Professional Documents
Culture Documents
Završni Rad
Završni Rad
Ilija Babić
- ZAVRŠNI RAD -
- ZAVRŠNI RAD -
1. UVOD ............................................................................................................. 3
2. UGOVOR O POMORSKOM OSIGURANJU .......................................... 4
2.1. POJAM UGOVORA ................................................................................................... 4
2.2. STRANKE UGOVORA.............................................................................................. 4
2.2.1. Sklapanje ugovora za racun trece odredjene osobe .......................................... 5
2.2.2. Sklapanje ugovora za racun trece neodredjene osobe ...................................... 5
2.3. ELEMENTI UGOVORA ............................................................................................ 5
2.3.1. Osigurani predmet ............................................................................................. 5
2.3.2. Osigurani rizici .................................................................................................. 6
2.3.3. Osigurana svota (suma osigurnja)..................................................................... 6
2.3.4. Premija osiguranja ............................................................................................ 7
2.3.5. Osigurani slucaj ................................................................................................. 8
2.4. NACELA UGOVORA O POMORSKOM OSIGURANJU ....................................... 8
2.5. ZAKLJUCIVANJE UGOVORA ................................................................................ 9
2.6. TRAJANJE UGOVORA ............................................................................................. 9
2.6.1. Ugovor na putovanje.......................................................................................... 9
2.6.2. Ugovor na vrijeme ........................................................................................... 10
2.7. PRESTANAK UGOVORA ...................................................................................... 10
3. OSIGURANJE ROBE ................................................................................ 11
3.1. POJAM, PREDMET I KARAKTERISTIKE OSIGURANJA ROBE ..................... 11
3.2. INTERES ZA OSIGURANJE ROBE ....................................................................... 12
3.3. INTERES STRANAKA ZA OSIGURANJE ROBE ................................................ 13
3.4. USLOVI OSIGURANJA ROBE............................................................................... 15
3.4.1. Institutske klauzule za osiguranje robe iz 1982. ............................................. 16
3.4.2. Institutske klauzule iz 2009. ............................................................................ 17
4. ISPRAVE O UGOVORU ............................................................................ 17
4.1. UOPSTENO .............................................................................................................. 17
4.2. SERTIFIKAT OSIGURANJA .................................................................................. 17
4.3. POTVRDA O SKLOPLJENOM UGOVORU ........................................................... 18
4.4. POMORSKA POLISA ............................................................................................... 19
1
4.4.1. Pojam polise...................................................................................................... 19
4.4.2. Vrsta polise ....................................................................................................... 19
4.4.3. Oblik pomorske polise....................................................................................... 19
4.4.3.1. S.G polisa ........................................................................................................... 20
4.4.3.2. Nova pomorska polisa ........................................................................................ 20
4.4.4. Sadržaj polise .............................................................................................................. 22
4.4.5. Pravna obilježja pomorske polise................................................................................. 24
2
1. UVOD
Osiguranje u savremenom svijetu zauzima izuzetno vazno mjesto i ima veoma veliki znacaj
u svakodnevnom zivotu i radu fizickih i pravnih lica. Nemoguce je zamisliti bilo koju privrednu
djelatnost bez odgovarajuce zastite koja se postize putem osiguranja.
Osiguranje predstavlja predmet proucavanja raznih naucnih disciplina. U pokusaju da se na
sveobuhvatan nacin odredi pojam osiguranja, razvilo se nekoliko grupa teorija koje objasnjavaju
osiguranje na razlicite nacine. Tako da imamo ekonomske, pravne i tehnicke teorije.
Ekonomska definicija osiguranja polazi od osiguranja kao ekonomske kategorije, koja se
razvila na odredjenom stepenu razvoja drustva i nastala iz potrebe da se pojedinac zastiti od stetnih
posljedica. U poslovnom smislu osiguranje stiti nesmetan razvoj privrednog zivota koji moze da
bude ugrozen od iznenadnih nepredvidjenih dogadjaja, cesto velikog intenziteta i sa mogucim
unaprijed nepredvidivim stetnim posljedicama.
Pocetak osiguranja vezuje se za davnu proslost. Osiguranje se postepeno razvijalo od svojih
primitivnih oblika, pa do danasnji razvijenih oblika a u zavisnosti od razvoja proizvodnih snaga
drustva. Prva faza razvoja osiguranja obuhvata period robovlasnickog i feudalnog nacina
proizvodnje. U to vrijeme pojavila se potreba za osiguranje najprije u trgovini i transportu a zatim
i u nekim drugim djelatnostima koji su u vecoj ili manjoj mjeri vec bile osamostaljene. [2]
Jos davne 3000 g. p. n. e. Kineski trgovci su uvidjeli prednosti raspodjele rizika. U tom
periodu postojala je praksa da robu koju su prevozili rijeom Jangcekjang rasporedjuju u vise
camaca. Naime, kineski trgovci su cesto morali transportovati robu nizvodno camcima, a rijeka je
bila prepuna opasnih brzaka tako da neki camci nikada nisu stigli na odrediste. Da bi smanjili rizik
gubitka robe trgovci su svoju robu tovarili u vise camaca. Kada bi se jedan camc razbio, potonuo
ili bio opljackan usljed napada razbojnika, propao bi samo onaj dio tereta koji je u njima bio ukrcan,
dok roba ukrcana u ostalim camcima bila bi spasena. Na taj nacin su se tadasnji trgovci stitili od
vecih rizika. [1]
Predmet diplomskog rada je istrazivanje pomorske polise u osiguranju robe. Svrha rada
sastoji se u proucavanju pomorske polise, koja zajedno sa institutskim kluzulama predstavlja
ugovor o osiguranju robe u pomorskom prevozu. Cilj diplomskog rada je iznijeti ocjenu o
djelovanju pomorske polise osiguranja robe, kao i nacin kojim ona olaksava sami proces osiguranja
robe.
Rad je podijeljen u 6 poglavlja, pocevsi sa uvodnim dijelom u kojem je obijasnjeno o cemu
ce se u radu govoriti. U drugom poglavlju opisan je ugovor o pomorskom osiguranju, stranke
ugovora, elementi ugovora, nacelo ugovora, sklapanje ugovora, trajanje i prestanak ugovora. U
trecem poglavlju objasnjeno je osiguranje robe koje podrazumijeva robu kao osigurani predmet,
interes stranaka za osiguranje robe i standardni uslovi za osiguranje robe. U cetvrtom poglavlju se
govori o dokumentima u ugovoru, oblicima dokumenata, pomorskoj polisi kao najvaznijem
dokumentu. U petom poglavlju se govori o prenosu prava iz ugovora koji obuhvata prenos prava
3
prenosom polise, pravnim ucincima prenosa polise, subjektima prenosa polise, vremenu prenosa
polise, pravnim ucincima prenosa prava na osigurani predmet i vinkulaciji polise. Zadnje poglavlje
sadrzi zakljucak o vaznosti pomorske polise u prevozu robe morem.
