V.8.

Bozoni i fermioni
Kvantna statistička fizika polazi od aksioma da jednake čestice
ne možemo razlikovati.
U klasičnoj fizici početni uvjeti i jednadžbe gibanja jednoznačno
određuju koordinate i impulse čestica, što znači da u svakom
trenutku čestice zauzimaju potpuno određene položaje u faznom
prostoru.
Nasuprot tome, za kvantnu fiziku karakteristične su
Heisenbergove relacije neodređenosti. Nemogućnost da egzaktno
odredimo reprezentativno stanje čestice u faznom prostoru,
automatski otklanja pretpostavku klasične statističke fizike o
individualnosti čestica.
1
Razlikujemo bozonsku i fermionsku kvantnu statistiku.
Bose-Einsteinova statistika vrijedi za čestice cjelobrojnog spina.
Te čestice zovemo bozonima. Nju je 1924. uveo Nath Satyendra
Bose za fotone, a nešto kasnije Albert Einstein primijenio na plinove.
U sustavu jednakih bozona ukupna valna funkcija je simetrična.
Ako sa a i b označimo kvantna stanja koja zauzimaju promatrani
bozoni, vrijedi:

 ab   ba

Zamijene li dva bozona svoja kvantna stanja, valna funkcija sustava

ostaje nepromijenjena.
2
Drugu vrstu čestica tvore fermioni.
Fermionsku raspodjelu izveo je 1926. Enrico Fermi, a iste godine
Paul Adrien Maurice Dirac objasnio je njihova valno-mehanička
svojstva. Fermi-Diracova statistika opisuje čestice polucjelobrojnog
spina.Valna funkcija sustava jednakih fermiona antisimetrična je.

 ab   ba
Ako uvrstimo b = a slijedi:

 aa   aa odnosno  aa  0
To je Paulijevo načelo: dva fermiona ne mogu se u isto vrijeme
smjestiti u isto kvantno stanje. Kvantno stanje može biti samo
prazno ili popunjeno jednim jedinim fermionom. 3
Bozoni: fotoni (s=1); π-mezoni (s=0); K-mezoni (s=0); Cooperovi
parovi (s=0); He4 (s=0; 2 protona + 2 elektrona + 2 neutrona)

Fermioni: protoni; elektroni; neutroni; pozitroni; He3 (s=1/2;

2 protona + 2elektrona + 1 neutron)

Obje kvantne raspodjele izvest ćemo za idealni plin sastavljen

od N jednakih čestica.
Napisat ćemo izraz za termodinamičku vjerojatnost nekog
ravnotežnog stanja i ispitati kada ona postaje maksimalna.
Moramo uvažiti i pomočne uvjete koji zahtijevaju da se u
zatvorenom sustavu ne mijenja ni energija, ni broj čestica.

N  Ni
i U  NE
i
i i
4
 gi 1 Ni 1
x
ln x !  x ln ; x  gi , N i
e
Zamislimo jednu bijelu i jednu crnu kuglicu koje na različite načine
raspoređujemo u tri kutije. Ukupan broj mogućih razmještaja je
32=9 (Boltzmannova raspodjela).
U kvantnim raspodjelama ne razlikujemo bijelu od crne kuglice, pa
preostaje samo 6 različitih razmještaja kuglica po kutijama (Bose-
Einsteinova raspodjela).
Prema Paulijevu načelu u svakoj kutiji ima mjesta za jednu česticu,
pa se broj razmještaja kuglica po kutijama reducira na 3 (Fermi-
Diracova raspodjela).

5
6
 Bose-Einsteinova raspodjela

Razmjestit ćemo 12 čestica u 5 ćelija.

gi ćelija označeno je sa (gi-1) crtica, a Ni kružića obilježava bozone

u tim ćelijama.
Ukupan broj razmještaja bozona po ćelijama jednak je broju
permutacija promatranih (Ni+gi-1) elemenata. Moramo eliminirati
Ni! permutacija u kojima smo samo međusobno zamjenjivali Ni
kružića, te (gi-1)! unutrašnjih permutacija (gi-1) crtica.

7
Bi 
 N i  g i  1!
N i !( g i  1)!

Kako je: gi 1 Ni 1

Bi 
 N i  g i !
N i !gi !

Logaritmiranjem i primjenom Stirlingove formule dobivamo:

ln B    Ni  gi  ln  Ni  gi   Ni ln Ni  gi ln gi 
i 8
Maksimalna termodinamička vjerojatnost određena je zahtjevom:

 (ln B   N  U )  0

Kako je: N  N i
U  NE
i
i i
i

Slijedi:   ln  N
i
i  g i   ln N i     Ei  N i  0

Budući da su varijacije broja bozona na pojedinim nivoima

međusobno nezavisne, izraz u svakoj zagradi mora biti jednak nuli:

9
 Ni  gi
ln     Ei  0
Ni
Ni  gi gi
e   Ei
1
 e   Ei
Ni Ni

Bose-Einsteinova raspodjela je prosječan broj bozona po kvantnoj

ćeliji na i-tom energijskom nivou pa slijedi:

Ni 1
i      Ei
gi e 1

10
 Da bi funkcija raspodjele bila pozitivna mora biti:

   E m in  0

Emin je najniže individualno energijsko stanje bozona.

