorio je riječ. Ordon je reagirao - začuđen - nije čuo. Diplomac ponovi,

naglašavajući pokrete usana, tu riječ koja će opravdati ubistvo njegovog dobročinitelja Klancea, napad na Lawri, izdaju

svog prijatelja Ordona, ostavljanje London Stabla bespomoćnim pred napadom. "Rat, Ordone! Rat!"

Poglavlje OSAMNAESTO

RAT LONDON STANA

Clave je zaostajao. Cartheri su ga procijenili kao početnika, i bilo je tako: nije znao izabrati te čudne mahune. Pustili su ga

da izabere jednu polaganu. Proletio je kraj debla; putanja mu je ponovno zakretala. Sletjet će među posljednjima.

Užad se pružala duž London Stabla, a drvene kutije su se dizale prema središtu s oba kraja. Clave je vidio kako se obje

kutije otvaraju, gotovo istovremeno, i izbacuju ljude u plavom, osmoricu po kutiji. Goniči smrdinka su izgleda znali što

121
rade. Brzo su se usmjerili i uzletjeli na malim mlaznjarkama prema središnjoj točki stabla, na istočnoj strani.

Prema nosaču. Dvadesetak goniča već ga je okružilo, Plamen na repu se ugasio, ma što to značilo.

Cartheri su prošli deblo u naletu roja mlaznjarki. Sad su se vraćali, dižući se zapadnom stranom debla, temeljito rašireni.

Harpuni s perima letjeli su iz goničkih velikih nožnih lukova. Cartherski ratnici su slali strijele samostrela među njih.

Brojčano su nadjačavali neprijatelja, gotovo dva na jednog.

zungla je bila divovski, zeleni svijet na samo klomtar " a^enosti- Clave se pitao hoće li ipak udariti o stablo, ali, izgleda,

'P* je prolazila pokraj. Mlaz pare je prekinuo paljbu. Džungla e vukla zgrušani trak oblaka i kovitlac ptica što su je

pokušavale stići, i dvije tamne gomile; Lizethine i Hildine grozdove od po dvadeset mahunarki.

Ovako blizu stablu, zakrivljenje debla skrivalo je starinski nosač i njegovo sidrište; ali oba roja neprijateljskih pojačanja

skupljala su se, izgleda, na nosaču. I njima je poznata njegova vrijednost. Letjeli su sa gustišem harpuna u pozadini.

Mlazni pogon Claveove mahune se istroši. Psovke su letjele njegovim umom, dok se verao po mahuni namještajući je

između sebe i harpuna. Još uvijek se približavao deblu. Ostali su već bili tamo. Cartheri su koristili držače užadi na

zbijenim građevinama, izbjegavajući harpune s perima ili su otkidali komade kore za štitove. Goniči su ih radije gađali iz

neba, gdje su im udovi bili slobodni za natezanje velikih lukova. Anthon i grupa ratnika gađali su nosač, koristeći

zakrivljenje debla kao zaklon.

Merrilina mahuna udarila je u drvenu kolibu. Koristila je mahunu kao odbojnik: dobra tehnika. Neki goniči su pokušavali

stići do te građevine. Merril pogodi dvojicu, pa napusti zaklon kad su se ostali previše približili.

Nešto vrijedno u toj zgradi? Goniči su je izgleda htjeli zadržati. Clave pošalje strijelu među njih. Pogodio je, izgleda,

nečije stopalo.

Više im je značio nosač. Clave gaje vidio: bili su posvuda po njemu, visili na mrežama i na kori.

Većina Cartherskih ratnika stigla je na deblo. Clave se odlui spustiti iznutra, kroz bitku. Za sada, mogao je samo

promatrati Iz kaosa se bitke već razabiralo: Goniči su brojčano nadjačani Povlačili su se, iz ovog ili onog razloga. U

bliskoj borbi nisi mogli koristiti lukove. Imali su mačeve, imali su ih i Cartheri; a visoki Cartheri imali su dalji zamah. U

takvim susretima oni si pobjeđivali.

Goniči su imali male mlaznjarke, kakve rastu na integralnom stablu. Radije su ostajali u nebu.

Clave je promatrao kako Cartheri napadaju osmočlani roj plavih pončoa. Goniči smrdnika su upotrijebili svoje

mlaznjarke, ostavili u nebu plutajuće Carthere iza sebe, i uzvratili napad nožnim lukovima. A onda su se dva Carthera

stvorila među njima, posmicali ih, i još dvoje im se pridružilo. U slobodnom padu, goniči su se tukli kao djeca. Cartheri

su otimali mlaznjarke sa leševa.

Clave je lebdjeo, a Cartheri su pobjeđivali bez njega! Dužinom stabla, polako se uspinjala drvena kutija. Izbacila je

122
pojačanje: šest strijelaca u plavom i nezgrapno srebrno stvorenje. Bila je zastrašujuće poznata, ta pojava... ali još za

kilodah neće se približiti.

Gonič smrdnika spazi Clavea, nepomičnu metu. Precizno je odapeo harpun kroz Claveovu mahunu, pa krenuo deblom.

Imat će čist pogodak, kad se Clave približi. Clave odapne na njega. Bez uspjeha; gonič se izmaknuo i čekao. Clave je

mogao vidjeti kako se kesi.

Grimasa nestane kad ga Merril pogodi iz pozadine. Šiljak je izvirio ispod bubrega. Htio se i dalje boriti... ali njegovo lice

je bilo nijemi krik; ščepao je šiljak, pa se zgrčio. Ta otrovna paprat mora biti užasna.

Mahuna udari drvo, Clave iza nje. Oslobodio se, primio se za koru, i probio do Merril sa pripremljenim samostrelom.

Spazi plavilo na olujnom oblaku neba, odapne strijelu u jednog od njih, 1 isuče harpun, kad drugi mačem nasrne na njega.

Gonič je krenuo prebrzo. Clave ga udari u lice drškom samostrela a kad se ispravio, probode mu grlo. j erril Je krenula

zakrivljenjem na kori. On za njom. Stala je Pognula se tren prije nego što su ugledali nosač, dalje na deblu, Prema van-

Goniči su bili posvuda.

Primaknuo joj se. Ona reče: "Dobro, zašto nas ne ubijaju te znanstvenom stvari?"

"Dobro pitanje." Clave je gledao kako Anthonova grug napinje samostrele, s druge strane zakrivljenja. Čuvari ne uzvrate

udar, ne naročito uspješno.

Rekao je: "Zaboravi. Ne koriste ga. Ali koriste ove drvJj kutije, da dovedu pojačanja. Idemo..." "Presjeći užad?" "Tako

je."

Dva užeta, debela kao Claveova ruka pružala su se paralelu s deblom. Jedna kutija je putovala prema unutra, gotovo va

vidokruga. Druga se morala već uspinjali. Clave i Merril -probiju do najbližeg užeta i počnu ga sjeći.

Prema njima je išlo šestero ljudi i srebrna stvar; bili su u doseg njihovih nožnih lukova. Clave i Merril postave komade

kore ka zaklon. Clave je zurio u srebrnog čovjeka. Bilo je to, kao da s pokušava prisjetiti noćne more: čovjek napravljen

od zvjezdarije sa praznom kuglom na mjestu glave. Clave odapne na njega dok ne osjeti udar strijele i odskoči natrag.

Harpuni sa perima virili su iz njegovog i Merrilinog štita. ClaV je vidio kad su tri sitne stvari, slične trnju, udarile u

Merrilin šti naciljane u njenu nezaštićenu glavu.

On vikne. Ona se sagne. Trnje ispadne na deblo. Ona reč "Oh. Srebrni čovjek." "Znaš ga?"

"Da... nastavi sjeći... bio je sa goničima u Carther Državan Nemamo čime razbiti taj oklop."

Još jedna kutija bila je na vidiku, kad se uže prepolovi. Kutil zaplovi. Ljudi poispadaju van i polete u krivuljama, nošel

mlaznjarkama, prema deblu. Izgledali su im predaleko, da bi iš* korisno mogli poduzeti. Merril reče: "To je petlja. Ne

moran više sjeći."

123
"Onda se mičemo. Tu je bila i žica, prema van..."

"Ne Pridružimo se pobjedničkoj strani. Brže, ili će nas ostaviti." •» "Pobjeda...?" Tada Clave shvati na stoje ona mislila.

Ratnici u zelenom gomilali su se oko nosača. Ljudi u plavom plutali su uokolo mlitavošću mrtvaca. Živi goniči su se

povukli na drugu stranu zakrivljenja, čekajući pojačanje.

Izgledalo je, kao da se rat oko nosača okončao. Ali drugi goniči su se previše približili. Clave je imao sretan pogodak: sad

ih je bilo pet, uz srebrnog čovjeka.

Ordon je umro sa strijelom u prsima. Diplomac je vidio njegovo lice, kroz prozor... ali čak i da gaje Ordon mogao čuti,

više se ništa nije moglo reći. Vratio se žutoj tabeli.

Pet lebdećih četverokutova u lučnom prozoru: pogled odostraga, gornji, donji, i oba boka. Na tren spazi ljude u plavom,

muškarce i žene u zelenom; nemoguće shvatiti tko pobjeđuje.

Tri marinca pomakla su se u zaklon pogonskih motora. Diplomac dotakne plave crtice. Plamenovi šiknu kraj njih. Oni

vrisnu, odbace se na sigurno, otplove, usmjeravajući se... ali jedan je imao strijelu u bedru.

Lawri vrisne: "Ubojico!"

"Neki od nas ne vole biti smrdnici," Diplomac reče. "Neki od nas ne vole ni goniče smrdnika."

"Klance i ja smo ti pružili samo dobrotu!" To je prilično istinito. A što ste učinili za ostale iz Quinn Plemena? Jeste li

zaboravili da sam ja imao pleme?"

Tvoje pleme je pobijeno! Tvoje stablo se raspalo! Mi smo mogli biti tvoje pleme, ti gnojeni pobunjenik, ti..." o

JPlomacnije osjećao naročit poriv da joj začepi usta. Lawrine z e bile su samo jeka onih u njegovom vlastitom umu. On

Jesvoje odlučio.

Zato progovori bez žestine. "Znaš li što se događa našim ženama? Gavving je dobio dopuštenje da posjeti svoju ženu za

tridesetak dana, ali svaki muškarac građanin, ima pravo na nju kad poželi. Sad je trudna. Ne zna tko je otac, a ne znam ni

ja.

Lawri reče: "Ubit će te. Da ti kažem kakva je kazna za pobunu?"

"Slobodno, ali, kako vidim, tema razgovora se promijenila."

Rekla mu je, ipak. Zvučalo je dovoljno stravično: dobar razlog, da vrata ostanu zatvorena.

Pronašao je infracrvenu tabelu. Pokazivala je crvene točke duž čitavog debla. Isključio je infracrveno i prepoznao Clavea

i Merril, i marince koji ih gone... uključujući ono, stoje valjda bio patuljak u zračnom odijelu.

Glave i Merril! Dakle, Cartheri su ipak bili na njegovoj strani. Pitao se, je li tako.

Zeleni ratnici su se obrušili na tesmo. Kad se Mornarica povukla, uspio je spaliti jednog marinca, ne u smislu običnog

ubijanja, već kao signal Cartherima. Ja sam sa vama! Jer Cartheri su bili ti koji preplavljuju tesmo, a Mornarica se

124
povlačila deblom. Diplomac razdvoji dvije žute linije vršcima prstiju. Okrene se, da pozdravi visoke, okrvavljene divove

iz džungle.

Gavving je bio na nogama, dva muškarca su ga uspravili, prije nego što se uspio probuditi. Rekao je: "Što?"

"Trebaju nam pedaleri," rekao je netko.

Četiri marinca izvukli su tri uspavana smrdnika iz baraka i vodili ih gore, kroz pramen. Gavving se suzdržavao a Horse je

podnosio uobičajeno poslušno, ali Alfm je j dalje negodovao, dok su izlazili na svjetlost sunca. "Ja sam pomoćnik čuvara

ušća A ne gnojavi par nogu..."

"Slušaj, ti. Šaljemo ljude u Tvrđavu što brže možemo. Iscrpj smo redovnu smjenu skoro do smrti. Zauzet ćeš svoje mjesto

tjerati sa ostalima!"

"I izvršavati moje redovne dužnosti uz to? Ja ću biti skoro mrtav! Što da kažem Nadzorniku?"

"Penji se na taj bicikl ili ćeš pričati svom Nadzorniku gdje su ti otišla muda. I to baš pred Praznike!"

Smrdnici na platformi bili su obliveni znojem; u kapima je curilo s njihove kose; dahtali su kao samrtnici. Marinci su

spustili trojicu, mršteći se na dodir vlažnih tijela. Drugi marinci su se ukrcavali u dizalo.

Pola neba je bilo ispunjeno zelenim.

Džungla! Džungla je stigla do London Stabla!

Samo su tri marinca ostala. Jedan je bio časnik, Gavvig gaje prepoznao, i nosio je nešto od stare nauke, kutiju za govor.

Ostali su ušli u dizalo. Gavvinga podignu u sjedalo. Počeo je okretati pedale. Dizalo krene. Džungla je napala London

Stablo.

Džungla je bila pokretna. Tko bi to pogodio? Zeleni oblak je bio zastrašujuće blizu... i udaljavao se.

Trebao bi nešto učiniti! Ali što? Naoružani ljudi su stražarili.

Dizalo se sad nalazilo na desetke klomtara nad njim, a on se gušio. Promjenu je osjetio prije nego što je vidio. Odjednom

je bilo lakše okretati pedale. Stružuće cviljenje zupčanika poveća se za oktavu. On podigne pogled.

Kutija dizala se okretala, padala. Plavi likovi ispadali su van i kretali prema deblu. Jedan je bio prespor. Kad je stigao do

debla, prebrzo se kretao: odskočio je, vrteći se kao potrgani predmet, i Padao dalje. Ali kutija je padala brže.

'Prestani okretati. Ostani na mjestu," naredi časnik.

Kutija

Napadači su presjekli žicu. I što sad? Unutra te vodi na istok.

neće ovdje udariti: otići će dalje na istok duž grane, ali zamisli tešku drvenu građevinu, kako se smrskava kroz vunasto

zelenilo. "Časnice? Ako ta stvar udari 'rudničku nastambu?"

125
"To je ispod grane," reče muškarac. "Mmm... moglo bi ipak, nekog pogoditi. Prokletstvo, tamo je školski kompleks!

Karal! i Kreni istočno vrhom grane i smjesti sve ispod. Ne zaboravi kolibu za preglede. Pristanišnu sekciju također. Onda

siđi i ti, ako si; dovoljno brz."

"Gospodine." Marinac - ranjen, ruke zamotane uz grudni koš - nespretno odjuri dalje. Ostala su dvojica.

Časnik progovori u svoju kutiju. "Vodnik Patry ovdje. Neprijatelj je presjekao žice dizala. Vaš status?"

Odgovor je bio skoro prekriven krčanjem. Gavving je spustio glavu i napola zatvorio oči (jadni iscrpljeni smrdnik, očito

preumoran da bi razmišljao o pobuni) i napregnuto slušao. Čuo je: "Dizala rade. Mi... mo trupe. Broj neprijatelja četrkrrr,

ponavljam, četrdeset do pedeset. Krrr brojno nadjačani. Oni nas gnječe! Oni krr tesmo, ali čak... ne mogu koristiti...

sputan."

"Vidim dvije tamne mase zapadno odavde."

"Zanemari.... dovoljno nevolja. Šaljemo još ljudi u Tvrđavu."

"Patry gotov."

Diplomac je prepoznao krakatu ženu, Debby, po njenoj dugoj, ravnoj smeđoj kosi. Dva muškarca s njom bili su mu

nepoznati. Samostreli upereni na njega nisu ga zabrinjavali toliko, koliko njihov strah. Nije im se sviđao tesmo, ni malo.