4
Medjutim ugovaratelj osiguranja nema pravo da trazi naknadu za eventualnu stetu jer to pravo
pripada smao osiguraniku, osim ako je ugovaratelj osiguranja ujeno i osiguranik. [2]
5
2. Oni predmeti koji su indirektno izlozeni rizicima, npr. osiguranje vozarine, osiguranje
troskova osiguranja i opremanja broda, osiguranje troskova zajednicke havarije, licnih
dohodaka posade itd.
3. U trecu grupu predmeta spadaju razni slucajevi odgovornosti za stete nanijete trecim
licima. U pitanju je odgovornost vlasnika broda, brodara, vlasnika robe i drugih lica, koji
imaju pravo raspolaganja brodom odnosno robom. [1]
U praksi se mogu pojaviti i kao predmeti osiguranja oni predmeti koji nisu izlozeni
transportnim, pomorskim rizicima npr:
- brodovi u gradnji, kao i stvari namijenjeni njegovoj gradnji,
- stvari koje se prevoze kopnenim prevoznim sredstvima ili
- stvari koje se prije, odnosno posle prevoza brodom nalaze u skladistima tj. stovarisitima.
[1]
Svaki predmet koji osiguranik zeli osigurati mora da ima izvjesnu materijalnu vrijednost,
koja se moze izraziti u novcu. Bez toga se nijedan predmet ne moze osigurati. [2]
Pod pomorskim rizicima se podrazumijevaju rizici koji ugrozavaju brod i robu za vrijeme
transporta i uslijed njihovog nastupanja brod, odnosno roba koja se prevozi mogu da budu unisteni
ili osteceni. U pomorskom osiurnju uobicajna je podjela pomorskih rizika na:
- osnovne,
- dopunske i
- ratne i politicke. [1]
6
Suma osiguranja predstavlja visinu naknade stete koju je osiguranik duzan da plati
osiguraniku ukoliko nastupi osigurani slucaj. Odredjena je zakonom ili ugovorom o osiguranju i
predstavlja gornju granicu obaveze osiguratelja, odnosno njegov najveci iznos koji je duzan da
plati. [1]
Za osiguranika naknada predstavlja konacnu svrhu ugovora o osiguranju, a za osiguratelja
konacno izvrsenje preuzetih obaveza. [3]
Skoro sve zakonske definicije oslanjaju se na ova dva nacela. To je narocito slucaj kod
engleskog zakona o pomorskom osiguranju koji u svojoj definiciji istice obavezu osiguratelja da
naknadi osiguraniku gubitke koje bi pretrpio u pomorskom poduhvatu i to na nacin i u obimu
oznacenog u ugovoru o osiguranju. Na osnovu ovakve definicije, naknadom se smatra onaj iznos
u novcu koji odgovara u visini pretrpljene stete ili gubitka. Takva se najnada moze odrediti
dvojako. Ona moze biti u visini osigurane vrijednosti predmeta, ili u visini vrijednosti koje su
stranke sporazumno oznacile u polisi, tj. koje su one medjusobno i unaprijed odredile i prihvatile,
odnosno priznale kao takvu. [3]
Naime, uporedjujuci osiguranu svotu sa vrijednoscu osiguranog predmeta, utvrdjuje se do
koje mjere je osiguranik obezbjedio svoj interesa, a od toga zavisi visina naknade stete na koju
osiguranik ima pravo. U tom pogledu razlikujemo tri slucaja:
- ukoliko je osigurana suma jednaka sa vrijednoscu osiguranog predmeta, onda imamo tzv.
puno osiguranje,
- ukoliko je osigurana suma manja od vrijednosti osiguranog predmeta, u pitanju je tzv.
podosiguranje i
- ukoliko je osiguranja suma veca od vrijednosti osiguranog predmeta, postoji tzv.
nadosiguranje. [1]
Kao sto je vec receno, teorija pomorskog osiguranja istice da je ugovor o pomorskom
osiguranju prvenstveneo ugovor o obestecenju, a zadatak osiguranja je da u potpunosti popravi,
reparira svaku stetu koja je posljedica osiguranih rizika, odnosno da pruzi punu nadoknadu stete.
Sljedeci princip sastoji se u zabrani bogacenja iz osiguranja. Ugovor o osiguranju treba da se
zakljuci tako da najveca isplata iz osiguranja odgovara stvarnoj vrijednosti predmeta osiguranja,tj.
da se svota osiguranja poklapa sa vrijednoscu osiguranog predmeta. Ukoliko je to slucaj onda je u
pitanju puno osiguranje. U suprotnom moze se govoriti o nadosiguranju koje je nedozvoljeno i ne
priznaje se, i o podosiguranju. Nadosiguranje postoji kada se ugovor o osiguranju zakljuci tako da
svota osiguranja bude veca od predmeta koji se osiguravao. Dok, podosiguranje se javlja u onom
slucaju kada je svota osiguranja manja od vrijednosti predmeta koji se osigurava.
8
Takodje je zabranjeno, odnosno ne priznaje se dvostruko i visestruko osiguranje. U praksi je
moguce da se ugovarac osiguranja osigura kod vise osiguratelja. Ukoliko on takvo osiguranje izvrsi
na nacin, sto ce predmet osiguranja koji vrijedi 100 000 USD osigurati kod dva osiguratelja po 50
000 USD, onda se raid o saosiguranju i to je dozvoljeno. Medjutim, ukoliko se kod dva osiguratelja
osigura za cjelokupnu vrijednost predmeta osiguranja, onda kod ostvarenja osiguranog slucaja
moze svoje potrazivanje ostvariti samo kod jednog osiguratelja, i kad se tako namirio, prestje
njegovo pravo prema sljedecim osigurateljima i svaki sledeci osiguratelj ima pravo da odbije
njegovo potrazivanje.
Nacelo maksimalne dobre volje ima poseban znacaj u pomorskom osiguranju. Naime, kada
ugovarac osiguranja zakljucuje ugovor o osiguranju, osiguratelj se u svemu oslanja na podatke koje
dobija od ugovaraca, jer su mu na drugi nacin, cinjenice od znacaja za zakljucenje ugovora
nepoznate. [1]
9
Osigurano putovanje odredjuje se sa tri elementa: relacija na kojoj se putovanje ima izvrsiti,
put kojim prevozno sredstvo treba da se krece i vrijeme kada se putovanje ima izvrsiti.
