@eljko Seretinek

BITKA ZA JADRAN
Razbijanje pomorske blokade jadranskog plovnog puta
14. – 16. studenoga 1991.
 Autor knjige i prezentacije
Bitka za Jadran
@eljko Seretinek

Autor dokumentarnog filma

Sje}anje na bitku u Kor~ulanskom kanalu
Neven Fazini}

Izdava~:
Grad Kor~ula
Centar za kulturu Kor~ula

Za izdava~a:
Mirko Duhovi}, dipl. ing.

Suizdava~i:
Op}ina Blato, Op}ina Lumbarda,
Op}ina Orebi}, Op}ina Smokvica, Op}ina Vela Luka

Recenzenti:
brg. Ante Bili} i kbb Tomislav Kati}

Prijelom:
Romildo Vu~eti} i Dario Molnar

Lektori:
prof. Jasenka Pe{ak i prof. Tomo Vran~i}

Tisak:
mtg-topgraf d.o.o
Velika Gorica, prosinac 2007.

Naklada:
500 primjeraka + 500 DVD

ISBN 978-953-98994-2-2

Slike na naslovnici:
Nasukani minolovac M-144 Olib
Izradio: Robert Fabris
P^-176 Mukos
Preuzeto iz Povjesnice HRM
 @eljko Seretinek

BITKA ZA
JADRAN
Razbijanje pomorske blokade jadranskog plovnog puta
14. – 16. studenoga 1991.

Kor~ula, 2007.
Sadr`aj 5

SADR@AJ

KAKO JE NASTALA OVA KNJIGA ................................................................................................. 7

PREDGOVOR ............................................................................................................................................. 11
UVOD ............................................................................................................................................................. 15
JUGOSLAVENSKA NARODNA ARMIJA U AGRESIJI NA HRVATSKU ................... 19
JUGOSLAVENSKA RATNA MORNARICA UO^I BITKE ................................................. 23
STVARANJE UVJETA ZA SLAMANJE POMORSKE BLOKADE ................................. 28
DJELOVANJA POSTROJBI HRM-a I OBALNE OBRANE PRIJE BITKE ................... 31
Sustav vo|enja postrojbi HRM-a i obalne obrane ............................................................ 31
Pra}enje operativno-takti~ke situacije ................................................................................... 31
Preuzimanje nadzora nad ratnim lukama JRM-a .............................................................. 33
Ustrojavanje Zapovjedni{tva Ratne luke Plo~e ................................................................. 34
Ustrojavanje Zapovjedni{tva Ratne luke [ibenik .............................................................. 35
Ustrojavanje Zapovjedni{tva Ratne luke Pula .................................................................... 37
Miniranje izlaza iz Ratne luke Lora i Splitskih vrata .......................................................... 39
Odr`avanje pomorskog prometa ............................................................................................ 40
Pomorski promet na srednjem Jadranu ............................................................................... 41
Pomorski promet na ju`nom Jadranu ................................................................................... 42
Snage obrane na otocima srednje Dalmacije .................................................................... 44
Obrana otoka Kor~ule i zapadnog dijela poluotoka Pelje{ca ..................................... 46
Obalno topni{tvo ........................................................................................................................... 49
Diverzantska djelovanja HRM-a ............................................................................................... 52
PO^ETNI UDARAC ................................................................................................................................ 54
DIVERZANTSKA AKCIJA U SPLITSKIM VRATIMA .................................................................. 54
BOJ U SPLITSKO-BRA^KOM KANALU ...................................................................................... 58
Ru{enje neprijateljskih zrakoplova ......................................................................................... 64
Zaklju~ci i razli~iti osvrti na boj ................................................................................................. 66
KONA^NI UDARAC .............................................................................................................................. 71
SITUACIJA U KOR^ULANSKOM I NERETVANSKOM KANALU PRIJE BITKE ............ 71
Odnos snaga se mijenja ............................................................................................................. 72
BOJ KOD LOVI[TA ............................................................................................................................. 74
Napad na neprijateljske minolovce ........................................................................................ 74
Slamanje napada agresorskih brodova na Lovi{te ......................................................... 79
IZVLA^ENJE BRODOVA UZ OTOK HVAR ................................................................................. 84
6 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

IZVLA^ENJE NEPRIJATELJSKIH BRODOVA UZ OTOK KOR^ULU ............................... 88

Djelovanje po brodovima ispred Blaca ................................................................................. 88
Djelovanje po brodovima ispred Privale ............................................................................... 90
U^INCI POSTROJBI OBALNE OBRANE OD 14. DO 16. STUDENOGA 1991. ....... 95
ZAKLJU^AK ............................................................................................................................................ 102
POPISI I DODACI .................................................................................................................................. 109
Popis zapovjednika i zamjenika postrojbi koje su neposredno bojno
djelovale u operaciji deblokade jadranskog plovnog puta ......................................... 109
Popis sto`era Zapovjedni{tva HRM-a ................................................................................. 110
Popis zapovjednika postrojbi u potpori operacije .......................................................... 111
Popis zapovjedni{tava u potpori operacije ....................................................................... 111
Popis pripadnika HRM-a poginulih tijekom 1991. godine ........................................... 113
POPIS SKRA]ENICA ........................................................................................................................ 115
IZVORI .................................................................................................................................................... 117
O AUTORU ............................................................................................................................................ 119
Kako je nastala ova knjiga 7

KAKO JE NASTALA OVA KNJIGA

Malo je tko od nas branitelja vjerovao da smo s improviziranim torpedima i topovima, ~iji
su prvi modeli bili proizvedeni prije ili u vrijeme Drugoga svjetskog rata, ve} u studenome
1991. godine mogli potu}i najmodernije opremljene brodove iz flote JNA, koja je po svojoj
snazi slovila kao 4. vojna sila u Europi.
Na{i strahovi i nedoumice iz dana u dan su se rasplinjavali u velikoj `elji za razbijanjem
blokade koju su nam nametali jugobrodovi dr`e}i u izolaciji na{e obalne i oto~ne luke.
Tek kada smo iz svojih topova ispalili prve projektile potpuno smo razbili strah koji je
do tada vladao u na{im srcima.
Kako hrabre sre}a prati, uz napore i `rtve za oslobo|enje koje su nam u tim trenucima
pru`ili domoljubi cjelokupnog hrvatskog puka, na kraju trodnevne bitke i nebo je stalo na
na{u stranu.
Nebeski za{titnici branitelja mlade hrvatske dr`ave pomogli su nam da bez ve}ih `rtava
potpuno razbijemo posljednju blokadu plovnih puteva hrvatskog Jadrana.
Od 14. studenoga do potpisanog primirja koje je nastupilo 16. studenoga u 18.00 sati, mi
branitelji hrvatskog Jadrana pogodili smo ukupno 8 brodova JRM-a i oborili dva neprijateljska
aviona. Iako je neprijatelj po na{im polo`ajima ispalio nekoliko puta vi{e projektila nego mi po
njegovim brodovima i avionima, najvi{e zahvaljuju}i Bo`joj pomo}i, ni jedan od hrvatskih
branitelja nije bio pogo|en. Ipak, izgleda da su ljudske i materijalne `rtve u tijeku paljbe s
neprijateljskih brodova po gradu Splitu bile neminovne. Neprijateljski projektili usmrtili su
~lanove posade trajekta Vladimir Nazor, vo|u stroja Juru Kalpi}a i upravitelja stroja Dinka
Marasa. Nesre}a se dogodila i 17. studenoga na bitnici Ra`anj na Bra~u. Toga prvog dana,
po{to smo silom svog oru`ja razbili pomorsku blokadu JRM-a i osigurali trajno primirje na
srednjem Jadranu, prigodom ~i{}enja topa iz kojeg su dva dana prije bila pogo|ena dva
neprijateljska aviona, smrtno su stradali zapovjednik voda Nikola Dragi~evi} i poslu`itelj na
topu Luka Martini}.
Kao zapovjednik bitnice 76 mm ZIS, koja je sa svojih polo`aja na Lovi{tu i Blacama po-
sljednjeg dana operacije 16. studenoga pogodila ukupno 6 neprijateljskih brodova, u tijeku
same bitke nisam bio svjestan punog u~inka svojih topnika. S vremenom sam shvatio kako
su nam olujno jugo, magla i pljusak koji su ote`avali poga|anje brodova ujedno bili i save-
znici. Toga dana neprijatelju nije mogla biti upu}ena nikakva pomo} iz njihova upori{ta na
Visu, a ni njihovo zrakoplovstvo nije moglo poletjeti iz vojnog aerodroma u Mostaru.
Da se nebo nije umije{alo u taj posljednji boj koji se odigrao u Kor~ulanskom kanalu,
rezultat kona~nog obra~una izme|u snaga HRM-a i topnika na{e obalne obrane protiv brodova
neprijateljske flote zasigurno bi bio druga~iji. Tuga koja se uvukla u na{a srca, kad je poslije dva
dana pao herojski grad Vukovar, zasjenila je radost na{eg velikog uspjeha i pobjede.
Ratna zbivanja su uvjetovala da ubrzo nakon bitke budem raspore|en na stonsko rati{te.
U vrijeme primirja i ratnih predaha po~eo sam sre|ivati dojmove i prikupljati izvje{}a svih
zapovjednika postrojbi koje su sudjelovale u bitki. Stupaju}i u kontakt sa zapovjednicima
postrojbi i ostalim sudionicima bitke koji su za njezina trajanja boravili na izvoru doga|aja,
pro{irio sam spoznaje o tijeku bitke u Kor~ulanskom kanalu i ukupnoj operaciji za osloba|anje
hrvatskog dijela Jadrana. Prikupio sam izvje{}a centara za obavje{}ivanje koji su u vrijeme
bitke to~no u minutu bilje`ili sva doga|anja.
Poslije rata kao djelatnik u zapovjedni{tvu kor~ulanskog odreda mornari~kog pje{a{tva
sudjelovao sam u sre|ivanju ratne dokumentacije i bio u posjedu gotovo svih va`nijih informa-
cija o ratnom djelovanju kor~ulanskih postrojbi u Domovinskom ratu.
8 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

U okviru obrade ratnog puta kor~ulanskih postrojbi te`i{te sam dao na obradu podataka
vezanih za bitku protiv brodova. To sam uradio zato {to smatram da su kor~ulanske i pelje{ke
postrojbe, koje su u tijeku 1991. godine ~inile jedinstvenu postrojbu obrane tada{nje op}ine
Kor~ula, upravo svojom prvom bitkom u sklopu operacije za osloba|anje Jadrana dale svoj
najve}i doprinos stvaranju samostalne i slobodne Republike Hrvatske.
Uz suglasnost mjerodavnih tijela u HRM-u stru~nu obradu bitke protiv brodova objavio
sam u Godi{njaku grada Kor~ule za godine 1999. i 2000.
Kada je Glavni sto`er HV-a 1998. godine pokrenuo provedbu ra{~lambi bojnih djelovanja
u tijeku Domovinskog rata, o bitki u Kor~ulanskom kanalu imao sam prikupljeno ili napisano
oko stotinjak stranica raznih vojnih izvje{}a, video, radio i TV zapisa, zemljovida, novinskih
~lanaka, fotografija s obilje`avanja raznih obljetnica bitke i drugih dokumenata, tako da
zaklju~ke o tijeku bitke vi{e nije bilo te{ko donijeti. Kroz ra{~lambu sam saznao da je operacija
HRM-a od 14. do 16. studenoga 1991. godine ne samo najve}a vojna operacija HRM-a, ve}
vjerojatno i prva uspje{na napadna operacija postrojbi HV-a u Domovinskom ratu.1
Pro{irenjem postoje}eg materijala podacima iz pisanih informacija Zapovjedni{tva HRM-a
o boju u Splitskim vratima 14. i 15. studenoga te ra{~lambama djelovanja svih postrojbi HRM-a
tijekom 1991. godine, nastala je gra|a za obradu teme osloba|anje hrvatskog Jadrana, koja
mo`e biti zanimljiva {iroj hrvatskoj javnosti. Kao i u vrijeme bitke 1991. godine i prigodom obrade
gra|e za knjigu imao sam veliku potporu svih onih od kojih sam pomo} tra`io. Uz takvu
pomo} i potporu moja uloga se svodila na uklapanje i povezivanje podataka koje sam dobivao
neposredno od onih koji su ovu operaciju provodili na terenu.
Prije odlaska u svoju prvu mirovnu misiju UNAMSIL Sierra Leone 2002. g. gotovi materijal
knjige predao sam na tiskanje Odjelu za knji`nu djelatnost MORH. Uprkos tome {to sam
od Uprave za odnose s javno{}u MORH u lipnju 2002. za knjigu dobio nov~anu nagradu
ista tada nije objavljena, jer je njihov Odjel za knji`nu djelatnost preustojem krajem 2002. g.
bio ukinut. Nakon vi{e uzaludnih poku{aja da knjigu o ovoj vojnoj operaciji HRM tiska
MORH, kao djelatna vojna osoba pomirio sam se sa ~injenicom da }u sa objavom ~ekati
do svog odlasku u mirovinu. Tijekom obilje`avanju 15. godi{njice bitke u kor~ulanskom
kanalu, gradona~elnik Kor~ule (i ratni zapovjednik Kor~ulanske satnije Obrane tada{nje
op}ine Kor~ula) Mirko Duhovi} me uvjerio da ukoliko ishodim odobrenje za tiskanje knjige
van sustava MORH-a, da }e mi on i na~elnici op}ina proizi{lih iz biv{e op}ine Kor~ula,
osigurati svu materijalnu potporu da knjiga bude tiskana. Nakon tog dogovora svatko je
obavio svoj dio zada}e i knjiga je objavljena.
Zbog toga bih zahvalio svima koji su zajedno sa mnom pisali ovu knjigu, a ponajprije:
– svim poginulima koji su svoje `ivote polo`ili za stvaranje slobodne suverene Republike
Hrvatske;
– svima suborcima iz sastava Zapovjedni{tva i postrojbi HRM-a i obalne obrane;
– posebno bih zahvalio diverzantima HRM-a i pripadnicima svih obalnih bitnica, na ~elu
s tada{njim na~elnikom obalnog topni{tva HRM pok. Antom Bili}em i Zapovjednikom
obrane op}ine Kor~ula Tomislavom Kati}em (recezentima knjige) koji su nas vodili u
razbijanju agresorske jugoflote;
1
U svojoj ra{~lambi Geopoliti~kih interesa na jugoistoku Europe na~elnik Glavnog sto`era HV-a admiral Davor
Domazet izme|u 8 uspje{nih djelovanja koja je HV imala u tijeku 1991. godine isti~e: osnivanje narodne za{tite
5. travnja, prerastanje postrojbi MUP-a u ZNG Odlukom predsjednika Tu|mana od 20. travnja, sve~ana smotra
postrojbi ZNG-a na stadionu NK Zagreb 28. svibnja, op}a blokada i napad na vojarne JNA 14. rujna, op}a mobi-
lizacija 7. rujna, uspje{na operacija HRM-a u me|uoto~ju srednjeg Jadrana (15. – 16. studenoga); nakon
uspje{ne tromjese~ne obrane pad Vukovara 18. studenoga, uspje{na napadna operacija HV-a u zapadnoj
Slavoniji, potkraj prosinca djelotvornost ukupnog obrambenog sustava Hrvatske, jer Srbi nisu izbili na crtu
Virovitica – Karlovac – Karlobag.
Kako je nastala ova knjiga 9

– svojim prijateljima novinarima pok. Ivanu Joki}u i @eljanu Petkovi}u te Romildu Vu~eti}u
bez ~ije stru~ne pomo}i ova knjiga ne bi ugledala svjetlo dana. Isto tako bih zahvalio ing.
Nevenu Fazini}u i svim suborcima koji su svojim iskazima i sudjelovanjem u stvaranju
dokumentarnog filma: Sje}anje na bitku u Kor~ulanskom kanalu dana 16. studenoga
1991. godine, stvarali dokumentarnu gra|u koja je kori{tena u ovoj knjizi.
– hvala Na~elnici slu`be za odnose s javno{}u MORH, na~elnicima svih 6 op}ina
proizi{lih iz biv{e op}ine Kor~ula te Centru za kulturu Kor~ula koji su na{li na~ina i
sredstava za tiskanje ove knjige;
– hvala Bogu i nebeskim za{titnicima hrvatskog Jadrana {to su upravo nama pripadni-
cima HRM-a i obalne obrane bez ljudskih `rtava u tijeku bitke podarili pobjedu u prvoj
napadnoj operaciji Hrvatske vojske u Domovinskom ratu.

Slika 1. – Najzna~ajnija djelovanja HRM-a i postrojbi obalne obrane u kona~nom osloba|anju

hrvatskog Jadrana odvijala su se na prostoru srednjeg Jadrana.
Predgovor 11

PREDGOVOR
Gra|a knjige Bitka za Jadran je iznesena prema Metodolo{koj uputi za razradu samog
naslova, te se iste dr`i gotovo u cijelosti. Ovo je samo znak da se je autor dosljedno dr`ao
unaprijed ozna~enog metodolo{kog okvira, koji je bio voditelj za slaganje gra|e, ali i ujedno
grani~nik za napise i naslove kojima u ovom rukopisu nije mjesto. Metodolo{ki okvir je bio
pomno izra|en na temelju op}e vojnopovijesne metode, gdje se posebice vodilo ra~una
o vojnopomorskoj historiografskoj metodi kao vode}oj u slaganju gra|e i postuliranju
zaklju~aka. Time je rukopis ostavio sli~nosti u povijesnom pristupu modernim ud`benicima
ovakve vrste u sustavu {kolovanja u NATO {kolama.2
Ovim radom koji je pred nama odano je priznanje, makar malo i zaka{njelo, ljudima,
pripadnicima HRM, organiziranim u Obranu op}ine (otoka) Kor~ule, za njihov doprinos u
Domovinskom ratu. Knjiga, obzirom na svoj opseg i temu, nije realno ni mogla opisati,
niti joj je bila svrha, sve strpljenje, napore, pregnu}a, ali i pobjede tih dragovoljaca u prvim
danima rata. Ipak i kroz pi{~evu istinsku ljudsku skromnost, vidljivo je da su ta vremena
ratnih napora postala i ostala istinski visoka {kola i uzor njihovim kolegama, u~enicima i
nara{tajima koji dolaze.
Autor pukovnik @eljko Seretinek poznavatelj je teorije topni~kih djelovanja, koja su mu spe-
cijalnost, a ratna zbilja otvorila mu je putove one najte`e provjere. Autoritet visokog specijaliste
u ovoj oblasti, autor je namicao iz njegove erudicije, istra`iva~kog talenta i intuicije, bez kojih
nema niti stru~njaka ni zapovjednika.
U ovom rukopisu je svoje spisateljsko iskustvo podredio jedinom cilju: obradi odre|enog
kruga tema koje su bile predmetom bavljenja postrojbi obalnog topni{tva kojima je i sam
zapovijedao u Domovinskom ratu. Ocjenjujem da zbog svoje va`nosti zaslu`uju pa`nju i kao
zapisano ratno iskustvo i narativna konstrukcija za bolje upoznavanje povijesti i tradicije
HRM.
Postupak izno{enja gra|e pukovnika @eljka Seretineka, karakterizira visok prag stru~ne
akribije, {to je zalog da }e posljedak njegovog izno{enja doga|aja koji su se zbili, uvijek
biti zaokru`ena, precizno ovjerena i temeljito argumentirana cjelina u kojoj je te{ko na}i
nedore~enost ili mjesta otvorena diskusiji. Za stjecanje predod`be o na~inu na koji je
nastajao ovaj rukopis, o metodi~nosti i {irini autorovog zahva}anja i provjere istinitosti
iznesenih detalja, mo`e poslu`iti uvid u njegovo nastojanje valorizacije svakog detalja tijekom
protekla perioda od kada je ovaj rukopis nastao u globalu. Za to vrijeme dodatno su bile
provjerene sve ~injenice, posebice one o kojima je autor prikupljao podatke putem izvje{}a
iz medija, COB-ova, Ratnih dnevnika i sl. O~ito visina diskursa, autorova strogost pri
pridr`avanju svojih kriterija, neprijeporna pouzdanost njegovih zaklju~aka, odsutnost
nedore~enosti i neutemeljenih spekulacija, kriti~nosti, poznavanje literature i gra|e o kojoj
je rije~, i u prepoznatljivo sa`etu, jasnu autorovu frazu usmjerenu uvijek na {to izravniju i
{to to~nije prenesenu obavijest – bili su razlogom da se o doga|ajima o kojima je rije~ u
rukopisu poziva s najve}im po{tivanjem njezine istinitosti.
Pored sa`etog opisa doga|aja o kojima je rije~, autor je nastojao da u cijelom doga|anju
uvijek na|e okvir va`e}ih teorijskih postavki, kao i onih do kojih se do{lo kad je ne{to “praksa
nametnula, a nu`da natjerala”. Autorova ste~ena vlastita iskustva te mno{tvo podataka o
predmetu, ponegdje su stvarale sukob s ograni~enim prostorom {to ga odre|uje karakter
2
Kao prvi recenzent knjige Bitka za Jadran i dugogodi{nji na~elnik katedre na u~ili{tu HRM pok. Ante Bili} je jo{
2002. godine bio zapo~eo sa izradom ud`benika za polaznike Hrvatskog vojnog u~ili{ta. Na `alost u objavi
ud`benika ga je onemogu~ila iznenadna smrt.
12 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

edicije. To je uobi~ajeno jer ~ovjek sam te{ko mo`e iza}i iz na~ina djelovanja zadanog
njegovom prirodom, zahtjevima predmeta, ali i nau~enom {kolom koja ga je uvela u struku.
Tema o kojoj je rije~ u rukopisu ve} dosad je bila predmetom polemi~kih rasprava u
sredstvima javnog priop}avanja. Osobno znam kako je HRM reagirala na te rasprave. HRM
jednostavno nije smatrala korisnim utro{ak vremena i energije na te rasprave, jer ozbiljnost
institucije kakva je HRM nije za ula`enje u polemi~ke rasprave koje bi bile neproduktivni sukob
mi{ljenja u kojem se ~esto operira neuvjerljivim spekulacijama i izmi{ljenim veli~inama.
Sam autor je u ime HRM intervenirao nadle`nim osobama i institucijama, u pokazivanju
istine, jer ga sve to skupa nije navelo da putem prepirke opravdava svoje postupke ili da
sitni~arenjem optu`uje druge za svoje i tu|e pogre{ke.
U tekstu su podaci dani onakvim kakvi su bili, i nije bilo nigdje rije~i o umanjivanju niti
veli~anju uloge drugih. Napisani dio je ciljano usmjeren na naslov i dr`i se svog predmeta. Isto
tako autor je samo nagovijestio odre|ena mjesta koja su bila predmetom naj`e{}ih rasprava i
polemika. Kako se autor, osobno u mnogo slu~ajeva uvjerio da se sudionici u takvim raspra-
vama suvi{e subjektivno motivirani, nerijetko obilje`eni nepotrebnom afektivno{}u i redovito
odre|enim preduvjerenjima i ste~enim stavovima, pri ~emu dokazana snaga argumentacije i
uvjerljivosti zaklju~ka nisu na razini namjere polemike.
Otok Kor~ula je u Domovinskom ratu dao svoj doprinos, kada su njegove postrojbe u
suradnji s ostalim snagama HV oslobodila Dubrova~ko podru~je ve} 1992. godine. To svakako
mora ostati zabilje`eno jer predstavlja dio povijesti koja nam je dala svijetle primjere, a dio od
toga napisano je u ovom radu.
Strukturiran kao misaona i stilski, kontinuirana cjelina, autorski zapis opet razmjerno lako
mo`e biti prekodiran u ud`benik ili knjigu, koja obi~no i naslovno potvr|uje prethodno
uspostavljanje identifikacijsku sintagmu.
Premda je autorov rekonstrukcijski potencijal kreativan {ifra u predo~enju prakse pro{log
ratnog iskustva za sada{nje i budu}e vrijeme, tim prije }e ~itateljeva o~ekivanja na planu
sadr`ajnog i formativnog posti}i karakter novog, ~ije pozicije autor zastupa i promi~e.
Metodologija kojom se autor vodio prilikom izrade ove povijesne studije nije dopu{tala
nikakve nedoumice oko izvornosti opisanih doga|aja, ljudi, datuma i svih drugih subjekata
koji se spominju. Primijenjenom metodologijom, prikupila se velika koli~ina gra|e iz koje su
vi{eslojnom provjerom izvu~eni istiniti podaci. Na taj na~in iza ove knjige je ostala velika
gomila prikupljenih materijala koji samo potvr|uju doga|aje o kojima je u knjizi rije~.
Niti jedan doga|aj bio pozitivan ili drugog predznaka nije se htio pre{utjeti. Ako se o
ne~emu govorilo s oprezno{}u samo je znak da se radilo o doga|ajima i stvarima za koje
je bilo potrebna provjera pojedinih podataka.
Bilo je i vrijeme da se napravi upravo ovo {to je napravljeno. Navodim da je vrijeme
pisanja i objavljivanja pravo, upravo stoga {to je potrebno da pro|e odre|ena vremenska
distanca, kako bi se sti{ala euforija, da se protekli doga|aji pogledaju kroz prizmu zbiljnosti
i svih relevantnih podataka do kojih se do{lo, uklju~uju}i i sukobljenu stranu.
U knjizi se razmatra ustrojavanje i bojna djelovanja postrojbi obrane tada{nje3 op}ine
Kor~ula. Bilo je to vrijeme koje je pokazalo zrelost hrvatskih ljudi koji su u ovom kratkom
vremenskom dijapazonu uglavnom napravili i izvr{ili svoju temeljnu zada}u – protjerali
pomorske snage jugomornarice na vanjske otoke i razbile blokadu obale i unutra{njih otoka
te uspostavile ponovne komunikacije brodske i trajektne izme|u otoka i obale.
Doga|aji koji su opisani u ovoj knjizi upravo na razvojan na~in govore o doga|ajima
koji su kulminirali op}im povla~enjem snaga JRM-a koje se dogodilo ve} 1992.
3
U podru~je tada{nje op}ine Kor~ula ulazio je otok Kor~ula (u cjelosti) i zapadni dio poluotoka Pelje{ca, od sela
Mokala do Lovi{ta. Tijekom 1993. godine na prostoru tada{nje op}ine Kor~ula ustrojene su op}ine Orebi} (na
p/o Pelje{cu) te Grad Kor~ula i op}ine Lumbarda, Smokvica, Blato i Vela Luka (na o. Kor~ula).
Predgovor 13

Opisani doga|aji u studiji koindiciraju sa stvarnim doga|anjima, koji su navedeni istinito

vremenski i prostorno, kao {to je bio istinit materijalni i ustrojbeni obuhvat snaga, bilo da se
govorilo o vlastitim snagama ili o protivniku.
Do sada je po novinama, na internetu i u raznim publikacijama bilo dosta pisano o
djelovanjima OS RH, ali jako malo je bilo napisano o djelovanju postrojbi otoka Kor~ule,
tako da ve}i dio populacije, ~ak i samih `itelja otoka Kor~ule i poluotoka Pelje{ca, a da ne
govorimo o ostalim znati`eljnicima, nemaju dovoljno podataka o tome kako su postrojbe
otoka Kor~ule nastajale i kako se borile.
Suglasan sam da se nastavi na ovakav na~in opis i razvoj te borbena djelovanja postrojbi
otoka Kor~ule u svim ratnim godinama te da se na|e vremena i sredstava da se i taj rad
o`ivotvori. Na taj }emo na~in najvi{e u~initi da se svi relevantni podaci koji su jo{ kod `ivih
sudionika otmu zaboravu i na stru~an na~in prezentiraju javnosti. Na ovaj na~in bi se opisana
cjelina svela na knjige prihvatljive veli~ine, moglo bi se lak{e i br`e dolaziti do tra`enih poda-
taka, a prilozi bi na `ivotniji na~in ilustrirali doga|anja o kojima je u tekstu rije~.
Rad autora pukovnika @eljka Seretineka s naslovom “Bitka za Jadran”, zbog svoje
koncepcije, prikupljenih i obra|enih podataka, aktualnosti i originalnosti te sakupljenih i
objedinjenih povijesnih spoznaja, ispunjava sve pretpostavke stru~nog rada, pa predla`em
da se tiska kao povijesna studija (ili kako se ve} kategorizira).
Osobno smatram da spomenuto djelo obzirom na njegovu kvalitetu, sadr`ajni obuhvat te
primjenjivost u edukativnoj praksi ispunjava sve uvjete za nov~ano podupiranje tj. izdavanje
ove knjige koja govori o ustrojavanju i borbenom putu postrojbi obrane tada{nje op}ine
Kor~ula i njihovom doprinosu osloba|anju Jadrana i Republike Hrvatske u cijelini. Isto tako se
zala`em za nastavak rada na istra`ivanju i pisanju knjige o borbenom putu postrojbi tada{nje
op}ine Kor~ula prema sli~noj metodologiji.

U Kor~uli 12. rujna 2007.

Tomislav Kati} dipl. ing.

kapetan bojnog broda
Ratni zapovjednik
obrane op}ine Kor~ule
Uvod 15

UVOD
[to o hrvatskoj pomorskoj operaciji za osloba|anje akvatorija srednjeg i ju`nog Jadrana zna
hrvatska javnost? Kako je bila izvje{tavana u ono vrijeme kad se vodila prva napadna operacija
snaga obrane na{eg mora i obale? Koliko je poznata va`nost ove na{e velike pobjede?
Svakako ne dovoljno. Razumljivo je to, s obzirom na tada{nju vojnu i politi~ku situaciju
u zemlji. Tajnost operacija i informacija u svakom ratu, pa i u ovome, bila je klju~ uspjeha
bojnih djelovanja. Kasnija su, pak, burna doga|anja pomalo neopravdano bacila u sjenu
ovu veli~anstvenu pobjedu na{ih obalnih topnika nad mnogostruko sna`nijim protivnikom,
pa je javnost do danas ostala prikra}ena za spoznaju o njezinoj veli~ini i va`nosti. Njezino
se spominjanje svelo na prepri~avanje {turih podataka, kojima su sredstva javnog
priop}avanja tada izvje{tavala o tijeku bitke.
Prisjetimo se {to je, u to vrijeme o doga|anjima na jadranskom boji{tu izvje{tavala HTV:
Dana 14. studenog 1991. godine, po zapovijedi admirala Sveta Letice, zapovjednika
Hrvatske ratne mornarice, zapo~ela je operacija za razbijanje pomorske blokade jadran-
skog plovnog puta, koju je postavila Jugoslavenska ratna mornarica. Toga su dana diver-
zanti HRM-a, torpedom sa samonavode}om bojnom glavom, potopili neprijateljski ophod-
ni brod P^-176 Mukos.

Izvje{}e HTV-a o doga|anju u Splitskim vratima 14. studenoga 1991.

Dana{nja zapovijed o potpunom zamra~enju Splita prakti~ki jo{ nije bila ni za`ivila, a
Krizni je {tab i zapovjedni{tvo obrane grada, ve~eras u 18.40 dali su novu zapovijed o potpunom
zamra~enju Splita, ali i podru~ja Ka{tela, Solina i Trogira. Ova je zapovijed u stvari mjera
predostro`nosti za slu~aj neprijateljske osvete koja bi mogla uslijediti zbog potapanja potonu-
log ~amca okupatorske mornarice kraj uvale Bobovi{}a na Bra~u. Prema obavijesti de`urnog
u Operativnom centru Zapovjedni{tva HRM-a, taj je ratni brod oko 17.40 sati po~eo tonuti
zbog naglog prodora vode u unutra{nji dio plovila. Razlog je za sada nepoznat, ali se pretpo-
stavlja da je u pitanju nestru~no vo|enje broda pod nepovoljnim vremenskim uvjetima. Jer,
poznato je da gusari admirala Kandi}a muku mu~e zbog posada skupljenih s brda s dola.
Dnevnik HTV-a i Hrvatska danas, 14. studenoga 1991.

Dan kasnije, 15. studenoga, dvije su grupe neprijateljskih brodova, s ukupno dvanaest
plovila, otvorile paljbu po civilnim ciljevima na otocima [olti i Bra~u te gradu Splitu,
uzrokovav{i ljudske i materijalne `rtve. Kad je na{e topni{tvo uzvratilo paljbom, neprijatelj
je u borbu uklju~io i svoje zrakoplove. No, kada je bra~ka protuzrakoplovna obrana pogo-
dila dva aviona, neprijateljsko je zrakoplovstvo odustalo od daljnjih napada. U me|uvremenu
su na{i obalni topnici pogodili veliki ophodni brod (VPBR) Split i jednu neprijateljsku topovnja~u,
pa se skupina brodova, na ~elu s VPBR-om Kopar, vratila u svoju bazu na otoku Visu. Druga
je skupina od {est brodova krenula u povla~enje prema luci Plo~e.
Istodobno dok su okupatorski brodovi pucali po gradu Splitu, ~lan Zapovjedni{tva V.
vojne oblasti, general Aksentijevi}, dogovarao je primirje s ministrom vanjskih poslova
Republike Hrvatske dr. Matom Grani}em.
Primirje je, po nekakvoj sumanutoj viziji jugoslavenskih gospodara rata, trebalo zapo~eti
dan nakon {to Split i mjesta na otoku [olti i Bra~u dobiju lekciju za svoje bojno djelovanje
16 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

Izvje{}e HTV-a o doga|anju u Splitskim vratima 15. studenoga 1991.

Obrana Splita odli~no je obavila svoj prvi veliki ratni zadatak. Dva zrakoplova, tipa
Jastreb, ne}e vi{e nikada sijati smrt s hrvatskog neba. Trenuta~no na morskom dnu, izme|u
[olte i Bra~a, ispa{taju grijehe dana{njeg raketiranja tih otoka.
Skupina brodova, koja je iz Splitskih vrata danas tukla Split, povukla se ve~eras na sigurnu
udaljenost, ~ak tamo do morskog prolaza izme|u Pelje{ca i Hvara, gdje vidaju rane {to im je
zadala hrvatska obrana.
Podsjetimo: razara~ Split o{te}en je toliko da iz njega stalno crpe more, a oko razara~a
Kopar putuje velika naftna mrlja.
Naravno, neprijatelj je u svome jutro{njem razara~kom pohodu, koji je otpo~eo jo{ sino}
oko 23.00 sata i bio nastavljen tijekom protekle no}i, oko jedan i tri sata a posebno jutros od
sedam do dvanaest sati, nanio mnogo vi{e {tete najve}em dalmatinskom sredi{tu. Granata-
ma iz brodskih topova ga|ane su same zidine Dioklecijanove pala~e i Arheolo{ki muzej –
spomeni~ki objekti nulte vrijednosti, lu~ki transportni terminal, srednja Tehni~ka {kola...
Tukli su i dva trajekta, usidrena u gradskoj luci: Bartol Ka{i} i Vladimir Nazor, na kojemu
su poginula dva ~lana posade. Poginuo je vo|a stroja Jure Kalpi} i upravitelj stroja Dinko
Maras, dok je kormilar Ante Vidovi} ranjen. U napadu na samo sredi{te Splita ranjeno je jo{
pet osoba, me|u kojima i jedno dijete, a o{te}eno je i nekoliko stambenih zgrada.
Dnevnik HTV-a i Hrvatska danas, 15. studenoga 1991.

po ratnim brodovima jugomornarice. Ovo primirje, koje je jugoslavenskoj vojsci trebalo

pru`iti predah prije jo{ silovitijeg nastavka borbe za ostvarivanje njihova sna o velikoj Srbiji,
bilo je dogovoreno za 16. studenoga, s po~etkom u 18.00 sati.

Izvje{}e HTV-a o potpisanom primirju – Zagreb, 15. studenoga 1991.

Dana 15. studenoga u Zagrebu je obavljen dogovor izme|u ministra vanjskih poslova
Republike Hrvatske dr. Mate Grani}a i ~lana Zapovjedni{tva V. vojne oblasti JNA generala
Aksentijevi}a. Poslije zavr{enih pregovora oboje su za HTV dali svoje izjave.
Dr. Mate Grani}:
Precizirano je sve {to se ti~e deblokade i evakuacije vojarni u dogovorenom roku.
General Aksentijevi}:
Ovo {to je rekao dopredsjednik Republike Hrvatske dr. Mate Grani} nema potrebe da se
potpisuje, jer ono {to smo se sada dogovorili, da to bude 16. 11. u 18.00 sati, ja se nadam da
}emo to i ispo{tovati.
HTV Dnevnik, 15. studenoga 1991.

Me|utim, po prvi puta u Domovinskom ratu, na{i su Diverzanti HRM i obalni topnici,
najprije u Splitskom a dan kasnije i u Kor~ulanskom kanalu, poremetili ra~unicu nadmenih
glave{ina jugovojske.
Uvod 17

Izvje{}e HTV-a o doga|anju u Kor~ulanskom i Neretvanskom kanalu 16. studenoga 1991.

Ratna flota jugomornarice danas je pretrpjela katastrofalan poraz na moru srednje
Dalmacije. HRM je uzvratila na njihove napade mjerama i taktikom koje su potpuno razbile
napada~e i doslovce napravile pomutnju me|u njihovom flotom. Brodovi koji su ju~er napali
Split, do`ivjeli su upravo ono {to su planirali u~initi Splitu, Bra~u, [olti, Kor~uli i Hvaru.
Neki su potopljeni, neki tonu, tre}i ne mogu ploviti zbog velikih o{te}enja, a neki su sad u
rukama hrvatske obrane.
Komandant razara~a Split prijetio je gradu Splitu, a sada je s dijelom posade negdje u
mraku, s velikim o{te}enjima. Jo{ se to~no ne zna {to se doga|a s tim brodom i njegovom
posadom.
Ratnoj floti JRM-a o~ito nije bila dovoljna ju~era{nja lekcija od HRM-a, pa je ponovila
istu pogre{ku. Danas je napala Kor~ulu. Dogodilo se to u 11.55 sati, a oko 12.30 na{e su
obalne snage odgovorile na napade. To, o~ito, nije bila dovoljna opomena ratobornim zapo-
vjednicima jugoflote, ve} su otvorili paljbu po mjestima @ivogo{}e, Drvenik, Lovi{te i po
uvali Privala.
Hrvatski su topnici odgovorili preciznom vatrom i tako potukli agresora da }e ju~era{nji
splitski i dana{nji kor~ulansko-pelje{ko-hvarski dan pamtiti kao stra{nu i stravi~nu moru za
napad na narod koji ih je nekad financirao.
HTV Dnevnik, 16. studenoga 1991.

Nepunih sat vremena prije po~etka primirja kor~ulanski topnici gorko su iznenadili
jugoslavenske gusare. Koordiniranom paljbom sa svojih polo`aja Lovi{te, Blace i Privala,
potpuno su slomili brodovlje jugoflote. Evo {to je na dan bitke, kasno nave~er po priku-
pljanju razli~itih izvje{}a o u~incima na{ih topnika po brodovima JRM-a, za HTV izjavio
zapovjednik HRM-a admiral Sveto Letica:

Na{a obalna obrana uspjela je da o{teti:

– Minolovac M-141 te`e, posada s ovog minolovca je prekrcana na minolovac M-144
OLIB, ali kasnijim djelovanjem i minolovac 144 je o{te}en. Ima veliki prodor vode,
nesposoban je za manevar i nalazi se u rajonu o. [}edro.
– Minolovac M-153 ima srednje o{te}enje, a po na{oj procjeni i veliki prodor vode.
– Raketni ~amac R^-306 ima srednja o{te}enja; zbog o{te}enja kormila pri{ao je obali
Hvara i sada se nalazi pod kontrolom oto~nih snaga otoka Hvara.
– Torpedni ~amac T^-220 je te`e o{te}en i ima veliki prodor vode. O eventualno ranjenim i
poginulim na tim brodovima mi nemamo podataka. Ova djelovanja na{ih snaga izazvana
su djelovanjem artiljerijskom vatrom brodova jugomornarice po otocima: Kor~uli, Hvaru
i [}edru, po poluotoku Pelje{cu i ovim mjestima na obali.
[to se ti~e razara~a Split on je bio u Kor~ulanskom kanalu do pada mraka. Po na{im
podacima i saznanjima on je o{te}en i ima veliki prodor vode i smanjena mu je mogu}nost
za manevar. [to je dalje s njim i gdje se sad nalazi mi nemamo podataka.
Slikom na sliku, 16. 11. 1991.
18 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

Na taj je na~in bio razbijen njihov posljednji poku{aj blokade jadranskih luka, a jugo-
vojska je snagom oru`ja natjerana da to, jo{ nepotpisano primirje, do kraja ispo{tuje.
Ova tre}a po redu, no ujedno i posljednja, pomorska blokada hrvatskog Jadrana,
pucala je pred o~ima pripadnika HRM i bojovnika obrane tada{nje op}ine Kor~ule. Pucala
je pred o~ima hrvatskog naroda, kojega je jugoslavenska ~izma htjela utamni~iti u njegovim
domovima. Iako su bezbrojne iznose na{eg novca utro{ili za svoje vojne {kole, vidjelo se
tada da nisu nau~ili niti onu najva`niju lekciju:
Blokirati more Hrvatu nisu uspjeli ni Mle~ani, ni Turci, niti talijanski fa{isti. Kako da
to onda uspije ovoj nemu{toj balkanskoj floti?!
Dok sam vodio paljbu svoje bitnice, koja je po brodovima JRM djelovala sa svojih polo`aja
na Pelje{cu i Kor~uli, uz zaglu{uju}i prasak granata iz na{ih i njihovih topova, osje}ao sam
dramu i preokret koji se doga|ao na brodovima jugoflote, ali i u srcima nas branitelja. Velikog
djela drame postao sam svjestan tek godinama poslije bitke.
Neke tajne o pomorskoj bici protiv brodova JRM-a, zauvijek }e ostati u magli i nevremenu
{to su toga dana vladali u Kor~ulanskom kanalu. Neke }e se iznjedriti iz svoga tajanstvenog
vela tijekom vremena koje dolazi. No, najve}i }e se dio otkriti onda kada pripadnici jugoarmije
shvate da ih je sam Bog kaznio, zato {to su se usudili tu}i po doma}inu koji ih je do ju~er
hranio.
Jugoslavenska narodna armija u agresiji na Hrvatsku 19

JUGOSLAVENSKA NARODNA ARMIJA

U AGRESIJI NA HRVATSKU
Dugo vremena prije referendumom izra`ene `elje hrvatskog naroda za svojom samostalnom
i suverenom dr`avom Jugoslavenska armija se pripremala za stvaranje velike Srbije.
Preustroj JNA od oru`ane sile svih naroda i narodnosti SFRJ-a u srpsku imperijalnu
oru`anu silu ~elni{tvo jugovojske provelo je krajem 1986. godine, kada je ukinulo podjelu
JNA na 7 armijskih (republi~kih) oblasti. (sl. 2.)

