RENESANSA

* Karakteristike:
- ženska ljepota, pozivanje na ljubav, kratkotrajnost mladosti (ali ne u asketskom smislu, već
kao želja da se iskoristi za uživanje), čovjek sa svojim ljudskim nagonima, čas smiješan, čas
tragičan, ali prikazan u okviru zemaljskog života, bez neprestane prisutnosti misli na drugi
svijet
- težnja za složenijim književnim oblicima i razvijenija kultura stiha (bogatiji pjesnički
rječnik, vještija kompozicija)
- prvi hrvatski pjesnici javljaju se u Splitu, Dubrovniku, na Hvaru i u Zadru
- prema kraju 15. stoljeća pojavljuje se kod nas i prvo umjetničko ljubavno pjesništvo, pod
talijanskim utjecajem (Serafino, Tebaldeo); kao reakcija na njih, početkom 16. stoljeća, javlja
se pravi petrarkizam (bembizam) – sonet je prodrao u sve europske književnosti osim naše,
iako je naša bila najviše povezana s talijanskom književnošću
- humanističko školovanje i poznavanje talijanske književnosti bilo je temelj više
obrazovanosti, s kojom je usporedno išao ponos na hrvatski jezik kao jezik pjesništva i osjećaj
vlastite narodne individualnosti; gotovo svi su pokazivali jednak interes za lirsko pjesništvo
- ostaviti manji ili veći kanconijer ljubavne lirike bila je ambicija gotovo svakog od njih
- druga polovina 16. stoljeća bila je u Dubrovniku, izuzevši liriku, više doba prevođenja nego
originalnog stvaranja, a prevodila su se većinom umjetnička djela, u prvom redu tragedija
- originalnog rada bilo je samo na području pastirske igre i komedije

* Što je renesansa ostavila, kako bismo opisali renesansu?

- racionalizacija, realističnost, praktičnost, težnja ka idealnim oblicima u umjetnosti, sklad sa
prirodom, velika prisutnost racionalizma
- prožeta sukobima, ratovima – nije riječ o idealnom, samo izvana blještava
- javlja se ideja genija (Držić) – inteligencija pobjeđuje nad glupošću
- pojam konkurencije ili natjecanja urodio je mnogim dobrim djelima

* Renesansni pokret:
- naši pisci vrlo rano su usvojili pjesnički pravac – petrarkizam kao pokret, ali bez soneta
- povezanost sa vlastitim narodom, povezanost sa prirodom
- maskerate se razvijaju u vrijeme poklada
- pisci se bave egzistencijalnim problemima, javlja se poetika pod utjecajem Aristotela i dr.

* Na čemu se temelji novi pogled?

- novi pomorski putevi, otkriće zemalja, razvoj trgovine, razvoj društva
- trgovci zamjenjuju viteze kao pojam društvenog napretka

TEMELJNE ZNAČAJKE HRVATSKOG LATINIZMA

- hrvatski krajevi bili su izloženi dugotrajnom nadiranju Turaka, pa se motivi borbe i otpora
često nalaze i u poeziji i proznim djelima naše latinističke književnosti
- to najviše dolazi do izražaja u brojnim očajničkim pozivima najistaknutijih hrvatskih
latinista europskoj javnosti za moralnu i materijalnu pomoć protiv Turaka koji su ugrožavali
kulturni napredak, pa čak i biološku egzistenciju našeg naroda
- latinski jezik se kod Hrvata održao jako dugo, i kao pisana riječ i kao živi govor
- razdoblje humanizma u našim krajevima traje od početka 15. stoljeća do početka 17. stoljeća
 HUMANIZAM, LATINIZAM (kraj 14. i početak 15. stoljeća)

* Opća obilježja:

1. USVAJAJNJE ANTIČKE FORME ŽIVOTA U 2 RAZDOBLJA

- proučavanje starog života i usvajanje antičke kulture i oblika života (aluzije,
metafore) – npr. opća latinizacija imena
- ideja humanista: ideal antičkog života, najobrazovaniji pisci antičkog duha,
oponašanje

2. OPĆA LATINIZACIJA
- smatraju se nasljednicima stare rimske kulture, slabo proučavaju grčki jezik
- Boccaccio, Dante, Petrarca -> latinisti
- doživljavali su latinski kao opći jezik komunikacije, a hrvatski više kao praktičan
jezik
- elegancija latinskog – težiti savršenstvu

3. NJEGOVANJE GOVORNIŠTVA
- usvajaju svečani govor -> oratores (govornici)

4. PISANJE PISAMA I POSLANICA (EPISTOLE)

- povezano s govorima; dvanaesterci klasični stih pisanja u hrvatskoj renesansi
- pjesnička poslanica – pismo u stihu upućeno znamenitoj ličnosti, iznose se vlastiti
stavovi, piše se nekome koga hvalimo
- Pietro Bembo – izvrstan u pisanju poslanica, latinist, tražio da petrarkisti pišu na
latinskom jeziku; u epistolografiju spadaju i neka djela Marka Marulića
- npr. Ribanje i ribarsko prigovaranje

5. NARODNA PROŠLOST
- rimska slava, povijesna djela, subjektivnost prema prošlosti
- Juraj Šižgorić, Vinko Pribojević – O porijeklu i slavi Slavena

6. KARAKTERISTIKE LJUDI, BIOGRAFIJE

- Ivan Česmički, Franjo Božičević – Životopis Marka Marulića, kasnije razvio Antun
Vrančić
- biografije i epigrami, opisivanje karaktera ljudi

7. OBNOVA LATINSKOG STIHOTVORSTVA

- prvi uveo latinsko pjesništvo u Hrvatsku -> Janus Panonius – prvi pravi pjesnik;
Juraj Šižgorić
- stihovi u heksametru (klasični stih pisanja)
- alkejska strofa i elegijski distih

(prva dva jednaka stiha, druga dva različita)

* Karakteristike humanizma:
- naglašavanje formalne discipline u duhu klasika u tadašnjoj estetici
- isticanje pravilnosti, kompozicije, simetrije i crteža i davanje važnosti pitanjima jezika i stila
- želja za ponovnim otkrićem antičke kulture, proučavanje povijesti, pisanje latinskim jezikom
- javlja se kao podsjećanje na vlastitu veličinu

* Vrste humanizma:
1. republikanski – u Veneciji
2. dvorski – podrška vladarima na dvoroima

* 1. humanist -> PETRARCA

* Humanizam u 3 razdoblja:
1.Kraj 14. stoljeća – javljaju se prvi humanisti unutar opatike sv. Krševana (Petar Krševan)
2. 15. stoljeće – razvija se školstvo i škole na latinskom jeziku – Juraj Šižgorić (pisao elegije)
3. Zrelo razdoblje – Nikola Modruški, Janus Pannonius; poganski humanizam se okreće
kršćanskom humanizmu, teme se kristijaniziraju – Ilija Crijević, Marko Marulić

- prema polovici 16. stoljeća slaba je upotreba latinskog jezika, jača narodni jezik
- dolaze učitelji iz Italije koji poučavaju naše pisce (Tideo Acciarini – učitelj Marka Marulića)
- uz škole su bile važne i akademije – Accademia Romana, Accademia Platonica, Accademia
Pontaniana – od sredine 16. stoljeća počinju se razvijati akademije i u Hrvatskoj
* Akademija – prva nezavisna književna ustanova važna za širenje književne riječi

* Juraj Šižgorić (1445. – 1509.) – Šibenik:

- prvi značajniji humanist, prvi pjesnik humanizma

- autor prve naše pjesničke zbirke na latinskom jeziku – Elegiarum et carminum libri tres
(Tri knjige elegija) tiskana 1477. godine u Mlecima – samo je tu knjigu objavio,
humanističke, ali i svakodnevne teme
- Elegija o pustošenju šibenskog polja(Elegia de Sibenicensis agri vastatione) – najstarije
svjedočanstvo u europskoj književnosti o turskim pustošenjima; prelazi iz antičkog svijeta u
svijet stvarnosti; obraća se Ovidiju, kreće u realnost pisanja

