Logistika I ITS

Univerzitet u Sarajevu
Fakultet za saobradaj i komunikacije

akademska 2019/2020. godina
Logistika i ITS
modul - I
Predmetni nastavnik: Red.prof. dr. Abidin Deljanin

Viši asistent: Mr.sc. Mirza Berkovid dipl.ing.
Sarajevo, 2019.
• RAZVOJ INTELIGENTNIH TRANSPORTNIH SISTEMA U SVIJETU
Početkom 21. stoljeda prometni se stručnjaci slažu da uspješno rješavanje

rastudih problema odvijanja prometa i obavljanja transporta više nije
mogude bez primjene cjelovitog koncepta i tehnologija ITS-a (Inteligentnih
transportnih sustava).
ITS je upravljačka i informatičko-komunikacijska nadgradnja klasičnog

prometnog i transportnog sistema, s ciljem da se postigne bitno veda:
1. PROPUSNOST
2. SIGURNOST
3. ZAŠTIDENOST I
4. EKOLOŠKA PRIHVATLJIVOST
u odnosu na klasična rješenja bez ITS aplikacija.

To ne znači da prije ITS-a nije postojala inteligencija u prometu (barem kod

vozača), nego da se kroz stvarnovremensko prikupljanje i obradu podataka te
umreženu distribuciju informacija postiže znatno smanjenje:
1. zagušenja,
2. čekanja,
3. prometnih nesreda,
4. neučinkovitosti prijevoza,
5. ekoloških onečišdenja itd.
Atribut „inteligentni” opdenito označava sposobnost adaptivnog djelovanja u

promjenjivim uvjetima i situacijama, pri čemu je potrebno prikupiti dovoljno
podataka i obraditi ih u stvarnom vremenu.
Koncept inteligentnih informacijskih sistema (IIS) blizak je informatičarima

kao i različite napredne tehnike koje su zajedničke IIS-u i ITS-u.
Koncepti i tehnike umjetne inteligencije (AI tj. Artificial Intelligence)

• prepoznavanje oblika,
• strojno učenje,
• inteligentno izračunavanje itd.,
koriste se u dizajniranju, razvoju i implementaciji različitih ITS aplikacija.


Stanovnik evropskog grada izgubi prosječno jednu godinu života u dodatnim
čekanjima zbog prometnih zagušenja (u Sarajevu je to i više) i
neposjedovanja ažurnih informacija o odvijanju prometa.
Problemi gradske dostave, onečišdenja i troškova transporta takvi su da je

klasični build-only pristup (rješavati promet samo fizičkom gradnjom
odnosno rekonstrukcijama prometnica) nužno zamijeniti build+ITS
pristupom rješavanju prometne infrastrukture.
ITS rješenja uključuju:

1. redizajn prometne infrastrukture s novim prometnim rješenjima
organizacije i vođenja tokova,
2. inteligentnim navođenjem na rute s manjim opteredenjem,
3. informiranjem o slobodnim parkirnim mjestima,
4. daljinskim pradenjem tereta i vozila,
5. telematskom naplatom cestarine,
6. upravljanjem incidentnim situacijama u prometu itd.
Za razliku od izoliranih tehničkih rješenja:

• zeleni val,
• promjenjivi znakovi,
• telematički uređaji u vozilima
koncept ITS-a predstavlja „SISTEM SISTEMA”.
Uvjerljivi razlozi „za” ITS slijede iz negativnih podataka o sigurnosti i

eksternim troškovima odvijanja prometa.
• Sistemski razvoj ITS-a podrazumijeva zajedničku arhitekturu i

usaglašenost ITS aplikacija.

Transportni, prometni i komunikacijski sistemi su složeni sistemi te zbog toga
prilikom njihovog razvoj koristi se arhitektura.
Arhitektura inteligentnih transportnih sistema (ITS) predstavlja osnovu za

razvoj integriranih sistema.
Ona prikazuje i određuje u kakvim su međusobnim odnosima komponente

sistema te daje podlogu za njihovo planiranje i dizajn.
Za razvoj arhitekture ITS-a nužno je detaljno poznavanje:

1. transportnih sistema i
2. informacijskih i komunikacijskih tehnologija.
Uslovi u kojima de se koristiti ITS i zahtjevi bududih korisnika ITS-a su također

bitan dio s kojim se treba upoznati prije razvoja arhitekture.
Arhitektura ITS-a je podijeljena na tri tipa:

1. okvirnu,
2. obveznu i
3. servisnu arhitekturu,
dok je prema unutarnjoj strukturi podijeljena na tri osnovna dijela:
1. fizičku,
2. logičku i
3. komunikacijsku arhitekturu.

Uslovi u kojima de se koristiti ITS i zahtjevi bududih korisnika ITS-a su također
bitan dio s kojim se treba upoznati prije razvoja arhitekture.
Evropska arhitektura ITS-a se svrstava pod okvirni tip arhitekture, pa se tako i

službeno naziva „Europska okvirna arhitektura ITS-a“.
Za njen razvoj je ključna bila inicijativa Europske unija, koja htjela stabilan
okvir za razvoj integriranih i interoperabilnih ITS-a.
Osnovi koncept razvoja ITS uključuje:
Okvir za razvoj (Moderna tehnologija je samo jedna komponenta za uspješan

razvoj ITS-a.
Koordinacija razvoja ITS-a ( Tipični zahtjev razvoja ITS-a je koordinacija između

nekoliko različitih organizacija i nadležnih organa vlasti. Prvi korak je
konsultiranje širokog spektra interesa za gradnju od strane lokalnih
partnera zaduženih za razvoj ITS-a).
1. Sistemski pristup
2. Tehnički koncept
3. Sustavna arhitektura
4. Ključne tehnologije
• PRIMJENA INTELIGENTNIH TRANSPORTNIH SISTEMA U LOGISTICI
ITS rješenja u korištenju mreže cesta
Posljednjih nekoliko dekada obilježila je povedana primjena informatičke

tehnologije i komunikacija u svim sektorima gospodarstva.
Sektor transporta također se je okoristio ovim napretkom, putem

unaprijeđenih usluga što su pružene korisnicima cestovne mreže.

