Professional Documents
Culture Documents
Otac
Tragedija u tri čina
Naslov originala
Faderen
LICA:
KAPETAN
LAURA, njegova žena
BERTA, njihova kći.
DOKTOR ESTERMARK
PASTOR
MARGARET, dadilja
NEJD, vojnik
HENRI, kapetanov posilni
PRVI ČIN
Soba u kapetanovom stanu, bez promene za vreme čitavog komada. Tapecirana vrata u
pozadini desno. U sredini sobe veliki, okrugao sto sa novinama i jednim albumom. Desno
kožna sofa i sto sa dve stolice. Levo pisaći sto sa starinskim časovnikom. Na zidovima oružje:
paske, revolveri i lovačke torbe. Levo od ulaza čiviluk sa delovima uniforme. Na stolovima
zvonca. Na velikom stolu gori lampa.
PRVA SLIKA
DRUGA SLIKA
TREĆA SLIKA
Kapetan i pastor
KAPETAN No, zašto ga nisi čestito izgrdio?
PASTOR Kako? Zar mu nisam očitao?
KAPETAN Ah, sedeo si i mumlao u bradu.
PASTOR Da pravo kažem, ne znam ni šta bih mogao da reknem. Šteta je za devojku,
svakako. A šteta je i za momka, svakako! Zamisli ako zasta nije on otac! Devojka može da
ode na četiri meseca kao dadilja u dom za nahočad i onda je dete, po pravilima te ustanove,
zbrinuto za sva vremena, ali momak ne može da bude dadilja. Devojka će posle toga dobiti
dobro nameštenje u nekoj boljoj kući, a momku može da bude uništena budućnost ako ga
oteraju iz puka.
KAPETAN Da, duše mi, voleo bih da sam ja sudija pa da presudim ovu stvar. Zacelo, momak
nije tako nevin, ali to se ne može znati. Naprotiv jedno može da se zna a to je: kriva je
devojka - ako tu uopšte ima kakve krivice.
PASTOR Da, da! Ja ne osuđujem nikoga! Ali o čemu smo ono govorili pre ove afere! O Berti
i o krizmanju, zar ne?
KAPETAN Da, ali ne toliko o krizmamju koliko o njenom vaspitanju uopšte. Ova kuća je
puna žena i sve one hoće da vaspitavaju moje dete. Tašta hoće da je nauči spiritizmu; Laura
hoće da bude umetnica, guvernanta da je vaspita kao metodisitikinju, stara Margareta kao
baptistikinju, a sluškinje pokušavaju da je pridobiju za Vojsku spasa. Naravno, nedopustivo je
na ovakav način krpati ljudsku dušu, pogotovu kad ja, koji na prvom mestu imam pravo da
vaspitam njen karakter, u svim svojim nastojanjima stalno nalazim na otpor. Zato moram da je
udaljim sa ovog dobra.
PASTOR Imaš isuviše žena koje gospodare u tvojoj kući.
KAPETAN Da, upravo mi se to ne dopada. To je kao da se šetaš u kavezu punom tigrova; i da
im pred gubicama ne držim usijano gvožđe, sigurno bi me u prvom pogodnom trenutku
rastrgle.
PASTOR (smeje se)
KAPETAN Da, ti se smeješ, ugursuze. Nije bio dosta što sam se oženio tvojom sestrom, već
si mi natovaro na vrat još i svoju staru maćehu.
PASTOR Ko će još da drži maćehu u svojoj kući!
KAPETAN Dabome, misliš da je prijatnije držati maćehu u tuđoj kući.
PASTOR Da, da, svako dobije svoje na ovom svetu.
KAPETAN Ali ja sam sigurno dobio previše. Imam još i svoju staru dadilju, koja se ophodi sa
mnom kao da sam još u pelenama. Naravno, to je lepo od nje, ali joj nije mesto ove.
PASTOR Moraš taj ženski svet bolje da zauzdavaš, šurače: suviše im puštaš na volju.
KAPETAN Slušaj, dragi moj, možeš li mi objasniti kako je mogućno zauzdati žene?
PASTOR Laura je moja rođena sestra, ali, strogo uzevši ona je zacelo bia veoma nedruštvena.
KAPETAN I Laura, naravno, ima mana, ali ona i nije tako opasna.
PASTOR O, govori slobodno, poznajem je ja.
KAPETAN Ona je dobila romantično vaspitanje i teško se snalazi, ali ona je ipak moja žena...
PASTOR I zato što je tvoja žena ona je najbolja. Ne, šurače, ona te je sigurno najjače
prikleštila.
KAPETAN U svakom slučaju, sada kao da je cela kuća poludela. Laura neće da pusti Bertu, a
ja ne mogu da podnesem da ona ostane u ovoj ludnici.
PASTOR Tako, Laura neće; e, onda, da znaš, bojim se i najgoreg. Još dok je bila dete znala je
ponekad da se opruži kao da je mrtva sve dok joj se ne ispuni volja. A kad bi dobila ono što je
želela, odrekla bi se toga, ako bi to bio neki predmet, i izjavljivala da joj nije bilo stalo do
njega, nego samo da ispuni svoju volju.
KAPETAN Dakle, već je onda bila takva! Hm! Ponekad je zbilja tako tvrdoglava da se
uplašim za nju i pomislim da je bolesna.