Ivan Česmički(1434. – 1472.) – rođen u Čazmi, umro u Medvedgradu:

- Ivan Vitez od Sredne – njegov ujak, zaslužan za njegovo školovanje, skupa su djelovali
- ugarski humanistički krug; u njegovim djelima nema vjerskih osjećaja, teme su poganske,
spominje crkvu u lošem smislu; u elegijama opisuje svoju osjećajnost
- zovu ga Panonski Petrarca – pisao je kao da mu je latinski materinji jezik
- U smrt majke Barbare – opisuje detalje iz djetinjstva
Ilija Crijević (1469. – 1534.) – Dubrovnik:
* Otmica Kerbera (De raptu Cerberi):
- najstariji ep hrvatske književnosti, prvi ep pisan na latinskom jeziku
- njegovo najznačajnije djelo koje je posvetio Carafi; jedini ep sa mitološkom tematikom
- podijeljen u 3 pjevanja sa oko 1600 stihova, koristi se alegorijama
- kristijanizira mitološke motive, od grčkih motiva preuzima Herkula koji silazi u podzemlje i
zarobljuje psa Kerbera (koji simbolizira zlo); Herkul simbolizira silazak Krista na zemlju, na
kraju Herkul pobjeđuje Kerbera čime simbolizira pobjedu Boga nad Sotonom

* Kristov život i djela (De vita et gestis Christi):

- ep u 16 pjevanja, tiskan 1526. godine; uzor – talijan Gierola Vida koji je napisao Christias
- katoličko štivo sa nizom epigrama i poslanica, kršćansko nadahnuće, hvale se opisi oluje u
djelu; papa Klement VII. daje preporuku za to djelo – spjev prihvaćen kao i Judita

Marko Marulić (1450. – 1524.) – Split:

- „otac hrvatske književnosti“, središnja ličnost humanističkog kruga Splitu
- učeni humanistički pjesnik (poeta doktus), kršćanski pjesnik (poeta christianus), začinjevac
(pjesnik „pučkog“ jezika) – prvi upotrebljava naziv začinjevac
- bio je odvjetnik, vjernik, ali ne fanatik, praktičan čovjek, a ne mistik
- trojezični pisac – talijanski, latinski i hrvatski jezik
- piše antiklerikalne tekstove – svećenici se bave trgovinom, idu u javne kuće, u svojim
kućama drže žene sumnjivog morala, nose sa sobom oružje
- kritizira mladiće koji imaju puno izvanbračne djece, općenito piše o moralu društva
- upozoravao je na korumpiranost sudaca (ep o Suzani)
- jedan od najboljih europskih pisaca latinskog jezika – Tideo Acciarini zaslužan za njegovo
školovanje; njegov životopis napisao Franjo Božićević Natalis
- ostavio 20-ak svezaka djela – 15 na latinskom jeziku, 5 na hrvatskom
- prvi u Hrvata prevodio je Dantea i Petrarcu: s talijanskog je na latinski preveo 1. pjevanje
Pakla (u heksametrima) i posljednju pjesmu Kanconijera (u elegijskim distisima)

* Spovid Koludric:
- ispovijed redovnica o 7 smrtnih grijeha, zabavno – poučna pjesma posvećena sestri Biri

* Pouke (upute) za čestit život na primjerima svetaca ili Institucija:

- zbirka poučnih pričica i anegdota iz života svetaca u 6 knjiga
- objavljena 1506. godine u Veneciji; temeljni cilj: obnova kršćanstva
- djelo posvećuju Jeronimu Cippicu; ističe proroke Starog i Novog zavjeta, priča priče o
svecima i time nam govori kako živjeti dobrim životom

* 50 priča (Quinquaginta parabolae):

- zbirka prispodoba po uzoru na Novi zavjet, objavljena 1510. godine, posvećena Tomi
Nigeru; temeljena na biblijskim pričama
- moralno – didaktična tematika, opisuje njegovu svakodnevicu

* Evangelistarium (Evanđelistar):
- kompendij (sažetak) kršćanskog morala i kako ga čovjek može očuvati u 7 knjiga
- objavljeno 1516. godine u Veneciji, najvažnije Marulićevo moralno – teološko djelo
- temeljeno na primjerima svetaca iz evanđelja, govori da čovjek dok god je živ treba imati
nadu, vjeru i ljubav
* Poniženje i slava Kristova (De humilitate et gloria Christi):
- kristološka rasprava na osnovu starozavjetnih proroka u 3 knjige
- tiskana 1519. godine u Veneciji, vrlo ugledne i čitljive knjige (mnogi su ih čitali)

* O Kristovom posljednjem sudu (De imitatione Christi):

- spjev nastao 1501. godine, pronađen i objavljen 1901. godine, retorički najdotjeraniji tekst

* Epistola:
- poslanica Hadrijanu VI. tiskana 1522. godine
- djelo starog i umornog čovjeka, vapi za pomoći pape, upućuje mu osobni apel, pesimistički,
ne vjeruje u njegovu pomoć – nije samo poslanica nego i književni tekst

* Davidias (Davidijada):
- kršćansko – vergilijanski i alegorijsko – biblijski ep u 14 pjevanja sa 6768 heksametara
- 1952. godine pronađen u Torinu, 1954. objavljen, nije objavio djelo jer je smatrao da ne bi
odgovaralo onom vremenu, pisao ga po uzoru na Vergilija
- židovski kralj David je prefiguracija Krista; posvećuje djelo Dominiku Grimaniju
- spjev završava apoteozom, proglašenjem božanstva, najavom da će nakon Davida doći Krist
- s tim djelom potvrđuje titulu najboljeg europskog kršćanskog i latinskog pisca

* Suzana:
- epilij od 780 stihova, narativna poema pisana dvostruko rimovanim dvanaestercima
- sadržaj: lijepa Suzana ima muža, dva starca žude za njom i ucjenjuju je da će reći da ga je
prevarila ako ne bude s njima; ona odbija te ju oni kleveću pred mužem i osuđuje ju se na
kamenovanje; mladić Danijel s kojim je optužena za preljub dokazuje da nije kriva jer starci
daju različite iskaze i njih osuđuju na smrt
- motivi: ljepota, žudnja za tuđom ženom (kao grijeh), kleveta, razotkrivanje, veselje

* Judita:
- prvi ep po europskim mjerilima na hrvatskom jeziku u 6 sa 2126 stihova, pisan dvostruko
rimovanim dvanaestercima i četverostrukim dvanaestercima
- napisan 1501. godine, objavljen 1521. godine, dobio veliku podršku čitatelja
- priča preuzeta iz Biblije (Stari zavjet) gdje je pisana hebrejskim i aramejskim jezikom
- piše djelo kao poslanicu Don Dujmu Bastiliću, u predgovoru mu opisuje svoj ep
- ep je pun alegorije, ohrabruje čitatelje u ratu protiv Turaka, slijedi tehniku pisanja Vergilija
- koristi se mitološkim ukrasima iz antičke književnosti, djelo piše na hrvatskom jeziku
- Judita predstavlja tipičnu renesansu junakinju – herojski pothvat Judite primjer je
apokaliptičnom turskom okruženju
- nije objavljeno 20 godina jer je izazvalo cenzorska sumnjičenja zbog protestantizma
- pouka priče: poručuje svojim sugrađanima da se samo vjerom i hrabrošću mogu suprotstaviti
moćnoj turskoj sili koja im prijeti i za koju se čini da je nepobjediva
* opis Judite:
- slijedi petrarkističke uzore jer ljepotu svoje Judite diže u nebesa, ona živi čistim životom i
svoj je život posvetila Bogu, bogata je udovica, ali to što odbija prosce govori da je osoba
čvrstog karaktera i čvrste vjere u Boga – ne želi jesti nesvetu hranu da ne bi povrijedila Boga
- domoljubni nazor: očituje se jačina njezine vjere, vidi se u tome što je Judita spremna
žrtvovati svoj život da bi narod bio siguran
- izuzetno hrabra žena, poslužila se lukavstvom i laskanjem te svojom ljepotom da postigne
povjerenje i divljenje Holoferna – uzdala se da će joj Bog dati snagu da sve to napravi
 PETRARKIZAM
- tri krune talijanske književnosti – Petrarca (proza), Dante (ep), Boccaccio (lirika)