Korištenje cestovnih mreža danas je vede nego ikad.
Porast prometovanja kao i promjena u nadinu prometovanja naglašava

potrebu napredovanja u kontroli i funkcioniranju postojedih cestovnih
mreža.
Inteligentni transportni sistemi /ITS/ napajaju se naprednim tehnologijama

obrade informacija, telekomunikacijama i elektronikom, dok ih s druge
strane upotpunjuju.

ITS rezultira sigurnijim i učinkovitijim transportnim sustavima za putnike i

terete, kako u gradskim centrima tako i u ruralnim područjima.
ITS omoguduje korisne informacije u realnom vremenu automobilistima i

komercijalnim prijevoznicima, kao i operaterima cestovne mreže.
ITS primjene mogude je grupirati u skupine usluga. Iako ITS opskrbljuje važne
tehnologije kao potporu kontroli prometovanja, ITS i kontrola nisu, identični
pojmovi.
Postoje operaciona pitanja i problemil koji su malo ili ni malo u vezi s ITS
tehnologijama. I obrnuto, neke ITS sastavnice srodnije suviše planiranju nego
kontroli cestovnog prometa.
Lokacijske i navigacijske ITS usluge - ITS usluga rutni vodič i navigacija (Route
Guidance and Navigation–RGN) pripada skupini putnih informacija (TI ITS ).
Usluge RGN moge se realizirati putem relativno samostalnog sistema kao

dijela integriranog sistema putnih informacija (TI ITS ) ili u okviru sustava
lokacije i navigacije.
Navigacijski sistemi vozila mogu se temeljiti na:
1. zemaljskim sustavima (korištenjem GSM, UMTS i drugih sustava),

2. satelitskim navigacijskim sustavima (GPS, GLONASS, EutelTracks idr.)
koji omoguduju pokrivenost na onim područjima koja zemaljski sustavi ne
pokrivaju.
• MODELIRANJE INTELIGENTNOG PONAŠANJA U TRANSPORTU I LOGISTICI

Inteligencija
• Svojstvo uspješnog snalaženja u novim situacijama
• Učenje na temelju iskustva
• Sposobnost razumijevanja problema i načina rješavanja problema
• Svrsishodno i prilagodljivo ponašanje u zadanim okolnostima
•Sposobnost učenja, razmišljanja, prilagođavanja, odlučivanja, prepoznavanja,
zaključivanja, predviđanja
Pojavom računala omoguden razvoj umjetnih (stru čnih/ekspertnih) sistema koji

prikupljaju znanje i donose zaključke i odluke slično ljudima –
umjetna/strojna inteligencija
Modeliranje inteligentnog ponašanja uključuje primjenu:

– ekspertni sistemi
– neizrazita logike
– neuronske mreže,
– genetski algoritama
Umjetni sistemi inteligentnog ponašanja:
• Sposobnost prikupljanja i upotrebe znanja
• Sposobnost postavljanja problema
• Sposobnost učenja, zaključivanja, rješavanja problema
• Sposobnost obrade i razmjene znanja
• Umjetni sustav je inteligentan ako u rješavanju spoznajnih

zadataka postiže iste rezulate kao i čovjek
Inteligentni agenti ...

• Posrednici (agenti) korisnika/vlasnika
• Djeluju samostalno u ime korisnika:
– Obrada informacija
– Saradnja
– Dogovaranje
• Temelje se na:
- tehnikama umjetne inteligencije,
- raspodjeljenom programiranju,
- internet tehnologijama,
- mobilnim komunikacijama
Područja umjetne inteligencije
• Sistem za podršku u odlučivanju

• Ekspertni sistemi
• Inteligentno pretraživanje podataka
• Formalizmi i metode prikaza znanja
• Rješavanje problema i metode pretraživanja
• Učenje korištenjem primjera
• Razumijevanje i obrada prirodnih (i umjetnih) jezika
• Automatsko programiranje
• Računalni vid, raspoznavanje uzoraka i analiza scene
• Približno računanje (umjetne neuronske mreže, genetski
algoritmi, neizrazita logika)
• Robotika
Ekspertni sustav
• Prikuplja, organizira i koristi znanje stručnjaka za rješavanje problema iz

određenog (uskog) područja
• Ekspertni sustav – znanje i stručnost čovjeka izraženi u obliku pravila (ako

... onda) – baza znanja i mehanizam zaklju čivanja su razdvojeni – sustav
može objasniti postupak zaklju čivanja
Inženjering znanja u modeliranju
• Na čin prikupljanja (izvlačenja), prikaza i upotrebe znanja
• Izražavanje stru čnjaka – nepreciznim, dvosmislenim terminima (gotovo

uvijek, obično, ponekad) – korištenjem lingvisti čkih varijabli (visok, brz,
težak)
• Postupak prikupljanja, provjere i preradbe znanja je zamoran i skup

Ontologije i baze znanja
• Ontologija - proučavanje bitka ili suštine zna čenja pojmova • Opis klasa
pojmova i njihovih odnosa
• Elementi u izgradnji ontologije: – Klase pojmova – Obilježja pojmova koja

opisuju značajke i atribute (uloge) pojmova – Ograničenja na uporabu
obilježja
• Ontologija sa skupom primjera pojmova tvori bazu znanja
• Programski alati za izgradnju ontologije


Struktura ekspertnog sistema

UMJETNE NEURONSKE MREŽE
• Umjetne neuronske mreže su mreže međusobno povezanih procesnih

elemenata čije je ponašanje slično ponašanju biološkog neurona.
• Procesni elementi u mreži su povezani na način sličan povezanosti neurona

u kori mozga.
SPOSOBNOSTI UMJETNE NEURONSKE MREŽE
• Učenje na temelju iskustva – prilagođenje okolini promjenom ponašanja

• Sposobnost poopdavanja – neosjetljivost na male promjene ulaznih
podataka
• Sposobnost apstrakcije – odjeljivanje bitnog od nebitnog
• Primjenljivost – prepoznavanje uzoraka, klasifikacija, predviđanje,
identifikacija, optimizacija, prilagodljivo vođenje ...