Relacija se odredjuje na taj nacin sto se u ugovoru o osiguranju utvrdjuje za brodove
polazisna i odredisna luka, a za robu polazno mjesto i krajnje odrediste robe. Ako se roba osigurava
samo za vrijeme prevoza morem, u polisu se unose luka ukrcaja i iskrcaja. Ukoliko se roba mora u
toku puta prekrcati, trrba pored polazista i odredista uvijek naznaciti i mjesta u kojima se vrsi
prekrcaj robe.
Put odnosno pravac kojim prevozno sredstvo treba da se krece katkada se blize odredjuje u
ugovoru o osiguranja. Medjutim, ukoliko u ugovoru nema nikakve odredbe o putu, onda se
podrazumijeva put kojim se prevozna sredstva obicno krecu na predvidjenoj relaciji uzimajuci pri
tome u obzir sigurnost, duzinu i sl.
Odredjivanjem relacije ne odredjuje se i tacno vrijeme kada se putovanje ima zavrisiti. U
praksi tacno vrijeme pocetka i svrsetka putovanja rijetko se kada odredjuje u ugovoru o osiguranju.
Medjutim, ako u ugovoru nije sta drugo predvidjeno kod osiguranja broda na odredjeno putovanje
se podrazumijeva da ce brod krenuti na ugovoreno putovanje cim zavrsi sa odgovarajucim
pripremama kao i da ce se plovidba obaviti bez nepotrebnog odugovlacenja. Slicno je i kod
osiguranja robe. Time sto je u ugovoru o osiguranju naveden brod kojim se prevoz ima izvrsiti
prakticno je odredjeno da se izvjesne mjere i vrijeme kada ce se putovanje izvrsiti. U takvim
slucajevima podrazumijeva se da ce roba krenuti na put sa odredjenim brodo cim ovaj bude u
mogucnosti da isplovi iz luke. Moye doci do odstupanja od osiguranog putovanja u slucaju
promjene putovanja, odnosno skretanja ili zakasnjenja. [2]
10
2.7. Prestanak ugovora
Kao i svaki ugovor, tako i ugovor o osiguranju prestaje kada se za to ostvare odredjene
pretpostavke. Sve razloge prestanka ugovora o osiguranju mogu se podijeliti na razloge
gradjanskog prava i razloge prava osiguranja.
Sve razloge za prestanak ugovora o pomorskom osiguranju mozemo svrstati na redovne i
vanredne.
Redovan nacin prestanka ugovora je protek vremena za koje je ugovor o pomorskom
osiguranju bio sklopljen. Sasvim je razumljivo da istekom ugovorenog roka ugovor sam po sebi
prestaje.
Vanredni razlozi za prestanak ugovora mogu biti propisani i ugovoreni. Institutske klauzule
za osiguranje brodova na vrijeme iz 1995.godine kao razloge za prestanak osiguranja navode:
promjenu klasifikacionog drustva, promjenu, suspenziju, prekid, otkaz ili istek klase broda,
promjenu osobe vlasnika, promjenu zastave ili uprave nad brodom, promjenu u osobi plovidbenog
preduzetnika davanjem broda u zakup, rekviziciju broda. U svim tim slucajevima osiguranje broda
ce automatski prestati, osim ako osiguratelj pismeno ne saglasi s produzenjem osiguranja. [1]
3. OSIGURANJE ROBE
Roba je svaka tjelesna pokretna stvar, bez obzira na velicinu, tezinu, oblik, vrijednost i
slicno. Definicija osiguranja robe nije propisana u Pomorskom zakoniku, ali se moze reci da je
osiguranje robe ugovor o osiguranju robe i drugih stvari koje se prevoze brodovima. Objekt
pomorskog prevoza je roba koja je predmet osiguranja. Pri odredjivanju visine ugovorene
vrijednosti robe, uzima se trzisna vrijednost u mjestu polaska na pocetku osiguranja. Strankama je
dopusteno da ugovore stvarnu vrijednost osigurane robe na kraju putovanja, te tada ona ukljucuje
troskove osiguranja, vozarinu, carinu, ostale troskove koji su u vezi s prevozom i isporukom robe
i postotak na ime ocekivane dobiti. Relacija kojom ce se prevoz obavljati utvrdjuje se ugovorom
ili polisom osiguranja, te se roba osigurava za vrijeme prevoza. [4]
Pocetak osiguranja pocinje od polaznog ukrcavanja na prvo prevozno sredstvo u mjestu
koje je predvidjeno u ugovoru o osiguranju I traje sve dok se ne iskrca na odrediste koje je
predvidjeno u ugovoru. Iz ovoga se moze zakljuciti da je osiguranjem pokriven cijeli prevozni
pravac, bez obzira obavlja li se prevoz jednim oblikom prometa ili u okviru vise njih. [4]
11
osiguranje robe u pomorskom, kopnenom (drumskom i zeljeznickom), vazdusnom prevozu i
prevozu unutrasnjim vodama (rijekama i jezerima). [1]
Predmet osiguranja je roba ili druge stvari izlozene rizicima prevoza. Pod pojmom roba
podrazumijeva se, ne samo roba u smislu stvari u trgovackom prometu, nego svaka tjelesna
pokretna stvar. Kao predmet osiguranja pored robe mogu se javiti i drugi interesi vezani za robu,
ocekivana dobit, vozarina, troskovi osiguranja i drugi troskovi. [1]
Osiguranje robe vrsi se u domacem i medjunarodnom prevozu. Za osigurnje robe u
domacim (nacionalnim) prevozima, postoje uslovi koje odredjuju po pravilu, domace
osiguravajuce kompanije. Dok za osiguranje robe u medjunarodnom transportu koriste se
Institutske klauyule za osiguranje robe. Njihova primjena pociva na ugovoru stranaka. Ugovorene
institutske klauzule sastavni su dio ugovora. Na taj nacin one postaju mjerodavne za utvrdjivanje
prava i obaveze stranaka. [1]
Svi ovi navedeni ugovori vezani su za jedan te isti komercijalni posao, ali medjusobno su
odvojeni pravni poslovi. Njihova ekonomska povezanost vidi se u tome sto pridonose odvijanju
medjunarodne trgovine. U funkciji su robnog prometa i zajedno cine pravnu osnovu za njihovo
odvijanje.
Tacno i uredno izvrsenje spoljnotrgovinskih ugovora na obostrano zadovoljstvo poslovnih
partnera, moguce je samo onda kada oba partnera podjednako tumace i pridrzavaju se pojedinih
trgovackih izraza navedenih u ugovoru.