1. ZK

Slika 2. – Teritorijalna podjela SFRJ-a

Od tada je nositelj obrane zemlje trebala biti JNA ustrojena u 4 vojne oblasti. (sl. 3.)

Slika 3. – Podjela Jugoslavije na vojne oblasti

20 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

Granica novoustrojene 1. vojne oblasti (VO) sa zapovjedni{tvom u Beogradu vi{e nije

obuhva}ala samo Republiku Srbiju nego se pro{irila na cijelu Bosnu i Hercegovinu te dijelove
Crne Gore i Hrvatske. Srpski narod u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Makedoniji koji je `ivio
uz granice 1. VO trebao je omogu}iti {irenje vojnih granica 1. VO na politi~ke granice velike
Srbije koje je u svom programu potkraj ’85. godine odredila Srpska akademija nauka i umet-
nosti. Preustrojena armija odmah je po~ela s uvje`bavanjem svog sastava za ostvarenje
politi~ki zacrtanih ciljeva.
Prema pretpostavci koja je sustavno razvijana na vojnim vje`bama od 1986. godine do pred
po~etak Domovinskog rata, JNA je uvje`bavana za slu~aj da NATO snage svojom operativnom
grupom Jadran s Jadranskog mora i Italije napadnu jadransku obalu te preko teritorija Hrvatske
i Bosne i Hercegovine osvoje i pripoje zapadni dio teritorija biv{e Jugoslavije. (sl. 4.)

Slika 4. – Zamisao manevra OG-a Jadran

Jugoslavenska je armija trebala usporiti njihov prodor u Ravnim Kotarima i kod Slanog,
a zatim snagama 9. kninskog, 7. sarajevskog korpusa te 9. vojno-pomorskog sektora prije}i
u protuudar na smjerovima Knin – Benkovac
– Ravni Kotari – Zadar te Mostar – ^apljina –
Slano i Trebinje – Konavle. To je podru~je
trebalo osloboditi i prije}i u obranu.
Od 1986. do 1990. jugovojska je po fazama
bila uvje`bana za osloba|anje Republike
Hrvatske, tj. postupanje za slu~aju da NATO
snage uspiju okupirati jugoslavenske teritorije
sve do granica Republike Srbije. Tada bi
protuudar za osloba|anje osvojenog dijela

Slika 5. a – Stvaranje Velike Srbije na teritoriju

Republike Hrvatske iz Beograda je provodio
SSNO general Veljko Kadijevi}
Jugoslavenska narodna armija u agresiji na Hrvatsku 21

Slika 5. b – Stvaranje velike Srbije

jadranske obale, odnosno dostizanja zapadne granice velike Srbije, krenuo iz dubine
Republike Srbije i Crne Gore te poligona JNA na Slunju i oko Knina. (sl. 5. b)
Kako bi olak{ao provo|enje namjere vojnog vrha po~etkom 1990. godine, sekretar za
Narodnu obranu general Veljko Kadijevi} dao je zapovijed da se svo naoru`anje Teritorijalne
obrane – jedine vojne formacije na koju su republike biv{e Jugoslavije mogle ra~unati u
obrani svoga republi~kog suvereniteta – premjesti u vojarne JNA i stavi pod njihov nadzor.
Kako bi na podru~ju Republike Hrvatske pomogli stvaranje Srpske Krajine, najprije su
naoru`ali i organizirali srpske pobunjenike. Po{to su na to reagirale postrojbe MUP-a Republike
Hrvatske, jedinstvenom strategijskom operacijom zajedno s pobunjenim Srbima trebalo je
poraziti hrvatsku vojsku ili je potisnuti izvan granica takozvane Srpske Krajine.
Krajem 1991. nakon dostizanja granica Srpske Krajine u Hrvatskoj JNA je organizirala
njezinu obranu. Tada je dio svojih snaga izvukla iz Hrvatske kako bi one bile anga`irane u
Bosni i Hercegovini na stvaranju Republike Srpske. Povezivanjem novostvorenih srpskih
krajina i Republike Srbije u jednu zajedni~ku dr`avu bila bi stvorena velika Srbija.
Odmah u po~etku ustrojavanja samostalne Republike Hrvatske pobunjeni Srbi progla-
{avaju autonomiju, a ve} 17. kolovoza 1990. godine na prometnice oko Knina postavljaju
balvane i naoru`ane stra`e, nakon ~ega su zapo~eli s napadima na policijske postaje nove
hrvatske vlasti. Do~ekav{i reakciju hrvatske vlasti, jugovojska je prvo prikriveno a potom sve
otvorenije krenula u odlu~nu za{titu ugro`enog srpskog naroda u Hrvatskoj.
Najja~om grupacijom svojih oklopno-mehaniziranih snaga napali su isto~nu Slavoniju
kako bi se spojili sa svojim snagama u zapadnoj Slavoniji i zajedno s njima produ`ili k
Vara`dinu i Zagrebu, odnosno prema granici Hrvatske sa Slovenijom.
22 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

Istodobno su jakim snagama iz podru~ja Herceg Novog i Trebinja blokirali Dubrovnik

kako bi izbili u dolinu Neretve. Svojim kninskim korpusom krenuli su prema Zadru i [ibeniku
kako bi zajedno sa snagama koje su jo{ prije grupirali u Kupre{kom polju pravcem Mostar
– Split izbili na zapadnu granicu velike Srbije.
Jugoslavenska ratna mornarica i ratno zrakoplovstvo podupirali su svoje snage na
pravcima napada, odr`avaju}i blokadu morskog i zra~nog dijela Hrvatske.
Podsjetimo se kako je to tijekom 1991. godine vojni vrh jugovojske stvarao veliku Srbiju
na tlu suverene Republike Hrvatske.

NAJZNA^AJNIJE AKTIVNOSTI JNA U AGRESIJI NA HRVATSKU

TIJEKOM 1991. GOD.

10. 1. Predsjedni{tvo Jugoslavije izdalo je zapovijed o rasformiranju republi~kih postrojbi

Teritorijalne obrane.
30. 1. Vojni sud u Zagrebu izdao je nalog za privo|enje ministra obrane Republike
Hrvatske; uhi}eno je ~etvoro op}inskih du`nosnika Virovitice.
16. 3. Slobodan Milo{evi} izjavljuje da ne priznaje odluke Predsjedni{tva SFRJ i zapovijeda
mobilizaciju pri~uvnog sastava MUP-a Srbije. Nakon akcije MUP-a Republike
Hrvatske na Plitvicama postrojbe JNA interveniraju i preuzimaju nadzor na li~koj
prometnici.
2. 5. U Borovu selu ubijeno je 14 policajaca a 23 su ranjena. JNA se postupno raspo-
re|uje na vi{e to~aka diljem Hrvatske: Vrpolje, Osijek, Dalj...
5. 5 Oklopno-mehanizirane snage JNA u manevru kroz Hercegovinu idu prema
Kupre{kom polju.
27. 6. JNA je oru`ano napala Sloveniju.
3. 7. Operativni razvoj oklopno-mehanizirane postrojbe 12. novosadskog korpusa u
Baranji. Topni~ko-raketni napad iz vojvo|anskog mjesta Bogojevo (koje se nalazi
preko Dunava) na hrvatski gradi} Erdut; bio je to ~in otvorene agresije na Repu-
bliku Hrvatsku.
kolovoz Napadi JNA i pobunjenih Srba na hrvatsko Podunavlje, na Banovinu, Kordun, Liku
i sjevernu Dalmaciju. Izveden je napad na Oku~ane. U napadima su sudjelovali
avioni JNA.
24. 8. Zapo~injanje napada na Vukovar.
rujan Poja~ana aktivnost na svim boji{tima; 16. 9. ogla{ena je prva zra~na opasnost u
Zagrebu; okupirana Hrvatska Kostajnica i Petrinja; po~eo je napad na ju`nu Dalmaciju
(Konavle, @upa Dubrova~ka i Dubrovnik); uspostavljena je pomorska blokada cijele
jadranske obale; zauzeta je brana Peru~a; u Hercegovini je zauzeto mjesto Ravno
~ime je po~ela agresija na Bosnu i Hercegovinu.
listopad Blokada Dubrovnika; Zadar je u okru`enju; okupiran je Ilok; u Zagrebu su raketi-
rani Banski dvori.
studeni U pomorskoj operaciji snage HRM-a i obalne obrane razbile su tre}u pomorsku
blokadu unutra{njih plovnih voda hrvatskog Jadrana.*
Nakon tromjese~ne opsade dana 18. 11. okupiran je grad Vukovar; izvr{en je
masakr u [kabrnji; sru{en je Masleni~ki most.
prosinac Ofenziva Hrvatske vojske u zapadnoj Slavoniji*; aktivnost na svim boji{tima;
6. prosinca najja~i topni~ko-raketni napad na Dubrovnik.
* U popis aktivnosti JNA uba~ene su i prve uspje{ne napadne operacije Hrvatske vojske.
Jugoslavenska ratna mornarica uo~i bitke 23

JUGOSLAVENSKA RATNA
MORNARICA UO^I BITKE
Dok su kopnene snage mu~ki napadale hrvatska naselja, jugoslavenska je mornarica
blokadom prometa na Jadranu nastojala posti}i dva osnovna cilja:
1. nano{enjem gospodarske {tete, onemogu}iti stvaranje hrvatske dr`ave;
2. psiholo{kim pritiskom okrenuti oto~no i obalno stanovni{tvo protiv vlasti u svojoj dr`avi.
No, neke za JRM ote`avaju}e okolnosti prije~ile su ih da u potpunosti uspiju u provedbi
spomenutih ciljeva. Jo{ i prije bitke u Splitskim vratima, moral ljudstva na njihovim brodovi-
ma nije bio zadovoljavaju}i. Veliki broj kvalitetnog stru~nog kadra (ve}inom Hrvati i Slovenci)
napustio je JNA. Zamjenu za taj kadar, ~elnici jugoflote prona{li su me|u svojim poluospo-
sobljenim jastrebovima. Oni su bili `eljni ratovanja i osvajanja, ali nisu bili vi~ni plovidbi i
moru. To osipanje stru~nog kadra, jo{ i prije po~etka rata, najvi{e se osje}alo me|u zrako-
plovnim i brodskim posadama neprijatelja, o ~emu svjedo~i i Z. K. Mokvi} te u svom ~lanku
pod nazivom Koga brani JRM, navodi:

Promjene koje su se posljednjih tjedana i mjeseci zbivale u JRM, isto su toliko duboke kao i
u drugim dijelovima Armije. No njena je sada{nja uloga jo{ apsurdnija. Od doju~era{nje
braniteljice Jadrana, JRM se gotovo preko no}i pretvorila u prijete}u snagu ~iji, sada ve} 90 %
srpski sastav danas “~uva” obale nekada{nje Jugoslavije, koje su 90 % hrvatske.
Ako je kopnene snage napustila petina a avijaciju ~etvrtina ~asnika, u mornarici je ta brojka,
uklju~uju}i i gra|anske osobe, vrlo blizu polovini. Ratne je luke, plovne jedinice i {tabove
napustio veliki broj najsposobnijih oficira. I to onih na podmornicama i brodovima, gdje je
udio Hrvata bio mnogo ve}i nego u tradicionalno “srpskim” politi~kim organima, pozadinskim
slu`bama i slu`bama sigurnosti.
Ovim se samo nastavlja trend koji traje ve} dvadesetak godina: broj brodova raste, a
sposobnog ljudstva biva sve manja. Dok je dugo godina broj kandidata za vojne {kole bivao
mnogo ve}i od broja primljenih, u posljednje vrijeme u mornaricu dospijevaju prakti~no svi
koji to `ele. Zanimanje za zvanje pomorskog oficira u primorskim je krajevima posve opalo,
pa se tako, primjerice u splitskoj ratnoj luci Lora, “svije}om” trebalo tra`iti Dalmatince, a
da se o Istranima i onima iz Hrvatskog primorja i ne govori.
Ve~ernji i list, 14. rujna 1991.

Ve}ina Hrvata, ali i ~asnika drugih narodnosti, koji su u biv{oj mornarici obna{ali najvi{e
du`nosti, jo{ po~etkom Domovinskog rata jasno su iskazali svoje mi{ljenje o tome {to
njihova mornarica sada radi. Pokojni admiral Bogdan Pecoti}, prvi zapovjednik JRM-a
poslije Drugog svjetskog rata, o njenom je poslijeratnom razvojnom putu – razvojnom
putu od za{titnice do agresora – rekao:
Mornarica se od svog nastajanja, pa i za vrijeme uspje{nog poslijeratnog razvoja, doslovno
oslanjala na bazu iz koje je nikla: na kadrove, na gospodarstvene, industrijske i znanstvene
potencijale, i na taj na~in rasla zajedno s cjelokupnim pomorstvom.
Do ovog posljednjeg (viceadmirala Mile Kandi}a) svi komandanti mornarice bili su iz
Hrvatske. Najve}i broj mornari~kih starje{ina iz drugih republika srodio se s ovom sredinom,
24 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

zasnovao obitelji i osje}ao se “ovda{njim”. Sve do ovih nesretnih dana, eskalacije me|una-
cionalne mr`nje i surovog rata na tlu Hrvatske. Onda se dogodilo ono stra{no. Mornari~ki
vrh se okrenuo protiv vlastitih korijena, protiv svojih doju~era{njih suradnika i prijatelja,
protiv svojih susjeda i sugra|ana, pa ~ak protiv svoje vlastite djece. Ali i protiv savjesti, i
etike velikog broja svojih vlastitih kadrova.

Slika 6. – VPBR Kotor

Ponos JRM-a su znanjem i novcem najvi{e gradili oni protiv kojih je ratna flota okrenula
svoje razorne cijevi. Poslije povla~enja iz Republike Hrvatske, VPBR Split je
preimenovan u VPBR Beograd, a VPBR Koper u Podgorica

Bilo je me|u oficirima JRM-a i podosta onih

koji su ostali u sastavu te mornarice, vjeruju}i
do zadnjeg dana kako }e pomahnitali generali
i politi~ari odustati od svojih suludih namjera.
Do{li su, me|utim, do trenutka kad bezbolnog
povratka vi{e nije bilo. Ipak, i tada su ostali ~asni
ljudi, odlu~uju}i `rtvovati sebe umjesto nevinog
naroda. Svjedo~i o tome slu~aj admirala
Dragoljuba Bocinova, porijeklom Makedonca.
On je u jesen 1991. bio na~elnik Mornari~kog
{kolskog centra i zapovjednik Ratne luke Lora
u Splitu. Zbog svog odbijanja da puca po
gradu, zarobljen je i odveden u Beograd. Tamo
je bio osu|en na 18 mjeseci zatvora.
Mo`ete me samo ubiti, rekao sam na su|enju
sucu Medi}u, jer ja sam sebe ve} otpisao. Ja
volim te ljude, kao {to volim svoju obitelj.
Nosilac sam Zlatnog grba [ibenika i Bron~ane
plakete otoka Lastova, kome sam dao ono {to
sam mogao dati kao ~ovjek. Ne da ga ru{im,
nego da ga gradim. Nema te sile koja bi me
natjerala da ubijam ljude. Moja je krivnja,
pred jugovojnim vrhom, {to ja taj idiot nisam
mogao biti – govorio je, po osloba|anju, taj
hrabri zapovjednik.
Fregate JNA
JNA je imala ~etiri fregate, koje su u toj
mornarici nazivali velikim patrolnim brodo-
vima. To su brodovi Split 31, Koper 32,
Kotor 33 i Pula 34.
Brodovi klase Split od 1.700 tona istisnine,
dugi su 95 metara, {iroki 12,8 a visoki 4,2
metra.
Prva dva me|u njima izra|ena su od
sovjetskih fregata klase Koni 1980. i 1982.
godine, a preostala dva u brodogradili{tu
Kraljevica. Na njima su posade od 110 ljudi.
Te brodove pokre}u dizelski strojevi i
plinske turbine. Dizelski pogon razvija im
brzinu od 22 ~vora, a turbine od 27 ~vorova.
Naoru`anje: ~etiri rakete SSM s glavom
od 500 kg za napad na protivni~ke brodove
i protuavionske rakete SAM s glavom od 50
kg. Poslu`uju ih radari. Topovi: ~etiri topa
od 76 mm, koji granatu od 16 kg izbacuju
na daljinu od 15 km, zatim ~etiri topa od 30
mm. Naoru`ani su i torpedima, a mogu
polagati i mine. Pored toga imaju vi{e
radarskih sistema i sonara.
Podaci prema godi{njaku Jane’s svjet-
skih ratnih mornarica za 1989. godinu.
Jugoslavenska ratna mornarica uo~i bitke 25

Koliko su Hrvati znali cijeniti takvu `rtvu pokazuju nam stanovnici Splita i Kor~ule
potpisivanjem peticije za Bocinovljevo osloba|anje, s prikupljenih vi{e od trinaest tisu}a
potpisa.
Bilo je me|u oficirima jugomornarice i onih ~ije su `rtve i{le do krajnjih granica. Kontra-
admiral Vladimir Barovi}, porijeklom Crnogorac, 28. rujna 1991. godine na Visu je izvr{io
samoubojstvo. Na zahtjev vojnog vrha da ubija nevini hrvatski narod, odgovorio je ~asnom
smr}u. U~inio je to nakon {to je postavljen za zamjenika komandanta Vojnopomorske
oblasti. Svojim najbli`im prijateljima naveo je sljede}e razloge za taj ~in:
1. Agresija Jugoslavenske armije protiv Hrvatske, za njega je bio ~in protiv ~asti
Crnogorca;
2. Nemogu}nost spa{avanja podre|enih od anga`mana u prljavom ratu protiv hrvatskog
naroda;
3. Neslaganje s politikom vojnog vrha, a posebno s planovima V. Kadijevi}a i B. Ad`i}a.
Prema svojoj posljednjoj `elji, pokopan je u mjesnom groblju na otoku Visu.
Iz razloga koji su naveli admirala na samoubojstvo, neki su pripadnici jugoflote bojkotirali
zapovijedi svojih ~elnika da pucaju po Splitu. Me|u njima bilo je i onih ~ije su se porodice, u
vrijeme napada, nalazile u gradu. O tome je govorio mr. Mladen Bujas, tada{nji sekretar za
Narodnu obranu Skup{tine op}ine Split, prigodom jedne od obljetnica bitke: ^ini mi se ne
manje va`no, a mo`da i nepoznato {iroj javnosti, da je pri “obra~unu” razara~a Split sa gradom
Splitom prona|eno po gradu preko stotinu neeksplodiranih granata. Da ne bude zabune: nisu
te granate bile neispravne, i zbog toga neeksplodirane. Ne! Radilo se, naime, o tome da je golema
ve}ina tih projektila imala odvrnute upalja~e, zbog ~ega i nisu mogli eksplodirati. To svjedo~i
da je na{ grad imao prijatelje ~ak i na brodovima JRM. Oni su tako, na najbolji mogu}i na~in,
dali doprinos na{oj borbi – odbijanjem ru{enja grada, odvijaju}i upalja~e na granatama. (Iz
~lanka: Pre{u}eni i zaboravljeni, Slobodna Dalmacija od 2. prosinca 1996.).
No, ti ~asni pojedinci o~ito nisu bili dovoljno brojni da bi stvorili kriti~nu masu nezado-
voljnika koja }e otvorenim buntom zaustaviti svoje ratne gospodare. Onih drugih, `eljnih
tu|e krvi, bola i patnje, bilo je daleko, daleko vi{e. Zbog njih je JRM odlu~ila krenuti u svoj
samoubila~ki ratni pohod. Ali zbog onih prvih on nije bio u~inkovit kako se u beogradskom
general{tabu pri`eljkivalo. Zbog njih, no ponajprije zbog hrabrih dalmatinskih domoljuba,
koji su argumentima svog oru`ja izbili iz glave jugomornarice pomisao da mo`e gospodariti
hrvatskim Jadranom. Gubitak najsposobnijeg mornari~koga kadra bitno je umanjio bojnu
spremnost JRM-a. Od ukupno 120 plovnih jedinica, koliko je brojila morska flota JRM-a,
bilo je upotrebljivo tek oko 70 % brodovlja. Ostali su brodovi bili izvan uporabe zbog
dotrajalosti, kvarova ili prijeko potrebnoga remonta. Ustrojavanjem i po~etkom bojnog
djelovanja postrojbi HRM-a (naro~ito poslije {ibenske akcije u kojoj je zarobljeno 28 plovila)
postotak brodova JRM-a, sposoban za izravne akcije na moru, pao je daleko ispod te
prosje~ne granice. Ipak, i pored ovih brojnih manjkavosti unutar jugoslavenske vojnopo-
morske flote, ona je zadr`ala reputaciju sna`ne vojne sile, jer je po broju topni~kih cijevi,
tipovima i modelima naoru`anja te popratnom tehni~kom opremljeno{}u, daleko nadilazila
mogu}nosti na{ih snaga obalne obrane.
Prvi borbeni anga`man JRM je imala iskrcavanjem pomorskog desanta na o. [oltu u
srpnju 1991. g (vrhunac turisti~ke sezone). Povod za vojnu intervenciju JRM bio je nestanak
topova s obalne topni~ke baterije Marin~a rat, na otoku [olti. Tom prilikom anga`irali su
glavninu 11. brigade mornari~ke pje{adije iz [ibenika koja je na [oltu prevezena s
12.-est brzih desantno-juri{nih ~amaca. Njihovim iskrcavanjem je rukovodio zapovjednik
8. Vojnopomorskog sektora [ibenik, kontraadmiral \uro Pojer. Nakon pretrage otoka uz
26 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

krajnje drsko i grubo pona{nje prema mje{tanima i turistima, i nakon {to ni{ta sumnjivo
nisu prona{li, jugo vojnici su kona~no napustili otok [oltu.
Naro~ito represivno JRM se pona{ala tijekom u rujnu 1991. godine kada su paljbeno
djelovali po ciljevima na obali. Naj~e{}e mete su bili objekti infrastrukture, energetske,
HPT, vodne i druge instalacije, kako bi ljudima na obali i otocima ote`ali `ivotne prilike do
granica pre`ivljavanja. Takve zada}e provodila je flota JRM koja je za blokadu jadranskih
luka i nadzor najva`nijih plovnih puteva bila podjeljena u 5 takti~kih grupa (TG)

Sjeverni Jadran:
– TG “Lo{inj” (VPB-32, 1 RTOP, 1 T^ i 1-2 P^)
Djelovala je u podru~ju Kvarnera osloncem na luku Pula i (VPU) Lo{inj.
Srednji Jadran:
– TG “Ka{tela” (VPBR-31, 1 RTOP, 1-2 R^-T^, 1-2 P^)
Djelovala je u rajonu Splitskih vrata i Splitskom kanalu s osloncem na luku Lora.
– TG “Vis” (VPBR-34, 1 RTOP, 1-2 R^-T^, 1-2 P^)
Djelovala je u Vi{kom i Kor~ulanskom kanalu s osloncem na VPU Vis i VPU Lastovo.
– TG “Plo~e” (1 RTOP, 1-2 R^, 2-3 ML)
Djelovala je u Neretvanskom kanalu s osloncem na luku Plo~e i VPU Kor~ula, a od
sredine rujna na VPU Vis.
Ju`ni Jadran:
– TG “Dubrovnik” (VPBR-33, 1 RTOP, 3-4 P^)
Djelovala je u rajonu Mljetskog kanala, Elafitskih otoka i @upskog zaljeva
Jugoslavenska ratna mornarica uo~i bitke 27

SNAGA I ORGANIZACIJSKI USTROJ JRM

JRM je u sastavu imala 12.800 pripadnika (1.500 – djelatni sastav; 11.600 – ostali), raspo-
re|enih po slijede}em:
– 3.600 na brodovlju – 2.000 u procesu obuke
– 4.500 u zapovjedni{tvima – 2.300 pripadnika obalne obrane
– 400 pripadnika mornari~kog zrakoplovstva
Na Jadranu je, uz odre|ene snage kopnene vojske, RZ i PZO tvorila Vojno-pomorsku
oblast (VPO). Njeno se zapovjedni{tvo (KVPO) nalazilo u Splitu.
Flotu, koja je bila osnovna snaga neprijatelja a ~inile su udarne pomorske snage (veliki
patrolni brodovi, patrolni brodovi, raketni brodovi, raketne topovnja~e, torpedni brodovi i
podmornice) i obalne pomorske snage (minolovci, odred za spa{avanje i odred pomo}nih
brodova). Raspolagala je sa 128 ratnih brodova, 31 pomo}nim brodom i 93 plovna sredstva,
tako|er i s roniteljskim postrojbama (diverzanti, protu-diverzantski ronitelji, protuminski roni-
telji, ronitelji za radove pod vodom i spa{avanje na moru) te mornari~kim zrakoplovstvom
(eskadrila protu-podmorni~kih helikoptera PpdHe Ka-25, Mi-8 i SA-341 gazela).

NAJZNA^AJNIJE AKTIVNOSTI JRM PRIJE BITKE

 Izrada planova za obranu vojnih objekata i udara po vitalnim civilnim objektima

 Grupiranje naoru`anja TO i ~uvanje u vojnim objektima
 Demonstracija sile pomorsko-kopnenih snaga na o. [olta i Kor~ula (vojarna Privala) poslije
organizirane akcije ZNG i MUP-a u kolovozu i srpnju ’91. u “otimanju” naoru`anja i streljiva
na tim otocima.
 Dovo|enje snaga iz dubine u zonu 9. Korpusa i poku{aji spajanja sa snagama na obali.
 Promjena vi{eg i visokog kadra na zapovijednim du`nostima u JRM te reorganiziranje
poslije masovnog odlaska ~asnika i do~asnika iz JRM.
 Formiranje i stavljanje u funkciju zapovijedanja IZM VPO na o. Vis u srpnju 1991. god.
 Formiranje takti~kih skupina brodova Flote JRM za djelovanja te`i{no od Zadra do Plo~a.
 Javne ( obznanjene ) blokade svih luka i srednjedalmatinskih otoka od strane JRM.

Svoje pomorskih blokade provodili su u tri navrata i to:

1. od 17. do 23. rujna,
2. od 03. do 11. listopada, i
3. od 8. studenog do 3. prosinca

JRM je najve}u koncentraciju snaga imala na podru~ju Srednjeg Jadrana, gdje su

pomorske baze imali u [ibeniku, Splitu i Plo~ama, a upori{ta na otocima Vis, Lastovo i
Kor~ula. One su mu je omogu}avale kvalitetnu potporu njihovih kopnenih snaga koje su
nadirale prema moru kroz Kninsko-Unski i Neretvanski operativno-takti~ki pravac. Uz
potporu kopnenim snagama, zada}e JRM bile su: blokiranje pomorskih plovnih puteva,
sprije~avanje opskrbe otoka i okupiranog dijela Dalmacije, usporavanje stvaranja snaga
hrvatske obrane u obalnom pojasu, i demoralizacija stanovni{tva U svim borbenim
djelovanjima na moru zrakoplovnu potporu snagama JRM pru`ala je 97. avio brigada s
aerodroma u Mostaru.
28 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

STVARANJE UVJETA ZA SLAMANJE

POMORSKE BLOKADE
Po beogradskom diktatu, dakle, JRM se oru`jem okrenula protiv naroda koji ju je
desetlje}ima stvarao i razvijao za svoju obranu od vanjskog neprijatelja. I sve dok snagom
svog oru`ja nismo slomili njihovu posljednju (tre}u po redu) pomorsku blokadu, ti su ratni
brodovi na prostoru Jadrana blokirali sav promet ljudi i roba.
Ova je najdu`a blokada zapo~ela 8. studenoga 1991. godine po istom scenariju kao i
prethodne dvije. U ve~ernjim satima 7. studenoga najprije je zabranjena plovidba na
dubrova~kom podru~ju. Ta je zabrana narednoga jutra prenesena na sve jadranske luke.
U namjeri potpune izolacije Dalmacije, istog dana JRM je svojim zrakoplovima o{tetila
Pa{ki most – tada jedinu vezu Dalmacije s kontinentalnim dijelom Hrvatske. U svom
priop}enju za javnost jugoslavenska slu`ba za informiranje Komande Vojnopomorske
oblasti isti~e:
Uspostavlja se potpuna pomorska blokada lu~kih podru~ja Rijeka, Zadar, [ibenik, Split,
Plo~e i Dubrovnik. Blokadu sprovode brodovi JRM. Svako naru{avanje re`ima blokade
re{avati }e se borbenom upotrebom snaga ratne mornarice. Mere blokade primenjivat }e
se od 10.00 ~asova, 8. novembra ove godine.
Ove mere su poduzete zbog toga {to organi vlasti Republike Hrvatske, i njeni oru`ani sastavi,
nisu deblokirali objekte i kasarne u primorskim garnizonima, niti omogu}ili pripadnicima JNA,
vojnim penzionerima i ~lanovima njihovih porodica osnovne uslove za `ivot, kako je to regulisano
Ha{kim sporazumom. U isto vreme obave{tavamo jugoslovensku i svetsku javnost da se i pored
zabrane uvoza oru`ja u Jugoslaviji i dalje nastavlja masovno naoru`avanje raznih oru`anih
formacija Republike Hrvatske. Beograd, 8. novembra 1991. Tanjug. (Slobodna Dalmacija, 8.
studenoga 1991.)
Usprkos nizu incidenata, koje je JRM sustavno provocirala na moru, te odsijecanja
dubrova~kog i zadarskog podru~ja na kopnu, u Dalmaciji su postupno sazrijevali uvjeti za
razbijanje pomorske blokade jadranskog plovnog puta.
Po~etak stvaranja vlastite ratne mornarice bio je vrlo te`ak. Kao i kod ostalih postrojbi
HV-a osje}ao se nedostatak opreme, naoru`anja, prvenstveno ratnih brodova i stru~no
osposobljenog kadra. Zato smo se morali snalaziti na razli~ite na~ine, da bi dosegli barem
donju granicu u~inkovitosti borbenog djelovanja, pa makar i kri{om otimali od neprijatelja
ono {to je na{e. Politi~kim i vojnim akcijama novoustrojenih postrojbi Hrvatske vojske i
policije dolazili smo do prijeko potrebnog naoru`anja. Najvi{e je opreme i naoru`anja
oduzeto od postrojbi JRM-a na podru~ju gradova [ibenik, Plo~e i otoka Kor~ule. Tako su
zaposlenici brodogradili{ta Greben iz Vela Luke na o. Kor~uli nakon izvr{enog remonta na
brodu, dana 14. rujna 1991. godine oteli od JRM desantno juri{ni ~amac DJ^-112 i predali
ga u sastav flote HRM. Da bi ga primjereno za{titili, brod je sukladno zapovjedi zapovjednika
HRM bio doveden do Omi{a i uvu~en u u{}e rijeke Cetine. Tamo su ga na{e postrojbe
sakrile od mogu}eg neprijateljskog napada iz zraka. Bio je to prvi brod u sastavu HRM-a4.

4
Brod je tada{nji direktor brodogradili{ta Ton~i @aneti} predao pripadnicima zapovjedni{tva HRM-a Anti
Frani~evi}u i Ivanu Mati}u. Osim njih prvu posadu broda (danas DJB-103) ~inili su @eljko @upanovi} i Dalibor
Zloki}, {ef objekta i strojar iz brodogradili{ta Greben. Brodom je kroz pomorsku blokadu brodova JRM koji su
tijekom no}i paljbeno djelovali po gradu Plo~e upravljao @eljko @upanovi}. Sutradan ujutro, oko 06.00, prva
posada HRM predala ga je izravno u ruke zapovjedniku admiralu Svetu Letici.
Stvaranje uvjeta za slamanje pomorske blokade 29

Slika 7. – Prvi brod HRM-a

Desantno-juri{ni brod, zarobljen 14. rujna 1991.
u velolu~kom brodogradili{tu Greben prvi je
brod u sastavu flote HRM-a.

Iste no}i koordiniranom akcijom pripadnika ZNG-a, postrojbi MUP-a i posade trajekta
Pelje{~anka stavljena su pod nadzor HV-a sva skladi{ta oru`ja i vojne opreme na {irem
podru~ju Plo~a.
Poslije tih akcija kojima su postrojbe HRM-a i obalne obrane pribavile sredstva potrebna
za razbijanje pomorske blokade neprijatelja, prvo bojevno djelovanje postrojbi HRM-a po
brodovima bilo je 16. rujna 1991. godine. Tada je obalna topni~ka bitnica ju`no @irje –
sastava 4 topa 90 mm – otvorila paljbu po neprijateljevim tenkovima ispred [ibenskog
mosta i po brodovima u {ibenskom zaljevu. Iako je u to doba bila u sastavu MUP-a [ibenik,
ova obalna bitnica odigrala je klju~nu ulogu u obrani [ibenika i primorala brodove JRM-a
da se predaju bez borbe.
Tijekom rujanskog rata (od 16. do 23. rujna. 1991. godine) u [ibeniku su postrojbe 113.
brigade HV-a i Policijske uprave [ibenik osvojile vojarnu Kuline. Istodobno su radnici
Mornari~ko-tehni~kog remontnog zavoda Velimir [korpik (danas Remontno brodogradili{te
[ibenik) preuzeli zavod u svoje ruke. Tom su prigodom preuzeta 34 broda i plovila, i to 15
u vojarni Kuline i 19 u MTRZ-u Velimir [korpik. Ti brodovi i danas ~ine temelj flote Hrvatske
ratne mornarice.
Hrvatska mornarica je u relativno kratkom roku dostigla operativnu mo} bojevnog djelovanja,
stvoriv{i respektabilnu snagu glede koli~ine i kakvo}e plovila i naoru`anja. Istovremeno je od
dragovoljaca i biv{ih djelatnika JRM-a koji su ostali uz narod stasavao kvalitetan kadar.
Osim spomenutih akcija za po~etak stvaranja HRM-a mogu se uzeti i vremena ustroja
prvih mornari~kih postrojbi. Jedna od prvih bio je vod diverzanata koji je nastao u sastavu
3. omi{ke bojne 114. brigade HV-a. U vodu su se nalazile dvije skupine diverzanata. Prvu
skupinu su ~inili diverzanti op}e namjene, a drugu pomorski diverzanti. Skupina pomorskih
diverzanata je prva postrojba koja je poslije u{la u sastav HRM-a.
Me|utim, prva ustrojena mornari~ka postrojba bio je odred naoru`anih brodova Kali.
Odred je formiran 21. kolovoza. 1991. godine, kada su imenovani zapovjednik odreda
Zdenko Vidov i dozapovjednik Slobodan Gauta. Ovaj odred je bio pod Zapovjedni{tvom
Sektora obrane Zadar, a izravno je njime zapovijedao pomo}nik zapovjednika Sektora za
mornaricu gosp. Ivica Lukovi}. Odred je sudjelovao u razbijanju pomorske blokade Zadra.
Iako je zapovjednik odreda to tra`io, do njihova rasformiranja po~etkom 1992. godine
zapovjednik HRM-a nije ih prihvatio u sastav ratne mornarice. Sli~no se dogodilo s oto~nim
postrojbama pod zapovjedni{tvima obrane Bra~, Hvar i Kor~ula koje su od svog ustrojavanja
operativno djelovale pod Zapovjedni{tvom HRM-a, a u njegov su sastav bile primljene tek
krajem 1991. i po~etkom 1992. godine.
U stvaranju flote HRM-a slu~aj je bio ne{to druga~iji. Dana 17. rujna 1991. godine, dan
poslije obrane [ibenika, zapovjedni{tvo obrane grada s pripadnicima 113. brig. HV-a i
MUP-a [ibenik preuzelo je brodove JRM-a koji su bili u Remontnom zavodu Velimir [korpik
i {ibenskom zaljevu.
Tjedan dana poslije – 24. rujna – zapovjednik HRM-a admiral Sveto Letica u [ibenik je
uputio privremeno Zapovjedni{tvo Ratne luke [ibenik, koje je trebalo zapovijedati uporabom
30 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

Slika 8. – Ratni brodovi JRM-a zarobljeni u [ibeniku tijekom

rujna 1991. godine

preuzetih brodova. Kako je glavnina posla na njihovom osposobljavanju za izvr{enje bojevnih

zada}a ve} bila ura|ena prije dolaska ~lanova Zapovjedni{tva Ratne luke u [ibenik, zapovjednik
obrane grada, zapovjednici 113. brig. HV-a i MUP-a nisu `eljeli da preuzeti brodovi u|u u
sastav HRM-a. Tako|er, ni dio ~asnika i do~asnika na brodovima nije htio da budu pod
Zapovjedni{tvom HRM-a, ve} su htjeli da se formira {ibenska ratna mornarica. Preuzeto
brodovlje kona~no se prebacilo u Split tek u o`ujku 1992. godine.
Sada nam je ne{to jasnije da zbog uvjeta u kojima su stvarane, sve na{e mornari~ke
postrojbe i postrojbe obalne obrane nisu istodobno postajale i postrojbe HRM-a.
Zbog navedenih uvjeta u kojima je nastajala, dan nastanka Hrvatske ratne mornarice nije
bilo lako odrediti. O tome je govorio admiral Sveto Letica, zapovjednik HRM-a, u jednom
svome govoru iz 1992. godine:
Ra|ali smo se i stvarali ni iz ~ega, du` cijele na{e obale, pa je te{ko precizirati i odlu~iti
se za to~an datum. Ukazom predsjednika RH, od 12. rujna, slu`beno sam postao zapovjednik
HRM-a. No, sve je po~elo mnogo prije. Ali postoje va`ni datumi i poslije toga dana, a koji bi
na neki na~in mogli obilje`avati na{e stvaranje.

Slika 9. – Raketna topovnja~a [ibenik. Brodovi zarobljeni u {ibenskoj akciji i danas ~ine glavninu
flote HRM-a
Djelovanja postrojbi HRM-a i obalne obrane prije bitke 31

DJELOVANJA POSTROJBI HRM-a I

OBALNE OBRANE PRIJE BITKE
Sustav vo|enja postrojbi HRM-a i obalne obrane
Zapovjedni{tvo HRM-a ustrojeno je od 13. do 20. rujna 1991. godine. Ustrojila ga je
skupina pomorskih ~asnika na ~elu sa zapovjednikom admiralom Svetom Leticom.
Nakon svog ustrojavanja i naoru`avanja, Zapovjedni{tvo i postrojbe HRM-a i obalne
obrane postupno su preuzeli inicijativu na jadranskom boji{tu. Njihove su prve zada}e bile:
– motrenje pokreta neprijateljevih snaga i prikupljanje informacija za u~inkovito razbijanje
pomorske blokade Jadrana;
– neprijateljskom brodovlju onemogu}iti pristup oslobo|enim lukama te sprije~iti
izvla~enje vojnog materijala iz na{ih, jo{ okupiranih, luka i upori{ta;
– usprkos pomorskoj blokadi, osigurati promet prema okupiranim podru~jima i otocima;
– napadima na neprijateljevo brodovlje deblokirati sve jadranske luke i za{tititi civilno
stanovni{tvo;
– otjerati neprijatelja iz svih njegovih upori{ta i postavi{ta na hrvatskom dijelu Jadrana.

Pra}enje operativno-takti~ke situacije

Sustav prikupljanja i prijenosa informacija te pra}enja operativno-takti~ke situacije na
moru, otocima i obalnom rubu razvijan je od samog po~etka formiranja HRM-a. U svrhu
valjanog protoka podataka ustrojena su sredi{ta veze u Zapovjedni{tvu HRM-a, ratnim
lukama Plo~e, [ibenik i Pula te postrojbama obalne obrane. Oslanjali su se na po{tansko-
telekomunikacijske veze tih mjesta. Tijekom rujna i listopada 1991. godine sustav je u cijelosti
razvijen, a temeljio se na:
– izvje{}ima zapovjedni{tva ratnih luka Pula, [ibenik i Plo~e;
– podacima vizualnog i radarskog motrenja postrojbi HRM-a i obalne obrane;
– izvje{}ima regionalnog Centra za obavje{}ivanje Split (periodi~na i teku}a);
– informacijama ostalih regionalnih i op}inskih centara za obavje{}ivanje (na zahtjev
HRM-a);
– informacijama sa svjetionika i brodova u plovidbi, preko obalnih radiostanica;
– svakodnevnim izvje{}ima lu~kih kapetanija i lu~kih ispostava (na zahtjev HRM-a);
– informacijama prislu{nih centara (radioporuka upu}enih iz neprijateljskih jedinica);
– izjavama osoba koje su napustile JRM;
– obavijestima ostalih organizacija i gra|ana.

Do odlu~uju}e bitke za osloba|anje Jadrana sustav prikupljanja informacija i pra}enja

bio je organiziran tako da su i u najte`im vremenskim uvjetima na{e postrojbe poznavale
to~an razmje{taj, namjere i doga|anja na neprijateljskim zrakoplovima i brodovima. Ti su
nam podaci omogu}ili razbijanje neprijateljeve flote ve} polovicom studenoga 1991.
godine.
32 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

SUSTAV ZAPOVIJEDANJA POSTROJBAMA HRM-a I

OBALNE OBRANE

Neposrednim zapovijedanjem snagama (i zapovjedni{tvima sektora) koje je samostalno

ustrojilo, te tijesnom suradnjom sa snagama obalne obrane na otocima koje su ustrojili krizni
{tabovi oto~nih op}ina – Zapovjedni{tvo HRM-a organizirano je provodilo obranu takozvanog
jadranskog boji{ta. Do kraja 1991. godine sve postrojbe otoka (Ugljan – Dugi otok, [olta, Bra~,
Hvar, Kor~ula, Mljet i Elafiti) i kontrole obalnog pojasa (poluotoka Pelje{ca i {ireg podru~ja
Dubrovnika) u{le su u sastav Hrvatske ratne mornarice.

