UVOD

U kvantnoj statističkoj fizici jednake čestice ne možemo razlikovati, dok u klasičnoj statističkoj
fizici razlikujemo jednake čestice. Poznate su nam razne raspodjele, a to su: Boltzmannova
raspodjela, Bose-Einsteinova raspodjela, Fermi-Diracova raspodjela. U kvantnoj statističkoj
fizici ne vrijedi Boltzmannova raspodjela, ali vrijede ostale dvije navedene raspodjele. To su
Bose-Einsteinova i Fermi-Doracova raspodjela i one su kvantne raspodjele.

Kod klasičnog pristupa problemu mnoštva čestica pretpostavljeno je da jednake čestice možemo
međusobno razlučivati. U višečestičnom sustavu svaka čestica zadržava svoju individualnost.
Nasuprot klasičnoj, kvantna statistička fizika polazi od aksioma da jednake čestice ne možemo
razlikovati, te u kvantnoj statističkoj fizici ne vrijedi Boltzmannova raspodjela. Možemo
razlikovati bozonsku i fermionsku kvantnu statistiku. Također u klasičnoj fizici početni uvjeti i
jednadžbe gibanja jednoznačno određuju kooordinate i impulse čestica, što znači da u svakom
trenutku čestice zauzimaju potpuno određene pložaje u faznom prostoru. Za kvantnu fiziku
karakteristične su Heisenbergove relacije neodređenosti. Bose-Einsteinova statistika vrijedi za
čestice cjelobrojnog spina i te čestice zovemo bozonima. Fermi-Diracova statistika opisuje
čestice polucjelobrojnog spina. Također u kvantnim raspodjelama ne razlikujemo npr. bijelu od
crne kuglice, dok kod klasičnih raspodjela postoji razlika između kuglica.
 BOLTZMANNOVA RASPODJELA

Kako se plin sastoji od velikog broja molekula koje se gibaju i međusobno sudaraju, za teorijska
razmatranja treba se pojednostaviti stvarna situacija te izgraditi model idealnog plina u kojemu
promatramo čestice bez međudjelovanja. Maxwelloova raspodjela čestica po brzinama vrijedi
samo za homogeni sustav koji nije izložen djelovanju vanjskih sila te je isto tako kinetička
energija čestice ujedno i njena ukupna energija:

𝑚𝑣 2
𝜌(𝑣 2 )~𝑒 − 2𝑘𝑇 = 𝑒 −𝛽𝐸

Ako pogledamo funkciju, možemo zaključiti da se u eksponentu funkcije raspodjele pojavljuje

omjer translacijske i termičke energije. Energija molekule, osim energije translacije može
sadržavati i druge doprinose: kinetičku energiju, potencijalnu energiju u vanjskom polju itd.
Promatramo termički uravnotežen plin koji se sastoji od N identičnih čestica i ima temperaturu
T. Zamisliti ćemo da smo kontinuirani spektar izrezali te svakom području pridijelili kvantiziran
energetski nivo. Energiju i-tog područja, odnosno nivoa označiti ćemo sa Ei , pripadni broj
faznih (kvantnih) ćelija i g , a broj čestica koje su se smjestile na nivo sa Ni . Energetski nivo
jednak je srednjoj energiji područja. Ako je razmak između nivoa mali, energetski spektar je
kontinuiran.

Raspored molekula na energijske nivoe možemo prikazati i na ovakav način:

Slika 1. Raspored molekula na energijske nivoe

2
Uzeli smo da je broj molekula šest. U prvom slučaju svih šest molekula ima najnižu energiju. U
drugom slučaju tri su molekule zaposjele najniži energetski nivo, dvije molekule drugi energetski
nivo, a jedna treći energetski nivo. U trećem slučaju drugi energetski nivo je prazan, dok u
posljednjem slučaju na svakom od šest najnižih nivoa smještena je jedna molekula. Sumiranjem
po energijskim nivoima dobivamo ukupan broj čestica:

𝑁 = ∑ 𝑁𝑖
𝑖

U idealnom plinu zanemarujemo međučestično djelovanje te za ukupnu energiju sustava

dobijamo:
𝑈 = ∑ 𝑁𝑖 𝐸𝑖
𝑖

Želimo znati na koliko različitih načina možemo ostvariti određenu raspodjelu. U toj raspodjeli
je N1 čestica smješteno u g1 ćelija energijskog nivoa E1, N2 čestica smješteno u g2 ćelija
energijskog nivoa E2, N3 čestica smješteno u g3 ćelija energijskog nivoa E3 itd. Ukupan broj
mogućnosti ostvarenja određene raspodjele biti će:

𝑁! 𝑁 𝑁 𝑁 g i Ni
𝐵= = 𝑔1 1 𝑔2 2 𝑔3 3 … = 𝑁! ∏
𝑁1 ! 𝑁2 ! 𝑁3 ! … Ni !
𝑖

Veličinu B nazivamo termodinamičkom vjerojatnošću.

𝑁!
𝐵= → Broj načina da se N čestica rasporedi tako da: N1 ima energiju E1, N2 ima
𝑁1 !𝑁2 !𝑁3 !…
energiju E2, N3 ima energiju E3… Kako bismo odredili brojeve čestica N1,N2, N3,… prvo
ćemo izvesti izraz za Stirlingovu formulu.
Raspodjelu po energijama odrediti ćemo iz uvjeta maksimuma entropije:𝑆~𝑙𝑛𝐵.

3
Stirlingova formula

Slika 2.
N elemenata možemo permutirati 𝑁! = 1 ∗ 2 ∗ 3 … ∗ (𝑁 − 1) ∗ 𝑁 gdje je N>>1. Polazimo od izraza:
𝑁

𝑙𝑛𝑁! = 𝑙𝑛1 + 𝑙𝑛2 + 𝑙𝑛3 + ⋯ + ln(𝑁 − 1) + 𝑙𝑛𝑁 = ∑ 𝑙𝑛𝑥

𝑥=1
gdje je:
𝑁 𝑁 𝑁

∑ 𝑙𝑛𝑥 = ∑ ∆𝑥𝑙𝑛𝑥 ≈ ∫ 𝑑𝑥𝑙𝑛𝑥

𝑥=1 𝑥=1 1

Relativna pogreška koju činimo kod ove aproksimacije je manja što je N veći. Parcijalnim
integriranjem ∫ 𝑙𝑛𝑥𝑑𝑥 = 𝑥𝑙𝑛𝑥 − ∫ 𝑥𝑑𝑙𝑛𝑥 = 𝑥𝑙𝑛𝑥 − 𝑥 slijedi:
𝑁
𝑁
𝑙𝑛𝑁! ≈ ∫ 𝑑𝑥𝑙𝑛𝑥 = 𝑁𝑙𝑛𝑁 − (𝑁 − 1) ≈ 𝑁𝑙𝑛𝑁 − 𝑁 = 𝑁𝑙𝑛
𝑒
1

4
Ako želimo još točniji rezultat dobivamo:
𝑁! ≈ (𝑁⁄𝑒)𝑁 ∗ √2πn = St(N) → STIRLINGOVA FORMULA.

Zapitajmo se koji je raspored čestica na energijskim nivoima najvjerojatniji. Taj najvjerojatniji