U sustavima u kojima je energija bozona jednaka translacijskoj
kinetičkoj energiji: E=p2/2m, minimalna energija je jednaka nuli
pa slijedi:

  0
Ako u sustavu broj bozona nije konstantan, moramo uzeti α = 0.

11
 Time Bose-Einsteinova funkcija raspodjele postaje:

1
i   Ei
e 1

Uvrstimo li β = 1/kBT i Ei = ħ ω , dobivamo Planckovu funkciju

raspodjele:

1
 ( )  

e k BT
1

12
 Fermi-Diracova funkcija raspodjele:

Prema Paulijevu načelu svako individualno kvantno stanje ili je

prazno ili se u njemu nalazi jedan fermion. To znači da mora biti:

gi  N i

Ni ćelija je puno, a (gi-Ni) prazno. Broj mogućih raspodjela na i-tom

energijskom nivou jest:

gi !
Bi 
Ni !( gi  Ni )!
13
 Termodinamička vjerojatnost jednaka je umnošku broja mogućih
raspodjela preko svih energijskih nivoa:

gi !
B
i Ni !( gi  Ni )!

Primjenom Stirlingove formule, za logaritam termodinamičke

vjerojatnosti dobivamo:

ln B   gi ln gi  Ni ln Ni  ( gi  Ni )ln( gi  Ni )
i

 (ln B   N  U )  0
14
  gi  N i 
Slijedi:   ln     Ei  N i  0
i  Ni 

Uzimanjem u obzir pomoćnih uvjeta, varijacije broja fermiona na

različitim energijskim nivoima postale su međusobno nezavisne, pa
mora biti:

gi  N i
ln     Ei  0
Ni
Odatle slijedi izraz za Fermi-Diracovu raspodjelu:

Ni 1
i      Ei
gi e 1
15
V.9. Funkcija raspodjele i Lagrangeovi
multiplikatori
• Obje raspodjele
možemo napisati 1
relacijom: i     Ei
e 1

 (ln B  N  U )  0

16
Pomoću Boltzmannove relacije S=kBlnB, gornju relaciju možemo
napisati:

 S   k B N   k B U
Entropija je funkcija stanja pa slijedi:

 S   S 
kB    ; kB   
 N U ,V  U N,V

17
 1
Ranije smo imali: dS  (dU  P dV   dN )
T

Iz gornje relacije možemo očitati parcijalne derivacije entropije

po broju čestica i po energiji :

 S    S  1
    ;  
  N U ,V T   U  N ,V T

Usporedbom dobivamo:

 1
  ; 
k BT k BT
18
 Izraz za funkcije raspodjele postaje:

1 G
i  Ei  
 
N
e kBT
1

Ovisnost kemijskog potencijala o temperaturi određena je uvjetom:

N  N i
i

Slijedi:

19
 gi
Ni  gi i  Ei 

e kBT
1

gi
N   i
Ei  

e kBT
1

Pri danoj temperaturi kemijski potencijal mora biti tako odabran

da gornja relacija bude ispunjena. Kemijski potencijal statističkog
sustava u stanju termičke ravnoteže funkcija je temperature i
koncentracije čestica.

20
 V.10. Limes klasične statistike
• Bozonska raspodjela
1
opisana je funkcijom: i  Ei  

e kBT
1
Izraz mora biti pozitivan i za najnižu vrijednost energije Ei. Ako se
ograničimo na razmatranje sustava u kojima je energija jednaka
kinetičkoj energiji, minimalna vrijednost energije bit će jednaka
nuli:

Ei  0
21
Ako je Ei = 0, slijedi uvjet za kemijski potencijal:



e kBT
1

Da bi uvjet bio ispunjen kemijski potencijal mora biti negativan

ili jednak nuli:

  0
Napišimo funkciju raspodjele u obliku:

22
   Ei
1
i  e k BT
   Ei

1 e k BT

Ako isključimo vrijednosti Ei = μ = 0, drugi član u nazivniku manji

je od prvoga, pa bozonsku funkciju možemo razviti u red:
  Ei   Ei   Ei
 2 
i  e kBT
1  e kBT
e kBT
 ... 
 
 

Zadržavajući se na vodećem članu u razvoju dobivamo:

23
   Ei

i  e kBT

To je klasična Boltzmannova raspodjela. Ostali članovi u razvoju

opisuju kvantne korekcije. One će biti zanemarivo male ako je:

e kBT
1

Relacija će biti ispunjena ako je kemijski potencijal negativan, a

njegova apsolutna vrijednost mnogo veća od termičke energije
kBT. Tada će i funkcija raspodjele biti mnogo manja od jedan.