Zapovjedni{tvo HRM-a po~elo se formirati 12. rujna 1991. godine kada je ukazom predsjednika
Republike Hrvatske dr. Franje Tu|mana admiral Sveto Letica imenovan za njegova prvoga
zapovjednika. Tijekom rujna 1991. du`nost na~elnika Sto`era obna{ao je admiral Ante Budimir.
Djelovanja postrojbi HRM-a i obalne obrane prije bitke 33

SHEMA SURADNJE

Preuzimanje nadzora nad ratnim lukama JRM-a

Prije rata neprijatelj je svoju flotu imao stacioniranu u ratnim lukama u Puli, [ibeniku,
Splitu i Plo~ama. Neke od tih luka na{e su postrojbe oslobodile jo{ u rujnu 1991. godine i
u njima formirale zapovjedni{tva i postrojbe ratnih luka HRM-a. Ratnu luku u Puli
Zapovjedni{tvo HRM-a ustrojilo je polovicom listopada, kako bi omeli JRM u izvla~enju
njihovih snaga iz Istre i uspostavili nadzor nad akvatorijem sjevernog Jadrana. Miniranjem
izlaza iz Ratne luke Lora i Splitskih vrata jugoflota je bila prisiljena za blokadu luka u sred-
njem i ju`nom Jadranu koristi se svojim zadnjim upori{tima na Visu i Lastovu. Iz tih upori{ta
neprijatelj se povukao nekoliko mjeseci poslije odlu~ne bitke koja se sredinom studenoga
zbila na podru~jima Splitskog i Kor~ulanskog kanala.
34 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

Ustrojavanje Zapovjedni{tva Ratne luke Plo~e

U luci Plo~e JRM je prije rata imala svoju logisti~ku bazu ~ija su sredstva bila razmje{tena
u Malim Barama i Tatinju. U sidri{tu su imali usidren divizion brodova za minska i protuminska
djelovanja. U no}i 14./15. rujna 1991. godine koordiniranom akcijom satnije ZNG-a (oko
100 ljudi pod zapovijedanjem Velimira Barbira), lu~kog odreda (pod zapovijedanjem Braca
Milo{evi}a), postrojbi MUP-a i posade Jadrolinijina trajekta Pelje{~anka (kap. Slobodan
Mi}unovi}), stavljena su pod nadzor Hrvatske vojske sva vojna skladi{ta na {irem podru~ju
grada Plo~e. Uz potporu skupine brodova pristiglih iz njihova upori{ta na Visu i aviona iz
aerodroma u Mostaru neprijatelj je iz sidri{ta u Plo~ama uspio izvu}i sve brodove. Kako se

Zap. RL Plo~e
Zap 3./116. brg. HV-a,
lu~ki odred,
Divizion PZO-a
sat. Mornari~kog pje{a{tva,
OTV Drvenik, Plo~e i Zaostrog

@upska satnija Pelje{ac

OTV Trpanjska duba

Zap. RL Ston
Stonska satnija

Slika 10. – Zemljovid {ireg podru~ja RL-a Plo~e

nije pomirio s gubljenjem opreme iz svojih skladi{ta, nekoliko je dana uzastopno tukao
grad paljbom iz aviona i brodova iz Neretvanskog kanala. Time je ometao i dijelom naru{io
organizirano izvla~enje zarobljenih sredstava. Kako bi pomogao ~lanovima Kriznog {taba
Plo~a u obrani grada te izvla~enje i raspodjelu zarobljenih sredstava, zapovjednik HRM-a
Sveto Letica svojom je zapovijedi broj 1-1 dana 20. rujna 1991. godine ustrojio Zapovjedni{tvo
Ratne luke Plo~e. Ve} sutradan iz Splita su u Plo~e pristigli:
Zvonimir Franjkovi} kao zapovjednik RL-a te Dragan Stipkovi}, Zoran [imi} i Martin Kuli{
kao ~lanovi novoustrojenog mornari~kog zapovjedni{tva. Zbog opasnosti po grad Plo~e,
ve} prvog dana ustroja RL-a Plo~e eksplozivna bojevna sredstva premje{taju se iz neprijatelju
poznatih podru~ja. Znatan dio eksplozivnih sredstava, naoru`anja i zarobljene vojne opreme
podijeljeni su postrojbama HV-a u Vukovaru, Vinkovcima, [ibeniku, Dubrovniku, Zadru te na
drugim podru~jima zahva}enim agresijom. Oja~ale su se postoje}e postrojbe PZO-a koje
su u~inkovito djelovale po neprijateljskim zrakoplovima. Kako su osim aviona jedna raketna
topovnja~a (RTOP) i jedan do dva raketna broda (R^) neprekidno uplovljavali u luku i
topni~kom paljbom djelovali po Plo~ama, luku je trebalo za{tititi i od napada s mora. U tu
svrhu odlu~eno je zaprije~iti kanal i luku Plo~e uz pomo} postoje}ih brodova.
U`ad promjera 72 mm vezana su za dva velika broda teglja~a (remorkera), a oni su
bili zaklonjeni hrpama ugljena iskrcanog na obali, {to ih je {titilo od pogleda i bojnih djelovanja
s mora.
Djelovanja postrojbi HRM-a i obalne obrane prije bitke 35

Funkcioniranje je bilo jednostavno. Na znak motritelja, koji se nalazio stotinjak metara

ispred, teglja~i su zatezali u`ad i na taj na~in sprje~avali svim brodovima ulaz u luku. Dvade-
setog rujna zapovjedniku borbene grupe (BG Plo~e) putem radija prenijeta je poruka da je
kanal na ulazu u luku Plo~e miniran podvodnim minama. Kako bi sve bilo vjerodostojnije,
ista poruka emitirana je i u radijskim oglasima za pomorce. Kako je neprijatelj znao da je u
svojim skladi{tima ostavio podvodne mine – prijevara je uspjela. Od tada vi{e ni jedan brod
jugomornarice nije poku{ao uploviti u luku Plo~e. Iako u toj akciji nisu uporabljene podvodne
mine, ona bi se mogla ra~unati kao prva akcija HRM-a u zaprije~avanju mora.
Zbog situacije koja je nastala zauzimanjem luke Slano i presijecanja komunikacija ka
Dubrovniku, Zapovjedni{tvo RL-a Plo~e po~etkom listopada ustrojilo je privremeno Zapo-
vjedni{tvo RL-a Ston.
U svrhu osiguranja novoosvojenih vojnih objekata u garnizonu Plo~e, Zapovjedni{tvo
RL-a Plo~e dana 5. listopada 1991. od ro~nih vojnika iz op}ine Plo~e (47 ljudi) ustrojava
satniju mornari~ko-desantnog pje{a{tva. Zapovjednikom postrojbe bio je imenovan gosp.
Vlaho Orepi}. Osim Zapovjedni{tva RL-a, pristo`ernih postrojbi i logistike, tijekom studenoga
1991. godine u zgradu Zapovjedni{tva useljeno je i Zapovjedni{tvo 3. (plo~anske) bojne
116. brigade.
Za borbu protiv brodova iz sastava borbene grupe Plo~e – kojima je neprijatelj kontrolirao
Hvarski i Neretvanski kanal – ustrojeni su topni~ki vodovi kod Drvenika, Zaostroga i kod Plo~a.
Topni~ki vodovi imali su zada}u sprije~iti iskrcavanje s neprijateljevih brodova na obalu.
No, zbog nedostatka topni~kog naoru`anja na otoku Hvaru, gdje nisu bile ustrojene obalne
bitnice, ti topni~ki vodovi svojim brojem i paljbenom mo}i svojih topova ipak nisu mogli
prihvatiti borbu s paljbeno nekoliko puta ja~im brodovljem koje }e se polovicom studenoga
na}i u Hvarskom i Neretvanskom kanalu.

Ustrojavanje Zapovjedni{tva Ratne luke [ibenik

[ibenski rat zapo~eo je 16. rujna 1991. godine napadom dijela kninskog korpusa generala
Mladi}a koji je glavninu svojih snaga bio usmjerio na odsijecanje grada [ibenika od
zale|a. [ibenski branitelji taj napad nisu do~ekali nespremni.
Uz pripadnike {ibenskih postrojbi MUP-a, ~ije su postrojbe bile ustrojene jo{ 1990.
godine, otpor je agresoru pru`ila 113. brigada HV-a, koja je u vrijeme napada brojila oko
1.400 branitelja. Dio dotada{njih pripadnika JRM, koji se prije napada na Grad stavio na
raspolaganje HV, tada{nji krizni {tab [ibenik privremeno je smjestio u hotelski kompleks
Solaris, i postupno ih uklju~ivao u sustav obrane. Najstariji me|u ~asnicima koji su presli
iz biv{e JRM bio je kfr. Ante Budimir koji 16. rujna postaje ~lan kriznog sto`era zadu`en za
preuzimanje i organizaciju svih ratnih brodova koji se nalaze u [ibeniku. Osim zaustavljanja
prodora neprijatelja iz smjera Knina, u borbama koje su trajale od 16. do 22. rujna {ibenski
su branitelji protjerali ve}inu od oko 900 oficira, podoficira i vojnika iz sastava Vojnopomorskog
sektora [ibenik, koji su bili razmje{teni u {ibenskim vojarnama: Kuline, Ante Jonji} i Rade
Kon~ar te u uvalama Dumboka, Paninkovac i Minerska.
Zarobljavanje diviziona topova 130 mm, bitnice Smokvica, dvije bitnice na Ze~evu,
dvije bitnice na @irju iz sastava 118. Obalne artiljerijske grupe JRM bitno su uve}ali broj i
paljbenu mo} branitelja. Osobito je bilo zna~ajno osvajanje obalne topni~ke bitnice na
otoku @irju s koje su hrvatske snage tukle neprijateljske pomorske snage u luci [ibenik i
na prilazima [ibenskom zaljevu. Poga|aju}i oko 25 neprijateljskih tenkova {ibenski su
branitelji uspje{no zaustavili njihove oklopne snage na polo`ajima ispred mosta.
Zbog neprijateljeve premo}i u zra~nom prostoru, veliki je problem bio za{tititi grad od
neprijateljskih aviona. Zato su branitelji predvo|eni Kriznim {tabom grada [ibenika sva
36 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

Zap. obrane grada

Zap. 113. brig. HV-a
Zap. RL-a [ibenik
Pomorske snage

OTB Smokvica

OTB S. @irje

OTB J. @irje

OTB Ze~evo

Slika 11. – Zemljovid {ireg podru~ja RL [ibenik

postoje}a sredstva protuzrakoplovne obrane, obalne bitnice na @irju, Ze~evu, Smokvici te

ve}inu brodova HRM-a stavili u funkciju stvaranja protuzrakoplovnog ki{obrana za obranu
{ireg podru~ja grada.
Takva je organizacija urodila plodom. U tih sedam dana {ibenski branitelji su oborili 28
jugozrakoplova. Obaranje dva zrakoplova s obalne bitnice Ze~evo, koje smo mogli vidjeti
i preko HTV-a, potpuno je slomilo krila neprijateljskom zrakoplovstvu i oja~alo moral
branitelja i puka diljem Lijepe na{e.
U borbama za [ibenik zarobljena su ukupno 34 ratna broda i plovila. U vojarni Kuline
osvojeno je ukupno 15 brodova, od kojih je jedan bio potopljen a 14 ih je uklju~eno u
sastav HRM-a. U Remontnom zavodu Velimir [korpik osvojeno je 19 ratnih brodova i plovila.
Oko tjedan dana poslije osvajanja brodova dana 24. rujna 1991. godine zapovjednik HRM-a
admiral Sveto Letica ustrojio je Zapovjedni{tvo Ratne luke [ibenik sastava: zapovjednik
Mirko Lukin, dozapovjednik Vinko Papak te Ivan Bakavi} i Kemo Glava{evi} kao ~asnici
operativci u Zapovjedni{tvu RL-a.
Zapovjedni{tvo RL-a procijenilo je mogu}nosti popravka zarobljenih brodova i mogu}nost
njihova uklju~ivanja u sastav flote HRM-a. Popunom nedostaju}im kadrom, brzom izobrazbom
i popravkom brodova, uz potporu Zapovjedni{tva obrane grada [ibenika krajem mjeseca
rujna i po~etkom listopada ustrojili su dvije borbene skupine brodova:
1. borbena skupina udarnih pomorskih snaga (u ~iji su sastav u{le osposobljene raketne
topovnja~e, raketni torpedni i patrolni brodovi);
2. borbena skupina obalnih pomorskih snaga (u ~iji su sastav u{li i popravljeni pomo}ni
i desantni brodovi).
Veliku ulogu u stvaranju flote imali su zaposlenici Remontnog zavoda [ibenik koji su
danono}nim radom osposobili brodove i dio obalnog topni{tva za obranu hrvatskog mora.
Znaju}i koliko su brodova i topova ostavili {ibenskim braniteljima, a kako su odmah na
po~etku borbi osjetili djelovanje s obalnih bitnica @irje i Ze~evo, zapovjedni{tvo jugoflote
nije se usudilo ozbiljnije napasti grad s mora. Zarobljeni brodovi i ustrojene skupine brodova
i dan danas temelj su flote Hrvatske ratne mornarice.
Djelovanja postrojbi HRM-a i obalne obrane prije bitke 37

Slika 12. – Zarobljeni brodovi popravljeni

danono}nim radom zaposlenika RZ
[ibenik temelj su dana{nje flote HRM

U lukama Lora i Pula u to vrijeme jo{ uvijek su boravile neprijateljeve postrojbe i brodovi.
Osim za izvla~enje njegovih postrojbi i vojne opreme iz Hrvatske ove luke su mu
omogu}avale da ugro`ava stanovni{tvo tih gradova i s kopna i mora. Zato ih je trebalo
staviti pod nadzor Hrvatske vojske.

Ustrojavanje Zapovjedni{tva Ratne luke Pula

Zapovjedni{tvo rije~kog korpusa bilo je u Rijeci, a u Puli je JRM imala Zapovjedni{tvo
Vojnopomorskog sektora, s dijelom njemu podre|enih postrojbi. Svoje ratne luke Zapo-
vjedni{tvo Vojnopomorskog sektora imalo je u Puli i Malom Lo{inju.
Iz tih su ratnih luka provodili blokadu luka sjevernog Jadrana. Nakon prvih bojevnih
djelovanja postrojbi HV-a i izvr{enih blokada logisti~ke opskrbe vojarni JNA, tijekom rujna i
listopada neprijatelj zapo~inje izvla~iti svoje postrojbe iz podru~ja sjevernog Jadrana. Kako
bi onemogu}io izvla~enje naoru`anja i opreme potrebnog za naoru`avanje i opremanje
novoustrojenih postrojbi Hrvatske vojske, zapovjednik HRM-a Sveto Letica 20. listopada

Zap. Obrane grada

Zap. RL-a Pula
Satnija MP-a
Odred PD-a …

Slika 13. – Zemljovid {ireg podru~ja RL-a Pula

38 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

upu}uje u Pulu skupinu ~asnika na ~elu sa zapovjednikom kfr. Antom Budimirom odre|enih
da tamo ustroje zapovjedni{tvo ratne luke Pula.
U suradnji s Kriznim {tabom op}ine oni ve} 23. listopada 1991. godine po~inju ustrojavati
prvu postrojbu HRM-a na njihovom podru~ju odgovornosti. Iako se dragovoljaca s podru~ja
Pule i Rovinja prijavilo daleko vi{e, zbog ograni~enog broja naoru`anja ustrojena je postrojba
od oko 70 ljudi. Zbog nadzora neprijateljevih postrojbi i pribavljanja {to vi{e oru`ja i streljiva
postrojba je organizirala nadzorne to~ke i izvela nekoliko prepadnih akcija na kamione JNA.
Prikupljenim streljivom i oru`jem postrojba je ubrzo prerasla u satniju mornari~kog pje{a{tva
s tri pje{a~ka voda. Ta satnija je uz pomo} pripadnika diverzantskog odreda HRM preuzela
vojarne Monumenti i Zonka u uvali @uni}. Zaposjela je i rt Pro{tina (Kri{to) s tvr|avom na
ulazu u luku Pula. Time je omogu}en potpun nadzor ulaza i izlaza brodova JRM-a koji su jo{
uvijek imali baze u uvalama Argola, Fi`ela i u Pro{tinama (uvala Smokvica). Paralelno sa
osvajanjem vojarni u Puli se ustrojavaju i naoru`avaju: Ronila~ki odred (80 do 90 ljudi), satnija
Vojne policije, sportska ~eta, satnija motritelja i ribarice, 119. brigada HV i Centar za obuku
Muzil. Na Lo{inju se ustrojavaju oto~ki bataljun i ronila~ka postrojba Civilne za{tite.
Potpun nadzor nad lukom Pula hrvatski branitelji su preuzeli 9. studenoga 1991. godine.
To se dogodilo dan nakon {to su postrojbe ratnog zrakoplovstva JNA (JRV i PVO) napu-
stile Zra~nu luku Pula. Kako oni sa sobom nisu ponijeli sve avionske bombe od 250 i 500
kg, pripadnici RL-a Pula su ih iskoristili za blokadu luke. Postavljanjem bombi na ulazu u
luku onemogu}eno je svako uplovljenje i isplovljenje brodova JRM-a. Upravo u to vrijeme
brodovi biv{e JRM, jedan trajekt pod stranom zastavom i trajekt Sv. Stefan iz Bara ~ekali
su na ukrcaj i izvla~enje naoru`anja, opreme, ljudstva i ~lanova obitelji oficira JNA-a i JRM-a
za Boku kotorsku. Za propu{tanje spomenutih brodova JNA, na{e su vlasti tra`ile da brodovi
JRM-a koji su se nalazili u blokadi luka Rijeka, Split i Dubrovnik deblokiraju te na{e luke.
Pod tim pritiskom Zapovjedni{tvo JRM-a prekinulo je svoju drugu pomorsku blokadu
Jadrana. Tek nakon deblokade hrvatskih luka pripadnici HRM-a deblokirali su Ratnu luku
Pula, a brodovima JRM-a dopu{teno je da otplove u Boku.
Isplovljavanjem brodova JRM-a pulska luka je potpuno stavljena pod nadzor HRM-a.
Time su neprijateljski brodovi natjerani na povla~enje prema srednjem i ju`nom Jadranu,
a neprijatelju je za blokadu luka u sjevernom Jadranu preostalo upori{te na Lo{inju. Po{to
je po~etkom prosinca pripadnicima HV-a predao naoru`anje TO-a Cres, Lo{inj, Krk, Rab i
Pag, koje je ~uvao u vojarni Kov~anje, dana 15. prosinca 1991. godine i zadnji pripadnik
JRM-a napustio je njihovo posljednje upori{te na Malom Lo{inju.
Kako su prije svoga povla~enja postrojbe JNA topni~ko streljivo od 30 do 130 mm
potopile u more, Zapovjedni{tvo RL-a Pula 4. studenoga 1991. godine zapovjedilo je akti-
viranje 1. voda iz sastava samostalnog odreda za podvodna djelovanja. Taj je odred bio
ustrojen jo{ 17. kolovoza 1991. g. i nakon provedene bojne provjere nalazio se na raspo-
laganju Kriznom {tabu Pule.
Nakon kra}e pripreme, vod je u podru~ju vojarne Barbariga do 7. studenoga 1991.
pretra`io oko 6.400 metara obale. Izva|eno je streljivo 85 i 130 mm, remontirana je radionica
za remont streljiva, a nakon te akcije nastavljeno je organizirano va|enje streljiva. Najvi{e
streljiva izva|eno je na podru~jima oko Brijuna i Lo{inja. Poslije remonta pripadnici Ratne
luke Pula streljivo su slali na boji{ta diljem Hrvatske.
Djelovanja postrojbi HRM-a i obalne obrane prije bitke 39

Miniranje izlaza iz Ratne luke Lora i Splitskih vrata

Potkraj rujna snage takti~ke grupe TG Ka{tela, naj~e{}e sastava: 1 veliki patrolni brod (VPBR),
1 raketna topovnja~a (RTOP), 1-2 raketna ili torpedna broda (R^ – T^), 1-2 patrolna broda
(P^), blokirale su morski promet izme|u Splita i srednjo-dalmatinskih otoka. Kao logisti~ku
bazu i mjesto za zamjenu i odmor posada koristili su Ratnu luku Loru. Osim blokade morskog
prometa brodovi JRM-a obavljali su i druge zada}e. Tako su, izme|u ostalog, 20. i 21. rujna
topni~kom paljbom djelovali po Zra~noj luci Resnik i mjestima u Ka{telanskom zaljevu.
Zato je 21. rujna na sastanku u Zapovjedni{tvu HRM-a odlu~eno da se neprijateljske
pomorske snage onemogu}e u kori{tenju Ratne luke Lore. Za ostvarivanje ovog cilja
najpovoljnije je bilo minsko oru`je i to sidrene kontaktne mine tipa SAG-2. Prijevoz mina iz
skladi{ta Tatinje u Plo~ama organiziralo je Zapovjedni{tvo Ratne luke Plo~e, a mine su do
Splita prevezene trajektom Pelje{~anka.
Za provedbu same akcije miniranja, Krizni {tab Jadrolinije i luke Split stavili su na
raspolaganje HRM-u svoje brodove i posade. Prva zamisao bila je da se trajektom Vladimir
Nazor minska zapreka polo`i na potezu od rta Jova (o. ^iovo) prema rtu Marijan.
Po obavljenim pripremama brod je isplovio 24. rujna u 5.00 sati. Kako su dva neprijate-
ljeva torpedna broda (T^) neprekidno manevrirala oko trajekta, taj put se odustalo od
polaganja mina.
Nova odluka je bila da se mine polo`e tamo gdje to neprijatelj najmanje o~ekuje, nepo-
sredno pred ulaz u Ratnu luku Lora. Za minopolaga~a je izabran trajekt Gradac. Brod je
bio star, pred rashodom, pa se bez problema mogao najaviti njegov odlazak na popravak.
Jedan teglja~ je trebao hiniti njegovo tegljenje u brodogradili{te Split.
Polaganje minske zapreke obavljeno je u praskozorje 25. rujna, kada su za stra`e na obali
najte`i uvjeti motrenja. Polo`eno je 20 mina tipa SAG-2 na polo`ajnu dubinu od 1,5 metar. Za
vrijeme polaganja, teglja~ koji je bio vezan za krmu broda na strani Ratne luke Lore prikrio je
manevar polaganja mina. Na taj na~in bila je osigurana u~inkovitost postavljene zapreke.
Da zapovjedni{tvo jugoflote ne bi ni{ta posumnjalo trajekt Gradac se zadr`ao na
popravku do 10.30 sati, nakon ~ega se vratio u gradsku luku Split.
Prijevara je u cijelosti uspjela. Istog dana je jedna barkasa JRM-a aktivirala jednu od mina
i potonula, a na njoj su poginula 4 ~lana posade. Polo`ena minska zapreka onemogu}ila je
opskrbu brodova TG Ka{tela iz Ratne luke Lore. Pripadnici JRM-a u Lori sada su postali
svjesni da vi{e nemaju mogu}nost izvla~enja ni kopnom ni morem, pa je ta situacija umanjila
prijetnju topni~kog djelovanja iz toga neprijateljskog upori{ta po gradu Splitu.
Po{to je miniran ulaz u Loru, brodovi jugomornarice prestali su tu luku koristiti kao bazu, ali
su i dalje zadr`ali svoje dotada{nje polo`aje u Splitskom kanalu, blokiraju}i pomorski promet.
Logisti~ku su potporu organizirali s otoka Visa i Lastova.
Na sastanku koji je odr`an 7. listopada u Zapovjedni{tvu HRM-a odlu~eno je da se u
svrhu daljnjeg ograni~avanja manevra protivni~kim brodovima, minska zapreka polo`i i u
Splitskim vratima. Ta minska zapreka trebala je biti opasna samo za brodove jugomornarice,
dok se putni~ki i teretni promet i nadalje trebao odvijati normalno i sigurno. Stoga je
odlu~eno da se uporabe na dnu le`e}e mine tipa AIM-M 70 koje se putem elektri~nog
kabela mogu aktivirati s kopna. Na taj na~in mineru-motritelju na obali bilo je omogu}eno
da sam izabere cilj, a to su trebali biti neprijateljevi brodovi najve}e paljbene mo}i.
Od 4 mine, sa po oko 800 kg brizantnog eksploziva svaka, koje su bile dovezene iz
skladi{ta Tatinje u Plo~ama, dana 11. listopada dvije mine je zajedno s pripadnicima
bra~ke obalne obrane polo`io gosp. Mate Jak{i} – ^umeta ribaricom Riba-I. Jo{ dvije
mine svojom brodicom Mali porat polo`io je gosp. Ive [ore. Osim stvarnog polaganja
minskih prepreka, kako bi se zavarao neprijatelj, u tom su razdoblju ostali minopolaga~i
obavili i neka la`na polaganja mina.
40 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

Minska prepreka
ispred RL “Lora”
Minska prepreka ispred
RL Lora

Slika 14. – Minske prepreke postavljene ispred RL Lore i u Splitskim vratima natjerale su brodove iz
sastava TG Ka{tela na izvla~enje prema otoku Visu du`im putem.

SA@ETAK MINERSKIH DJELOVANJA HRM

20. 09. 1991. Uz pomo} ~eli~ne u`adi zaprije~en je ulaz u luku Plo~e u zaprje~avaju je
kori{teno ~eli~no u`e promjera 72 mm i 2 remorkera. Od tada jugo brodovi
ne ulaze u luku Plo~e.
25. 09. 1991. Ispred ulaza u ratnu luku Lora polo`eno je 20 mina SAG-2 Aktiviranjem jedne
od mina potopljena je barkasa JRM.
11. 10. 1991. U Splitskim vratima polo`ene su 4 mine AIM-M 70.
09. 11. 1991. Uz pomo} avio bombi te`ine 250 i 500 kg brodovima JRM blokiran je izlaz iz
ratne luke Pula zbog ~ega je JRM prekinula 2. blokadu Jadrana.

Iako su postrojbe JRM-a Ratnu luku Loru napustile tek potkraj prosinca 1991. godine,
cilj miniranja je bio postignut. To je potvr|eno 15. studenoga 1991. godine kada su se
brodovi jugomornarice s popri{ta boja iz Splitskog kanala, umjesto najkra}om rutom preko
Splitskih vrata, na otok Vis izvla~ili najdu`im putem: Bra~kim, Hvarskim, Neretvanskim i
Kor~ulanskim kanalom.

Odr`avanje pomorskog prometa

Pomorski promet je organiziran u uvjetima kada je Dalmacija kod Pa{kog mosta bila
odsje~ena od ostalog dijela Hrvatske i kada je {ire dubrova~ko podru~je bilo okupirano. Svojom
flotom JRM je blokirala sve ve}e pomorske luke, ~ime je na{e otoke izolirala od obale.
Bez obzira na postoje}u situaciju, stanovni{tvu dalmatinskih otoka i postrojbama na
okupiranim podru~jima bilo je neophodno prevoziti najnu`nije potrep{tine.
Jo{ prije ustrojavanja HRM-a na{e su postrojbe organizirale i provodile prijevoz morem
ka okupiranim podru~jima i otocima.
Tako su 31. srpnja. 1991. godine po zapovijedi zapovjednika 112. brigade HV-a, 2 bataljuna
4. brigade ZNG-a i dio 112. brigade prevezeni preko Novigradskog mora u Kru{evo. Koriste}i
imaju}e ribarske brodove i glisere za te svrhe je ve} 8. rujna 1991. g. u Kalima (o. Ugljan)
ustrojen odred naoru`anih brodova, koji je djelovao od otoka Premude do Murtera.
Djelovanja postrojbi HRM-a i obalne obrane prije bitke 41

IZM OZ
Zap. obrane grada
Zap. 112. br. HV-a
2/4. Gbr. …

Oto~ki bataljun
Ugljan - D. otok
ONB Kali

Slika 15. – Zemljovid {ireg podru~ja grada Zadra

Poslije djelovanja postrojbi pod Zapovjedni{tvom 112. brigade HV-a, koje su potkraj
listopada 1991. godine u Zadarskom kanalu iz topova PZO-a o{tetile neprijateljevu raketnu
topovnja~u (RTOP-404) i ophodni brod (P^-172), neprijatelj se vi{e nije usudio u}i u taj
kanal. Djelovanjem zadarskih diverzanata kod otoka [karpe dana 11. studenoga, u kojem
je Maljutkom bio pogo|en ophodni brod P^-173, jugobrodovi su bili udaljeni i od Pa{kog
mosta.
Odluka o organiziranju pomorskog prometa na prostoru srednjeg i ju`nog Jadrana
donijeta je u Zapovjedni{tvu HRM-a 1. listopada 1991. godine.
Kako su brodovi JRM-a neprekidno blokirali luke i plovne putove, posebno je bio orga-
niziran promet na srednjem, a posebno na prostoru ju`nog Jadrana.

Pomorski promet na srednjem Jadranu

Najve}e potrebe prijevoza na srednjem Jadranu bile su prema otocima Bra~u, Hvaru i
[olti, gdje je stanovni{tvo najbrojnije. Pored toga tu su nastajale postrojbe HRM-a koje su
se pripremale za o~ekivana bojeva djelovanja. Stoga je Zapovjedni{tvo HRM-a odlu~ilo da

Zap. OZ, ZHRM, ZMIN

Zap. Obrane grada, COB
Zap. 4. Grg., Zap. 114. br. HV. ...

Satnija MP
OTB Marin~a
rat

Zap. obrane o. Bra~

PD vod, Vod PD
Vod MP, OTB Ra`anj

Zap. obrane o. Hvara

Bojna ZNG

Slika 16. – Zemljovid {ireg podru~ja grada Splita

42 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

se za potrebe prijevoza prema tim otocima anga`iraju brodovi iz ACY marine u Splitu,
koji svojom brzinom i opremljeno{}u mogu udovoljiti i najslo`enijim zada}ama.
Osnovu ove male flote ~inila su tri broda tipa PRINCESS-36 (izra|eni od staklo-plastike,
du`ine 12 metara, a mogli su razvijati brzinu oko 40 ~vorova) i dva broda {vercera (brodovi
nepoznatog tipa koji su mogli razvijati brzinu i do 70 ~vorova). Brodovi su 2. listopada
izvu~eni iz ACY marine, u ~ijoj se neposrednoj blizini u to vrijeme nalazila Komanda Vojno-
-pomorske oblasti JRM-a. Odatle su bili preba~eni u lu~icu Zenta, odakle su isplovljavali
na svoje zada}e prema Bra~u i Hvaru. U tome im je pru`ala pomo} postrojba iz Trogira,
koja je svojim brodovima odr`avala promet prema otocima Drveniku i [olti.
Tako je HRM ve} sredinom listopada opskrbljivala sve postrojbe na otocima Bra~u,
Hvaru i [olti. Treba naglasiti da su Bra~ani i Hvarani pored brodova HRM-a za svoje potrebe
koristili i vlastite brodove. Uobi~ajene rute u odr`avanju veze kopno-otoci-kopno bile su:
1.) Split – uz obalu prema Omi{u – o. Bra~,
2.) Trogir – svjetionik Galera – Drvenik Mali – uz obalu o. [olte do uvale Maslinica,
3.) Otok [olta – Milna na o. Bra~u – kopnom do Povije – Zimice – Split,
4.) Otok Hvar – otok Bra~ (ili Hvar – kopno).
Koordinaciju ve}ine prevo`enja iz ACY marine u Splitu sprovodio je g. Ton~i Buli} dok
su okosnicu postojbe za pomorski promet na srednjem Jadranu ~inili iskusni pomorci –
profesionalci: Tihomir Bo`}, Igor Pezelj, Ivo O{tri}, Nenad Paut, Dinko Dragi~evi}, Milan
Radovi}, ^edomir Bo`i}, Davor [vagulja i drugi.
Tijekom 1991. godine brodovi HRM-a na podru~ju srednjodalmatinskog oto~ja prevalili
su oko 1.150 milja bez ijednog kvara, zastoja ili gubitka. Ta se postrojba HRM-a rasformirala
15. sije~nja 1992. godine kada su se na ovom podru~ju stvorili uvjeti za normalizaciju
pomorskog prometa.

Pomorski promet na ju`nom Jadranu

Svoju prvu pomorsku blokadu svih hrvatskih luka i gradova JRM objavljuje u rujnu
1991. godine. Odluka o organizaciji prijevoza streljiva i opreme morskim putem u Dubro-
vnik donesena je u ZHRM-u jo{ 2. listopada 1991. godine.
Tako HRM u razdoblju od 2. do 4. listopada preko zapovjednika RL-a Plo~e na poluotoku
Pelje{cu u Stonu ustrojava Zapovjedni{tvo RL-a Ston sastava: zapovjednik Zoran [imi},
dozapovjednik Jadranko Anti~evi} i Ivan Narcaj, Perica Mijovi} – Dugi i Marina Miho~evi}.
Ovo zapovjedni{tvo imalo je zada}u odr`avati u Brocama (na Pelje{cu) pomorsku bazu za
prijevoz ljudi i roba u Dubrovnik.
Za ove potrebe iz Splita je u Ston stigla skupina od 13 pomorskih diverzanata, a bila su
preba~ena i tri gumena broda s izvanbrodskim motorima Johnson. Na zada}i je anga`irano i
nekoliko glisera tipa formula te dva velika gumena broda Atlantske plovidbe iz Dubrovnika.
Zapovjednik skupine pomorskih diverzanata Split, koja je na svoju prvu zada}u krenula ve}
5. listopada 1991. godine, bio je dr. Tihomir Lukovi}, a njegov pomo}nik gosp. Ante Ondini.
Kada je 7. listopada okupirano mjesto i luka Slano, osim pomorske bila je prekinuta i
jedina kopnena komunikacija grada Dubrovnika s ostatkom Hrvatske. Tada su brodovi
JRM-a po~eli predstavljati stalnu prijetnju u prolazima Mali i Veli Vratnik (izme|u poluotoka
Pelje{ca i o. [ipana), pa je pomorski promet prema Dubrovniku do`ivio malu reorganizaciju.
Ustrojavaju se dvije skupine brodova.
Prva skupina je prevozila materijal na ruti Broce (poluotok Pelje{ac) – Luka (sjevero-istok
o. [ipana), gdje bi ljude i sredstva preuzimala druga skupina iz sastava odreda naoru`anih
brodova, koja ih je prevozila u grad Dubrovnik.
Djelovanja postrojbi HRM-a i obalne obrane prije bitke 43

Zap. Ju`nog boji{ta Zap. obrane grada

Zap. 114., 115., 156. Br. HV Zap. 116. (163.) br. HV
Zap. MOD Pelje{ac i RL Ston Zap. MOD, ONB

Sat. Elafiti
OTB [ipan

OTB Gruj
Sat. Mljet
(JNA do 05/92)
OTV Goli

Slika 17. a – Zemljovidi {ireg podru~ja Dubrovnika

U svrhu pomo}i diverzantima i osiguranja pro-

meta na relaciji Pelje{ac – [ipan, Zapovjedni{tvo
RL-a Ston ustrojilo je i opslu`nu skupinu koju je
~inilo 10 mornara z Stona i Broca na ~elu sa
zapovjednikom skupine gosp. Antom Bulicom.
Organizaciju i osiguranje prometa ljudi i roba
na [ipanu provodili su pripadnici: satnije Elafiti,
obalne topni~ke bitnice [ipan i desetine obalnog
motrenja iz mornari~kog odreda Dubrovnik5.
Oni su traktorima organizirano prevozili ljude i
materijalna sredstva iz [ipanske Luke do luke
Slika 17. b – Zemljovidi {ireg podru~ja Su|ura| (jugozapad o. [ipana).
Dubrovnika Osim pripadnika mje{ovitih mornari~kih odreda
Pelje{ac i Dubrovnik, pomorski promet brodova JRM-a ka Pelje{cu svojim minama zaprije~ili
su i mineri HRM-a. Mine su bile postavljene izme|u Pelje{ca i [ipana prolazima Mali i Veli
Vratnik.
Kroz pomorsku blokadu JRM-a pomorski prijevoz od [ipana prema Dubrovniku provodio
je odred naoru`anih brodova (ONB) Dubrovnik. Njihovo pomorsko umije}e posebno je
dolazilo do izra`aja kad je potkraj listopada osvajanjem svih mjesta u Dubrova~kom primorju
neprijatelj potpuno zatvorio obru~ oko grada Dubrovnika, kako s mora tako i s kopna.
5
Obranu Elafitskih otoka: [ipana, Lopuda i Kolo~epa i protudesantnu obranu {ireg podru~ja grada Dubrovnika,
organiziralo je zapovjedni{tvo Mornari~kog odreda Dubrovnik koji je ustrojen 01. studenog 1991. Pored
zapovjedni{tva i logisti~kih postrojbi u svom sastavu odred je imao: postrojbu obalnog motrenja i obavje{}ivanja,
vod mornari~ke policije, odred naoru`anih brodova, tri satnije mornari~kog pje{a{tva (Grad, Elafiti i Mljet)
postrojbe obalnog topni{tva na [ipanu, Mljetu i u samom grradu (na Petki, Trapitu...).
44 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

Slika 18. a i b – Usprkos okupacije dubrova~kog podru~ja i uspostave pomorskih blokada,

organiziranim smo prijevozom roba i ljudi neprijateljskoj jugofloti – i kada je to bilo
najte`e – svakodnevno dokazivali da ona ne mo`e biti gospodar hrvatskog Jadrana.

Tada se ploviti moglo samo no}u, uz veliku pomo} motritelja iz obalnih postaja motrenja
i obavje{}ivanja, koji su svojim radarima neprekidno kontrolirali njihove plovne putove, za
prevo`enja tijekom kojih je po njima neprijatelj otvarao paljbu i s mora i s kopna.
Odred naoru`anih brodova (ONB) Dubrovnik bio je ustrojen jo{ 23. rujna 1991. godine.
Okosnicu mu je ~inilo pet brzih glisera, od kojih je najve}i dobio ime Sv. Vlaho.
U svom sastavu imao je borbene i transportne brodove. Zapovjednik odreda bio je
gosp. Aljo{a Nikoli}, a njegov zamjenik je bio mr. Vlado Onofri. Brodovima posebne
namjene zapovijedao je gosp. Mirko Duka – Alemani, a plovnim snagama u cijelosti gosp.
Vido Bogdanovi}. ONB je do protjerivanja brodova JRM-a iz {ireg akvatorija grada
Dubrovnika obavljao mnoge zada}e, od borbenih do prevo`enja ljudi, ranjenika, namirnica
i oru`ja. Njegovi brodovi preplovili su oko 52.000 km, prevezli oko 6.000 ljudi te oko 700
tona tereta. Dr. Mladen Miovi} uz pomo} dva sanitetska tehni~ara obavio je preko stotinu
medicinskih intervencija na moru.
Kada je po~etkom prosinca neprijatelj okupirao sela Zamaslina i Kon{tari na Pelje{cu,
baza iz Broca prebacuje se u sigurniju uvalu Prapratna.
Stabiliziranjem crte boji{nice kod Stona i stavljanjem akvatorija Elafitskih otoka pod
punu kontrolu HRM-a, osigurani su povoljni uvjeti za odvijanje pomorskog prometa na
ovom podru~ju i povezivanje poluotoka Pelje{ca s Dubrovnikom. Tako je osigurano
neprekidno prevo`enje ljudi, oru`ja i opreme za organizaciju obrane grada.

Snage obrane na otocima srednje Dalmacije

Neprijateljska flota od po~etka blokiranja jadranskih luka te`i{te je imala na blokadi
srednjeg Jadrana. Tu su bile anga`irane 3 od ukupno 5 takti~kih skupina flote JRM-a.
Po~etkom studenoga, nakon ustrojavanja ratnih luka HRM-a u Plo~ama, [ibeniku i u Puli,
jo{ vi{e brodova neprijatelj je koncentrirao u srednjem Jadranu.
Kako su prve naoru`ane postrojbe obrane na otocima srednje Dalmacije formirane jo{
tijekom prve polovine 1991. godine, opstanak neprijatelja u vojarnama na [olti, Bra~u,
Kor~uli, Mljetu te Visu i Lastovu postaje sve te`i. Zato tijekom rujna 1991. godine neprijatelj
napu{ta otoke bli`e obali, a oja~ava svoje postrojbe na Visu i Lastovu, odakle rukovodi
cjelokupnom blokadom hrvatskog Jadrana. Nakon preuzimanja vojarni i oduzimanja
naoru`anja i opreme ustrojavaju se prve ve}e oto~ne postrojbe na Kor~uli, Hvaru, Bra~u,
[olti i Mljetu. Naoru`avanjem oto~nih postrojbi pje{a~kim i topni~kim naoru`anjem na{i
otoci postaju prvi bojni brodovi osposobljeni suprotstaviti se neprijateljskoj jugofloti.
Djelovanja postrojbi HRM-a i obalne obrane prije bitke 45

PREGLED OTO^NIH POSTROJBI SREDNJE DALMACIJE

USTROJENIH TIJEKOM 1991. GODINE

Postrojbe obrane otoka [olte

- Satnija mornari~ko desantnog pje{a{tva
(ustrojena je 11. rujna 1991.)
- Obalna bitnica Marin~a rat (4x88 i 1x85 mm)
(ustrojena je 20. rujna 1991.) Postrojbe obrane otoka Bra~a
- Zapovjedni{tvo obrane otoka
- Protudiverzantski vod
- Vod za podvodno djelovanje - Specijalni vod
- Vod mornari~kog pje{a{tva
(vod je kasnije prerastao u satniju - bojnu)
- Obalna bitnica Ra`anj (3x85 mm)

Krizni {tab otoka ustrojen je 07. kolovoza 1991.

OTB Ra`anj bila je izravno pod zapovjedni{tvom ZHRM

Postrojbe obrane otoka Bra~a

- Satnija mornari~kog pje{a{tva
(satnija je kasnije prerasla u bojnu)
- Obalna bitnica Pelegrin
(ustrojena je 23. prosinca 1991.)

Ukupno 370 pripadnika

Postrojbe obrane op}ine Kor~ula

U podru~je op}ine Kor~ula spadao je otok Kor~ula i zapadni dio poluotoka Pelje{ac.

- Pje{a~ka bojna ZNG

- Obalne topni~ke bitnice (Privala, Velo Dance i Ra`nji})
- Pokretna topni~ka bitnica 76 mm
- Odred naoru`anih brodova
- Vod PZO
- Vod za podvodna djelovanja Postrojbe obrane otoka Mljet
- Motrila~ke radarske postaje - Satnija mornari~kog pje{a{tva
- Zapovjedni{tvo doma (Ustrojena je 06. listopada 1991.)
- Logistika - Vod obalnog topni{tva 88 mm Goli

Ukupno ima 1.064 pripadnika. Naoru`ani odred otoka Mljet ustrojen je u

Bojna ZNG ustrojena je dana 20. kolovoza 1991. lipnju 1991. a naoru`an 17. kolovoza 1991.
Naoru`ana je i stalno djeluje od 15. rujna 1991.