raspored zastupljen je najvećim brojem mogućnosti, tj. njemu je pridijeljena maksimalna
termodinamička vjerojatnost B. Činjenica da logaritam raste porastom funkcije, pomaže nam da
izračunamo tu vjerojatnost. Tražimo logaritam termodinamičke vjerojatnosti:
𝑙𝑛𝐵 = 𝑙𝑛𝑁! − ∑(𝑙𝑛𝑁𝑖 ! − 𝑁𝑖 𝑙𝑛𝑔𝑖 )
𝑖
Primjenom Stirlingove formule i uvažavanjem uvjeta očuvanja broja čestica dobiva se:
𝑁𝑖
𝑙𝑛𝐵 = 𝑁𝑙𝑛𝑁 − ∑ 𝑁𝑖 𝑙𝑛
𝑔𝑖
𝑖
Potražiti ćemo maksimum funkcije uz uvažavanje uvjeta očuvanja broja čestica i njihove ukupne
energije 𝑙𝑛𝐵 − 𝛼𝑁 − 𝛽𝑈. Pretpostaviti ćemo da je varijacija promatrane funkcije jednaka nuli:
𝛿(𝑙𝑛𝐵 − 𝛼𝑁 − 𝛽𝑈) = 0

Varirati ćemo broj čestica u energijskim nivoima te izračunavamo:

𝑁𝑖
∑𝑖 (𝑙𝑛 + 1 + 𝛼 + 𝛽𝐸𝑖 ) ∗ 𝛿𝑁𝑖 = 0 (2)
𝑔𝑖

Veličine N1, N2, N3…variramo nezavisno jednu od druge, pa će izraz (2) biti jednak nuli samo
ako je svaka zagrada u sumi jednaka nuli:
𝑁𝑖
𝑙𝑛 + 1 + 𝛼 + 𝛽𝐸𝑖 = 0
𝑔𝑖

U termičkoj ravnoteži ta je raspodjela čestica najvjerojatnija i nju je izveo Ludwig Boltzmann

1871. godine. Da čestice ne bi spontano prelazile u viša energijska stanja Lagrangeov
multiplikator ne smije biti negativan (𝛽 ≥ 0). U Maxwellovoj raspodjeli energija translacije
𝑚𝑣 2
jednaka je: 𝐸𝑖 = (3). Funkcija raspodjele za danu energiju je proporcionalna s brojem
2
čestica u promatranom energijskom nivou:𝜌(𝑣 2 )~𝑁𝑖 (4). Uvrštavajući izraze (3), (4) i (*)
𝐸
− 𝑖 1
dobivamo: 𝑁𝑖 ~𝑒 𝑘𝑇 . Parametar 𝛽 određen je: = . Također ovisnost broja čestica N(E) o
𝑘𝑇
𝐸
−
pripadnoj energiji izražena je formulom: 𝑁(𝐸)~𝑒 𝑘𝑇 . Na kraju ovog odjeljka dolazimo do
izraza za Boltzmannovu funkciju raspodjele čestica prema energijama:
𝐸
𝜌(𝐸 ) = 𝐶𝑒 −𝑘𝑇

5
 BOSE-EINSTEINOVA RASPODJELA

Izvest ćemo kvantnu raspodjelu za idealan plin sastavljen od N jednakih čestica. Izračunati ćemo
termodinamičku vjerojatnost na i-tom energijskom nivou. Razmislimo na koliko načina možemo
razmjestiti 𝑁𝑖 bozona 𝑔𝑖 u kvantnih ćelija. Razmjestit ćemo dvanaest čestica u pet ćelija.

Slika 3.

𝑔𝑖 ćelija označeno je sa (𝑔𝑖−1 ) crtica, a 𝑁𝑖 kružića označava bozone u tim ćelijama. Ukupan broj
razmještaja bozona po ćelijama jednak je broju permutacija promatranih (𝑁𝑖 + 𝑔𝑖 − 1)
elemenata. Eliminirati ćemo 𝑁𝑖 ! permutacija u kojima smo samo međusobno zamjenjivali 𝑁𝑖
kružića te (𝑔𝑖−1 )! unutrašnjih permutacija (𝑔𝑖−1 ) crtica. Broj mogućih razmještaja jednakih
bozona u kvantne ćelije jest:

(𝑁𝑖 + 𝑔𝑖 − 1)!
𝐵𝑖 =
𝑁𝑖 ! (𝑔𝑖 − 1)!