24
 Sada ćemo pogledati fermionsku raspodjelu:
1
i  Ei  

e kBT
1

Funkcija je uvijek pozitivna, tako da u ovisnosti o termodinamičkim

uvjetima u kojima se sustav nalazi, kemijski potencijal fermiona
može biti pozitivan, jednak nuli ili negativan.
Analogno kao za bozone, možemo napisati Fermijevu funkciju u
obliku.

  Ei   Ei   Ei
 2 
i  e kBT
1  e kBT
e kBT
 ... 
 
 
25
Ako je veličina eμ/kT vrlo mala, tada je dovoljno zadržati samo prvi
član u razvoju.
Time se Fermi-Diracova funkcija raspodjele reducira na
Boltzmannovu raspodjelu.
U razvoju su vodeće kvantne korekcije za bozone i fermione sa
suprotnim predznacima. Za oba će sustava korekcije biti male ako
je ρi«1. To znači da je:

Ni gi

26
27
 V.11. Gustoća stanja
• Promatrajmo mnogočestični sustav sastavljen od
materijalnih točaka mase m.
• Pretpostavljamo da se sustav nalazi izvan
djelovanja vanjskih sila.
• U tim uvjetima energija čestice jednaka je
translacijskoj kinetičkoj energiji:

p2
E 
2m

28
 2s  1
i gi  h3  d ; d  d rd p
3 3
d
3
r V


pdp 2
 d   4 V  p
2
dp dE  ; p dp  m 2mEdE
0 m
Iz gornjih relacija slijedi:


2s  1
i gi  h3 4 Vm 2m  EdE
0

29
Definiramo gustoću stanja g(E) kao broj stanja između energija
E i E+dE podijeljen s energijskim intervalom dE. Gustoća stanja
jednaka je faktoru koji se pojavljuje pri prijelazu sa sume po
energijskim nivoima na integral po energiji:


gi
i   g ( E ) dE
0

Usporedbom relacija dobivamo:

2s 1
g (E)  3 4Vm 2mE
h
Gustoća stanja proporcionalna je s drugim korijenom iz energije.
30
 
N   Ni   gi i   g ( E )  ( E )dE
i i 0

1
 (E )  E

e k BT
1 31
Za ukupnu energiju vrijedi:

U   Ei N i   Ei g i  i   Eg ( E )  ( E ) dE
i i 0

A za prosječnu energiju čestice:



U  E g (E ) (E )dE
E   0

N

0
g (E ) (E )dE

Na sličan način određujemo prosječnu vrijednost proizvoljne

fizičke veličine A(E) po čestici:

32
 

 A(E ) g (E ) (E )dE
A  0


 g ( E )  ( E )dE
0

33
V.12. Jako degenerirani fermionski plin
• Proučit ćemo ponašanje fermionskog sustava, pri čemu
ćemo pretpostaviti da je individualna energija fermiona
određena izrazom E=p2/2m.
• Minimalna energija je nula, pa je kriterij za prijelaz iz
kvantne u klasičnu statističku fiziku izražen zahtjevom da je
kemijski potencijal izrazito negativan.
• Jako degeneriran fermionski plin se javlja kada je kemijski
potencijal pozitivan i mnogo veći od termičke energije.

 k BT
34
 Potpuna degeneracija:

Stupanj degeneracije raste s povećanjem omjera μ/kBT. On postaje

beskonačan na T = 0. Na T = 0 govorimo o potpuno degeneriranom
fermionskom plinu.

1
 ( E )  lim E  0
T 0
e k BT
1

Vrijednost gornjeg izraza ovisi o tome da li je energija E manja ili

veća od kemijskog potencijala μ0 .

35
 E  0

lim e kBT
 0; E   0
T0

E  0

lim e kBT
 ; E  0
T0

 ( E )  1; E   0
 ( E )  0; E   0
36
37
 Iz Paulijevog načela slijedi da definicija temperature postavljena u
klasičnoj statističkoj fizici:

p2 3
 k BT
2m 2

gubi valjanost pri niskim temperaturama.

Zahvaljujući Paulijevu načelu, energija fermiona i pri najnižim
temperaturama može biti ogromna.
U razrijeđenim sustavima Fermijeva energija bit će mala pa će
gornja relacija približno vrijediti sve do relativno niskih
temperatura.
U sustavima velikih gustoća ona će biti neispravna čak i pri
vrlo visokim temperaturama. 38
 2
0 
p h 2
h
pF     kF
F
2m F 2 F

 2 k F2
0 
2m

Kuglu radijusa kF nazivamo Fermijevom kuglom. Na apsolutnoj

nuli fermioni popunjavaju sva stanja u Fermijevoj kugli, a stanja
izvan nje ostaju prazna.