* Karakteristike:
- sljedbenici Petrarce u svojim malim kanconijerima uvijek imaju uvodnu i završnu pjesmu
kao i on, pišu u raznim etapama – za života i nakon života voljene žene, od prve Amorove
strijele do okretanja vjeri i Bogu
- mimezis: oponašanje dobrog pisca; stih pisanja – dvostruko rimovani dvanaesterac
- mana sljedbenika: ne uspijevaju izraziti snagu ljubavi i psihološku stranu djela
- tema je uvijek ljubav, motivi: motiv sna, motiv poljupca, preobrazba ljubavnika u predmete,
opis gospine lijenosti i prolaznosti, njezine čari – motivi i teme su konvencionalni
- metafore: oči – sunce, zvijezde; zubi – biseri; patnja – vatreni oganj; usne – crveni rubini
- plava žena je uvijek u centru pozornosti, uvijek su slične jedna drugoj – okrutne, ali
samilosne, sve su srodne Lauri
- glavni sadržaj: ljubavna bol, oponašaju se svi sadržaji Kanconijera, ali ne i sonet
* 3 vrste petrarkizma:
1. petrarkizam – trubadurski ili kariteanski petrarkizam (sredina 15. stoljeća):
- Nikša Ranjina – napisao rukopis naših prvih petrarkista (Šiško Menčetić, Džore Držić)
- Zbornik Nikše Ranjine – oponašaju se sadržaji, ali ne i struktura pjesama; sastoji se od 2
dijela: u 1. dijelu su pomiješane pjesme Menčetića i Držića zapisane abecednim redom, a u 2.
dijelu nalaze se stihovi raznih pjesnika 15. i 16. stoljeća, većinom pisanih u dvostruko
rimovanom dvanaestercu
2. petrarkizam – bembizam ili pročišćeni petrarkizam (prva polovica 16. stoljeća):
- uzor Pietro Bembo – želi da se vrate izvornom petrarkizmu, slijede ga Macchiavelli, Ariosto,
Castiglione i prve talijanske pjesnikinje; kod nas D. Ranjina, D. Zlatarić i H. Lucić
3. petrarkizam – pjesnici Arcadie (prva polovica 18. stoljeća):
- ponovno se vraćaju Petrarci, jednostavnosti i izražajnosti poezije

- uz petrarkizam javlja se i značajan val antipetrarkizma – šaljive poeme i komedije,

parodije, faze zaljubljivanja i odljubljivanja, likovi često pastiri i vile (Marin Držić)

Nikša Ranjina:
* Lekcionar – razne lekcije, epistole i evanđelja ispisani iz Biblije 1508. godine

Francesco Petrarca:
- posljednji pjesnik srednjeg vijeka, naznačava jedno novo doba, individualizam, uznemirenog
pojedinca koji se propituje (svoju intimu i život na zemlji)
- držao do svoje vanjštine, sa 40 godina shvaća da to nije važno i piše svom bratu Gherardu da
su to ljudske isprazne mladenačke brige – javlja se kao pokajnik, smatra da je uludo potrošio
život – kao mladog ga je mučila ljubav, kad je Laura umrla okreće se Bogu

* Moja tajna (Secretum meum):

- razgovor sa sv. Augustinom, prevedeno na hrvatski

*Familiares:
- dijalog s prijateljem o Lauri
* Kanconijer:
- 366 lirskih pjesama – izuzevši uvod, predstavljaju koliko je dana u godini
- počinje uvodnim sonetom kojim podsjeća na prolaznost života, aludira na mladenačke
pogreške, završava zazivanjem Marije i traži mir
- temeljni motiv: ljubav; pjesnik je glavni junak, a ne Laura
- izmjenjuje se realno i idealno, podsjeća na dnevnik koji on piše, usklađuje zemaljsko i
metafizičko (izvanzemaljsko – Bog); naznačava početak jednog novog doba

Šiško Menčetić (1457. – 1527.) – Dubrovnik:

- prvi naš petrarkist, označava početak trubadursko kariteanskog petrarkističkog razdoblja
- piše u dvostruko rimovanim dvanaestercima bez ponavljanja rime
- stihovi su mu konvencionalni, prilagođeni tradiciji, sadrže pučke elemente
- pjeva o idealu ljepote, prolazi sve faze zaljubljivanja, na kraju se okreće Bogu kajući se

* Stramboto
* Rispeto:
- poezija u 4 jedanaesterca, iza tog 2 s parnom rimom; opisuje poštovanje prema voljenoj ženi
* Blaženi čas i hip

- Menčetić – naglašena senzualnost, Držić – ozbiljnost i manja senzualnost

Džore Držić (1461. – 1501.) – Dubrovnik:

- jedan od najznačajnijih pjesnika 15. stoljeća, osjećajan pisac, piše prije Menčetića
- piše ozbiljnu i osjećajnu poeziju – jednostavniji i vrijedniji pisac od Menčetića

* Pjesni razlike – zbirka pjesama

* Dublinska zbirka– 97 naslova, napisao dok je bijesnio kroz ljubav

* Radmio i Ljubmir – pastoralna drama, scenska ekloga – nije prva, ali stoji na početku –
smatrali su da je prva sve dok nisu otkriveni tekstovi Mavra Vetranovića

* Čudan san – prva naša pjesma s motivom robinje, pjesnik sanja monolog robinje o
patnjama koje su je snašle kad je pala u gusarske ruke (koji predstavljaju Turke), moli trgovce
da ju otkupe iz njihovih ruku; odjednom se budi iz sna i shvaća da su Turci blizu zidina

Mihovil Kombol:
- piše osjećajne i jednostavne pjesme u šesnaesteračkom stihu, uvodi za razliku od Menčetića
jednu nenametljivu simboliku
- temeljni motiv: rastanak s dragom; naglašen utjecaj pučke pjesme
Mavro Vetranović – Dubrovnik:
- pisao ljubavnu poeziju, 37 000 stihova, 6 knjiga – za 3 znamo
- njegovo stvaralaštvo dijeli se u 3 faze:

1.faza – od 1527. do 1530. – ljubavne pjesme, mitološka drama (Orfej i Euridika), Ovidijeve
lirike i metamorfoze

2. faza – od 1530. do 1550. – piše svoja poznata crkvena i satirično – politička prikazanja

3. faza – od 1550. do smrti – piše refleksivnu, religioznu poeziju:

a) Piligrin – nedovršeni ep od 4374 stiha, svježi stihovi u kojima ne pokazuje vještinu pisao,
htio prikazati put do čistilišta, ali se izgubio u pisanju; često upućuje molbe Kristu i
Bogorodici, djecu navodi kao uzor savršenstva
b) Komedija od Kristova uskrsnuća – crkveno prikazanje
c) Posvetilište Abramovo – crkveno prikazanje, najviše prikazivano
d) Prikazanje od poroda Jesusova – crkveno prikazanje, jedan od prvih dramskih poznatih
tekstova
e) Prikazanje kako braća prodaše Josipa – crkveno prikazanje, 2000 stihova
f) Suzana čista – crkveno prikazanje, simbol pobjede i pravde
- humoristični pristup pjesništvu: Remeta 1, Remeta 2

Mikša Pelegrinović(oko 1500. – 1562.) – Hvar:

* Jejupka:
- kratki spjev, maskerata pisana simetričkim osmercima na čakavskom

- postoje 2 redakcije (verzije) Jejupke:

1.dubrovačka (1599.) – kraća verzija u 6 sreća– autor Andrija Čubranović Zlatar

2.zadarska (1556.) – duža verzija u 20 sreća (dijelova, pjesama) – autor Mikša Pelegrinović