Slika 19. – U bitci protiv agresorske mornarice na{i su otoci odigrali ulogu najboljih bojnih brodova
HRM-a.
46 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

Obrana otoka Kor~ule i zapadnog dijela poluotoka Pelje{ca

Iako u to vrijeme nisu bile u sastavu HRM-a, najja~e snage na{e obalne obrane na
oto~nom podru~ju srednjeg i ju`nog Jadrana ustrojene su na podru~ju tada{nje op}ine
Kor~ula. U njezin sastav ulazili su otok Kor~ula i zapadni dio poluotoka Pelje{ca.
Dan poslije otimanja desantno-juri{nog broda iz brodogradili{ta Greben u Veloj Luci te
oduzimanja opreme iz tri oto~ne vojarne JNA (na Ra`nji}u, Privali i u gradu Kor~uli),
zapovjedni{tvo bataljuna op}ine Kor~ula, koje je bilo ustrojeno u mjestu Blatu, naoru`alo
je cijeli bataljun ZNG-a, sastava 4 pje{a~ke satnije sa oko 750 boraca (1. satnija djelovala
je na prostoru dana{nje op}ine Orebi}, 2. na podru~ju op}ina Lumbarda i grada Kor~ule,
3. na podru~ju op}ina Smokvica i Blato dok je 4.ta satnija djelovala na podru~ju dana{nje
op}ine Vela luka).
Zarobljenom opremom, osim opremanja postrojbi na prostoru svoje op}ine, pomoglo
se i susjedima. Veliki dio te pomo}i upu}en je gradu Dubrovniku, i to: 5 topova, 400 cijevi
pje{a~kog oru`ja, minobaca~ 120 mm, 4 motorna vozila, protuoklopne rakete Maljutke,
300 granata za topove i desetak tisu}a komada streljiva za pje{a~ko naoru`anje. Makarskoj
je bio upu}en jedan top 85 mm, a zauzvrat se dobilo 3 minobaca~a 120 mm sa streljivom i
3 motorna vozila. Plo~ama su dana 2 topa 85 mm i 300 komada streljiva za PZO topove 40
mm, [ibeniku streljivo za minobaca~e 120 mm, op}ini Hvar jedno motorno vozilo, Pelje{cu
(isto~nom dijelu koji je tada potpadao pod tada{nju op}inu Dubrovnik) pje{a~ko oru`je i
streljivo, a otoku Mljetu radijska oprema.
Iskrcavanje jugovojske u podru~je vojarne Privala dana 27. rujna te zrakoplovni napadi
na objekte na otoku 7. listopada 1991. godine pokazali su da se postrojbe MUP-a, ZNG-a
i Narodne za{tite, opremljene uglavnom pje{a~kim naoru`anjem, ne mogu u~inkovito
suprotstaviti paljbi neprijateljskih topova i aviona. Zato su poslije pje{a~kih ustrojene:
– postrojbe obalnog topni{tva,
– postrojbe pokretne obalne bitnice 76 mm ZIS,
– postrojbe PZO-a i odreda naoru`anih brodova,
– protuoklopni vod Maljutki,
– protudiverzantski i interventni vod,
– bitnica minobaca~a 82 i 120 mm te topni~ki izvi|a~i,
– nove postrojbe logistike i veze.

Slika 20. – Bojovnicima obrane op}ine Kor~ula nisu bili potrebni mobilizacijski pozivi kada je trebalo
braniti suverenost Republike Hrvatske.
Djelovanja postrojbi HRM-a i obalne obrane prije bitke 47

Uz postoje}a 3 stacionarna centra veze, motrenja i prislu{kivanja ustrojen je i pokretni

radijski centar.
Malo je koji otok na Jadranu imao pod oru`jem vi{e od tisu}u opremljenih i uvje`banih
boraca koliko je, jo{ prije bitke protiv brodova JRM-a, bilo u postrojbama obrane op}ine
Kor~ula. Te su se postrojbe morale osposobiti za odlu~no suprotstavljanje ponovnom
poku{aju iskrcavanja s neprijateljskih brodova na otok, ali i za razbijanje nametnute
pomorske blokade. Kako je jugovojska prije svog povla~enja onesposobila gotovo sve
topove, istodobno s obukom poslu`itelja za borbu, trebalo je osposobljavati i topove; pri
tom koriste}i sva raspolo`iva i dostupna sredstva, trebalo se snalaziti na svakojake na~ine.
Jedan dio zatvara~a i ciljni~kih sprava za topove prona|en je na otoku, dok su dio zatvara~a
izra|ivali me{tri u oto~nim brodogradili{tima i svojim privatnim radionicama. Svjedo~anstvo
jednog oto~nog me{tra ponajbolje oslikava te dane kad za te svrhe specijalnih alata i
strojeva nije bilo, ali je na svu sre}u bilo mnogo kreativnosti i uspje{nih improvizacija.
Gospodin Majo Penjak tada je radio kao mehani~ar u brodogradili{tu Inkobrod u Kor~uli i
bio jedan od majstora sa zada}om osposobljavanja uni{tenog naoru`anja biv{e JNA:
– Kako su rje{avani remonti ciljni~kih
sprava i daljinara? Mogu vam re}i daje
to bio veliki posao, jer smo od alata i
materijala za rad imali jedno veliko ni{ta.
Trebalo se uhvatit posla, kako bi ostali
`ivi. Satnik Seretinek nam je donosio te
izlomjene komade, objasnio {to otprilike
treba u~initi, a mi smo se pomo}u
elemenata strojeva, sje}anja iz {kole i
iskustvom ipak fantasti~no dobro sna{li.
Nismo imali mnogo, ali smo se uputili.
Sami smo radili alate i prora~une. To je
bilo i najzanimljivije, jer pravit daljinare
nije bio problem kada je prora~un
gotov. Kako su libele na topovima bile Slika 21. – I privjesci za klju~eve u rukama Maja Penjaka
slomljene, poslije daljinara su se radile postali su dio ubojite topni~ke opreme.
nove libele za topove. Poku{avali smo
svakako, pa tako i sa epruvetama koje smo punili sa rakijom, vekijom… ali to nije valjalo. Taj
je problem rije{ila moja pokojna mater. Slu~ajno je imala jedan mali privjesak za klju~eve,
na kojemu je bila jedna mala libela. To nam je dalo ideju, i kod kor~ulanskog me{tra Antuna
Br~i}a smo jedne no}i rastavili nekoliko libela i montirali na topove. Ta su dva topa oti{la u
Lovi{te, odakle su prvi u bitci protiv brodova otvorili paljbu, koriste}i na{e libele – otkriva
nam, u jednom novinskom razgovoru ovaj domi{ljati majstor zlatnih ruku, isti~u}i zasluge
i svojih kolega: Marka [egedina – Jenda, Emila Mu{i}a – ^orka, Julija Miline, Ljube
Maslakovi}a te mnogih drugih.
Na zapadnoj strani otoka u brodogradili{tu Rade` izra|ena su tri kompletna zatvara~a
za ZIS-eve te dva za topove 85 mm. Na tre}em topu 85 mm popravljena je hidraulika, a taj
specifi~an posao ura|en je uz asistenciju Marki{e Zloki}a, zapovjednika OTB-a 85 mm
Privala. Osposobljeni su svi topovi na ovom podru~ju, a svestranu je potporu svojim
majstorima pru`alo poduze}e Rade` ~iji su djelatnici bili anga`irani danju i no}u kako bi
poslove oko njihova popravka zavr{ili u rokovima.
S popravljenim topovima, ve} potkraj listopada, ustrojene su stacionarne obalne
bitnice 85 mm Privala i Velo Dance, vod 85 mm Lumbarda te bitnica 88 mm Ra`nji}.
48 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

One su zatvarale ulaz neprijateljskim

brodovima u Kor~ulanski kanal sa
zapadne i Pelje{ki kanal s isto~ne
strane.
Dovo|enjem u funkciju protuoklo-
pnog voda Maljutki i pokretne bitnice
76 mm ZIS trebalo je uspostaviti potpu-
nu paljbenu kontrolu unutra{njeg akva-
torija Kor~ule i Pelje{ca. U tu je svrhu
POTB 76 mm ZIS do po~etka studeno-
ga 1991. godine na Kor~uli pripremila
tri paljbena polo`aja: na predjelu Ber-
kovice kod Lumbarde, kod Ra~i{}a i na
predjelu Zahumlje povrh Blaca. Isto-
dobno su na Pelje{cu ustrojena jo{ dva
voda: kod Lovi{ta i Trpanjske Dube.
Slika 22. – Dok su radnici Inkobroda izra|ivali daljinare
i libele, radnici Rade`a predvo|eni Petrom Posluge na topni~kim polo`ajima bile
Petkovi}em izra|ivali su nove zatvara~e za su uvje`bane za bojno djelovanje protiv
topove ratnih brodova. Paljbeni polo`aji bili su
fortifikacijski ure|eni te radijskom i `i~a-
nom vezom povezani u jedinstveni sustav paljbene kontrole Neretvanskog, Kor~ulanskog i
Pelje{kog kanala.
Na ovakav na~in osposobljavane ove postrojbe obalnog topni{tva bile su paljbeno
najja~e postrojbe koje su se mogle suprotstaviti skupinama brodova kojima je jugo-flota
blokirala `ivot na na{oj obali i otocima.

ORGANIZACIJA OBRANE POSTROJBI OBRANE OP]INE KOR^ULA

PRIJE BITKE PROTIV BRODOVA
Djelovanja postrojbi HRM-a i obalne obrane prije bitke 49

Obalno topni{tvo
U drugoj polovici rujna 1991. godine krizni {tabovi, civilna za{tita, MUP te postrojbe
ZNG-a du` jadranske obale i otoka poduzeli su razne djelatnosti kako bi popravili i stavili
u funkciju obalne topni~ke bitnice oduzete od JRM-a.
Dana 14. rujna 1991. godine postrojbe MUP-a [ibenik osvojile su obalnu topni~ku
bitnicu 90 mm @irje.
Snage civilne za{tite Rogoznice, MUP-a Primo{ten i dio pripadnika 3. bojne 4. brigade
ZNG-a, 16. rujna su zauzele obalnu topni~ku bitnicu 100 mm Ze~evo i vojarnu Kru{}ica
(Rogoznica). Tom akcijom na Ze~evu je preuzeto 5 topova 130 mm (tri topa su bila u
polo`aju za otvaranje paljbe po [ibeniku), 4 obalna topa 100 mm, 4 obalna topa 88 mm,
6 obalnih topova 85 mm i 11 topova PZO-a 20/3 mm. Tim topovima ustrojavaju se obalna
topni~ka bitnica 100 mm Ze~evo, obalna topni~ka bitnica 85 mm Murter, pokretna topni~ka
bitnica 130 mm te pokretna topni~ka bitnica 85 mm koje ulaze u sastav {ibenske 113.
brigade ZNG-a.
Bitnicu 88 mm na otoku Smokvici s cjelokupnim naoru`anjem i opremom 19. rujna 1991.
godine oslobodila je skupina specijalaca ZNG-a i MUP-a Primo{ten. Postrojbe MUP-a i civilna
za{tita otoka [olte 17. rujna preuzele su topni{tvo na Veloj Stra`i i Marin~a ratu. Od dijela
topova preuzetih u Rogoznici i na otoku [olti, Zapovjedni{tvo HRM-a ustrojava obalne
topni~ke bitnice 88 mm Marin~a rat ([olta), obalnu topni~ku bitnicu 85 mm Ra`anj (Bra~) te
obalne topni~ke bitnice Ka{juni i Duilovo (Split). Pje{a~ka bojna ZNG-a Kor~ule i MUP-a
Kor~ule 17. rujna preuzima sve vojarne na otoku Kor~uli, a izme|u ostalih i obalne topni~ke
bitnice 88 mm Ra`nji}, 85 mm Privala i topni~ku bitnicu 76 mm M-42 ZIS.
Na otoku [ipanu civilna za{tita i MUP 18. listopada preuzimaju obalnu topni~ku bitnicu
88 mm [ipan koju odmah popunjavaju ljudstvom sa [ipana i iz podru~ja grada Dubrovnika.
Po~etkom 1992. godine na podru~ju grada Dubrovnika ustrojen je topni~ki vod Petka
(2 x 85 mm). Obje postrojbe, sve do njegova rasformiranja polovicom 1992. godine, djeluju
u sastavu mornari~kog odreda Dubrovnik.

Slika 23. – Prvi modeli gotovo svih topova obalnih bitnica HRM-a bili su proizvedeni prije ili u vrijeme
2. svjetskog rata.
50 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

PREGLED OBALNIH TOPNI^KIH BITNICA USTROJENIH

do 1. studenoga 1991. godine
Red. OBALNA TOPNI^KA Broj topova Nadnevak U SASTAVU
br. BITNICA (lokacija) i kalibar ustrojavanja POSTROJBE
1. SJEVERNO @IRJE (o. @irje) 2x90 mm 14. 9. 1991.
MUP [IBENIK
2. JU@NO @IRJE (o. @irje) 4x90 mm 14. 9. 1991.
3. ZE^EVO (Rogoznica) 4x100 mm 17. 9. 1991.
113. brigada HV-a
4. SMOKVICA (o. Smokvica) 4x88 mm 21. 9. 1991.
5. MARIN^A RAT (o. [olta) 4x88 mm
20. 9. 1991.
1x85 mm
IZRAVNO POD
6. KA[JUNI (Split) 1x88 mm ZAPOVIJEDANJEM
1. 10. 1991.
2x85 mm ZAPOVJEDNI[TVA HRM-a
7. RA@ANJ (o. Bra~) 3x85 mm 24. 9. 1991.
8. PRIVALA (o. Kor~ula) 2x85 mm 17. 9. 1991.
9. VELO DANCE (o. Kor~ula) 2x85 mm 17. 9. 1991.
10. RA@NJI] (o. Kor~ula) 4x88 mm ZAPOVJEDNI[TVO
17. 9. 1991.
2x85 mm OBRANE OP]INE
11. POTB 76 mm ZIS 7x76 mm KOR^ULA
(vod Blace – o. Kor~ula) (3x76 mm)
(vod Lovi{te – Pelje{ac) (2x76 mm) 17. 9. 1991.
(vod T. Duba – Pelje{ac) (2x76 mm)

U studenom na otoku Lo{inju, Premudi i Molatu MUP i HV preuzimaju vojarne, a od

zaplijenjenih topova 88 mm 20. studenoga ustrojavaju obalne topni~ke bitnice Premuda
(o. Premuda) i Bonaster (o. Molat).
Do kraja 1991. godine (23. 12.) HRM ustrojava i obalnu topni~ku bitnicu 85 mm Pelegrin
na otoku Hvaru.
Prije odlu~uju}eg boja u Splitskom i Kor~ulanskom kanalu u vremenu od 16. do 20.
rujna na podru~ju [ibenika bojno su djelovale bitnice OTB @irje i OTB Ze~evo. Dok se OTB
@irje istakla svojim djelovanjem po skupinama brodova ispred [ibenika i ciljevima na kopnu
u potpori 113. brigadi, OTB Ze~evo istakla se ru{enjem 4 zrakoplova i 1 helikoptera.
Istodobno je poga|anje 2 zrakoplova 19. rujna zabilje`eno video-kamerom, i uz komentar:
Obadva, obadva su pala!, taj je doga|aj bio prikazan na HTV-u.
Od bitnica na splitskom podru~ju borbeno je djelovala OTB Bra~ koja je istodobno kad
su napali i diverzanti HRM-a s otoka Bra~a, dana 12. studenoga pogodila pomo}ni brod
JRM PT-72.
Na ustrojavanju i formiranju obalnog topni{tva u ZHRM-u u po~etku njegovog stvaranja
radili su Franko Perkovi} i Vatroslav Carev, a u drugoj polovini listopada ovu du`nost
preuzeli su Ante Bili} i Josip Macani}. Uvjeti za po~etak operacije za kona~no osloba|anje
Jadrana sazreli su kada su gotovo sve obalne bitnice, koje je JRM prije svog povla~enja
s obale i otoka onesposobila za djelovanje, bile stavljene u funkciju obrane akvatorija
Republike Hrvatske. Posebno iznena|enje za neprijatelja trebalo je posti}i ustrojavanjem
pokretnih obalnih bitnica koje su po neprijateljskim brodovima mogle djelovati s polo`aja
s kojih oni to nisu o~ekivali.
Djelovanja postrojbi HRM-a i obalne obrane prije bitke 51

PREGLED OBALNIH BITNICA USTROJENIH

do 1. studenoga 1991. godine
OTB 90 S. @irje (2)
OTB 90 J. @irje (4)
OTB 100 Ze~evo (4)
OTB 88 Smokvica (4)

OTB Ka{juni
2x88, 1x85

OTB 85 Ra`anj (3)

OTB 85 Marin~a rat
4x88, 2x85

OTB 85 Privala (2)

OTB 85 Vela Dance (2)
OTB 88 Ra`nji} (4)

POTB 76 ZIS (7)

Kor~ula 3x76, Pelje{ac 4x76

U bitci protiv agresorske mornarice na{i su otoci odigrali ulogu najboljih bojnih
brodova HRM-a.

Tabelarni prikaz obalnih topni~kih

bitnica HRM-a ustrojenih tijekom
Domovinskog rata
52 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

Diverzantska djelovanja HRM-a

Prvi diverzantski odred HRM ustrojen je 01. listopada. 1991. godine pri Odjelu za podvodna
djelovanja HRM. Uz diverzantski odred, u sastav Odjela ulazili su minska grupa, odjeljenje
za pomorski promet , baza za logisti~ku potporu a poslije i protuminski odred. Zapovjednik
odjela bio je kfr. Stjepan Bernardi}.
Okosnicu diverzantskog odreda ~inilo je 45 pripadnika Omi{kog 3. “S” voda koji je do
tada bio u sastavu 3. bataljuna 114. Brigade ZNG i dio diverzanata koji su napustili biv{u
JRM (Mihailo Viceli}, Zoran Marineli} i Neven Kati}, te Branko Zemljari} i Dra`en Feher).
Omi{kim 3 “S” vodom, a po ustroju i odredom pomorskih diverzanata zapovjedao je pfr.
Mile ^atlak
Temeljne zada}e pomorskih diverzanata u po~etnom razdoblju bile su:
– uznemiravanje posada neprijateljskih brodova u njihovim blokadama na{ih luka;
– paljbeni udari po brodovima JRM-a;
– osiguranje me|uoto~nih prolaza u svrhu za{tite pomorskog prometa;
– napadi na upori{ta JRM-a.
Oprema za potrebe postrojbe nabavljena je u ronila~kim klubovima i specijaliziranim
tvrtkama, a kao ubojna sredstva rabljeni su ru~ni baca~i Ose i Zolje.
Vremenom su postrojbe opremljene i oru`jem sposobnim za ja~e udare po brodovima
JRM-a i s ve}ih udaljenosti. U po~etku su to bile rakete Maljutke, a kasnije i druga sred-
stva, projektirana i napravljena u na{im poduze}ima. Pomorski diverzanti HRM-a izvr{avali
su bojne zada}e na podru~ju cijele Dalmacije, a te`i{te djelovanja bilo je na podru~ju
srednjodalmatinskih i Elafitskih otoka.
U podru~ju Splitskih vrata diverzanti HRM-a djelovali su tijekom listopada i studenoga
1991. godine sa zada}om paljbenih udara po brodovima JRM-a koji su blokirali to podru~je.
U podru~ju Elafitskih otoka diverzanti HRM-a djelovali su tijekom listopada i studenoga
1991. godine radi osiguranja pomorskog prometa, a te`i{te djelovanja bilo je u prolazima
Veliki i Mali Vratnik. Njihove najzna~ajnije akcije do 1. napadne operacije HRM sredinom
studenog 1991. godine bile su:

OBJEKTI SREDSTVO
DATUM MJESTO NAPADA REZULTATI
NAPADA NAPADA
10. 10. ’91. DJ^ SPLITSKA VRATA Strojnice, Osa, Zolja O{te}en
11. 10. ’91. P^ SPLITSKA VRATA Zolja O{te}en
16. 10. ’91. P^ O. OLIPA Zolje, Ose Potopljen
18. 10. ’91. DJ^ MALI VRATNIK Strojnice, Zolja O{te}en
22. 10. ’91. RTOP VELI VRATNIK Zolja O{te}en
11. 11. ’91. P^-173 O. [OLTA Maljutka O{te}en
12. 11. ’91. PT-72 SPLITSKA VRATA Zolje, Ose O{te}en

Ovim akcijama po neprijateljskom brodovlju Odred pomorskih diverzanata je krajem

listopada i po~etkom studenog okrenuo inicijativu u djelovanju na Jadranskom boji{tu na
stranu HRM.
Bojeva mo} diverzanata HRM bitno je uve}ana kada su u borbi protiv Jugoflote po~eli
upotrebljavati daljinski navo|ena sredstva i torpeda koja su na{im brodogradili{tima bila
osposobljena za djelovanje s obale i otoka. Op}i napad daljinski navo|enim sredstvima
bio je predvi|en za 14. studenog 1991. godine. Planirano je da se u jutarnjim satima VPBR
Djelovanja postrojbi HRM-a i obalne obrane prije bitke 53

i 2 RTOP-a istodobno napadnu, kako bi se smanjio njihov manevar i mogu}nosti uzvra}anja

paljbom. U akciji su kori{teni daljinski upravljivi ~amac Duh sv. Vlaha gliser, napravljen u
brodogradili{tu 3. Maj iz Rijeke, koji je bio naoru`an sa oko 150 kg eksploziva, te dva
adaptirana vodena skutera – donacija g. Sini{e Poljaka, koji su na sebi nosili po 20-tak kg
eksploziva.
Ta jutarnja akcija na veliku `alost nije uspila. U skutere je dan prije akcije, tijekom testi-
ranja u{la voda i o{tetila njihove sustave za navo|enje. Daljinski upravljivi ~amac – gliser
pokvario se na svom putu ka cilju i potonuo na dubinu od 40 metara izme|u o. Drvenika i
[olte. Vjerojatno je zbog kratkog spoja kablova, na dnu eksplodirao.
Ratna sre}a okrenula se popodne istog dana kada su upravo diverzanti HRM samona-
vode}im torpedom hrvatske proizvodnje pogodili neprijateljski P^ 176 “Mukos” i time
uspje{no zapo~eli prvu (ili jednu od prvih) oslobodila~ku operaciju u Domovinskom ratu

Slika 24. – Pripadnici Prvog odreda pomorskih diverzanata

HRM-a nakon sve~ane prisege u Omi{u 1991.
54 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

PO^ETNI UDARAC
DIVERZANTSKA AKCIJA U SPLITSKIM VRATIMA
Usporedno s naoru`avanjem i osposobljavanjem postrojbi HRM-a i obalne obrane na
obali i otocima sve je vi{e rasla odlu~nost za razbijanje nametnute pomorske blokade. U
pripreme za razbijanje pomorske blokade u Splitskom kanalu osim ZHRM ve} po~etkom
studenog 1991. godine bili su uklju~eni i predstavnici Glavnog sto`era HV. Evo {to o tome
poslije zavr{ene vojne operacije HRM izvje{}uje ratni zapovjednik Teritorijalne obrane otoka
[olte Zoran Radman: Po~etkom studenog na [oltu su u tajnosti do{li predstavnici Glavnog
sto`era Hrvatske vojske na ~elu s admiralom Davorom Domazetom. Predstavnik GSHV dao mi
je zadatak da u najve}oj tajnosti pripremim polo`aje uz more odakle se namjerava s vo|enim
torpedima ga|ati VPBR i druge brodove JRM. Tako|er je utvr|en na~in stalnog obavje{}ivanja
GSHV (putem punkta iz Trogira) o polo`aju brodova okupatorske RM u Splitskom kanalu.
Nakon {to smo tijekom mjeseca listopada i po~etkom studenoga, uglavnom akcijama
pomorskih diverzanata i minera uspjeli o{tetiti desetak neprijateljskih brodova, sazrijevali
su uvjeti da se u boj protiv jugoflote uklju~e i na{i brodovi.
U ko{tac s neprijateljskim brodovima iz sastava takti~ke skupine TG Ka{tela prvi su se
uhvatili ~lanovi posade torpednog broda TB-51 Vukovar. Taj brod je nakon zarobljavanja u
tijeku {ibenskoga rata i remonta u Remontnom zavodu [ibenik bio najja~i brod kojeg je za
takvu zada}u imala flota HRM-a. Nakon izvr{ene pripreme za bojno djelovanje brod je 4.
studenoga 1991. godine prvi put na sebe ukrcao torpeda. Njihov cilj je bio poga|anje
razara~a Split (VPBR-31), s kojeg je njegov zapovjednik rukovodio blokadom Splitskih
vrata. Posada na{eg broda je 10. a potom i 11. studenoga bez uspjeha poku{ala potopiti
razara~ Split. Razara~ je bio torpediran u dva navrata s po ~etiri torpeda TR-53VA. Kako su
sva na{a torpeda prije ispaljenja bila namje{tena na samonavo|enje, a glavni strojni
mehanizmi na VPBR-u Split nisu radili, bez traga za navo|enje ona nisu mogla pogoditi
cilj. Da su torpeda bila uporabljena kao nenavo|ena ili da je VPBR, topni~kom paljbom s
obale i otoka, bio natjeran da upali motore prije djelovanja, ishod na{ih torpednih napada
vjerojatno bi bio druk~iji.

Slika 25. a – Iako je sa TB 51 Vukovar bilo ispaljeno 8 torpeda posada VPBR 31 ni u jednom slu~aju
nije primjetila na{ brod niti ispaljena torpeda
Po~etni udarac 55

Taj po~etni neuspjeh nije umanjio na{u odlu~nost za razbijanje pomorske blokade, upravo
obratno. Zapovjednik HRM-a admiral Letica 12. studenog 1991 je dobio Informaciju kako se
za 16. studenog uve~er priprema potpisivanje sporazuma o prekidu vatre koji }e obe strane
morati po{tivati, a do tada ima slobodne ruke. U uvjetima nametnutog primirja i njegova
nadzora od strana promatra~a Europske zajednice i UN, razbijanje pomorske blokade
Jadrana je prema odluci u`eg kolegija zapovjedni{tva HRM trebalo zapo~eti iznena|enjem,
uporabom sredstva koje neprijatelj ne bi mogao ~uti ni vidjeti. Kako napadi na VPBR 31 Split
s TB 51 Vukovar 10 i 11. studenog, te napadi diverzanata HRM adaptiranim vodenim
skuterima i daljinski upravljivim gliserom koji su usljedili poslije nisu uspjeli, preostalo je da
se to poku{a uraditi torpedom koje je po~etkom studenog 1991. godine u Trogiru izradila
grupa na{ih in`enjera i tehni~ara na ~elu sa in`enjerom Ivicom ]urkovi}em.
Svoje prve utiske o na{em prvom hrvatskom torpedu, za splitski ATV iznio je puk.
Vladimir Nalitili}:
12. studenoga 1991. godine u 8.00 sati zapovjednik Stjepan Bernardi} pozvao me u svoj
ured i priop}io ni radosnu vijesti o dobitku torpeda. Prvi susret mene kao vojnika profesio-
nalca, koji zna {to je torpedo, s tim torpedom – {okirao me. Kad sam vidio izgled tog torpe-
da nisam mu vjerovao. Torpedo je bilo napravljeno od plasti~ne cijevi, na sebi je imalo
sustav za upravljanje radiosignalom. Njegovu pogonsku grupu ~inio je jedan elektromotor,
a eksplozivno punjenje se sastojalo od 8 kilograma plasti~nog eksploziva. Upalja~ mu je
bio najobi~niji kontaktni upalja~.
Mi o njegovim takti~ko-tehni~kim osobinama nismo znali ni{ta. Dobili smo podatke da
mu je brzina kretanja od 5 i po do 6 ~vorova.
Domet mu je bio do oko 3 milje, {to nas je zadovoljavalo jer su se neprijateljski brodovi,
poznavaju}i sredstva koja smo do tada koristili dr`ali od obale na toj udaljenosti. Najve}i
nam je problem predstavljalo vo|enje tog torpeda, jer je kompletno torpedo bilo pod
vodom, a samo mu je antena duljine oko 70 centimetara izlazila na povr{inu. Da bi ga mogli
usmjeravati i koliko toliko pratiti na putu ka cilju, na tu antenu smo kako bi bila {to uo~ljivija
stavili crvenu krpu.
Kako je brzina njihovih brodova bila oko 30 ~vorova (oko 5 puta ve}a od brzine torpeda),
trebalo se poklopiti mnogo uvjeta da bi mi te brodove mogli ga|ati.
Budu}i da je na~elnik Stjepan Bernardi} zajedno sa svojim najbli`im suradnicima
prosudio da najbolji uvjeti za djelovanje po brodovima postoje na otoku Bra~u, ve} oko
pono}i 12. studenoga gospoda Dra`en Feher, Vladimir Nalitili} i Milan Mareli} (koji su trebali

Slika 25. b – Torpedo tipa M-53VA (lijevo) i torpedo ing. Ivice ]urkovi}a (desno). Ono {to posada
torpednog broda TB-51 Vukovar nije uspjela posti}i s torpedima tipa M-53VA uradili su
diverzanti HRM-a sa samonavode}im torpedom hrvatske proizvodnje ispaljenim s
otoka Bra~a.
56 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

djelovati torpedom), zajedno s dijelom diverzanata na ~elu sa zapovjednikom odreda

Milom ^atlakom (koji su po brodovima trebali djelovati iz gumenih ~amaca), prebacili su
se na otok Bra~. Da bi sprije~ili mogu}nost otjecanja podataka o akciji, samo naju`i krug
~asnika HRM-a bio je upoznat s njenom provedbom, a velika samostalnost u odlu~ivanju
bila je ostavljena toj grupi koja je akciju provodila na terenu. Svu potrebnu pomo} posluzi
torpeda i grupi pomorskih diverzanata pru`ili su pripadnici Zapovjedni{tva obrane otoka
Bra~a. Cijeli 13. studenoga tra`ili su polo`aj s kojeg bi se moglo djelovati, ali se takvo
mjesto nije moglo na}i, jer niti jedan od brodova nije dolazio u domet torpeda.
Sre}om poslijepodne 14. studenoga krenulo je jugo i po~ela je padati ki{ica, {to je
natjeralo neprijateljeve brodove da se primaknu obalama Bra~a. Kada su izvidnici javili da
se ophodni brod P^-176 Mukos pribli`ava mjestu Bobovi{}u, za samo 15 minuta posluga
torpeda i diverzanti na gumenim ~amcima bili su na svojim polo`ajima za borbu. Nakon 15
minuta od dolaska na polo`aj, torpedo je sastavljeno i pripravljeno za svoju prvu uporabu,
nakon ~ega je bilo porinuto u more. Kako je torpedo pogodilo cilj govori pukovnik Vladimir
Nalitili} koji je vodio taj napad.
Nakon porinu}a torpeda, po{to je bilo dosta valova ote`ano smo ga vodili ka cilju. Kako
je padao mrak na oko 500-600 metara mi smo torpedo potpuno izgubili iz vidnog polja.
Kako je torpedo ostalo usmjereno u pravcu broda, nakon izvjesnog vremena do{lo je do
njegova susreta s ophodnim brodom. Brod je bio pogo|en u pram~ani dio gdje je nastao
otvor oko 4 m2.
Te{ko o{te}en ophodni brod izgubio je maritimne sposobnosti i ubrzo ve}im dijelom
pramca uronio pod povr{inu mora. Uspani~ena posada je tra`ila pomo}, no tek u sumrak
se uspjela prekrcati na torpedni brod (T^-224), dok su svoj brod zajedno s tijelima trojice
poginulih mornara ostavili da pluta, poslije ~ega se nasukao u uvali Bobovi{}e na Bra~u.
Zapovjednicima JRM dugo nije bilo jasno od ~ega je brod stradao, te su u izvje{}u o
minskim djelovanjima HRM-a svog slavnog “Odjela za informisanje JRM”, me|u ostalim
lokacijama naveli i podru~je gdje je nastradao P^ te optu`ili HRM da je tamo polo`ila
podvodne mine.
Diverzanti su pratili stanje broda do kasno u no}. Skupina u gumenjacima zajedno s
pripadnicima obrane otoka Bra~a bila je u pripravnosti za djelovanje u slu~aju iskrcavanja
ljudstva s neprijateljevih brodova na o. Bra~.
Jo{ tijekom bojnih djelovanja koja }e uslijediti u Splitskom i Bra~kom kanalu ovaj je te{ko
o{te}eni brod obitelj Kalebi} svojom ko~om oteglila prema otoku [olti u uvalu Ne~ujam.
Tu su ga nasukavanjem spasili od potapanja. Kasnije je brod otegljen na remont u [ibenik

Slika 26. a i b – Patrolni brod P^-176 Mukos nasukan i spa{en u uvali Ne~ujam na otoku [olti, poslije
~ega je popravljen u Remontnom zavodu u [ibeniku
Po~etni udarac 57

i danas pod imenom [olta plovi u sastavu flote HRM-a. Jedan od nastradalih ~lanova
posade prona|en je vezan za krevet, {to zorno svjedo~i o stanju morala na neprijateljskom
brodovlju.

Slika 26. c – Pogo|eni P^-176 Mukos danas pod imenom OB-62 [olta plovi u
sastavu Flote HRM
58 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

BOJ U SPLITSKO-BRA^KOM KANALU

Jo{ polovicom rujna i po~etkom listopada za protubrodsku obranu {ireg splitskog
akvatorija Zapovjedni{tvo HRM-a ustrojilo je i uvje`balo tri obalne bitnice od ukupno 12
topova 85 i 88 mm. Na otoku [olti bitnica Marin~a rat u svom sastavu je imala 4 topa
88 mm, a na paljbenom polo`aju Vela Stra`a kod sela Grohote 1 top 85 mm. Na otoku
Bra~u bitnica Ra`anj je imala 3 topa 85 mm. U neposrednoj obrani grada Splita na polo`aju
Ka{juni HRM je imala 2 topa 85 mm i 2 topa 88 mm.
Situacija koja je nastala na ju`nom boji{tu padom Slanog 4. listopada zahtijevala je
oja~anje topni{tvom postrojbi HV-a na {irem podru~ju Stona. Kako je u to vrijeme jedino
HRM imala na raspolaganju topni~ke postrojbe koje nisu bile izravno uklju~ene u bojna
djelovanja, po procjeni ukupne situacije admiral Sveto Letica je donio odluku da se dio
topni{tva obrane grada Splita uputi na ju`no boji{te. Tako je dana 20. listopada zapovjednik
Milivoj Butigan s vodom topova 88 mm s polo`aja na Ka{junima bio premje{ten na paljbeni
polo`aj \onta Doli, izme|u Slanog i Stona, a 23. listopada zamjenik na~elnika Odsjeka
obalnog topni{tva Josip Macani} s dva topa premje{ta se na polo`aj u @uljane na poluotoku
Pelje{cu. Tako je prije bitke u obrani Splita na Ka{junima ostao samo jedan top 85 mm,
kojemu je bila neispravna poluga (ruda) za vu~u. Drugi top s neispravnom polugom za vu~u
ostao je na polo`aju Vela Stra`a kod Grohota na [olti. Po brodovima JRM-a u Splitskom
kanalu s otoka [olte paljbeno je mogao djelovati samo top s Vele Stra`e, a po manjem
dijelu kanala i bitnica Ra`anj s paljbenog polo`aja Golo brdo na Bra~u. Usprkos tome {to
su na{e bitnice bile dobro ustrojene i uvje`bane, ovakav broj i raspored obalnih topova nije
bio dovoljan za obranu grada Splita s mora. Odnos snaga bio je jo{ nepovoljniji ako se
uzme u obzir da je neprijatelj po gradu mogao djelovati i iz svojih vojarni u gradu.
Poga|anje ophodnog broda P^-176 Mukos bio je dovoljan povod postrojbama JRM-a
da provedu svoj unaprijed smi{ljen plan ga|anja civilnih objekata na otocima Bra~u i [olti,
kao i u gradu Splitu. U tu svrhu, 14. studenoga, iz Visa isplovljava takti~ka skupina od {est
neprijateljskih brodova, predvo|ena s VPBR-34. Zada}a im je bila pridru`iti se skupini u
blokadi Splitskog kanala i zajedno s njom djelovati po planiranim ciljevima u {irem podru~ju
Splita. Istoga dana u 23.30 sati s VPBR-31 Split, koji se nalazio u rajonu Splitskog kanala,
data je zapovijed brodovima iz njegovog sastava za punu pripravnost.
Na VPBR-31 pokraj zapovjednika kapetana fregate
Dragana Jovina (kojemu je obitelj jo{ uvijek `ivjela u
Splitu) nalazilo se 12 ~asnika, 28 do~asnika i 75 mornara.
Me|u njima nije bilo Hrvata ni Slovenaca.
Dana 15. studenoga u 00.50 sati po zapovijedi s
VPBR-31 vi{ka skupina brodova neprijateljske mornarice
iz Hvarskog kanala otvorila je topni~ku paljbu po otocima
Bra~u i [olti. Vjerojatno su pretpostavljali da se
postrojbe HRM-a nalaze na obalnom rubu pa su najprije Slika 27. a – Dvije godine nakon
tu usredoto~ili svoju paljbu. Kako im na{e topni{tvo nije i`ivljavanja na mje{tanima Bra~a i
odgovorilo, paljbu su prenijeli po naseljenim mjestima, [olte, oficir crnogorske RM Ilija Br~i}
posebice po Milni na Bra~u i Gornjem selu na [olti. Po u osutnosti je osu|en na 15 godina
zatvora. Na temelju me|unarodne
civilnim ciljevima ispalili su oko 800 granata uzrokuju}i
tjeralice tijekom studenog 2007.
znatnu materijalnu {tetu. Paljbom vi{ke skupine brodova uhi}en je u Rimu gdje je kao
sa VPBR-34 Pula upravljao je kapetan fregate Ilija predstavnik RM Crne gore boravio
Br~i}. Bio je to po~etak odmazde za gubitke koje su na vojnoj vje`bi NATO-a.
Po~etni udarac 59

do`ivjeli dan ranije. Pola sata je trajalo njihovo bijesno i`ivljavanje nad civilima a zatim je u
01.20 sati taj prvi topni~ki napad bio prekinut.
Kad je neprijatelj ponovo otvorio paljbu po naseljima, zapovjednik {oltanske bitnice s
polo`aja Rat Marin~a rat (4 x 88 mm) samoinicijativno uzvra}a paljbu po skupini brodova
zapadno od Hvarskog kanala. Neprijateljevi brodovi i bitnica Marin~a rat naizmjeni~no su
izmjenjivali paljbu sve do 04.56 sati.
Pri odre|ivanju elemenata za ciljanje u no}nim uvjetima na{i su topnici koristili obi~an
brodski radar Decca. Kako se tom vrstom radara, koji nije cilja~ki, ne mo`e jasno razlu~iti
pogodak od cilja zbog no}nih uvjeta ga|anja, ne mo`emo sa sigurno{}u ocijeniti u~inko-
vitost djelovanja na{ih topnika. Izvjesno je sljede}e: nakon `estokog topni~kog odgovora,
kojim je rukovodio zapovjednik bitnice Ivan Parlov, ratna skupina brodova JRM bila je
prisiljena povu}i se izvan dometa na{ih topova iz Hvarskog kanala prema Visu.
Evo {to u svom izvje{}u nakon tog prvog dijela boja o kretanju neprijateljskih brodova
govori satnik Stipe Martini}, zapovjednik susjedne bitnice OTB Ra`anj na Bra~u:
Tijekom no}i neprijatelj je, s otoka Visa prema Bra~u, uputio takti~ku grupu od 6 brodova,
predvo|enih sa VPBR-34. Ova je skupina zauzela postavi{te u Hvarskom kanalu, a skupina
predvo|ena sa VPBR-31 potpuno se primakla Splitskom kanalu. Tako se zapadna obala
Bra~a na{la uklije{tena izme|u dvije grupe, od ukupno 9 brodova velike paljbene mo}i. Dana
15. studenoga 1991. u 00.50 neprijatelj je po~eo topni~kim napadom na obale Bra~a i [olte.
Paljbom promjenjive snage i u~estalosti, iz svih raspolo`ivih oru`ja tu~eni su civilni ciljevi u
Milni. ^etiri broda iz sastava vi{ke grupe odvojila su se od VPBR-34 te zaplovila isto~no. Dva
broda su ostala oko 0,7 NM od Bola, a druga su dva oplovila isto~ni rub Bra~a i pridru`ila se
grupi oko VPBR-31. Sve je te pokrete pratila neprekidna paljba brodskih topova.
O rezultatima na{e paljbe izvje{}e HTV-a na dan bitke govori kako se ujutro oko
razara~a VPBR-34 Kopar mogla vidjeti velika naftna mrlja.
Imaju}i u vidu odnos snaga u Splitskom kanalu i u samom gradu Splitu, novonastalu
situaciju Zapovjedni{tvo HRM-a i civilne vlasti nastojale su rije{iti mirnim putem. Odmah je
o svim doga|ajima bila obavije{tena misija Europske zajednice od koje se zahtijevalo da
svojim autoritetom urazumi Komandu JRM-a, ali to nije dalo rezultata.
Admiral Sveto Letica upozoravao je zamjenika zapovjednika VPO-a za civilni sektor
generala Nikolu Mladeni}a da }e, ukoliko ne prekinu paljbu, brodovima biti uzvra}eno
hrvatskim obalnim topni{tvom, ali to je bilo uzalud. Ni to {to je istog dana u Zagrebu ~lan
Komande tada{nje 5. vojne oblasti, general Milan Aksentijevi}, dogovarao primirje s na{im
ministrom vanjskih poslova dr. Matom Grani}em, nije zapovjednike jugoflote odvratilo od
napada na civilne objekte u gradu.
Nakon povla~enja vi{ke skupine brodova zapovjednik VPBR-31 Split, kapetan fregate
Dragan Jovin izdao je zapovijed oja~anoj splitskoj skupini da djeluje po unaprijed odre|enim
ciljevima u Splitu. Ista je zapovijed upu}ena i snagama u samom gradu, razmje{tenima po
vojarnama jugoslavenske armije (JA) u Divuljama, Lori i Dra~evcu.
Na sre}u zapovjednici jugovojske u gradu oglu{ili su se o zapovijed zapovjednika grupe
pa su po Splitu paljbu otvorili samo brodovi. Komadanti vojarni u Splitu bili su svjesni da u
slu~aju njihova zlo~ina~kog djelovanja po gradu, ni obalni topnici ne}e biti milostivi prema
brodovima JRM-a baziranima u Ratnoj luci Lori, kojima }e oni prije ili kasnije biti prisiljeni
izvu}i svoje ljude iz splitskih vojarni u Boku kotorsku.
Tako je oko 6.30 sati djelovanjem grupe brodova iz Splitskog kanala zapo~eo `estoki
topni~ki napad na grad Split. U tom teroristi~kom napadu na grad, neprijateljski su brodovi
pogodili Arheolo{ki muzej, zgradu op}ine Split, kompleks Gripe, Higijenski zavod,
Tehni~ku {kolu, m/b Bartol Ka{i} i m/b Vladimir Nazor, kao i mnoge druge civilne objekte.
60 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

Slika 27. b – Napadom po Splitu neprijatelj je neposredno rukovodio sa svoje fregate Split, ~ime je
u{ao u povjest ratovanja koja ne poznaje slu~aj da jedan grad napade brod ~ije ime
nosi. Tijekom napada brod je po ciljevima u Gradu djelovao pram~anim topovima
76 mm i dubinskim bombama sa lansera RBU 6000.