39
Do kojeg stupnja moramo zagrijati sustav da bi termička energija
kBT postala jednaka Fermijevoj energiji μ0?
Dijeleći Fermijevu energiju s Boltzmannovom konstantom,
definiramo temperaturu:

0 Fermijeva temperatura ili

TF 
kB temperatura degeneracije

T TF Klasična statistička fizika, Boltzmannova raspodjela

T  TF Fermionski plin je degeneriran

T TF Fermionski plin je jako degeneriran

40
Maksimalna brzina fermiona na apsolutnoj nuli jest:

pF kF
vF   Fermijeva brzina
m m
Kemijski potencijal nalazimo iz izraza:

N   g ( E )  ( E ) dE
0

2s  1  ( E )  1;   0
g (E)  3
4 Vm 2 mE
h  ( E )  0;   0
41
Slijedi:

2s  1 0
2s  1 8 Vm0
N  3 4 Vm 2m  EdE  3   2 m 0
h 0
h 3

2/3
  6 N 
2 2
 2 k F2
0    
2m   2 s  1 V  2m

6 2 N
kF  3
 2 s  1V

42
 Prosječna energija na apsolutnoj nuli bit će:

 0

 E g ( E )  ( E ) dE  E 3 / 2 dE
3
E0  0

 0
0
 0
5
 0
g ( E )  ( E ) dE  E 1 / 2 dE
0

Slijedi:
3 2
v  vF
2
Prosječna vrijednost kvadrata brzine
5

3
U0  NE0  N0 Ukupna energija
5
43
Iz Paulijeva načela slijedi da se samo 2s+1 fermiona može smjestiti
na najnižem energijskom nivou. Posljedica toga je da je u
makroskopskim sustavima granična energija različita od nule.
Granična energija raste s koncentracijom kao (N/V)2/3.

Kriterij za primjenu Boltzmannove raspodjele sada prelazi:

2/ 3
  6 N 
2 2
kBT  
2m   2s  1 V 

Kvalitativno isti kriterij 2 2/3

smo dobili ranije: h N
k BT  
m V 
44
 Nepotpuna degeneracija

Povišenjem temperature fermioni prelaze na energijske nivoe iznad

energije μ0. Pritom je vjerojatnost popunjavanja nekog nivoa to manja
što je veća njegova energija.

E    E

1
 (   E )  E

e k BT
1
45
Slijedi:
1 1
 (   E )   (   E )  E
 E
1

e k BT
1 e k BT
1

Ako uvrstimo ΔE = 0, dobivamo:

1
 ( ) 
2
Kemijski potencijal ona je vrijednost energije pri kojoj
Fermi-Diracova funkcija raspodjele pada na polovicu maksimalne
vrijednosti.
46
Ponašanje Fermi-Diracove funkcije u okolini kemijskog potencijala
navedeno je u sljedećoj tablici.

ΔE/kBT ρ(E-ΔE) ρ(E+ΔE)

0 0,5 0,5
1 0,73106 0,26894
2 0,88080 0,11920
3 0,95257 0,04743
4 0,98201 0,01799

47
Privođenje topline ima znatniji utjecaj na fermionsku raspodjelu
Samo u energijskom intervalu širine nekoliko kBT oko kemijskog
potencijala.

48
N ef k BT

N 0

 k BT 
2

 U  N ef k B T  N
0

 k BT 
2

U  U 0  U  U 0  N
0

 U 
2
2k N
CV    T B

  T V 0
49
Za razliku od klasičnog izraza za toplinski kapacitet idealnoga
jednoatomskog plina 3NkB/2. odgovarajući kvantni izraz teži nuli u
limesu apsolutne nule.
Toplinski kapacitet jako degeneriranoga fermionskog plina ponaša
se u skladu s trećim zakonom termodinamike.
Slaganje nije posljedica kvantizacije energijskog spektra, nego je
rezultat oblika funkcije raspodjele.
Ako uzmemo u obzir da je μ0=kBTF slijedi:

T
CV  2 Nk B
TF
Faktor 2NkB približno je jednak izrazu za toplinski kapacitet kojeg
dobivamo primjenom klasične statističke fizike, a faktor T/TF
neposredna je posljedica Paulijeva načela. On znatno reducira
toplinski kapacitet sustava.
50
Matematički formalizam za razmatranje problema jako degeneriranih
fermionskih sustava razvio je Arnold Johannes Wilhelm Sommerfeld
1928. On je pokazao da se kemijski potencijal može razviti u red po
parnim potencijama omjera T/TF. Zadržimo li se na vodećem
članu u razvoju za kemijski potencijal jako degeneriranoga
fermionskog sustava dobivamo:

 2  T  
2

 ( T )   0 1    
 1 2  F  
T

Analogni izraz opisuje i unutrašnju energiju:

3  5  T  
2
2

U  N 0 1    
5  12  TF  

51
 U  2 k B2 N
CV   T
T 20

Rezultat se razlikuje samo u numeričkom faktoru od ranije dobivenog izraza.