- pismo Hektorovića Pelegrinoviću predstavlja dokaz autorstva jer spominje Jejupku

- cijela pjesma je vedrog i veselog tona, nagovaranje na ljubav – pjesnik se krije pod maskom
ciganke i kroz pjesme hvali gospe i govori da će im sudbina donijeti ono što najviše žele –
nenametljivo izriče ljubav u 6. pjesmi, želi služiti svojoj gospi ne očekuje nagradu za gatanje
nego darak ljubavi (ostale su mu plaćale gatanje)
Nikola Nalješković (oko 1500. – 1587.) – Dubrovnik:
- suvremenik Marina Držića, živio u njegovoj sjeni – ne spominju jedan drugoga u svojim
djelima, pisao je prije Držića – piše u dvanaestercima
- opsežnim ljubavnim kanconijerom uvrstio se u najplodnije naše petrarkiste – 181 pjesma
- pisao pobožne i pokladne pjesme, farse i maskerate
- pisao je petrarkističku liriku druge generacije petrarkista (bembizam)
- u njegovim pjesmama ljubav predstavlja strast, ludilo, vatra, rat, ljepota, bolest, čarolija
- dominira muški lirski subjekt, ali javlja se i ženski glas

* Dialogo sopra la sfera del mondo – djelo posvećeno dubrovačkom senatu, jedino njegovo
objavljeno djelo za koje je dobio nagradu

* Sedam komedija (bez naslova):

- dramski tekstovi – 1. – 4. pastirske igre, 5. i 6. farse, 7. (prava) komedija
- tematika: arkadijski svijet, svijet zaljubljenih, 3 su izvedene kao pirne svečanosti

1. pastirska igra:
- pastir Radat zaljubljen je u vilu koja koketira s njim, ali ga odbija iako ga voli; pojavljuje se
lik starice koja mu daje savjete, prijatelj Ljubmir pokušava ga urazumiti, ali on se na kraju
ubije; vila ga vraća u život i kaje se što je glumila da ga ne voli

2. pastirska igra:
- mitološki elementi, likovi su grčki junak Paris i 3 vile, dramatizira se motiv Parisovog suda
- vile se ne mogu dogovoriti kojoj će pripasti zlatna jabuka (treba ju dobiti najljepša od njih)
te svaka od njih nudi sucu dar ako presudi u njeno ime

3. pastirska igra:
- pojavljuje se pastir koji pronalazi usnulog suca (sudac je taj koji jamči mir), sudac ne želi
primiti mito, želi biti pošten; starac i sudac razgovaraju o miru u Dubravi, nema mitoloških
elemenata

4. pastirska igra:
- tematiziranje mira u Dubravi; gusari napadaju mladiće, četvorica se uspiju spasiti – u
spašavanju im pomaže vila; nedostaju neki dijelovi, na kraju su ples ili pjesma
- metafora: sukob bijelih i crnih vitezova (gusari i mladići)

5. farsa:
- ima 1 čin, veseli tonovi, 5 ljudi na sceni, radnja je retrogena
- dvije godišnjice (sluškinje) koje su vidjele kažnjavanje druge godišnjice na Berlini (današnji
Orlandov stup) detaljno opisuju kažnjavanje; pojavljuje se gospodar koji ljubuje sa sluškinjom
Milicom, gospođa ga također vara, ali je ljuta kad sazna da i on nju vara; između njih se vodi
oštar dijalog, gospođa prijeti da će se požaliti braći
- po prvi put se otkrivaju privatne stvari vezane za gospodara, detaljno se opisuju kazne

6. farsa:
- iznosi se nakaradnost dubrovačke svakodnevice
- gospodar ima 3 ljubavnice – sluškinja, dadilja i tovjernarnica, sve 3 zatrudne u isto vrijeme
- gospodarica glumi da je bolesna i na samrti te zove prijateljicu i popa za posljednju pomast
- gospodar sretan što će je se riješiti, kad shvaća da laže traži popa da istjera vraga iz nje
- gospodar želi vratiti mir u kuću pa dvije trudnice šalje u Ston, a treću pop uzima k sebi
7. komedija:
- najrazrađenija, s elementima farsičnosti, sastoji se od 3 čina, stabilan jednostavan rasplet
- jedina prava komedija, eruditna komedija posvećena Hektoroviću
- dva oca (Petar i Đivo) dogovaraju ženidbu među djecom i miraz; Đivo se brine jer ima
bludnog sina zaljubljenog u kurtizanu, zaključuju da je najbolje da se oženi Petrovom kćeri
- dolazi do dvostruke katarze: sin doznaje za dogovor očeva i da njegova ljubavnica ima
ljubavnika
- uvodi psihologiju likova: odnos otac – sin, otac – kći, aktanski odnos među protagonistima

Hanibal Lucić (1495. – 1553.) –Hvar:

- pripada drugoj generaciji petrarkizma – bembizam, uzor mu je Pietro Bembo
- jezik mu je dosta blizak čakavskom i štokavskom, blizak Maruliću
- najdetaljnije je opjevao ženino tijelo
- najaktualniji renesansni dramatičar, pisac koji je najavljivao budućnost, ali joj određivao i
visoka mjerila

* Pjesma u pohvalu grada Dubrovnika

* Jur nijedna na svit vila:

- najpoznatiji stih s početka jedne od antologijskih ljubavnih pjesama, pisana osmercima

* Robinja:
- prva naša drama sa suvremenom tematikom u 3 čina, pisana dvostruko rimovanim
dvanaestercima, prvi put zabilježena u Skladanje izvarsnih pisan razlicih (1556. – Venecija)
- radnja: plemićku kći (kćer bana Vlaska) koja je zarobljena od strane Turaka traži ban i vitez
Derenčin, dolazi u grad kao trgovac, nije siguran u njezinu vjernost i tjelesnu čistoću svoje
djevojke pa je, prerušen u trgovačko ruho, ispituje i utvrđuje da ga ona doista voli te daje
svojim slugama zlato da ju otkupe – mjesto radnje: Dubrovnik, trg
- trenutak u kojem počinje sama drama – provjera nevinosti i samo vjenčanje
- drama završava ljubavničkim prepoznavanjem i posteljnim obredom o čijim krvavim
okolnostima publiku obavještavaju sluškinje u okrutnom, ali djelomično i komičnom prizoru
- nakon posteljnog obreda, mladi par napušta Dubrovnik
- građa je djelomično preuzeta iz pučke književnosti; koristeći se stihovima Džore Držića i
poznavajući tradiciju klasičnih drama o zarobljenicama, stvara vrlo aktualan dramski tekst
- Lucić posvećuje dramu Franciscu Paladiniću
- poštuje jedinstvo, vremena, mjesta i radnje
- nije slična crkvenim prikazanjima, ne prikazuje se u pokladne dane
- napisana je prije 1530. godine i tipična je ljubavna drama s odgođenom romantičnošću
Martin Benetović
- komediograf

*Komedija od Bogdana ili Hvarkinja:

- njegovo prvo djelo i njegov najznamenitiji dramski tekst, vidljivo je poznavanje komedija
Marina Držića, ali nije naučio kako napisati zanimljiv zaplet; mlađa replika Dunda Maroja
- u Hvarkinji, za razliku od Držićevih komedija, nema aluzija na stvarnost
- stil sličan kao kod commedie del'arte, pojavljuju se čvrste figure
- likovi: dvojica prijatelja, Hvaranin Nikola i Dubrovčanin Mikleta koji su maske iz
commedie del'arte – jedan je Magnifico, drugi je Doktor; u komediji se pojavljuje lijepa
Izabela, žena impotentnog Nikole, te udovica Polonija sa serviettom Gojom i par sluga, dva
Zannija, Bogdan i Radoj; smatra se da je nastala 1599. godine