PASTOR Ali šta zapravo nameravaš s Bertom da Laura o tome ima sasvim različito
mišljenje? Zar ne biste mogli da se složite?
KAPETAN Ne treba da poveruješ u to da želim od nje da učinim neko čudo od deteta ili neku
kopiju samog sebe. Ali neću da budem podvodač svoje kćeri i da je vaspitavam isključivo za
brak; jer ako, uprkos svemu, ostane neudata, doživeće onda teške dane. A, s druge strane,
neću da je teram u neko muško zvanje koje traži dugo školovanje i gde je zanemareno sve ono
što bi trebalo da zna ako se ipak uda.
PASTOR Pa šta hoćeš onda?
KAPETAN Hoću da bude učiteljica. Ako se ne uda, osigurana je i neće joj biti teže nego onim
siromašnim učiteljima koji svoje prihode moraju da dele sa svojom porodicom. A uda li se,
može svoje znanje da primeni na vaspitanje sopstvene dece. Jesam li u pravu?
PASTOR U pravu si, dabome. Ali zar ona nije pokazala toliko dara za slikanje da bi bilo
nasilje gušiti ga?
KAPETAN Ne! Pokazao sam njene radove jednom poznatom slikaru i on mi je rekao da u
njima ima samo ono što se nauči u školi. Ali, prošlog leta došao je u kuću neki mladi laf; koji
se, naravno, bolje razume u te stvari, i veli da ona ima kolosalni talenat; time se stvar okrenula
u Laurinu korist.
PASTOR Zaljubio se u devojku?
KAPETAN Smatram da je tako.
PASTOR Onda neka ti se bog smiluje, sine, jer nema ti spasa. To je teško, a Laura, naravno,
ima ovde pristalica.
KAPETAN To se podrazumeva. Cela je kuća već u plamenu i, među nama budi rečeno, nije
mnogo otmena borba koju ona vodi.
PASTOR Misliš da ja to nisam iskusio?
KAPETAN I ti?
PASTOR I ja.
KAPETAN Ali najgore je to što imam osećanje da se tamo o Bertinoj sudbini odlučuje iz
zlobnih motiva. Razbacuju se rečima kao: neka muž uvidi da i žena može da sprovede svoju
zamisao. Ovde su muž i žena preko celog dana u neprekidnom sukobu. (Pauza)
PASTOR (uzima šešir i sprema se da pođe)
KAPETAN Hoćeš da ideš? Ostani na večeri. Ne mogu ti nešto naročito ponuditi, ali ostani
znaš da očekujem novog doktora. Jesi li ga video?
PASTOR Video sam ga uz put kad se prevezao. Izgleda pristojno, uliva poverenje.
KAPETAN Tako, to bi bilo dobro. Šta misliš, da li bih mogao da nađem saveznika u njemu?
PASTOR Ko zna?! Zavisi od toga koliko je imao posla sa ženama.
KAPETAN Da. Dakle, ne želiš da ostaneš?
PASTOR Ne, hvala dragi moj, obećao sam da ću za večeru biti kod kuće, a moja se stara
uznemiri kad nisam tačan.
KAPETAN Uznemiri? Hoćeš da kažeš da se razljuti. E, kako hoćeš. Da ti pomognem da
obučeš bundu.
PASTOR (skidajući bundu sa čiviluka i oblačeći je) Večeras je sigurno vrlo hladno. Hvala.
Trebalo bi da pripaziš na svoje zdravlje, Adolfe, izgledaš tako nervozan.
KAPETAN Izgledam nervozan?
PASTOR Da, sigurno nisi sasvim zdrav.
KAPETAN Je li te Laura navela na tu misao? Već dvadeset godina postupa sa mnom kao s
kandidatom smrti.
PASTOR Laura? Ne, ali ti me zabrinjuješ. Čuvaj se. To je moj savet. Ajde, stari prijatelju! A
zar nisi hteo da govoriš sa mnom o krizmanju?
KAPETAN Ne! Uveravam te da će ta stvar teći svojim normalnim tokom, na račun oficijelne
savesti, jer ja nisam ni fanatik istine ni mučenik. Nekad bilo! Zbogom! Pozdravi kod kuće!
PASTOR Zbogom, dragi moj. Pozdravi Lauru! (odlazi)
ČETVRTA SLIKA
Kapetan, kasnije Laura
KAPETAN (Otvara sekreter i seda da računa): Trideset četiri, trideset devet, i četrdeset tri
četrdeset sedam, četrdeset osam, pedeset šest.
LAURA (ulazi kroz vrata na levoj strani) Da li bi bio tako dobar...
KAPETAN Odmah! Šezdeset šest, sedamdeset jedan, osamdeset četiri, osamdeset devet,
devedeset dva, sto. Šta je?
LAURA (pristupajući s desne strane) Smetam li, možda…?
KAPETAN Ne! Zacelo želiš novac za domaćinstvo? Zar ne?
LAURA Da, novac za domaćinsitvo.
KAPETAN (pokazuje na sto u sredini) Ostavi račune tamo. Pregledaću ih.
LAURA Račune?
KAPETAN Da!
LAURA Treba sad i račune da polažem?
KAPETAN Naravno. Finansijski položaj naše kuće je nesiguran i u slučaju stečaja potrebni su
računi, inače bih mogao biti kažnjen kao lakomisleni dužnik.
LAURA Ako je stanje našeg domaćinstva rđavo, nisam ja kriva.