Toplinski kapacitet fermiona proporcionalan je s temperaturom samo u niskotemperaturnom
području. Povišenjem temperature ovisnost toplinskog kapaciteta o temperaturi postaje sve
slabija.
U limesu visokih temperatura toplinski kapacitet približava se klasičnoj vrijednosti 3NkB/2.

52
 dT
S   CV T

Ako uvrstimo CV i integriramo, slijedi:

N  2 k B2 T
S   S0
20

Ako odaberemo S0=0, slijedi:

N  2 k B2 T
S 
20

Entropija iščezava kada temperatura teži prema apsolutnoj nuli.

53
 Toplinski kapacitet bakra

C v  T  T 3

Cv
   T 2

T
54
 V.13. Jako degenerirani realni
fermionski sustavi

0 k BT

2/ 3
  6 N 
2 2

  kBT
2m   2s  1 V 

Kvantni efekti pojačavaju se sniženjem temperature T, smanjenjem

mase m i povećanjem koncentracije N/V.

55
 Tekući He3

Pri normalnom tlaku, plin He3 ukapljuje se na temperaturi 3,2K.

Gustoća tekućeg He3 iznosi ρ=81 kg/m3, a masa pripadnog atoma
m=5 10-27 kg.

mN N 
    1, 6  10  28 m  3
V V m

2/3
s=1/2   3 N 
2 2
0
0   6, 7 10 23 J TF   4, 2 K
2m  V  kB

U tekućem He3 zadovoljen je kriterij degeneracije, TF>T.

Eksperimenti pokazuju da ispod temperature od 0,1K toplinski
kapacitet tekućeg He3 postaje proporcionalan s temperaturom.
56
 Plin vodljivih elektrona u metalima

U metalima se vanjski elektroni atoma oslobađaju sila koje ih vežu za

jezgru, te se gibaju čitavim metalom.
U plemenitim metalima (Au, Ag i Cu), te alkalijskim metalima (Li,
K, Na, Rb i Cs) svaki atom daje jedan vodljivi elektron, pa je
koncentracija vodljivih elektrona jednaka koncentraciji atoma.
Koncentracije atoma u jednovalentnim metalima kreću se između
9,3 1027 m-3 (cezij) i 5,9 1028 m-3 (zlato). To je istog reda veličine kao
i koncentracija atoma u tekućem u tekućem heliju.
No kako je masa elektrona 5500 puta manja od mase atoma He3, to
povlači da je po redu veličine Fermijeva temperatura vodljivih
elektrona u metalima jednaka nekoliko desetaka tisuća kelvina. Za
vodljive elektrone u metalima pri svim temperaturama ispod tališta
metala, zadovoljen je kriterij jake degeneracije:

TF T 57
 Ako u izraz za toplinski kapacitet vodljivih elektrona uvrstimo
μ0=kBTF dobivamo:

 2 Nk B T
CV 
2T F

Izraz ćemo usporediti s toplinskim kapacitetom fonona. Pri visokim

temperaturama elektronski doprinos je približno za faktor T/TF manji
od fononskog doprinosa koji je prema Dulong-Petitovu pravilu 3NkB.
Time objašnjavamo zašto pri visokim temperaturama dinamika
vodljivih elektrona praktično ne utječe na toplinski kapacitet metala.

58
Bijeli patuljci

Bijeli patuljci imaju masu usporedivu sa masom Sunca.

MSunca=2 1033 g, RSunca=7 1010 cm. Radijus bijelih patuljaka je vrlo
mali, približno 0,01 RSunca. Gustoća Sunca je 1 gcm-3, a gustoće
Bijelih patuljaka 104 do 107 gcm-3.
Atomi u bijelim patuljcima su potpuno ionizirani, a elektronski
plin je degeneriran.
Gustoća Siriusa B iznosi ≈ 0,7 105 gcm-3. Atomi vodika kod
gustoće ≈ 106 gcm-3 imaju volumen po atomu jednak:

1 30
VA  6  2  10 cm3
peratom
10 molcm  6 10 atommol 
3 23 1

VA  2 106 Å3 peratom
59
Prosječni razmak između dva atoma je ≈ 0,01 Å.
U molekuli vodika razmak između atoma iznosi 0,74 Å.
U uvjetima tako visokih gustoća, elektroni više nisu vezani za
pojedine jezgre. Elektroni su ionizirani i čine elektronski plin.
Materija u bijelim patuljcima drži se zajedno gravitacionom
silom, koja je vezivna sila u svim zvijezdama.
Fermijeva energija elektronskog plina koncentracije 1030
elektrona cm-3, je dana sa:
 2  2 2/3
EF     3 n  3 105 eV
 2m 

Fermijeva temperatura TF=EF/kB≈3 109K.