Pošto je 𝑔𝑖 ≫ 1 te 𝑁𝑖 ≫ 1 dobivamo:
(𝑁𝑖 + 𝑔𝑖 )!
𝐵𝑖 =
𝑁𝑖 ! 𝑔𝑖 !
𝑥
Logaritmiranjem i primjenom Stirlingove formule 𝑛𝑥! = 𝑥𝑙𝑛 𝑒 ; 𝑥 = 𝑔𝑖 , 𝑁𝑖 dobijamo:

𝑙𝑛𝐵 = ∑[(𝑁𝑖 + 𝑔𝑖 ) ln(𝑁𝑖 + 𝑔𝑖 ) − 𝑁𝑖 𝑙𝑛𝑁𝑖 − 𝑔𝑖 𝑙𝑛𝑔𝑖 ]

𝑖

Maksimalna termodinamička vjerojatnost: 𝛿(𝑙𝑛𝐵 − 𝛼𝑁 − 𝛽𝑈) = 0. Kako je 𝑁 = ∑𝑖 𝑁𝑖 te 𝑈 =

∑𝑖 𝑁𝑖 𝐸𝑖 slijedi:

6
 ∑[𝑙𝑛(𝑁𝑖 + 𝑔𝑖 ) − 𝑙𝑛𝑁𝑖 − 𝛼 − 𝛽𝐸𝑖 ]𝛿𝑁𝑖 = 0
𝑖

Varijacije broja bozona na pojedinim nivoima su međusobno nezavisne. Zbog toga izraz u svakoj
zagradi mora biti jednak nuli:
𝑁𝑖 + 𝑔𝑖
𝑙𝑛 − 𝛼 − 𝛽𝐸𝑖 = 0
𝑁𝑖

Bose-Einsteinova raspodjela je prosječan broj bozona po kvantnoj ćeliji na i-tom energijskom

nivou pa dobivamo:
𝑁𝑖 +𝑔𝑖 𝑔𝑖 𝑁𝑖 1
= 𝑒 𝛼+𝛽𝐸𝑖 = 𝑒𝛼+𝛽𝐸𝑖 − 1 → 𝜌𝑖 = =
𝑁𝑖 𝑁𝑖 𝑔𝑖 𝑒 𝛼+𝛽𝐸𝑖 −1

Da bi funkcija raspodjele bila pozitivna treba vrijediti: 𝛼 + 𝛽𝐸𝑚𝑖𝑛 ≥ 0. 𝐸𝑚𝑖𝑛 je najniže

individualno energijsko stanje bozona. U sustavima u kojima je energija bozona jednaka
𝜌2
translacijskoj kinetičkoj energiji: = , minimalna energija je jednaka nuli pa slijedi: 𝛼 ≥ 0.
2𝑚
Ako u sustavu broj bozona nije konstantan, uzimamo da je 𝛼 = 0. Tako Bose-Einsteinova
1 1
funkcija raspodjele postaje: 𝜌𝑖 = . Uvrstimo li izraze 𝛽 = i 𝐸𝑖 = Ћω , dobijamo
𝑒 𝛽𝐸𝑖 −1 𝑘𝐵 𝑇
1
Planckovu funkciju raspodjele: 𝜌(𝜔) = Ћω .
𝑒 𝑘𝐵 𝑇−1

7
 FERMI-DIRACOVA FUKCIJA RASPODJELE

Paulijevo načelo govori da svako individualno kvantno stanje ili je prazno ili se u njemu nalazi
jedan fermion, pa mora biti: 𝑔𝑖 ≥ 𝑁𝑖 . Iz toga slijedi da na ni jednom energijskom nivou broj
kvantnih ćelija ne može biti manji od broja fermiona. Ćelije razvrstavamo u dvije grupe: 𝑁𝑖
ćelija je puno, a (𝑔𝑖 − 𝑁𝑖 ) ćelija je prazno. Broj mogućih raspodjela na i-tom energijskom nivou
jest:

𝑔𝑖 !
𝐵𝑖 =
𝑁𝑖 ! (𝑔𝑖 − 𝑁𝑖 )!