KAPETAN Baš je to ono što pomoću računa treba ustanoviti.
LAURA Nisam ja kriva ako zakupnik ne plaća.
KAPETAN A ko je zakupnika najtoplije pireporučo? Ti! Zašto si preporučila jednu takvu...
recimo... bitangu?
LAURA A zašto si ti primio takvu bitangu?
KAPETAN Jer nisam mogao mirno da jedem, ni mirno da spavam, ni mirno da radim, sve
dok ga niste ovamo dovukle. Ti si ga htela, jer je tvoj brat hteo da ga se oslobodi. Tašta ga je
htela, jer ga ja nisam hteo. Guvernanta ga je htela, jer je pobožan, a stara Margaret, jer je
poznavala njegovu baku još od detinjstva. Zato je bio angažovan; a da ga nisam primio, sedeo
bih u ludnici ili ležao u porodičnoj grobnici. Ali, evo ti novac za domaćinstvo i tvoj džeparac.
Račune možeš da mi predaš docnije.
LAURA (se pokloni) Hvala! Vodiš li ti računa i o onome što sam trošiš izvan kuće?
KAPETAN To se tebe ne tiče.
LAURA Ne, zacelo, kao što me se ne tiče ni vaspitanje moga deteta. Jesu li gospoda posle
večerašnjeg savetovanja donela neku odluku?
KAPETAN Ja sam svoju odluku stvoro već ranije i saopštio sam je jedinom prijatelju koga ja
i porodica imamo. Berta će u grad, u panson, a putuje kroz četrnaest dana.
LAURA A kod koga u panson, ako smem da pitam?
KAPETAN Kod beležnika Sevbarga.
LAURA Kod tog slobodnog mislioca?
KAPETAN Po zakonu deca treba da se vaspitavaju u duhu očevih nazora.
LAURA A mati nema ništa da kaže po tom pitanju?
KAPETAN Ništa! Ona je legalno prodala svoja prava i ustupila ih mužu da izdržava nju i
njenu decu.
LAURA Ona, dakle, nema nikakva prava na svoju decu?
KAPETAN Ne, nikakva! Kad si prodao neko robu, ne možeš je ponovo dobiti ako zadržiš
novac u džepu.
LAURA Ali ako otac i mati zajednički odluče...
KAPETAN Kako bi se to moglo postići! Ja hoću da živi u gradu, ti hoćeš da ostane kod kuće.
Aritmetička bi sredina bila da ostane na železničkoj stanici između grada i roditeljske kuće.
To je čvor koji se ne može razvezati. Vidiš, vajda!
LAURA Onda ga treba preseći! Šta je Nejd tražio ovde?
KAPETAN To je moja službena tajna!
LAURA Koju zna cela kuhinja.
KAPETAN Dobro, onda znaš i ti.
LAURA I ja je znam!
KAPETAN Bez sumnje imaš i gotovu presudu?
LAURA Piše u zakonu!
KAPETAN U zakonu ne piše ko je otac deteta.
LAURA Ne, ali to se obično zna.
KAPETAN Pametni ljudi tvrde da se to nikad ne može znati.
LAURA Čudno! Ne može se znati ko je otac deteta?
KAPETAN Tvrde: ne!
LAURA Čudno! Kako onda otac može da ima tolika prava na ženinu decu?
KAPETAN Ima ih samo u slučaju kad preuzme obaveze ili kad mu nametnu obaveze. A u
braku nema sumnje u očinstvo.
LAURA Nema sumnje?
KAPETAN Ne, nadam se.
LAURA No, a ako je žena bila neverna?
KAPETAN Takav slučaj ovde ne postoji. Imaš li još nešto da pitaš?
LAURA Ne!
KAPETAN Onda idem gore u svoju sobu, a ti budi tako dobra pa mi javi kad dođe doktor
(zatvara sekreter i ustaje).
LAURA Biće kako želiš.
KAPETAN (ide prema tapeciranim vratima na desnoj strani.) Čim dođe, jer ne bih hteo da
budem neučtiv prema njemu. Razumeš! (Odlazi)
LAURA Razumem!
PETA SLIKA
ŠESTA SLIKA
SEDMA SLIKA
OSMA SLIKA
Kapetan i dadilja
KAPETAN Šta je, draga moja? Dogodilo se nešto?
DADILJA Hoćete li me saslušati, gospodine Adolfe?
KAPETAN Hoću, stara Margaret. Govori samo. Ti si jedina koju mogu da slušam, a da ne
pobesnim.
DADILJA. Pa dobro! Ne biste li mogli gospodine Adolfe izići malo u susret svojoj ženi i
složiti se s njom u pogledu deteta? Zamislite, jedna mati...
KAPETAN Zamisli, jedan otac, Margaret!
DADILJA Da, da, da! Otac ima i štošta drugo osim deteta, ali mati ima samo svoje dete.
KAPETAN Imaš pravo, stara! Ona ima samo jedan teret, a ja imam tri, pa vučem još i njen.
Misliš da nisam mogao da steknem neki drugi položaj u životu a ne da ostarim kao vojnik, da
nisam imao nju i njeno dete?
DADILJA Ne, to nisam htela da kažem.
KAPETAN Ne verujem, htela si da kažeš da nisam u pravu.
DADILJA Zar ne verujete, gospodine Adolfe, da vam želim dobro?