Stvarna temperatura u unutrašnjosti bijelog patuljka iznosi T≈107K.
T TF 60
 V.14. Einsteinova kondenzacija
Najprije ćemo izračunat ukupan broj bozona, a onda pogledati
uvjete za njihovu kondenzaciju na najniži energetski nivo.
Polazimo od poznatih relacija:

p2
E 
2m
N   g ( E )  ( E )dE
0

2s  1 1
 (E ) 
g ( E )  3 4 Vm 2mE E

h e kBT
1
Ako uvrstimo sljedeće supstitucije:
 E
  ;t 
k BT k BT
61
 
2s 1 t
N  3 2V  2mkBT   t  dt
3/ 2
Dobivamo:
h 0
e 1
 

 t 
e 1
t
dt   e  t
t 1  e  t
 e 2  2 t
 ...  dt 
0 0
 
  e n  e  t t 1  e  t  e  2 t  ...  dt 
n 1 0
 
 1 
  e e
n 1
n  nt
t dt   nt  x 2 ; x 

nt ; dt  2 xdx  
n 
0


e n

 
 
 2 x dx   tabele :  x e
2
x 2  ax 2
2
e dx  
n 1 n3/2 0  0
4 a 2

 
e n

2
n 1 n3/2
62
 n
2s  1 
1
Slijedi: V  2 m k B T  n
3/2
N  3 3/2
e kBT

h n 1

U bozonskim sustavima μ=-| μ |. Sniženjem temperature kemijski

potencijal se povećava. Na nekoj temperaturi TE (Einsteinova
temperatura) kemijski potencijal bi morao postati jednak nuli.

 0

2s  1 
1 2s  1
N  3 V  2 mkBTE   3/ 2  3 V  2 mkBTE   2, 612
3/ 2 3/ 2

h n 1 n h

2/ 3
h 2
 N 
TE   
2 mkB  2,612  2s  1 V 

63
 N
Ako uzmemo:  10 20 cm 3 ; m  10 24 g ; s  0
V

Slijedi: TE 1K

Ako je T»TE tada Bose-Einsteinova raspodjela prelazi u Maxwell-

Boltzmannovu.

Degeneracija osnovnog stanja je g0= 2s+1

Ni N
i  ; 0  0
gi g0

Broj bozona na najnižem stanju:

64
 2s  1
N0  

e kBT
1

Kako je N0 velik, slijedi da je |μ|«kBT, pa eksponencijalnu funkciju možemo razviti u red:


 
e kBT
 1  ...
kBT

Pa je:
kBT
N0   2s 1


N  N0  Np
65
 Np je broj pobuđenih bozona:
n
2s  1 
1
N p  3 V  2 mkBT   3/ 2 e
3/ 2 kBT

h n1 n

Kako je broj kondenziranih bozona N0 velik, | μ | « kBT, to znači:

n

e k BT
 e0  1

2s 1 
1 2s 1 3/ 2  3
N p  3 V  2 mkBT   3/2  3 V  2 mkBT  ζ  
3/2

h n1 n h  2
66
Dobili smo:

2s  1
N  3 V  2 mkBTE   2, 612
3/ 2

2s 1
N p  3 V  2 mkBT   2,612
3/ 2

h
3/2
 T 
Ako napravimo omjer gornjih relacija: Np   N
 E 
T

Kako je: N  N0  Np Odnosno: N0  N  Np

  T 3 / 2 
Slijedi: N 0  N 1    
  T E   67
Pri temperaturi T=TE započinje nagli prijelaz sve većeg broja
čestica na najniži energetski nivo.

68
BEC nastaje kada se valne funkcije čestica počinju prekrivati:

h h h
   
mv k BT m k BT
m
m
1
h V  3
 
m k B TE N 
2
2
h N  h2 3 2
TE     n 3
mkB  V  mkB

69
Za prosječnu energiju jednog bozona dobivamo:
 
1 2s  1 E 3 / 2 dE
E 
N 
0
E g ( E )  ( E ) dE 
2 2 N  3
V m 2 m   E   
0 e 1

 
E 3/2
dE e  t t 3 / 2 d t
 k BT  
5/2
 
0
e  (E  )  1 0
1  e  t


3  
1
k BT    k BT  
5/2 n 5/2
 e x 3/2
e  nx
dx  5/2
e n
n 1 0
4 n 1 n


1
2 s  1 3V k B T  m k B T 
3/2 
1 3k BT  n5/2
e n
E 
N 3

2

 2 
  5/2
e n

2
 n 1

1

n 1 n n
e
n 1 n3/2
70
U klasičnoj aproksimaciji -μ»kBT, pa možemo zanemariti sve članove
osim prvog:
3k BT
E kl 
2

Uvodeći kritičnu temperaturu i izražavajući je pomoću broja

pobuđenih čestica za ukupnu energiju se dobiva:
5  5 
3/2      
3 N k BT  T   2 3 N p k BT  2
U      
2  E 
T  3 2  3
     