BIOLOŠKE OSNOVE NEURONSKIH MREŽA
Mozak je složeni sustav sa sposobnošdu:

– učenja, pamdenja, sjedanja, mišljenja, rješavanja, zaključivanja,
prepoznavanja, klasifikacije
• Živac (neuron) je osnovna stanica živčanog sustava kore mozga.


BIOLOŠKE OSNOVE NEURONSKIH MREŽA
Neuron je procesni član

• Dendriti su ulazi u neuron
• Akson je izlaz iz neurona
• Sinapsa je prostor između neurona – ispunjena tekudinom prijenosnika
signala (neurotransmiterima) koji ubrzavaju ili usporavaju prijenos
električnih signala između neurona – prilagođenjem otpora i vodljivosti
u sinapsi neuronska mreža uči i pamti
• Jezgra neurona obrađuje električne signale
ELEMENTI UMJETNOG NEURONA
• Ulazni signali – veličine kontinuiranih vrijednosti

• Težine – prilagodljive veličine – pozitivne ili negativne vrijednosti: pojačano
(ekscitacijsko) ili oslabljeno (inhibicijsko) djelovanje na ulazne signale
• Jezgra – zbrajanje opteredenih ulaznih signala – aktivacijska funkcija
(prijenosna funkcija) neurona
• Izlazni signal
Genetski algoritam
• Postupak stohasti čkog pretraživanja prostora rješenja na temelju

“prirodnog” izbora najsposobnijih kandidatnih rješenja
• Optimizacija umjetnih (tehnoloških, tehni čkih) sustava na temelju

optimizacije prirodnih sustava
• EVROPSKA KOMUNIKACIJSKA ITS ARHITEKTURA I NJENA ULOGA U

POBOLJŠANJU LOGISTIČKIH PROCESA
Arhitektura ITS-a predstavlja temeljnu organizaciju sustava koja sadrži

ključne komponente, njihove odnose i veze prema okolini te načela
njihova dizajniranja i razvoja. Ona zbog toga predstavlja primarni
zahtjev i element ITS planiranja i usklađenog razvoja ITS aplikacija.
Arhitektura ITS-a uključuje i aplikacije naprednih tehnologija, poput

informacijskih i komunikacijskih, a na koje gleda iz kuta transporta.
Evropska arhitektura ITS-a spada po podtip okvirne arhitekture ITS-a pa se

tako službeno i naziva evropska okvirna (engl. Framework) arhitektura
ITS-a.
Napravljena je u okviru projekta KAREN koji je financiran od strane Europske

komisije, a s ciljem da pruži stabilan okvir za razvoj integriranih i
interoperabilnih ITS-a unutar Europske unije.


Osnovna svrha evropske okvirne arhitekture je da potakne razvoj ITS-a u

Evropi, odnosno da se pruži sustavna baza za planiranje implementacija ITS-a
i da se olakša integracija prilikom razvijanja više različitih sustava.
Svoju svrhu evropska okvirna arhitektura ispunjava tako da pruža model za

skoro sve ITS-ove, a iz kojeg se mogu sistematično i na podjednak način
napraviti pojedini podskupovi integriranih ITS-ova.

Ona pokriva skoro sve usluge i aplikacije ITS-a koje se trenutno koriste u
Evropi.
Okvirna arhitektura pruža ITS inženjerima diljem Evrope zajedničku

platformu po kojoj mogu razvijati ITS usluge i aplikacije, ali ne određuje kako
bi se trebalo nešto napraviti na tehničkoj ili organizacijskoj razini.
Evropska okvirna arhitektura je orijentirana na potrebe korisnika i

funkcionalno gledište zbog toga jer je razvijena za potrebe Evropske unije, a
koja zbog propisa o supsidijarnosti ne namede fizičko gledište ili organizacijsku
strukturu prilikom razvoja ITS aplikacija ili usluga svojim državama članicama.
Ostala gledišta poput komunikacijskog ili fizičkog se stvaraju kada se za njima

pokaže potreba.
INFORMACIONI LOGISTIČKI SISTEMI SA

PRIMJENOM ITS-a
Svaka poslovna odluka mora biti zasnovana na

kvalitetnim informacijama, dobijenih iz upravljačkog
informacionog sistema.
• Pojam i funkcije logističkog - informacionog sistema

Ni jedan logistički proces ne može postojati, a niti proizvoditi logističke proizvode
bez odgovarajudih informacija.
To, zapravo znači da je informacija važna supstanca svakoga logističkoga
proizvoda, bez obzira o kakvoj se vrsti logistike radi i kakav oblik imaju logistički
proizvodi.
Informacije se mogu prenositi na različite načine, npr:
• elektroničkim impulsima,
• pisanim i izgovorenim riječima,
• formalnim i neformalnim izvještajima,
• elaboratima,
• ekspertizama,
• računalima,
• te drugim oblicima poslovnog komuniciranja,
koji je, zapravo, integralni dio informacijskoga sistema svakoga logističkog

poslovnog sistema.
Ključne karakteristike kvaliteta informisanja u sistemu su:
1. Dostupnost informacija – procenat raspoloživih traženih informacija za

potrebe donošenja upravljančkih odluka.
2. Tačnost informisanja – procenat pravih informacija koje su ponuđene

rukovodiocima.
3. Efikasnost u komuniciranju – brzina komunikacije između različitih delova

upravljačkog informacionog sistema.