Na trajektu Vladimir Nazor koji se nalazio privezan u gradskoj luci smrtno su stradali Jure
Kalpi}, vo|a stroja i Dinko Maras, upravitelj stroja. Oni su se u vrijeme paljbe nalazili u
gara`i trajekta. Ranjen je bio i Ante Vidovi}, kormilar na brodu. U Splitu je tom prigodom
bilo ranjeno {estoro gra|ana. Zbog ranjavanja u KBC Firule, osim Ante Vidov}a, dovezeni
su bili: Neda Kova~evi}, Ante Doma}in, Milena i Marina Mami} i gardist Drago ^e{ki}.
Tek kada su nam pripadnici jugoflote jasno dali do znanja da razumiju samo argumente
sile, paljbom po neprijateljskim brodovima uzvratilo je svo obalno topni{tvo obrane Splita.

Slika 28. – U gara`i trajekta smrtno su stradala dva,

a ranjen je bio jedan ~lan posade.
Po~etni udarac 61

Slika 30. a i b – Splitske ru{evine nastale dje-

Slika 29. – Topni~ka paljba s brodova Splitu je lovanjem brodskog topni{tva
nanijela znatne materijalne {tete. jugoflote.

Paljbu po brodovima iz sastava TG Ka{tela iz svojih topova 85 mm uzvratili su topnici HRM

sa splitskih Ka{juna, polo`aja Vela Stra`a na [olti, te polo`aja Golo brdo na otoku Bra~u.
To je brodove odvratilo od daljnjeg djelovanja po civilnim ciljevima, pa su paljbu svojih
topova preusmjerili na obalne topni~ke bitnice HRM-a, djeluju}i po njima svim raspolo`ivim
sredstvima. No, zdru`enom paljbom sve tri bitnice na{i su topnici zadali takve udare nepri-
jateljevoj mornarici da je TG Ka{tela kao prije nje i vi{ka skupina brodova bila prisiljena na
bijeg. Paljbu po brodovima iz sastava TG Ka{tela prva je otvorila OTB Ka{juni. Kako se to
desilo svojom izjavom poslije bitke poja{njava dozapovjednik bitnice Jo{ko Ple{ko, koji je
u vrijeme boja rukovao paljbom bitnice:
“Oko 06.30 VPBR 31 je, zaklonjen poluotokom ^iovom na polo`aj na{e bitnice lansirao
3 dubinske bombe RBU 6000. Istovremeno je i jedna RTOP po nama djelovala svojim topo-
vima. U 06.35 bitnica uzvra}a paljbu po RTOP, koja se cik-cak kursem izvukla iz na{eg sek-
tora djelovanja, dok VPBR 31 svojim topni~kim salvama nastavlja djelovati po bitnici. Kako
iz zaklona poluotoka ^iova nisu mogli vr{iti korekturu paljbe, to su radili postepenim
pove}avanjem svog dometa. Oko 06.50 VPBR 31 izlazi iz zaklona, a nakon uzajamne paljbe
koja je trajala 15-tak minuta VPBR je okretom preko desnog boka krenuo natrag prema svom
zaklonu. Zbog opasnosti od lansiranja protubrodskih raketa STYX, ~iji su lanseri usmjereni
prema krmi, bitnica je brzom paljbom prisilila VPBR na bijeg iza poluotoka ^iova.
Od 07.15 do 07.45 VPBR ponovo izlazi u sektor djelovanja bitnice i na daljini 8200
metara dobiva pogodak u prednji dio nadgra|a na lijevom boku. Tijekom svog djelovanja
bitnica je na oba broda JRM ispalila ukupno 46 projektila.”
62 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

Kako je otvorena i navo|rna paljba topnika sa [olte po VPBR Split u svom izvje{}u nam
govori Zoran Radman ratni zapovjednik Teritorijalne obrane otoka;
VPBR-31 se zbog dometa topni{tva sa “Ka{juna” povukao pod [oltu u radarsku sjenu,
pa se radarom nije mogla odrediti njegova to~na pozicija. Me|utim pripadnici 2. voda iz
Donjeg Sela sa OSTA “Kri`i}” vidjeli su VPBR, i mogli su navoditi topni~ku paljbu po
njemu. S Vele stra`e Grohote topom 85 mm pripadnici Obalne topni~ke bitnice uo~ili su
antenu VPBR-a ispod “Gradine” i otvorili na njega topni~ku paljbu (iako u to vrijeme jo{
nisu dobili zapovjed ZHRM-a). Radi davanja podataka o kretanju brodova za potrebe
topni{tva u tim kriti~nim momentima na radarskoj postaji “Bad” Ne~ujam nalazio se Renato
Vodan. Kao se tako brzo nisu mogli obra|ivati radarski podaci o poziciji VPBR-a topni~ka
paljba je navo|ena s osmatra~nog punkta “Kri`i}” preko Centra veze [olta. Zdravko Blagai}
sa “Kri`i}a” je davao korekciju paljbe u Centar veze, iz kojeg je Ante Rui} prenosio popravke
do posade topa. Ovako koordiniranim djelovanjem nakon ispaljenih nekoliko desetaka
granata VPBR-31 je pogo|en i otpo~eo je s povla~enjem.
U izvla~enje iz popri{ta boja prvo je krenuo torpedni ~amac, pa raketni, pa topovnja~e
i na kraju veliki patrolni brod VPBR-31 Split.
Paljbom obalnog topni{tva u Splitskom i Bra~kom kanalu rukovodio je na~elnik obalnog
topni{tva Ante Bili}. On je poslije neuspjelih razgovora s generalom Mladeni}em iz Ureda
zapovjednika HRM-a oti{ao u Operativni centar ZHRM-a i odatle je topni{tvu obrane Splita
izdao zapovijed za otvaranje paljbe. Zatim je po odobrenju admirala Letice oti{ao na svoje
zapovjedno mjesto na Ka{junima odakle je zapovijedao tijekom boja. Evo {to je o
poga|anju brodova izjavio poslije bitke:
U 6.32 kapetan bojnog broda Jovin izdaje zapovijed takti~koj skupini brodova Ka{tela
te skupinama u vojarnama Divulje, Lora i Dra~evac da djeluju po unaprijed odre|enim
ciljevima u gradu Splitu. Me|utim, nitko osim spomenute grupe brodova ne otvara paljbu.
Brodovi prvo ga|aju vinariju Kalini}a brig, zatim luku a potom bitnicu odnosno top na
Ka{junima. Top su ga|ali protupodmorni~kim dubinskim bombama RBU-6000 koja u sebi
ima oko 30 kg eksploziva.
Kako je njihova bomba pogodila u vodenu liniju desetak metara ispod razine topa, to je
dovelo do zaglu{enja ~lanova posluge. Punitelju na topu je uslijed pucanja bubnji}a potekla
krv iz uha.
Detonacija bombe je rasklimala top, a ciljni~ka sprava, koju je predstavljala jedna polo-
vina dalekozora, bila je ra{timana.
U toj situaciji u pomo} posluzi priska~e zapovjednik voda Jo{ko Ple{ko po ~ijoj su
zapovijedi topnici natjerali VPBR Split da zamakne za otok ^iovo. Kad se VPBR Split
vra}ao s druge strane ^iova, u Bra~kom kanalu otvaranje paljbe zapovijeda zapovjednik
desetine na Veloj Stra`i Mario Kuzmi}. Razara~ je pogo|en u pram~ani dio petim, a u
krmeni dio sedmim projektilom. Poslije ispaljenja tog projektila, pukla je jedna mala
osovina za pokretanje zatvara~a topa (gore-dolje), zbog ~ega su oni prekinuli paljbu.
Poslije odre|enog vremena razara~ je opet do{ao na ni{an topnicima s Ka{juna koji su ga
iz svog rasklimanog topa, onako kontuzirani, pogodili svojim ~etvrtim projektilom. Iako
su topnici s Ka{juna po brodovima JRM ispalili ukupno 46 projektila osim navedenog
pogotka u VPBR-31 vi{e nisu pogodili cilj. To je i razumljivo imaju}i u vidu stanje njihova
topa i posluge. Poslije navedenog poga|anja Bra~ani su otvorili paljbu po raketnoj
topovnja~i, raketnom i torpednom brodu po kojima su ispalili ukupno 8 projektila. I oni su
pogodili topovnja~u jednim do dva projektila.
Po~etni udarac 63

Slika 31. a i b – [oltanski topnici

Prije njihova djelovanja po samom gradu Splitu {oltanski topnici su svojom `estokom paljbom s
polo`aja na rtu Marin~a rat otjerali skupinu neprijateljskih brodova uz VPBR-34 prema Visu. Prema
tada{njem novinskom izvje{}u, u drugom dijelu bitke sa svojih polo`aja na takozvanom poligonu C
oni su po brodovima ispalili ukupno 7 granata, od kojih je VPBR Split dobio dva izravna pogotka,
dok je ~etvrti pogodak s Ka{juna o{tetio zapovjedni most.

Znaju}i da su osim topnika i mineri HRM-a dubinskim minama zaprije~ili prolaz kroz
Splitska vrata, splitska skupina brodova bila je prisiljena izvla~iti se prema Plo~ama.
64 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

Ru{enje neprijateljevih zrakoplova

Svoj bijes zbog poga|anja brodova jugoflote admiral Kandi} je preto~io u novu prijetnju
gradu. Njegov zamjenik general Mladeni} prenio je admiralu Letici poruku svoga nadre|enog:
Komandant je naredio da 24 aviona s mostarskog aerodroma krenu u napad na Split.
Oni mogu poletjeti svakog trenutka, a imaju nare|enje da raketiraju grad, brodogradili{te,
luku i niz drugih objekata.
Zapovjednik HRM-a je odgovorio da u tom slu~aju ne}e jam~iti sigurnost obiteljima
onih jugooficira koji su se tad nalazili na suprotnoj strani te da, bez obzira na `rtve, mo`e
do}i do napada i potpunog uni{tenja vojarni JNA u gradu. Kakav je u~inak njegov odgovor
imao na budu}e odluke neprijatelja govori ~injenica da je u 09.20 sati, iz pravca Mostara,
brodovima u pomo} doletjela skupina od samo 6 zrakoplova.
Za razliku od obalnog topni{tva, koje je brojem i kvalitetom topova u ve}ini bilo
raspore|eno na otocima Bra~u i [olti, velika ve}ina topova i raketa PZO-a nalazila se u
neposrednoj obrani grada.
U obrani Splita na polo`ajima u Stinicama, Turskoj kuli, Katalini}a brigu, Ka{junima,
Biskom te iznad Duilova bilo je raspore|eno 24 topa (20 i 40 mm), dva lansera raketa Strijela i
jedan Igla. Sva su ta sredstva opslu`ivali kvalitetni i dobro uvje`bani poslu`itelji i zapovjed-
nici. Protuzrakoplovnu obranu grada organizirao je brigadir Nikola Bok{i} na~elnik PZO-a
u ZHRM-u, a provodili su je zapovjednik divizijuna pukovnik Ivan Predovan i poru~nik
Branko Prki}.
Zahvaljuju}i velikom broju vojske u vojarnama koje je jugovojska imala u gradu, uhoda
opremljenih sredstvima veze i velikom broju ~lanova porodica oficira koji su se nalazili na
strani neprijatelja, ~elnici jugoavijacije dobro su poznavali situaciju u gradu i njegovoj
neposrednoj blizini. Zato su se odlu~ili djelovati po polo`ajima na otocima Bra~u i [olti
koji su sredstva PZO za{tite imali samo na svojim obalnim bitnicama.
Zahvaljuju}i la`nim paljbenim polo`ajima i promatra~nicama, paljbeno djelovanje
neprijateljevih brodova i zrakoplovstva ostalo je bez ve}eg u~inka. Manje {tete su paljbom
iz svog oru`ja napravili na civilnim objektima.
Bra~ki mornari nisu ostali du`ni samo neprijateljevim brodovima. Jo{ ve}u {tetu nanijeli
su njihovu zrakoplovstvu. Ve} u prvom naletu, djelovanjem iz pje{a~kog naoru`anja i
protuzrakoplovne strojnice (PZS) 12,7 mm Browing s Golog brda iznad rta Gomilice oborili su
dva zrakoplova tipa Galeb. Evo {to su poslije bitke o poga|anju zrakoplova izvjestili ~lanovi
kriznog {taba otoka Bra~; Ivica Markusovi}, Neven Kati}, Zoran Marineli} i Luka Dragi~evi}:
U izvla~enju nakon bombardiranja jedna para aviona preletjela je iznad mora, druga
iznad Milne i brda sveti Martin, odakle je pdvv otvorio paljbu iz pje{a~kog oru`ja. Pucali su
zapovjednik Nikica Mari~i}, vojnici Tiho Marineli} i Mario Kuzmani}, te desetnik Vjekoslav
[esni}. Oboren je drugi avion u pari koji se sru{io u more zapadno od Bobovi{}a. Iz ovog
aviona nije isko~io nijedan padobranac.
Para aviona koja je doletjela na OTB bombardirala je la`ni polo`aj na rtu Gomilica, a od
ove pare pogo|en je zrakoplov PZSt 12,7 mm Browing. Ciljao je Jurica Martini} Cale, a
paljbom je zapovjedao Nik{a Dragi~evi}, na~elnik za PZO u Zapovjedni{tvu obrane. Iz ovog
zrakoplova isko~io je jedan padobranac, a pogo|eni zrakoplov je pao u more u [oltanskom
kanalu. Prema izjavi koju je za Slobodnu Dalmaciju dao pomo}nik zapovjednika HRM za
KOV brigadir Nikola Bok{i} u jednom od oborenih zrakoplova nalazio se zapovjednik 27.
zrakoplovne baze iz Mostara @ivota Ninkovi} zvani \ubre. On je isko~io s padobranom i
pao u blizinu rta Gomilica na Bra~u. Iako smo ga dok je letio iznad akvatorija mogli bez
problema oboriti, admiral Letica to nije dopustio.
Po~etni udarac 65

S drugim pogo|enim zrakoplovom u more je pao zapovjednik prve eskadrile iz te

brigade.
O poga|anju aviona, u svom izvje{}u nakon bitke satnik Stipe Martini}, zapovjednik
OTB-a Bra~ pi{e sljede}e:
U 09.30 sati, Hvarskim kanalom, u smjeru istok-zapad, u parovima je doletjelo 6 aviona
tipa Galeb. Dva para djelovala su po polo`ajima u Splitskim vratima, dok je tre}i par istresao
sav svoj teret – kasetne bombe – na OTB Bra~. Sa OTB Bra~ uzvratili smo im iz protuzrako-
plovnih strojnica 12,7 mm Browing i pogodili dva zrakoplova.6
Kako smo ve} u prvom naletu oborili dva aviona iz njihove prve grupe vjerojatno su
zaklju~ili da posjedujemo moderna protuzrakoplovna sredstva, rakete Stinger ili Patriot,
kojima bi im nanijeli jo{ ve}u {tetu. Ovo ih je gorko iskustvo odvratilo od najavljenog napada
na grad Split. Iako je tog jutra neprijatelj na mostarskom aerodromu imao pripremljene jo{
dvije eskadrile bombardera, ni jedan avion vi{e nije poletio na borbenu zada}u.
Po zavr{enoj akciji spa{avanja pilota oborenih aviona (negdje oko 11.30 sati) i druga
se skupina neprijateljskih brodova iz Hvarskog kanala udaljila od obala Bra~a i [olte, a
potom otplovila u smjeru Visa. Radio Split je ispratio odlazak brodova Jugo fote pjesmom
“Kad na{ brod tone, tone…”.

Slika 32. – Nikica i Tihomir. Dok su jedan neprijateljski Galeb bra~ki branitelji Nikica i Tihomir pogodili
iz svog automatskog naoru`anja, drugi je pao pogo|en hicem PZ strojnice Browing 12,7
~iji je cilja~ bio Jurica Martini} – Cale.

6
Postoji manji nesklad izme|u izvje{}a o tome tko je od bra~kih branitelja oborio avione. To je razumljivo s obzi-
rom da je napad aviona bio najavljen i da su im na{e postrojbe spremno uzvratile i pje{a~kim i topni~kim
oru`jem. Neosporno je to da su dva aviona neprijatelja pala, a tko ih je oborio u ovom slu~aju manje je bitno.
66 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

Zaklju~ci i razli~iti osvrti na boj

Na dan protjerivanja neprijateljske mornarice iz Splitskog i Bra~kog kanala, 15. studenoga
1991. zapovjednik HRM-a admiral Sveto Letica u svom je obra}anju upoznao javnost kako
se brodovi JRM-a koji su topni~kom paljbom ga|ali {oltansko selo Grohote i Milnu na
Bra~u, a u petak ujutro i sam Split, povla~e iz Bra~kog kanala prema otoku Visu. Zaprijetio
je da }e, nastavi li jugomornarica sa sli~nim gusarskim razbojni{tvima, HRM svojim obalnim
topni{tvom i drugim raspolo`ivim sredstvima ponovo udariti po njezinim brodovima. Zbog
ukupne situacije u kojoj su se na{a obala i otoci jo{ uvijek nalazili poslije okon~anja boja
u Splitskom i Bra~kom kanalu, admiral Letica je u svom intervjuu Slobodnoj Dalmaciji 15.
studenoga 1991. izjavio:
Jugomornarica je kao povod za napad iskoristila eksploziju na svom ophodnom brodu
u ~etvrtak nave~er u Splitskom kanalu, nakon koje je brod potonuo. Hrvatska ratna mornarica
nije to napravila, niti za to ima sredstva.
Na dan bitke morao je, dakle, jo{ uvijek dr`ati u tajnosti da HRM ve} ima ru~no navo|ena
torpeda, kori{tena dan prije protjerivanja neprijateljskih brodova iz Splitskih vrata.
U istom intervjuu admiral zaklju~uje da su prije obaranja dva zrakoplova u Splitskim
vratima bili pogo|eni VPBR Split i jedna topovnja~a jugomornarice.
Iako to admiral ne spominje, {to se ti~e poga|anja VPBR-a Kopar, u svom dnevnom
izvje{}u HTV govori kako se oko njega mogla primijetiti velika naftna mrlja.
Do zaklju~aka o tijeku bitke mo`emo do}i i prate}i bilje{ke doga|anja u Ratnom dnevniku
Zapovjedni{tva HRM-a.

IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA ZHRM-a,

15. studenoga 1991.
Dana 14. i 15. studenoga 1991. neprijateljski su brodovi bili formacijski raspore|eni
na slijede}i na~in:

Splitski kanal: VPBR-31, RTOP-405, P^-176 (pogo|en);

Luka Vis: VPBR-34, 2 RTOP, 3 R^, 3 T^, 1 P^, 2 DJ^, PT-72, PR-37,
LR-77 i 4 BRM
Otok Lastovo: 2 R^ i 2 T^;
Neretvanski kanal: 2 minolovca i 1 minopolaga~
00.56-01.36 Sa provremenim prekidima brodovi JRM pucaju po otocima
Bra~u i [olti
00.58 VPBR-31 naredio paljbu po Livki i Ra`nju. Paljba je otvorena u
01.05
01.20 VPBR-31 i RTOP pucaju po [olti, 2 raketna ~amca pucaju po
Bra~u, uzvra}aju topnici sa [olte
01.36 Prekid paljbe
02.56-03.02 Po [olti i Bra~u ponovno otvorena paljba s brodova. Brodovi
prekidaju paljbu u 03.02
Po~etni udarac 67

03.32-04.05 S brodova ponovno otvorena paljba po [olti i Bra~u. Brodovi

prekidaju paljbu u 04.05
06.30 Brodovi JRM vr{e raspodjelu ciljeva. VPBR-31 javlja postrojbama
u Lori i Divuljama da djeluju po planiranim ciljevima u gradu
Splitu
07.10-7.32 Bitnica Ka{juni otvara paljbu po VPBR-31 u 07.10, [olta u 07.28,
dok je bitnici na Bra~u zapovje|eno otvaranje paljbe u 07.32
07.32 VPBR-31, uz primjetan dim, ide prema Splitskim vratima
07.42 VPBR-31 stoji ispred i tu~e prema “Dalmacijavinu”
07.45 VPBR-31 plovi prema Supetru, a obalne bitnice Bra~a, [olte i
Ka{juna tuku po njemu. Svi brodovi idu prema isto~nom dijelu
Bra~kog kanala
08.00 RTOP otvara paljbu prema Milni
08.04 Svi brodovi plove od Splita prema istoku
08.14 VPBR-34 plovi od Splitskih vrata prema Pelegrinu (na otoku
Hvaru) Na Hvaru nemamo obalnog topni{tva
08.20 VPBR-34 i RTOP ispred Osibove (kod Milne), sa 2 milje udalje-
nosti, pucaju po Bra~u
08.30 2 broda idu od Pelegrina (Hvar) prema Bolu (Bra~). Manji brod
otvorio je paljbu
08.45 VPBR-34 ispalio je plotun prema Osibovoj na Bra~u 3 x 2 aviona
iz Mostara poletjela su prema jugu
08.50 RTOP-405 plovi od r. Kamena prema Makarskoj
09.13 RTOP je prema [olti ispalila 5 granata
09.20 2 aviona, u niskom letu, idu od Su{ca prema Visu
RTOP-405 i dalje puca po [olti, dok VPBR puca po Ra`nju
09.25 Jedan avion iznad [olte, drugi djeluje po Bra~u, tre}i po Ra`nju
09.28 Jedan pogo|eni avion pao je u more
09.30 Grupa aviona iz pravca Visa leti prema Splitu
Pilot iz pogo|enog aviona pao je u more, nedaleko Drvenika
09.40 RTOP je s pozicije 2 milje ju`no od Ra`nja pucao po Ra`nju
68 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

BOJ U SPLITSKOM KANALU 14. I 15. 11. 1991.

09.30 - 10.30

Poslije boja, pogotovo prigodom njegovih obljetnica, najodgovorniji sudionici su putem

medija davali razli~ite osvrte na na{u veliku pobjedu.

O PRO UERNANJU
JUG O MO RNARIC E E
SPUISKO G AMAIO RUA
PRUEPe G O D INA;

TOPNICI SVETE BARBARE »IZBU@ALI« JRM-BARBARE

Slika 33. – Isje~ci novinskih ~lanaka o operaciji postrojbi HRM-a i obalne obrane za razbijanje
pomorske blokade Jadrana
Po~etni udarac 69

Prilikom obilje`avanja 5. godi{njice bitke na~elnik obalnog topni{tva HRM-a brigadir

Ante Bili} isti~e:
U jutarnjim satima napadnut je Split, {to je izazvalo na{ munjevit odgovor s polo`aja na
[olti, Bra~u i Ka{junima. Tada su se posebice istaknuli topnici sa [olte, koji su dvama
izravnim pogocima te{ko o{tetili razara~ Split i primorali ga na povla~enje k Omi{u. Istoga
dana iznad Bra~a su sru{ena i dva neprijateljska zrakoplova, koji su krenuli u odmazdu
zbog gubitaka koje je pretrpjela njihova mornarica – prisje}a se brigadir Ante Bili}.
Prema njegovim rije~ima, presudnu ulogu u tim doga|ajima odigrali su dragovoljci
koji su pristigli u postrojbe HRM-a mahom iz Splita i s Bra~a.
Bili su to ljudi koji su nam se pridru`ili ve} od prvih trenutaka i ~inili su okosnicu obalnoga
topni{tva, a vodili su ih, uz mene, zapovjednici Stijepo Martini}, Ivan Parlov, Zdenko Terze i
Jo{ko Ple{ko. Na{i su pothvati dali sna`an poticaj razvoju HRM-a i njezinih postrojbi,
koje je vodio admiral Sveto Letica. (Izvod iz ~lanka: Izbacili smo iz stroja kompletnu flotu
JRM, Slobodna Dalmacija, 14. studenoga 1996.)
No, pone{to druga~ije i mnogo kriti~nije mi{ljenje o tim doga|anjima ima mr. Mladen
Bujas, tada{nji sekretar za Narodnu obranu SO-a Split. On se u jednom tekstu reagiranja
na gornji ~lanak osvr}e na nedovoljnu pripremljenost civilnih i vojnih struktura u gradu:
Istinu govori brigadir HV-a Ante BILI] kada pri~a (Slobodna Dalmacija od 14. studenoga
o.g.) o napadu na brodove sa [olte i Bra~a. Oto~anima tih otoka svaka ~ast na u~injenome, ali
zbog ~ega ne ide i “malo dalje” pa ne ka`e i punu istinu o svemu tome. Zbog ~ega ne otkriva i
istinu (ove sitnice }e se sjetiti vjerujem mnogi gra|ani Splita) a koja glasi: Napad na grad Split
po~eo je u 6.10 sati 15. studenoga 1991., a Centru za obavje{}ivanje iz odgovaraju}e (i
odgovorne) slu`be taj podatak javljen je sa 30 minuta zaka{njenja, koliko je kasnio znak za
uzbunjivanje gra|ana, a za koje je vrijeme palo na desetke (eksplodiranih) granata. To ka{njenje
uzbunjivanja od Centra (jedini put tijekom Domovinskog rata) prouzro~ila je tada{nja odluka
vrhova HRM-a da se brodovi Jugomornarice ne ga|aju. Valjda su ti vojni stru~njaci mislili da
se brodova mogu do~epati mirnim putem. Sva je sre}a, me|utim, da su momci na [olti i Bra~u
mislili druk~ije, jer su upravo oni, samoinicijativno i bez ikakve zapovijedi vi{e komande,
vatrom iz topova obavili sve ono {to smo poslije i sami vidjeli.
Da je to tako, lako se mo`e provjeriti u arhivama Centra za obavje{}ivanje Splita, i kod
jo{ `ivih svjedoka bitnice na [olti i postrojbe na Bra~u (~asnika, do~asnika i mornara).
Njihova imena su poznata i dostupna svima koji `ele ~uti istinu o tome doga|aju i pona{anju
njegovih sudionika, iz minute u minutu. …
^ini mi se ne manje va`no, a mo`da i nepoznato {iroj javnosti, da je pri “obra~unu”
razara~a Split sa gradom Splitom prona|eno po gradu preko stotinu neeksplodiranih gra-
nata. Da ne bude zabune: nisu te granate bile neispravne, i zbog toga neeksplodirane. Ne!
Radilo se, naime, o tome da je golema ve}ina tih projektila imala odvrnute upalja~e, zbog
~ega i nisu mogli eksplodirati. To svjedo~i da je na{ grad imao prijatelje ~ak i na brodovima
JRM. Oni su tako, na najbolji mogu}i na~in, dali doprinos na{oj borbi – odbijanjem ru{enja
grada, odvijaju}i upalja~e na granatama. (Izvod iz teksta: Pre{u}eni i zaboravljeni,
Slobodna Dalmacija, 19. studenoga 1996.)
Pregledom javnih dokumenata – zapovijedi i izvje{}a, televizijskih snimaka i natpisa u
tiskovinama te provedenih razgovora s izravnim sudionicima boja u Splitskom kanalu
mo`e se zaklju~iti:
 Imaju}i u vidu prisustvo mirovih promatra~a Evropske unije i ukupni odnos paljbene
mo}i u Splitskom kanalu, mislim da je razumljivo za{to zapovjednik HRM-a nije zapo-
70 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

vjedio otvaranje paljbe prije nego se osobno uvjerio da se Split mogao obraniti jedino
razbijanjem pomorske blokade JRM-a.
 Otvaranje paljbe po brodovima iz sastava TG Vis samoinicijativno je zapovjedio
zapovjednik bitnice Marin~a rat Ivan Parlov. On je to uradio po{to je vi{e od pola sata
njegova bitnica trpila paljbu s neprijateljskih brodova. Isto su uradili i topnici sa Ka{juna
predvo|eni svojim zapovjednikom Jo{kom Ple{kom. Paljbu su otvorili nakon {to su
VPBR Split i jedna topovnja~a iz sastava TG Ka{tela djelovali po civilnim ciljevima u
gradu, a zatim i njihovu polo`aju. To {to su na{i zapovjednici na topni~kim polo`ajima
prije svojih nadre|enih u Zapovjedni{tvu HRM osjetili da je kucnuo ~as i shvatili da nam
je za razbijanje blokade va`niji narasli moral nego premo} u oru`ju bitno je ubrzalo i
odredilo tijek cijele operacije.
 U vrijeme i poslije neprijateljevog napada na Split bojem u Splitsko-bra~kom kanalu
obalnim topni{tvom izravno je zapovijedao njegov na~elnik u ZHRM-u Ante Bili}. On je
iz Operativnog centra ZHRM-a svim bitnicama kojima je HRM nadzirao Splitski kanal
zapovjedio otvaranje paljbe. Zapovijed je data po zavr{etku razgovora izme|u admirala
Letice i generala Mladeni}a.
 U razli~itim izvje{}ima tako i u medijima mo`emo na}i razli~ite podatke o vremenu
otvaranja paljbe. Takve razlike su razumljive jer po otvaranju paljbe na{i vezisti na
polo`ajima nisu javljali – u toliko i toliko sati ispaljeno, ve} samo ispaljeno. Dok bi takvo
izvje{}e bilo primljeno i evidentirano u operativnom centru zapovjedni{tava ili Centra
za obavje{}ivanje, ovisno o tome tko je, dali je i kako je izvje{}ivao, dolazilo je do
neslaganja po 10-ak i vi{e minuta.
 Kako su i Sekretarijat za Narodnu obranu i ZHRM svojim vezama, koje su bile ustrojene
po~etkom ili jo{ prije po~etka Domovinskog rata, pokrivali podru~je cijele Dalmacije,
oba sustava veza iz minute u minutu su pratili situaciju u akvatoriju. Odgovornost za
koordinaciju u radu i prosudbu da li i kada dati uzbunu snosili su ~elni ljudi oba sustava
koji su rabili te veze. Kad to nisu uradili kada je to bilo vrijeme, nije bilo potrebe o tome
raspravljati preko novina godinama poslije boja.
 Tvrdnju da preko stotinu neeksplodiranih granata govori o tome da smo i na neprijateljevim
brodovima imali svojih prijatelja, treba uzeti s rezervom. Inercijski upalja~i na granatama
76 mm, da bi se aktivirali trebaju udariti u prepreku pod pravim kutom. Me|utim, veliki
broj neprijateljevih projektila padao je pod o{trim kutom, {to je uvjetovalo da ti projektili ne
budu aktivirani. Kako je veliki broj projektila s VPBR-a Split, uslijed njihova prebacivanja
bitnice Ka{juni u grad dolijetao preko Marjana, pod o{trim kutovima (manjim od 90
stupnjeva) ve}ina se neeksplodiranih mogla na}i upravo na lokacijama oko Arheolo{kog
muzeja, Turske kule i igrali{ta Splita.
Ovaj boj bio je po~etak potpunog sloma jugoslavenske ratne flote koji }e uslijediti dan
poslije u Kor~ulanskom kanalu. Tako }e za 34 sata od po~etka diverzantske akcije biti
slomljena mo} flote koja je sustavno terorizirala stanovni{tvo na{e obale i otoka.
Kona~ni udarac 71

KONA^NI UDARAC
SITUACIJA U KOR^ULANSKOM I NERETVANSKOM
KANALU PRIJE BITKE
Blokadu Neretvanskog i Kor~ulanskog kanala, u vremenu do po~etka bitke, neprijatelj
je provodio svojom borbenom skupinom BG Plo~e. Tu su borbenu skupinu ~inila dva drvena
broda minovca i jedan minopolaga~. Tijekom rujna i listopada s njima je blokadu izvr{avala
i jedna topovnja~a, koja je po~etkom studenog bila povu~ena u luku Vis.
Gubici naneseni u Splitskim vratima natjerali su neprijatelja da se, po skupinama brodova,
izvla~i prema otoku Visu. Tako se prva skupina, ona iz Vi{kog kanala, povukla direktno na
Vis, dok je druga skupina koju je ~inilo {est brodova uz pogo|eni VPBR-31 Split krenula u
izvla~enje du`im putem (koji je trebao biti sigurniji) preko Plo~a, Neretvanskog i Kor~ulanskog
kanala. Tu su se u popodnevnim satima sastali s BG Plo~e koja je kontrolirala Neretvanski
i Kor~ulanski kanal. Tako se, popodne 15. studenoga 1991. godine, u Neretvanskom kanalu
na{lo ukupno 9 brodova, i to:
Iz TG-a Ka{tela: jedan razara~ (VPBR-31 Split), dvije raketne topovnja~e (RTOP-403 i
RTOP-405), jedan raketni brod (R^-306), jedan torpedni brod (T^-224) te jedan ophodni brod.
Iz BG-a Plo~e: dva minolovca (M-143 I@ i M-144 OLIB) te jedan minopolaga~ (M-153
Francuz).
U to su vrijeme Neretvanski kanal s Pelje{ca kontrolirali na{i topni~ki vodovi 76 mm ZIS
(u Trpanjskoj Dubi i Lovi{tu), isto~ni dio Kor~ulanskog kanala vodovi 76 mm ZIS u Lovi{tu
(Pelje{ac) i Zahumlje povrh Blaca (o. Kor~ula). Taj vod je zajedno s baterijom 85 mm u
vojarni Privali (oba na o. Kor~uli) bio zadu`enu i za kontrolu zapadnog dijela Kor~ulanskog

ODNOS PALJBENE MO]I TOPNI[TVA 15./16. STUDENOGA 1991.

72 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

ODNOS PALJBENE MO]I TOPOVA

Prije dolaska TG-a Ka{tela:
3 ML-a 2 x 20 mm prema 4 topa 76 mm = 120 prema 300 (1 prema 3 u korist na{eg obalnog
topni{tva).
Po dolasku TG-a Ka{tela:
3 ML-a 2 x 20 mm + 1 P^ (1 x 40 + 4 x 20 mm) + R^ i T^ (2 x 30 + 2 x 30 mm) + 2 RTOP-a
(2 x 57 + 2 x 57 mm) + VPBR (2 x 76 + 2 x 30 mm) prema 4 topa x 76 mm = 810 prema 300
(3 prema 1 u korist neprijatelja).

NAPOMENA:
Odnos snaga bio je jo{ ve}i od prikazanog, imaju}i u vidu brzinu ga|anja topova na brodo-
vima JRM-a (svi su njihovi topovi imali automatsku paljbu s brzinom ga|anja u minuti po
sljede}em: 20/1 mm – 180, 30 mm – 1000, 40 mm – 300, 57 mm – 200 i 76 mm oko 100
granata u minuti, dok je mogu}a brzina ga|anja iz obalnih topova 76 mm ZIS 25 granata, a
85 mm 20 granata u minuti.

kanala. Uzimaju}i u obzir raspored i domet na{ih topova, narasloj skupini od 9 brodova
mogli smo se, na svakoj to~ki Neretvanskog i Kor~ulanskog kanala suprotstaviti sa svoja
~etiri topa kalibra 76 ili 85 mm.
Po dolasku neprijateljske takti~ke skupine Ka{tela u Neretvanski kanal, paljbena premo}
koju smo do tada imali nad neprijateljem pre{la je na stranu agresorskih brodova. Zbrajaju}i
koli~inu, kalibar topova na obje strane, mo`emo do}i do to~nog odnosa snaga (paljbene
mo}i) u akvatoriju.
To je konkretno zna~ilo da su topovi s neprijateljskih ratnih brodova u jednoj minuti
mogli ispaliti tri do ~etiri puta vi{e kilograma ~elika nego topovi na{eg obalnog topni{tva.
Uz to su neprijateljskoj skupini brodova, po potrebi, mogli prisko~iti u pomo} i brodovi
koje je Zapovjedni{tvo JRM-a dr`alo u svojim upori{tima na otocima Visu i Lastovu. Ti su
se brodovi, po lijepom vremenu, za manje od sata mogli na}i na popri{tu bitke. Jo{ je
kra}e vrijeme trebalo neprijateljskim zrakoplovima (oko dvadesetak letjelica), koji su se
nalazili u stanju pune pripravnosti na mostarskom aerodromu.
Zbog svega toga, usprkos udarcima {to su ih do`ivjeli ispred Splita, njihove su se
posade jo{ uvijek osje}ale gospodarima na{eg Jadrana.

Odnos snaga se mijenja

Na ve~er, 15. studenoga, po~elo se spremati nevrijeme. Kako su u svom sastavu imali
o{te}ene brodove, jedan dio neprijateljskih brodova usidrio se u uvali Bezdija pokraj
Lovi{ta, a ve}i dio je preno}io u uvali Duboka na Hvaru.
Sutradan ujutro, 16. studenoga, nevrijeme je po~elo ja~ati. Sna`no jugo, koje je cijelu
no} puhalo, pretvaralo se u vjetar orkanske snage. Oblaci i gusta magla spustili su se na
uzburkano more. Vidljivost je bila vrlo slaba. S vremena na vrijeme sna`an vjetar bi poma-
knuo oblake, pa se situacija na moru mogla jasnije razaznati. No, trenutak nakon toga
ponovno bi sve nestalo u magli. Po~ela je padati i ki{a.
Rastu}e nevrijeme natjeralo je neprijateljske brodove da se, negdje oko 11.00 sati,
po~nu okupljati izme|u Lovi{ta i otoka Hvara.
Zapovjedni{tvo obrane op}ine Kor~ula, poslije bitke u Splitskom kanalu, budno je pratilo
kretanje neprijateljskih ratnih brodova u kanalu. To je bilo omogu}eno uklju~ivanjem Centra za
Kona~ni udarac 73

obavje{}ivanje Kor~ula u sustav regionalnog centra veza u Splitu gdje se nalazilo i Zapovje-
dni{tvo HRM-a. Kako su svi centri u Dalmaciji ve} imali ustrojene veze me|usobnog preno{enja
informacija, na{i su vezisti iz minute u minutu pratili kretanje brodova i slu{ali njihovo me|usobno
komuniciranje. Cijelu su no} centri veze i zapovjednici postrojbi prikupljali informacije o stanju
i rasporedu neprijateljskog brodovlja. Iako do po~etka prosinca admiral Sveto Letica jo{ nije
prihvatio postrojbe obrane op}ine Kor~ula u sastav HRM-a, ujutro oko 08.00 sati iz ZHRM-a je
stigla zapovijed da, ukoliko vidimo brodove, otvorimo paljbu po njima.
Odmah po primitku ove zapovijedi sve su postrojbe dovedene u punu pripravnost za
bojno djelovanje. Kako se u to vrijeme grupa brodova JRM-a nalazila zaklonjena u uvali
Bezdija (Pelje{ac), gdje ih na{i topnici iz Trpanjske Dube (zbog magle i velike udaljenosti)
nisu mogli ga|ati, zapovijed za njihovo uni{tavanje dobio je vod protuoklopnih raketa Maljutke,
stacioniran u Veloj Luci. Po dobivanju zapovijedi, oni su izvanrednim trajektom preko Orebi}a
bili preba~eni u Lovi{te. S njima je oti{ao i zapovjednik bataljuna Zdravko @uvela koji je o
tome kako je po~eo boj u Kor~ulanskom kanalu u intervjuu poslije bitke izjavio:
Ujutro u 08.00 sati, 16. 11. 1991. godine, dobio sam zapovijed od admirala Sveta Letice
da ukoliko u svom vidokrugu imamo brodove na njih otvorimo paljbu, te da bi zbog primirja
koje je bilo potpisano izme|u Vlade Republike Hrvatske i SRJ, sa paljbom trebali prekinuti u
18.00 sati.
Po dobivanju zapovijedi od admirala, uslijedile su i moje zapovijedi. One su se odnosile
na tijek bitke, koja bi se trebala odigrati. Prva je zapovijed bila Kriznom {tabu op}ine
Kor~ula da objavi mobilizaciju cjelokupne op}ine Kor~ula. Druga zapovijed je bila da se
sve postrojbe stave u pripravnost broj jedan. Tre}a zapovijed je bila da ja idem u Lovi{te i
da mi pod hitno po{alju vod Maljutki, koji sam imao za upotrebu na Pelje{cu. Po{to sam
znao raspored neprijateljskih brodova, a znao sam i raspored na{ih bitnica i njihove
mogu}nosti djelovanja, uzeo sam interventnu grupu Maljutki zbog jedne uvale koja se zove
Bezdija, u kojoj su se tada, prema izvje{}u koje sam dobio, nalazila tri neprijateljska broda.
Zaklju~io sam da ih tu mogu ga|ati samo sa Maljutkama. ...