Termodinamička vjerojatnost jednaka je umnošku broja mogućih raspodjela svih energijskih

nivoa:
𝑔𝑖 !
𝐵=∏
𝑖
𝑁𝑖 ! (𝑔𝑖 − 𝑁𝑖 )!

Kada primjenimo Stirlingovu formulu, za logaritam termodinamičke vjerojatnosti dobivamo:

𝑙𝑛𝐵 = ∑[𝑔𝑖 𝑙𝑛𝑔𝑖 − 𝑁𝑖 𝑙𝑛𝑁𝑖 − (𝑔𝑖 − 𝑁𝑖 )ln(𝑔𝑖 − 𝑁𝑖 )]
𝑖

Postaviti ćemo uvjet: 𝛿(𝑙𝑛𝐵 − 𝛼𝑁 − 𝛽𝑈) = 0 te izvodimo

𝑔𝑖−𝑁𝑖
∑ [𝑙𝑛 − 𝛼 − 𝛽𝐸𝑖 ] 𝛿𝑁𝑖 = 0
𝑁𝑖
𝑖

Uzimajući u obzir pomoćne uvjete, varijacije broja fermiona na različitim energijskim nivoima
𝑔𝑖 −𝑁𝑖
su postale međusobno nezavisne te mora biti: 𝑙𝑛 − 𝛼 − 𝛽𝐸𝑖 = 0. Iz toga slijedi izraz za
𝑁𝑖
𝑁𝑖 1
Fermi-Diracovu raspodjelu: 𝜌𝑖 = = .
𝑔𝑖 𝑒𝛼+𝛽𝐸𝑖+1

Možemo uočiti sličan izraz za fermionsku i bozonsku funkciju raspodjele. Fermionska i

bozonska funkcija raspodjele razlikuju se u tome što je u Fermi-Diracovoj raspodjeli jedinica u
nazivniku s pozitivnim predznakom, a u Bose-Einsteinovoj raspodjeli s negativnim predznakom.

8
Izvod raspodjela na drugi način

Izveli smo kvantne raspodjele koristeći dosta matematike. Njih možemo izvesti i na
jednostavniji, ali isto tako i manje precizan način koji ćemo opisati u tekstu koji slijedi.
Razmatrati ćemo sustav u kojem su stanja čestica jednako raspoređena po energijama. Uzeti
ćemo nultu točku energije koja se podudara s najnižim dozvoljenim stanjem. Tada čestica može
imati energiju od 0 jedinica, 1 jedinice... Imamo N broj čestica i pitamo se kako će čestice biti
raspodijeljene u raznim energijskim stanjima u uvjetima termičke ravnoteže. Vremenski prosjek
će biti parametar koji možemo mijenjati. Zadatak nam je naći kako vremenski prosjek ovisi o
energiji određenog stanja. Vremenski prosjek za broj čestica koje zauzimaju jedno stanje
energije 𝐸𝑖 označava se sa 𝑃𝑖 i definira kao:

1 ∗ 𝑡1 + 2 ∗ 𝑡2 + ⋯ + 𝑁 ∗ 𝑡𝑁 𝑡1 𝑡2 𝑡𝑁
𝑃𝑖 ≡ = + 2 ∗ + ⋯+ 𝑁 ∗
𝑡0 + 𝑡1 + 𝑡2 + ⋯ + 𝑡𝑁 𝑇 𝑇 𝑇

Oznakom 𝑡0 označili smo vrijeme tijekom kojega nema čestica u i-tom stanju, 𝑡1 vrijeme tijekom
kojega jedna čestica zauzima i-to stanje, itd. Cjelokupno vrijeme označili smo s T. Ako za period
od deset sekundi neki nivo u vremenu od tri sekunde nema čestica, u vremenu od dvije sekunde
ima jednu česticu, a u vremenu pet sekundi dvije čestice, tada će prosječan broj čestica u tom
2 5
stanju biti: 𝑃 = 10 + 2 ∗ 10 = 1,2. Pošto čestice jednog sustava mogu na složen način djelovati
jedna na drugu, moguća je svaka raspodjela čestica po energijskim stanjima pri kojoj se održava
energija. Pretpostavka statističke mehanike je da je svaka „različita raspodjela“ kod koje se
održava energija jednako vjerojatna. Postoje tri načina kojima bismo mogli definirati izraz
„različita raspodjela“.