KAPETAN Verujem, draga moja, ali ti ne znaš šta je za mene dobro. Vidiš, meni nije dosta što
sam detetu dao život, hoću da mu dam i svoju dušu.
DADILJA E, vidite, to ne razumem. Ali, ipak, mislim, trebalo bi da se složite.
KAPETAN Nisi mi prijatelj, Margaret!
DADILJA Ja? O bože, gospodine Adolfe, kako možete to da kažete! Mislite li da mogu da
zaboravim da ste bili moje dete kad ste bili mali?
KAPETAN A zar sam ja to zaboravio, dobra ženo? Bila si mi kao mati, dosad si uvek bila na
mojoj strani kad su svi bili protiv mene, ali sada, kad od toga sve zavisi, ostavljaš me na
cedilu i prilaziš neprijatelju.
DADILJA Neprijatelju?
KAPETAN Da, neprijatelju! Pa ti znaš kako je ovde u kući, sve si videla od samog početka.
DADILJA Dosta sam videla! Ali, zaboga, zar moraju da se do smrti izmuče dva ljudska stvora
koja su inače tako dobra i drugima žele samo dobro? Prema meni ili prema drugima gospođa
nikad nije takva.
KAPETAN Samo prema meni, znam. Ali jedno ti kažem, Margaret, ako me sada napustiš,
učinićeš greh. Jer sad se kuju spletke, a ovaj doktor nije mi prijatelj!
DADILJA Ah, gospodine kapetane, vi o svim ljudima mislite zlo, ali, vidite, to dolazi otuda
što nemate pravu veru; da, vidite, tako je to.
KAPETAN A ti i tvoji baptisti, vi ste pronašli pravu veru. Srećna si ti!
DADILJA Da, nisam takio nesrećna kao vi, gospodine Adolfe. Priklonite svoje srce i videćete
kako će vas bog usrećiti u ljubavi prema bližnjima.
KAPETAN Čudno, čim govoriš o bogu i ljubavi, glas ti postaje surov a oči pune mržnje. Ne,
Margaret, ti sigurno nemaš istinske vere.
DADILJA Budite samo oholi i tvrdokorni u svojoj učenosti, ali ona ne pomaže mnogo kad
dođe do grla.
KAiPETAN Kako nadmeno govoriš, ti smerno srce. Znam ja da učenost ne vredi ništa kod
takvih zveri kakve ste vi!
DADILJA Treba da se stidite! Ali staroj Margaret ipak je najviše stalo do njenog velikog,
velikog dečaka i on će se vratiti kao dobro dete kad oluja prođe.
KAPETAN Margaret! Oprosti mi, ali veruj da ovde nema nikoga ko mi dobro misli osim tebe.
Pomozi mi... jer osećam da će se nešto dogoditi. Ne znam šta, ali ovo što se sad događa nije
pravo. (Bertin krik u susednoj sobi levo) Šta je to? Ko to viče?
_________________
Ars longa, vita brevis
vuk
~ administrator ~
DEVETA SLIKA
BERTA O, da, hoću u grad, daleko odavde, ma kud. Ali samo da mogu da te vidim katkad, ne
često! O, tamo je preko uvek tako teskobno, tako mračno kao u zimskoj noći, ali kad ti naiđeš,
tata, kao da je neko u prolećno jutro širom otvorio prozore.
KAPETAN Milo moje dete! Milo moje dete!
BERTA Ali, tata, treba da budeš ljubazan prema mami, čuješ li; ona tako često plače.
KAPETAN Hm! Hoćeš, dakle, u grad?
BERTA Da! Da!
KAPETAN Ali ako se mama s tim ne složi?
BERTA Mora se složiti.
KAPETAN Ali ako ipak ne bude htela?
BERTA E, onda ne znam šta će biti. Ali ona mora, mora hteti.
KAPETAN A hoćeš li da je zamoliš za to?
BERTA Ti je moraš lepo zamoliti, jer mene neće da sluša!
KAPETAN Hm! Ali ako ti hoćeš i ja hoću, a ona nikako neće, kako ćemo onda?
BERTA Onda će opet biti svađe! Zašto ne biste oboje...
DESETA SLIKA
JEDANAESTA SLIKA
Kapetan i Laura
LAURA Bojiš se njene odluke jer misliš da bi mogla ispasti u moju korist.
KAPETAN Znam da ona želi da ode iz kuće, ali znam i to da imaš moć da menjaš njenu volju
kako ti se svidi.
LAURA O, zar sam tako moćna?
KAPETAN Da, ti imaš satansku moć da nametneš svoju volju; ali takvu moć ima uvek onaj
koji ne preza ni od kakvih sredstava. Kako si, na primer, udaljila doktora Norlinga i kako si
dovela ovoga novoga?
LAURA Da, kako sam to uradila?
KAPETAN Onoga si toliko grdila da je otišao, a onda si naterala svoga brata da skuplja
potpise za ovoga novoga.
LAURA Pa to je bilo vrlo jednostavno i potpuno zakonito... Berta, dakle, mora da ide?
KAPETAN Da, otputovaće kroz četrnaest dana.
LAURA Je li to tvoja čvrsta odluka?
KAPETAN Da!
LAURA Jesi li o tome govoro s Bertom?
KAPETAN Da!
LAURA Onda zacelo smem da pokušam da to sprečim?
KAPETAN To ne možeš.