U realizaciji medjunarodne kupoprodaje pridonose i brojni drugi trgovackopravni odnosi,
kao sto su: spedicija, trgovacko zastupanje, lucko slaganje, skladistenje, kontrola kvaliteta i
kvantiteta i sl. Tim se poslovima onda pridruzuju i raznoliki oblici odnosa sa bankama, koji ili
finansiraju robnu transakciju ili se preko njih obavlja placanje. Na taj nacin, kod svakog izvozno-
uvoznog posla javljaju osnovni ucesnici tog posla:
- Stranke ugovora o kupoprodaji (kupac, prodavac), snose komercijalni rizik posla,
- Prevoznik - nosilac prevoznog podhvata, odgovoran za njegovo izvrsenje,
- Osiguratelj robe - pruza zastitu osiguranjem protiv ugovorenih transportnih rizika,
- Banke - finansijski prate svaku transakciju, na sebe preuzimaju rizik svog poslovanja.
12
Osnovna uloga osiguranja u transportu je zastita ekonomskih interesa, ucesnika robne
razmjene time sto osiguratelj umjesto stranaka iz kupoprodajnih ugovora preuzima snosenje rizika
transporta. Ta se zastita ostvaruje sklapanjem specificnog trgovackopravnog posla – ugovora o
osiguranju robe. Postojanje tog ugovora onda unosi element sigurnosti u obavljanju robne razmjene
i pridonosi njenoj realizaciji. U savremenim je uslovima osiguranje robe nezaobilazan pratilac
svake robne transakcije i cini njen sastavni dio.
Znacenje osiguranja u medjunarodnoj trgovini naglasava pravna i ekonomska funkcija
pomorske polise osiguranja. Za funkcionisanje trgovine bitno je da se prava iz ugovora o osiguranju
mogu prenositi sa jedne stranke na drugu, tj. da se prava iz ugovora koji je sklopio prodavac mogu
prenositi na kupca. Karakteristicno za medjunarodnu trgovinu je da je roba za vrijeme prevoza
predmet trgovackih transakcija, zbog cega dolazi do promjena u osobama stranaka iz
kupoprodajnog odnosa. Kupac robe dok jos njen prevoz traje, prodaje je drugoj osobi. Takva se
radnja moze vise puta ponavljati. Za potpuni komercijalni ucinak bitno je da se prava iz ugovora o
prevozu i ugovora o osiguranju robe mogu prenositi s jedne osobe na drugu. Toj potrebi u
potpunosti odgovara teretnica i pomorska polisa osiguranja. Upotrebom tih isprava strankama se
pruza optimalna pravna i finansijska sigurnost, i omogucava prenos prava s jedne osobe na drugu.
[5]
13
Moze se zakljuciti da je strankama iz ugovora o prodaji uvijek prvobitan cilj zastititi vlastiti
interes, da se smanji mogucnost velikog materijalnog gubitka za vrijeme prevoza. Osobe koje su u
trenutku nastanka stete imale interes na osiguranom predmetu mogu potrazivati prava iz osiguranja.
To vrijedi za osiguranje imovine, pomorsko osiguranje i osiguranje odgovornosti. Prema
Pomorskom zakoniku osiguranik moze traziti naknadu za nastalu stetu koja je pokrivena
osiguranjem samo ako je imao interes na osiguranom predmetu u trenutku nastupanja osiguranog
slucaja ili ako ga je stekao nakon toga. I toga se i izvodi pojma osiguranik. Osiguranik moze biti
samo osoba koja ima ili koja moze ocekivati da ce imati opravdani materijani interes da ne nastupi
osigurani slucaj. [6]
Moze se zakljuciti da je postojanje interesa i pretpostavka valjanosti ugovora o osiguranju
bitni element svojstva osiguranika. Primjenjuje se osnovno nacelo odstetnih osiguranja, a to je
nacelo naknade stete. Teret rizika prilikom sklapanja ugovora prenosi se na osiguratelja [4]
Osigurljivi interes predstavlja interes neke osobe za sklapanje ugovora o osiguranju kako
ne bi nastao osigurani slucaj. On mora biti pravno dopustiv. Interes mora biti opravdan, odnosno
zakonit i meterijalan, tj. da se u slucaju nastanka stete moze procjeniti u novcu.
Vise stranaka moze imtati interes za jednu stvar. Interes za osiguranje prestaje kada prestane
odgovarajuci pravni odnos., pravni odnos prestaje kada se brod proda, jer stari vlasnik gubi interes
za osiguranje i svojstvo osiguranika a to sve stice novi vlasnik.
Prevoz robe od polaznog mjesta do zavrsnog odredista regulisan je ugovorom o
medjunarodnoj prodaji robe. Mogucnost nastanka stete na plovidbenom putu stvara rizik koji
prelazi s prodavca na kupca robe, te se time mjenjaju interesi nositelja osiguranja. Prelazak rizika
sa prodavca na kupca robe utvrdjuje se prema ugovoru ili prema pravilu o prelazu rizika obveznog
prava. [6]
Sve dok se roba ne proda kupcu rizik je na prodavcu, a kada robu preuzme kupac, rizik se
prenosi na njega. Prodavac je tada skinuo sav rizik sa sebe. U praksi se za rjesavanje pitanja o
prelazu rizika s prodavca na kupca koriste standardni termini INCOTERMS. Najnovija su iz 2010
godine. S ovim terminima rjeseno je pitanje predaja robe, prelaz rizika, duznosti podmirenja
pojedinih troskova, te duznosti izvrsenja niza radnji u vezi s prevozom, osiguranjem, uvozno-
izvoznim i carinskim formalnostima. Najcesce se koriste ovi standardi: FAS – Free Alongside Ship;
FOB – Free On Board; C&F – Cost and Freight; CIF – Cost, Insurance and Freight; DES –
Delivered Ex Ship i DEQ – Delivered Ex Quay. Prema FOB, CIF. C&F i FAS predaja robe odvija
se u ukrcajnoj luci, a prema DES i DEQ u odredisnoj luci. [4]
FOB (Free on Board - ugovorena ukrcajna luka) - kod ovoga termina osnovna obveza
prodavatelja je da pripremi robu za transport, pravilno je upakira, dovede u ugovorenu luku ukrcaja
i ugovorenog dana. Treba izvjestiti kupca da je roba ukrcana na brod te pribaviti čistu teretnicu o
svom trošku. On snosi sve troškove i rizik za robu sve dok robu ne preda u odredišnu luku ukrcaja.