U logističkoj industriji aktivni logistički subjekti međusobno komuniciraju,

odnosno uspostavljaju interakcijske informacijske veze i razmjenjuju
informacije.
Integralni informacijski sistemi omoguduju, ne samo komuniciranje:
između logističkih subjekata u logističko-distribucijskim kanalima, odnosno

logističkim lancima, logističko-distribucijskim lancima i logističkim mrežama,
nego i sa:
• partnerima,
• institucijama,
• ustanovama izvan logističko-distribucijskih kanala.
Komuniciranje, odnosno logističko komuniciranje unutar određenih

logističkih sistema (npr. mikrologističkih sistema, metalogističkih
sistema...) i komuniciranje logističkih subjekata određenih logističkih
sistema s partnerima, institucijama, ustanovama iz okruženja,
omogudavaju informacijsko-logistički sistemi.
Što je to informacijsko-logistički sistem?
Na osnovi spoznaja o logistici, sistemima, informacijama, informacijskim

tehnologijama, informatici, informacijskim sistemima, mogude je
definirati informacijsko-logistički sistem, odnosno logističko-informacijski
sistem:

Logističko-informacijski sistem je sistem međusobno, svrsishodno povezanih
i međuutjecajnih podsistema i elemenata koji, pomodu:
• ljudskih komponenata,
• materijalno-tehničkih komponenata,
• nematerijalnih komponenata,
• prijenosnih komponenata i
• organizacijskih komponenata,
omoguduje:
• prikupljanje podataka,
• obradu podataka,
• pohranjivanje podataka i informacija i
• dostavljanje podataka i informacija
logističkim subjektima kao proizvođačima logističkih proizvoda.

Kako je vidljivo iz definicije logističko informacijskoga sistema i slike, temeljne

funkcije svakoga logističko-informacijskogasistema, relevantne za svaki
logistički poslovni sistem, su:
Prikupljanje podataka.
Svaki logistički subjekt prikuplja za svoje potrebe relevantne podatke o

logističkim aktivnostima, troškovima, distribucijskim mogudnostima.
Obrada podataka.
Pomodu odgovarajudih hardvera i softvera specijalizirani logistički
informatičari i stručnjaci obrađuju prikupljene podatke i na osnovi njih
pripremaju za menadžere kratka i sadržajna priopdenja.
Pohranjivanje podataka i informacija.
Obrađeni podaci i pripremljene informacije pohranjuju se u baze i banke

podataka kako bi u svakom trenutku bile na raspolaganju zaposlenicima
logističkih subjekata.
Dostavljanje podataka i informacija
Obrađeni podaci i pripremljene informacije dostavljaju se:

• menadžerima i
• drugim logističkim stručnjacima
kako bi na osnovi njih mogli pravodobno:

1. donositi prave odluke,
2. upravljati logističkim potencijalima, resursima, procesima te,
3. kontrolirati sve faze poslovanja .

Da bi logistički poslovni sistem, odnosno logistički subjekti mogli ostvarivati
temeljne funkcije logističke industrije, njihov se informacijski sistem mora
sastojati od pet međusobno povezanih komponenata, podsistema, odnosno
elemenata, i to:
Ljudska komponenta (tj. lajfver, engl. Lifeware).

(menadžeri, stručnjaci, zaposlenici...) koji u bilo kojoj funkciji sudjeluju u
funkcioniranju takvih sistema i koji se koriste prikupljenim i obrađenim
podacima i informacijama.
Materijalno-tehnička komponenta (tj. hardver, engl.Hardvvare).

• svi strojevi,
• uređaji i
• sredstva namijenjeni isključivo ili pretežito procesiranju podataka i
pripremi informacija.

Nematerijalna komponenta (tj.softver, engl. Softvvare).
Nematerijalnu komponentu logističko informacijskih sistema čini ukupnost
ljudskoga znanja u strojeve, uređaje i opremu, koja predstavlja predmet obrade
i koja određuje postupke obrade u dotičnim sistemima.
Prijenosna komponenta (tj. netver, engl. Netware).

Prijenosnu komponentu tvore sredstva i veze za prijenos podataka, odnosno
informacija na daljinu, odnosno telekomunikacijska sredstva i veze u dotičnim
sistemima.
Organizacijska komponenta (tj. orgver, engl. Orgvvare).

Organizacijsku komponentu logističko informacijskih sistema predstavljaju sve
mjere, akcije, postupci, pravila kojima se koordinira rad prethodno navedenih
četri komponenata, kako bi one tvorile funkcionalni i djelotvorni informacijski
sistem.

Opis informacionog sistema jedne kompanije može se predstaviti u obliku
piramide.
U kompaniji se mogu uočiti tri nivoa odlučivanja:
1. Operativni nivo,
2. Srednji menadžment, i
3. Viši menadžment.
U zavisnosti od nivoa odlučivanja postoje različiti informacioni sistemi:
• Automatska obrada podataka (AOP)

• Upravljanje informacionim sistemom (MIS)
• Sistemi za podršku odlučivanju (DSS)
• Informacioni sistemi rukovođenja (EIS)

Opis informacionog sistema jedne kompanije može se predstaviti u obliku
piramide - Piramida informacionog sistema - Kada u jednoj kompaniji postoji sva
četiri tipa informacionih sistema i vertikalna i horizontalna integracija sistema,
tada ta kompanija ima dobro projektovan i savremen informacioni sistem, koji
pokriva sve segmente rada.

Automatska obrada podataka (AOP)
• AOP sistemi su osnovna podrška svim poslovnim procesima.