LAURA Ne? Misliš li ti da će jedna mati dopustiti da joj ćerka ode među rđave ljude da bi
učila kako je sve ono što je dobila od majke samo glupost, pa da je onda prezire celog života?
KAPETAN A misliš li ti da će jedan otac dopustiti glupim i uobraženim ženama da uče ćerku
kako joj je otac šarlatan?
LAURA To ne znači mnogo kad je reč o ocu.
KAPETAN Kako?
LAURA Mati je bliža detetu, pošto se pronašlo da zapravo niko ne može da zna ko je otac
deteta.
KAPETAN Šta to znači u ovom slučaju?
LAURA Ti ne znaš jesi li Bertin otac.
KAPETAN Ne znam?
LAURA Ne, ono što niko ne može da zna, ne znaš ni ti.
KAPETAN Šališ li se?
LAURA Ne, primenjujem samo tvoja učenja. Uostalom odakle znaš da ti nisam bila neverna?
KAPETAN Ja ti mnogo verujem, ali to ne; i ti ne bi o tome govorila da je istina.
LAURA Pretpostavi da bih više volela da budem odbačena, prezrena i sve što god želiš, samo
da zadržim svoje dete i da njime raspolažem. Pretpostavi da sad govorim istinu: Berta je moje.
ali nije tvoje dete! Pretpostavi...
KAPETAN Dosta!
LAURA Pretpostavi to samo jedanput: onda bi tvojoj moći bio kraj.
KAPETAN Ako dokažeš da nisam otac.
LAURA Ne bi bilo teško, ako želiš.
KAPETAN Dosta, kažem!
LAURA Naravno, treba samo da navedem ime pravoga oca, da što približnije odredim mesto
i vreme, na primer - kad se rodila Berta? Tri godine posle našeg venčanja...
KAPETAN Prestani! Ili...
LAURA Ili šta? Da! Ćutaćemo. Ali promisli dobro šta radiš i odlučuješ! I pre svega ne budi
smešan!
KAPETAN Meni izgleda sve to vrlo žalosno.
LAURA Utoliko si ti smešniji!
KAPETAN Ali ne ti!
LAURA Ne, tako smo to lukavo udesili!
KAPETAN Zato je nemoguće boriti se s vama.
LAURA Zašto se upuštaš u borbu s nadmoćnim neprijateljem?
KAPETAN Nadmoćnim?
LAURA Da! Čudno je, ali još nikad nisam pogledala nekog muškarca, a da se nisam osetila
nadmoćnom.
KAPETAN E onda od tebe daćeš videti jednoga koji je toliko nadmoćniji to nećeš zaboraviti.
LAURA Biće interesantno!
DVANAESTA SLIKA
TRINAESTA SLIKA
DRUGI ČIN
PRVA SLIKA
TREĆA SLIKA
ČETVRTA SLIKA
PETA SLIKA
ŠESTA SLIKA
SEDMA SLIKA
Laura ulazi zbunjeno. Kapetan seda za sto u sredlini; pokazuje Lauri na stolicu za sekreterom.
vuk
~ administrator ~
Pridružio: 11 Sep 2005
Poruke: 5419
Lokacija: nigdina
Poslao: Sre Apr 01, 2009 3:44 pm Naslov:
TREĆI ČIN
Ista dekoracija kao u prvom činu. Na stolu u sredini druga lampa. Tapecirana vrata na desnoj
strani zabarikadirana su stotlicom.
PRVA SLIKA
Laura. Dadilja
LAURA Jesi li dobila ključeve?
DADILJA Dobila! Ne. Bog neka mi oprosti, uzela sam ih iz gospodinovog odela, koje je Nejd
trebalo da očetka.
LAURA Dakle, Nejd je danas u službi!
DADILJA Da, Nejd!
LAURA Daj mi ključeve!
DADILJA Da, ali to je skoro krađa. Čuje li madam gore njegove korake? Amo-tamo, amo-
tamo.
LAURA Jesu li vrata dobro zaključana?!
DADILJA Naravno, dobro su zaključana!
LAURA (otvara sekreter i seda) Savladaj svoja osećanja, Margaret! Sad treba da budemo
pribrani da bismo se svi spasli. (čuje se kucanje) Ko je?
DADILJA (otvara vrata u sredini) Nejd.
LAURA Neka uđe!
DRUGA SLIKA
Pređašnji. Nejd.
NEJD (ulazi) Pismo od gospodina pukovnika!
LAURA Daj ovamo! (čita) Tako! Nejd, jesi li povadio sve metke iz pušaka i lovačke torbe?
NEJD Po zapovesti, gospođo kapetanice.
LAURA Onda čekaj napolju dok ne napišem odgovor gospodinu pukovniku. (piše)
NEJD (odlazi)
TREĆA SLIKA
Dadilja. Laura.
DADILJA Slušajte, milostiva gospođo. Šta on to sad radi gore?
LAURA Ćuti, dok pišem. (čuje se šum pile).
DADILJA (poluglasno, za sebe) O gospode, smiluj nam se svima! Kako će se sve to svršiti?
LAURA Tako, daj Nejdu! A mojoj majci ni reči o svemu ovome! Čuješ!