* Komedija od Raskota:
- tipična pastoralna drama, prerada dvije komedije talijanskog komediografa Ruzzantea
- radnja: sluga priča priču o životima stanovnika Jelse,spominje se hrana, šalje slugu da
nabavi hranu da ugosti svoju gošću; smatra se da je nastala nešto kasnije nego Hvarkinja
- svojevrsna kritika dotadašnjeg pastirskog teatra u kojemu se gradsku publiku prisiljavalo da
se približi prikazivanim seljacima, njihovu jeziku i emociijama

Antun Sasin (oko 1520. – Dubrovnik – umro u Stonu)

-na kraju plodnog renesansnog razdoblja, na marginama jednog energičnog vremena
- različito je stvarao i pisao, nije bio sjajan pisac, izvodile se njegove 3 drame (u Stonu)
- u jednoj svojoj pjesmi nježno govori o Držiću da bi mu ukazao počast, smatrao ga je uzorom
- lošiji pisac drame od Nalješkovića, u Stonu je bila manje zahtjevna publika
- kompoziciju i tematiku preuzima od svojih prethodnika, čista njihova replika, plagira ih
- predstavlja dolazak baroknog teatra, slijede se europska pravila u teatru

- pisao maskerate:
1. Muzika od postolara – majstori cipelari koji se udvaraju damama, stvara seksualnu aluziju
2. Vrtlari
3. Robinjica – djevojka koju je zarobio gusar

* Mrnarica:
- patriotska poema u 252 stiha, pisana osmercima, najuspješnije njegovo djelo
- hvali dubrovačku mornaricu ustima jednog stranca, veliča snagu Dubrovnika više nego što
je potrebno, opisuje mornare (njihova tijela, kako im je bilo teško kako rade) i njihova djela

* Razboj od Turaka:
- kratak ep od 9 dijelova u kojem reagira na austrijsko-turski rat
- opisuje bitku iz 1593. kod Siska, kronika u stihovima sisačke pobjede nad Turcima
- prikazuje iznemoglost turske sile koja gubi snagu
- novi odnos prema političkom aktualitetu, građa uzeta iz suvremenih političkih elemenata
* Malahna komedija od pira:
- o seljačkoj lakrdiji (možemo je nazvati farsa); sačuvan jedan prizor; slična Noveli od Stanca
- 3 seljaka: Radoje, Vučeta, Milić (prikazuje ih kao budalaste ljude), antagonizam grada i sela
- ne ugrađuje antigradski topos (ne ismijava one iz grada, nego samo seljake)
- završava kolom, tako da i gradski ljudi zaplešu sa seljacima

* Florai Filide – pastirske igre (komedije), puno mitoloških likova (svijet kupida, vile...),
izostavlja ljubavnu bol, govori o seoskoj ljubavi, nema emocija, ne znamo da li su bile pirne

Petar Hektorović (1487. – Hvar)

renesansni, demokratični i humanistički pisac, odlično poznaje latinski jezik
- Nikola Nalješković napisao pjesmu koju je posvetio kostobolji Petra Hektorovića
- preveo kraće djelo Ovidija (166 redaka)
- sagradio palaču Tvrdalj na Hvaru koja nije samo renesansni sklad, prepuna latinskih izreka

* Ribanje i ribarsko prigovaranje:

- piše djelo kao 70-ogodišnjak, napisano 1556., a objavljeno 1568. u Veneciji
- opisuje putovanje u 3 dana u 3 pjevanja, svako pjevanje ima 500-600 stihova prožetih
eklogama; nije putopis nego književno djelo
- naglašen realizam, ali ima malo njegove mašte; suprotnost realnog života
- opisuje, ushićenost baščinom koju uznemiravaju Mleci, sukobi Mlečana i pučana, stalno
napadaju Turci, potrebu čovjeka da se sljubi s prirodom, bježi u idiličnu sliku što podsjeća na
Petrarcu; prikazuje humanističku crtu ljubavi prema bližnjem
- napisao djelo kao poslanicu prijatelju Jerolimu Bartučeviću s Hvara, na kraju spjeva mu se
obraća
- dvostruko rimovani dvanaesterac na čakavskom
- s njim putuju Pasko, Nikola (zet) i mali sin, postavljaju si učena pitanja: nastarije – Bog,
najliplje – svit, najbrže – misao

- TRI ŽANROVSKE ODREDNICE: poslanica, ribarska ekloga i putopis

- djelo se također opisuje kao pohvalnica, autobigrafski i moralno-didaktični spjev

- djelo nije potpuno lišeno alegoričnosti, svrstavamo ga kao mali roman; osnovna vrijednost
je literarna, vrlina: jednostavnost lirskog pisanja
- univerzalnije značenje od samog trodnevnog putovanja, predstavlja jednu idiličnu sliku,
polemičan kontrast nastaloj tragičnoj zbilji (polemičan odgovor na sliku koja vlada u
Dalmaciji), ne spominje probleme, tako najjače reagira
- bliži je kristalizaciji i protureformaciji nego renesansi; uzor i nadahnuće Marko Marulić i
talijanski pisci

- rodoljublje – smisao teksta, nesretna ljubav - poticaj

Petar Zoranić (1508. – 1569.) – Zadar:
- vrlo malo arhivskih podataka o njegovim djelima

* Planine:
- prvi hrvatski pastirski roman (jedino njegovo poznato djelo, on tvrdi da ih je bilo još dva,
ali nisu nađena), posvetio ninskom kanoniku Mateju Matijeviću, naziva ga svojim učiteljem
- napisano u prozi i stihovima, 24 poglavlja, napisano 1539., tiskano 1569. u Veneciji,
- sačuvan samo 1 primjerak, prvi i jedini roman do 19. stoljeća u hrvatskoj književnosti
- radnja: pastir Zoran (pod čijim se likom krije sam pisac) putuje vlastitim zavičajem, ide se
liječiti od ljubavne boli – pisan dvostruko rimovanim dvanaestercima
- alegorijsko putovanje, na razini simbola, fikcija i realnosti; fabula kroz susrete s pastirima i
vilama (koje imaju zadatak da ga vode) u tom dvostrukom fiktivnom i stvarnom putovanju
- pastirski roman koji ima dimenziju alegorije; traži milost Božju, duhovno smirenje
- pokušava doći do božanske istine, ispovijeda svoju nesretnu ljubav
- spominje sv.Jeronima, biskupa Divnića i lik Marula (Marko Marulić)

- putopisni, autobiografski i društveno-povijesni roman

- vidi se utjecaj Jacopa Sannazzara (djelo Arcadia) – razlika: Sannazzaro putuje izmišljenim
krajem, a Zoranić spominje stvarne gradove
- smisao: mora proći taj put da bi se oslobodio ljubavi i da bi došao do božanske istine
- sedmodnevno putovanje, 7 godina je bio zaljubljen, svaki dan predstavlja jednu godinu
- ukazuje mu se sedmoglava neman – simbol 7 smrtnih grijeha
- 7 zlatnih djevojaka (vile koje su ga vodile) – 7 slobodnih umijeća

- vile u djelu: vila Zorica, vila Milost, vila Svist (Svijest), vila Latinka, vila Kaldejka, vila
Grkinja i vila Hrvatica
- zlatne jabuke – simbol književnog djela – na jednoj od njih pisalo je “Petar Zoranić” te
“Ljubveni lov” i “Vilenica” - njegova dotadašnja djela, a napola napisano i novo djelo -
“Planine”

- pored Planina napisao 2 djela: Vilnica i Ljubveni lov (u 20. poglavlju spominje ta djela)
Marin Držić (1508. – 1567.) –Dubrovnik, umro u izgnanstvu u Veneciji:
- najveći renesansni komediograf Europe
- nadimak – Vidra zbog karaktera, asocijacija na urotu koju je spremao
- dio života proveo u Sieni – presudno djelovao na njega, tu se upoznao s renesansim teatrom
- služio jedno vrijeme grofu Kristofu Rogendorfu, bio njegov sobar, putovao u turske krajeve