Slika 34. a i b. – Zapovjed za paljbeno djelovanje po brodovima JRM od Zapovjednika HRM admirala
Sveta Letice (lijevo) primio je tada{nji zapovjednik bataljuna RZNG obrane op}ine
Kor~ula Zdravko @uvela (desno).
74 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

BOJ KOD LOVI[TA

Napad na neprijateljske minolovce

Nakon {to su djelatnici brodogradili{ta Inkobrod i Rade` popravili o{te}ene topove,
pristupilo se ustrojavanju voda 76 mm Lovi{te. Vod je bio formiran krajem listopada, a
~inila su ga dva topa 76 mm ZIS, a posade su sastavljene od ljudstva s poluotoka Pelje{ca.
Njihova je zada}a bila kontrola izlaza iz Neretvanskog te ulaza u Kor~ulanski i Pelje{ki
kanal. Vodom je zapovijedao Miro Matija{evi}, a zamjenik mu je bio Ljubo Sili}. Poslugu
jednog topa, kojoj je za zapovjednika imenovan Ivica Aramba{i}, ~inili su dragovoljci iz
ranije ustrojene orebi}ke satnije bataljuna ZNG-a, a drugu zapovjednika Roberta Jerkovi}a,
tada mobilizirani mladi}i iz Lovi{ta.
Osobno sam preuzeo obuku ovog voda iz sastava bitnice kojom sam zapovijedao, a
pomagali su mi Frano [estanovi} i Ivan Sardeli} iz voda Blace. Nakon desetak dana
intenzivne obuke, obje su posade bile spremne za bojno djelovanje. Ure|eni su osnovni i
pri~uvni polo`aji voda, a svaki je top na osnovnom polo`aju imao zaklon za ljude i streljivo.
Vod je bio povezan u sustav radioveza obrane op}ine te putem be`i~nog telefona i u veze
HPT-a. Za potrebe me|usobne komunikacije topovi su koristili `i~anu vezu (poljski telefon),
no ona je za vrijeme bitke bila u prekidu. Za motrenje se rabio jedan poluispravan daljino-
mjer (opti~ka cijev). Odmah po dovo|enju postrojbi u pripravnost za djelovanje, Krizni
{tab Lovi{ta krenuo je u evakuaciju civilnog stanovni{tva iz Lovi{ta u Orebi}. Razumljivo
da je i dobar dio boraca, uglavnom mje{tana, pomogao pri selidbi svojih najbli`ih. Taj je
dio posla odra|en vrlo kvalitetno i potpuno organizirano, tako da je oko 12.00 sati u Lovi{tu
ostalo svega desetak civila.
U to vrijeme ve}ina na{ih boraca jo{ nije bila svjesna da smo, u svega dva mjeseca,
uspjeli stvoriti silu kojom se mo`emo suprotstaviti moderno naoru`anim brodovima JRM-a,
floti koju smo, zajedno sa sada{njim agresorom, gradili punih 40 godina. Ipak, na{i su
topnici znali za{to su na polo`ajima i {to im je ~initi.
Slu~aj je htio da, kao i 50 godina ranije, pomorska bitka zapo~ne i bude rije{ena ispred
Lovi{ta, a vod 76 mm ZIS odigra klju~nu ulogu u njoj. U njihovu slavu posebno je nadahnuto
govorio dr. Damir Batisti}, predsjednik op}ine Orebi}, pri obilje`avanju 5. obljetnice bitke:
Ova je vala u svojoj povijesti imala burnu pro{lost, i u onom i u ovom ratu. Ne znam
koji je to bio dan, ali znam da se nebo tad spustilo na zemlju, od te{kih oblaka grmljavine
i ki{e. Je li uvijek bila grmljavina? Ne!
Siva je masa `eljeza plutala oko nas u Kor~ulansko-neretvanskom kanalu, vrebaju}i da
zapo~ne svoj krvavi pir. Mr`nja je nadvladala taj mizerni razum, te `ivotinje koja nam si{e
krv i `eli ubiti {to vi{e nevinih ljudi. Oni su gledali tu sivu masu `eljeza pitaju}i se, {to ovi
`ele, {to ovi ho}e i od koga nas ~uvaju. Nisu znali da postoji netko tko budno motri, netko
tko ne `eli biti sputan, netko tko je svjestan da se sloboda ra|a u krvi i suzama.
Po~elo je kao {to sam rekao u po~etku. Bog je stao na na{u stranu, na stranu onih koji
`ele slobodu, koji `ele istjerati iz hrvatskog mora `eljeznog monstruma. Po~elo je uz
grmljavinu neba, uz uzburkano more, kroz sumaglicu du{e i `elje za pobjedom.
Trajalo je i zavr{ilo se pogibeljno za neprijatelja, pogibeljno za jugomornaricu, a u
slavu na{ih branitelja, na{ih mladih ljudi, djece na{e, ponosa na{e hrvatske domovine.
Kona~ni udarac 75

A kako je, zapravo, boj zapo~eo?

Uznemireni nevremenom, dva su minolovca (M-143 I@ i M-144 OLIB) u{la u uvalu
Lovi{te na poluotoku Pelje{cu, tra`e}i sigurniji zaklon od uzburkanog mora. Nisu bili svjesni
{to ih tamo o~ekuje, jer su se kretali pravo prema topovskim cijevima na{eg voda 76 mm.
O tome me, kao tada{njeg zapovjednika bitnice 76 mm ZIS, izvijestio zapovjednik voda
Miro Matija{evi}.
U vrijeme boja bitnicom 76 mm ZIS zapovijedao sam s polo`aja voda Blace na otoku
Kor~uli. Kad me je zapovjednik voda Lovi{te izvijestio da su mu dva minolovca u{la u uvalu,
toliko blizu da mu ulaze u mrtvi kut za ga|anje (ispod najni`eg polo`aja cijevi), zaklju~io sam
da on s dva topa 76 mm mo`e potu}i te minolovce i da }e tu ishod za nas biti povoljan.
S ostalim vodovima trebalo je osigurati da njihovi preostali brodovi (ukupno sedam, a
bili su tri puta paljbeno ja~i od tamo{njeg na{eg voda) ne u|u u uvalu Lovi{te. Kako bi im
to onemogu}ili, vodovima Blace i Trpanjska Duba sam dao zada}u da tuku prema rtu
Lovi{te. Interventnu desetinu, koja se u to vrijeme nalazila na odmoru, uputio sam na
unaprijed pripremljen polo`aj kod Ra~i{}a, kako bi i iz tog smjera mogli tu}i neprijatelja i
onemogu}avali mu ulazak u Lovi{ku valu.
Kad smo obavili sve pripreme, zatra`io sam od nadre|enog zapovjedni{tva da nam
dopusti otvaranje paljbe. Nedugo zatim na sve polo`aje crtom zapovijedanja prenesen je
signal za otvaranje paljbe – signal 808.

Negdje oko 10.45 ili 11.00 sati ~ujem poziv od Lana (zapovjednik baterije, gosp. @eljko
Seretinek) koji non-stop tra`i Lana 1 (zapovjednika voda Lovi{te). Na moje prvo javljanje do-
bio sam zapovijed da topovi budu spremni za paljbu. Data nam je puna bojna spremnost.
Uvidjev{i situaciju, doveo sam topove u pripravnost i po spremnosti izvijestio sam Lana da
su topovi spremni za paljbu, a da brodovi (dva minolovca) ulaze ispod cijevi. Te brodove nismo
mogli ga|ati po{to su se pribli`ili obali na daljinu manju od minimalne daljine ga|anja.
Odgovor Lana je bio: Valja, valja. Stoga sam zapovjedio posadi prvog topa da spremi top
za paljbu, a zapovjedniku Aramba{i}u da izmjeri daljinu do brodova. On me izvijestio da je
prvi brod udaljen 1150 m, a drugi 1650 m. Zatim sam ponovo nazvao Lana i pitao da mi
objasni {to zna~i 808. On mi je odgovorio: Ne zajebavaj, nego otvori paljbu!
Po{to su ni{anske sprave ve} bile namje{tene na prvi brod (minolovac), zapovjedio sam
da se opali. Prve tri granate su po pravcu i{le dobro, ali su prebacivale brod po visini. Poslije
na{e druge granate i drugi je top opalio po drugom brodu (minolovcu). Po{to je dio granata
topova s Kor~ule padao izme|u brodova i nas, u po~etku smo mislili da na{i tuku s Hvara,
za {to je kasnije utvr|eno da nije istina.
Izvod iz borbenog izvje{}a Mira Matija{evi}a, zapovjednika voda 76 mm ZIS Lovi{te

Vod iz Lovi{ta prvi je otvorio paljbu po minolovcima, ubrzo mu se pridru`io i vod iz

Blaca, a brodovi su im se nalazili pri samom kraju dosega. Kako vod iz Trpanjske Dube,
zbog velike magle, nije uo~avao neprijateljske brodove, on se nije uklju~io u bitku.
Iznenadna zdru`ena paljba ZIS-eva doista je zbunila neprijatelja. Kako bi izbjegli na{e
projektile, minolovci su se po~eli kretati naprijed-nazad. Iz uvale se nisu mogli izvu}i, jer ih
je u tome sprje~avala bo~na paljba u le|a, iz smjera Blaca.
Nedugo po otvaranju paljbe, skupina brodova oko razara~a Split uzvra}a plotunima iz
svojih topova. Ta se skupina nalazila izme|u rta Lovi{ta i Hvara. Kako su bili potpuno
dezorijentirani, prvih su desetak minuta bitke pani~no pucali po Hvaru, iako odatle, za
vrijeme trajanja bitke, po njima nije bio ispaljen niti jedan projektil. Hvarani, naime, u to
76 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

vrijeme nisu imali topove. Tek kasnije, kada su jasnije uo~ili odakle na{i topnici gotovo
rafalnom paljbom tuku po njihovim minolovcima, po~eli su usmjeravati paljbu po Lovi{tu.
Jo{ tijekom njihovog nesnala`enja, vod iz Lovi{ta im je pogodio oba minolovca. Mino-
lovac M-143 I@ pogo|en je u pramac, a M-144 OLIB u krmu. Iako se zbog ki{e i jakog
vjetra nismo mogli koristiti optikom za ga|anje minolovaca u pokretu, uspjeli smo najprije
(ciljanjem kroz cijev) pogoditi prvi, a kad je do{ao na njegov polo`aj i drugi neprijateljski
minolovac. Kako je bio pogo|en u krmu, zakazao mu je sustav upravljanja, pa se nasukao
u uvali Torac na Hvaru.

Slika 35. i 36. – Pogo|eni minolovac M-144 OLIB nasukan u uvali Torac na Hvaru.

Nakon {to je neprijatelj prona{ao koordinate na{ih polo`aja, prate}i paljbu obalnih
topova, po~eo je s gotovo svih svojih brodova u kanalu (razara~a, minolovaca i topovnja~a)
tu}i po polo`ajima obalnog topni{tva kod Lovi{ta, a projektili su padali sve bli`e na{im
topnicima.
Ubrzo zatim dolazi do kratkotrajnog prekida paljbe iz lovi{kih topova. No, razlog tomu
nisu bili plotuni s neprijateljskih brodova, ve} na{e granate – zaglavljene u oba topa.
Kvarovi su otklonjeni u hodu, na licu mjesta. Na jednom je topu prljava granata zamijenjena
novom, i on je ubrzo ponovno zagrmio. Na drugom je topu zastoj otklonjen na pomalo
kaubojski na~in. Zapovjednik topa Ivica Aramba{i} je udarcem ~izme nabio zaglavljenu
granatu u top, pa zatim nastavio tu}i po neprijatelju.
Zbog slabe vidljivosti i neupotrebljivosti ciljni~kih sprava, bili smo prisiljeni gotovo rafalno
pucati. U vremenu od dvadesetak sekundi, koliko bi projektil letio do cilja, u zraku su znale
biti ~ak tri do ~etiri granate. Paljba je bila toliko intenzivna da je crnogorska televizija,
nakon bitke, objavila kako se po njihovim brodovima pucalo iz {ezdeset do osamdeset
usta{kih gnijezda.
U namjeri da izvuku pogo|ene minolovce iz uvale i brodovi oko VPBR-a Split po~eli su
otvarati sve ja~u paljbu. Kad je jedna od granata s razara~a eksplodirala svega nekoliko
metara od desetine iz Orebi}a, shvatili smo da su nas njihovi cilja~i potpuno snimili i da bi
kod nas uskoro mogli uslijediti gubici. Zato su lovi{ki topovi prekinuli paljbu, a posluge
oti{le u zaklon.
Kona~ni udarac 77

^etnici su tukli po nama iz svih brodova istovremeno. Neprijateljevi su minolovci, po kojima

smo ga|ali, izbjegavali na{e granate mijenjaju}i smjer kretanja. Prvi top je pogodio jednog
minolovca u krmu, a drugi drugog u provu. Ubrzo po poga|anju brodova zaglavio se prvi
top, a potom i drugi.
Po{to smo nastavili pucati iz oba topa, blizu drugog je pala granata s razara~a. Mislio
sam da su svi pobijeni, pa sam naredio prekid vatre. Dva pogo|ena minolovca uvukli su se
“ispod” cijevi tako da ih vi{e nismo mogli ga|ati. Lana sam izvjestio da su dva broda
pogo|ena, a ljudima sam naredio da se skupe u ku}icu. Po{to su svi bili mokri i izmoreni,
nalo`ili smo vatru.
Izvod iz borbenog izvje{}a Mira Matija{evi}a, zapovjednika voda 76 mm ZIS Lovi{te

U nastaloj stanci, s namjerom da ih Maljutkama potpuno uni{timo, organizirana je

potraga za pogo|enim minolovcima. Iako su na{i maljutka{i, kao i Lovci s baca~ima raketa
tipa Zolja, detaljno pretra`ili uvalu Lovi{te, nisu uspjeli prona}i brodove. Oni su se pod
za{titom guste magle izvukli prema obalama Hvara.
Kasnije su hvarski branitelji prona{li jedan minolovac (M-144 OLIB) nasukan u uvali
Torac, na tom otoku. Za drugi minolovac (M-143 I@) vezisti COB-a Plo~e su ~uli da tone i
tra`i pomo}. Jo{ uvijek ne mo`emo biti sigurni je li taj brod potonuo negdje izme|u rta
Lovi{ta i otoka Hvara ili je, usprkos raznim pote{ko}ama, uspje{no otegljen na otok Vis.
Na{e postrojbe veze pratile su sva doga|anja na neprijateljskim brodovima. Zbog
smanjene vidljivosti, njihov je rad bio klju~an za prepoznavanje situacije u kanalu. Tako
satnik Ton~i Gatti, na~elnik veze, koji je pratio tijek bitke iz svog polo`aja kod Ra~i{}a (o.
Kor~ula), izvje{}uje:
Motrenjem pratimo tijek bitke. Na udaljenosti nekoliko kilometara od mjesta Lovi{ta na
Pelje{cu nekoliko brodova neprijatelja otvara rafalnu paljbu po kopnu. Granate padaju po
moru, neke poga|aju dio kopna prema Mircima. Svi brodovi paljbeno djeluju po na{im
topnicima u Lovi{tu, koji im uzvra}aju paljbu. Niski oblak prekriva brodove koje vi{e ne
vidimo. Vrijeme je i dalje isto kao i u jutarnjim satima, sada jo{ pra}eno i jakom ki{om.
Prislu{kivanjem neprijatelja doznajemo da su ve} prvi plotuni na{ih topnika imali
u~inkovite pogotke. Pogo|eni su i ve}i brodovi, koji se zbog prodiranja vode moraju napustiti,
a ljudstvo pre}i u manje brodove. Zapovjedni brod iz konvoja JRM tra`i od STOLOVA
(otok Vis) da se hitno {alje “ne{to brzoga”, {to ovi ne mogu udovoljiti zbog lo{eg vremena.
Na to slijede uobi~ajene psovke, ovaj puta na vlastiti ra~un. Slu{anjem neprijatelja na svim
vrstama radio ure|aja, saznajemo da je me|u njima zavladala panika. Komuniciranje brod
– brod vi{e ne ide tajno, ve} se razgovori vode otvorenim tekstom. Posljednji plotuni iz
brodova kao da su na{em Pinc gaueru dali pogodak. Na svim vrstama radio stanica do{lo
je do preoptere}enja instalacije, {to je dovelo do manjeg po`ara u vozilu. No, iako je kvar
za nekoliko minuta bio otklonjen, nismo mogli izvr{iti i video snimke onog {to smo sa ovog
polo`aja vidjeli.
Dok je trajao boj kod Lovi{ta sa radio centra RC Hum (kod Vele Luke) operativac na
radio stanici Slobodan Cura} ~uje da se dva broda povla~e prema punti Su}uraj na Hvaru.
Na jednom je komandant Crnogorac, koji otvorenim tekstom nadre|enom obja{njava ishod
napada. Izme|u ostalog moglo se ~uti: “Zaplakat }e im usta{ka majka u ponovnom napadu
koji }e izvr{iti za 30 minuta.”
78 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

PRVI DIO BITKE ISPRED LOVI[TA

IZVOD IZ DNEVNIKA COB-a O BITCI ISPRED LOVI[TA

16. studenoga 1991.

12.20 MZ Lovi{te javlja: Jaka artiljerijska vatra u pravcu Lovi{ta; Brodovi su uzvratili na na{u
iz Lovi{ta i Blaca.
12.23 COB Plo~e javlja da neprijateljski brod Kne{polje 8 govori: “NAPALI SU NA[ BROD
KOD LOVI[TA.”
Lopud 8 zove Lopud 18: “DA LI ^UJE[ ONA DVA... NE MOGU SVE RAZUMJETI, ALI
SE OSJETI DA JE KOD NJIH VELIKA UZBUNA. KA@U DA ^UJU DETONACIJE IZ
RAZNIH PRAVACA.” Delta 5 ka`e isto.
12.30 \uro ^ehovski, djelatnik Plovputa javlja da je ~uo preko VHF 16 gdje razara~ Split tra`i
pomo}. Dolaze mu u pomo} dva broda.
12.30 Iz Lovi{ta javljaju da su ~uli negdje oko 40 plotuna. (Neprijateljski brodovi su uzvratili
paljbu po Lovi{tu.)
12.51 COB Plo~e nam prenose da srpska vojska javlja da je mali brod pogo|en i da mu
prodire voda. (Vod Lovi{te pogodio je minolovac 143 u provu, a potom 144 u krmu.)
13.15 COB Plo~e izvje{}uje: Obavijestili smo Kor~ulu da smo ~uli da }e brodovi ponovo
“DEJSTVOVATI PO MESTU LOVI[TU”. Poruka je bila pravodobno prenesena svim
vodovima baterije 76 mm ZIS.
13.20 POO Kor~ula, osmatra~nica Pehar javlja: Iz smjera Lovi{ta prema Plo~ici ide jedan
pogo|eni vojni brod.
13.25 COB Plo~e javlja: Jedan se mali vojni objekat, koji je pogo|en, topi. Svi brodovi idu
prema svjetioniku Plo~ica kako bi se sastali. (Minolovac M-143 “I@”.)
13.40 Zdravko @uvela javio u COB Kor~ula da je on dole u Lovi{tu. Za sad su dva pogo|ena.
Kona~ni udarac 79

Slika 37. – Osim iz pokretnog radiocentra tijek

doga|anja na neprijateljskim
brodovima stalno su pratili vezisti na
radiocentrima u Kor~uli, na brdu Klupca
povrh Pupnata te na brdu Hum kod
Vela Luke. Osim vezista, u postrojbama
su nam informacije stalno pristizale i
putem mre`e centara za
obavje{}ivanje. Svi oni svojim su
informacijama omogu}ili topnicima da
spremno do~ekaju drugi dio bitke kod
Lovi{ta i dovedu bitku do kona~ne
pobjede.
Na slici mo`emo vidjeti dio poslu`itelja
RC-a Klupca koji su svoju zada}u
obavljali s najvi{e to~ke otoka Kor~ule.

Upozorenje o planu novog bojnog djelovanja s brodova pravodobno je preneseno

svim na{im polo`ajima u Neretvanskom i Kor~ulanskom kanalu. S namjerom da {to vi{e
razvu~emo neprijatelja, zatra`io sam od voda u Trpanjskoj Dubi da se uklju~i u bitku.
U~inio sam to preko zapovjedni{tava postrojbi obrane op}ine Kor~ula u Blatu i zapovje-
dni{tva isto~nog dijela Pelje{ca u Kuni. Isto je, tijekom trajanja bitke, tra`io i zapovjednik
bataljuna Zdravko @uvela.
No, {to zbog na~ina organizacije zapovjednog sustava na Pelje{cu, a {to zbog magle
u Neretvanskom kanalu, taj vod iz bitnice ZIS-eva ipak, sve do samog kraja bitke, nije
otvarao paljbu po neprijatelju. Naime, iako su tamo{nji topnici s nestrpljenjem o~ekivali
bitku (~ak i tra`ili dopu{tenje za ranije otvaranje paljbe), u vrijeme njenog po~etka ovila ih
je gusta magla i potpuno im onemogu}ila borbeno djelovanje. Tako su mogli tek svjedo~iti
o grmljavini topova, {to je dopirala do njih.

Slamanje napada agresorskih brodova na Lovi{te

Drugi dio ove bitke zapo~eo je novim neprijateljskim napadom na Lovi{te. U~inili su to
nakon izvla~enja pogo|enih minolovaca i evakuacije njihovih posada. Napad je trebao
biti znak odmazde za rane koje smo im nanijeli u prvom dijelu bitke.
Oko 15.30 sati jedan raketni i jedan torpedni brod JRM-a silovito su krenuli prema
na{im polo`ajima, otvaraju}i u vo`nji rafalnu paljbu iz svojih pram~anih topova. Potporu u
tom napadu pru`ala im je grupa brodova okupljenih oko razara~a Split, koji su se nalazili
izme|u rta Lovi{te i otoka Hvara.
Po{to smo o~ekivali njihov ponovni napad, topnici iz Lovi{ta su im spremno odgovorili. Ali
ne samo oni. I ovaj su se put u dvoboj uklju~ile topni~ke posade s polo`aja Blace na Kor~uli.
Bio je to brzi boj u kojem je izmijenjena kratkotrajna, ali vrlo intenzivna obostrana paljba.
Oba na{a voda ispalila su sedamdesetak granata, a ve} one prve, koje je ispalio lovi{ki
vod, pogodile su brodove neprijatelja. Prvi brod pogo|en je granatom s upalja~em
namje{tenim na djelovanje s usporenjem, pa je ona eksplodirala u njegovoj unutra{njosti,
raznose}i mu pramac nekoliko metara u zrak. Bila je to scena koja je razgalila srca na{ih
obalnih topnika. To je ulilo novu sigurnost na{im posadama, {to je rezultiralo skorim
80 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

poga|anjem i drugog neprijateljskog broda. O tom dijelu boja Miro Matija{evi},

zapovjednik voda Lovi{te, u svom je izvje{}u napisao:
Nije pro{lo ni 40 minuta, dobijam zapovijed od Lana da se pripremimo za paljbu, po{to
dolaze ~etiri raketne topovnja~e. Potr~ao sam po ljude koji su se nalazili u poljskoj
ku}ici.
S prvom posadom tr~im na prvi, a Franc [irnik sa svojom posadom na drugi top. Po{to
smo Aramba{i} i ja stigli do topa, vidimo da jedna topovnja~a iz Neretvanskog kanala ide
prema nama, na udaljenosti oko 4 km. Po{to je [irnik prvi dotr~ao na top i napunio ga, ~im
je ugledao topovnja~u odmah je opalio. Prva granata poga|a ispred broda. Kako je
topovnja~a vozila punom brzinom, posada topa je odmah ubacila i drugu granatu u cijev.
[irnik je opalio, a topovnja~a je naletjela na projektil. Bila je pogo|ena u pramac.
Ulazi i druga topovnja~a. Pucamo iz obadva topa. One voze ravno prema nama.
Poga|amo i drugu topovnja~u (cilja~ A. Vuleti}) te obje ulaze u uvalu ^esminova, gdje
nam vi{e nisu na vidiku.

Slika 38. a i b – Pripadnici pokretnog obalnog topni~kog voda 76 mm ZIS Lovi{te (lijevo) i
zapovjednik voda Miro Matija{evi} (desno).
Posluga 1. topa Posluga 2. topa
Zap. Ivica Aramba{i} Zap. Robert Jerkovi}
Cilj. Aleksandar Vuleti} Cilj. Frane [irnik
Pun. Ivica Gu} Pun. Andrej Ivankovi}
Tem. Ivica Despot Tem. Zdenko ^ondi}
Voza~ Ivo Srhoj Dod. Drago Veki}
Dod. Petar Ortolijo

Iako su neprijateljski brodovi imali topove s mogu}no{}u automatske paljbe od 100 do

1000 granata u minuti, a na{i topnici raspolagali topovima s brzinom paljbe od 20 do 25
granata u minuti, nismo dopustili da tehni~ka premo} neprijatelja do|e do izra`aja. Po~esto
je u zraku bilo vi{e na{ih nego njihovih projektila. I {to su vi{e grmjeli topovi obalnog
topni{tva, straha je u na{im redovima bilo sve manje.
Kona~ni udarac 81

Ovdje se logi~nim name}e pitanje za{to neprijateljska ratna skupina oko razara~a Split,
koja se nalazila u kanalu, nije prisko~ila u pomo} svojim brodovima u nevolji?
Razlog tomu je bila aktivnost na{eg voda ZIS-eva koji je po neprijateljevim brodovima
djelovao s njihova paljbenog polo`aja kod mjesta Blace na Kor~uli.
Iako su se topnicima s Blaca brodovi nalazili pri samom kraju dometa, oni nisu dopustili
da se lovi{ki vod sam bori s neprijateljem. ^ak i kad (s obzirom na gustu maglu) brodove
nisu mogli vizualno pratiti, iz svojih su topova pucali u smjeru rta Lovi{te, ~iji se obris stalno
uo~avao. Tako je stvorena zapre~na paljba koja je onemogu}avala ostalim neprijateljskim
brodovima uplovljavanje u lovi{ku uvalu te njihovo aktivnije uklju~ivanje u borbu.
O njihovoj bezrezervnoj spremnosti zapre~ivanja ulaska u lovi{ku uvalu najbolje
svjedo~i doga|aj koji se zbio tijekom boja s neprijateljskim topovnja~ama.
Na jednom je topu otkazao udarni mehanizam zatvara~a, no to nije sprije~ilo njegovu
posadu da nastavi s potporom vodu u Lovi{tu. Prije nego se mehanizam popravio u
brodogradili{tu Rade`, na{i su topnici prona{li na~ina kako nastaviti paljbu.

Slika 39. – Pokretni obalni topni~ki vod 76 mm M-42 ZIS Blace

Odjeljenje iz Blata Posluga PZO-a
Zap. Nikola Pendo Zap. Marin Tvrdeli} Zap. Ivo Simoni Vlado [eparovi}
Cilj. Ivan Sardeli} Cilj. Zlatan Jeri~evi} Cilj. Ivo Franulovi} Ivan Petkovi}
Pom. Dragan Fistri} Pom. Ivan Blitvi} – ^ava Pun. Franko Marinovi} Jakov Marinovi}
Pun. Ivan Radojkovi} Pun. Marko Skokandi} Tem. Damir Tomas
Tem. Damir Stipanovi} Tem. Smiljan Ma`urana Dod. Pere [eparovi}
Voz. Marinko Mareli} Dod. Markica Blitvi} Voz. Jakov Stani{i}
Voz. Nikica Skokandi}

Napomene:
– Interventna desetina zapovjednika Marina Tvrdeli}a koja je u po~etku bitke premje{tena na polo`aj kod
Ra~i{}a nije paljbeno djelovala.
– Desetina PZO-a paljbeno je djelovala u sastavu desetine Iva Simonija.
82 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

Tomu se domislio Marinko Mareli}, voza~ i dodava~ na o{te}enom topu. On je zao{trio

komad drveta, naslonio ga na zatvara~ te udaraju}i kamenom po njemu izazivao ispaljivanje.
Zajedni~kim paljbenim djelovanjem vodova iz Lovi{ta i Blaca uskoro je pogo|en i
minolovac M-153 Francuz, jedan iz skupine brodova za potporu. Bio je to tre}i brod koji je
prije bitke, uz minolovce M-143 I@ i M-144 OLIB, obavljao kontrolu prometa kroz Neretvanski
i Kor~ulanski kanal. Tako su sva tri broda s kojima je neprijatelj ovdje provodio pomorsku
blokadu uredno ispla}ena za svoju prljavu rabotu.

IZVOD IZ DNEVNIKA COB-a – DRUGI DIO BITKE KOD LOVI[TA

15.30 Zvao je Sveto Jerkovi} i dao informaciju da je na Lovi{te bila kanonada 8-10 eksplozija
Efekte ne zna; (u to vrijeme dva broda JRM (T^ i R^) u juri{u otvaraju rafalnu paljbu
prema polo`aju voda 76 ZIS Lovi{te. Na{i vodovi Lovi{te i Blace su odmah uzvratili*.)
16.26 Iz Lovi{ta zapovjednik bataljuna Zdravko @uvela javio da se tri pogo|ena broda vrte u
krug. (Radi se o: R^ 306 kojemu je o{te}en sistem za upravljanje brodom: T^ 220
kojemu je pogodak izazvao po`ar na brodu i M 153 kojemu je pogodak napravio rupu
120x70 cm.)
17.30 Motrionica Pehar izvje{}uje:
– 1 sigurno po{ao na dno jer su dvije posade smje{tene na tzv. Kne{polje 4 na poziciji
uvale Torac (Hvar)
– 1 vojni objekat krenuo prema njima da ih izvu~e
– neki brodovi izme|u Su{cai Visa javljaju da se ne}e vra}at prema njima (o. Hvaru)
jer bi se mogli utopiti sami od sebe.

DRUGI DIO BITKE ISPRED LOVI[TA

Kona~ni udarac 83

Nakon poga|anja Francuza drugi se brodovi vi{e nisu usu|ivali ulaziti u uvalu. Nije bilo
mogu}e bez posljedica pro}i kroz gustu zavjesu koju su svojom paljbom stvorili na{i ZIS-evi.
Evo kako izgleda tada{nje izvje{}e kor~ulanskih vezista, koji su putem radiopostaja
pratili tijek bitke, ali i sva doga|anja i razgovore na ratnom brodovlju agresora:

Daljnim slu{anjem s RC-3 (na~elnik centra Ton~i Cvitanovi}, operativci Damir Surjan Rubo,
Ton~i Oreb i Slobodan Cura}) do{li smo do sljede}ih saznanja:
– Na jednom brodu je pogodak uzrokovao jak po`ar.
– Na drugom brodu izgubljen je radar.
– Tre}i brod pogo|en je u kormilo i ne mo`e vi{e manevrirati.
– Jedan od brodova nalazi se u teglju.
Poslije ovog drugog napada, koji je porazno zavr{io za neprijatelja, njihov je komandant
poku{ao smiriti svoje ljude i paniku koja sada jo{ vi{e opsjeda njihove redove.
Po zavr{enoj borbi kod Lovi{ta, dio konvoja krenuo je prema [}edru (uz Hvar), a dio se
izvla~i uz zapadnu obalu otoka Kor~ule.
Izvod iz borbenog izvje{}a na~elnika veze sat. Ton~a Gattija

Tijekom trajanja bitke vod 76 mm ZIS Lovi{te ispalio je po neprijateljskim brodovima

ukupno 76, a vod iz Blaca ne{to vi{e od 20 projektila. Po zavr{etku bojnog djelovanja, a u
o~ekivanju zra~nog napada na Lovi{te, predve~er su spomenuti vodovi premje{teni na
svoje pri~uvne polo`aje.
Dan nakon bitke u Kor~ulanskom kanalu, 17. studenoga 1991., COB Lastovo je zaprimio
dojavu od COB-a Vis, gdje ih oni izvje{}uju da u ratnoj luci na otoku Visu vide tri neprijateljska
velika patrolna broda (VPBR-31, VPBR-32 i VPBR-34). Njihovo tada{nje izvje{}e govori da
na VPBR-31 nisu vidjeli ve}a o{te}enja (osim crnila oko zapovjednog mosta). Na minolovcu
M-153 Francuz uo~ili su o{te}enje po sredini broda, malo iznad vodene crte, dok na ostalim
brodovima nisu primijetili ve}a o{te}enja. Tako|er su i na{i vezisti, putem radijske veze,
~uli kako admiral Mile Kandi}, zapovjednik JRM-a, ~estita svojim posadama na uspe{nom
izvla~enju. No, iz njihova razgovora prilikom izvla~enja pogo|enih brodova moglo se zaklju~iti
da je na prvom pogo|enom brodu o{te}en sustav za upravljanje, na drugom je pogodak
izazvao po`ar, dok je minolovac M-153 na lijevom boku krpio rupu dimenzija 120 x 70 cm.
Kad tome pridodamo udarce koje je ve} dobio (ali i koje }e jo{ dobiti) VPBR-31 Split te
napu{tanje dva minolovca pogo|ena u po~etku boja, prili~no je jasno za{to “posle uspe{ne
bitke” admiral ^uli} preuzima du`nost novog zapovjednika JRM-a.
84 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

IZVLA^ENJE BRODOVA UZ OTOK HVAR

Nakon {to im je vi{e od polovice brodova bilo pogo|eno, a ba{ u vrijeme kad se i
interventna posada ZIS-eva pripremala za paljbu iz smjera Ra~i{}a (o. Kor~ula), neprijatelj-
ski su brodovi krenuli u izvla~enje prema otoku [}edru. Skupina od ukupno {est brodova, od
kojih je ~ak pet pogo|eno ispred Lovi{ta, izvla~ila se uz otok Hvar. Tamo je jedan minolovac,
uz potmulu eksploziju tonuo (M-143 I@), a drugi (M-144 OLIB) ostao nasukan u uvali Torac.
Druga skupina brodova, koju su ~inili VPBR Split i dvije topovnja~e, poku{avala se izvu}i
plove}i uz zapadnu obalu otoka Kor~ule.
O kontroli Hvarskog kanala (podru~je izme|u otoka Hvara i Biokova) i dijela Kor~ulanskog
kanala uz otok Hvar u to je vrijeme brinulo Zapovjedni{tvo RL-a Plo~e. Ono je sve topove
koji su se mogli uklju~iti u borbu protiv neprijateljskih brodova razmjestilo za za{titu Hvarskog
kanala, kojeg se kontroliralo s polo`aja na prostoru Drvenika, Zaostroga i Plo~a. Kako bi
odvukli paljbu neprijateljskih brodova sa svojih polo`aja, napravili su i nekoliko la`nih
polo`aja. No, svo je topni{tvo bilo razmje{teno na obali.
Iako su im neprijateljski brodovi, u popodnevnim satima 15. studenoga, (nakon povla~enja
iz Splitskih vrata) prolazili kroz kanal, oni na njih nisu otvarali paljbu. Tek sutradan, 16.
studenoga, za vrijeme boja kod Lovi{ta, kada su neprijateljske topovnja~e otvorile paljbu po
@ivogo{}u a potom i po Drveniku, oni su odgovorili paljbom po brodovima. Iz ZIS-eva s polo`aja
u Zaostrogu ispalili su dvije granate. Ti su hici imali vi{e moralni nego materijalni u~inak, jer su
se nakon toga neprijateljski brodovi preko Neretvanskog vratili u Kor~ulanski kanal.
Na Hvaru su, isto kao i na Kor~uli, bile formirane postrojbe RZNG-a za obranu otoka.
No, njihove postrojbe (za razliku od kor~ulanskih) nisu imale topni{tva koje bi se moglo
uhvatiti u ko{tac s neprijateljskim brodovljem. U razgovoru s Gilvom Panajotijem, tada{njim
na~elnikom sto`era obrane otoka Hvara, re~eno mi je da su oni jo{ prije bitke, od tada{njeg
Zapovjedni{tva HRM-a i Ratne luke u Plo~ama, tra`ili ne{to topni~kih sredstava. Ali kako
nije bilo dovoljno topova, Hvarani ih nisu uspjeli dobiti. Tako se skupina brodova pogo|ena
kod Lovi{ta, tik uz obale Hvara i [}edra, potpuno nesmetano izvla~ila prema neprijateljskoj
ratnoj luci na otoku Visu.

IZVOD IZ DNEVNIKA COB-a O IZVLA^ENJU POGO\ENIH

BRODOVA UZ OTOK HVAR
16. studenoga 1991.
12.51 COB Plo~e: Srpska vojska javlja da je mali brod pogo|en i da mu prodire voda.
13.20 Osmatra~nica Pehar Kor~ula javlja da iz smjera Lovi{ta prema svjetioniku Plo~ica ide
jedan pogo|eni vojni brod.
13.25 COB Plo~e: Jedan pogo|eni mali vojni objekt se topi.
Svi brodovi idu prema svjetioniku Plo~ica kako bi se sastali.
15.10 COB Kor~ula izvje{}uje da jugoisto~no od rta [}edro, u visini Plo~ice, plovi brod u pravcu
zapada. (Brodovi koji su pogo|eni kod Lovi{ta, izvla~e se du` Hvara, prema [}edru*).
16.10 MZ Zastra`i{}e javlja: Transportni brod pluta i sada je na 200 m od uvale Torac. (Transportni
brod vjerojatno poku{ava izvu}i nasukani M-144 “OLIB” iz uvale Torac). Grupa se
okuplja iza otoka [}edra. Ka uvali plovi jo{ jedan brod velikom brzinom iz pravca
Lovi{ta, i ide prema grupi od 4 broda.
16.58 Motrionica Temi{var javlja da je brod kod [}edra po~eo tonuti i tra`i pomo} (Radi se
o VPBR)
Kona~ni udarac 85

18.05 Zapovjednik Branko Frani~evi} izvje{tava ZHRM da su jedinice blokirale uvalu Torac,
i pitaju za daljnje postupke.
19.25 COB Plo~e: Trpanj javlja da jo{ jedan brod sti`e u uvalu Torac. (Radi se o neuspjelom
poku{aju izvla~enja minolovca M-144 “OLIB”).
19.40 Mje{tani iz MZ Svrhov Dolac na Hvaru javljaju da se u uvali Svrhov Dolac (200 m isto~no
od uvale Torac) nalazi jo{ jedan brod, nasukan bokom. (Prilikom tra`enja prona|en je
~amac za spa{avanje sa minolovca M-144 “OLIB”*).
19.58 U ZNG Hvar stiglo izvje{}e da se minolovac FRANCUZ nalazi 4 milje od Su}urja ka
Trpnju.

17. studenoga 1991.

07.30 Sa osmatra~nice Su}uraj na Hvaru javljaju: Sve je ~isto. U uvali Torac na Hvaru ima
jedan nasukani vojni brod. Tamo su gardisti i pretra`uju teren.
07.54 U Zapovjedni{tvo ZNG Hvar stiglo izvje{}e: U uvali Torac prona{li smo nasukani
minolovac oznake E-4(?), bez posade.

IZVLA^ENJE BRODOVA JRM-a UZ OTOK HVAR

Zahvaljuju}i nepostojanju topni~kih bitnica na Hvaru, neprijatelj se potpuno neometano

izvla~i uz taj otok. O mogu}nostima i djelovanju branitelja Hvara u vrijeme bitke protiv
brodova govori na~elnik sto`era obrane otoka Gilve Panajoti u svom izvje{}u: Sve postrojbe
na otoku stavljene su u najve}u pripravnost. Jedino oru`je koje su snage na otoku mogle
eventualno koristiti na distanci bili su ru~ni raketni baca~i, jedan RBR Osa, nekoliko RBR
zolja te 3 minobaca~a MB 60 mm bez ciljni~kih sprava. Nakon borbe sa obalnim topni{tvom
na Pelje{cu, jedan o{te}eni minolovac JRM-a kasno poslijepodne nasukao se u uvali Torac
86 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

ju`no od sela Gdinj. Tamo su upu}eni dijelovi 3 i 4 satnije, kao i dio policijskih snaga,
koji su izvr{ili blokadu tog podru~ja... Na brodu je prona|eno 11 AP M 70 i jedna PS M 72,
4 RBR Zolja, ne{to streljiva 7,62 mm i 7,9 mm te streljiva za PZ top 20 mm. Navedeno oru`je
i dio druge opreme odmah su uvr{teni u sastav postrojbe. Brodski radar je demontiran i uvezan
u radarski sustav Centra za obavje{}ivanje Hvar. Sutradan je ekipa HRM iz RL Plo~e obi{la
pogo|eni minolovac i utvrdila da je te{ko o{te}en pogocima obalnog topni{tva i nasukavanjem,
te da ga se u takvom stanju ne isplati popravljati.
Osim minolovaca M-143 I@, M-144 OLIB i M-153, iz BG-a Plo~e, uz Hvar su se iz TG-a
Ka{tela, predvo|eni patrolnim brodom, izvla~ili i brodovi T^-220 i R^-306 pogo|eni u drugom
dijelu bitke. Transportni brod, koji je u vrijeme bitke stigao iz Visa, uspio je izvu}i posade s oba
minolovca koji su se potapali nakon poga|anja na samom po~etku boja kod Lovi{ta.
Pogo|eni minolovac M-144 OLIB ostavili su nasukan u uvali Torac na Hvaru, a ondje su
ga sutradan napu{tenog prona{li tamo{nji branitelji. Transportni brod, koji je i sam bio u
kvaru, nije ga uspio izvu}i. O tome kako je prona|en brod govori izvje{}e zapovjedni{tva
postrojbi op}ine Hvar kojeg su 17. studenoga 1991. godine uputili u Zapovjedni{tvo HRM-a.
Jo{ u vrijeme rata, Zapovjedni{tvo HRM-a ovaj je brod prodalo jednom privatniku s Hvara.
On ga je popravio i danas ga koristi u ugostiteljske svrhe.

REPUBLIKA HRVATSKA
OP]INA HVAR
Zapovjedni{tvo pri~uvnog sastava
Hrvatske vojske op}ine
Broj 87-1/91
Hvar 17.11.1991. godine
Zapovjedni{tvo HRM

PREDMET: Izvje{}e o nasukavanju minolovca JRM u uvali Torac

U kasnim poslijepodnevnim satima u uvali Torac, ju`no od s. Gdinj, na isto~nom dijelu
otoka uo~en je neidentificirani ratni brod kako pluta 200 metara od obale. Isti je u{ao u uvalu
Torac, gdje je bilo onemogu}eno njegovo daljnje vizualno pra}enje.
Anga`irane su jedinice pri~uvnog sastava Hrvatske vojske op}ine Hvar iz Su}urja i Jelse,
koje su po~etkom no}i pristigle u s. Gdinj i izvr{ile blokadu rajona uvale Torac. Tijekom no}i,
u suradnji sa pristiglim snagama PS Hvar, izvr{eno je pribli`avanje brodu, i utvrdilo se da se
radi o minolovcu koji se nasukao u uvali Torac. Budu}i da se nije znalo ima li na brodu
posade, nakon pono}i izvr{en je upad na brod, kad je utvr|eno da je isti napu{ten.
Do jutra je brod pregledan i utvr|eno je slijede}e:
1. Radi se o minolovcu oznake M-144 “OLIB”;
2. Brod nije bio miniran, kao ni oprema na njemu;
3. Brod je pogo|en u desni bok, u visini strojarnice koja je dosta o{te}ena;
4. Minolovac se nasukao pramcem na stijenje i nagnut je na desni bok, tako da je na tu
stranu voda do palube;
5. Na palubi nije prona|eno nikakvo artiljerijsko oru`je. Pretpostavlja se da je ba~eno u
more, jer je na brodu prona|ena municija za top 20 mm;
6. Smatramo da }e izvla~enje broda biti ote`ano jer je dosta nalegao na stijenje, ali }e
pravo stanje dati ronioci koji su rano ujutro upu}eni radi pregleda broda i uvale;
za ZAPOVJEDNIKA
kap. I kl. NIKOLA [IMUNOVI]
Gilve Panajotti sr.
Kona~ni udarac 87

NERETVANSKI KANAL

KOR^ULANSKI KANAL

OTV T. DUBA

OTV LOVI[TE

PELJE[KI KANAL

OTV BLACE

Slika 40. – Pet od ukupno {est pogo|enih brodova u Kor~ulanskom kanalu topnici bitnice 76 mm
pogodili su u uvali Lovi{te.