Kod prvog načina uzimamo da se čestice mogu razlikovati i svaka permutacija čestica po
stanjima se računa kao različita raspodjela. Prosječna raspodjela izvedena na osnovi ove metode
računanja nazvana je po Maxwellu i Boltzmannu i primjenjuje se na plin male gustoće. U drugoj
metodi uzimamo da se čestice ne mogu razlikovati i računa se samo broj različitih kombinacija
čestica u stanjima. Takva vrsta statistike naziva se Bose-Einsteinova statistika i primjenjuje se na
fotonski plin. Treći način računanja javlja se kada se čestice pokoravaju Paulijevom načelu
isključenja. Ovu treću vrstu statistike nazivamo Fermi-Diracovom statistikom. Broj čestica i
njihova cjelokupna energija moraju biti sačuvani. Pretpostaviti ćemo da imamo sustav koji sadrži
tri čestice koje dijele ukupno osam jedinica energije. Za Maxwell-Boltzmannovu statistiku
čestice označavamo slovima a, b, c. Svaka različita raspodjela označena je na horizontalnoj liniji.

9
Slika 4. Četrdeset i pet mogućih rasporeda tri čestice koje se mogu razlikovati i koje dijele osam
jedinica energije (Maxwell-Boltzmannova statistika)

Prvi horizontalni red predstavlja situaciju u kojoj su čestice a i b u stanjima s energijom nula, a
čestica c u stanju sa osam jedinica energije. Kako je svaka od četrdeset i pet različitih raspodjela
jednako vjerojatna i javlja se u 1/45 dijelu vremena, vremenski prosjek broja čestica u stanju nula
iznosi:

𝑡1 𝑡2 𝑡3 21 3 0
𝑃= +2∗ +3∗ = +2∗ +3∗ = 0,6
𝑇 𝑇 𝑇 45 45 45
Na sličan način se izračunavaju vremenski procesi za stanja od jedan do osam.

10
Slika 5. Prosječna raspodjela čestica po stanjima za tri čestice koje dijele osam jedinica energije i
pokoravaju se Maxwell-Boltzmannovoj statistici

Za Bose-Einsteinovu statistiku svaku česticu predstavljamo jednom točkom. Različite moguće

raspodjele dane su u tablici:

Slika 6. Deset mogućih rasporeda tri čestice koje se ne mogu razlikovati, a koje dijele osam
jedinica energije (Bose-Einsteinova statistika)

11
Imamo deset raspodjela koje odgovaraju desetorim grupama raspodjela razdvojenih
horizontalnim linijama.

Slika 7. Prosječna raspodjela čestica po stanjima za tri čestice koje se ne mogu razlikovati i koje
dijele osam jedinica energije

Slika 8. Pet mogućih rasporeda tri čestice koje se ne mogu razlikovati, koje dijele osam jedinica
energije i pokoravaju se Paulijevom principu isključenja (Fermi-Diracova statistika). Svaka
horizontalna linija predstavlja različitu raspodjelu koja se javlja u 1/5 vremena

12
Slika 9. Prosječna raspodjela čestica po stanjima za tri čestice koje dijele osam jedinica energije i
pokoravaju se Fermi-Diracovoj statistici