- 1548. – prvi put prikazana izgubljena komedija Pomet, njegovo prvo djelo, družina Pomet
- 1549. – Tirena – prikazana pred dvorom, dobio slavu, ali ga optužuju za plagiranje
- 1551. – objavljena knjiga u 2 izdanja:
1. Sadrži djelo Tirena
2. Zbirka 20 ljubavnih pjesama – Pjesni Marina Držića pojednostavljenje s mnozim druzim
lijepim stvarima – pastirska igra Venere i Adona, pripovijest; i farsaNovela od Stanca
- to je sve što je objavio (ove gore)

- 1551. – premijera Dunda Maroja; izvodi ga družina Pomet

- družine koje su izvodile njegova djela: Njanjarski, družina od Bizdara, družina Gardzaria
- 1554. – izveden Skup, izvela družina Gardzaria
- 1566. – odlazi u Firenzu i upušta se u pokušaj urote protiv dubrovačke vlasti

- želio je smijeniti vlast u Dubrovniku, naziva ih ludim nakazama, razloge urote objašnjava u
pismima Kosimu de Mediciju, pronađeno je 7 pisama, apel pomoći, ne zna se da li je Kosimo
de Medici odgovorio, ali u 6. izgleda kao da nije; želio je podijeliti vlast pučana i vlastele, a
što se tiče Turaka, njima bi se i dalje plaćao danak i oni se ne bi miješali; urota nije uspjela,
razotkrivena je, on bježi u Veneciju
- dva temeljna odvjetka u njegovom dramskom stvaralaštvu: idilični i komediografski
- u djelima od 6 do 30 glumaca na scenama, vlast je uvijek morala odobriti prikazivanje
predstava; mnoge izvođene na pirskim svečanostima

- Držićev pojam akomodavanja: Macchiavellijevo načelo prilagođavanja situacijama i

okolnostima, jer se jedino tako, uz pomoć Fortune, može uživati u dobrom vremenu i sreća će
te poslužiti. Akomodavanje je preduvjet dobrog odnosa s Fortunom (Fortuna drži konce, Bog
ih povlači). Pola čovjek bira sam, a pola Fortuna.

- Mihovil Kombol – prvi iznio cjelovitu interpretaciju Držićevog opusa „u znaku antiteza“
- Tirena, Novela od Stanca i Venera i Adon – u stihu (petrarkističke pjesme), ostalo je pisao
u prozi

* Tirena:
- pastirska igra u 5 činova pisana dvostruko rimovanim dvanaestercima i osmercima, stekla
veliku popularnost za vrijeme njegovog života, sumnjalo se da je plagijat
- 1549. izvedena pred kneževim dvorom, 1551. na piru Vlaha Držića
- u pastoralni svijet uvodi duh komike kojeg prije nije bilo; priča u dva svijeta, na neki način
kritizira petrarkizam; djelo završava općim pomirenjem i plesom
- likovi: pastir Ljubmir, vila Tirena, zaljubljeni satir, Kupido; vlasi: Miljenko, Radat, Radatov
sin Dragić i Stonja (majka zabrinuta jer je sina obuzela vila)
- Tirena je vila u koju su svi zaljubljeni, primjećuje se nesklad visokog i niskog stila
- ismijav ljude koji su zaljubljeni i zato se vila Tirena sveti i pokazuje da svi mogu biti
zaljubljeni; igri naručitu boju daju prizori sa seljacima koji se jedan drugom upleću u radnju,
zaljubljujući se u vilu
- bio optužen da je plagirao Vetranovićevo djelo Posvetilište Abramovo
* Novela od Stanca:
- najcjelovitije djelo, najsavršenije djelo – remek djelo Držićevog teatra
- farsa u stihovima, 1 čin sa 7 prizora; pisana dvostruko rimovanim dvanaestercima
- prikazana na piru Mrtolice Džamanjića 1550. godine
- opisuje naivnost starca, njegovo praznovjerje, počinje na Shakespearovski način
- likovi: seljak Stanac, dubrovački mladići (Vlaho, Miho i Đivo Pešica – razigrani Držić)
- glavni motiv suprotstavljen: mladost – starost, selo – grad, pamet – glupost
- Novela od Stanca – znači šala sa Stancem

* Venera i Adon:
- pastirska igrau stihu sa 8 prizora u dvanaestercima; prikazana na piru Vlaha Držića – 1551.
zajedno s reprizom Tirene, pirna svečanost; opisuje idiličan, izmišljen i fantastičan svijet
- dvije scene: svijet konvencionalnih pastorala i svijet seljačke lakrdije
- likovi: vile, Adon, Kupido, Venera, Vukodlak, Kojak, Grubiša, Vlada
- mitološku radnju nadopunio je seljačkim prizorima, samo što se ovdje seljaci ne upleću
izravno u radnju kao u Tireni već ostaju samo gledaoci
- prikazuju se godišnjice, on želi godišnjicu, majka ju kritizira; ona mu želi djevojku sa sela, a
on odbija; maniristički postupak: stvara teatar u teatru, horizontalna pozornica

* Dundo Maroje:
- najbolja komedija na hrvatskom jeziku u prozi: 2 prologa bez završetaka (dopunio
Kombol); eruditna komedija izvedena 1551. u vijećnici
- likovi: Pomet nositelj cijele radnje, sluga Uga Tudeška koji voli Lauru, a on je s Marom
- Fortuna – sreća, Virtu – vrlina
- Fortuna – sila koja se suprotstavlja ljudskim težnjama; zaziva hvale ili proklinje, slijepa sila,
onaj tko hoće vladati svijetom mora imati vrlinu, inteligencija prati pametno
- ljudska mana je pohlepa za novcem
- odnos između oca i sina, nazivaju se ubojicama, sin daje uhititi oca; ljudi su nepouzdani
- bogata višesložnost jezika: talijanski jezik, seljački i gradski, slika likove kroz njihov govor
- Pomet – ljudi nazbilj i ljudi nahval – nazbilj ljudi – dobri i pošteni (Pomet), nahval – zli
ljudi (Dundo i sin Maro)

- Eruditna komedija jer – predstavlja događaje iz svakodnevnog života – izmišljene, ali

moguće; ima zapletenu radnju u kojoj je sudjelovao običan svijet i prikazivao se u nedoličnim
situacijama; cilj je da zabavljajući poučava; uvažava zakonitost trojedinstva – mjesto, vrijeme,
radnja; ima idealnu kompoziciju (prolog i 5 činova); učesnici su tipizirane ličnosti, dijelom
preuzete iz antičke komedije, dijelom iz renesansne stvarnosti

* Pomet:
- prva Držićeva komedija, izvela ju 1548. godine družina Pomet pred dvorom

*Skup:
- komedija izvedena 1556. na piru Saba Gajčina – skupina Njanarsi, u prozi, 5 činova
- djelo je nedovršeno, dovršio ga je Kombol
- tema: zlato i lakomost; pojavljuje se motiv novca, odnos roditelj-dijete, mladost-starost,
- pojavljuju se dva svijeta; posljednja velika Držićeva komedija
*Grižula ili Plakir:
- pastorala u 5 činova (2 prologa bez završetaka) pisana u prozi s umetnutim stihovima,
parodiranje petrarkističkog pjesništva; pirna igra, pisana za pir Vlaha Sorkočevića 1556.
godine; opisuje ljubavne peripetije, sporove među parovima; izvorni naslov nije se sačuvao
- glavni motivi: mudrost, pravda; tema: ljubav koja sve pokreće, ironiziranje petrarkizma
- likovi: glavni lik je starac Grižula i sluškinjica Omakala koja bježi od svoje gospodarice; ona
misli da će ju Grižula obraniti, a on ju namami u spiljicu (pohotni starac); Dijana zarobi
Plakira, Kupidova sina kojeg će kasnije osloboditi
- isprepliću se stvarni i fantastični elementi, izmišljeni i stvarni likovi
- miješaju se komični elementi i petrarkizam; mješa stilove uzvišeno i nisko

*Tripče de Utolče ili Mande:

- glavni likovi: starac Tripče i njegova mlada žena Mande; izvodi ju skupina Gardzarija
- 1556., bez prologa, 1. čina i pola 2. čina – krnjavi opus
- Tripče – pijanac Kotoranin, mlada žena ga vara s Dubrovčaninom, on se žali njenoj rodbini,
oni ga kleveću i govore da je lažljivi pijanac, kasnije mu se vraća i priznaje mu da ga je varala
- izvornik (uzor) za za komediju: Boccacciov Decameron
- 2 temeljna elementa: živa stvarnost i živi likovi uklopljeni u literarne motive
- motivi: starost – mladost, trijumf inteligencije nad glupošću
- antipetrarkizam: izrugivanje intelektualnom konceptu ljubavi, ismijava petrarkistička
prenemaganja

*Arkulin:
- eruditna komedija; fali prvi dio čina i prolog, motivi: naivnost, praznovjere; tema: škrtost
- likovi: hvalisavac i škrtac, Držić se puno bavi škrtošću; originalno prikazani likovi

*Pjerin:
- komedija; motivi: ruganje lakomosti, zagonetke; likovi: dvojica braće

*Hekuba – Krvava tragedija u stihu:

- prva tragedija u renesansi i jedina njegova tragedija, 2700 stihova
- 1559. djelo prikazano u Dubrovniku nakon što je bilo zabranjeno jer govori na neki način o
državnim nestabilnostima; nije tiskano
- transpsihološki likovi: Hekuba – žena, zarobljenica, bivša kraljica, žrtva, osvetnica, ubojica
- likovi:
- Hekuba – žena koja ima 19 djece; Hektor, Paris, Kasandra...
- Hekubin sin Polidor – razlog nastanka ove tragedije, pokazuje se kao sjena, pokojnik; on
je ubijen, ubio ga je trački kralj Polimestor nakon pada Troje i ukrao zlato koje je čuvao
- Hekuba je izgubila muža, sina i kćer te dolazi do osvete na razini osobnoga, iskopa
Polimestoru oči i ubije mu 2 sina; autor na neki način pokazuje razumijevanje za njezin čin
- motivi: pohlepa, novac – zlato (zato je preveo ovo djelo), motiv sna (sanja sina koji će se
roditi i koji će uništiti Troju zbog Helene); motiv sna – česta pojava u renesansnoj tragediji
- Hekuba nije jedina tragična junakinja u Europi, ali je prva (tu su još i Elektra, Dalide...)
- u djelu se suprotstavljaju oprečni elementi i nemir manirističkog tipa
Podjela Držićevih djela:
1. Lirska i dramska djela
2. Djela u stihu i djela u prozi
3. Tiskana (objavljena) djela i djela sačuvana u rukopisima
(neobjavljena)
4. Djela su u potpunosti sačuvana, a neka su djela krnja
5. Kraća i duža djela
6. Djela pisana po uzoru na antičke pisce i djela bez dominantnih
uzora
7. Lirike, pastorale, komedije, tragedije

-prva komedija bila je Pomet 1548, kasnije 1549. Tirena, onda 1551. Pjesni razlike, zatim
1551. Novela od Stanca i Dundo Maroje, nadalje 1556. Grižula, a Skup 1555. te Hekuba
1559.

Dinko Ranjina (1536. – 1607.) – Dubrovnik:

- spada u drugu generaciju hrvatskih petrarkista (bembizam), uzor mu je Pietro Bembo;
najslavniji pjesnik u Dubrovniku krajem renesanse; pisao na hrv., tal. i lat. jeziku
- nije se uspio približiti Bembovom klasicizmu, bio je bliži jednom dvorskom petrarkizmu
* Pjesni razlike (zbirka):
- napisao sa niti 30 godina, nadmašio opsegom i tekstovima prvu generaciju petrarkista
- živio dio života u Italiji, objavio 27 talijanskih soneta u zbirci 1563. godine
- ljubavne pjesme i čari prevladavaju u njegovom kanconijeru, poljupci, nagovor na
nesputanu ljubav; motivi: skrivanje ljubavi, zaklinjanje na vjernost, ljubavna bol
- na neki način najavljuje dolazak Giambattiste Marina

1
Dominko Zlatarić (1558. – 1630.) – Dubrovnik:
- spada u drugu generaciju petrarkizma (bembizam); za života tiskao dvije knjige:
1. 1580. – prijevod djela Aminta(od Tassa)
2. 1597. – knjiga prijevoda
- njegovi stihovi nadahnuti su dubrovačkom ljepoticom Cvijetom Zuzorić

- preveo je 3 teksta: Sofoklovu Elektru (iz grčkog jezika), Ovidijev Piram i Tizba (iz
latinskog jezika), Tassovu Amintu(iz talijanskog jezika)

* Piram i Tizba:
- likovi: zaljubljeni Piram i Tizba, roditelji su se protivili njihovoj vezi, završava tragično
- radnja: Piram i Tizba se dogovore da će se naći u šumi, Tizba dolazi u šumu gdje joj ispadne
veo i odlazi u špilju u kojoj je bila lavica koja je maloprije rastrgala plijen; Piram dolazi u
šumu i vidi krvavi veo, misli da je umrla i počini samoubojstvo

- Cvijeta Zuzorić (1552.) –Zlatarić joj posvetio ljubav Pirama i Tizbe, udala se za
Bartolomea Pešonija; Luko Paljetak napisao Cvijetni roman – dnevnik Cvijete Zuzorić –
tipično žensko pismo pisano muškom rukom; njezina ljepota je oduševljavala mnoge, nosi
metaforu najeljepšeg vrta
*Ljubmir (Aminta):
- pastirska igra posvećena Mihu Matufiću
- glavni likovi: pastir Aminta i nimfa Silvija; karakteristike djela: hedonizam kroz ljubav,
sretan završetak; književni prvijenac, objavljen prije Tassova izvornika

*Elektra:
- 1597. – posljednja renesansna tragedije, prva tiskana tragedija
- vrlo strogo prevodi Sofokla, bez oduzimanja i dodavanja; prijevod Elektre posvetio
vojskovođi Jurju Zrinskom, pokazao je visoki stupanj svijesti o nacionalnom jedinstvu
- u središtu pozornosti je žena; Elektra je u sukobu sa svojom majkom nagovorila svog brata
da ju ubije – majka je ubijena sjekirom
- na kraju – sretan završetak (najava melodrama i tragikomedija)

* Kanconijer:
- zbirka od 137 pjesama pretežno ljubavnog karaktera, nikad nije objavljena
- nadahnut pogledima Pietra Bemba; u većini pjesama je neka prigušena ozbiljnost

HRVATSKA REFORMACIJA (protestantska književnost)

- u to vrijeme raste turska imperija, Dalmacija je u rukama Mlečana
- Dubrovnik – turski vazal (daju danak Turcima)
- nakon bitke kod Mohača, zemlja je „rastrgana“, društvo se raslojava na privilegirane slojeve
(povlašteni sloj – svećenici, plemići...) i seljake tj. kmetove (nepovlašteni sloj)
- 1573. – seljačka buna s Matijom Gupcem
- protestantizam nije imao veliki utjecaj u Hrvatskoj, više protureformacija pod tal. utjecajem
- na narodnom jeziku su se pisale protestantske knjige
- u sjevernoj Njemačkoj – protestantizam najrazvijeniji; tamo su tiskane protestantske knjige

Martin Luther:
- njegove ideje su izražavanje nezadovoljstva građana prema crkvi i upravi
- doživio izopćenje iz crkve, proglašen velikim protivnikom crkve
- crkva držala monopol nad mnogim stvarima godinama
- spor u shvaćanju Otkrivenja – najveća razlika među njima
- protestantizam vjeru temelji na osobnom prosuđivanju, broj obreda sveden na minimum
- Lutherove ideje: grijeh i milost, dobro i zlo ne ovise o čovjeku nego o Bogu
- 95 teza – nije ih okačio na crkvi, nego dao svom suradniku i on ih je iznio u javnost
- preveo je Bibliju na narodni jezik – određuje njemački književni jezik
- protestantske knjige tiskane su na ćirilici i glagoljici
- Urah – njemački grad, središte tiskanja knjiga protestantizma – većina knjiga je spaljena, ali
te ideje su se i dalje osjećale, protestantizam je ostavio veliki ožiljak