Me|utim, jo{ nije sigurno {to je bilo s minolovcem M-143 I@, za kojeg smo preko sre-
dstava veze ~uli da je poslije poga|anja tonuo. O prodoru vode u o{te}eni minolovac
govori obavijest COB-a Plo~e od 12.51 sati, a o njegovu potapanju obavijest istog izvora
od 13.25 sati. U to vrijeme s polo`aja Blaca, kroz gustu maglu ~uo sam jaku potmulu
eksploziju. Nju mo`emo pripisati ili potonu}u minolovca M-143 I@ ili poga|anju jedne od
topovnja~a (T^-220 ili R^-306), prilikom njihova napada na na{e polo`aje u drugom dijelu
boja kod Lovi{ta. Za sada ne mo`emo isklju~iti mogu}nost da je o{te}en brod uspje{no
otegljen na otok Vis. [to se doga|alo s brodom najbolje zna njegova posada koja je dijelila
sudbinu svoga broda.
COB Hvar je u svom izvje{}u o doga|anjima u njihovom podru~ju odgovornosti prema
me|uop}inskom centru u Splitu izme|u ostalog izvjestio:
U uvali Torac pluta jedan vojni transportni brod koji je navodno u kvaru. ... Na 200 m
isto~no od uvale Torac nasukan je jedan vojni plovni objekat. … ^uju kako jedan tone, ali
ne znaju o kojem se brodu radi.
Prema izvje{}ima COB-a Vis i Lastovo znamo da su se, usprkos o{te}enjima koja su
zadobila u bitci, tri neprijateljska broda (minolovac M-153, torpedni ~amac T^-220 i raketni
~amac R^-306) uspjela izvu}i i uploviti u ratnu luku JRM-a na otoku Visu. Na koji su na~in i s
kakvim pote{ko}ama – to najbolje znaju njihove posade na ~elu s njihovim zapovjednicima.
Znakovito je, me|utim, da su tamo dugo ostali, vidaju}i rane koje im je nanijelo na{e
obalno topni{tvo. Svoje su motore nanovo upalili tek da bi s Visa pobjegli u Boku kotorsku.
88 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

IZVLA^ENJE NEPRIJATELJSKIH BRODOVA

UZ OTOK KOR^ULU
Djelovanje po brodovima ispred Blaca
Kao {to su se prilikom izvla~enja iz Splitskih vrata brodovi podijelili u dvije skupine, tako
su u~inili i poslije bitke ispred Lovi{ta. Jedni su dakle krenuli uz obale Hvara, a skupina
koju je pred gradom Splitom predvodio pogo|eni VPBR Split, ponovno je odabrala te`i
put – onaj uz otok Kor~ulu.
S izvla~enjem su krenuli odlu~no. Uputili su se velikom brzinom, smjerom od rta Lenga
ispred Lovi{ta, preko oto~i}a Plo~ica, prema zapadnom dijelu otoka Kor~ule. Po pristizanju
u visinu rta Privale, skupina sastavljena od VPBR-a Split u pratnji dvije topovnja~e namjeravala
je skrenuti prema oto~i}u [}edru. Namjera je bila da odatle, zajedno s grupom brodova
koja se izvla~ila uz Hvar, krenu prema svom kona~nom cilju – otoku Visu.
Prvu zapreku na tom putu trebao im je predstavljati top koji je, jo{ u po~etku bitke, iz
svoje baze u Kapji kod Blata na Kor~uli bio upu}en prema mjestu Ra~i{}u. Kako je neprijatelj
od ranije znao da je nekad kod Ra~i{}a bio na{ polo`aj ZIS-eva, pri prolasku ispod toga
polo`aja, razara~ je iz topa 76 mm ispalio nekoliko rafala. No, ti su projektili uveliko
proma{ili i mjesto Ra~i{}e i na{e tamo{nje polo`aje.
Kako posluga na ~elu sa zapovjednikom Marinom Tvrdei}em do prolaska brodova
ispred Ra~i{}a nije bila spremna za paljbu, s tog polo`aja paljba po brodovima nije bila
uzvra}ena.
Me|utim, jo{ dok su se neprijateljski brodovi nalazili u visini Ra~i{}a, oba su topa s
polo`aja Blace uzvratila paljbu prema VPBR-u Split, koji se kretao du` obale Kor~ule u
pravcu sjeverozapada. Iza njega je, na udaljenosti od stotinjak metara, plovila jedna raketna
topovnja~a. Druga je topovnja~a zaostajala za njima oko pola minute.
Nakon {to smo otvorili paljbu, plotuni s neprijateljskih brodova su utihnuli. Od tada im
je jedini cilj bio {to br`i prolazak kroz bo~nu paljbu na{ih topova. Pove}ali su brzinu i, u
koloni po jedan, `urno vozili prema zapadu. Topnici iz Blaca su nemilice tukli po njima,
dok su radnici brodogradili{ta Rade` popravljali udarni mehanizam njihova topa (o{te}en
jo{ za trajanja boja kod Lovi{ta), a kor~ulanska je posluga i dalje vr{ila ispaljivanje uz pomo}
gran~ice ~esvine (crnike) i kamena. U brzini paljbe ~ak nisu zaostajali za drugom poslugom
(iz Blata) kojima je top bio ispravan. Nino Pendo, zapovjednik voda, pri povratku iz
brodogradili{ta nije vjerovao da njegov top popravljenog udarnog mehanizma, s kojim se
vra}ao na polo`aj, puca:
Dok sam se iz Rade`a vra}ao natrag, iz pravca na{eg polo`aja kod Blaca za~uo sam
eksplozije. Mislio sam da to neprijatelj puca po nama. No, kad sam do{ao na polo`aj, vidio
sam da su se mladi}i sna{li i da su to oni pucali cijelo vrijeme, udaraju}i ~esvinom i kamenom
po jednom mjestu na zatvara~u.
Na taj su na~in obavili glavninu posla, u ono vrijeme kad su se brodovi koji su ga|ali
Lovi{te po~eli izvla~iti prema na{em polo`aju. Kad smo ih odavde do~ekali paljbom, potpuno
su se dezorganizirali i pani~no po~eli bje`ati – pri~ao je N. Pendo u jednom intervjuu jo{
uvijek ponosan na svoje snala`ljive suborce.
VPBR Split je zbog pogodaka ispred Splita plovio nagnut na jednu stranu. Kad je oko
16.00 sati do{ao u visinu svjetionika Plo~ice, Ivo Franulovi}, cilja~ na drugom topu voda
76 mm ZIS iz Blaca, precizno je nani{anio i ispalio granatu. Projektil je prona{ao krmeni
Kona~ni udarac 89

Slike 41. i 42. – Gran~ica ~esvine se u rukama snala`ljivih hrvatskih topnika pretvorila u ubojito
oru`je. Na slici cilja~ na topu Ivan Sardeli} (lijevo) pokazuje kako je voza~ topa
Marinko Mareli} (desno) vr{io opaljenje topa uz pomo} grane i kamena.

dio broda, koji se na{ao u dimu. Zbog pri~injene {tete razara~ je nakratko zastao, a zatim
se nastavio kretati prema zapadu.
Evo {to o poga|anju VPBR-a bilje`e centri za obavje{}ivanja:

IZVOD IZ DNEVNIKA COB-a O DJELOVANJU PO BRODOVIMA

ISPRED BLACA

15.58 U COB Hvar stiglo izvje{}e da se VPBR nalazi sjeveroisto~no od Plo~ice i plovi u pravcu
jugozapada. Oko njega su tri broda.
16.05 U COB Hvar stiglo izvje{}e da ~etiri broda iza [}edra pucaju me|usobno.
U to je vrijeme po grupi uz VPBR Split pucao vod povi{e Blaca. (Kako je dio granata,
usljed riko{eta, padao u pravcu [}edra, izvi|a~i su vjerovatno imali pogre{an utisak.*)
16.14 Osmatra~nica Marina 210: Krizni {tab Blato javlja da ~etiri broda idu prema zapadu, a
jedan ostaje kod svjetionika Plo~ica i dimi. (Vod 76 mm ZIS Blace je pogodio VPBR Split.*)
16.23 Osmatra~nica Marina 210: Krizni {tab Blato javlja da onaj vojni brod koji je pogo|en
ide u pravcu Borova Bristva. Tri broda idu prema zapadu. (Pogo|eni VPBR zaostaje a
potom, s brodovima iz pratnje, nastavlja k Privali.*)

Zbog prijetnje napada neprijateljskog ratnog zrakoplovstva, ~itavo su vrijeme u stanju

pune borbene pripravnosti bile i na{e snage PZO-a. Kako uslijed magle i nevremena koji
su vladali u kanalu, neprijateljski zrakoplovi nisu mogli djelovati po na{im polo`ajima,
poslu`itelji topa za protuzrakoplovnu obranu su se pridru`ili i pomagali obalnim topnicima.
Ta se pomo} pokazala nadasve potrebnom u trenucima kad su neprijateljski brodovi
po~eli izlaziti iz sektora mogu}eg djelovanja na{ih topova, koji su jo{ uvijek bili usmjereni
prema Lovi{tu. Posade su tada izvadile lafete topova iz zemlje, okrenuli ih u smjeru zapada
prema Privali i nastavile s paljbom.
Nakon izlaska brodova iz dometa ga|anja, radiovezom je s polo`aja prenesena poruka da
se brodovi kre}u prema polo`ajima bitnice Privala. Tada je top kor~ulanske desetine po zapo-
vijedi krenuo na sljede}i polo`aj, na prostor ^rnja Luke (ispred Prigradice). Odatle je, zajedno
s bitnicom Privala, trebao onemogu}iti izvla~enje brodova iza oto~i}a [}edro prema Visu.
90 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

IZVLA^ENJE BRODOVA JRM ISPRED BLACA

Iako je od 18.00 sati trebalo zapo~eti primirje, nismo vjerovali da }e ga neprijatelj

po{tivati. Zato je druga desetina, u svrhu zavaravanja neprijateljevog zrakoplovstva, dobila
zada}u da svoj top izvu~e u bazu u Kapji pa da potom, uz pomo} unaprijed pripremljenih
plasti~nih cijevi, na paljbenom polo`aju povrh Blaca napravi la`ni polo`aj.
Dok su ove radnje izvr{avane, po~eo se spu{tati mrak. Dolaskom no}i vidljivost se do
kraja smanjila, {to je pomoglo neprijateljskim brodovima da se neprimije}eno izvuku prema
Visu.
Vod Blace je tijekom bitke ispalio ukupno 36 projektila. Od toga je desetak ispaljeno uz
pomo} kamena i gran~ice ~esvine. U dijelu bitke ispred Lovi{ta (oko 15.30) ovaj je vod
(najvjerojatnije) pogodio minolovca M-153 Francuz. Prilikom izvla~enja grupe brodova
ispred njihovih polo`aja, ispred svjetionika Plo~ice, vod je pogodio i VPBR-31 Split.
Usprkos velikom nevremenu, slaboj vidljivosti, strahu, neiskustvu posada, kvarovima
na zatvara~ima, lo{im ciljni~kim spravama, prekidima veza i starosti topova, bitnica 76 mm
ZIS ispred Lovi{ta i Blaca ukupno je pogodila {est neprijateljskih brodova. [to je jo{
va`nije, to je u~injeno bez `rtava na na{oj strani.
Od ukupno ~etiri topa 76 mm ZIS, koliko ih se svojom paljbom suprotstavilo skupini od
devet neprijateljskih brodova, samo na jednom topu, tijekom bitke, nije trebalo otklanjati
kvarove.

Djelovanje po brodovima ispred Privale

Nakon zaprimanja izvje{}a da brodovi izlaze iz sektora ga|anja ZIS-eva topni~kog
voda Blace, radiovezom je prema bitnici 85 mm Privala odaslana zapovijed: Do~ekajte
ranjene zvijeri.
Bitnica Privala je, osim topni~kog voda, u svom sastavu imala zapovjedni vod, vod
PZO-a i pje{a~ki vod. Za razliku od pokretne bitnice 76 mm ZIS, OTB Privala je u borbi
Kona~ni udarac 91

koristila daljinomjer (koji je popravljen uz pomo} djelatnika poduze}a Elektronika iz Vele

Luke) s kojeg se to~na daljina do cilja, putem kablova, prenosila na topove. To je omogu}ilo
daleko precizniju paljbu, nego {to su to mogle u~initi posluge ZIS-eva.
Paljbene polo`aje za topove i motrilicu u armiranom betonu uredila je jugovojska. Oni
su tu vojarnu koristili sve do po~etka rata. Komunikacija me|u polo`ajima odvijala se kroz
potkope u kojima su bili (tako|er u betonu) ure|eni zakloni za posluge topova te skladi{ta
za streljivo.
Bitnica 85 mm Privala bila je ustrojena po~etkom listopada 1991. godine od dragovoljaca
sa zapadne strane otoka (uglavnom iz Vele Luke i Blata). Zapovjednik je bio poru~nik
Marko Zloki}. Istovremeno s osposobljavanjem dva topa, radilo se na intenzivnoj obuci
posada. Po ustroju paljbenog dijela bitnice, u cilju njenog osiguravanja od mogu}eg
ubacivanja neprijateljskih diverzanata na prostor vojarne ustrojen je i za{titni vod. Bitnica
je raspolagala i protuzrakoplovnom raketom Strela 2M, koju je opslu`ivao tim osposobljen
za djelovanje na njoj.
Kako je neprijatelj znao to~nu lokaciju, s tog polo`aja na{i topnici nisu mogli iznenaditi
njegove brodove. Tako je, po dolasku ispred Privale, VPBR Split prvi otvorio paljbu. Za{ti}ene
paljbom s razara~a, dvije su topovnja~e skrivene iza njega okrenule smjer i nastavile kretanje
prema oto~i}u [}edru. Prvi plotuni s razara~a pali su u uvalu Je`ina, da bi zatim po~eli padati
ispred i iza na{ih topnika. Bio je to novi nastavak bitke s neprijateljskom mornaricom.
Na paljbu s brodova nismo mogli uzvratiti jer je ve} u samom po~etku bitke do{lo do
kvara na topu (pri prvom ubacivanju u cijev granata se zaglavila). U tim najte`im trenucima
za na{e topnike, najprisebniji je bio zapovjednik baterije Marki{a Zloki}. Osobno je otklonio
kvar te ispalio prvu granatu prema neprijatelju.
Po ispaljivanju projektila zapovijedanje je na topu preuzeo Dane Mileusni}, zapovjednik
vojarne Privala, dok je Marki{a Zloki} nastavio upravljati paljbom iz svoje promatra~nice.
Pri tome se koristio popravljenim daljinomjerom, i to vrlo stru~no, {to su pokazali sljede}i
doga|aji.
Uslijedila je paljba po razara~u Split, a potom i pogoci. Na njega je ispaljeno jedanaest
granata, od ~ega je sedam pogodilo cilj. Nakon prvog pogotka brod je promijenio kurs za
devedeset stupnjeva i po~eo bje`ati, tako da se za vrijeme prvog pogotka od na{eg
polo`aja nalazio na udaljenosti 9,2 a posljednjeg 12,8 km.
Tijekom razmjene plotuna izme|u na{eg topni{tva i razara~a Split, u bitku se uklju~io i
drugi neprijateljev VPBR koji je djeluju}i s pozicije izme|u Visa i Su{ca pomogao izvla~enje
razara~a VPBR-31 Split prema [}edru. No, na{i vezisti i vezisti COB-a Plo~e jasno su ~uli
da su razara~ poslije poga|anja topnika s Privale, kako ne bi potonuo, mornari jugoflote
nasukali na otok [}edro.
Prije upu}ivanja redovitog dnevnog izvje{}a, na{i su vezisti iz COB Kor~ula od kolega iz
drugih COB-ova dobili potvrdu o zadnjem stanju na pogo|enim brodovima JRM-a.

... U razgovorima sa susjednim centrima od COIO PLO^E dobili smo slijede}e informacije:

1 minolovac pogo|en i isti tone (oznaka 143).

Razara~ Split pogo|en i pluta trenutno kraj [}edra. Upravo smo dobili informaciju od na{ih
osmatra~a (u 20:21 sati) da je nasukan na otok [}edro, kako isti ne bi potonuo (more mu je
pre{lo preko palube). Navodno su jo{ 2 vojna objekta pogo|ena i pod dimom se trenutno
nalaze oko otoka [}edro...
92 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

Slika 43. – OTB Privala je zasigurno bila najbolje organizirana topni~ka postrojba
na otoku Kor~uli. To je dokazala kratkotrajnom ali paklenom paljbom po
neprijateljskim brodovima, nanose}i im brojna o{te}enja.
Obalna topni~ka baterija 85 mm Privala:
Zapovjednik OTB-a 85 mm Privala: Marki{a Zloki} (ujedno zapovjednik 1. voda);
Zapovjednik vojarne Privala: Dane Mileusni}.
Sastav baterije:
1. Topni~ki vod Zapovjednik: Marko Zloki}
2. Topni~ki vod (nije djelovao) Zapovjednik: Neno [eparovi}
1. Za{titni vod Zapovjednik: Dinko Far~i}
2. Za{titni vod Zapovjednik: Emil Andreis
Vod PZO-a Zapovjednik: Branimir @uvela

Sastav desetine koja je paljbeno djelovala u bici 16. 11. 1991.

Zapovjednik topa: Dragi @uvela Posluga: Josip Pri`mi}, Franko Ba~i},
Cilja~: Eldo @uvela Petar Ba~i}, Alen @aneti}, Franko Andriji},
Strela 2M: Silvio Jakir Franko [eparovi}, Jakov Marinovi}

O tome u svojem redovnom izvje{}u za 16. studenoga, koje je i{lo prema njihovim
nadre|enima u Splitu, operativci COB-a Kor~ula izvje{}uju:

IZVOD IZ DNEVNIKA COB-a O DJELOVANJU PO BRODOVIMA

ISPRED PRIVALE
16.16 COB Hvar primio izvje{}e: ^uju se detonacije iz pravca Vela Luke; (to VPBR puca po
OTB Privala, koja mu uzvra}a paljbu*).
16.22 COB Hvar je izvje{}en da VPBR mijenja smjer. (Po{to su ga topnici s Privale prvi put
pogodili VPBR je promjenio smjer za 90%, prema [}edru*).
16.58 Motrionica Temi{var javlja da je brod kod [}edra po~eo tonuti i tra`i pomo} (Radi se
o VPBR)
19.15 COB Plo~e primio izvje{}e da se u uvali Torac nalazi transportni vojni brod (radi se o
neuspje{nom poku{aju izvla~enja M-144 “OLIB”*). Razara~ Split na [}edru tone a
Kor~ulani su o{tetili jo{ tri broda.
19.28 Osmatra~nica Pehar Kor~ula javlja: Oko [}edra se sva{ta doga|a. Dva broda tonu.
(Uz M-143 “I@” tonuo je i VPBR Split*).
Kona~ni udarac 93

IZVLA^ENJE BRODOVA JRM ISPRED PRIVALE

Malo koji od nas, sudionika bitke, mo`e zaboraviti taj dan. Pogotovo oni kojima je to
bilo prvo paljbeno kr{tenje. Svatko od nas nosi sa sobom sje}anja na taj i druge dane
Domovinskog rata.
U vrijeme kad je to bilo najpotrebnije, u odori Hrvatske vojske su bili i neki od ~elnih
ljudi sada{njih oto~nih op}ina. U ime svojih op}ina Vela Luka i Blato, sve~anom su se
stroju, pet godina poslije bitke, obratili dvojica bojovnika – mr. Dalibor @uvela i ing. Branko
Ba~i}. Evo njihovih promi{ljanja o tim sjajnim danima u `ivotu na{eg naroda:

Ne smijemo zaboraviti, Hrvatsku nije priznao svijet sam po sebi. Hrvatsku su prvi priznali
njezini vojnici koji su sa malo oru`ja ali puno ljubavi, puno srca i puno `ara dali ili bili spremni
dati svoj `ivot. To ne smijemo zaboraviti nikada. Od sada do vje~nosti.
Mr. Dalibor @uvela, izaslanik op}ine Vela Luka, izvod iz sve~anog govora prigodom obilje`avanja
5. obljetnice bitke protiv brodova, u Kor~uli 16. studenoga 1996.

Ima dana u `ivotu ~ovjeka koji se nikada ne zaborave. Sigurno je to i 16. studenoga 1991.,
dan koji }e sigurno ostati u na{im sje}anjima. Dr`im da su u trinaeststoljetnoj povijesti, u kojoj su
`ivjeli Hrvati na ovim prostorima, 16. studenoga i dani Domovinskog rata svakako najsjajniji dani
njegove povijesti. To je prvi puta da smo svi bili na istoj strani, i svi bili na strani pobjednika.
Ing. Branko Ba~i}, na~elnik op}ine Blato, izvod iz sve~anog govora prigodom obilje`avanja
5. obljetnice bitke protiv brodova, u Kor~uli 16. studenoga 1996.
94 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

U^INCI POSTROJBI OBALNE OBRANE U OPERACIJI HRM-a

14. – 16. STUDENOGA 1991. GODINE

15. 11.
– VPBR-31
– RTOP

14. 11.
– P^-176 Mukos
15. 11.
– 2 aviona Galeb

16. 11.
– M-143
– M-144
– M-153
– T^-220
– R^-306
– VPBR-31

SPLITSKI KANAL KOR^ULANSKI KANAL

P^-176 Mukos – Pogodili su ga diverzanti
HRM-a navo|enim torpedom. Brod je
zarobljen nasukavanjem na obalu.
VPBR-31 Split – Pogo|en u Splitskom
kanalu djelovanjem OTB V. Stra`a i
Ka{juni. Izvukao se ka Kor~uli.
Raketna topovnja~a – Pogo|ena u
Splitskom kanalu djelovanjem OTB Ra`anj
(Bra~). Izvukla se ka Kor~uli.
Dva zrakoplova Galeb – Pogo|eni su
iznad djelovanjem PZO-a s Bra~a.
Zrakoplovi su potonuli, a posade su
izvu~ene helikopterima
M-143 I@ – Pogo|en u provu, izvu~en na
Vis (ili je potonuo).
M-144 – Pogo|en u krmu, nasukan je na
Hvaru.
M-153 – Pogo|en u bok (rupa 120 x 70),
izvukao se na Vis.
T^-220 – Pogo|en u pramac, imao je
prodor vode izvukao se na Vis.
R^-306 – Pogo|en u kormilo, uz srednja
o{te}enja izvukao se na Vis.
VPBR-31 Split – Pogo|en ispred Blaca i
Privale, otegljen je na Vis.

Prilikom izvla~enja u P^-176 Mukos prona|ena su tijela trojice poginulih mornara.

Na su|enju u Splitu general Mladeni} je izjavio da je u JRM-a tijekom rata poginulo 22 mornara.

LJUDI ORU@JE STRELJIVO

U izvedbi operacije izravno je
sudjelovalo oko 200 pripadnika
postrojbi HRM-a i postrojbi
obrane op}ine Kor~ula.
Tijekom provedbe operacije nije
bilo poginulih i ranjenih branitelja.
4 topa 88 mm (OTB Marin~a rat) 1 priru~no torpedo
(diverzanti HRM-a)
6 topova 85 mm (3 OTB-a Ra`anj,
1 V. Stra`a, 1 OTB Ka{juni, 1 OTB Privala) 36 granata 88 mm
4 topa 76 mm (2 OTV-a Lovi{te, 73 granate 85 mm i
2 OTV-a Blace)
112 granata 76 mm
U~inci postrojbi obalne obrane u operaciji od 14. do 16. studenoga 1991. 95

U^INCI POSTROJBI OBALNE OBRANE

U OPERACIJI OD 14. DO 16. 11. 1991.
Tijekom provo|enja cjelokupne operacije deblokade jadranskog plovnog puta u
postrojbama obalne obrane, i ostalim postrojbama uklju~enima u operaciju (zapovjedni{tva,
diverzanti, vezisti, izvi|a~i, prate}e pje{a~ke postrojbe…), nije bilo ljudskih `rtava.
U napadu na grad Split neprijateljski su brodovi nanijeli materijalnu {tetu na Arheolo{kom
muzeju u Splitu, zgradi tada{nje op}ine Split, kompleksu Gripe, Higijenskom zavodu, Tehni~koj
{koli, motornom brodu Bartol Ka{i} i trajektu Vladimir Nazor. Njihove su granate tako|er
izazvale materijalnu {tetu i na mnogim civilnim objektima.
Na trajektu Vladimir Nazor smrtno su stradali vo|a stroja Jure Kalpi} i upravitelj stroja
Dinko Maras. Oni su se u vrijeme paljbe nalazili u gara`i trajekta. Tada je, na istome brodu,
ranjen i kormilar Ante Vidovi}. U samom gradu Splitu, prilikom napada, bilo je ranjeno
{estoro gra|ana.
Na otocima je neprijatelj napravio manje materijalne {tete u mjestima Grohote na [olti
i Milni na Bra~u. U Milni je jedan mje{tanin, civilna osoba, bio lak{e ranjen.
Tijekom bitke u Kor~ulanskom kanalu nije bilo ljudskih `rtava. Manje materijalne {tete
neprijatelj je, projektilima sa svojih brodova, napravio po mjestu Lovi{tu.
Na strani neprijatelja gubici su bili mnogostruko ve}i. U Splitskim vratima 14. studenoga
diverzanti Hrvatske ratne mornarice pogodili su neprijateljski ophodni brod PB-176 Mukos,
koji je kasnije nasukan u uvali Stomarska na [olti, i time spa{en od potapanja. Poslije
bitke brod je otegljen na remont u [ibenik i danas pod imenom [olta plovi u sastavu HRM-a.
Na brodu je zate~eno troje mrtvih pripadnika JRM-a, od kojih je jedan prona|en vezan za
krevet.
U Splitskim vratima, dana 15. studenoga, snage obalne obrane HRM-a sa [olte, Bra~a
i Ka{juna, pogodile su VPBR Split i jednu raketnu topovnja~u.
Istog dana PZO s otoka Bra~a oborila je dva neprijateljska zrakoplova. Kuriozitet je da
se u jednom oborenom zrakoplovu nalazio zapovjednik neprijateljske zrakoplovne brigade
@ivota Ninkovi} zvani \ubre.
Dan kasnije, 16. studenoga, topni{tvo obrane op}ine Kor~ula sa svojih je polo`aja povrh
Lovi{ta, Blaca i Privale pogodilo {est neprijateljskih brodova, i to:
– minolovac M-143 I@ – potopljen ili izvu~en na Vis, posada se prekrcala na M-153;
– minolovac M-144 OLIB – pogo|en je i ostao nasukan u uvali Torac na Hvaru;
– minolovac M-153 Francuz – pogo|en je u lijevi bok, izvukao se na otok Vis;
– raketni brod M-306 – pogo|en je u krmu, izvukao se na otok Vis;
– torpedni brod T^-220 – pogo|en je u pramac, izvukao se na otok Vis;
– VPBR Split – pogo|en je sa 7-8 granata7, izvu~en na otok Vis.
Tijekom trajanja cjelokupne bitke VPBR Split je zadobio vrlo razorne pogotke. On je bio
i najtra`enija meta topova obalne obrane. Na{i su vezisti slu{ali neprijateljska izvje{}a

7
Prema objavljenim balisti~kim ispitivanjima srednji broj pogodaka za uni{tenje broda tipa korvete ili fregate
(VPBR ) je 12 pogotka projektilom kalibra 76 do 85 mm, ve}eg torpednog ili raketnog broda sa 1 do 2 pogotka,
a minolovca do 4 pogotka.
U razmatranje u~inka djelovanja po brodovima treba uzet i to da su sve na{e obalne bitnice umjesto pancirnim
brodove ga|ale trenutno fugasnim projektilima, koji ima ve}i domet, ali znatno manji probojni u~inak od pancirnih,
potkalibarnih ili kumulativnih projektila.
96 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

koja su govorila da u taj brod prodire voda i da su ga jugomornari, kako ne bi potonuo,

nasukali na o. [}edro. Ipak, uz velike je napore uspio doploviti do vi{ke luke. O{te}enja
su na njemu bila takva da su ga ve} bili otpisali iz sastava flote jugo-mornarice, iskrcali s
njega naoru`anje i posadu te se pripremili za potapanje, negdje pokraj otoka Visa. No, u
posljednji je trenutak odlu~eno da se poku{a otegliti na remont u Boku kotorsku. Danas
on ponovno plovi u sastavu JRM-a.
Evo {to o u~incima u bitci u svojim pismenim izvje{}ima nakon bitaka od 14. do 16.
studenoga izvje{}uju zapovjednici na{ih postrojbi:

Izvodi iz izvje{}a o djelovanjima u Splitskom kanalu

U~inci
14. i 15. 11. 1991.

admiral Sveto Letica – zapovjednik HRM-a P^-176 Mukos

Admiral Letica rekao je da je jugo-mornarica kao povod za Pogodili su ga diverzanti HRM-a
napad iskoristila to {to je u ~etvrtak nave~er u Splitskom navo|enim torpedom. Brod je
kanalu na jednom od jugomornari~kih patrolnih brodova zarobljen nasukavanjem na obalu.
izbila eksplozija nakon koje je brod potonuo. Hrvatska ratna
mornarica nije to napravila, niti za to ima sredstva, rekao je VPBR-31 Split
admiral Letica. Kada smo vidjeli da paljbu ne prekidaju Pogo|en u Splitskom kanalu
odgovorili smo svojim topni{tvom pri ~emu je o{te}en veliki djelovanjem obalnog topni{tva.
patrolni brod Split i jedna topovnja~a jugo-mornarice. Izvukao se ka Kor~uli.
Slobodna Dalmacija, 15. 11. 1991. godine
Raketna topovnja~a
brigadir Nikola Bok{i} – pomo}nik zapovjednika HRM-a Pogo|ena u Splitskom kanalu
za KoV djelovanjem obalnog topni{tva.
U svrhu uzvra}anja udarca neprijatelj anga`ira i svoje Izvukla se ka Kor~uli.
zrakoplovstvo. Tako se oko 9.30 sati iznad Bra~a pojavljuje
Dva zrakoplova – Galeb
{est neprijateljskih zrakoplova. Od njih 6 dva su zrakoplova
ve} u prvom naletu Bra~ki protu-zrakoplovci poslali u plave pogo|eni su iznad Bra~a
morske dubine. Kuriozitet je da se u jednom od oborenih djelovanjem voda PZO-a s bitnice
aviona nalazio zapovjednik neprijateljske zrakoplovne Bra~. Zrakoplovi su potonuli, a
brigade @ivota Ninkovi} zvani \ubre. Ostala ~etiri aviona posade su izvukli helikopteri JNA.
{to bi drugo, odmah su pobjegli.
Slobodna Dalmacija, 15. 11. 1995. godine

brigadir Ante Bili} – pomo}nik zapovjednika HRM-a za

obalno topni{tvo
Tada su se posebice istaknuli na{i topnici sa [olte koji su
dvama izravnim pogocima te{ko o{tetili razara~ Split i
primorali ga na povla~enje ka Omi{u. Istog dana iznad
Bra~a sru{ena su i dva neprijateljska zrakoplova koji su
krenuli u odmazdu zbog gubitaka koje je pretrpjela njihova
mornarica.
Slobodna Dalmacija, 15. 11. 1996. godine
U~inci postrojbi obalne obrane u operaciji od 14. do 16. studenoga 1991. 97

Izvodi iz izvje{}a o djelovanju u Kor~ulanskom kanalu 16. 11. 1991. U~inci

Miro Matija{evi} – zapovjednik voda 76 mm ZIS Lovi{te M-143 I@

Neprijateljevi minolovci po kojima smo ga|ali su izbjegavali na{e granate Pogo|en u provu,
mijenjaju}i smjer kretanja. Prvi top je pogodio prvi minolovac u krmu, a potonuo je ili je
drugi drugog u provu. Ubrzo po poga|anju brodova prvi, a potom i drugi uspje{no izvu~en
top je zaglavio… Kako je topovnja~a vozila punom brzinom posada topa na o. Vis.
je odmah nakon prve opaljene granate ubacila i drugu u cijev. [irnik je
opalio tako da je sama topovnja~a naletjela na projektil. Bila je pogo|ena M-144 OLIB
u pramac. Pogo|en u krmu,
Ulazi i druga topovnja~a, puca se na nju sa prvog i drugog topa. One voze nasukan je na
ravno prema nama, poga|amo iz prvog topa (cilja~ A. Vuleti}) i drugu Hvaru.
topovnja~u, te obje ulaze u uvalu ^esminova gdje nam vi{e nisu na vidiku.
M-153
@eljko Seretinek – zapovjednik bitnice 76 mm ZIS Pogo|en u bok
Ubrzo po{to je otvorio paljbu vod Lovi{te je pogodio oba minolovca (jednog (rupa 120 x 70),
u odlazu ni{and`ija Aleksandar Vuleti} s topa zapovjednika I. Aramba{i}a izvukao se na Vis.
a drugog u dolazu cilja~ Franc [irnik s topa zapovjednika R. Jerkovi}a).
Novi napad neprijatelja je krenuo tako {to su dva broda (jedan pa drugi) uz T^-220
potporu VPBR-a krenuli velikom brzinom i otvorili rafalnu paljbu s pram~anih Pogo|en u
topova po poslugama voda Lovi{te. Vod Lovi{te uz potporu voda iz Blaca pramac, imao
je odmah uzvratio istom mjerom, otvaraju}i paljbu po brodovima. Prvog je prodor vode,
je pogodio cilja~ Franc [irnik a drugog cilja~ Aleksandar Vuleti}. Prema izvukao se na Vis.
izvje{}u zapovjednika Nina Penda u dijelu bitke ispred Lovi{ta pogo|en
je jo{ jedan brod. Poslije poga|anja brodova iz magle izme|u rta Lovi{ta i R^-306
Hvara jasno se je mogao ~uti potmuli zvuk (vjerojatno eksplozija a potom i Pogo|en u
potonu}e jednog od pogo|enih brodova). Po poku{aju njihova izvla~enja kormilo uz srednja
uz Kor~ulu s voda Blaca je otvorena sna`na paljba, prvo po VPBR-u u o{te}enja, izvukao
pratnji manjeg a potom i po drugom ma-njem brodu koji se je kretao iza se na Vis.
njih oko 500 metara. Tom je prilikom pogo|en VPBR (cilja~ Ivo Franulovi}
iz topa zapovjednika Iva Simonija). VPBR-31
Pogo|en ispred
Dane Mileusni} – zapovjednik vojarne Privala
Blaca i Privale,
Poslije na{eg prvog pogotka brod (VPBR Split) je promijenio kurs za 90 izvukao se na Vis.
stupnjeva i bje`ao tako da je u vrijeme prvog pogotka bio na daljini 9,2 a
zadnjeg na 12,5 km. Odmah po{to smo otvorili vatru VPBR Split je uzvratio
a projektili su proletjeli preko nas.
Na brod je ispaljeno ukupno 11 projektila od ~ega je 7 pogodaka.

Zdravko @uvela – zapovjednik bataljuna ZNG-a

Po{to je vatra otvorena iz na{ih topova uzvratio je VPBR iz pozicije izme|u
Hvara i rta Lovi{ta, topom 40 mm, a projektili su padali u more i izme|u
mjesta i rta Lovi{ta. Po{to su pogo|eni neprijateljevi minolovci, a po
pretrazi terena zapovjednik posluge Maljutki me je izvijestio da u uvali
Bezdija nema neprijateljskih brodova, pa sam ih uputio na groblje Lovi{te
odakle su trebali djelovati po brodovima prilikom ulaska u uvalu. Ponovni
napad neprijateljskih brodova po~eo je rafalnom paljbom po polo`aju
topova, a prestao po{to su oba broda koja su velikom brzinom ulazila u
luku Lovi{te pogo|ena. Po poga|anju brodova izvr{ena je pretraga kako
bi se brodovi do kraja uni{tili i sprije~ilo eventualno iskrcavanje neprijatelja
na kopno, ali brodovi nisu uo~eni.
98 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

Ton~i Gatti – na~elnik veze postrojbi obrane op}ine Kor~ula admiral Sveto Letica –
Prislu{kivanjem neprijatelja putem na{ih radio ure|aja doznajemo zapovjednik HRM-a
da su ve} prvi plotuni na{ih topnika imali u~inkovite pogotke. Na{a obalna obrana uspjela
Da su pogo|eni i ve}i brodovi, koji se zbog prodiranja vode moraju je da o{teti:
napustiti, a ljudstvo mora pre}i u manje brodove. – Minolovac M-141 te`e,
Zapovjedni brod iz konvoja JRM-a tra`i od STOLOVA (otok Vis) da posada s ovog minolovca
se hitno {alje “ne{to brzoga” {to ovi ne mogu udovoljiti zbog lo{eg je prekrcana na
vremena na {to uslije|uju uobi~ajene “psovke”, ovaj puta na vlastiti minolovac M-144 OLIB, ali
ra~un. Ovom informacijom smo radio vezom upoznali Lana kako kasnijim djelovanjem i
bi spremno do~ekali njihov drugi napad, koji je kasnije i uslijedio. minolovac 144 je o{te}en.
Izme|u ostalog moglo se je ~uti: Zaplakat }e im usta{ka majka u Ima veliki prodor vode,
ponovnom napadu koji }e izvr{iti za 30 minuta. Daljnim slu{anjem nesposoban je za
s RC-3 (na~elnik centra bio je Ton~i Cvitanovi}, a operativci: Damir manevar i nalazi se u
Surjan – Rubo, Ton~i Oreb i Slobodan Cura}) do{li su do sljede}ih rajonu o. [}edro.
saznanja:
– Minolovac 153 ima
Na jednom brodu je pogodak uzrokovao jak po`ar. Na drugom
srednje o{te}enje, a po
brodu izgubljen je radar.
na{oj procjeni i veliki
Tre}i brod pogo|en je u kormilo i ne mo`e vi{e manevrirati. Jedan
prodor vode.
od brodova nalazi se u teglju.
Poslije ovog drugog napada koji je porazno zavr{io za neprijatelja, – Raketni ~amac R^-306
njihov je “komandant” poku{ao smiriti svoje ljude i paniku koja ima srednja o{te}enja,
sada jo{ vi{e opsjeda njihove redove. zbog o{te}enja kormila,
pri{ao je obali Hvara i
Ivan [eparovi} – na~elnik sto`era postrojbi obrane op}ine sada se nalazi pod
Kor~ula kontrolom oto~nih snaga
Stanje kod neprijateljevih brodova: otoka Hvara.
– minolovac M-143 I@ – potopljen, posada se ukrcala na M-144 – Torpedni ~amac T^-220
OLIB, je te`e o{te}en i ima
– minolovac M-144 OLIB – pogo|en, pokupio posadu s M-143 I@, veliki prodor vode.
nasukan u uvali Torac na Hvaru, O eventualno ranjenim i
– minolovac M-153 (Francuz) – pogo|en u lijevi bok dok se je poginulim na tim brodovima
nalazio u grupi izme|u rta Lovi{ta i Hvara, rupa 120 x 70 cm, mi nemamo podataka. Ova
pokupio posade s M-143 I@ i M-144 OLIB i uz obalu Hvara i djelovanja na{ih snaga
[}edra izvukao se na Vis, izazvana su djelovanjem
– raketni brod M-306 – pogo|en u krmu, izvukao se na otok Vis, artiljerijskom vatrom
– torpedni brod T^-220 – pogo|en u pramac, izvukao se na otok brodova jugo-mornarice po
Vis, otocima: Kor~uli Hvaru i
– VPBR Split – pogo|en sa 6-7 granata, izvukao se na otok Vis [}edru, po poluotoku
pravcem rt Lovi{te – Plo~ica ka [}edru, Pelje{cu i ovim mjestima
– patrolni brod M-176 – stanje nije poznato, izvukao se uz obalu na obali. [to se ti~e
Hvara i [}edra na otok Vis, razara~a Split on je bio u
– raketne topovnja~e 401 i 405 pratile su izvla~enje VPBR-a i izvukle Kor~ulanskom kanalu do
se na Vis. pada mraka. Po na{im
podacima i saznanjima on
Tomislav Kati} – zapovjednik obrane op}ine Kor~ula
je o{te}en i ima veliki
U 12.00 sati topni~ka bitnica Lovi{te javlja da su brodovi u njihovu prodor vode i smanjena mu
dometu i u sektoru i tada dajem signal 888 (zapovijed za otvaranje je mogu}nost za manevar.
paljbe). Po dojavama s bitnice pogo|ena su 3 broda i to minolovci [to je dalje s njim i gdje se
141, 142 i 153. Topni~ka bitnica Blace (Zahumlje) otvara paljbu u sad nalazi mi nemamo
12.15 i po njihovim izjavama su pogo|ena jedan ili dva broda. OTB podataka.
Privala otvara topni~ku paljbu u 17.15 sati a kontakt s brodovima
gubi u 17.30. Po njihovoj izjavi pogo|en je VPBR Split.
U~inci postrojbi obalne obrane u operaciji od 14. do 16. studenoga 1991. 99

Slika 44. a – Prikaz pismenih izvje{}a zapovjednika poslije bitke

Slika 44. b – Zapovjednik HRM admiral Sveto Letica, te brigadiri Ante Bili} i Nikola Bok{i} u prvom
posjetu Zapovjedni{tvu obrane op}ine Kor~ula. Postrojbe obrane op}ine Kor~ula
admiral Sveto Letica slu`beno je primio u sastav HRM tek po{to su mu osigurale: prvi
brod HRM (DJ^ 112 dana 14.09.), razbijanje pomorske blokade JRM (16.11.) i
preuzimanje dijela crte na Stonskom rati{tu (po~etkom prosinca 1991.).
100 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

Ipak ono najvrjednije {to je bilo postignuto ovom operacijom nije bila {teta koja je
nanesena neprijateljskom brodovlju, ve} to {to smo prije po~etka 13. po redu primirja
snagom svog oru`ja jugovojsci pokazali tko je gospodar na hrvatskom Jadranu. Evo {to
je na dan bitke 16. 11. 1991. javnost izvijestila Slobodna Dalmacija:

Slika 45. a – Novinsko izvje{}e Slobodne Dalmacije o prekidu paljbe na dan 16.11.1991.