• Automatska obrada podataka se realizuje na najnižem operativnom nivou.
• AOP obuhvata osnovnu obradu svih ulaznih podataka.
• Izlazni rezultat AOP-a su izveštaji (dnevni, periodični, pojedinačni i
kumulativni).
Upravljanje informacionim sistemima(MIS)
Upravljanje informacionim sistemima podrazumjeva upravljanje svim

informacionim tokovima u kompaniji i koordinaciju vertikalne i horizontalne
integracije informacionih tokova.
Osnovna funkcija upravljanja informacionim sistemima je da se obezbjede
informacije neophodne za upravljanje i odlučivanje na operativnom i
strateškom nivou.
Sistemi za podršku odlučivanju (DSS)
• Sistemi za podršku odlučivanju se zasnivaju na različitim matematičkim,

simulacionim i analitičkim modelima, koji su projektovani da pomažu u
procesu odlučivanja.
• Ovi sistemi koriste informacije iz baze podataka i izlazne rezultate
automatske obrade podataka (AOP-a).
Informacioni sistemi rukovođenja
• Informacioni sistemi rukovođenja su na najvišem nivou odlučivanja u

kompaniji.
• Na ovom nivou se donose strateške odluke na osnovu podataka iz različitih
sistema za podršku odlučivanju.
• Metodološki okvir razvoja informacijskih tehnologija u mikrologističkim

sistemima
Da bi se efikasno implementirale informacijske tehnologije u poslovanje

logističkih poslovnih sistema, kao i u upravljanju logističkim lancima,
logističko-distribucijskim lancima i logističkim mrežama, menadžeri
logističkih poslovnih sistema trebaju napravi ti jasnu distinkciju između
oblika i funkcija dviju najvažnijih vrsta informacijskih tehnologija:
1. transakcijskih informacijskih tehnologija i

2. analitičkih informacijskih tehnologija.

sistemima
U funkcioniranju logističko-informacijskih sistema središnje mjesto imaju:
Baza podataka kao skup međusobno povezanih datoteka koji se stvara za

obradu podataka određenoga područja poslovanja, ali tako da se programom za
upravljanje fazama podataka obavlja automatizirano ažuriranje podataka u svim
povezanim skupovima podataka. Ili, pojednostavljeno rečeno:
pod bazom podataka podrazumijeva se skup međusobno povezanih podataka

pohranjenih u računalu koje je mogude upotrebljavati za različite potrebe i od
različitih korisnika neovisno o programima kojima se oni koriste .

sistemima
Banka podataka nastaje logičkim i tehničkim povezivanjem međuovisnih baza
podataka. Sukladno tome, banka podataka je kolekcija informacijskih resursa koje
sustav posjeduje, neovisno o obliku, medijima i tehnologiji koja se pri tome
upotrebljava.
Datoteka kao organizirani skup srodnih zapisa, odnosno kao skup slogova koji
opisuju ista svojstva nekoga skupa entiteta. U datoteku se mogu pohraniti
podaci, računalni programi, ilustracije.
Datoteku, zapravo, predstavlja tablica u koju se unose podaci, a jedan red tablice
predstavlja tzv. slog. Datoteka se uvijek odnosi na određeno područje, primjerice:
datoteka kupaca koja sadrži sve bitne podatke o kupcima.
• Misija logističkog - informacijskog sistema
Temeljna je misija logističko-informacijskoga sistema da logističke menadžere i

druge specijalizirane logističke stručnjake pravodobno opskrbe:
kvalitetnim informacijama kako bi mogli donositi primjerene logističke odluke u

svim fazama, ne samo procesa proizvodnje logističkih proizvoda, nego i
upravljanja svim logističkim potencijalima, resursima, aktivnostima , ali i odluke
o rastu i razvoju logističkih poslovnih sistema.
Sukladno tome, logističke odluke prema stupnju hijerarhijske složenosti mogu biti.
1. Strateške odluke, kao na primjer:
o lokaciji, vrsti, veličini i broju skladišta,

o logističkim kanalima,
o modalitetima distribucije,
o vrstama transporta i prometa,
o logističkim operatorima,
o logističkim partnerima
Sukladno tome, logističke odluke prema stupnju hijerarhijske složenosti mogu biti.
1. Taktičke odluke, primjerice:
o pakiranju robe,
o logističkim lancima, logističko-distribucijskim lancima i logističkim mrežama,
o vrstama, tipovima, broju i veličini prijevoznih sredstava i mehanizacije,
o modelima upravljanja zalihama,
o sklapanju ugovora s partnerima,
o outsorcingu.
1. Operativne odluke, primjerice:
o pripremi pošiljaka za distribuciju,

o obavljanju radnji u carinskom postupku,
o pripremi dokumenata za prijevoz pošiljaka,
o ukrcaju (utovaru), prekrcaju (pretovaru) i iskrcaju (istovaru) robe.

Prema vremenu za koje se donose, logističke odluke mogu biti:
1. Kratkoročne ili tekude odluke, odnose se na tekude poslovanje logističkih

subjekata do jedne godine,
2. Srednjoročne odluke, služe za determiniranje razvojnih odrednica logističkih

subjekata za budude razdoblje od jedne do pet godina ,
3. Dugoročne odluke služe za osmišljavanje razvojnih odrednica logističkih subjekata
za bududa razdoblja duža od pet godina, obično od 5 do 20 godina, ali se mogu
odnositi i na duža razdoblja, primjerice na razdoblje od 50 do 100 godina.
Prema fazama procesa proizvodnje logističkih proizvoda, logističke odluke mogu biti:
1. proizvodnji,
2. skladištenju,
3. prodaji,
4. distribuciji,
5. transportu.
• Podsistemi logističkog informacijskog sistema

Svrha svakog upravljačkog informacionog sistema, pa i sistema integrisane
logistike, jeste pomodi u operativnom upravljanju i rukovođenju.
Međutim, informacioni sistemi često pomažu donošenju strategijskih odluka.
Uvidom u literaturu, najvedi broj autora posmatra informacioni logistički sistem

kroz navedene podsisteme:
1. sistem obrade naloga,

2. sistem istraživanja i obavještavanja,
3. sistem podrške odlučivanju i
4. sistem izvještaja i izlaza.
• Podsistemi logističkog informacijskog sistema

Sistem obrade naloga pomaže operativnom upravljanju, što znači da je podrška
obavljanju operativnih poslova rutinskog karaktera.
Sistem istraživanja i obavještavanja je podrška procesu upravljanju odnosima sa

partnerima u lancu snadbjevanja.
Da bi pomogao menadžmentu kompanije u strategijskom upravljanju,

informacioni logistički sistem podržavaju:
• sistemi za podršku odlučivanju u logistici i