Petar Pavao Vergerije Mlađi:

- papin izaslanik koji je otišao u Njemačku i pozvao Luthera u Italiju, ali bezuspješno
- optužen da se preobratio u protestantizam
- u Njemačkoj prevodi Sveto pismo i tiska ga na slavenskom jeziku
Matija Vlačić Ilirik:
- drugi čovjek njemačke reformacijezaslužan za širenje ideje protestantizma, stoji uz Luthera
- njegove knjige tumače Bibliju i Sveto pismo; u Wittenbergu upoznaje Luthera, stiče ugled

- njegova djela:
* Apologija – 1549. latinski jezik; ispovijest i moralna rasprava
* Knjiga o pravim i krivim adijaforama– na latinskom i njemačkom jeziku; adijafora – nešto
što nije ni dobro ni loše
* Katalog svjedoka istine – latinski i njemački jezik; govori protiv pape i o lošim stvarima
koje podržava i odobrava
* Magdeburške centurije – povijest crkve, 13 stoljeća povijesti crkve
*Ključ Svetoga pisma – enciklopedija o Svetom pismu

Stjepan Konzul Istranin(1521. Buzet – umro u Austriji)

- protestantist, prognan iz župe u Labinu, otišao u Njemačku
- po njegovom nacrtu tiskane su knjige na ćirilici i glagoljici

Antun Dalmatin(oko Senja, umro 1579. u Ljubljani)

- bio je pop glagoljaš koji se pridružio protestantizmu i otišao u Njemačku

- djela:
* Prvi del Novoga testamenta
*Drugi del Novoga testamenta
- gotovo sva izdanja djela su zapaljena

Ivan Ungnad:
- pokrenuo u Njemačkoj inicijativu tiskanja protestantskih knjiga
- glagoljaške knjige više su čitane od ćiriličkih - krajevi gdje se ćirilica čitala su bili pod
turskom vlašću; čakavsko narječje prevladava u protestantskim knjigama
* Važne definicije:

1. Ekloga – pjesma iz prirode, obično pastirska, idiličnog sadržaja (prva ekloga – Radmio i
Ljubmir, 1963. – Dublinski rukopis)
2. Pjesnička poslanica – pismo u stihu, upućena najčešće znamenitim ličnostima, iznose se
vlastiti stavovi, piše se nekome koga hvalimo
3. Maskerata – vrsta renesansne pokladne igre satiričnog i komičnog sadržaja koja se pjevala
ili recitirala, a izvodila se u vrijeme poklada ili u kućama bogatih građana
4. Pastirska igra – ili pastorala je lirsko-scensko djelo koje se razvilo u predrenesansi i
renesansi i zadobilo odlike cjelovitog teatarskog djela (najmanje 3 čina, veći broj likova,
razvedena radnja); opisuje život u skladu s prirodom, pretežno je ljubavne tematike
5. Farsa – naziv za šaljivu scensku igru, tj. lakomislenu i vulgarnu komediju, a cilj je da
zabavi; kratak i veseo kazališni komad, prvo u stihovima, zatim u prozi
6. Komedija – vrsta drame, odlikuje se veselim sadržajem, crta smiješne strane ljudskog
života i ljudi, ismijava njihove nedostatke i mane; tematiku i likove uzima iz svakodnevnog
života, završava pobjedom razumnog principa u životu, tj. pobjeđuje razum, pravda, poštenje
7.Srednjovjekovni teatar – statična nepokretna slika, intimnija, horizontalna, živa scena –
renesansa
8. Barok – vertikalan teatar, scena trodimenzionalna sa prizorima sotone, manje psihoanalize,
određeno emocijama; škripi i huci
9. Epilij - kratak ep od stotinjak stihova u daktilskim heksametrima, koji je popularnost
stekao još u doba helenizma. Uglavnom je erotičnog sadržaja s mnoštvom mitoloških motiva
10. Epigram – kratka, uglavnom duhovita i satirična pjesma sažetog i jednostavnog izraza i
često neočekivanog i pamtljivog zaključka
11. Epitaf - pjesma u povodu nečije smrti koja se razvila u samostalan pjesnički oblik. Stariji
hrvatski pisci ovu su vrstu nazivali i pjesmom “u smrt” ili nadgrobnicom
12. Prikazanje (crkveno prikazanje ili skazanje) – srednjovjekovni liturgijski dramski žanr
koji obrađuje starozavjetnu, novozavjetnu (najčešće Isusovu muku) i hagiografsku (životopisi
svetaca) tematiku.
13.Farsa – naziv za lakrdiju, šaljivu scensku igru, odnosno lakomislenu i vulgarnu
komediju.To je kratak, veseo kazališni komad u kojemu je humor grub, drastičan i jeftin
14. Drama – žanr u književnosti koji je nastao za vrijeme antičke Grčke i koji se i danas
razvija. To je književno djelo, koje uglavnom služi javnom izvođenju na pozornici
15. Komedija – vrsta drame, odlikuje se veselim sadržajem, crta smiješne strane ljudskog
života i ljudi, ismijava njihove nedostatke i mane
16. Tragedija – vrsta drame u kojoj glavni lik ili ideje za koje se on bori, nestaju ili propadaju
- ishod je tragičan
17. Arcadia – književna akademija osnovana 1690. u Rimu; uvela u književnost
pseudopastoralnost i pedantni eruditizam; 3. generacija petrarkizma
PITANJA ZA ZAVRŠNI ISPIT:

1. Povezati latiniste sa gradovima u kojima su djelovali.

2. Što je epilij (Suzana – Marulić)?
3. Razlika između epigrama i epitafa.
4. Struktura i određenje književne vrste, npr. ep Davidijada.
5. Analiza U smrt majke Barbare, analiza elegije.
6. Šižgorić, nastarija pjesnička zbirka hrvatskog latinizma (1447. godina).
7. Odnos Marulića prema Šižgoriću.
8. Latinska djela Marka Marulića.
9. Prva biografija Marka Marulića (tko je napisao)?
10. Definicija Marka Marulića.
11. Latinist koji je preveo na hrvatski prvo pjevanje Danteovog Pakla?
12. Literarne značajke Marulićevog Evanđelistara?
13. Prijevodi Petrarce.
14. Prepoznati citat.
15. Renesansna središta i predstavnici.
16. Pripadnici hvarskog renesansnog kruga.
17. Stih Robinje i Jejupke.
18. Koje djello Držića ima 2 prologa?
19. Mjesto radnje u Robinji?
20. U kojim sve djelima imamo motiv putovanja?
21. Prva hrvatska ekloga?
22. Vile u Planinama (imena)?
23. U kojem djelu je ključna riječ tesoro?
24. Koliko libara ima Judita?
25. Što piše na jabukama u Planinama?
26. Koji se hrvatski književnici spominju u Planinama?
27. Povezivanje djela s autorima.
28. Koja djela možemo čitati kao alegoriju?
29. Gdje se spominje mojemunče? Remeta? Pera?
30. Što je kariteanski petrarkizam?
31. Što je pastorala?
32. Što znači teatar u teatru?
33. Značenje Arcadie?
34. Što je zingareska?
35. Opis epskih junaka, npr. Judite.
36. Povezivanje s autorom.
37. Tema Marulićeve Anke Satire?
38. Marulićeva djela prema žanru.
39. Što povezuje Vetranovića s Držićem?
40. Svjetovno i crkveno Vetranovićevo stvaralaštvo?
41. Razdoblja stvaranja kod Vetranovića?
42. Prva drama svjetovne tematike?
43. Žanrovska slika hrvatske renesanse?
44. Što su prikazanja?
45. Što je biblijska drama, mitološka drama?
46. Što su pastirske igre, pastorale?
47. Što je petrarkistička poezija?