Raširio je ruke. "Ja sam Znanstvenik plemena Quinn, jedini koji zna ovime upravljati. Dobro došla, Debby..."

Lawri upadne sa: "Nagnoji si drvo, pobunjenice! Izgubit ćeš nas u nebu, ili ćeš nas raznijeli po čitavom deblu."

"... a ovo je Lavvri, gonič smrdnika."

Jedan div odvrati. "Ja sam Anthon. Ovo je Prez. Debby nam je pričala o tebi, Diplomac. Možemo li odmah krenuti?

Skupiti naše ratnike u mreže, i otići? Dolazi srebrni čovjek!"

Diplomac reče: "Privezani smo za stablo. Presijecite užad i slobodni smo. Ali ne ide se bez Clavea-i Merril, a mislim da

ima vremena za još jednu stvar."

Pokaže na gornji ekran. Anthon i Debby vrlo oprezno stanu iza njega. Sve ove znanstveničke stvari za njih su sigurno

zastrašujuće.

"Ova koliba je Laboratorij. Debby, naći ćeš kasete i čitač unutra, na zidovima. Sjećaš se kako su izgledali?" Debby kimne.

"Idi, uzmi ih. Anthon, nek ratnici presjeku spone." Pogledao je ekrane. Clave je nosio Merril, skačući preko kore, njegove

noge su služile za oboje, dok je ona odapinjla strijele na njihove progonitelje. Jedan Marinac je zaostao, ranjen. Srebrni

čovjek je napredovao. Diplomac reče: "Vidi, da li ih možete pokrivati."

Anthon reče tiho: "Ti nisi ovdje vođa, Znanstvenice."

"Ovdje, jesam. I dosadilo mi je. biti smrdnik!"

"Debby, idi po taj gnoj za Znanstvenika. Uzmi grupu. Prez, da presiječemo te kablove!" Anthon pričeka da svi izađu, prije

126
nego što ponovo progovori. Nije htio svjedoke ovog razgovora.

"Diplomac, jesi li se ti borio u ratu?"

"Zarobio sam tesmo."

"Ti? Ja sam žaro.." Odustao je. "Nije važno."

"Koliko vas je?"

"Četrdeset ili manje, sada. Nećemo stati unutra, ali možemo u mreže."

"Hoću osloboditi ostatak Quinn Plemena. Oni su u unutrašnjem pramenu, i ne mogu ih naći. Tesmo ima obilje tog, što ga

pokreće. Imamo male motore za bacanje vatre. Trebalo bi biti lako."

Anthon nije žurio s donošenjem odluke. Usred tišine, Lawri reče: "Ne zna on upravljati tesmom. Ja znam. Ja sam

Znanstvenikov Naučnik."

"Zašto nisi ovu tu ubio?" upita Anthon. "Čekaj! Ona je to što kaže... a ja sam morao ubiti samog Znanstvenika. Lawri nas

može puno naučiti, ako je uspijemo nagovoriti. Bezopasna je, dok god je svezana."

Anthon kinine. "Onda, nek živi. Ali ja vodim Carther Države." "A ja zapovijedam tesmom."

Anthon stane na vrata, da izvikne naredbe. Nek se zna. On i

zapovijeda. Onaj koji prekrši Diplomčeve naredbe unutar tesma, bit će pobunjenik!

Cartheri su sjekli užad koja je držala tesmo. Strijele iz samostrela dolijetale su među plave ljude koji su slijedili Clavea i

Merril. Ovi se bace u zaklon kore. Srebrni čovjek se približi, sam. On nije koristio mlaznjarke. Moralo je postojati nešto u

samom njegovom zračnom odijelu. Tesmo je slobodno zalebdjeo.

Lawri progovori bijesnim šaptom. "Ubili bi me, zar ne?" "Nemaju razloga da te vole," Diplomac reče bez namjernog

sarkazma. "Zadrži svoje mišljenje za sebe, neko vrijeme, ako možeš. Zar si stvarno mislila da će te šumski ratnik pustiti

za komande?"

Clave i Merril i Debby ušli su kao oluja. Debby je bila posječena i krvarila je duž rebara. Merril se baci na Diplomca i

zagrli ga. "Diplomac! Hoću reći, Znanstvenice. Dobro izvedeno. Hoću reći, veličanstveno! Znaš li tjerati ovu stvar?"

Diplomac osjeti veliko olakšanje. Nek se Clave nadigrava u vlasti sa Anthonom! Diplomac će zapovijedati tesmom i

nadati se daje Lawri u krivu..."Znam upravljati!" Clave upita: "Možeš li pronaći ostale?" "Svi su u unutrašnjem pramenu.

Gavving je na vrhu, tamo možemo do njega. Jayan i Minya su sa trudnicama. Jinny i Alfm bi trebali biti u Blagovaonici.

Možda ćemo morati napustiti tesmo, da bi došli do njih."

"Znači, uspjet će. Ne mogu vjerovati." -Diplomac se nakesi. "Pa zašto si onda došao? Nije važno. Debby..."

"Ovo sam našla. Morali smo se tući za njih." Sedam kaseta. "Čitač nismo mogli naći."

"Možda gaje Klance imao... nema veze. Sjedaj. I vi, Clave, Merril, vežite se!" Pogledao je na ekran. "Za par dahova,

127
možemo..."

"Što?" Clave pogleda tabele što su lebdjele na lučnom prozoru.

"Ovo mjesto je previše čudno za mene. Ove slike mi ukrštaju

pogled! Ja... Diplomac, postoji li išta protiv srebrnog čovjeka?"

"Ne, osim ako se ne uvuče u motor. To ti je zračno odijelo

zvjezdanog čovjeka!"

"Ali, on ubija naše saveznike."

"Taj bacač te samo uspavljuje i onda se osjećaš divno. Nama je, međutim, svejedno. Kako bilo, oni su izvan stroja.

Anthon, na vrijeme! Sjedaj u stolicu."

Anthon je teško disao; njegov samostrel u visini Diplomčevih očiju. "Predugo si čekao! Taj prokleti srebrni..."

"Sjedaj u stolicu i priveži se! I reci mi koliko nas je ostalo." Diplomac je pokušavao držati na oku sve tabele istovremeno.

Catheri su nestajali iza horizonta debla. Mnogo ih je mlohavo plutalo; neke su odvlačili drugi, koji nisu pogođeni. Čovjek

u zračnom odijelu čučao je iznad tesma, odapinjući strelice.

Stakleni pogled napusti Anthonove oči. Smjestio se u stolicu. "Ne možemo mu ništa. Ja sam jedini stigao do tesma.

Ostali ionako neće. Boje se." "Ne možemo ih ostaviti."

Srebrni čovjek krene dolje, na vrata. Diplomac skupi prste. Srebrni čovjek ustukne kad mu se vrata zatvore pred nosom,

zatim se vrati u dohvat gornjeg ekrana. Sad je grabio mreže na trupu.

"On je na tesmu." reče Diplomac.

"Diži se," reče Anthon.

"Otići?"

"Možemo ostaviti moje građane, ako odvedemo srebrnog čovjeka. Stižu nam dodatne mlaznjarke."

"Prilično dobro." Diplomčevi prsti zatipkaju. Srebrni čovjek je i dalje visio u mrežama, kad se tesmo odvoji od debla i

krene na dolje.

Poglavlje DEVETNAESTO

SREBRNI ČOVJEK

Badanj za pranje rublja bio je visoki stakleni cilindar. Visio je sa unutrašnje strane grane, sa užadi zabijenih u crnu koru,

128
iznad Minvine glave. Oko njega, prostirala se široka platforma od pletera izrađena od živih kičmenih grana. Kameno

postolje ispod badnja pridržavalo je naslagu ugljena. Cijev je prolazila čitavim putem, od rezervoara na ušću stabla, i

dovodila vodu: dojmljivo dostignuće; ali Minya je bila preumorna da bi ga cijenila.

Minya i Ilsa miješale su prljavu odjeću u otopini pjenušave vode lopatom od dva metra. To je zahtijevalo vještinu i

posebnu pažnju. Sapun bi, bez nadzora, pjenio i izvan badnja, preko odjeće i svega. Nadzornica Haryet je stalno

provirivala, motreći kako im ide.

Minya se još nije osjećala nezgrapno, ali bila je svjesna narastanja gosta u sebi. Ilsina trudnoća izgledala je smiješno,

izbočina na ravnom. Kao i ostali, i ona se, izgleda, prilagodila novom položaju s malo teškoća. Jednom je rekla Minyi:

"Svi znamo, čitavog života, da goniči mogu doći po nas. Pa, došli su."

Lanac koliba pružao se donjom stranom grane. Većina žena radije je ostajala unutra. Nisu sve bile trudne. Neke su

njegovale svoje nekadašnje goste. Sve su imale posla: pletenje, šivanje, pripremanje hrane koja se kuha na ušću.

Tišinu je razbilo užurbano šuštanje.

A onda, četvoro ljudi upadne iz tunela koji je vodio van iz kolibe za pregled: Jayan i Jinny, nadzornica Dloris, i marinac

sa zavijenom rukom. Karalje spazi, potrči k njoj, grabeći je za ruku. Ona ustukne pred njegovom žestinom.

"Dobro si." Hvatao je zrak. "Dobro. Minya. Ostani ispod grane. Nikome... nikome ne daj lutati naokolo."

"I ne običavamo. Previše smo nespretne. Mislila sam da muškarcima nije dozvoljeno...?"

"Ja ne ostajem. Minya, oba dizala i barem jedan čovjek, padaju sa trideset klomtara visine, a ne znamo gdje će točno

udariti. Moram upozoriti djecu u školskom kompleksu." Prstom joj dotakne vršak nosa. "Ostani ovdje!" I otrči tunelom,

posrćući, sa šištanjem u prsima.

Ako se nešto dogodi, rekao je Diplomac. Nešto se događalo, u redu; ali što? Da li bi Dloris mogla znati?

Minva je pretpostavila gdje bi nadzornica mogla biti. Krenula je niz red koliba i ušla u zadnju, kad se Dloris pojavi s

Haryet. "Brojile smo," Dloris reče: "Gwen nedostaje. Jesi li je vidjela? Tri metra visoka, i blijeda kao duh, sa

jednogodišnjim gostom?"

"Ne, nedavno ne. Što se događa?"

"Stavi tu odjeću na sušenje, pa ugasi vatru. Imate li užad? Dobro. Držite ih pri ruci." Dvije nadzornice krenu dalje.

Minya se okrene Jayan i Jinny. "Pomozite nam. Jinny, dobro da si se ovdje zatekla. Sad smo sve zajedno. Da li ti znaš što

se događa?"

"Ne. Karalje izgledao na smrt preplašen."

"Je li rat?"

129
"Bolje da se držimo naših zadataka, dok ne budemo sigurne," reče Ilsa.

Izvukle su odjeću iz badnja u ledenoj masi, pomoću motki. Nešto vode je ostalo. Obrnule su badanj i odmaknule se, dok

je vodeni mjehur lijeno puzio prema vatri. Para se nije dovoljno brzo podizala u slaboj struji London Stabla. Širila se u

nevidljivom mjehuru, vrela.

Minya nikad nije vidjela da se ova vatra gasi. Dloris, izgleda, očekuje nešto opasno!

Nastavile su raditi. Stavile su odjeću u prešu i pritisnute dvije velike cjepanice jednu na drugu. Voda se počne cijediti po

rubovima smotuljka odjeće, pa stane curiti na dolje.

Nešto je tresnulo kroz lišće, negdje blizu.

One se slede. A onda se Minya porine kroz grančice, sa Jinny i Ilsom iza sebe. Probijale su se prema zvuku. Minya se

izvije prema gore, tamo gdje je, činilo se, zvuk prestao.

Tamo, u nizu polomljenih grančica. Slijedila ih je na dolje, do slomljenih i izobličenih ostataka nekadašnjeg marinca. Les

je imao mač, u koricama, i tobolac, još uvijek pun, ali luk je nedostajao.

"Sad je stvarno rat." Minya reče.

"Moramo ubiti nadzornice," reče Ilsa.

Minya se iznenadi. "Što?" Bilo je to, kao da je kamen progovorio. "Nije važno, u pravu si. Mislila sam da ti... Mislila sam

da si odustala."

Ilsa samo zatrese glavom.

Zapad te vodi unutra. Unutra te vodi na istok. U početku, Diplomac je držao lučni prozor usmjeren ravno dolje. Padali su

lagano... brže... okrenuo je tesmo prema zapadu i ispalio stražnje rakete ispravljajući ga, dok se odmicao od debla.

Njegovi putnici su odrvenjeli od straha, osim Lawri, koja je odrvenjela od bijesa.

I dalje su imali putnika na trupu.

Anthonov glas je postajao mucav. To si nije htio dopustiti. "Htio bih istaknuti, mi možemo krenuti natrag u Carther

Države odmah. Imamo srebrnog čovjeka i tesmo. Ti goniči smrdnika nemaju ništa vrijednije. Možemo ih razmijeniti za

vaše smrdnike."

To je, zapravo, zvučalo razumno. Diplomac reče: "Clave?"

"Nagnoji si stablo."

Anthon reče: "Hoćeš poubijati nešto goniča. U redu, mogu razumjeti..."

"Hoću ih sam spasiti! Ja sam Predsjednik plemena Quinn. Oni su meni povjereni u zaštitu." Calve ispljune riječ:

"Razmijeniti! Napali su nas, mi smo napali njih. Dobili smo tesmo a dobit ćemo i svoje ljude. U redu, Diplomče -

130
Znanstvenice -imaš li ti kakvo mišljenje?"

Prebrzo su padali. Diplomac je okrenuo tesmo nosom na dolje i aktivirao prednje rakete. Rekao je: "Lijepo od tebe što

pitaš. Imamo Znanstvenikovog Naučnika i srebrno odijelo i jedinog živog čovjeka kojemu pristaje. Možda bi ih

razmijenili. Mi zadržavamo tesmo."

"Nikada," reče Lawri. "Razmjena sa smrdnicima!"

Anthon i Clave se pogledaju. Diplomac reče: "Nije važno," i nasmiju se. Ton Lawrina glasa rekao je sve.

Minya stane i pogleda kroz zastor grančica.

Nadzornice su pronašle Gwen. Harvet ju je grdila, dok su je vodile prema kolibama. Harvet je bila smrdnik druge

generacije, niža od Minye; izgledala je sićušno, kraj svoje vrlo trudne zarobljenice.

Čule su nas, pomisli Minya. Jinny je izgleda shvatila isto. Iskoračila je van, kroz krckajuće lišće, deset metara istočno od

Minyinog položaja. Dobro! Mislit će da su čule jednu, ne dvije...

Dloris priđe Jinny sa bijesom na licu. Probijanje novih puteva bilo je strogo zabranjeno.

Minya se pojavi iza Haryet i ubode je.

Gwen se okrene s djetetom u rukama i vrisne. Dloris se osvrne, i zapilji se. Možda je ovo mjesto majki i djece davalo

nadzornici lažni osjećaj sigurnosti. Prije no što je uspjela dohvatiti svoju batinu, Jinny joj je ščepala ruke a Minya je jurila

prema njoj dugim, niskim skokovima.

Dloris se baci naprijed. Jinny poleti preko nje i sruši se, u vrtnji, na Minyu, koja izgubi trenutak na skok u stranu. Dloris

je sad držala pola metra tvrdog drveta pred sobom; ali suočila se sa mornaričkim mačem. ^

"Čekaj," rekla je. "Čekaj."

"Moje dijete se neće roditi kao smrdnik!" Minya vikne i nasrne.

Dloris zatetura natraške. Tunel je bio iza nje, i Minya je znala, treba je spriječiti da stigne do tamo. Pojurila je, spremna da

joj izbije štap iz ruke. Jayan i Ilsa su se postavile iza Dloris. Jayan je držala veliku lopatu, za dršku, uvis i ploštimice, kao

dvoruki mač.