• sistemi za izvještavanje i izlaze.
Informacijski podsistemi su vezani za vitalne funkcije realnog sistema (misli se

na logistički sistem), iako se mogu odvojeno tretirati, međusobno su povezani,
kako bi realni sistem mogao funkcionisati.
• Postavka i implementacija logističkog informacionog sistema
1. Funkcionalnost i principi logističkog informisanja

2. Strukturiranje potreba i tražnje za informacijama
3. Dizajniranje arhitekture logističkog informacionog sistema
4. Formiranje informacionog toka u logističkom lancu
• Proces prijema i realizacije porudžbine u LIS-u

1. Upravljanje sistemom poručivanja u preduzedu
2. Procesiranje potrošačkih porudžbina
Razvoj i projektovanje logističkog informacionog sistema
1. Cilj projektovanja Logističkog Informacionog Sistema (LIS)

2. Projektovanje informacionog sistema
3. Metodologija projektovanja informacionih sistema
PRIMJENA SIMULACIJSKIH PROGRAMSKIH ALATA U

ANALIZI LOGISTIČKIH PROCESA
• Primjena simulacijskih programskih alata u analizi logističkih procesa
1. Logistika je upravljanje protoka roba, informacija i drugih resursa,

uključujudi energiju i ljude, između tačke proizvodnje i točke potrošnje s
ciljem udovoljavanja zahtjevima potrošača.
2. Prilikom planiranja bududih aktivnosti zahvalno je znati koji su mogudi

ishodi donošenja određene odluke te iz tog razloga danas se u mnogim
poljima logistike koristi SIMULACIJA.
1. Simulacija zahtjeva izradu modela sistema koji de oponašati željeni stvarni

sistem ili dio sistema na način da se prilikom izrade simulacijskog modela
unose stvarni parametri koji opisuju pojedine proces.
2. Proces stvaranja modela se naziva simulacijsko modeliranje.
3. Simulacijsko modeliranje je učinkovit način da se pokaže kako radnja ili

proces djeluje i potiče kreativno razmišljanje o tome kako ga poboljšati.
1. Danas je modeliranje prisutno u svima zanimanjima na jedan ili drugi

način, u industriji, raznim ustanovama školama, labaratorijima skraduju
dizajn ciklusa, smanjuju troškove i unapređuju saznanja.
2. Cijeli svijet može se promatrati kao jedna velika cijelina građena od manjih
sistema.
1. Sustav je skup povezanih jedinica koje su u interakciji jedna s drugom.
2. Uspijeh jedne jedinice je zavisan od ponašanja druge jedinice.
3. Logistički procesi su vrlo složeni: kao što su planiranje, proizvodnja,

distribucija, nabava i sve druge operacije opskrbnog lanca.
4. Pri izradi simulacijskog modela za složene operacije koristi se više pristupa

modeliranju ovisno o potrebi samog procesa.
5. Računalna simulacija nastoji digitalno oponašati prave sisteme pomodu

računara i specijaliziranih programa.
Primjena simulacijskih programskih alata u analizi logističkih procesa
• Simulacija je postao učestali izraz u logistici za bilo koji model koji pokušava
kopirati i oponašati izgled, svojstva i značajke nekog određenog stvarnog
logističkog sustava.
• Simulacije se koriste za opisivanje i analiziranje ponašanja logističkog

sistema i dobijanje odgovora na pitanje
„ŠTO DE SE DOGODITI AKO...“ TE POMAŽU I U DIZAJNIRANJU STVARNIH

LOGISTIČKIH SISTEMA
• Simulacija uključuje: dizajniranje modela željenog sistema i obavljanje

pokusa na njemu, i njegov napredak kroz vrijeme.
Primjena simulacijskih programskih alata u analizi logističkih procesa
• Tako izrađeni modeli omoguduju uvid kako de se u stvarnom svijetu

djelatnost obavljati.
• Nadalje, omoguduju uvid u utjecaj različitih uslovima na performanse

aktivnosti i testiranje različitih hipoteza.
• Jedna od glavnih prednosti simulacijskog modela je da se može početi s

jednostavnim procesima te kroz daljnju obradu postupno poboljšati model.
1. Proširivanjem parametara u modelu se detaljizira stvarno okruženje.
2. Mogude je koristiti modele za procjenu stvarne procese čiji izračun je

previše složena za analizu putem tablica ili dijagramima.
3. Simulacija i modeliranje omoguduju testiranje hipoteza u djelidu troškova

potrebnih za poduzimanja stvarne aktivnosti.
4. Omoguduju ispitivanje novih koncepata, provjeru aktivnih procesa, ispituju

reakciju na donošenje novih odluka, razmatra uzajamno djelovanje
određenih procesa te tražei grešake unutar procesa.
5. Ovisno o potrebama samog procesa, o poznatim varijablama i traženom

izračunu, pri izdradi modela može se pristupiti različitim metodama i
drugačiji načini pristupa samoj metodi.

Unatoč svim prednostima koje simulacija donosi ne smije se zaboraviti deset

osnovnih pravila koja govore kada se 15 simulacije ne izvodi. Banks &
Gibson su 1997. godine definirali DESET PRAVILA ZA UTVRĐIVANJE
SITUACIJA KADA SIMULACIJA NIJE ODGOVARAJUDA ZA PRIMJENU:
1. Prvo pravilo ukazuje na to da simulacija ne treba se koristi kada problem

može biti riješen zdravim razumom dok drugo pravilo kaže da simulacija
nije potrebna ako je problem mogude riješiti analitički.
2. Trede pravilo kaže da simulacija je nepotrebna ukoliko je lako izvesti

direktni eksperiment tj. mjerenje u stvarnom okruženju.
Primjer može biti čekanje u redovima s rednim brojem. Korisnik s rednom

brojem ima zapisano vrijeme kada je došao u red, i prilikom usluživanja se
automatski izmjeri koliko je dugo čekao. Na osnovu tih mjerenja se mogu raditi
proračuni isti kakvi bi se radili simulacijom.
Četvrto pravilo kaže da ne treba koristiti simulaciju ukoliko ukupna cijena