DADILJA (odlazi)
LAURA (izvlači fioku iz sekretera i uzima hartiju)
ČETVRTA SLIKA
PETA SLIKA
ŠESTA SLIKA
OSMA SLIKA
KAPETAN (ulazi sa gomilom knjiga pod pazuhom. Doktor i Pastor su u pozadini. Spušta
knjige na sto) Evo, čitajte, tu piše u ovim knjigama. Nisam, dakle, lud. Evo piše u Odiseji,
prvo pevanje, stih 215. strana 6. Telemah razgovara s Atinom: »Moja mati tvrdi da je on moj
otac; ali ja sam ne znam, jer još niko nije znao svoje poreklo.« Ta Telemahova sumnja odnosi
se na Penelopu, najčestitiju od svih žena. Zgodno! Zar ne? A evo ove prorok Jezekijel:
»Budala veli: gle, evo to mi je otac, ali ko može da zna čija su ga bedra začela.« To je valjda
jasno. Šta ima još? Istorija ruske literature od Merzljakova: »Aleksandar Puškin, najveći ruski
pesnik, pre je umro postepeno ubijan sve češćim glasinama o neveri svoje žene nego od metka
kojim je pogođen u grudi prilikom nekog dvoboja. Na samrtničkoj postelji se kleo da je ona
nevina.« Magarac! Magarac! Kako se mogao kleti! Sad čujte šta nalazim u svojim knjigama
(okreće se na levo i spazi oba gospodina). Ah, gle, Jona, ti si ove? I naravno vi, gospodine
doktore. Jeste li čuli šta sam jedanput odgovoro onoj engleskoj dami koja se požalila da Irci
imaju običaj da svojim ženama bacaju u lice upaljene lampe? - Bože, kakve žene, rekao sam
ja. - Žene? prošaputala je ona. - Da, naravno, odgovorio sam. Kad već dođe do toga da
muškarac, muškarac koji je ženu voleo i obožavao, zgrabi upaljenu lampu i tresne joj u lice,
onda znamo dosta.
PASTOR Šta znamo?
KAPETAN Ništa. Ne znamo uopšte ništa, samo verujemo, zar ne, Jona? Verujemo i onda
postajemo blaženi. Da, tako je. Ne, ja znam da nas naša vera čini zlosrećnim. To ja znam!
DOKTOR Gospodine kapetane!
KAPETAN Mir! Neću da govorim s vama; neću da slušam kako telefonirate o onome što se
tamo brblja. Tamo. Znate već. Čuj, Jona, veruješ li ti da si otac svoje dece? Sećam se, imali
ste kućnog učitelja, lepih očiju, i govorkalo se o njemu.
PASTOR Adolfe! Čuvaj se!
KAPETAN Pipni ispod perike, prijatelju, napipaćeš tamo dve čvoruge. Duše mi, čini mi se
pobledeo je! Da, da, brbljaju samo, gospode bože, tako mnogo brbljaju. A mi muževi, mi smo
tako smešni gadovi. Zar ne, gospodine doktore? Kako stoji s vašom braćnom posteljom? Niste
li vi u kući imali nekog poručnika, šta? Čekajte, da se setim. Zvao se... (šane doktoru nešto na
uho) Gledajte, i on je pobledeo! Ne ljutite se samo! Ona je mrtva i sahranjena; a što je bilo ne
može više da se zbriše! A ja sam ga poznavao i on je sad... pogledajte me gospodine doktore! -
Ne, pravo u oči - dragonski major! Neka me đavo odnese ako i on nema rogove!
DOKTOR (uvređeno) Gospodine kapetane, ne biste li govorili o drugim stvarima?
KAPETAN Vidite li? Odmah hoće da se govori o drugim stvarima kad ja počnem o rogovima.
DEVETA SLIKA
Kapetan. Berta
KAPETAN (sedi skrhan za stolom kraj sofe)
BERTA (prilazi mu) Ti si bolestan, tata?
KAPETAN (gleda je ljutito) Ja?
BERTA Znaš li šta si ucino? Znaš li da si bacio lampu na mamu?
KAPETAN To sam učinio?
BERTA Da, to si učinio! Zamisli da si je povredio!
KAPETAN Šta bi onda bilo?
BERTA Nisi moj otac kad možeš tako da govoriš.
KAPETAN (ustaje) Šta kažeš? Nisam tvoj otac? Kako to znaš? Ko ti je to rekao? A ko je tvoj
otac? Ko?
BERTA Ti svakako nisi!
KAPETAN I opet, nisam ja! A ko je? Ko? Čini mi se da znaš. I to moram doživeti da mi kći u
lice kaže da joj nisam otac! A znaš li da time ružiš svoju majku. Shvataš li da je sramota za
nju ako je tako!?
BERTA Ne govori ružno o mami, čuješ li!
KAPETAN Da, sve ste se zaverile protiv mene! I tako ste uvek radile!
BERTA Tata!
KAPETAN Ne izgovaraj više tu reč!
BERTA Tata, tata!
KAPETAN (privlačeći je k sebi) Berta, drago, voljeno dete, ti si ipak moje dete! Da, da, ne
može da bude drukčije. Tako je! Sve drugo bile su samo bolesne misli, koje je vetar doneo
kao kugu i groznicu. Pogledaj me, videću svoju dušu u tvojim očima! Ali ja vidim i njenu
dušu! Imaš dve duše; voliš me jednom a mrziš drugom. A treba da me samo voliš! Treba da
imaš samo jednu dušu, inače nećeš naći mira, a ni ja. Treba da imaš samo jednu misao, koja je
dete moje misli, treba da imaš samo jednu volju, moju volju.