Dloris ispusti svoj štap. "Nemoj me ubiti. Molim te."

"Dloris, reci nam što se događa."

"Cartheri su posvuda po deblu. Ne znam tko pobjeđuje."

"Imaju li tesmo?"

"Tesmo?" Dloris pokaže čistu zapanjenost. Svezale su je uzetom. Ilsa je htjela i više; Minya je predobro poznavala Dloris,

da bi to dozvolila. Ne bi ubila ni Haryet, da nije... da nije.

Gavving je gledao kako tesmo nestaje kroz vatru. Patry je govorio u svoju kutiju, predaleko da Gavving čuje; ali časnik

131
Mornarice izgledao je bijesno i preplašeno.

Uhvatio je Gavvinga, kako ga gleda: 'Ti! Svi vi! Ostanite gdje ste! Pokreni se i mrtav si! Razumiješ? Arny, u zaklon."

Dva marinca nestanu u lišću. Alfin tada reče: "Mi smo mamac."

"Ima ih samo dvojica."

„ Horse reče: "Stvarno misliš da tvoji prijatelji imaju tesmo? Sto će s njim?"

Izbavit nas," reče Gavving s više sigurnosti nego što je osjećao. "Alfin, kad siđu, skoči na vrata i nadaj se da će se

otvoriti."

Alfin frkne. "Ti si sigurno lud. Pogledaj tu stvar, ti bi se unutra

"Vozit ću se u bilo čemu da se odavde izvučem, ako uspijem odvesti Minyu."

"Nemaš Minyu. Slušaj, Gavving, ja te se sjećam sa crvenim i poluzatvorenim očima i potocima suza. Oni ovdje sami

prave svoje vrijeme! Nitko ne gladuje, nitko ne žeđa.

Ovo je dobro, zdravo stablo sa dobrim urodom zemaljskog života. Ja imam važan položaj..."

"Tebi se ovdje sviđa?"

"Oh... gnoj, možda mi se u stvari nigdje ne sviđa. Naređivali su mi i u Dalton-Quinnu. Viđam nadzornicu, fina žena, iako

me nadvisuje. To nisam imao u Quinn Pramenu. Kor je godinu dvije prestara za građane, ali mi se slažemo... i ne sviđa mi

se ta kutija."

"Meni da." To je govorio Horse. "Gavving, prepusti mi Alfinovo mjesto."

Tesmo se obrušavao ravno na njih. Samo neka su prijatelji u njemu! Ako nisu, mogao je samo umrijeti u borbi. Rekao je

Horseu: "Nije moja odluka. Radi što i ja, i vidjet ćemo što kaže Glave."

"Sređeno."

"Alfin. Zadnja prilika... *'

"Ne."

"Zašto?"

Alfin susretne njegov pogled. "Ovdje ima struje."

Gwenin prestravljeni urlik rasplakao je njeno dijete. Sad je bilo malo mirnije. Sva Gvvenina prisebnost bila je u rukama

koje su tapšale i milovale dijete. U njenom očima, prisebnosti nije bilo nimalo.

Zavjerenice nisu obraćale pažnju na Gwen, a ni ona nije gledala njih. Ilsa ju je dovela natrag, kad se u jednom trenutku

pokušala vratiti do koliba. Nisu htjele da ispriča ostalima. Jayan upita: "Ilsa, sigurna si da hoćeš dalje?"

Jinny nije bila trudna; Jayan i Minya ne tako očito.

Ilsa je bila. Ona reče: "Ni moje dijete se neće roditi kao smrdnik." Grana se zatresla od siline velikog udarca. Ilsa reče:

132
"Drugo dizalo. Karal je rekao, dva."

Jayan reče: "Minya, ti si govorila s Diplomcem. Što je on rekao?"

"Diplomac je rekao da idemo gore. On će pokušati zarobiti tesmo. Ako ne uspije uzeti tesmo..."

"Onda je mrtav," zaključi Ilsa, "i svi ratnici Carther Država će umrijeti, a mi se nikad nećemo osloboditi. Dakle, on mora

imati tesmo. Ima tesmo i ratnike Carther Država na njemu, koliko god ih se moglo ukrcati, i pokušava stići do nas. Tko

ide s nama?"

Nitko ne spomene ni jedno ime. Jayan reče: "Mi smo jedini novi smrdnici. Nek si ostali sami naprave svoju pobunu."

"Ne možete gore."

Okrenule su se, iznenađene. Dlorisine oči ustuknu pred njihovom, moguće, smrtonosnom pažnjom. Ponavljala je uporno:

"Ne možete ići gore. Tuneli vode do oštrice grane i do ušća. Do vrha pramena nema nikakvog tunela; tamo žive muškarci.

Nijedna od vas nije se u stanju penjati kroz lišće, a ako i stignete do vrha, stršat ćete kao previše mobija u jednom loncu."

"I što?"

"Ostanite ovdje, dok vaši prijatelji ne dođu po vas."

Ilsa odmahne glavom. "A dječje nastambe? Karal je do sad već morao evakuirati gornje.razine."

"Ilsa, to je veliko i složeno i nije povezano s vrhom. U najboljem slučaju, izgubit ćete se."

"Kakav je tvoj ulog u ovome, Dloris?"

"Ostavite me na životu. I nemojte nikome reći da sam pomogla."

"Zašto?"

"I sama sam nekada htjela pobjeći. A sada sam već predugo nadzornik. Ima ih koji bi me sigurno htjeli vidjeti mrtvu. Ali,

vi ne možete gore. Ostani ovdje i čekajte."

Pogledale su se. Minya reče: "To si ti učinila. Trideset godina? Ne. Mislim da znam što trebamo učiniti."

Diplomac dotakne komande motora... zamršeno. Morat će ih koristiti u parovima i grupama, ili će prevrnuti tesmo.

Spustio se u lišće nekoliko metara od platforme, uz strahovitu lomljavu, i istovremeno otvorio vrata.

Tri muškarca skoče prema vratima. Gavving zgrabi jednog starijeg čovjeka za ruku. Treći je nosio plavo, i vitlao je

mačem. Debby pažljivo nacilja i probije ga strijelom iz samostrela.' Gavving i stranac se uguraju unutra. Stariji čovjek je

hvatao dah. "Mičimo se," reče Gavving. "Ovo je Horse. Želi se pridružiti Quinn Plemenu. Alfin ne ide. Sviđa mu se

ovdje."

Harpun s perom odbije se od vrata. Diplomac ih zatvori. Reče: "Ostavio sam Minvu i Javan u trudničkom dijelu..."

"Što? Minya?"

"Nosi gosta, Gavving. Tvoje dijete. A muškarcima tamo nije dopušteno." Kasnije će mu Diplomac reći istinu... dio istine.

133
Za sada, za svjedoke i bilješke, Minya nosi muževljevo dijete. "I Ilsa je tamo, Anthon.-Rekao sam Minyi da ih sve sakupi

i krene gore. Morat ćemo ih čekati."

Clave kimne. Gavving je zurio otvorenih usta. Rekao je: "Diplomac, zar ne znaš, muški tuneli nisu povezani sa ženskim?"

"Što?"

"Morat će ići cijelim putem do oštrice grane ili do ušća, i natrag! Ili probijati stazu - Diplomac, njih će sigurno uhvatiti!"

Clave je držao ruku na Gavvingovom ramenu. "Smiri se, dečko. Diplomac, gdje bi one mogle otići?"

Diplomac je pokušao razmišljati. A progovorio je Horse.

"Ne na oštricu. Tamo je Mornarica. U Blagovaonici, ili u školama, možda nitko ne bi primijetio višak žena. Ili, možda,

jednostavno ostanu gdje jesu i čekaju."

"Jinny će u svakom slučaju biti na ušću. U redu." Diplomac je pokrenuo prednje motore.

. Tesmo se podigne repom naprijed, ostavljajući vatre za sobom. Lavvri vrisne: "Ti ćeš zapaliti stablo!"

Ostala je neprimijećena. "Bio sam u trudničkoj nastambi," reče Diplomac. "Ali nisam bio u Blagovaonici."

"Alfin jeste," reče Gavving. "Velika je, i seže do ušća. Ako uspijemo dovesti tesmo u ušće..."

Lavvri se trgne. "Ne možete! Ne možete spaliti ušće, što je vama? Ovo više nije pobuna, ovo je čista raspojasana

destrukcija!"

Anthon zapita mlako: "Hoće li London Stablo pregovarati sa smrdničkim pobunjenicima?"

Lavvri nije odgovorila.

"Neće ti pomoći laganje. Prije si bila preuvjerljiva. Idemo po naše ljude."

Tesmo se kretao bočno iznad pramena, ubrzavajući tromo. A zatim je ispod njih bilo čisto nebo, i Diplomac okrene tesmo.

Padali su pokraj ušća stabla. Tesmo uspori, ostane lebdjeti. Diplomac dotakne par žutih točaka. Svjetlo bljesne na

Blagovaonicu dvostrukom zrakom, kao da je tesmo bio usidreno

sunce.

Žene su trčale... u bijegu. Sve šumski divovi, u velikim skokovima prelazile su isprepleteni pod od kičmenih grana. Ni

jedna nije bila prave visine, ni dovoljno tamna, da bi bila Jinny.

"Odustani," reče Clave, kao da ga vlastiti glas ranjava. "Idi do trudničkog odjela. Kako se dolazi tamo?"

Diplomac pusti da tesmo potone. Bili su sada ispod pramena: plavo nebo ispod njih, a zeleno iznad. "Ispod grane je.

Najbolji nam je potez, mislim, krenuti gore i unutra. Možda ga ne pogodim točno, a i Mornarica je do sad mogla shvatiti

što mi to radimo. Jeste li spremni za borbu?"

"Da," reklo je više glasova.

Diplomac se- nakesi. "Možda uspijem sljuštiti i srebnog čovjeka. Vidim, još je s nama... A što je sad ovo?"

134
Iz lišća su ispadale stvari. Zavežljaj odjeće, vezan uzetom. Dugački kruhovi. Ptičji les, očišćen i oguljen. Zatim je zeleno

nebo počelo kišiti ženama. Javan, Jinny i šumski div: Ilsa?

"Skočile su," reče Gavving, u čudu. "A da nismo došli?"

Padnu dvije velike kožne torbe, pa još jedna žena, skočila je na glavu, da stigne ostale: Minya.

Diplomac isključi motore i na trenutak razmisli. Bio je svjestan glasova koji su urlali na njega, ali te nametljive zvukove

je mogao zanemariti.

Uhvatiti ih u zračnu komoru. A što sa srebrnim čovjekom? Još uvjek se držao gornje plohe. Diplomac zarotira tesmo, po-

stavljajući ga između patuljka u zračnom odijelu i žena u letu.

Odvajale su se. Trebat će tri zahvata. Javan i Jinny prve. Jedna nasuprot drugoj, preko stegnutih ruku, kao i onda, kad se

DaltonQuinn Stablo raspalo. Izgledale su prilično mirne, s obzirom na okolnosti. Tesmo im se približi.

Srebrni čovjek je puzio s druge strane, prema zračnoj komori. "Držite se," reče Diplomac, i zavrti tesmo. Brže. I njegova

glava se zavrtila; vidio je mučninu na licima iza sebe. Srebrnog čovjeka je zahvatilo na kutu, visio je na rukama.

Diplomac ponovno pokrene motore, okrene ih u suprotnom smjeru, i baci srebrnog čovjeka snažno na trup. On odleti.

Diplomac otvori vrata. Blizanke su letjele ravno na njega. On ispali plamen, i uspori; stane točno uz njih, povuče se i

pomakne bočno. One dopužu unutra.

Plavi likovi puzili su zelenim nebom. Naoružani marinci, sa mlaznjarkama i nožnim lukovima i masivnom stvari za koju

su trebala tri čovjeka.

Ponovno ujedinjenje će morati pričekati. "Strpaj ih u stolice," dobacio je Claveu. Minya je sljedeća. Upravljao je tesmom

kao da to radi čitavog života. Postane malo nepažljiv; Minya udari u trup, i uđe okrvavljenog nosa. "Oprosti," rekao je.

"Gavving, pusti sad to, strpaj je u stolicu! Tko je druga?"

"To je Ilsa," reče Anthon. "Oni je gađaju! Diplomac, pokupi je!"

"To i radim. Trebamo li hranu i ostalo?"

Bio je usporedno s Ilsom, između nje i padajućih marinaca. Voy je sjao iza nje. Strijele su kljucale o trup... ali ovaj tres

nije imao mjesta u njegovoj shemi. Što... ?

Ilsin izraz straha i odlučnosti pretopi se u blaženi san. Znao je i prije nego pogleda: srebrni čovjek se vratio, bacač i

ostalo. Bio je na stražnjoj površini, izvan dosega vrata, a Anthon je bacio uže oko Ilsinog struka i vukao je unutra.

"Strpaj je u..." Stolice su bile pune. "Stavi je uz stražnji zid i ostani s njom. Ne diraj nikakve uređaje. Debby, stavi sputanu

strijelu u tu lešinu pa ćemo ga povući."

Anthon reče: "Srebrni čovjek... "

135
"Ovo su zatvoreni prostori. Ako prođe kroz vrata, na njega. Bacač ne ubija, ali ako nas sve pogodi, ima nas."

Jinny se javi Diplomcu: "Donijele smo nešto čiste odjeće, i zalihu vode."

"Vodu imamo. Odjeća... zašto ne? Hej, rekao sam Minyi da krene gore. Vi ste dobro napravile, ne bi vas nikad našli... "

Minya reče: "Ako imaš tesmo, možeš nas naći u nebu. Pa smo zgrabile što smo mogle i sišle,"

Marinci nisu napustili zeleno podnožje grane. Nimalo čudno. Ako ne uspiju zarobiti tesmo, kako će ponovo stići do

stabla? Izgledali bi uzaludno, pomisli Diplomac, da nije te zdepaste zvjezdarije koju drže kao oružje.

Lešina losos ptice bila je crna silueta sa bolno sjajnim Voyem u pozadini. Anthon i Debby su morali žmirkati... ali njihove

svezane strijele zakače pticu i oni je dovuku unutra. Možda se srebni čovjek nadao, da će netko proviriti; ali nije nitko.

Pokušao je ući za svežnjem odjeće, i Diplomac ga zamalo uspije uhvatiti u vratima. Tako je odjeća ostala vani, a crveni

okvir se pojavi oko žutog dijagrama. "Nikad prije nisam vidio crveno. Što znači?"

Lawri se udostoji odgovoriti, prezirno. "Izvanredno stanje. Tvoje uže drži zračnu komoru otvorenom."

Diplomac otvori vrata (crveno upozorenje nestane) a Debby uvuče masu unutra. Srebrni čovjek je nije pokušao slijediti.

Vrata su ga možda preplašila. To mu je bila zadnja prilika: Diplomac je zatvorio vrata i odahnuo zadovoljno.

Njegov uzdah se presječe, kad je donji vidik zasjao čistim, zasljepljujućim crvenilom, pa nestao sa lučnog prozora.

Sa ostalih ekrana, on uhvati odsjaje bolno jarkog grimiza. "Može li nas to povrijediti?" upita Anthon, kad Lavvri vikne:

"Sad ćeš vidjeti! Na pola će nas presjeći!" a Glave reče: "Skoro su tu. Imat ćemo ih posvuda po trupu ako... "

"Nagnojite si stablo!" Diplomac zaurla na sve. Nije mogao misliti. Što im je to svjetlo moglo učiniti? Ni Klance, ni Lavvri

nikad nisu spomenuli takvu stvar.

Imamo što nam treba. Zaboravi kruh, zaboravi vodu. Gubi se! Oni nikad neće uloviti tesmo.

Lawri spazi pokret njegovih ruku, i vrisne: "Čekaj!" Diplomac nije čekao. Pritisnuo je središte velike plave uspravne

prečke.