ulaganja u izradu simulacijskog modela prelazi cijenu eventualne uštede.
Peto i šesto pravilo: Simulaciju ne treba izvoditi ukoliko novčana sredstva nisu
dostupna ili pak nema dovoljno vremena za simulaciju.
Ako je na primjer simulacija procijenjena na nekih $20,000, a na raspolaganju je

samo $10,000, prijedlog je ne upuštati se u simulacijsko istraživanje.
Također, simulacija nije preporučljiva ako se odluka mora doneti za maksimalno

sedam dana, a za simulaciju je potrebno dvanaest dana.
Sedmo pravilo: Simulacija zahtjeva dosta podataka. Ako nema dovoljno

podataka takođe simulaciju ne treba započinjati.
Osmo pravilo: Mogudnost verificiranja i potvrde modela: Ukoliko nema

dovoljno vremena, ili nema dovoljno stručnog kadra, simulacija takođe nije
prihvatljiva.
Deveto pravilo: Ako menadžeri imaju sasvim neumjerena očekivanja, ako

očekuju mnogo toga za kratko vreme, ili ako je mogudnost simulacije
precenjena, simulacija je neprihvatljiva.
Posljednje pravilo kaže ako je ponašanje sistema suviše složeno ili se ne može
definirati, simulacija se ne treba izvoditi.
Zahtjevaju specijalan trening i svaladavanje vještina koje se uče dugo i kroz

iskustvo te zahtjevaju dosta vremena i financijskih sredstava.
• Primjena simulacijskih programskih alata u analizi logističkih procesa –

Primjeri simulacijskog okruženja - ExtendSim
ExtendSim je alat za izradu simulacijkih modela i simuliranje operacijskih
procesa. Jednostavan za korištenje, ali iznimno efikasan alat za simuliranje
procesa. Pomaže razumijevanju složenih sustava i daje brzo pouzdane rezultate
simuliranja. S ExtendSim može se:
1. predvidjeti tijek i rezultate pojedinih akcija

2. pretpostaviti i potaknuti kreativno razmišljanje
3. vizualizirajte procese logičnom ili u virtualnom okruženju
4. identificirati problematična područja prije provedbe
5. istražite potencijalne učinke izmjena
6. potvrdi da li su sve varijable poznate
7. optimizirati poslovanje
8. procijenite ideje i identificirati neučinkovitosti
9. razumjeti zašto promatrani čin odvija
10. predvidjeti u cjelovitosti provedivost svojih planova

ExtendSim daje cijeli skup blokova koji omoguduju izgradnju modela veoma
brzo.
Omoguduje simulirajaciju bilo kojeg sustava ili procesa koji ima svoju
zastupljenost u logističkim procesima.
Ima prilagodljivo grafičko sučelje koje prikazuje odnose blokova u modeliranom

sustavu.

Podržava nelimitiranu dekompoziciju pri izradi modela što ga čini lako

razumljivim.
Brza integracija sustava s bazom podataka i dinamičkim sučeljem omoguduje

podešavanje postavki dok se simulacija izvodi.
Najčešde se koristi u statističkim istraživanjima.
Za prikaz simulacije pomodu 3D animacije se često podatci iz ExtendSim

prebacuju u FlexSim.

Vizualno okruženje nudi 2D i 3D animacije realnog modela za poboljšanu
prezentaciju.
ExtendSIM alat je kompatibilan s mnogim platforma što dodatno

pojednostavljuje njegovu uporabu i korištenje gotovih primjera u drugim
aplikacijama.
Za primjer mogude je uzeti podlogu nacrt infrastrukture izrađene u AutoCad-u i

implementirati ga u ExtendSim-u.

.

Primjeri simulacijskog okruženja - FlexSim
.

Primjeri simulacijskog okruženja - Delmia Quest
SAVREMENI UPRAVLJAČKO-
INFORMACIJSKI SISTEMI PODRŠKE
VOZAČU U INTELIGENTNIM VOZILIMA
• Danas postoji veliki broj tzv. „inteligentnih transportnih sistema“ - ITS

ugrađenih u vozilo koja omogudavaju samostalno (samostalni sistemi)
djelovanje tokom kretanja vozila u kritičnim situacijama (SMANJE
UTJECAJA PARAMETARA VOZAČA A POVEČANJE UTJECAJA PREDIKTIVNIH
PARAMETARA INTELIGENTNIH SISTEMA).
• Imajudi u vidu sadašnje pravce razvoja motornih vozila krajnji cilj je

formiranje potpuno autonomnih vozila (minimizacija utjecaja čovjeka na
proces), vozila koja de modi da se kredu samostalno bez odluka vozača koji
u takvom vozilu postaje putnik.
• Postoji veliki broj prototipova rješenja koji se testiraju u određenim

dijelovima svijeta (VOLVO, Toyota, itd.)
• Također postoji značajan broj različite uređaja i opreme, koja bez utjecaja
vozača, doprinosi povečanju sigurnosti a svrstavaju se u grupu inteligentnih
transportnih sistema ITS (eng. Intelligent Transport Systems).
• Ovakvi inteligentni transportni sistemi se komunikacijski vežu za

saobradajnu infrastrukturu V2I (eng. Vehicle to Infrastructure), odnosno za
vozilo(a) i njihovu međusobnu komunikaciju V2V (eng. Vehicle to Vehicle).
• Naravno postajala je i prije inteligencija u prometu kod vozača, međutim

razvoj tehnologije ostvarila je stvarnovremensko PRIKUPLJANJE I OBRADU
PODATAKA te UMREŽENU DISTRIBUCIJU INFORMACIJA čime se postiže
smanjenje čekanja, zagušenja, prometnih nesreda, neučinkovitosti prijevoza i
slično.
• Na razne načine inteligentni sistemi upravljaju kretanjem vozila npr.