 2  2

Gornja relacija podsjeća na zakon jednake raspodjele energije

statističke fizike. Energija, degeneriranoga bozonskog plina u
bitnome je određena umnoškom broja pobuđenih čestica i
termičke energije. Kondenzirane čestice nalaze se na nultom
nivou i ne utječu na energiju plina. 71
Naravno, sličnost između izraza za energiju degeneriranog i klasičnog
plina samo je formalna. Broj pobuđenih čestica degeneriranoga
Bozonskog plina mijenja se s temperaturom kao T3/2, pa je ukupna
energija bozona u blizini apsolutne nule proporcionalna s T5/2. Tek na
dovoljno visokim temperaturama energija se vlada po klasičnom
zakonu.

Energija idealnoga bozonskog

plina kao funkcija temperature.

3
U kl  Nk BT
2

72
 5 
3/2 1 5  
U 3NkB  T   2
CV     
T 2  TE   3
4  
 2

Toplinski je kapacitet
funkcija temperature, no
njegova funkcionalna
ovisnost iznad i
ispod kritične temperature je
različita.

73
 
1
Riemannova zeta funkcija:
  
n 1 n s
;s 1

s ζ(s)
1 

3/2 ≈2,612
2 π2/6 ≈1,645
5/2 ≈1,341
4 π4/90 ≈1,0823
5 ≈1,0369
6 π6/945 ≈1.017
74
 V.15. Tekući He4

He I kada je T<Tλ
He II kada je T>Tλ
Tλ=2,18K

CV~T3 kada T<Tλ

Odstupanje od ponašanja CV~T3/2 , koje smo našli za idealni

bozonski plin, pripisujemo interakciji atoma. 75
Na osnovi ovisnosti toplinskog kapaciteta o temperaturi razvio je
Landau teoriju o He II. Uveo je kvazičestice-rotone.
He4 na 4,2K i tlaku od jedne atmosfere prelazi u tekuće stanje.
He II se sastoji od dviju komponenata. Jedna pokazuje ponašanje
normalne tekućine, a druga je komponenta suprafluidna. Viskoznost
suprafluidne komponente je zanemarivo mala, a njezina entropija
je jednaka nuli. Suprafluidna komponenta iščezava na temperaturi
Tλ.

Za He4 , m=6,68 10-24g, N/V=2,19 1022 cm-3, što daje TE=3,1K. To

je vrlo blizu temperaturi faznog prijelaza Tλ.

76
1995. Eric Cornell i Carl Wieman pare od oko 200
atoma Rb87 su hladili na 170 nK.
Wolfgang Ketterle je pak hladio pare Na23
Zajedno su dobili Nobelovu nagradu 2001.

1999. Dobiven BE kondenzat magnona (s=1) u

antiferomagnetu TiCuCl3 na 14 K.

2006. Kondenzacija magnona u feromagnetima na

sobnoj temperaturi.

77
Stvaranje BE kondenzata rubidijevih atoma (400nK;200nK;50nK)

78
Interferencija 2 kondenzata

79
80
 V.16. Einsteinove vjerojatnosti
prijelaza

U Bohrovim postulatima duboko je ukorijenjena statistička

zakonitost. Iz početnog stanja moguć je prijelaz u svako stacionarno
stanje niže energije.
Einstein je prvi pokazao da Bohrovi postulati sa svojom statističkom
interpretacijom vode do Planckova zakona zračenja.
Zamislimo da je u omeđenom prostoru zračenje u ravoteži s
atomima. Zračenje frekvencije ω stoji u uzajamnom djelovanju s
atomskim nivoima Em i En (En-Em=ω).
Neka je Nn broj atoma koji se nalaze u stanju s energijom En.
Neka je Nm broj atoma koji se nalaze u stanju s energijom Em.
81
Zbog djelovanja zračenja, a i zbog spontane emisije, uvijek će
stanovit broj atoma prelaziti iz stanja m u stanje n, i iz n u m.
Sa uω, označit ćemo gustoću zračenja po jediničnome frekventnom
intervalu u promatranom prostoru.
Vjerojatnost da jedan atom iz nižeg stanja m prijeđe u više stanje n
jest uωBnm, gdje je Bnm konstanta karakteristična za atomsku vrstu.
Broj prijelaza iz stanja m u n: NmuωBnm .
Broj prijelaza iz stanja n u m: NnuωBmn .
Broj spontanih prijelaza iz stanja iz stanja n u m: NnAmn .
Budući da je zračenje u ravnoteži s atomima, to cjelokupan broj
prijelaza iz stanja m u stanje n mora biti jednak broju prijelaza iz
stanja n u m. Uvjet za ravnotežu daje jednadžbu:

N u B  Nn (u B  A )
m
m  n
n
 m
n
m
82
Broj atoma s energijom En, odnosno energijom Em, određen je
Boltzmannovom raspodjelom:
En Em
 