Poglavlje DVADESETO

MJESTO ZNANSTVENIKOVOG NAUČNIKA

Zrak je izdahnuo iz Diplomčevih pluća. Osjećao se zgnječeno. Njegova lijeva ruka promašila je naslon; bila je povučena

unazad i gotovo iščupana iz ramena. Stolica preniska da mu pridržava glavu. Vrat gaje divljački bolio. Preko prigušenog

vriska glavnog motora čuo je svoje putnike; borili su se za dah.

136
Ovo je sigurno ubijalo šumske divove.

London Stablo nestajalo je kao san, na stražnjem ekranu. Sad su se nalazili u oluji, slijepi. Diplomac pokuša podići lijevu

ruku, da dotakne plavu prečku, i prekine silu koja gaje pritiskala. Više, više... dalje... ruka mu padne natrag na prsa,

trzajem koji mu istisne i posljednji dašak zraka iz pluća. Pogled mu se zamuti.

Lavvrin vrat bio je nasađen na njenu ključnu kost. Bila je uvjerena, ako opusti vrat, struja će ga prelomiti.

Gledala je kako Jeffer pokušava isključiti motor i znala je da ne može uspjeti. A Lavvrine ruke su bile svezane.

Ovo će neke pobunjenike ubiti, pomislila je s nešto manjim zadovoljstvom. A to sam im ja pripremila. Komunikacijski

laser može spaliti ili oslijepiti, iz blizine, ali, skoro sigurno, ne bi oštetio tesmo. Lagala je u nadi da će se pobunjenici

uspaničiti. Uspjela

je preko očekivanja. Ali to i nju ubija! '"

Zastor od oblaka prođe kraj njih, i produži dalje.

Gold je bio na lijevo od središta u lučnom prozoru.

Dimni prsten vukao se na lijevo od Golda. Ubrzavali su pren istoku i djelomično van.

Istok te vodi van...

Napuštali su Dimni prsten.

Znala sam. Taj ludi Jeffer će nas sve pobiti.

Sa glavom jako pritisnutom unatrag, sa onim što je imao biti l vrat okrutno zabijenim među lopatice, Gavving je gledao

niz svoj ' nos i pokušavao shvatiti to što je vidio.

Nebo je plovilo na ivicama lučnog prozora. Jedna trojedina obitelj se rastrojila, zalepetala - i nije ih više bilo, prije no što

su se i mogli pomaknuti. Mala, plosnata džungla dolebdi bliže, ubrza, i prošiba kraj njih. Pahuljasti bijeli oblak pokazao

se ispred njih. Bliže. Bijelo sljepilo, a tesmo zadrhti i zazveči pod naletom kapljica vode. Nešto sitno pogodi lučni prozor

stravičnim udarcem i ostavi ružičasti trag širok četvrt metra. U dahu, kiša ga spere.

Oblak je nestao, a nebo pred njima bilo je oslobođeno drugih smetnji. Gold i Dimni prsten pokažu se kao pečurka na

stabljici, na podlozi od plavog neba... dubokog, tamno modrog neba, boje kakvu on u životu nije vidio.

Okrenuo je glavu da vidi Minyu. Agonija se preseli sa

njegovog vrata... ovako je bilo lakše podnositi pritisak. Ona mu

uzvrati pogled. Lijepa Minya, lica punijeg nego što ga se on

sjećao. Pokušao je progovoriti, ali ne uspije. Jedva je disao.

Ona uzdahe: "Skoro."

Svjetlo TESMOvog glavnog pogona se vratilo, i pomicalo u

137
plavo!

Pomak u spektralnom nizu, on gaje uhvatio. Srećom. Kendy poništi svoju uobičajenu poruku. TESMOv, vremenom

oštećen program, bit će dovoljno zaposlen i bez drugog ometanja. Jer, TESMO je bio u letu. Ubrzavao je vjerojatno već

nekoliko minuta. Po pomaku frekvencije, dobivao je na brzini dovoljno da izađe iz Dimnog prstena... na udaljenost od

nekoliko tisuća kilometara

od Discipline*.

Kad je svjetlo prestalo, Kendy započne svoju poruku. Zrak se već rijedio oko TESMOa. Prijem bi trebao biti dobar.

"Kendy za državu. Kendy za Državu. Kendy za Državu."

Zvuk je prestao, užasna struja nestala, sve u istom trenu. Isprave se tijela savijena kao lukovi. Građani koji nisu imali

daha za vrištanje, sad zavrište.

Kad su refleksni krikovi utihnuli do stenjanja, Diplomac začuje Lawri, umornog glasa: "Jeffer. Ne koristi nikad glavni

motor, osim kad guraš stablo."

Diplomac je mogao samo kimnuti. On je zarobio tesmo, on je... gnoj, koga god je znao, ako ga nije ubio, ukrcao bi ga na

tesmo! A onda je dotaknuo plavu prečku. Rekao je: "Lawri, primam sugestije." "Nagnoji si stablo."

Diplomac začuje grleni smijeh iz pozadine... Anthon. Debby ga snažno opali posred trbuha. Udarac ga savije u slovo U,

ali on se i dalje smijao, a ona mu se pridruži.

Imali su razloga! Nalazili su se tik do stražnjeg zida, štiteći Usu od, za njih, tek blagih trzaja. Ubistvene stolice bi im

pretrgle kičmu, ali nitko od šumskih divova nije u njima sjedio.

Ostali su stenjali, protezali se, prelazili sa boli u strah. Ilsa se počela buditi. Merril praznog pogleda, hipnotizirana čudnim

nebom koje je zauzimalo prozor - ali, izgleda, uspjela se trgnuti. "Dobro, neka netko nešto učini!"

Claveov glas je bučao, ispunio je kabinu do gušenja. "Smirite se, građani. Nismo u tolikoj nevolji. Sjetite se gdje smo."

Ostali zvukovi prestanu. Clave reče: "Nosač je građen za ovo. Došao je sa zvijezda. Znamo da radi unutar Dimnog

prstena, ali građen je da radi bilo gdje, je li tako, Diplomče?"

To mu jednostavno nije palo na pamet. "Ne bilo gdje, ali... izvan Dimnog prstena, to je sigurno." "Sasvim dobro. Kakav

nam je status?" "Čekaj malo." Diplomac se posrami. Trebao je Clave, pa da njegov mozak ponovno proradi. Nismo u

nevolji... Sreća što Clave nema obrazovanja da vidi kolika je to besmislica.

Plava tabela bila je uključena. Potisak: 0. Ubrzanje: 0. Veliki plavi pravokutnik imao je rub od treperavog grimiza: glavni

motor uključen, gorivo iscrpljeno. Isključi ga, jer stoje vrijedilo. 02: 211. H2 : 1,328. "Obilje vode, ali nema goriva. Ne

možemo manevrirati. Ne znam kako bi saznali kamo idemo. Lawri?" Nema odgovora.

"Ali moramo pasti natrag, prije ili kasnije." Zeleni ekran: "Pritisak je vani u opadanju. Mi... " Ovo bi moglo uzrokovati

138
pobunu; ali moraju znati. "Mi napuštamo Dimni prsten. Zato je nebo takve boje." Žuti ekran: "Održavanje života izgleda

u redu." Prozorski ekrani: "O, ljudi!"

Na stražnjem i bočnim prozorima, sve stvari su postale sitne: integralna stabla kao čačkalice, bare kapi sjajila; sve je

izgledalo kao obloženo maglom. Gold je postao gruda u većoj ovojnici

oblaka što se prostirala na istok i na zapad: olujni lik koji se širio Dimnim prstenom. Skriveni planet izgledao je neugodno

blizu.

"Diplomče?"

"Oprosti, Clave, zanio sam se. Građani, ovo nemojte propustiti! Nitko nije vidio Dimni prsten izvana, od kad su ljudi sišli

sa zvijezda."

Ostali su zurili naprijed, u ekrane, ili su virili kroz bočne prozore. Ali Gavving reče: "Mislim da je Horse mrtav."

Horse? Stari, kojeg je Gavving doveo sa sobom. Horse je nesumnjivo izgledao sasvim mrtav; ništa čudno, ako je struja

zaustavila srce jednog starog čovjeka. Jadni smrdnik, pomisli Diplomac. On nije upoznao Horsea, ali koje ljudsko biće bi

poželjelo umrijeti, a da prije toga ne vidi ovo? "Provjeri mu puls." Lavvri reče: "Lijevo, Jeffer."

Nešto u njenom glasu... Diplomac pogleda. Uz rub: bljesak srebnog? "Ne mogu..."

"To je Mark! Još uvijek je tamo!" "Ne mogu vjerovati."

Ali srebrno zračno odijelo dopuzilo je u vidokrug. Mora biti da se patuljak držao mreža, cijelo vrijeme divljačkog

ubrzavanja. "Jeffer, pusti ga unutra!"

"Koji čovjek! Ja... Lawri, ne mogu. Pritisak je vani prenizak. Izgubit ćemo zrak!"

"Umrijet će tamo vani!... Čekaj malo. Otvori vrata jedna po jedna. Ha! Zato ih Klance zove zračnom komorom! I na

kasetama je tako..."

"Jasno, dvoja vrata čuvaju zrak unutra. U redu." Prigušeni udarci sa stražnje strane. Srebrni čovjek je htio unutra.

"Anthon,

Clave, on može biti opasan. Oduzmite mu bacač, kad ude."

Diplomac očisti sve osim žutog ekrana. Nikakvih brzih odluka

od sada na dalje. Pritisnuo je obje crte zajedno - uvjeri se da su

čvrsto zatvorene! - zatim kažiprstom otvorio vanjska vrata.

Srebrni čovjek nestane iz vida, u zračnu komoru.

Dobro. Sad zatvori vanjsku crtu, čekaj - nema crvenih rubova? Otvori unutrašnju. Zrak sušne u komoru. Srebrni čovjek

zakorači u tesmo, preda bacač Anthonu i posegne za svojom kacigom.

U dubini duše, od najžešćeg ratnika Mornarice, Lawri se možda i nadala zadnjem tračku protupobune. Prestala se nadati,

139
kad mu je vidjela lice. Mark je bio patuljak, dakako, i kosti njegovog lica bile su teške, brutalne; ali njegova vilica se

objesila, dah mu je bio ubrzan, a lice blijedo od šoka. Njegove oči su vrludale kabinom, tražeći potvrdu. "Minya?"

( Tamnokosa žena je odgovorila. "Zdravo, Mark." Njen glas je bio ravan a lice neprijateljsko. Mark kimne, neveselo. Sad

je prepoznao Lawri. "Zdravo, Znanstvenikov Naučnice. Što sada?"

"Mi smo u rukama pobunjenika," reče Lawri, "a ja bih da su bolji u letenju onim što su ukrali."

Pobunjenički Prvi časnik reče: "Dobrodošao u pleme Quinn, j kao građanin. Quinn pleme ne drži smrdnike. Ja sam Clave,

Predsjednik. Tko si ti?"

"Mornarica, strijelac, oklopnik. Ime mije Mark. Građanin ne zvuči tako loše. Kamo idemo?"

"Nitko to, izgleda, ne zna. E sad, mi tebi baš ne vjerujemo, Mark, pa ćemo te svezati za sjedalo. Koja vožnja! Možda si ti

stvarno napravljen od zvjezdarije."

Mark je dopustio da ga povedu do jedne prazne stolice. "Uzevši sve u obzir, radije bih se vozio unutra. Bio sam previše

bijesan da bih odustao. Mi nećemo stvarno udariti u Gold, zar

ne?"

Postao je poslušan! Lawri pomisli s gađenjem. Popustio je pred pobunjenicima! Hoće li oni stvarno pobijediti? A onda

shvati da neće. Sutila je, i dalje.

Clave izbroji deset sjedala i trinaestoro građana, jedan mrtav. Horse nije trebao stolicu. Ni šumski divovi. Baš suprotno!

Ali čak i sa prostranim teretnim dnom, tesmo je bio natrpan.

Građani su djelovali prilično mirno. Iscrpljeni, pretpostavi Clave, i previše zapanjeni, da bi osjećali strah. Osjećao je i

sam nešto od toga. Većina - čak i srebrni čovjek - gledali su kroz prozore.

Nebo je bilo gotovo crno i išarano mnoštvom bijelih točaka. Znanstvenikov Naučnik prekine svoju Ijutitu šutnju, i reče:

"Slušali ste o njima čitavog života. Zvijezde! Izgovarate, a ne znate o čemu govorite. Pa, evo ih. Umrijet ćete zbog toga,

ali vidjeli ste zvijezde."

Bile su stvarne i dovoljno impresivne, ali ipak samo točke. Plavi Duh i Sablasno Dijete zaokupili su Claveovu pažnju. Ni

njih nikada nije vidio. Par lepeza ljubičastog svjetla bio je živ i zastrašujući. Nalazili su se potpuno izvan Dimnog prstena,

plutajući prema van duž rupe u prstenu.

Anthon i Debby bili su zaposleni. O držače duž zida zakačili su odjeću i dimljenu, očišćenu lešinu losos ptice. Sad su

sjeckali tanke odreske sa ptice.

Clave se sjećao sličnog osjećaja, kad se stablo raspalo. Nije znao dovoljno da bi donosio odluke! Tada je bio spreman

zadaviti Diplomaca, zbog uskraćivanja informacija. Sada...

Diplomac gaje motrio s nelagodom. Zar je mislio da će Clave napasti njihove zarobljenike? Clave mu se nasmije. Krenuo

140
je u pozadinu, i pomogao šumskim divovima u dijeljenju narezaka mesa.

Sad je bilo drugačije. Clave ovdje nije bio Predsjednik. Kad bi svi umrli, to ne bi bila Claveva greška.

Vrerojatno su šumski divovi više od ostalih smatrali tesmo zastrašujućim - više nego Clave! - ali ipak, nastojali su se

udomaćiti. Tikve s vodom putovale su uzduž i poprijeko, stolicama... tri tikve, praznjikavog izgleda. Clave je razmišljao o

tesmovom snabdijevanju vodom.

Baš je htio upitati, kad Diplomac progovori prvi. "Gavving, hoćeš li doći na tren?"

Bilo je tajne hitnosti u njegovom glasu. Anthon je primijetio, ali nastavio je sa svojim poslom. I Clave, također. Ako je

njihova pomoć potrebna, bit će i zatražena.

Gavving se ugurao između Lawri i Diplomca. Ovaj poziv je bio neka vrsta olakšanja. Minvine novosti su ga iznenadile, i

trebalo mu je vremena da se sabere.

Diplomac pokaže: "Vidiš li crveno što žmirka oko te brojke?"

"Jasno."

"Crveno znači izvanredno stanje. Taj broj je zrak u kabini. Kako se osjećaš? Počinje napad alergije?"

"Zapravo, to mije posljednje naumu." Gavving je osluškivao svoje tijelo. Uši i sinusi jadni... oči peckaju... "Možda."

Žuta brojka ispusti znamenku iza decimalnog zareza.

Znanstvenikov Naučnice, ima li primjedbi?"

"Sam si ga popravi, Jeffer Znanstvenice."

"Mmmm."

"Diplomac, što to znači?"

"Oh, oprosti, Gavving. Vani nema zraka. A zrak iznutra, izgleda, istječe van, u, u svemir. Znaš, uvijek s tobom

razgovaram kad sam zbunjen. Možda ćeš ti nešto smisliti."

Gavving promisli. "Clave je rekao da..."

"Clave nije rekao daje tesmo skoro četiri stotine godina star i možda se već raspada."

"Kao i svi oni zupčanici... u redu, kakvo je tvoje mišljenje o Znanstvenikovom Naučniku?"

Lawri podnese njihove odmjeravajuće poglede, čvsto stisnutih usana i oči u oči s Gavvingom. Diplomac se nasmiješi i

reče: "Bolje pitaj za njeno mišljenje o nama."