Obveza kupca je da plati cijenu dogovorenu u kupoprodajnom ugovoru te da snosi troškove za
poseban brodski prostor za prijevoz robe do luke odredišta. U skladu s kupoprodajnim ugovorom
treba obavijestiti prodavatelja o imenu broda, luci ukrcaja i rokovima isporuke na brod. Snosi
14
troškove i rizik prijevoza i osiguranja od luke ukrcaja do odredišnog mjesta i troškove predukrcajne
kontrole. Snosi troškove za pribavljanje teretnice i za isprave koje su mu potrebne za uvoz i izvoz
robe. [4]
CIF (Cost, Insurance and Freight - ugovorena odredišna luka)- ovim terminom prodavatelj
se obvezuje da će pripremiti robu i trgovačku fakturu, pribaviti izvoznu dozvolu te obaviti izvozno
carinjenje. Također obvezan je ugovoriti prijevoz do luke odredišta o vlastitom trošku i osigurati
robu do luke odredišta u skladu s minimalnim pokrićem institutskih klauzula za robu. Obvezuje se
prilikom predaje prenosive police osiguranja kupcu, da će snositi i sav rizik za robu do trenutka
njezina prijelaza preko ograde broda u luci ukrcaja. Prodavatelj nema osigurljiv interes za vrijeme
prijevoza robe, pa ne može nadoknaditi štetu nastalu za vrijeme prijevoza. Njegov osigurljiv interes
je prestao pošto je roba prešla ogradu broda u luci ukrcaja. Iz ovoga se može zaključiti da
prodavatelj osigurava interes kupca. Obveza kupca je da će platiti ugovorenu cijenu prema
kupoprodajnom ugovoru, pribaviti uvoznu dozvolu, preuzeti robu prilikom isporuke i primiti je od
prijevoznika u luci odredišta te obaviti uvozno 25 carinjenje. Također će snositi sve troškove koji
nisu uračunati u cijenu vozarine, te sav rizik od gubitka ili oštećenja na robi, kada roba prijeđe
ogradu broda u odredišnoj luci.[4]
DES (Delivered Ex Ship - ugovorena luka odredišta) - s ovim terminom prodavatelj je
ispunio svoju obvezu isporuke kada je robu stavio na raspolaganje kupcu na brod u ugovorenoj luci
odredišta. Troškove i rizike vezane za dopremu robe do ugovorene luke odredišta snosi prodavatelj.
Izvještava kupca o prispjeću imenovanog broda u ugovorenu luku i osigurava teretnicu i sve ostale
potrebne isprave. Obveza kupca je da robu preuzme kada bude stavljena na raspolaganje na
ugovorenom mjestu u odredišnoj luci, da plati ugovorenu cijenu i snosi sve troškove i rizike od
trenutka kada je roba stavljena na raspolaganje. Snosi troškove carine i sve ostale troškove koji su
potrebni kako bi se pribavile potrebne dozvole.[4]
15
Znacaj uslova osiguranja u pomorstvu narocito je naglasena obzirom na dispozitivnost
zakonskih propisa. Odatle proizilazi da lica u pomorskom osiguranju mogu svoj odnos urediti i
drukcije nego sto je odredjeno ZPUP. Uslovi osiguranja ne moraju biti u skladu sa zakonom, iako
nisu to nema za posljedicu nevaljanost pravnog posla sklopljenog prema tim uslovima. Ukoliko
pojedino pitanje nije rijeseno uslovima osiguranja, odnosno ugovorom o osiguranju primjenice se
zakon.
Opsta je karakteristika prakse pomorskog osiguranja upotreba velikog broja
standardizovanih ugovornih klauzula. Tome je doprinio specifican istorijski razvoj i posebnost
pomorskog osiguranja. Klauzule pomorskog osiguranja postaju relevantne za pravni odnos ako se
ugovor odnosno polisa osiguranja na njih poziva ili se uz polisu prilazu. Time te klauzule dobijaju
znacenje posebnih ugovornih uglavaka.
Uslovi osiguranja imaju poseban znacaj u medjunarodnom osiguranju, ali i svaka
nacionalna osiguravajuca kompanija, kao i nasa zajednica osiguranja, imaju svoje uslove po kojima
vrse osiguranja. U nasoj praksi se uglavnom upotrebljavaju klauzule engleskog trzista osiguranja.
Uslovi pomorskog osiguranja nastoje u potpunosti regulisati ugovorni odnos osiguranja.
Tako da prilikom sklapanja ugovora ostaje da se ugovor, odnosno polisu osiguranja unese mali
broj podataka. Uslovi osiguranja vode racuna o postojecoj taksi pomorskog osiguranja i o
obicajima struke, pa predstavljaju svojevrsnu kodifikaciju dobrih poslovnih obicaja pomorskog
osiguranja. Kako se u pravilu radi o obicajima formiranim u medjunarodnoj praksi, oni imaju
karakteristike medjunarodnih obicaja pomorskog osiguranja. Oni imaju karakteristiku
univerzalnosti. [1]
16
Nove klauzule prilagodjene su savremenom mjesovitom prevozu u okviru osiguranja ''od
skladista do skladista'' tako da vode racuna o prevozima koji se osim morem obavlja i drugim
prevoznim sredstvima. Najcesce je to slucaj prevoza kopnom, prije ili poslije prevoza morem.
Osiguranje robe u pomorskom prevozu zakljucuje se redovno prema ovim klauzulama. Ove
institutske klauzule upotrebljavaju se uz novu pomorsku polisu (MARForm), na nacin sto se
saglasno ugovornom odnosu odredjene klauzule (u slucsju osiguranja tereta A, B ili C) u cjelosti
dodaju ili inkorporiraju u polisu i cine njen sastavni dio.
Cesta i svakodnevna praksa u svijetu je da se ove Institutkse klauzule ne prilazu uz polisu,
a umjesto njihovog punog naziva koriste se skracenice za njihovo oznacavanje. To je potpuno
razumljivo i prihvatljivo, jer su institutske klauzule toliko poznate u poslovnom svijetu da ne
predstavljaju nepoznanicu, a jos manje dovode do bilo kakvih nesporazuma. [1]
4. ISPRAVE O UGOVORU
4.1. Uopšteno
Praksu pomorskog osiguranja uporednopravnih sistema karakterise upotreba vise oblika
isprava u ugovoru o osiguranju. Tu praksu slijede i oni pravni sistemi u kojima vazi sloboda forme
sklapanja ugovora. I uraksi naseg osiguranja, uprkos vazecem nacelu neformalnosti ugovora,
sklapanje ugovora redovno prati izdavanje neke od uobicajnih isprava o osiguranju.