Na `alost, zla kob nije dopustila potpuno slavlje postrojbi HRM-a i obalne obrane.
Prvog dana primirja, u 15.00 sati na polo`aju OTB-a Bra~, prilikom rada na ~i{}enju
PAM-12,7 mm Browing do{lo je do samoopaljenja strojnice. Tada je dvoje pripadnika
postrojbe koja je zaustavila napad neprijateljskoga zrakoplovstva na grad Split poginulo,
a troje je te`e ranjeno.
U~inci postrojbi obalne obrane u operaciji od 14. do 16. studenoga 1991. 101

Prema izvje{}u ~lanova kriznog {taba Ivice Markusovi}a, Nevena Kati}a, Zorana
Marineli}a i Luke Dragi~evi}a do tragi~nog doga|aja do{lo je prilikom obavljanja osnovnih
topni~kih radova na automatima strojnice, nakon sto je donji lijevi automat strojnice sam
od sebe po~eo pucati ispaliv{i u rafalu oko 83 metka.
Smrtonosne ozljede zadobili su Nik{a Dragi~evi} (28 ) / na~elnik PZO u Zapovjedni{tvu
obrane i Luka Martini} (21) borac u PZO vodu OTB. Te{ke ozljede koje su zavr{ile ampu-
tacijom nogu zadobili su \ani Jer~i} (21), Frane Martini} (28) i Vlatko Ma`ar (34).

Slika 45. b – Poslije razbijanja pomorske blokade hrvatskog Jadrana brodovi JRM se izvla~e ka
“svojim” upori{tima na otocima Visu i Lastovu.
102 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

ZAKLJU^AK
Primirjem od 16 studenog i “Sporazumom o povla~enju biv{e JNA s prostora Republike
Hrvatske”,, brodovima JRM su odre|ena mjesta baziranja na o. Visu i Lastovu. U sporazumu
je navedeno da }e odlazak ratnih brodova JRM-a iz hrvatskog dijela Jadrana biti odre|en
posebnim sporazumom, s tim da teritorij RH imaju napustiti najkasnije do lipnja 1992.
godine i za to vrijeme ne smiju borbeno djelovati.
Na`alost samo dva dana poslije na{e velike pobjede na moru, nakon tromjese~nog
otpora daleko ja~em neprijatelju u ruke je pao na{ grad heroj – Vukovar. Time je vojska
takozvane Srpske krajine zajedno sa srpskim dijelom JA bila nadomak ostvarenja svojih
ratnih ciljeva. Jednu tre}inu Hrvatske stavili su pod svoju kontrolu i povezali sa Srbijom i
Crnom Gorom. Zajedni~kim djelovanjem JA je osposobila vojsku Srpske krajine za
samostalno djelovanje u Hrvatskoj i pripajanje toga teritorija velikoj Srbiji. Posti`u}i ta dva
cilja JNA je postigla uvjete za premje{tanje dijela svojih snaga iz Hrvatske i njihovo
raspore|ivanje u Bosnu i Hercegovinu, kako bi po istom receptu pomogli stvaranje
Republike Srpske i njeno pripajanje matici Srbiji.
Zbog takve je situacije u Hrvatskoj na dan pada Vukovara s HTV-a stigla i posljednja
vijest o stanju na Jadranskom boji{tu:
Svatko tko pogrije{i pomisliv{i da su ovo prizori iz nekih drugih vremena ili filmski
kadrovi snimljeni da bi se koristili u nekoj mirnodopskoj prilici – opro{teno mu je. No, u ratnom
dobu i ovakva slikovnica govori o posljedicama oru`anog sukoba, a ona dokumentom
poru~uje:
Splitski, Bra~ki, Hvarski, a potom Neretvanski i Kor~ulanski kanal, dakle golemi dio
na{eg mora, usprkos pomorskoj blokadi, oslobo|en je prisustva federalne flote.
Najve}i dio flote potra`io je zaklon u vi{kom akvatoriju. Tamo je u sidru, ili u plovidbi,
ukupno dvadeset i osam ratnih i pomo}nih brodova. Ne mali broj onih {to su jo{ pro{log
tjedna blokirali na{e luke, danas “plovi” dnom Jadrana. Prema obavijesti iz Zapovjedni{tva
HRM-a, okupacijske snage ne mogu vi{e ra~unati na devet brodova. Na dalmatinskom
rati{tu neveseli im je `ivot skon~an na raznolike na~ine: potapljanjem, o{te}enjem,
nasukavanjem i napu{tanjem.
No, kako radosnom klicanju jo{ nije vrijeme, treba kazati: podosta ih jo{ plovi na{im
morem. Oko Pule ~etiri su broda, a akvatorijem Lo{inja plovi daljnjih pet. U lastovskom
moru kriju se tri broda, jednako toliko ih je oko Mljeta, a ~etiri patrolna ~amca su oko
Dubrovnika. Za Vis je znano da tamo plovi i {kolski brod Galeb koji je danas, vje`be radi,
svim raspolo`ivim snagama tukao po nenaseljenom otoku Bi{evu, {to govori da je “brod
mira” davno promijenio }ud, ~emu se ne mo`emo radovati – zaklju~uje HTV izvje{}e za
18. studenoga.
Dok je na kopnenom dijelu Hrvatske neprijatelj svojim postrojbama ulazio u Vukovar i
dr`ao pod okupacijom jednu tre}inu Republike Hrvatske, na Jadranu je njegova mornarica
podvita repa izvla~ila pogo|ene brodove na remont u Boku kotorsku. U tri dana operacije
HRM-a za deblokadu Jadrana dvostruko je narastao broj brodova izba~enih iz stroja
jugoflote {to je vidljivo iz prikaza:
Zaklju~ak 103

U^INCI POSTROJBI HRM-a I OBALNE OBRANE U BORBAMA

NA JADRANU TIJEKOM 1991. GODINE

DO PO^ETKA OPERACIJE

1. Nailaskom na podvodnu minu koju su postavili mineri HRM-a dana 25. 9. oko 10.00 u
Ka{telanskom zaljevu ispred luke Lora potopljena je ronila~ka barkasa. Svi mornari na
barkasi su poginuli a zapovjednik se uspio spasiti.
2. Popodne 10. 10. diverzanti HRM-a u Splitskim vratima lak{e su o{tetili DJ^ JRM-a. Brod
je pogo|en Zoljom, a poslu`itelj protuavionske strojnice (PAM) pogo|en je iz PAM-a.*
3. Ujutro 11. 10. diverzanti HRM-a Zoljama su lak{e o{tetili neprijateljski patrolni brod (P^).
Pogo|eni brod otplovio je prema Visu.*
4. Dana 16. 10. u poslijepodnevnim satima diverzanti HRM-a pogocima iz Ose i Zolje na
podru~ju Elafitskih otoka kod Velikog Vratnika te{ko su o{tetili patrolni brod (P^-136?).
Posada broda prekrcala se na jednu raketnu topovnja~u a brod je ostavljen da tone.*
5. Dana 18. 10. oko 14.00 sati diverzanti HRM-a su na podru~ju Elafitskih otoka kod Malog
Vratnika lak{e o{tetili DJ^ JRM-a. Brod je o{te}en pogotkom iz Zolje te je otplovio prema
otoku Mljetu.*
6. Dana 18. 10. oko 14.00 sati diverzanti HRM-a na podru~ju Kolo~epskog kanala te`e su
o{tetili raketnu topovnja~u RTOP-403. Brod je o{te}en pogotkom iz Maljutke. Poslije
poga|anja brod je bio popravljen u remontnom zavodu JRM u Tivtu poslije ~ega je
vra}en u sastav flote JRM-a.
7. U vremenu od 15. do 30. 10. pogotkom s topa na kamionu branitelji grada Zadra lak{e
su o{tetili raketnu topovnja~u RTOP-404.
8. U vremenu od 15. do 30. 10. pogotkom s topa na kamionu branitelji grada Zadra su
lak{e o{tetili patrolni ~amac P^-172.
9. Dana 11. 11. oko 15.00 sati diverzanti iz Zadra su pogotkom iz Maljutke kod otoka [karde
lak{e o{tetili patrolni ~amac P^-173.
10. Zajedni~kim djelovanjem diverzanata HRM-a i pripadnika OTB-a Ra`anj dana 12. 11. u
16.45 sati te`e je o{te}en pomo}ni brod JRM PT-72. O{te}enja su nanesena pogocima
u desni bok iz Osa i Zolja te jednim projektilom 85 mm u nadgra|e broda.

Po okon~anju operacije do kona~nog osloba|anja Jadrana na{i su diverzanti tukli

flotu JRM-a u njenim posljednjim upori{tima na otocima Visu i Lastovu te u akvatoriju
Dubrova~kog primorja, koje je do kraja lipnja 1992. godine JA osiguravala svojim kopnenim
snagama.

PO OKON^ANJU OPERACIJE

11. Dana 19. 11. diverzanti HRM-a Maljutkom su u podru~ju Elafita (ju`no od oto~i}a Olipa)
u nadgra|e pogodili patrolni brod P^-132. Pogo|eni brod otplovio je prema Mljetu.
12. Poga|anjem u krmu i bok raketama Osa i Zolja dana 28. 11. diverzanti HRM-a su u
podru~ju Velji Lago na Lastovu o{tetili PO-92.
104 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

U VRIJEME PROVO\ENJA OPERACIJE HRM-a

13. Dana 14. 11. oko 17.30 diverzanti HRM-a su navo|enim torpedom pogodili neprijateljev
patrolni brod P^-176 Mukos. Poslije poga|anja neprijatelj je napustio brod pa su ga
branitelji oteglili u Ne~ujam na otok [oltu.
14. Djelovanjem s topni~kih bitnica u Splitskom kanalu 15. 11. i topnika s otoka Kor~ule 16.
11. vi{e puta je pogo|en VPBR-31 Split. Iako je uslijed dobivenih pogodaka od OTB-a
Privala, zbog prodora mora jedno vrijeme bio nasukan na otoku [}edro, uz pomo} ostalih
brodova JRM-a uspio se izvu}i prema otoku Visu.
15. Djelovanjem topni~ke bitnice OTB Ra`anj s Bra~a dana 15. 11. u Splitskom kanalu je oko
10.00 s 2 pogotka o{te}ena RTOP neprijatelja.
16. Dana 16. 11. oko 12.30 djelovanjem topnika OTV-a 76 mm Lovi{te te{ko je o{te}en mino-
lovac M-144 OLIB. Poslije poga|anja brod je napu{ten i nasukan u uvali Torac na Hvaru.
17. Dana 16. 11. oko 12.30 djelovanjem topnika OTV-a 76 mm Lovi{te te{ko je o{te}en mino-
lovac M-143 I@. Poslije poga|anja brod je napu{ten. Potonuo je ili je otegljen na otok Vis.
18. Dana 16. 11. oko 15.30 zajedni~kim djelovanjem topnika OTV-a 76 mm Blace OTV-a 76
mm Lovi{te u lijevi bok je pogo|en minolovac M-153.
Preuzeo je posade s pogo|enih M-143 I@ i M-144 OLIB i uspio se izvu}i na Vis.
19. Dana 16. 11. oko 15.30 djelovanjem topnika OTV-a 76 mm Lovi{te u krmu je pogo|en
raketni ~amac R^-306; uspio se izvu}i na Vis.
20. Dana 16. 11. oko 15.30 djelovanjem topnika OTV-a 76 mm Lovi{te u pramac je pogo|en
torpedni ~amac T^-224; uspio se izvu}i na Vis.
Napomena:
Poga|anju brodova potrebno je pribrojiti obaranje dvaju aviona s bra~ke OTB Ra`anj dana
15. 11. 1991.
U izradi prikaza kori{ten je materijal – Ra{~lamba bojnih djelovanja ZHRM za 1991. godinu.

Po okon~anju operacije HRM teglja~i JRM-a su do kraja studenoga, uz VPBR Split,

odvukli u Boku Kotorsku jo{ pet o{te}enih ratnih brodova s Visa.
Sporazum o potpunom povla~enju JRM s prostora Republike Hrvatske, dogovoren pri-
likom potpisivanja primirja 16.11., kona~no je potpisan 3. prosinca 1991.godine u Splitu.
Time je akvatorij hrvatskog Jadrana bio oslobo|en, a HRM i postrojbe obalne obrane
izvr{ile su svoju zada}u prije pokretanja prvih napadnih operacija HV-a na kopnenom dijelu
Hrvatske (u zapadnoj Slavoniji i na Ju`nom boji{tu)
O tome je, na obilje`avanju 5. obljetnice kor~ulansko-zapadnopelje{kih postrojbi,
zapovjednik HRM-a admiral Sveto Letica u svom obra}anju stroju postrojbi op}ine Kor~ula
rekao:
Povijest i vojni teoreti~ari }e sigurno odrediti, kako postrojbama tako i svakome od nas,
mjesto za to {to je tko u~inio u tijekom Domovinskog rata. @elim vam re}i da Zapovjedni{tvo
HRM-a nikada nije zapostavljalo ili umanjivalo uspjeh kor~ulanskih i pelje{kih postrojbi,
i to ne samo u ovoj bitci, nego i uop}e.
Borili smo se da se prizna da je HRM tada, ovde u Kor~ulanskom, ali isto tako i u
Splitskom i Bra~kom kanalu, potukla neprijateljsku mornaricu i izvojevala prvu pobjedu u
Domovinskom ratu. I to onda kada smo se na kopnu morali povla~iti.
Borili smo se da se to prizna, jer je to povijesna ~injenica i, u interesu istine, to je tako.
Zasluga je to svih mornara, ribara, seljaka Pelje{ca, i Kor~ule, i Hvara, i Bra~a, i Splita.
Zaklju~ak 105

Nakon ra{~lambe bojnih djelovanja HV-a tijekom 1991. godine, u ra{~lambi GS HV-a
Geopoliti~ki interesi na jugoistoku Europe, tada{nji na~elnik Glavnog sto`era HV-a admiral
Davor Domazet isti~e da je tijekom 1991. JNA imala 20 a HV samo 8 uspje{nih vojno-
politi~kih djelovanja na operativnoj razini. Izme|u 8 uspje{nih djelovanja HV-a tijekom
1991. godine istaknuti su:
• 5. travnja, osnivanje Narodne za{tite;
• 20. travnja, postrojbe MUP-a prerastaju u ZNG (Odlukom predsjednika RH);
• 28. svibnja, sve~ana smotra postrojbi ZNG-a na stadionu NK Zagreb;
• 7. rujna, op}a mobilizacija;
• 14. rujna, op}a blokada i napad na vojarne JNA;
• 14. – 16. studenoga, uspje{na operacija HRM-a8 u me|uoto~ju srednjeg Jadrana;
• 18. studenoga, nakon uspje{ne tromjese~ne obrane pad grada Vukovara;
• potkraj prosinca uspje{na napadna operacija HV-a u zapadnoj Slavoniji;
• djelotvornost ukupnog obrambenog sustava Hrvatske, jer Srbi nisu izbili na crtu
Virovitica – Karlovac – Karlobag.
Nakon zavr{etka pomorske blokade hrvatskih luka na Jadranu, neprijatelj je nastavio
postupno izvla~iti svoje preostale brodove prema bazi u Boki kotorskoj. Po zavr{etku blokade
u vi{koj se bazi zadr`alo jo{ {esnaest plovnih jedinica jugoflote, od ~ega pet ratnih brodova
nije bilo sposobno za plovidbu i borbeno djelovanje. Kad su napadnim operacijama HV-a, u
svibnju 1992., bili ugro`eni njihovi polo`aji kod Dubrovnika, i posljednji su se brodovi JRM-a
1. lipnja 1992. godine povukli iz svojih upori{ta na Visu i Lastovu. Operacijom na Ju`nom

Slika 46. – Nekoliko mjeseci poslije bitke i zadnji brod jugoflote napustio je vi{ku
luku. Na slici se vidi odlazak dijela brodova tijekom velja~e 1992 godine.

8
U svojoj knjizi Prilozi za povjest HRM u Domovinskom ratu autor Stjepan Bernardi} obja{njava kako bojna djelovanja
postrojbi HRM i obalne obrane protiv brodova JRM od 14 do 16.11.91 ispunjavaju svih 6 temeljnih uvjeta da bi
ih mogli klasificirati kao jedinstvenu vojnu operaciju HRM (jedinstveni operativni cilj, operativne snage, djelovanje
na ograni~enom prostoru, u ograni~enom vremenu, po jedinstvenoj zamisli i jedinstvenim zapovjedni{tvom, te
da je glavnina snaga bila razvijena za borbu).
106 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

boji{tu kojom je oslobo|eno {ire podru~je Dubrovnika JRM je ponovo bio prisiljen ispuniti i dio
sporazuma o povla~enju brodova iz luka na hrvatskom dijelu Jadrana. Prilikom svog povla~enja
JRM je u Crnu goru odvukla ukupno 80 brodova (od oko 130 brodova predratne fl ote), 5.000
tona streljiva, 16.000 morskih mina, oru`je i opremu iz Pule, Lore, Divulja te naftu iz luke
Ga`enica kod Zadra. Tako su na drugu obljetnicu hrvatske dr`avnosti, nakon pedeset
godina napokon i otoci Vis i Lastovo bili oslobo|eni jugoslavenskog vojnog tutorstva,
~ime je temeljna zada}a HRM na Jadranskom boji{tu bila ispunjena.
Ne manje va`an od rastrojavanja i protjerivanja jugomornarice iz na{eg dijela Jadrana
bio je u~inak koji je ova prva napadna operacija imala na slamanje morala neprijatelja, kao
i tome proporcionalni rast morala na{ih postrojbi. Slutimo da su no}i, kad su se neprijateljski
brodovi izvla~ili iz Splitskog i Kor~ulanskog kanala, bile no}i njihovog otrije`njenja i
Zaklju~ak 107

kona~nog prihva}anja stvarnosti da u na{em dijelu Jadrana jugomornarica nema vi{e {to
tra`iti. Bio je to po~etak njihovog vojni~kog, politi~kog, moralnog i svakog drugog poraza
– poraza koji }e se nastaviti drugim porazima koji su uslijedili pola godine poslije: od Stona
i Dubrovnika, preko Maslenice, sve do Bljeska i Oluje.
Odmah nakon pretrpljenog poraza, do{lo je do preustroja i promjena na ~elu zapovjedne
hijerarhije JRM. Smijenjen je admiral Mile Kandi}, zapovjednik vojno pomorske oblasti, a na
njegovo je mjesto postavljen admiral Mile ^uli}. Tada{nji zapovjednik Takti~ke skupine
Ka{tela kfr. Dragan Jovin koji je visoko kotirao u jugomornarici, tako|er je smijenjen sa svog
polo`aja i premje{ten je na du`nost “pomo}nika komandanta rije~ne ratne flotile”.
Nakon zavr{etka ove operacije veliki je dio mornari~kih postrojbi s Pelje{ca, Kor~ule i
Splita bio preba~en na stonsko boji{te, gdje je Zapovjedni{tvu HRM-a bilo povjereno
organiziranje obrane poluotoka Pelje{ca. Osna`ene iskustvom iz pomorske bitke, unato~
po~etnim problemima, na{e su postrojbe smogle snage da do kraja prosinca i pred Stonom
zaustave prodor jugovojske i ~etnika prema Pelje{cu i Neumu.
To je, u ono vrijeme kada je neprijatelj napredovao na gotovo svim boji{tima, ura|eno
pod vodstvom tada{njeg na~elnika obalnog topni{tva HRM-a, a potom i zapovjednika obrane
Pelje{ca – Ante Bili}a. Paljbenu ali, jo{ va`nije, i moralnu potporu na{im mornari~kim
postrojbama na Pelje{cu i u {irem podru~ju Dubrovnika pru`ali su isti topnici koji su ispred
Splita, Pelje{ca i Kor~ule porazili jugoslavensku ratnu flotu.
Iskra slobode, upaljena u bojevima kod Splita, Lovi{ta i Privale, a koja je planula nakon
zaustavljanja prodora neprijatelja kod Stona, svijetlila je putem na{ih bojovnika dok su,
vo|eni generalom Jankom Bobetkom, osloba|ali prostore ju`nog boji{ta. Tu su iskru u
vje~nu baklju slobode razbuktali hrvatski ratnici u operacijama Maslenica, Bljesak, Oluja…
Ona sad slobodno sjaji nad svim krajevima na{e hrvatske domovine. Ta vje~na vatra
slobode i ubudu}e }e nas {tititi od neprijatelja raznih boja. Ona }e, kao an|eo svjetla,
voditi i budu}e generacije Hrvata putem sigurnog `ivota u svojoj slobodnoj domovini.
Popisi i dodaci 109

POPISI I DODACI
POPIS ZAPOVJEDNIKA I ZAMJENIKA POSTROJBI KOJE SU
NEPOSREDNO BOJNO DJELOVALE U OPERACIJI DEBLOKADE
JADRANSKOG PLOVNOG PUTA

A) DIVERZANTSKI ODRED
Mile ^atlak zapovjednik odreda
Dra`en Fehler zapovjednik skupine diverzanata u Splitskim vratima
Vladimir Nalateli} vodio napad na P^-176

B) OTB KA[JUNI – Split (1 x 85 mm i 2 x 85 mm)

Jo{ko Ple{ko dozapovjednik bitnice
Ton~i Smoje zapovjednik desetine

C) OTB [OLTA (4 x 88 mm + 1 x 85 mm)

Marin~a Rat (4 x 88 mm)
Ivan Parlov zapovjednik bitnice
Sr|an Radi} dozapovjednik bitnice
Vela Stra`a (1 x 85 mm)
Mario Kuzmi} zapovjednik desetine

D) OTB RA@ANJ – Bra~ (3 x 85 mm)

Stjepan Martini} zapovjednik bitnice
Tihomir Martini} dozapovjednik bitnice pok.
Nikola Dragi~evi} zapovjednik voda PZO-a
Milan Okmad`i} zapovjednik zapovjednog voda

E) POTB 76 mm Kor~ula; Pelje{ac (7 x 76 mm M-42 ZIS)

@eljko Seretinek zapovjednik bitnice
Pero Br~i} i Bo`o Pendo dozapovjednici bitnice
vod Lovi{te (2 x 76 mm)
Miro Matija{evi} zapovjednik voda
vod Blace (3 x 76 mm)
Nino Pendo zapovjednik voda
vod Trpanjska Duba (2 x 76 mm) (vod nije paljbeno djelovao)
Ivan Vitali} zapovjednik voda
Jozo Mili} vo|a slu`buju}e smjene

F) OTB PRIVALA (2 x 85 mm)

Marki{a Zloki} zapovjednik bitnice
Dane Mileusni} zapovjednik vojarne Privala – zamjenik zapovjednika bitnice
110 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

POPIS STO@ERA ZAPOVJEDNI[TVA HRM-a

Prvi zapovjednik HRM-a bio je admiral Sveto Letica.

Prvi na~elnik Sto`era HRM-a bio je admiral Ante Budimir.

Prvi ~lanovi Zapovjedni{tva HRM-a od njegova ustrojstva bili su:

Karlo Grbac Vatroslav Carev
Augustin Kontrec Robert Hranj
Kuzma Pecoti} Goran Jurin
Stjepan Bernardi} [ime Marasovi}
Franko Perkovi} Damir Gulin
Niko Pezelj Franko Grgat
Nikola Bok{i} Du{an Jovanovi}
Niko Nin~evi} Ante Frani~evi} (pok.)
Dane Vido{evi} Ivan Mati}
Davor Matanovi} Rrozario Lovri}
Lovre Korda Grgo Mi{i}
Kruno Ivan~i} Ivo Bar~ot
Miro Lozina Marin Rebi}
Milan Lozina [ime Omr~en
Tiho Pra`en Meho Skeli}
Ivan Ani} Ingrid Gamulin
Marin Sto{i} Radojka [evo

U vrijeme operacije obalno topni{tvo su vodili:

Ante Bili} na~elnik obalnog topni{tva
Josip Macani} zamjenik na~elnika obalnog topni{tva

RATNA LUKA PLO^E

Zvonimir Franjkovi} zapovjednik RL-a
Dragan Stipkovi} ~asnik u zapovjedni{tvu
Zoran [imi} ~asnik u zapovjedni{tvu
Martin Kuli{ ~asnik u zapovjedni{tvu

RATNA LUKA [IBENIK

Mirko Lukin zapovjednik RL-a
Vinko Papak zamjenik zapovjednika
Ivan Bakovi} ~asnik u zapovjedni{tvu
Kemo Glava{evi} ~asnik u zapovjedni{tvu

RATNA LUKA PULA

Ante Budimir zapovjednik RL-a
Dubravko Zulin ~asnik u zapovjedni{tvu
Agim Rustjenaj ~asnik u zapovjedni{tvu
Popisi i dodaci 111

POPIS ZAPOVJEDNIKA POSTROJBI U POTPORI OPERACIJE

A) OTOK [OLTA
Zoran Radman zapovjednik satnije MP-a

B) OTOK BRA^
Matko Jak{i} zapovjednik VPD-a
Nikica Mari~i} zapovjednik PDV-a
Ivica Mo{i} zapovjednik voda MPV-a

C) OTOK HVAR
Nikola [imunovi} zapovjednik bataljuna MP-a
Antun [}epanovi} zapovjednik 1. satnije (Hvar)
Antun Petri} zapovjednik 2. satnije (Stari Grad)
Lukin Peronja zapovjednik 3. satnije (Jelsa)
Branko Frani~evi} zapovjednik 4. satnije (Su}uraj)

D) o. KOR^ULA – p/o. PELJE[AC (zapadni dio poluotoka Pelje{ca)

Tomislav Kati} zapovjednik obrane op}ine Kor~ula
Zdravko @uvela zapovjednik bataljuna ZNG-a
Tihomir Antunovi} zapovjednik 1. satnije (Orebi})
Mirko Duhovi} zapovjednik 2. satnije (Kor~ula)
Marko Sardeli}-Sajeta zapovjednik 3. satnije (Blato)
Goran Borovina zapovjednik 4. satnije (Vela Luka)
Miljenko @uvela zapovjednik odreda naoru`anih brodova
Dragan Rako~evi} zapovjednik voda veze
Aleksandar Antunovi} zapovjednik radarskih desetina
Ivko Pecoti} zapovjednik OTB-a Ra`nji}
Dragan Ugrina zapovjednik bitnice Ra`nji} – Berkovica
[imun Jureti} zapovjednik OTB-a Velo Dance

POPIS ZAPOVJEDNI[TAVA U POTPORI OPERACIJE

ZAPOVJEDNI[TVO OBRANE BRA^
Ivica Vranj~i} zapovjednik obrane
Ivica Markusovi} predsjednik kriznog {taba
Matko Jak{i} referent za in`enjeriju i zapovjednik VPD-a
Stipe Martini} referent za topni{tvo
Luka Dragi~evi} zapovjednik JNZ-a
Nik{a Dragi~evi} referent za PZO
Jo{ko [anti} referent za pomorske snage
Nik{a Eterovi} referent za ONP i obavje{tajne poslove
Jo{ko Puli{eti} referent saniteta
Bo`enko Martini} na~elnik CZ-a
Ante Buri} zapovjednik Policijske postaje Bra~
112 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

ZAPOVJEDNI[TVO OBRANE HVAR

Nikola [imunovi} zapovjednik obrane
Stjepan Peronja zamjenik zapovjednika
Gilve Panajotti na~elnik sto`era
@eljko Novak pomo}nik za operativne poslove
Zoran Duman~i} referent za ONP
Antun Trbuhovi} referent in`enjerije
Paulo Peronja referent za ABKO
Jurica Bero{ referent topni{tva i PZO-a
Toni Maljkovi} referent pomorstva
Edi Radovanovi} referent veze
Marinko Bojani} pomo}nik za kadrove i popunu
Nediljka Kova~evi} referent za op}e poslove
Ivica Pazarac pomo}nik za obavje{tajno-sigurnosne poslove
Niko Han~evi} referent za obavje{tajno-sigurnosne poslove
Mate Hraste pomo}nik za IPD
Fabijan Beku{i} pomo}nik zapovjednika za logistiku
Milivoj Barbari} referent tehni~ke struke
Mate Jeli~i} referent intendantske struke
dr. Matko Mili~i} referent saniteta

ZAPOVJEDNI[TVO OBRANE KOR^ULA

Tomislav Kati} zapovjednik obrane
Ivan [eparovi} zamjenik zapovjednika
Lovor Sale~i} referent za sigurnosne poslove
Ante Radai} referent za obavje{tajno-sigurnosne poslove
Nikola Sardeli} referent za logistiku
Marin Milat referent za tehniku
Dalibor @uvela referent za ABKO
Ton~i Gatti referent veze
\ino [eparovi} referent za kadrove i popunu
Boris Franulovi} referent saniteta
Frano Cebalo {ifrer
Marin Petric referent za op}e poslove
Popisi i dodaci 113

POPIS PRIPADNIKA HRM-a POGINULIH TIJEKOM 1991. GODINE

1. JOSIP VRANI] Roko, ro|en 14. 4. 1970. u Zaje~aru

Kao pripadnik OTB-a Ka{juni poginuo je 24. 9. 1991. nakon {to je tijekom djelovanja
brodova JNA pogo|en topni~kom granatom.
2. ANTE KALINI] Kazimir, ro|en 12. 11. 1966. u Dubrovniku
Poginuo je u Slanom kao pripadnik MOMP-a Pelje{ac dana 4. 10. 1991. tijekom borbenih
djelovanja u obrani Stona.
3. ZVONKO DROPULI] Jo{ko, ro|en 14. 8. 1972. u Metkovi}u
Poginuo 4. 10. 1991. u Ratnoj luci Plo~e pri smjeni stra`e zbog neopreznog rukovanja
oru`jem.
4. IGOR BU[ELI] Goran, ro|en 10. 2. 1970. u Splitu
Kao pripadnik odreda diverzanata HRM-a poginuo je dana 7. 10. 1991. prilikom izvr{enja
borbene zada}e na otoku [ipanu.
5. DRA@EN VATOVI] Kristo, ro|en 23. 5. 1958. u Janjini – Pelje{ac
Kao pripadnik MOMP-a Pelje{ac poginuo je 17. 10. 1991. u prometnoj nezgodi kraj
mjesta Ponikve (Pelje{ac) prilikom djelovanja neprijateljskog aviona.
6. FRANCI LAZIBAT Luka, ro|en 2. 10. 1967. u Dubrovniku
Pripadnik MOMP-a Dubrovnik, poginuo dana 9. 11. 1991. od neprijateljske granate na
Bosanki – Dubrovnik.
7. IVAN RAI] Nikola, ro|en 26. 11. 1968. u Metkovi}u
Kao pripadnik mornari~ke policije poginuo u izravnoj borbi 12. 11. 1991. s neprijateljskim
pje{a{tvom na Sr|u – Dubrovnik.
8. SINI[A TKALEC Nikola, ro|en 9. 10. 1953. u Dubrovniku
Kao pripadnik mornari~ke policije poginuo u izravnoj borbi 12. 11. 1991. s neprijateljskim
pje{a{tvom na Sr|u – Dubrovnik.
9. TOMISLAV BENDER Pero, ro|en 11. 8. 1970. u Dubrovniku
Pripadnik MOMP-a Dubrovnik, poginuo od neprijateljske granate 12. 11. 1991. na Sr|u
– Dubrovnik
10. ZDENKO BARI^EVI] Franjo, ro|en 3. 5. 1958. u Dubrovniku
Pripadnik mornari~ke policije, poginuo dana 12. 11. 1991. od neprijateljske granate na
Sr|u – Dubrovnik.
11. ANTON STANI] Tadija, ro|en 20. 9. 1955. u mjestu Mimice
Kao pripadnik diverzantskog voda HRM-a Omi{ poginuo nesretnim slu~ajem
12. 11. 1991. prilikom neopreznog rukovanja oru`jem drugog pripadnika HV-a.
12. LUKA MARTINI] Petar, ro|en 25. 6. 1971. u Pu~i{}ima
Pripadnik OTB-a Ra`anj – Bra~, poginuo 17. 11. 1991. kad je pri otklanjanju kvara na
topu PZO-a do{lo do nekontrolirane paljbe.
13. NIKOLA DRAGI^EVI] Mate, ro|en 14. 11. 1963. u Nere`i{}ima
Pripadnik OTB Ra`anj – Bra~, poginuo 17. 11. 1991. kad je pri otklanjanju kvara na
topu PZO-a do{lo do nekontrolirane paljbe.
114 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

14. TIHOMIR ANTUNOVI] Jozo, ro|en 7. 2. 1964. u Makarskoj

Pripadnik MOMP-a Pelje{ac, poginuo dana 25. 11. 1991. u borbenom okr{aju s
neprijateljem u \onta doli – Ston.
15. ANTE FRANI^EVI] Andrija, ro|en 29. 10. 1962. u Su}urju
Kao pripadnik mornari~ke policije poginuo 29. 11. 1991. u Splitu zbog neopreznog
rukovanja pi{toljem.
16. BRUNO GLANZ Vinko, ro|en 11. 3. 1970. u Dubrovniku
Pripadnik MOMP-a Dubrovnik, poginuo dana 6. 12. 1991. u Dubrovniku od minobaca~ke
mine za vrijeme evakuacije ljudi iz hotela Libertas.
17. ANTE JABLAN Niko, ro|en 29. 8. 1947. u Podlugu (Benkovac)
Pripadnik MOMP-a Dubrovnik poginuo dana 6. 12. 1991. u Dubrovniku od minobaca~ke
mine za vrijeme evakuacije ljudi iz hotela Libertas.
18. RANKO BONGVARDO Sre}ko, ro|en 3. 1. 1960. u Stonu
Kao pripadnik MOMP-a Pelje{ac poginuo dana 18. 12. 1991. u pje{a~kom okr{aju na
polo`aju Zec (Ston).
19. SAMIR MUSTAFI] Abdulah, ro|en 25. 4. 1968. u Loznici
Pripadnik satnije MDP-a Split, poginuo dana 19. 12. 1991. u pje{a~kom okr{aju na
polo`aju Zec (Ston).

Napomena:
Popis je preuzet iz ra{~lambe bojevnih djelovanja HRM-a koja je ra|ena poslije
Domovinskog rata, pa su nazivi postrojbi po poslijeratnom ustroju.
Popisi i dodaci 115

POPIS SKRA]ENICA

AIM-M 70 Na dnu le`e}e automatske indukcijske mine tip M 70

Baterija – Topni~ka postrojba koja u svom paljbenom dijelu ima 4-6 topova
bitnica
BG Borbena grupa
COB Centar za obavje{}ivanje
COIO Centar osmatranja i obavje{}ivanja
CV Centar veze
DJ^ Desantno-juri{ni (~amac) brod
Dr. Akademska titula doktor
Elafiti Zajedni~ki naziv za otoke u Dubrova~kom primorju
Gosp. Gospodin
HPT Hrvatske po{te i telekomunikacije
HRM Hrvatska ratna mornarica
HTV Hrvatska radio televizija
HV Hrvatska vojska
JA Jugoslavenska armija
JRM Jugoslavenska ratna mornarica
JRV Jugoslavensko ratno vazduhoplovstvo
KVPO Komanda (Zapovjedni{tvo) Vojnopomorske oblasti
MDP Mornari~ko-desantno pje{a{tvo
ML Minolovac
Mr. Akademska titula magistar
MTRZ Mornari~ko-tehni~ki remontni zavod
MUP Ministarstvo unutarnjih poslova
NM Nauti~ka milja (1852 metra)
o. Ugljan, o o. [ipan… otok Ugljan, [ipan…
ONBr Odred naoru`anih brodova
OTB Obalna topni~ka bitnica
PAM Protuavionski mitraljez
P^ Patrolni ~amac
P^ Patrolni (~amac) brod
POS Pomorski odred za spa{avanje
PpdHe Protupodmorni~ki helikopter
PVO Protuvazdu{na obrana
PZO Protuzrakoplovna obrana
RB Ru~ni baca~
R^ Raketni (~amac) brod
116 @eljko Seretinek – Bitka za Jadran

RH Republika Hrvatska
RL Ratna luka
RM Ratna mornarica
RTOPi Raketna topovnja~a
RZiPZO Ratno zrakoplovstvo i protuzra~na obrana
SAG-2 Sidrena automatska galvanoudarna mina tip 2
SD Slobodna Dalmacija
SO Skup{tina op}ine – op}insko vije}e
T^ Torpedni (~amac) – brod
TG Takti~ka grupa (brodova)
TKC Telekomunikacijski centar
TO Teritorijalna obrana
VPBR Veliki patrolni brod
VPO Vojnopomorska oblast
VPU Vojnopomorsko upori{te
ZHRM Zapovjedni{tvo Hrvatske ratne mornarice
ZIS Zavod industrije Staljin – ruska tvornica koja je 1942. g. proizvela top
ZNG Zbor narodne garde
Popisi i dodaci 117

IZVORI PODATAKA

– Izvod iz Ratnog dnevnika ZHRM-a na dan 15. studenoga 1991. godine

– Informacija o boju u Splitskom kanalu Zapovjedni{tva HRM-a
– Izvodi iz dnevnika centara za obavje{}ivanje Plo~e, Hvar, Kor~ula, Lastovo za dane 15. i
16. studenoga 1991. godine
– TV izjava zapovjednika HRM-a admirala Svete Letice o u~incima u bici dana 16. 11. 1991.
godine
– Pismena izvje{}a zapovjedni{tva obrane op}ine Kor~ula i Hvar na dan 16. 11. 1991.
godine
– Pismena izvje{}a zapovjednika vodova: 76 mm Trpanjska Duba, Lovi{te i Blace poslije
bitke
– Pismena izvje{}a zapovjednika bitnica: 76 mm ZIS, 85 mm Privala (Kor~ula), 85 mm
Ra`anj (Bra~) te Zamjenika zapovjednika OTB 85 mm Ka{juni
– Pismena izvje{}a zapovjednika bataljuna ZNG-a, na~elnika veze obrane op}ine Kor~ula,
zapovjednika obrane op}ine Kor~ula poslije bitke, Na~elnika sto`era obrane otoka Hvar,
~lanova kriznog {taba obrane otoka Bra~, Zapovjednika TO otoka [olta poslije bitke
– TV izvje{}a o bici na dane 14., 15., 16. i 18. studenoga 1991. godine
– Ra{~lamba Zapovjedni{tva HRM-a o bojevnim djelovanjima postrojbi HRM-a tijekom
1991. godine
– Novinski intervjui sa zapovjednikom HRM-a Svetom Leticom, pomo}nikom ZHRM-a za
KoV brig. Nikolom Bok{i}em; na~elnikom ZHRM-a za obalno topni{tvo brig. Antom
Bili}em; na~elnikom Sekretarijata za NO Split brig. Mladen Bujasom, zapovjednikom
odjela za podvodna djelovanja HRM brig. Stjepanom Bernardi}em
– Novinski ~lanci i slike objavljivane u Slobodnoj Dalmaciji prilikom godi{njica bitke u
Splitskom i Kor~ulanskom kanalu
– Sve~ani govori povodom 5. obljetnice bitke u Kor~ulanskom kanalu
– Dokumentarni film Sje}anje na bitku u Kor~ulanskom kanalu 16. 11. 1991., autora Nevena
Fazini}a i izjava puk. Vladimira Nalatili}a o potapanju P^-176 Mukos poslije bitke, u
dokumentarnom filmu ATV o boju u Splitskom kanalu
– Knjige Nepokoreni Jadran, Gradimira Radivojevi}a te Odjel za podvodna djelovanja HRM
u Domovinskom ratu i Prilozi za povjest HRM u Domovinskom ratu (1991.) autora Stjepana
Bernardi}a
– ^lanci admirala Davora Domazeta Lo{e o Sukobu interesa na jugoistoku Europe objavljeni
u Hrvatskom vojniku
O autoru 119

O AUTORU
@eljko Seretinek ro|en je u Splitu 22. o`ujka 1962. godine. Osnov-
nu {kolu zavr{io je u Kor~uli, Vojnu gimnaziju u Beogradu, a Vojnu
akademiju kopnene vojske – smjer topni{tvo u Zadru.
U Domovinski rat uklju~io se kao pripadnik Narodne za{tite u
kolovozu 1991. godine. Du`nost zapovjednika pokretne obalne bitnice
76 mm “ZIS” postrojbi obrane Op}ine Kor~ula obna{a od po~etka
listopada do prosinca 1991. Nekoliko dana poslije bitke protiv brodova
JRM sa dijelom svoje postrojbe odlazi na Stonsko boji{te, gdje je u
prosincu imenovan za zapovjednika minobaca~ko-topni~kog divizijuna
Mornari~kog odreda Pelje{ac. Po deblokadi poluotoka Pelje{ca, u
lipnju 1992. godine odlazi na Dubrova~ko rati{te, gdje kao zamjenik,
a potom i zapovjednika Obalne topni~ke grupe – Dubrovnik sudjeluje u operacijama za
osloba|anja Dubrovnika, @upe dubrova~ke i Konavala. Po~etkom rujna 1993. godine
vra}a se u svoju mati~nu postrojbu, s kojom do kraja rata na du`nosti zamjenika zapovjednika
MOMP Kor~ula sudjeluje u obrani {ireg podru~ja Dubrova~ko-Neretvanske `upanije na
terenima: sela Lopo~ – Su{e (1993.); rijeke Bregave (1993./1994.), Zavala – Belani}i – Orahov
do (1994.), Debeli brijeg – Prevlaka (1995.).
Poslije rata obna{a du`nosti zamjenika zapovjednika MOMP Kor~ula, Personalnog
~asnika i zapovjednika 879. Pje{a~ke bojne. Kao pripadnik kontigenta ~asnika HV obna{a
du`nost vojnog promatra~a UN u mirovnim misijama UNAMSIL – Sijerra Leone (2002. i
2003. g.) i UNMEE Etiopija i Eritreja (2005. i 2006. g). Po povratku iz misija radi kao nastavnik
balistike i taktike topni{tva u Zapovjedni{tvu za izobrazbu HRM.
Stru~ne ~lanke o ratnom putu kor~ulanskih postrojbi tijekom Domovinskom ratu
objavljivao je u Godi{njacima grada Kor~ule od 1997. do 2000. godine.
Aktivno je sudjelovao u svim ra{~lambama bojnih djelovanja postrojbi HRM u
Domovinskom ratu od 1991. do 1995. godine. Jedan je od urednika Povjesnice HRM-a.
Djelatni je pukovnik HRM-a i trenutno je nastavnik balistike i topni{tva u Hrvatskom vojnom
u~ili{tu pri odjelu HRM-a u Splitu.
CIP – Katalogizacija u publikaciji
Znanstvena knji`nica Dubrovnik
UDK 94(497.5)”1991”
SERETINEK, @eljko
Bitka za Jadran : Razbijanje pomorske blokade jadranskog
plovnog puta 14.-16. studenoga 1991. / @eljko Seretinek. -
Kor~ula : Centar za kulturu - Kor~ula, 2007. - 120 str. : ilustr.
u bojama ; 24 cm + DVD
-- Sje}anje na bitku u Kor~ulanskom kanalu : dokumentarni
film : DVD / Neven Fazini}
ISBN 978-953-98994-2-2
1. Fazini}, Neven
471205001