Nije trebao. "Četiri neprijateljska ratnika, šest smrdnika uhvaćenih u pobuni, jedan les, i marinac koji je predao svoje

oružje." Njeno lice zatitra. Zar je zaboravila srebrnog čovjeka? Ovo neće biti lako, pogađati misli stranca. Ipak, pokušat

će. "Pitam se samo, da li je ona dovoljno dobra, da nas spasi, ako hoće. Mi bi na to izgubili previše vremena."

Diplomac kimne. "Lawri, da je Znanstvenik ovdje, da li bi nas mogao spasiti?"

141
"Možda. Ali ne bi htio!"

"Klance ne bi spasio tesmo?" Diplomac se smješkao. Slegnula je ramenima, najbolje stoje mogla, svezana. "Dobro, spasio

bi tesmo, kad bi mogao."

"Kako?" Nije odgovorila. "Možeš li nas ti spasiti?"

Ona na to samo izvije obrve. Gavvingu je to izgledalo sjajno,! ali ipak reče: "Blef. Diplomac, morat ćemo to sami srediti.

Znanstvenik ti je pričao o plinovima, je li?"

"Oba Znanstvenika. Stigli smo do tog... kisika? Sigurno dobivamo zrak iz spremnika za kisik. Hidrogenski spremnik je

onaj prazni. I... imat ćemo više goriva, vrlo brzo. Tesmo razdvaja vodu u dvije vrste goriva. Jednu vrstu, kisik, mi

udišemo. Imamo vremena, barem to."

Gavving je proučavao lice plave djevojke. Što je ona znala? Sto je ona htjela? Ako je ih samo htjela vidjeti mrtve, onda su

i bili mrtvi. Ali bilo je tu nešto, stoje mogla mrziti i više od pobune.

A za to je trebalo držati Diplomca u pokretu, što je ionako bila -dobra zamisao. Kako? Pitaj glupa pitanja; to je ponekad

uspijevalo. "Možemo li pronaći gdje curi? Zapaliti nešto i promatrati dim?"

"Da! Reći ću ostalima što nije u redu, ipak, i onda zapaliti zrak. Hmm?"

"Nadahnuće?"

"Molekule... djelići zraka kreću se sporije kad su hladne." Ploča je već oživjela žutim brojevima i crtežima. Diplomac

dotakne jednu strelicu na uspravnoj crti, pa pomakne vršak prsta polako prema sebi. Strelica postane dvije strelice, a

jedna je slijedila njegov prst.

"Nikad se nisam ni upitao možemo li kabinu učiniti toplijom ili hladnijom, ali mora biti istina. Taj kisik je tekući. Hladan!

Sledio bi nam pluća, kad nešto ne bi držalo kabinu toplom. U redu, sad će ovdje biti hladno, ali ćemo dulje živjeti. Bolje

reci Claveu stoje, pa nek on objavi. Trebaju znati, jer ćemo razdijeliti one dodatne pončoe. Onda ćemo probati s dimom..."

Lawri progovori: "Daj, pusti me na te proklete komande!"

Gavving se okrene od nje. Sakrije osmjeh. Lawri možda i želi njihovu smrt, ali ne može dopustiti Diplomcu, da ih spasti

bez njene pomoći. Reče joj: "Presloženo je, pa ne možeš objasniti Diplomcu?"

"Nije. Ali neću!"

"Diplomac? Da probamo s dimom?"

"Najgore što može, da nas ubije. Osim toga, Lawri je oduvijek htjela upravljati tesmom. Lawri, mjesto Znanstvenikovog

Naučnika je slobodno."

Lavvri protegne ruke i pogleda svoje otmičare. Dlanovi su je peckali; ruke su je boljele. Njen prvi poriv bio je - udariti na

pobunjenike. Ali izraz na Jefferovom licu: pažnja... kao Klance, kad očekuje pravi odgovor na neko glupo i bezvezno

142
pitanje...

Nebo je bilo crno kao ugalj. Zvijezde, bijele točke, kao sićušne verzije Voya, ali na tisuće njih. I ako su izazvale strah kod

Lavvri, što su tek radile ovim divljacima? Promatrala ih je, kako glođu smotane odreske sirovog mesa, i odjednom se

nasmiješila.

Preko Diplomca je pružila ruku i dotaknula bijelu tipku. "Prikazyvat Glas." Slušajte ovo, gnojačil

"Spreman," reče glas, koji nije pripadao nikome u tesmu. "Predstavi se."

Razgovor uz ručak utihne u mrtvačku tišinu. Muški šumski div napne svoj samostrel. Ona mu okrene leđa. "Ja sam Lawri,

Znanstvenik. Daj nam svoj status."

"Spremnici goriva gotovo prazni. Snaga iscrpljena, baterije u punjenju. Tlak zraka opada, bit će opasno nizak kroz pet

sati, smrtonosan kroz sedam. Tabele dostupne."

"Zašto gubimo tlak zraka?"

"Svi izlazi zatvoreni. Potražit ću izvor oticanja."

Lavvri pritisne bijelu tipku, još jednom. 'To će nas ubiti. Ugušit ćemo se bez zraka. Šteta. To bi bila prava predstava, ali ti

je nećeš vidjeti," ona sijevne na Diplomca.

"Zašto si ga isključila?"

"Glas nas ne može čuti dok ponovo ne uključim. Ako pogriješiš, makar samo u razgovoru, on može svašta učiniti."

"Da li bi govorio sa mnom?"

"Ti si... " Njen prezir postane nešto drugo. "Traži da se predstaviš, i onda te zapamti. Hmm. Pokušaj." Dotakla je dugme

za govor.

"Prikazvvat Glas," reče Diplomac.

"Predstavi se."

"Ja sam Znanstvenik Quinn Pramena. Imamo li dovoljno goriva, da se vratimo u Dimni Prsten?"

"Ne."

Na tren, Diplomac zaboravi disati. Zatim: "Imamo vodu. Zar se neće razdvojiti u gorivo?"

Glas zastane. Zatim: "Ako protok sunčevog svjetla zadrži sadašnji intenzitet, ubrzo ću imati dovoljno goriva da

omogućim : povratak. Zamjećujem masu blizu naše putanje. Mogu je' upotrijebiti za gravitacijski zamah."

"To će biti Gold?"

"Ponovi."

"Masa, je li to Goldblattov svijet?"

"Da."

143
Diplomac je pritisnuo prekidač, prije nego što se počeo smijati. "Idemo na Gold! Ako poživimo do tada!"

Šaputava pozadina postane nametljiva. Sa zrakom koji se ledenio i Glasom što govori kroz zidove, gozba je klizila u

paniku. Jefferreče: "Gavving, bolje im ti reci o tlaku. Nemamo vremena da tumačimo Claveu."

Lavvri upita: "Da ja to učinim?" Znala je više o ovome što se događalo.

Jeffer je izgledao zgrožen. "Lavvri, oni će misliti da si ti uzrokovala to oticanje."

"Divljaci..."

"I svatko drugi bi."

Nije mogla shvatiti, misli li on to zaista.

Gavving je objašnjavao ostalim pobunjenicima o oticanju. Govorio je nadugo, uključujući i ono što su namjeravali u vezi

s njime učiniti. Jeffer je pritisnuo bijelo dugme. "Prikazvvat Glas. Jesi li pronašao propust?"

"Nisam pronašao nikakvu točku propuštanja. Zrak nestaje." "Hoćemo li živjeti dovoljno dugo za povratak u Dimni

prsten?" "Ne. Putanja koju sam programirao uzela bi vam

dvadesetosam sati. Tlak zraka će pasti do smrtonosne razine kroz

deset sati. Vremena su približna."

Lavvri se nije mogla sjetiti koliko dugo bi mogao biti jedan

sat. Ipak... deset sati? Bilo je sedam prije nego što se kabina tako.

ohladila. Pitala se zašto to Glas nije uzeo u obzir. Ponekad Glas

zna biti takva budala.

Rekla je: "Pokaži područja na kojima si tražio propust." Žuti dijagrami kabine pokažu zelene rubove duž dvije trećine

unutrašnjosti. Crvene pjege žmirkale su na ostatku. "To su mrtvi senzori", Lavvri reče Jefferu. "Glas, primijeni korekciju

putanje."

Jeffer doda: "Prikazyvat Glas. Ne koristi glavni motor ni u

kom slučaju!"

"Krenut ću kad dobijem gorivo." Glas reče: "Prvo paljenje kroz deset sekundi. Devet. Osam." "Svi hvatajte nešto!"

Pobunjenici su navlačil dodatne pončoe preko svoje odjeće. Zastali su, kako bi se privezali. Šumski divovi stali su uz

stražnji zid i dograbili držače... "Dva. Jedan."

Ali samo su rakete proradile. Nos tesma jurne prema Dimnom prstenu i ostane tamo dok su se stražnji motori palili.

Trajalo je nekoliko desetaka dahova. Proći će bliže Goldu... koji je postao golema, spiralna oluja, viđena postrance, a

obrub se već vidio

144
ispod njih.

DaMarknije vezan, mislila je Lavvri, i ako glavni motor ispali, nitko se ne bi mogao kretati, osim Marka. To je trebalo

imati na umu. Jeffer nije, izgleda, shvatio da se potisak može kontrolirati, dodirom na vrh ili dno ovih četverokuta,

povećanjem ili smanjenjem dotoka goriva.

U međuvremenu... kako se propusti mogu začepiti? Ako je bilo načina, Lawri će ga prokleto sigurno naći prije Jeffera.

Poglavlje DVADESET I PRVO

HAGOLD

"Kendy za Državu. Kendy za Državu. Kendy za Državu." Odgovor stigne gotovo istodobno, jasan i čist, kroz gotovo-

vakuum i sve manju udaljenost. TESMO se nalazio izvan Dimnog prstena. Po prvi puta od pobune, Kendy je imao čistu

emisiju. Odaslao je: "Status?"

Motori su bili u upotrebi, svi. Gorivo: nekoliko kapi. Voda: prilično. Pretvarači solarne energije: u upotrebi. Baterije:

napunjene, ali u trošenju, jer su pretvarale vodu u tekući vodik i kisik. Protok sunčevog svjetla sa T3 bit će uravnotežen u

vakuumu. Bit će goriva.

TESMO je bio na ručnom upravljanju. Protok CO2 ukazivao je na puni broj putnika. Ugljični dioksid se akumulirao

polagano; sistem održavanja života bi to mogao izdržati... ali kabina je propuštala zrak. Oh, sranje, oni su umirali!

"Bilješka putanje od početnog paljenja." Stigla je. TESMO se dizao. Prošao bi blizu točke L2 -Kendyjeve lokacije,

stabilna točka iza Goldblattovog svijeta - da nije samog Goldblattovog svijeta. I da nije Goldblattovog svijeta, TESMO bi

već pao natrag u sigurnost... ali jezgra nekadašnjeg plinovitog diva vukla je TESMOvu orbitu u nakrivljeni gotovo-krug

potpuno izvan Dimnog prstena.

"Prebaci na moju komandu." Masivna greška.

"Daj mi video vezu sa posadom."

"Odbijeno."

A tlak u kabini je opadao. Nešto se moralo učiniti. Kendv je

odaslao: "kopiraj" i čekao.

TESMOv kompjutor je premišljao, polako, dio po dio, ubrzao; i počeo prebacivati čitav svoj program. Trajalo je

dvadesetšest minuta. Kendv ga pregleda - pojednostavljeni Kendy, zamrljan kasnijim naredbama, iskrivljen i zbrkan

vremenom i entropijom - i odasla: "Ostani na vezi, za dopunsko programiranje."

145
"Na vezi."

Kendv nije mogao vjerovati. Odavno mrtvi programer morao je ugraditi zaštita komandu. Jednostavno, nije ih još

dohvatio... osim ako se oni nisu i pokvarili? Kendv nije imao dopunsko programiranje, bio je siguran. Morat će ga skupiti

iz krhotina.

Brzina kojom kompujtor može misliti bila je Kendvjev trijumf i njegova tragedija. Uvijek je iznova bio iznenađen

dosadom svoga bezdogađajnog života. Ostajao je svjež, jer Kendy je stalno sređivao svoja sjećanja. Skladišni kapacitet

njegovog ^mozgaračunarabio je utvrđen. Uvijek je bio na rubu ograničenja. Sredio je svoje sjećanje na pobunu, izbrisavši

imena ključnih ., osoba, iz straha da bi se kasnije mogao svetiti njihovim [ f potomcima. Redovno je brisao

sjećanje na svoju dosadu.

Jednom je ispitao rješenje problema Četiri boje u topologiji. Dokaz koji su ponudili Appel i Haken, 1976., nije bio

provjerljiv bez kompjutora. Kendv je bio kompjutor; izravno je iskušao dokaz i našao ga valjanim. Sjećao se samo toga.

Detalje je izbrisao.

Koristio je pojednostavljeni program za TESMOve računare, pa izbrisao i njega. Ali sad je TESMOv program imao za

temelj. Prešao gaje, izoštravajući posvuda, ispravljajući gdje je pogodno, dopunjujući vlastitu pojednostavljenu osobu...

ostavivši netaknuta TESMOva vlastita sjećanja na vrijeme pobune, jer ih je odlučio zanemariti. Tražio je načina da

zaustavi otjecanje iz kabine. Bilo je beznadno: zatajili su senzori sistema za održavanje života a ne program. Gotovo je

izbrisao komandu koja je branila upotrebu glavnog motora. Glavni motor je bio jači. Nije shvaćao tu komandu... ali bila je

unos i to nedavni. Ostavio ju je.

Dakle: program putanje koja će ih dovesti ovamo, da ih on prouči... Jedva je imao vremena za nadanje. Kendy je izravno

usvajao orbitalnu mehaniku. Odmah je shvatio da goriva nema, ni sunčevog svjetla koje bi elektrolizom proizvelo

dovoljno vode na vrijeme. Njegov vlastiti par TESMOva koji gaje snabdijevao pogonskom silom putem solarnih

kolektora, nije imao dovoljno goriva da krene ususret i dovuče TESMO s divljacima čak i kad bi bio voljan riskirati oba.

Zaboravi, i pokušaj ponovo... Mogao ih je vratiti u Dimni prsten putem bliskog prolaska kraj Goldblattovog svijeta. U

stvari, TESMOv kompjutor je već izveo promjenu putanje. Nije bilo važno. Bili bi mrtvi, do tada.

Ostavio je taj dio programa netaknut. Izbrisao je barijeru koja mu je priječila komunikaciju. Odaslao je revidirani

program puževim korakom, kojeg TESMO može prihvatiti. TESMO ga preuzme.

Uspjelo je! Napokon će ih moći pregledati, upoznati ih bar malo, prije nego što odu. Nakon pet stotina i dvanaest godina!

^HBHRiPp«

Hladnoća je doprla do šumskih divova. Anthon, Debby i Ilsa smotali su se u toplu, zagrljenu drhtavu loptu, sa dodatnim

146
pončoima na sebi.

Ostali putnici su bolje podnašali. Osim Marka, pončoa je bilo dovoljno za sve, još i dva viška. Jedan su izderali u

marame. Jinny omota jednu oko Markovog vrata i ugura krajeve u ovratnik srebrnog odijela. "Udobno?"

Srebrni čovjek je izgledao prilično veseo, usprkos sponama koje su ga držale nepomičnim u stolici. "Fino, hvala."

"Je li to odijelo dovoljno debelo?"

"Dođavola, ženo, ti drhtiš, ne ja. Ovo odijelo zadržava svoju vlastitu temperaturu, kao i tesmo. Ako netko treba moj šal...

hoćeš ti?"

Jinny se nasmiješi i zatrese glavom.

"Dakako, bilo bi mi još bolje sa spuštenom kacigom," reče Mark, i svi se nasmiju kao da je rekao nešto smiješno. Nije ni

trebalo biti izgovoreno: ako ne uspiju začepiti propust, ili ako je Lawri odlučila da ih nekako pobije, Mark će umrijeti sa

svima ostalima.