Osnovni su oblici isprava o osiguranju robe: polisa osiguranja, sertifikat osiguranja i
potvrda o sklopljenom ugovoru o osiguranju. [7]
17
4.2. Sertifikat osiguranja
Sertifikat osiguranja u engleskoj je praksi uobicajna isprava o osiguranju. Primjenjuje se i
u nasoj praksi, ali se njegova primjena nije ustalila. Sertifikat se redovno upotrebljava kod
primjene nekog opsteg ugovora (flotantne polise ili otvorenog pokrica). Jednostavne je forme i u
odnosu na polisu osiguranja sadrzi vrlo redukovan broj podataka; sadrzi detaljne podatke o opstem
ugovoru o osiguranju (flotantnoj polisi) i osnovne podatke o osiguranoj posiljci i uslovima
osiguranja.
Primjena opstih ugovora o osiguranju otvara problem dokazivanja sklopljenog osiguranja
u odnosima iz dokumentarnog akreditiva i kupoprodaje. Kao osnovno u njihovoj primjeni javlja se
pitanje isprave o osiguranju o dvostrukoj funkciji:
1. Radi prezentovanja banci kod dokumentovane naplate,
2. Pismenog dokaza o sklopljenom ugovoru o osiguranju prema uslovima kupoprodajnog
ugovora, koji se s ostalom dokumentacijom dostavlja kupcu robe radi ostvarivanja
prava iz ugovora.
Ocito je da sama flotantna polisa ne moze udovoljiti tim zahtjevima, pa je uprkos njenom
postojanju potrebno izdavanje posebne isprave za svaku pojedinu posiljku. U takvom slucaju
sertifikat osiguranja se javlja kao vrlo primjerena forma, cijom se upotrebom ujedno
pojednostavljuje procedura osiguranja. Njegova je losa strana u tome sto sadrzi minimalni broj
podataka, tako da iz same isprave nije moguce u cjelosti utrditi sadrzaj ugovornog odnosa. Zbog
toga u odnosima s trecim licima ta isprava nije tako pogodna kao polisa osiguranja. Uprkos tome,
ta je isprava valjana u odnosima iz dokumentarnog akreditiva ako je akreditivom propisana.
Sertifikat osiguranja pravno nije polisa osiguranja, nego potvrda o sklopljenom osiguranju.
Da bi bio valjan sertifikat mora da bude potpisan. Kada se ispostavi polisa osiguranja, sertifikat
gubi valjanost. Radi dokazivanja ugovora pred sudom u engleskoj praksi sertifikatom nije moguce
zamjeniti polisu osiguranja s obzirom na izricitu zakonsku odredbu da se ugovor moze dokazivati
samo polisom osiguranja. [7]
18
Prihvatanjem te ponude sklopljen je ugovor. Svoju saglasnost na ponudu za osiguranje osiguratelj
potvrdjuje na samom formularu prijave posebnom izjavom.
Potvrda o sklopljenom osiguranju pravno nije polisa osiguranja, mada se u nasoj praksi
ponekad tako naziva. Ona predstavlja potvrdu o sklopljenom ugovoru i u nasem pravnom sistemu
moze posluziti kao dokaz o postojanju i sadrzaju ugovora o osiguranju. Potvrda o sklopljenom
osiguranju nije prenosiva isprava. Kako ta isprava nema pravna svojstva polise osiguranja, nije
upotrebljiva u akreditivnom poslovanju. Ako se na osnovu takve isprave ispostavi polisa
osiguranja, ona postaje mjerodavna za odnose stranaka. Upotrebom ove isprave znacajno se
pojednostvaljuje procedura sklapanja ugovora. [7]
19
5. Valutirane i nevalutirane polise ( prema tome je li vrijednost osiguranog predmeta
ugovorena ili nije);
6. Polisa na putovanje ili polisa na vrijeme ( prema tome je li osiguranje sklopljeno za
odredjeno putovanje ili na odredjeno vrijeme)
7. Polise na ime, po naredbi, na donosioca i za racun onoga koga se ticu ( s obzirom na
nacin kako je odredjen korisnik osiguranja – osiguranik). [7]
20
slucaja. Zato je sadrzaj te polise nadopunjavan posebnim ugovornim uglavcima. Takva praksa
rezurtirala je potrebom da se ti uglavci standardizuju u obliku ugovornih klauzula. Najpoznatije su
standardizovane ugovorne klauzule one koje donosi Institute of London Underwriters (savez
Londonskih pomorskih osiguratelja) poznate pod nazivom ''Institutske klauzule''. [7]
Sadrzaj ugovora o osiguranju u primjeni S.G. polise i institutskih klauzula postize se tako
da se osnovnom polisom ugovora primjena odredjene institutske klauzule. [7]
U odnosu na osnovnu polisu, institutske klauzule predstavljaju posebne ugovorne uglavke
pa u skladu sa osnovnim pravilom za tumacenje formularnih ugovora one imaju prednost. Tom
vrlo jednostavnom – adhoc ''building block'' – metodom postizalo se zeljeno osiguravajuce pokrice,
tj. pokrice prilagodjeno potrebama odnosnog slucaja. Takva mogucnost se uzimala kao najveca
prednost tog koncepta. [7]
Uprkos tome primjena S.G. polise dozivjela je kriticku ocjenu s mnogih strana, a o njenim
slabostima postojala je saglasnost i na Engleskom trzistu osiguranja. Narocito je to doslo do
izrazaja u okviru akcije UNCTAD-a u pokretanju procesa formulisanja modela medjunarodnih
uslova pomorskog osiguranja. Kriticke primjene odnosile su se prije svega na S.G. polisu kao i na
samu metodu sklapanja ugovora uz upotrebu te polise. Ta metoda osim navedene prednosti ima i
krupan nedostatak, koji se ogleda u tome da je radi utvrdjivanja sadrzaja ugovornog odnosa u
primjeni te polise bilo potrebno temeljito medjusobno uporedjivanje vise formulara. Ta je situacija
negativno ocijenjena posebno sa stanovista zemalja u razvoju zato sto su te zemlje zbog nedostatka
potrebnih znanja i iskustva bile u primjeni te polise hendikepirane u vodjenju poslovne politike, to
vise jer su istrazivanja pokazala da se ¾ zemalja u razvoju koristi Engleskim uslovima pomorskog
osiguranja. [7]
Kriticke ocjene tih uslova na medjunarodnom polju, narocito cinjenica sto je pokrenut
proces na formulisanju medjunarodnih uslova osiguranja, ubrzale su na Engleskom trzistu proces
izrade nove polise koja bi zamjenila S.G. polisu i novih institutskih klauzula. Rezultati ranije
obavljenih pripremnih radnji pokazali su kako problem treba rijesiti tako da se napusti primjena
S.G. polise, a da se umjesto nje uvede u praksu nova polisa jednostavne forme koja nece sadrzati
uslove osiguranja nego samo elemente ugovora. To vazi ne samo za osiguranje robe nego i za
osiguranje brodova. [7]
Kao rezultat tog rada u prvoj polovini 1982 godine publicirana je nova pomorska polisa (
''New Marine Policy form'' ) – FormMar, i nove institutkse klauzule za osiguranje robe namijenjene
upotrebi uz novu polisu. [7]
21
nove institutske klauzule sadrzajno formulisane kao potpuni ugovorni regulativi, pa se mogu
upotrebljavati i u svaki drugi formular polise slicnog oblika kao i nova Engleska pomorska polisa.