BERTA Neću! Hoću da budem ja sama.
KAPETAN To ne smeš. Vidiš, ja sam ljudožer i ja ću te požderati. Tvoja je mati htela mene da
poždere, ali nije uspela. Ja sam Saturn koji je jeo svoju decu jer su mu prorekli da će inače
ona pojesti njega. Žderati ili biti požderan! To je pitanje! Ako ja tebe ne požderem, požderaćeš
ti mene, i već si mi pokazala zube. Ali ne boj se, voljeno moje dete. Neću ti pričiniti bola!
(Prilazi ka zbirci oružja i skida jedan revolver.)
BERTA (pokušava da pobegne) Upomoć, mama, upomoć, hoće da me ubije!
DESETA SLIKA
JEDANAESTA SLIKA
Kapetan. Dadilja.
DADILJA Gospodine Adolfe, sećate li se još kako ste bili moje milo detence i kako sam vas
svako veče pokrivala i sa vama se molila dragom bogu da vas štiti? I sećate li se još kako sam
noću ustajala i davala vam da pijete; sećate li se kako sam palila svetlost i pričala vam lepe
priče kad ste sanjali ružne sne i niste mogli da spavate? Sećate li se još toga, gospodine
Adolfe?
KAPETAN Govori dalje, Margaret. To prija mojoj glavi! Govori dalje!
DADILJA Da, ali morate da slušate. Sećate li se još kako je mali Adolf jednom uzeo veliki
kuhinjski nož da bi izdeljao čamac i kako sam ja našla i kako sam morala da mi taj nož
izmamim. On je bio nerazumno dete i zbog toga smo morali da ga zavaramo, jar nije verovao
da mu dobro maslimo. Rekla sam, daj mi zmiju, jer će te ujesti! I gle, on je ispusto nož!
(Uzima kapetanu revolver iz ruke) A kad je trebalo da se obuče a on to nije hteo, onda sam ga
nagovarala i govorila mu da treba da navuče pozilaćeni kaput i da bude kao princ obučen. A
zatim sam uzimala mali jelečić od zelene vune, stavljala ga ispred njega i govorila: unutra s
obema ručicama! Pa sam govorila: sad budi miran da je pozadi zakopčani (navukla mu je za
to vreme ludačku košulju) A onda sam govorila: sad ustani i lepo se prošetaj po sobi da vidim
kako ti stoji... (vodi ga ma desno ka sofi) I onda sam rekla: sad treba da legneš.
KAPETAN Šta kažeš? Treba da legne kad se obukao! Prokleta ženturačo! Šta si to uradila sa
mnom? (Pokušava da se oslobodi) O ti đavolski lukava ženo! Ko bi mislo da si tako pametna!
(Legne na sofu) Biti uhvaćen, vezan, prevaren, a ne mogu umreti!
DADILJA Oprostite mi, gospodine Adolfe, oprostite mi, ali htela sam sprečiti da ubijete dete!
KAPETAN Zašto me nisi pustila da je ubijem? Život je pakao, a smrt carstvo nebesko, a deci
je mesto na nebu.
DADILJA Šta vi znate o onome šta će biti posle smrti?!
KAPETAN Jedino to i znamo, a o životu ne znamo ništa! O, da se to može znati u samom
početku!
DADILJA Gospodine Adofle! Priklonite svoje tvrdo srce i molite milost u boga, jer još nije
dockan. Nije bio dockan ni za razbojnika na krstu, jer Spasitelj mu reče: još danas ćeš biti sa
mnom u raju!
KAPETAN Već grakćeš nad lešinom, stara vrano!
DADILJA (vadi molitvenik iz džepa)
DVANAESTA SLIKA
TRINAESTA SLIKA
Pređašnji. Laura.
KAPETAN Omfalo! Omfalo! Sad se igraš tojagom, dok Herkul prede tvoju vunu.
LAURA (prilazi ka sofi) Adolfe! Pogledaj me! Veruješ da sam ti neprijatelj?
KAPETAN Da, verujem. Verujem da ste mi svi neprijatelji! Moja mati, koja nije htela da me
rodi jer sam morao da budem rođen u bolovima, bila je moj neprijatelj jer je mojim prvim
životnim klicama uskratila hranu i stvorila od mene upola bogalja. Moja sestra bila mi je
neprijatelj jer me je učila da joj moram biti potčinjen. Prva žena koju sam zagrlio bila mi je
neprijatelj jer mi je dala deset godina bolesti kao nagradu za ljubav koju sam joj poklono. Kći
mi je postala neprijatelj kad je trebalo da bira između mene i tebe. A ti, moja žena, ti si bila
moj smrtni neprijatelj jer me nisi pustila iz ruku dok nisam klonuo mrtav.
LAURA Ne znam da i sam ikad mislila ili smišljala to što misliš da činim. Može biti da je
mnome ovladao mračni prohtev da te uklonim kao smetnju; ako u mojim postupcima vidiš
neki plan, može biti da je to i bilo, ali ja toga nisam bila svesna. Nikad nisam razmišljala o
događajima; oni su klizili po tračnicama koje si sam položio i ja se osećam nevinom pred
bogom i svojom savešću, pa ako to i nisam. Tvoje prisustvo uvek mi je tištalo srce kao
kamen, sve dok srce nije pokušalo da strese taj sputavajući teret. Tako se to dogodilo i, ako
sam ti nehoteći zadala ranu, molim da mi oprostiš.