Diplomac je načinio baklju od jedne marame, zamašćene salom sa kože losos ptice. Zamalo je zapalio, kad spazi

izmaglicu ispred svoga lica. Ispuštao je... bijeli dim. Svi, osim Horsea, izdisali su bijeli dim, kao da svi puše duhan.

"Ako mislite da negdje propušta, na to dahnite!" on objavi. "Pratite dah. Ne, Jayan, ne vrata. Glas ima tamo svoje

senzore."

Lawri uradi nešto na kontroli. "Uključujem vlagu... mokrinu u zraku. Više magle, na taj način."

Građani su se smjenjivali na kontrolnoj ploči, tražeći prazna mjesta na žutom dijagramu. Diplomac se baci na neudobne

poslove koji bi drugima mogli promaknuti: puzao je između sjedala, zagledao oko hladnog lesa Gavvingovog prijatelja,

otpuhivao je maglu tamo gdje se pod spajao sa desnim zidom.

Merril se oglasi: "Imam ga. Lučni prozor!"

Grupa građana uspuzala se duž ruba lučnog prozora, pušući, gledajući kako blijedi dim oblikuje niti, tamo gdje se prozor

spajao sa trupom. Prozor je bio labav u gornjem lijevom kutu.

"Tražite dalje," Lawri naredi, "može biti još."

Ona sama krene u pozadinu. Diplomac joj se pridruži kod stražnjeg zida. "Što imaš na umu? Ima li načina da začepimo

propust?"

Glas započne odbrojavanje. Lawri pričeka dok male rakete ne ispale. Grozd šumskih divova objesio se uz stražnji zid, ne

rastavivši se. Ilsa zahihoće. Sigurno je još u parama od droge iz bacača.

Paljenje prestane. I,awri reče: "Možda. Imamo li što za vodu?"

Diplomac vikne: "Trebamo tikve!"

Pronašli su tri. Merril ih sakupi i donese natrag. Jayan i Jinny su puhale na stražnje prozore, koji su izgledali u redu.

147
Gavving i Minya kretali su se uz rub lučnog prozora, puhali su, motrili. Vani nastane magla, duž prozorskog zakrivljenja,

duga kao Diplomčeva ruka, od ramena do prstiju, i odmah nestane.

Lawri okrene ventil. Smeđa voda prokapa iz stražnjeg zida, i počne oblikovati sve veći mjehur.

"To je blato!" reče Merril s gađenjem.

Lawri reče: "Unutra ulijemo vodu iz bare. Tesmo razbije čistu vodu na kisik i vodik, i ostavi mulj za sobom. Svako malo

smo ga morali čistiti. Zato postoji sistem odbacivanja i budite prokleto sretni zbog toga."

"Ne možemo to piti. Trebali smo pokupiti Minvinu zalihu vode."

"To mi reci ako poživimo dovoljno, da ožednimo." Lawri uzme tikve i napuni ih u smeđem mjehuru. Merril se namršti,

gledajući kako se i ostale njihove tikve za vodu zagađuju.

Lawri krene naprijed sa tikvama. Hoće li blatom začepiti propust? Mogao je to i sam napraviti, sada, ako Lawri odustane;

ali nju je želio na svojoj strani, koliko bude moguće.

Lawri iscijedi blatnjavu vodu duž ruba lučnog prozora.

Vani se pokaže magla. Staklo se počne smrzavati. Voda je ostala tamo gdje ju je ona izlila, u dugačkom smeđem mjehuru.

Idućih nekoliko minuta - dok je Lawri promatrala kontrole - voda nestane i stvrdne se u tamnije smeđe. Zatim se počne

stvrdnjivati.

Clave reče: "Diplomac? Ide li to?"

Diplomac je čitao o ledu. Za njega, nije bio ništa stvarniji od tekućih plinova u spremnicima. Pogledao je Lawri.

Lawri susretne njegov pogled i reče: "Neću prihvatiti mjesto Znanstvenikovog Naučnika."

Nakon takve predstave, zar ih je napuštala? Clave prvi progovori, užurbano. "Siguran sam da u Quinn Plemenu ima

mjesta za dva Znanstvenika. Posebno, s obzirom na okolnosti."

"Spasila sam vas. Sad hoću kući, u London Stablo. To je sve što želim."

Zaslužila je, pomisli Diplomac, ali...

Clave reče: "Pokaži ga."

Tesmo se nalazio nosom na dolje, prema Dimnom prstenu. Najbliže što se vidjelo bila je olujna tvorevina koja okružuje i

obavija Gold, nemirna spirala oblaka, udubljena po sredini. Čitava tvorevina plovila je prema zapadu brzinom koja je

djelovala

tromo, ali u stvari je morala biti nezamislivo brza. Krakovi Dimnog prstena sezali su u daljinu, u oba smjera. Mogli su

vidjeti strujanje oblaka, ubrzavali su u smjeru Voya, i lebdjeli unatrag, bliže tesmu. Sitniji detalji - kao integralna stabla -

148
bili su nevidljivo maleni.

"Ti si Znanstvenik," reče Clave. "Možeš li nas dovesti natrag do London Stabla?"

Lavvri zatrese glavom. Počela je drhtati; i kako je počela, nije se mogla zaustaviti. Minya joj donese preostali pončo, i

omota ga oko nje, pa joj sveže traku tkanine oko glave i vrata. Ona reče: "Više ne gubimo zrak. Ostavite pojačanu

vlažnost i nećemo tako brzo ožedniti. Jeffer, meni je hladno, umorna sam i izgubljena. Ne mogu odlučivati. Nemoj me

gnjaviti."

Nisu bili ljudi.

Kendy ih je malo proučavao. Temperaturu su spustili vrlo nisko. Kendy je to namjeravao popraviti, dok nije shvatio da je

snižena temperatura usporila otjecanje.

Sigurno su zadržali nešto od starog znanja. Ali i njih je hladnoća ubijala. Promatrao je one zaista čudne, prvi su podlegli, i

savili se u loptu, čekajući smrt.

TESMOvi medicinski senzori pokazali su jedan les i dvanaest građana, ni jednog od njih posve normalnog. Jedan nije

imao nogu. Ako su se pogubni recesivni geni pojavljivali u Dimnom prstenu, to bi moglo ukazati na razmnožavanje među

srodnicima. Inače su djelovali zdravo. Nije vidio ožiljke ni tragove boginja, nikakav znak bolesti - što je bilo razumljivo.

Discipline nije nosila ni jedan parazit ili bakteriju koji se milionima godina prilagođavao za napad na čovječanstvo. Ovi

ovdje, nisu pokazivali čak ni rane što se javljaju zbog nedovoljnog kupanja.

Abnormalna visina, dugi, ranjivi vratovi i dugi, krhki prsti, i; dugačka, dugačka stopala, bili su evolucija na djelu,

prilagodba,! okolini slobodnog pada.

Imao bi problema, kad bi ove doveo natrag u Državu. Na neki način, ova mala grupa bila je savršeni opitni uzorak. Tu je

mogao griješiti, i nikad ne platiti kaznu. S vremenom, TESMO će pronaći i drugi divljaci.

Vrijeme je da se pojavi.

Lawri je jela sirovu losos pticu. Vidljivo joj se gadila, ali jela je. Jayan i Jinny su otišle odostraga, i pridružile se

nagruvanim ratnicima Carther Plemena. Izgledalo je kao zabava, Diplomac pomisli čeznutljivo; ali ovdje je bio potreban.

Nešto se događalo sa lučnim prozorom: crtež, kao sjena ul boji, zaklanjao je pogled.

"Lawri? Jesi li ti nešto učinila?" "Nešto nije u redu... Nikad nisam vidjela nešto takvo... "| prekinula se.

Tesmo utihne. Sablasno lice ispunjavalo je lučni prozor. Dobilo je boju, veliko i prozirno, oluje oko Golda vidjele su se

kroz njega.

Bilo je surovo, sa čupavom smeđom kosom i obrvama; debele čeone kosti i jagodice; četvrtasta, mišićava vilica; kratak

vrat, u proporciji, debeo kao ljudsko bedro. Lice koje je podsjećalo na Marka, ili Harpa. Divovski patuljak. Progovorilo je

glasom Glasa. "Građani, ovo je Kendy u ime Države. Govorite, i vaša nagrada bit će van domašaja vaše mašte." Putnici se

149
pogledaju.

"Ja sam Sharls Daviš Kendy," reče lice. "Ja sam doveo vaše pretke ovamo, do Dimnog prstena i ostavio ih kad su poveli

pobunu protiv mene. Ja imam moć da vas pošaljem u Gold, u vašu smrt. Govorite i recite mi zašto da to ne učinim."

Previše njih je gledalo u Znanstvenike. Je li ovo neki Lavvrin trik? Diplomac osjeti kako mu se kosa diže u zrak, oko

glave... ali netko je morao progovoriti. On reče: "Ja sam Znanstvenik Plemena Quinn."

"A ja sam Znanstvenik London Stabla," reče Lawri čvrsto.

"Vidiš li nas?"

"Mi smo izgubljeni i bespomoćni. Ako želiš naše živote, uzm ih"

"Pričajte mi o sebi. Gdje živite? Zašto ste različitih veličina?" Diplomac reče: "Mi smo iz tri plemena koja žive na dva

vrlo različita mjesta. Troje visokih..." Govorio je, dok je njegov um pretraživao pamćenje. Sharls Daviš Kendy?

Lawri upadne. "Ti si bio Kontrolor za Discipline" "Bio sam i jesam."

" 'Odgovornost Kontrolora uključuje aktivnosti, stavove i dobrobit njemu povjerenih,'" citirala je Lawri. "Ako nam možeš

pomoći - i moraš."

"Dobro raspravljaš, Znanstvenice, ali moja dužnost je usmjerena prema Državi. Hoću li vas smatrati građanima? Moram

odlučiti. Kako ste došli u posjed TESMOa? Jeste li pobunjenici?" Diplomac zadrži dah... a Lawri drsko reče: "Niti

govora. Tesmo pripada Mornarici i Znanstveniku. Ja sam Znanstvenik." 'Tko su ostali? Uputite me."

Diplomac preuzme. Pokušao se držati laži kojih se mogaol sjetiti, nazivajući smrdnike London Stabla - Javan, Jinny,

Gavvinga, Minyu - građanima London Stabla; Clavea i Merril izbjeglicama, koji su postali smrdnici; sebe, privilegiranim

izbjeglicom; šumske divove posjetiocima. Prekasno, sjetio se Marka nepomično vezanog u svojoj stolici.

Idi na Gold - "A pobunjenik je Mark," reče. "On je pokušao

ukrasti tesmo."

Hoće li ga patuljak žigosati kao lazova? Ali ostali će ga podržati... osim Lawri... Mark spusti pogled. Izgledao je opasno

smrknut.

Sharls Daviš Kendv počne ispitivati Marka. Mark je odgovarao Ijutito, ratoborno. Izmislio je nevjerojatnu priču o sebi

kao smrdniku kome je pravo građanstva uskraćeno zbog njegovog izgleda kako je pokušao ukrasti tesmo, aktiviranjem

glavnog motora, nadajući se tako imobilizirati sve osim sebe, i zatim shvatio da žestoki potisak i njega čini jednako

bespomoćnim.

Lice je izgledalo zadovoljno. "Znanstvenice, pričaj mi još o London Stablu. Vi držite neke kojima je građanstvo

uskraćeno, zar ne?"

Lavvri reče: "Da, ali njihova djeca mogu ga steći." "Zašto se stablo raspada?" pitalo je lice, i "Kako se pokreće London

150
Stablo?" i "Zašto se nazivaš Znanstvenikom!" i "Je li vas mnogo sakatih?" i "Koliko djece umre prije nego što doraslu da

i sami prave djecu?" Lice je zahtijevalo broj stanovnika, udaljenosti, trajanja: brojeve. Lawri i Diplomac odgovarali su

najbolje što su znali. U ovim stvarima, mogli su se pridržavati

istine.

I napokon Kendvjev glas reče: "Vrlo dobro. TESMO će ponovo ući u atmosferu kroz jedanaest sati. Zrak će ga usporiti.

Zadržite..."

TSati?"

v< "Kakve mjere koristite? Krug koji Te-Tri obiđe nebom? Kroz otprilike jednu desetinu kruga, počet ćete padati kroz

zrak. Zrak je opasan pri ovakvim brzinama. Zadržite luk naprijed. Vidjet ćete vatru: ne brinite. Ne dirajte ništa na luku.

Bit će vreo. Ne otvarajte zračnu komoru dok ne stanete. Do tada ćete imati gorivo za kretanje. Da li sve razumijete?"

Lawri reče: "Da. Kakve su nam šanse za preživljavanje?" Kendvjevo lice počne odgovarati - i sledi se poluotvorenih

usta.

***

Dopuna: Tlak u kabini se vratio na normalu. Zaustavili su otjecanje! Kako? Čovjek bez žlijezda može prirodno osjećati

znatiželju i dužnost kao najjače emocije. Za Kendvja, one su sad bile u sukobu. A TESMO je izlazio iz dohvata. Kendy im

nikad nije namjeravao reći, da neće doživjeti povratak. Medicinska očitavanja pokazuju da su i oni njemu lagali... a on ih

se za to nije usudio optužiti.

Ovo je mijenjalo sve. Divljaci se mogu stvarno i vratiti, i opisati Kendvja i Discipline. Zaustavio bi ih, dakako,

odašiljanjem neke nevjerojatne promjene putanje u TESMO. Ili bi ih mogao nekoliko idućih minuta... preobraćati za

Državu? Nemoguće. Mogao bi izvesti jedan trivijalni korak u tom smjeru, zatim im pokušati usaditi potrebu za novim

razgovorom s njime.

A kad to učine - godinama kasnije, ili desetljećima - on može početi posao koji je čekao pola tisućljeća.

Lice reče: "Zaustavili ste propust. Vrlo dobro. Sad morate ubiti pobunjenika. Pobuna se ne dopušta u Državi."

Mark problijedi. Lavvri je htjela progovoriti; Diplomac je prekine. "Izaći će pred sud po našem povratku."

"Sumnjaš li u njegovu krivnju?"

"O tome će se odlučiti," reče Diplomac. U tom trenu, možda je već i sam postao kriv za pobunu, ali što je mogao izabrati?

Ako Mark nije progovorio da se spasi, Lawri bi. A ja zapovjedam tesmom\

"Pravda je hitra u Državi..."

Diplomac uzvrati: "Pravda je ispravna u Quinn Pramenu." "Naša hitrost može dosta ovisiti o neposrednoj komunikaciji,

koju vi očito ne posjedujete." Lice je počelo govoriti glasnije i brže, kao da žuri. "Vrlo dobro. Imam vam mnogo toga

151
ispričati. Mogu vam dati neposrednu komunikaciju i pogon koji ovisi o sunčevom svjetlu, umjesto mišića. Mogu vam

pričati o svemiru | izvan onog kojeg poznajete. Mogu vam pokazati kako da povezete * svoja mala plemena u jednu

veliku Državu, a Državu povezete sa zvijezdama koje sad vidite po prvi put. Dođite k meni, što prije možete..."

Kendvjev glas umukne na najčudniji način, raspadajući se u običnu buku, dok se okrutno lice rastakalo u naplavini

šarenih linija. Zatim glas utihne a olujna tvorevina oko Golda zasja plavo i bijelo kroz lučni prozor.

Poglavlje DVADESET I DRUGO

STABLO GRAĐANA

Kendvjeve bilješke su se počele mutiti. A TESMOve stražnje i donje kamere radile su savršeno, tim gore. Imao je dva

lijepa pogleda na zvijezde i sve gušću atmosferu Dimnog prstena. Plazma prođe kraj gornje kamere, i Kendv potraži

spektralne linije silikona i metala: znakovi da se TESMOv trup hladio. Bilo je nešto ablacije, ali ne više nego što bi

očekivao da je TESMO nov.