Slike 8. i 9. pokazuju pojedinačne raspodjele i prosječnu raspodjelu za čestice koje se ne mogu

razlikovati i za koje vrijedi Paulijev princip isključenja. Broj različitih raspodjela u Fermi-
Diracovoj statistici je još manji nego u Bose-Einsteinovom slučaju, radi nemogućnosti da dvije
čestice zauzimaju jedno stanje u isto vrijeme. Za Fermi-Diracovu statistiku događa se da je
vremenski prosjek broja elektrona u jednom stanju identičan s vjerojatnošću da jedna čestica
zauzima stanje u određenom vremenskom trenutku. Iz slika 6. i 8. Možemo zaključiti da nije bilo
dovoljno različitih raspodjela da bi se dobila glatka funkcija P od E. Broj čestica i energija koju
oni dijele može se izvesti direktno iz grafova prosječne raspodjele. U prosjeku, broj čestica u
stanju i iznosi 𝑃𝑖 . Cjelokupni broj čestica u sustavu je dan:
𝑁 = ∑ 𝑃𝑖
𝑖
Sumiranje se vrši po svim stanjima, uključujući nulu. Energija, koja u prosjeku odgovara
česticama u stanju i je . Cjelokupna energija svih čestica je:
𝑈 = ∑ 𝐸𝑖 𝑃𝑖
𝑖
𝑈
Prosječna energija po čestici E definirana je kao: ≡ . Parametar za opis raspodjele čestica po
𝑁
stanjima je broj čestica po jedinici energije dN/dE. dN/dE, izraženo u funkciji od energije naziva
se funkcija energetske raspodjele. Cjelokupni broj čestica je jednak površini ispod krivulje
dN/dE u funkciji od E pošto je:
𝑑𝑁 𝑑𝑁
𝑁 = ∫ 𝑑𝑁 = ∫ ∗ 𝑑𝐸 = 𝑝𝑜𝑣𝑟š𝑖𝑛𝑎 𝑖𝑠𝑝𝑜𝑑 𝑘𝑟𝑖𝑣𝑢𝑙𝑗𝑒 𝑢 𝑓𝑢𝑛𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖 𝑜𝑑 𝐸
𝑑𝐸 𝑑𝐸
𝑠𝑣𝑒𝑁 𝑠𝑣𝑒𝑁

Pošto je cjelokupna energija svih čestica u intervalu dE dana s EdN, gdje je E prosječna energija
u intervalu, cjelokupna energija svih čestica je:
𝑑𝑁
𝐸𝑇 = ∫ 𝐸𝑑𝑁 = ∫ 𝐸 ∗ ∗ 𝑑𝐸
𝑑𝐸
𝑠𝑣𝑒𝑁 𝑠𝑣𝑒𝑁

13
 ZAKLJUČAK

Nakon izvedenih izraza za različite raspodjele zaključujemo da ne vrijede sve raspodjele za

kvantnu fiziku. Boltzmannova raspodjela je raspodjela koju ne možemo koristiti u kvantnoj
statističkoj fizici, zbog toga što ona vrijedi samo za klasične čestice. Kvantne čestice su bozoni
(čestice sa cjelobrojnim spinom) i fermioni (čestice sa polucjelobrojnim spinom). Za bozone
vrijedi Bose-Einsteinova raspodjela čestica po energijama i za nju ne vrijedi Paulijev princip
isključenja. Dok za bozone vrijedi Bose-Einsteinova raspodjela za fermione vrijedi Fermi-
Diracova raspodjela čestica po energijama i zasnovana je na Paulijevom principu isključenja.
Paulijev princip isključenja govori da se fermioni ne mogu istovremeno nalaziti u istom
kvantnom stanju.

Slika 10. Bozoni i fermioni

14
 LITERATURA

1. Ivan Supek: Teorijska fizika i struktura materije,ŠK, Zagreb 1992.

2. Curtis. L. Hemenway: Fizička elektronika, Građevinska knjiga, Beograd 1974.

3. Vladimir Šips: Uvod u statističku fiziku, ŠK, Zagreb 1990.

15