KAPETAN Zvuči uverijivo! Ali šta mi vredi? I ko je kriv? Možda je kriv duhovni brak.
Ranije se čovek ženio ženom, danas stvara zajednicu s damom koja ima svoje zvanje ili živi s
nekom prijateljicom! I onda prevariš kompanjona ii obeščastiš prijatelja! Gde je ljubav,
zdrava, putena ljubav? Umrla je! A potomstvo iz ove ljubavi na akcije, koje su izdate
akconarima bez solidarne odgovornosti? Ko je posednik kad dođe do sloma? Ko je telesni
otac duhovnog deteta?
LAURA Tvoja sumnja što se tiče detata potpuno je neosnovana.
KAPETAN To je baš strašno! Da je bar osnovana, imali bismo neki oslonac, neko uporište.
Sad su to samo senke koje gmižu po šipražju i proviruju samo da bi se cerile, sad se hvatamo
ukoštac s vazduhom i pucamo u vetar. Kobna izvesnost podstakla bi nas na otpor i gonila dušu
i telo da delaju, ali ovako... misli se rasplinjuju u magli, mozak se usijava dok ne izgori!
Stavite mi jastuk pod glavu! Pokrite me, hladno mi je! Hladno napodnošljivo!
LAURA (skida svoj šal i prostire ga preko njega)
DADILJA (odlazi po jastuk)
LAURA Daj mi ruku prijatelju!
KAPETAN Ruku! Koju si mi vezala na leđa... Omfalo! Omfalo! Ali osećam tvoj mek šal na
usnama; topao je i mekan kao tvoja ruka i miriše na vanilu kao tvoja kosa kad si bila mlada!
Laura, kad si bila mlada i kad smo šetali brezovom šumom, punom jagorčevine i drozdalija,
divno, divno! Pomisli kako je život bio lep i kakav je onda postao! Ti nisi htela da hude tako,
ja nisam hteo, a ipak se tako dogodilo. Ko, dakle, ima moć nad životom?
LAURA Bog jedini...
KAPETAN Ali bog rata! Ili još pre boginja! Skloni tu mačku što leži na meni! Skloni je!
DADILJA (donosi jastuk i sklanja šal)
KAPETAN Da mi moj šinjel, pokri me njime!
DADILJA (skida šinjel s čiviluka i pokriva ga)
KAPETAN Ah, moja tvrda lavlja koža koju si mi htela oteti! Omfalo! Omfalo! Lukava ženo,
prijateljice mira, koja si izmislila razoružanje! Probudi se, Herkule, pre nego što ti oduzmu
tojagu! Hoćeš da nam na prevaru uzmeš naše oružje i uveriš nas da je ono samo ukras. Ne, ti,
čelik je to bo, pre nego što postade ukras. Nekada je kovač kovao muradire, a sad ih šije
krojač! Omfalo! Omfalo! Sirovu snagu pobedila je lukava namoć; pljujem na tebe satanska
ženo i proklinjem rod tvoj (uspravija se da pljune ali klone na sofu) Kakav si mi jastuk dala,
Margaret? Tako je tvrd i hladan, tako hladan. Hodi, sedni do mene na stolicu. Tako. Daj da
položim glavu u tvoje krilo. Tako. Tako je toplo! Nagni se da osetim tvoje grudi... O, slatko je
spavati na ženskim grudima, na grudima majke ili ljubavnice; pa ipak najslađe je na majčinim
grudima.
LAURA Hoćeš li da vidiš svoje dete, Adolfe? Reci.
KAPETAN Moje dete? Muškarac nema dece, samo žene dobijaju decu, zato je njihova
budućnost, kad mi bez dece umremo. O bože, ti koji tako voliš decu!
DADILJA Čujete li, moli se bogu!
KAPETAN Ne, tebi se molim, da me uljuljaš u san jer sam umoran, tako umoran! Laku noć,
Margaret, i blagosovena bila među ženama! (Uspravilja se, ali s krikom pada u dadiljino
krilo.)
ČETRNAESTA SLIKA
Dadilja. Laura (odlazi levo i zove doktora, koji dolazi s pastorom). Zatim Berta
LAURA Pomozite nam, doktore, ako nije kasno. Gledajte, ne diše više!
DOKTOR (ispituje bolesnikov puls) Udarila ga je kap!
PASTOR Je li mrtav?
DOKTOR Ne, može još da oživi, ali kako će to biti, ne znamo.
PASTOR Najpre smrt, a onđa suđenje...
DOKTOR Nikakvo suđenje! I nikakva optužba! Vi koji verujete da bog upravlja ljudskim
sudbinama mogli biste da mu izložite ovaj slučaj.
DADILJA Ah, gospodine pastore, u poslednjem času pomolio se bogu!
PASTOR (Lauri) Je li istina?
LAURA Istina je!
DOKTOR Ako je tako, a ne znam uzroka ni tome ni ovoj bolesti, onda je mojoj veštini kraj.
Pokušajte sad vi svoje, gospodine pastore!
LAURA Je li to sve što imate da kažete kraj ove samrtničke postelje, gospodine doktore?
DOKTOR Sve! Više ne znam! Ko zna više, neka govori!
BERTA (ulazi s leva, hitro k majci) Mama! Mama!
LAURA Moje dete! Moje rođeno dete!
PASTOR Amen!