U unutrašnjosti kabine, količina CO2 je rasla. Trzanje je izgledalo dovoljno snažno da može smekšati meso. Putnici su

trpjeli: usta otvorena, pluća šište. Mutna figura je trznula rukama, i pokušavala razderati svoju odjeću. Kendv nije uspio

dobiti medicinska očitavanja kroz narastajuću ionizaciju, ali pilot je i ranije bio pod stravičnom tenzijom...

Izgledalo je neizvjesno, hoće li TESMO preživjeti ili ne. Kendv nije bio siguran, što bi radije. Zabrljao je.

Načelo je bilo jednostavno i već prije je služilo Državi. Kako bi unaprijedio stvar, potencijalnom obraćeniku je naređeno

da izvrši nekakav sraman zločin. Nakon toga nikad ne bi mogao poricati počinjeno. Poricati, značilo bi priznanje

gnjusobe počinjenog.

I ukor je bio jednostavan. Nikad se ne smije izdati takva naredba, osim onda, kad bi bila poslušana.

Kendy je bio posramljen i ljut. Pokušao ih je vezati za sebe lojalnošću, naređivanjem pogubljenja. Umjesto toga, gotovo

ih je sve pretvorio u pobunjenike! Morao se povući milostivo i brzo. Nije imao šanse da se od toga iskupi, sa ionosferom

koja je, sve gušća oko TESMOa, presijecala komunikacije. Njegova medicinska očitavanja pokazuju da su i oni njemu

lagali, negdje. Nije ih smio natjerati ni na to! Nije znao dovoljno čak ni da pretpostavi, što su to skrivali.

Prekasno, sada. Kad bi sad poslao kakvu smrtonosnu korekciju putanje, ionizacija bi je zbrkala. Ako prežive, pričat će o

Kendvju koji je moćaji, ali lakovjeran, o Kendvju kojeg se može pripitomiti. Ako poginu... Kendy će ostati legenda,

gubeći se u zamagljenoj prošlosti.

152
Prednji ekran je postao vatrena mrlja, kad je TESMO zaronio dublje u atmosferu. Gubio je čak i kabinske senzore...

Ispred njih je bio plamen, prozirno plav, i širio se u stranu. Diplomac osjeti vrelinu na licu. Ponovo će početi gubiti zrak:

crni led na rubu lučnog prozora pretvorio se u blato... blato koje je ključalo. Pogriješio je. Vrišteći plameno vreli zrak

nagomilan ispred luka ulazio je unutra.

Stvari su nalijetale na njih. Male stvari su bile beznadne; udarale su, ili nisu. Krvave mrlje postale bi crne, i isparile. Veće

objekte moglo se izbjeći.

Njegove ruke stezale su naslon stolca. Pokušati kroz ovo kormilariti tesmom, bilo bi prilično loše. Promatrati Lawri dok

kormilari, bilo je čisti užas. Iz svog krutog položaja, stegnute vilice, i ogoljenih zuba, bila je na samom rubu histeričnog

vriska.

Njene ruke zgrčene kao kandže, pruže se, povuku, pa iznenada dotaknu plave linije. Njegove ruke su se grčile, kad je ona

bila prespora da opazi opasnost.

Stolice su bile pune. Građani su prigovarali, ali Diplomac je jednostavno nastavio urlati, dok nije uspio: Horseov les

usidren uz teretne držače; Mark Srebrni čovjek odostraga, stezao je teretne vezove svojom nenaravnom snagom; Clave do

njega, zaklinjući se da je njegova vlastita snaga dovoljna; svi ostali, svezani u stolicama, koje će ih nekako zaštititi od

potiska sa luka, čak i šumske divove. Povratak nije bio kao upotreba glavnog motora. To je bio pravi napad. Zrak je

razdirao tesmo na komadiće zapaljene zvjezdane tvari.

Lawri je proživjela pola života sa tesmom. Morala je u ovome biti bolja nego Diplomac, bila je uporna, i bila je u pravu.

On je ščepao naslon stolca i čekao, da bude smrskan kao buba.

Tesmo je padao ha istok i unutra. Integralna stabla se pokažu u perspektivi, s prednje strane, skraćena, kao tri... četiri para

zelenih točaka, teško vidljivih... ona ih spazi: rakete prorade. Komadić zelene pahuljice, ravno ispred... Lawri aktivira

lijeve rakete... tesmo se okrene tromo oko sebe, podrhtavajući kad je plameni zrak izbacio nos van centra. Prednja raketa:

tesmo se kretao natraške, prepolako, dok je pahuljica bubrila, pretvarajući se u sve bližu džunglu.

Groktaj boli, straga. Clavea je otrglo i odbacilo. Srebrni čovjek ga je pridržavao na mjestu, svojom rukom na njegovom

grudnom košu.

Diplomac spazi ptice i grimizne cvjetove prije nego što džungla prođe kraj njih. Lawri ponovo usmjeri luk prema

naprijed. Bara širine klomtara ih je upravo promašila; kapljice magle iza nje odzvanjale su trupom kao bezbroj sitnih,

skladnih zvonaca. Otpaci su postajali još gušći.

I prolazili su kraj njih polakše.

Nešto im se ispriječi, kao zelena mreža. Mogla je biti polovica integralnog stabla, sa podivljalim pramenom, lišćem što se

153
širilo kao veo, a deblo je završavalo otečenim čvorom. Male ptice obigravale su na vitkim granama. Sabljarke su lebdjele

na rubovima. Nikad nije vidio takvu biljku... a Lawri ih je vodila dalje.

Diplomac reče: "Lawri?"

"Gotovo je," ona reče. "Prokletstvo, umorna sam. Preuzmi kontrole, Jeffer."

"Imam ih. Smiri se."

Lawri snažno protrlja oči. Diplomac dotakne plave crtice, da uspori napredovanje tesma. Dodir vrškom prsta vrati

podešavanje topline u kabini na normalu. Kabina je već bila topla. Da nije bila smrtno hladna kad su ušli u atmosferu, bili

bi pečeni.

Okrenuo se prema svojim putnicima. Njih šestoro iz Quinn Plemena. Dvanaest ukupno, za osnivanje novog plemena...

"Vratili smo se," rekao je. "Ne znam samo gdje. Jesmo li svi živi? Treba li netko liječničku pomoć?"

"Lawri! Uspjela si!" Merril se smijuckala. "Poživjeli smo, da ožednimo!"

Diplomac reče: "Slabi smo s gorivom i uopće nema vode. Idemo naći baru. Onda ćemo izabrati boravište."

"Otvori vrata," reče Javan. Oslobodila je svoje veze i krenula u pozadinu, Jinny za njom.

"Zašto?"

"Horse."

"... Dobro." On otvori zračnu komoru, i prepusti ih blagom povjetarcu što je mirisao svježe, čisto, predivno. Zrak u tesmu

je

smrdio! Ustajali, gnojevi smrad, strah i truleće meso i previše ljudi što su disali jedni drugima u lice. Kako nije

primijetio?

Blizanke su oslobodile les sa veza, lecnuvši se na dodir. Odvukle su ga kroz vrata. Diplomac pričeka, dok za njim ne

pošalju i kosti losos ptice.

Zatim aktivira stražnje motore. Kad bih susreo njegovog duha, ne bi me čak ni prepoznao. Kako bih rekao da mije žao?

Micad ne upotrebljavaj glavni motor osim... Horse se gubio u nebu.

Bara je bila golema, i dovoljno se brzo okretala da poprimi oblik leće, dovoljno brzo da rastjera manje bare. Diplomac

odabere jedan od manjih satelita, ne veći od samog tesma. Pustio je da tesmo otpluta naprijed, dok nije lučni prozor tek

dotakao srebrnu sferu.

Što se tada dogodilo, ostavilo ga je bez daha. Gledao je u unutrašnjost bare. Tamo je bilo stvorenja u obliku dugačkih

suza, sa sićušnim krilima, udisali su vodu i kretali se labirintom zelenih niti. Uključio je lučna svjetla i voda zasja. Unutra

se nalazila džungla, a plivajuće vodenptice su plovile u jatima između biljaka.

Lawri ga razbudi: "Daj, Jeffer. Nitko drugi ne zna kako se to radi. Izaberi dva pobunjenika s dobrim plućima."

154
Slijedio ju je, i nije upitao o plućima, dok se sam ne dosjeti. "Glave, Anthon, trebamo mišiće. Donesite tikve. Bolje nego

pluća, Znanstvenice."

'Tikve, krasno. Da si bolje planirao svoju pobunu, skinuo bi crpku i ukrcao je unutra."

On se nasmije i pomisli, Jesam li trebao još i tebe pitati za savjeti ali nije to rekao. Nakon svega kroz što je Lavvri prošla,

bilo je dobro čuti da se šali, čak i na ušćanski način.

Dok je postavljala crijevo na stražnji zid, Diplomac je iznio van drugi kraj. Nije našao ni traga mrežama koje su

prekrivale trup. Čak je i čađ sagorjela. Privezao se, prije nego stoje skočio prema vodi, nekoliko metara dalje. Glave je

stigao za njim, također propisno usidren, noseći tikve, a slijedile su ga Jinny i Jayan.

Svi su izlazili. Mark se oslobodio svog zračnog odijela i pri vezao se uz Anthona, Merril, Debby, Usu... U isprepletenom

klupku užadi zaronili su u vodu i pili. Diplomac si nije dozvoljavao ni misliti o žeđi. Sad se prepustio, zaranjajući glavu i

ramena i nastojao je progutati čitavu baru. Prednja svjetla tesma osvjetljavala su vodu oko njega.

Došlo je vrijeme za zabavu. Zašto ne? Tržne svoje uže i izvuče se, prije nego što zaroni. Ostali građani su pili, prskali se,

prali sebe i druge.

Je li Lawri ostala sama u tesmu?

Sama s kontrolama vozila koje može lebdjeti kraj bare, bacati vatru na muškarce i žene koji bi morali birati između

spaljivanja i davljenja... Spazio je Lawri; pojavila se s Gavvingom i Minyom iza leđa. On je bio nepažljiv; oni nisu.

Diplomac je zadrži na • oku, da bude siguran da se ona neće vratiti sama.

Skočila je u vodu. Ona i patuljak su malo razgovarali i prali jedno drugo, dovoljno blizu da ih Anthon može čuti. Njeni

pokreti bili su trzavi, grčeviti. Izgledala je napeta, kao struna, od posljedica povratka. Njegove sumnje su ispale smiješne;

u takvom ' stanju, ona nije mogla smišljati protupobunu. Pitao se, hoće li i ona imati noćne more.

Naizmjenice su crpili vodu. Tehnika se sastojala od pritiska vrata tikve u pokretu; stisni; zaroni pod vodu; stisni; pričekaj,

dok se napuni; u crijevo; stisni...

"Moje ruke odustaju," Minya reče i preda tikvu Merril. S mišićima stijelca, izdržala je dulje od većine. Gavving je bio

nešto dalje od ostalih, nepomičan u vodi. Već je uhvatio četiri neobične, gipke, Ijuskave vodenptice. Gledala gaje i pitala

se, što on stvarno osjeća prema gostu koji u njoj raste.

Što je ona osjećala? Kako je zatrudnjela, pripadalo je njenoj prošlosti. Prošlost je za svakoga bila mrtva, ali posve mrtva

za ove građane, sa stotinama tisuća klomtara i olujama samog Golda između njih i njihovih domova. Imat će dijete. Bilo

je doba, kad se tome nije nadala... ali stoje Gavving osjećao?

Merril reče: "Nitko ne govori o Sharls Daviš Kendvju."

"Zašto bi?" Debby se pitala. "Nije nas nikad prije gnjavio i nikad više neće."

155
"Ali, ipak je to nešto, vidjeti Kontrolora, nije li? Nešto, što ćemo pričati našoj djeci. Netko tako star morao je dosta

naučiti..."

"Ako nije lagao, onda je lud."

"Imao je ispravne podatke," reče Diplomac. "Mi smo mu povjerovali na riječ, nismo li? Možda je samo imao kasete, kao

ja. Patuljasti Znanstvenik, zarobljen tamo gore u tesmu, kao što smo i mi zamalo ostali. Nije ni tako silno pametan.

Progutao je Markovu priču..."

"Daj, bio sam sjajan!" viknuo je srebrni čovjek.

"Dobro pričaš. Mark, zašto si me podržao?"

Prođe dah ili dva prije nego patuljak odgovori. "Ja ne mogu, to razumiješ, podržati prokletu smrdničku revoluciju."

"U redu. Zašto?"

"To nije njegova stvar, tog Kendyja. Ma tko on bio. Ma što on bio."

"Aha... Imao je neku zanimljivu mašineriju. Možda je zapravo zapeo na Discipline, nekako. Volio bih da sam vidio

Discipline."

Lawri nije ni pokušala crpsti. Pomicala je prste, pitajući se hoće li zacijeliti. Nanjušila je smrad straha na sebi. Barem to je

nestalo.

Rekla je: "Ja ne bih pregovarala sa Kendvjem kad bi mi dao Discipline. Gadni, arogantni gnojač. Htio je ubiti Marka, kao

što ubiješ purana, jer mu dođe vrijeme. Pogodno. I naređivao nam je kao smrdnicima!"

Na to su se nasmijali. Čak i Mark.

Po isteku tri sata njihove nadlaktice bile su čista bol. Unutra je plavi indikator očitavao H20 : 260. Diplomac upita Lawri:

"Dovoljno?"

"Za ono što nam treba..." • "Razmišljali smo o odlasku kući," reče Debby.

Clave frkne, ali pričeka Lawrin odgovor. Ona reče oklijevajući: "Nikad više neću naći London Stablo. Carther Država je

još manja, i oboje su na pogrešnoj strani Golda. Trebali bi ubrzati na zapad, pasti unutra iz Dimnog prstena, i pustiti da

nas Gold gurne na drugu stranu. Hoćete li ponovo ići na Gold?"

Nasmješila se na njihovu reakciju. "Ni ja. Umorna sam. Možemo stići do drugog stabla i usidriti tesmo. Izgradit ćemo

crpku prije nego što nam zatreba još vode."

"Mi bi radije u džunglu, jasno," Ilsa reče.

Jedna od žena se naroguši. "Nas devetoro, vas troje! Ako... "

Clave reče: "Čekaj, Merril. Ilsa, sigurna si? Džunglu možeš pomaknuti, i to je dobro, je li tako?"

156
Ilsa oprezno potvrdi. Anthon reče: 'To je jedna od stvari koje volimo u šumskom životu."

"Ali to se može tek svakih dvadeset godina, ili tu negdje. Mi možemo usidriti nosač... tesmo, za središte integralnog

stabla i pomicat ga kad poželimo."

"Zašto to ne bi i sa džunglom?"

"Gdje bi pričvrstili tesmo?"

Anthon promisli. "Dimnjak? Ne, mogao bi iznenada izbaciti paru..." Nenadano se nasmješi. "Vas ima više, ionako.

Naravno, izaberi stablo."

***

Nasad od osam malih stabala, trideset do p'edeset kilometara dugačkih. Diplomac odabere najveće, ne pitajući. Lebdjeo je

na prednjim mlaznicama, pred zapadnim krajem pramena.

Ovo je bila divljina. Potok je tekao niz deblo i ravno u ušće stabla. Tragao je za okruglastim oblicima razrušenih starih

koliba, i nije ih bilo. Lišće oko ušća nikad nije bilo sječeno; nije bilo staza za pogrebne obrede ili bacanje otpada.

Nikakvog zemaljskog života, čak ni među korovom.

Bilo je zastrašujuće. On veselo reče: "Ovdje smo, izgleda, prvi. Lawri, jesi li smislila način spuštanja ove stvari?"

"Ti imaš kormilo."