Nn  const.  e kBT
; Nm  const.  e kBT

Pa dobivamo:
Em En
 
e k BT
u Bnm  e k BT
(u Bmn  Amn )

Kako je En-Em=ω slijedi:

A mn
u  

e kBT
B nm  B mn
83
Po Rayleigh-Jeansovu zakonu gustoća energije po jediničnom
intervalu frekvencije iznosi:

2
u  2 3 k BT
 c
Razvijemo li u dobivenoj formuli eω/kT u red,
dobivamo:
Amn
u 

B 
m
n   Bnm  Bmn 
k BT

Gornja relacija prelazi u Rayleigh-Jeansov zakon ako

uvrstimo:
84
  2

B B
n m A  2 3   B mn
n
m n m
 c

Koristeći dobivene izraze dobivamo Planckovu formulu:

2
Amn
  B n

  c
2 3 m
u  

e kBT
B nm  B mn e k B T B nm  B mn

2 
u  2 3  
 c
e kBT
1
85
 Domaća zadača:

1. Promatramo sustav čestica koje su se smjestile na tri ekvidistantna energijska nivoa:

E1=0, E2=E, E3=2E ; g1=1, g2=4, g3=3; pri čemu je razmak između susjednih nivoa
E=0,01 eV. Na kojoj temperaturi će zbroj čestica na prvom i trećem nivou biti jednak
broju čestica na drugom nivou?
2. N=1020 čestica smjestilo se na osam energetskih nivoa: En=nE; n=0,1,2,....,7; a svaki od
njih sadrži isti broj kvantnih stanja. Izračunajte toplinski kapacitet sustava ako je kT=E.
3. U sustavu s dva energijska nivoa na gornjem nivou nalazi se 80% čestica. Odredite
temperaturu sustava ako je broj kvantnih stanja na gornjem nivou dva puta veći nego na
donjem nivou, a energijski procijep između nivoa jest E2-E1=1,5 eV.
4. U sustavu negativne temperature čestice su smještene na tri ekvidistantna energijska nivoa
istih statističkih težina: E1=E, E2=2E, E3=3E, g1=g2=g3. Neka se na prvom nivou nalazi
nalazi N1=2 1019 čestica. Koliki je ukupan broj čestica u sustavu?

86
5. U temperaturnom području duboko ispod Debyeove temperature θ, temperatura
kristala snizila se od početne vrijednosti T1=20K na konačnu vrijednost T2=10K. Neka
se u tom procesu unutrašnja energija kristalnog titranja smanjila za 3 J. Primjenom
Debyevog modela odredite toplinski kapacitet rešetke u početnom i konačnom stanju.
6. Pri kojoj koncentraciji iznos prosječne brzine u idealnom elektronskom plinu na
apsolutnoj nuli postaje vsr=5 105 m/s.
7. Odredite vjerojatnost da je na apsolutnoj nuli iznos translacijske brzine fermiona

veći od iznosa srednje kvadratične brzine vs  v .

2

8. Zadana je gustoća stanja fermionskog sustava: g(E)=CVE3 , pri čemu konstanta

proporcionalnosti C ima vrijednost C=2,5 10102 m-3J-4 . Kolika mora biti fermionska
koncentracija da bi prosječna energija fermiona na apsolutnoj nuli bila E  0,8eV .

9. Odredite prosječnu energiju u podsistemu idealnog elektronskog plina u kojem na

T=0K svi elektroni imaju z-komponentu valnog vektora između –kF/2 i kF/2.
10. Idealni elektronski plin koncentracije n=4 1028 m-3 nalazi se na apsolutnoj nuli.
Kolika je koncentracija elektrona kojima je energija veća od E0=5 10-19 J, a vektor
brzine tvori s pozitivnim smjerom z-osi kut koji nije veći od π/4.

87
 3/2 1
11. Zadana je gustoća stanja fermionskog plina: g(E) = C E , E>0. Odredite E
E
na apsolutnoj nuli.
13 -1 13 -1
12. Neka u sistemu 80% harmoničkih oscilatora titra frekvencijom ω1 = 3 10 s , a 20 % frekvencijom ω2 = 3 10 s . Na
kojoj temperaturi će oba tipa titranja sadržavati isti broj kvazičestica?
2
13. U Debyevu modelu gustoća stanja proporcionalna je kvadratu frekvencije: g(ω) = Aω . Koliko je relativno odstupanje od
prosječne vrijednosti?
14. Koliki je relativni broj elektrona u idealnom plinu na apsolutnoj nuli s brzimom između

v1=0,6vF v2=0,8vF .
15. Zadani su energetski nivoi E1=1 eV i E2= 3 eV, pri čemu donji nivo sadrži 2 puta
više kvantnih stanja od gornjeg nivoa. Na kojoj temperaturi će populacija gornjeg
nivoa postati pet puta veća od populacije donjeg nivoa.

88