[7]
Nova pomorska polisa jednostavne je forme i sadrzi samo oznaku osiguratelja, njegovu
izjavu o preuzimanju rizika u pokrice, prostor za potpis i pecat osiguratelja i klauzulu o nadleznosti
Engleskog suda na ugovorni odnos. [7]
Prema klauzuli nove polise o preuzimanju rizika u pokrice, opstom formulacijom pokriveni
su gubici i ostecenja ostecenog predmeta, odgovornost osiguranika i troskovi u skladu sa uslovima
osiguranja previdjeni polisom. Prema toj klauzuli, osiguranje se pruza uzimajuci u obzir da je od
strane osiguranika ili u njegovo ime placena premija osiguranja predvidjena u dodatku toj polisi.
[7]
Iz toga proizilazi da su osiguranjem obuhvaceni ne samo gubici i fizicka ostecenja
osiguranog predmeta, nego i troskovi osiguranika i njegova odgovornost prema trecim osobama (
loss, damege, liability or expense). Za utvrdjivanje koji su rizici i koja steta u konkretnom slucaju
osigurani, mjerodavni su ugovoreni uslovi osiguranja, tj ugovorena institutska klauzula i posebni
ugovorni uglavci.
Novoj Engleskoj pomorskoj polisi prilozen je poseban dodatak (schedule) koji sadrzi
elemente ugovora o osiguranju. Taj dodatak sadrzi posebne rubrike u koje se unose ovi podaci:
broj polise, ime osiguranika, ime broda, putovanje ili vrijeme trajanja osiguranja, oznaku
osiguranog predmeta, ugovorenu vrijednost (ako je ugovorena), osiguranu svotu, premiju
osiguranja, ugovorene uslove osiguranja ( intitutske kaluzule, posebni ugovorni uglavci) i izjavu o
prenosu prava iz polise – indosament. Vecina tih elemenata propisana je Marine Insurance Act-om
– 1906 (cl. 23). na kraju tog dodatka polisi nalazi se klauzula prema kojoj se prilozene klauzule i
ugovorna utanacenja u dodatku smatraju sastavnim djelom polise osiguranja. [7]
Nova pomorska polisa u Engleskoj poslovnoj praksi primjenjuje se osim za osiguranje robe
u pomorskom prevozu i za osiguranje robe u vazdusnom i kopnenom prevozu. [7]
Nase zajednice osiguranja formulisale su svoje vlastite formulare nove pomorske polise.
Uz te polise, primjenjuju se nove institutske klauzule za osiguranje robe. U osnovi su ti formulari
i po formi i po sadrzaju slicni novoj Engleskoj polisi. [7]
22
2. Prijevozno sredstvo/brod - kod osiguranja robe oznakom prevoznog sredstva oznacava
se grana saobracaja, sluzi za identifikaciju osigurane posiljke, daje ocjenu prikladnosti izabranog
prevoznog sredstva. Sadrzi podatke o imenu broda s kojim se prevoz obavlja;
3. Putovanje/trajanje osiguranja - obavezni sastojak police osiguranja kod ugovora za
odredjeno putovanje je oznaka osiguranog putovanja. Navode se imena polaznog i odredisnog
mjesta, u slucaju mjesovitog prevoza navodi se i mjesto prekrcaja robe s jednog sredstva na drugo.
Kod ugovora na određeno vrijeme navodi se ugovoreno vrijeme trajanja osiguranja prvog i
posljednjeg dana osiguranja;
4. Osigurani predmet - Pomorskim zakonikom nije predvidjeno na koji se tacno nacin
oznacava osigurani predmet, nego je opste propisano da osigurani predmet mora biti oznacen u
ugovoru ili polisi osiguranja, ako je izdata, na nacin koji omogucuje utvrdjivanje njegova identiteta.
Kod osiguranja robe u polisi se roba oznacava pojedinacno (navode se identitetne oznake
osiguranog predmeta) ili genericno (navodi se vrsta robe). Može se oznaciti i kolicina robe prema
broju komada ili tezini. Kod osiguranja brodova oznacava se ime broda i osigurani interes u odnosu
na taj brod.
5. Osigurana svota - svako osiguranje sklapa se na odredjeni iznos. Stvarna vrijednost
osiguranog predmeta je kriterijum za procjenu visine osigurane svote i to će biti mjerodavno sve
dok stranke ne ugovore drugacije. Ugovaratelj osiguranja moze sam odrediti visinu osigurane
svote, ali se moze odrediti i dogovoreno. Tada se radi o ugovorenoj vrijednosti osiguranog
predmeta. U polisi mora biti navedeno da se radi o ugovorenoj vrijednosti i takva polisa se naziva
valutirana polica te ona obavezuje obje ugovorene stranke. Ukoliko u polisi nije navedeno da se
radi o ugovorenoj vrijednosti, tada osigurana svota oznacava samo iznos na koji se sklopilo
osiguranje. Moze se osigurati i manja vrijednost od one koju su stranke utvrdile sporazumno.
Ukoliko nema ugovorene vrijednosti osiguranog predmeta takva polisa se naziva nevalutirana
polisa i kriterijum ocjene vrijednosti osiguranog predmeta je njegova stvarna vrijednost.
6. Premija osiguranja - navodi se u polisi dogovoreno ili prema tarifi osiguratelja. Ukoliko
nije navedena, smatra se da je određena prema tarifi osiguratelja.
7. Uslovi osiguranja - ugovoreni uslovi osiguranja su mjerodavni za utvrdjivanje prava i
duznosti stranaka, narocito za utvrdjivanje prava osiguranika na osigurninu. U vecini slucajeva
ugovorene uslove osiguranja cine institutske klauzule ili osigurateljevi standardni uvjeti osiguranja.