Smislio je sve, do pojedinosti. "Naš najbolji potez je, bojim se, usidriti se na deblo, i sići."

"Penjati se?"

"Mi smo to radili. Clave može većinu odvesti dolje, dok, recimo, Gavving i ja čekamo. Imali bi tesmo za spasavalačke

operacije. Nakon što svi siđete, Gavving i ja možemo za vama. Penjali smo se i prije..."

"Čekaj," reče Clave. "To traje previše, gnojeno dugo. Diplomac, prestani glupariti i samo sleti na ušće."

"Mogli bi ga zapaliti."

"Onda ćemo probati ponovo s drugim stablom!"

Lawri je podivljala kad je predloženo spuštanje u ušće London Stabla. Sad je samo protrljala oči. Umorna...

Svi su bili preumorni. Bilo im je dosta šokova i čudesa. Clave je bio u pravu, odlaganje bi bilo mučenje, a bilo je i stabala

na bacanje.

Nije bilo nikakvog mjesta za spuštanje u toj divljini. Što god je vidio, bilo je zeleno; ovdje nije bilo suše. Hoće li se

zapaliti?

Idemo na Gold.

Ušao je unutra, preko ušća i sjurio tesmo u lišće, dovoljno snažno da se zaglavi. Još uvijek protreseni srazom, probili su

se kroz vrata, brzo i udarali odjećom po zadimljenim vatrama dok se nisu ugasile.

157
Zatim su, napokon, imali vremena da pogledaju oko sebe.

Minya je stajala dahćući, smijala se, njena crna kosa mokra i raščupana, zacrnjeni pončo je visio s njene ruke. Zgrabila ga

je za ruku i vrisnula: "Kopterke!"

Gavving se nasmije. "Nisam znao da voliš kopterke."

"Nisam ni ja. Ali u London Stablu počupali su kopterke i cvijeće i sve drugo što im nije moglo koristiti." Udarila je jednu,

dvije, tri zrele biljke i sjemene mahune odzuje uvis. Nenadano gaje pogledala u oči, blizu. "Uspjeli smo. Baš kako smo

smislili, našli smo jedno nenaseljeno drvo i naše je."

"Nas šestoro. Šestoro iz Quinn Pramena... oprosti."

"Nas dvanaestoro. I još će ih biti."

Borila se s vatrom Ijupkošću grabežljivice, neometena zadebljanjem oko svojih bedara. Moje, Gavving pomisli. Izgledalo

kao ja ili neki gonič... ili Harp, ili Merrill Moje; naše. Reći će joj kad raspoloženje bude pravo. Ali za sada je to bilo

preozbiljno. "U redu, sve što vidiš, naše je. Kako ćemo to nazvati?" '

"Ono što mi se najviše sviđa... Mogu reći građanin i misliti svi mi. Ja nisam smrdnik, i nisam trojedina. Stablo Građana?"

Lišće je imalo okus Quinn Pramena iz Diplomčevog djetinjstva, prije suše. Ležao je na leđima, u djevičanskom lišću, i

zamišljeno žvakao.

Shvati da ga Lawri promatra iz prošaranih sjenki. Izgledala je smrznuto, ili samo zgrčena, obgrljenih laktova, savijajući se

kao pred udarcem. On prasne: "Ne možeš se opustiti? Pojedi malo lišća?"

"Jesam. Dobro je," ona reče bez promjene.

Smetalo mu je. "Pa dobro, što te brine? Nitko te više neće nazivati goničem smrdnika. Spasila si nam živote i to svatko

zna. Cista si, nahranjena, odmorena, na sigurnom, i obožavana. Odmor, Znanstvenice. Gotovo je." Sad nije htjela susresti

njegov pogled. "Jeffer, kako ti ovo zvuči? Tu su jedina dva građanina London Stabla u najmanje deset tisuća klomtara

uokolo. Ne čini li se razumnim, da bi se mi... najbolje slagali?"

Prevalio se na bok. Zašto njega pita? "Pretpostavljam, da."

"Pa, i Mark tako misli."

"U redu."

"Nije trebao baš reći. Malo smo razgovarali o gradnji koliba, samo to, ali on me gleda kao da zna. Kao, prepristojan je da

još iznese to pitanje, ali kamo ja mogu otići, tko drugi još postoji ovdje? Jeffer, nemoj me tjerati da se udam za patuljka!"

"A... aha."

Okrenula se naglo, da mu vidi lice. Podigao je ruku, da je prekine. "U načelu, i dva Znanstvenika bi trebali biti dobar par.

Ima li to smisla? Ali ti si me vidjela, umorio sam Klancea. Nisam ga upozorio. Nisam održao nikakav govor o

158
smrdnicima i slobodi i ratu i pravdi. Samo sam ga ubio, prvom dobrom prilikom. I tebe bih ubio, samo da se izvučemo od

tamo."

Nije kimnula, nije progovorila.

"Možeš mi zabiti harpun u trbuh dok spavam. Dakle, ne požuruj me. Moram razmisliti."

Ona je čekala. On je razmišljao. Sad je znao zašto gaje smetala svojojm grčevitom žalošću. Bio je kriv, i ona je to vidjela.

Ne baš ono što želiš kod partnera!

Da li je želio ženu? Uvijek je mislio da jest, sa sedam žena i petoro muškaraca u Bezimenom Pramenu... nema šanse za

neoženjenog, kako bi se mogao zabavljati u tako malenoj populaciji; ali trebao bi imati pravo na izbor. Dakle tko?

Gavving i Minya: u braku. Glave, Javan, Jinny: zajedno, i blizanke, izgleda, tako vole. Anthon, Debby, Ilsa mogli su svi

ostaviti partnere u Carther Državama, i mogli su biti u potrazi... ali Anthon nije, čini se, tako mislio, i čak i da su Debby

ili Ilsa slobodne... proveselit se, to bi moglo biti zabavno, ali, izgledale su tako čudno. Dakle, ostaje... Lawri.

Rekao je, skoro siguran da se s time može izvući: "Lawri, hoćeš li mi oprostiti umorstvo Klancea?"

"Primjećujem da si rekao umorstvo. Ne ubojstvo."

"Čak i ne tvrdim daje bio rat. Znam što ti je značio, Lawri, ja to zahtijevam."

Okrenula je leđa i zaplakala. Diplomac se nije okrenuo. Takoreći, pozvao ju je da ga ubije. Sada ili nikada, Lavvri! I ti

znaš zbrajati. Tu sam ja ili Mark ili nitko. Mogao bih Marku dati razlog više da me ubije. Želim li to riskirati? Ona se

okrene. "Opraštam ti što si ubio Klancea."

"Onda, idemo do tesma i prijavimo brak. Putem ćemo pokupiti svjedoke."

Clave pogleda niz ušće. "Vidim tamo dolje kamenje. Dobro. Trebat će ih sakupiti, za vatru. Skuhati Gavvingove

vodenptice. Počupati nešto lišća, pa ćemo dobiti prostora. Gdje želimo Blagovaonicu?"

Nije vidio mnogo svojih građana unutar dosega svog glasa, a nitko i nije slušao.

Podigne glas: "Gnoj! Moramo se organizirati! Rezervoar. Tuneli. Kolibe. Kavezi. Možda nećemo naći purane, ali nešto.

I moramo naći. Možda kakvog dumba. Sve nam treba. Prije ili poslije, trebat će nam dizala do središnje točke, pa ćemo

tamo • moći usidriti tesmo. Ali za sada..."

Anthon, ispružen na leđima u lišću, sa po jednom dugačkom, dugačkom ženom sa svake strane, zagrmi: "Claaave!

Nagnoji si stablooo!"

Clave se naceri Anthonu. On je, izgleda, zaista predstavljao većinsko mišljenje. "Odmor, građani. Kod kuće smo."

Za dobro ili za zlo, bili su živi i na sigurnom, dvije trećine udaljenosti od Goldblattovog svijeta do prezakrčenosti masa i

oblika života oko točke L4; i sjećat će se Kendyja.

Obećao je bogatstvo znanja. Šteta što im nije imao vremena više nagovijestiti; ali, jer su preživjeli, morali su za vrijeme

159
povratka iskusiti baš to stoje on predvidio. Bogovi divljaka jesu sveznajući, nisu li? Ili su lakovjerni, i lako upravljivi?

Kendvjeva memorija je bila očišćena od takvih podataka.

Kako bilo: legenda će se širiti.

Mogu vam pokazati kako ćete povezati svoja mala plemena u jednu veliku Državu.

Promijenio je program u TESMOu. TESMO će pratiti njihovo ponašanje i sve bilježiti. Prije nego što djeca Države

ponovo dođu Kendvju, on će ih poznavati...

Poznavat će jednu sićušnu enklavu u tom golemom oblaku. Dimni prsten je bio dovoljno prostran za beskrajnu

raznolikost. IO14 kvadratnih kilometara atmosfere pogodne za disanje iznosilo je oko trideset volumena Zemlje! Kendy

poželi tisuće TESMOva, deset tisuća. Što su oni tamo radili?

Nije važno. Prije ili kasnije pojavit će se čovjek voljan da iskleše carstvo, dovoljno riješen da uzme TESMO, dovoljno lud

da povjeri svoj život drevnom, prošupljenom servisnom vozilu. Kendy će znati kako ga upotrijebiti. Takvi ljudi su

pomogli oblikovanju Države na Zemlji. I ponovo će, u ovom neobičnom okolišu.

Kendy je čekao.

DRAMATIS PERSONAE:

Discipline

SHARLS DAVIŠ KENDY - nekada, Kontrolor za Državu, sada preminuli. Također, snimka ličnosti Sharls Daviš

Kendvja, u glavnom kompjutoru broda sijača Discipline i pripadajućoj pomoćnoj opremi.

duinn Pramen

GAVVING - mladi ratnik podložan alergijama

HARP - pričalac, ili bard

LAYTHON - Predsjednikov sin

MARTAL - kuharica plemena Quinn; preminula

ZNANSTVENIK - čuvar znanja Quinn Pramena

PREDSIEDNIK - vladar plemena Quinn

GLAVE - moćni ratnik, Predsjednikov zet

MAYRIN - Claveova žena, Predsjednikova kćer

JAYAN i JINNY - blizanke, zaljubljene u Clavea

160
MERRIL - starija žena, jaka ali neplodna; malih, zakržljalih nogu

JIOVAN - lovac

GLORY - žena neželjene slave

ALFIN - stariji muškarac, Čuvar ušća stabla

Ostali

MINYA - žena borac Trojedinog Odreda, od Dalton-Quinn Plemena

ŠAL, SMITTA, JEEL, THANYA, DENISSE - ostale iz Trojedinog

Odreda

KARA - Šarmanka (ili Znanstvenik) Carther Država

DEBBIE, ILSA, HlLD, LIZETH, ANTHON - građani Carther Država

KLANCE - Znanstvenik London Stabla

LAWRI - Naučnik Znanstvenika London Stabla

HORSE, JORG, HELN, GWEN - smrdnici u London Stablu

KARAL, MARK, PATRY - ljudi iz Mornarice London Stabla

Glosarij.

PLAVI DUH i SABLASNO DIJETE - sjajne nebeske pojave, vrsta aure proizvedeni magnetskim efektima iznad polova

Levoveve zvijezde. Rijetko vidljivi. GRANA - po jedna na svakom kraju integralnog stabla, zakrenuta u

zavjetrinu

GRANČICE - rastu iz kičmenih grana i razvijaju se u lišće

TESMO - Teretno-Servisni Modul

BUSENOVI točke L4 i L5 prema Goldu. Naginju privlačenju otpada.

SMRDNIK - rob. Upotrebljava se kao opća uvreda.

GONIČ SMRDNIKA - robovlasnik, ili porobljivač

DŽUNGLA SLATKE VUNE - opisuje gotovo svaku veliku nakupinu

biljaka. Mnoge biljke i nakupine biljaka izgledaju kao pahuljasta zelena

slatka vuna. Uglavnom su i jestive.

DAN - jedna orbita oko Levoveve Zvijezde, neutronske zvijezde (vrijedi

161
kao dva sata za Dalton-Quinn Stablo)

DUMBO - grabežljivac integralnih stabala

GLJIVA LEPEZARKA - parazit integralnih stabala. Jestivi dijelovi.

"NAGNOJITI STABLO" - očistiti, ili ukloniti smeće, ili umrijeti.

EKSHIBICIONIST - ptica insektojed

SABLASNO DIJETE - vidi Plavi Duh

IĆI NA GOLD - srljati u propast. Ili bitku!

GOLD - vidi Goldblattov svijet. Drugo značenje: ono što treba izbjeći.

GOLDBLATTOV SVIJET - divovski plinoviti planet zarobljen nakon

što je Levoveva zvijezda postala supernova/neutron. Imenovan po

Astrofizičaru Discipline, Samu Goldblattu.

KOLIBA - bilo koja nastamba. U integralnim stablima kolibe su istkane

od živih kičmenih grana.

INTEGRALNO STABLO - glavna biljka

MAHUNE MLAZNJARKE - neke biljke uzgajaju mahune koje se mogu

koristiti za kontrolu visine: izbacuju plinove (od štetnih tvari ili od kisika

kod biljaka koje preferiraju vanjske rubove Dimnog prstena). Druge

biljke izbacuju sjemenje kad umiru, ili kad siju ili kad padnu predaleko,

van Dimnog prstena. Ima pojava tropizama.

LEVOYEVA ZVIJEZDA - Neutronska zvijezda, srce sistema Dimnog

prstena. Imenovana po svom otkrivaču, Sharon Levoy, Astrogatoru na

Discipline.

RUKONOS - vidi DUMBO

STARČEVA KOSA - gljivasti parazit na integralnim stablima

BARA - svaki veliki mjehur vode

PRIKAZYVAT - originalno, ruski za "command". Sada, koristi se za

aktiviranje kompjutorskih programa.

QUINN PRAMEN - unutarnji pramen (ili točka najbliže Levovevoj

Zvijezdi) na Dalton-Quinn Stablu.

ZNANSTVENIK - Čuvar znanja Quinn Pramena. Plemena i drugdje

162
koriste isti termin.

KIČMENE GRANE - izbijaju iz grane integralnog stabla

SUNCE - zvijezda klase GO u orbiti neutronske zvijezde na 2,5 x IO8

kilometara, osigurava sunčano svjetlo koje hrani voda-kisik-DNK

ekologiju Dimnog prstena.

GNOJ - upotrebljava se kao psovka. Gnoj je sve što može nahraniti

stablo: izmet, ili smeće, ili les.

PRAMENBOBICE - voćkasta tijela što rastu u pramenovima integralnog

stabla. Zriju i rasipaju sjeme samo na pramenu koji je najbliži medijanu

Dimnog prstena.

VOY - vidi Levoveva Zvijezda

GODINA - polovina potpunog kruga obilaska sunca oko Levoveve

zvijezde, odgovara 1.385 Zemaljskih dana.

Smjerovi

VAN - dalje od Levoveve zvijezde

UNUTRA - prema Levovevoj zvijezdi.

ISTOK - u smjeru orbite plinovitog torusa.

ZAPAD - suprotno od orbite plinovitog torusa. Smjer kretanja sunca.

PRIVJETRINA - u vjetar

ZAVJETRINA - u smjeru puhanja vjetra, od vjetra.

LIJEVO - na lijevo ako si glavom vani, a licem prema zapadu, ili glavom

unutra a licem prema istoku; i tako dalje. Prema Sablasnom Djetetu.

DESNO - suprotno. Prema Plavom Duhu.

DOLJE I GORE - obično se primjenjuje samo gdje djeluju struje ili

•apusi. Opće pravilo, kako je poznato svim plemenima, glasi: "Istok te

vodi van. Van te vodi na zapad. Zapad te vodi unutra. Unutra te vodi na

istok. Desno i lijevo te dovode natrag." Čak i ona plemena koja se više

ne znaju kretati unutar Dimnog prstena, poznaju izreku.

163