U polisi su jos navedeni posebni ugovorni uglavci i posebni ugovoreni uslovi. Kod institutskih
klauzula u polisi osiguranja potrebno je navesti naziv, broj i datum izdavanja institutskih klauzula.
8. Klauzula o nadleznosti suda - u polisi se u slucaju spora ugovara nadleznost odredjenog
suda ili arbitraze, kako bi se sprijecila mogucnost da neki inostrani osiguranik pokrene spor protiv
domaceg osiguratelja u nekoj drugoj drzavi. Kod nas nije praksa da se unaprijed otisne klauzula o
nadleznosti odredjenog suda, ali je preporučljivo kako bi se uklonila mogućnost da se strani sud
proglasi mjerodavnim za rješavanje spora koji je pokrenula strana osoba protiv hrvatskog
osiguratelja.
23
9. Klauzula o primjeni prava - u slučaju spora stranke na temelju svoga prava na autonomiju
ugovaraju mjerodavno pravo za njihov ugovorni odnos. Pravo neke države koje će se primjeniti na
ugovorni odnos određuju tom klauzulom same 33 stranke. Kod svih institutskih klauzula predviđa
se upotreba engleskog prava i prakse na ugovor. U hrvatskom sustavu sklapanje ugovora može se
voditi primjenom hrvatskog prava s primjenom institutskih klauzula u njihovoj izvornoj verziji. To
se radi na način da se u tekstu police unese posebna ugovorna odredba.
10. Potpis police - da bi polica bila valjana mora biti potpisana od osiguratelja i to Pomorski
zakonik izričito propisuje. Polica osiguranja je isprava o već sklopljenom ugovoru i njenim
izdavanjem potvrđuje se da je ugovor sklopljen i da je osiguratelj obveznik te police. Za
ostvarivanje prava iz ugovora te prijenosa prava na druge osobe dovoljna je polica osiguranja.
11. Datum izdavanja police - u polici je naveden datum i on u većini slučajeva označava
datum kada je polica izdana, iako može biti ugovoreno da označava datum sklapanja ugovora o
osiguranju, datum početka snošenja rizika od strane osiguratelja i sl. Datum ne označava valjanost
police, jer ona može biti pravno valjana i kada nema datuma.
12. Izdavanje više izvornih primjeraka police - ukoliko ugovaratelj osiguranja zahtjeva
izdavanje police osiguranja u dva ili više primjeraka, treba navesti u gornjem desnom kutu u koliko
primjeraka se polica izadala. S izdavanjem u više primjeraka ne umanjuje se njena pravna
sigurnost. [7]
24
Prema Pomorskom zakoniku, ako je izdana polica osiguranja i predana ugovaratelju
osiguranja, osiguratelj nije dužan izvršiti svoje obveze iz sklopljenog osiguranja prije nego što
osiguranik podnese policu osiguranja. Ako je polica izgubljena ili uništena, osiguranik gubi pravo
iz osiguranja ako učini vjerojatnim tu činjenicu, ali u tom slučaju dužan osiguratelju dati
odgovarajuće jamstvo. Osiguratelj se oslobađa svoje obveze iz ugovora ako savjesno obavi isplatu
imatelju police.
Ako je polica izdana u više izvornih primjeraka, što je u osiguranju međunarodnog karga
čest slučaj, osiguratelj je ispunio svoju ugovornu obvezu ako naknadu isplati podnositelju jednog
od više izvornih primjeraka police koji učini vjerojatnim svoje pravo na naknadu iz osiguranja po
toj polici. Ovo znači da ostali primjerci gube na važnosti.
Pomorska polica nije vrijednosni papir iako ima uvjete i svojstva. Pravno je valjan ugovor
o osiguranju i bez police osiguranja, jer isplata naknade iz osiguranja ovisi o ugovoru o osiguranju
a ne o polici. Svaka osoba mora dokazati da je u trenutku nastanka štete imala interes na
osiguranom predmetu, nije dovoljno da se samo pojavi s orginalom police osiguranja. Kod
osiguranja nije mjerodavna samo polica nego cijeli ugovor sa svim svojim uvjetima i odredbama.
Prijenosom vrijednosnog papira tražbina se prenosi, dok se prijenosom police ne prenosi tražbina
nego pravo na naknadu iz ugovora o osiguranju ako se osigurani slučaj ostvari.
Vrijednosni papir je formalno pravni posao, dok se za ostvarivanje prava iz police mora
dokazati postojanje osigurljivog interesa. Prijenos police može biti samo na osobu koja ima ili se
očekuje da će imati osigurljivi interes. U slučaju da se polica izgubi, pravo iz ugovora ne prestaje
i ne provodi se amortizacijski postupak, kao što je postupak kod vrijednosnih papira. Postojanje i
sadržaj ugovora o pomorskom osiguranju može se dokazati kopijama i prepisivanjem police, dok
to kod vrijednosnih papira nije moguće. [7]
25
5.2. Osiguranje po generalnim polisama
5.2.1. Karakteristike generalnih polisa
Generalne polise su pismeni ugovor o osiguranju robe, koji je sastavljen u formi polise
osiguranja. Generalne polise sadrze sve elemente jednog ugovora o osiguranju ukljucujuci ovdje
ne samo obaveze osiguratelja za naknadu stete nego i obaveze osiguranika da plati premiju cija
visina je utvrdjena u samom ugovoru. Za razliku od ostalih transportnih polisa, generalne polise
potpisuju ne samo osiguratelji nego i osiguranici. [1]
Generalne polise su opsti ugovor o osiguranju. Prema tome roba koja je obuhvacena
generalnim polisama automatski je pokrivena protiv svih transportnih rizika pokrivenih u polisi.
Posto je po generalnim polisama uobicajno da je sva roba osiguranika pokrivena osiguranjem i
posto se premija osiguranja obicno ne utvrdjuje po vrijednosti pojedinih posiljki, osiguranik ne
mora da prijavi pojedine posiljke sto u znatnoj mjeri pojednostavljuje sam postupak sprovodjenja
osiguranja. [1]
Generalne polise se zakljucuju sa vlasnikom robe, tj sa preduzecima na ciji se rizik roba
prevozi a radi osiguranja njihovog interesa. Zbog toga zajednica osiguranja, nakon sto plate stetu
osiguraniku, imaju regresno pravo prema vozarima koji su za stetu odgovorni po nasim zakonskim
propisima. Jedino ukoliko osiguranik prevozi robu svojim prevoznim sredstvima, zajednice
osiguranja nemaju regresno pravo prema vozaru jer je vozar ujedno i osiguranik.
26
ZAKLJUČAK
27
LITERATURA
28