dinamičko upravljanje na ruti uz preporučivanje vozaču optimalnih parametara
prema danom okruženju zasniva se na postojedim i prethodnom stanju
prometnice i prometnih uslova te predikciji.
Dobro poznata - Aktivna bezbijednost vozila
• Aspekt aktivne bezbijednost sa aspekta vozila obuhvata prije svega

preventivne mjere (Preventivno djelovanje sistema), koje konstruktor vozila
mora da obuhvati još u fazi projektovanja vozila, a koji se odnose na sistem
vozač - vozilo - put, kako ne bi došlo do konfliktnih situacija.
Dobro poznata - Aktivna bezbijednost vozila
• Mjere koje spadaju u ovu grupu su:
• nalaženje mogudnosti za blagovremeno uočavanje i reagovanje u odnosu

na ostale učesnike u saobradaju (pješaci i ostala vozila) i ograničenju
informacija koje vozač prima, sve sa aspekta otklanjanja mogudnosti za
saobradajne nezgode,
• mjere u odnosu na vozilo, koje se odnose u otklanjanju mogudih konfliktnih

situacija, kao što su: a) efikasnost i pouzdanost kočionog i upravljačkog sistema
vozila, b) smanjivanje i otklanjanje neodgovarajudih uslova u vozilu (komfor
vožnje, buka, oscilacije, provjetravanje i klimatizacija, ne odgovarajudi raspored
komandi i ergonomski faktori).
Pored gore navedenih mjera, koje se odnose na zadatke konstruktora, u aktivnu

bezbijednost saobradaja, spadaju i zadaci društva - prije svega na:
• infrastrukturu saobradaja, policije i stručnih službi, a koje se odnose na

blagovremeno proučavanje prohodnosti puteva i projektovanju novih i
bezbijednih saobradajnica,
• otklanjanja zagušenja u saobradaju,
• postavljanje branika na opasnim deonicama,
• rekonstrukcija "crnih tačaka", kao i stalno usavršavanje pravne i

respektivne regulative.
Dakle, sa aspekta vozila, osnovni elementi aktivne bezbijednosti su:
• bezbijednost vožnje (mogudnost blagovremenog i pouzdanog upravljanja i

kočenja, ubrzanja i sličnog),
• uslovna bezbijednost (komfor vožnje: udobnost i ergonomija sedišta, buka i

oscilacije vozila, provetravanje i klimatizacija),
• bezbijednost upravljanja i rukovanja (pouzdanost sistema: točkovi, kočnice

i upravljački sistem),
• blagovremenost opažanja, pod kojom se može da se svrsta oprema za

signalizaciju i osvetljavanje,
• vidljivost kroz vozačko staklo (odmrazavaje, sušenje i brisanje vetrobrana,

akustički signali za upozorenje i alarm).
Pasivna bezbijednost vozila
• Pod elementima pasivne bezbijednosti svrstavaju se brojni faktori i mjere

koji se sprovode još u fazi projektovanja vozila, a osnovni funkcija im je:
SMANJIVANJE POSLJEDICA POVREDA PUTNIKA I VOZAČA u slučaju
saobradajne nezgode.
• Ovaj zadatak obuhvata prije svega pravilno oblikovanje i dimenzionisanje

prednjih i zadnjih branika, kao i deformacionih zona vozila, kako bi
mogudnost apsorbovanja energije sudara bila veda.
• Takođe, pravilno oblikovanje, jačina, dimenzije i funkcionalnost prostora

putnika, neophodni su uslovi za preživaljavanje posle udesa.
• Smanjivanje posljedica povreda ostalih učesnika u saobradaju uključujudi i

pešake. Ovaj zadatak se rješava pravilnim oblikovanjem spoljne površine
vozila, pre svega naletne (prednji deo vozila, oblik, visina i elastičnost
branika), kako bi deformacioni rad i deformacione zone minimizirale
povrede pešaka.
• Elementi aktivne sigurnosti su omogudili da se unaprijedi proces kočenja,

proces dovođenja obrtnog momenta i proces upravljanja.
• Svi navedeni aktivni i djelomično pasivni sistemi predstavljaju jedan vid

prvih inteligentnih transportnih sistema ITS (eng. Intelligent Transport
Systems), gdje se pomodu nekog mehatroničkog sistema obavila aktivnost koju
sam vozad ne bi mogao samostalno uraditi u skladu s zahtjevima za regulaciju
nekog od procesa.
• ZAHVALJUJUDI POSTOJANJU I RAZVOJU OVIH SISTEMA U ZADNJE TRI

DECENIJE UVEDEN JE CIJELI NIZ RAZLIČITIH ITS KOJI OMOGUDAVAJU POMOD
VOZAČU TZV.
DAS (eng. Driver Assistance Systems).

• SISTEM ZA REGULACIJU BRZINE I UDALJENOSTI IZMEĐU VOZILA
Jedan od prvih DAS je sistem za regulaciju brzine kretanja i udaljenosti između

dva vozila ACC (eng. Adaptive Cruise Control).
• Sistem ACC je samostalan sistem (ograničen utjecaj na njegova stanja) i za

svoj rad koristi samo senzore i nezavisan je od komunikacije i saradnje sa
drugim vozilima na putu. Postoji više izvedbi ACC sistema:
• ACC za velike brzine HS ACC (eng. High-Speed ACC);

• ACC za male brzine LS ACC (eng. Low-Speed ACC);
• ACC za male i velike brzine FSR ACC (eng. Full-Speed-Range ACC).
• HS ACC omogudava vozaču u logistici da odabere željenu brzinu kretanja

kao što bi to uradio korištenjem tempomata, nakon toga vozad može da pusti
papudicu gasa i vozilo de nesmetano nastaviti kretanje odabranom
konstantnom brzinom sve do trenutka kada naiđe na sporije vozilo u istoj
kolovoznoj traci.
• LS ACC sistem je konstruisan tako da oslobodi vozača, ako ne svih onda

večine funkcija u gradskom saobradaju.
Autonomna kočnica u slučaju iznenadne opasnosti vozila
• Autonomna kočnica u slučaju iznenadne opasnosti AEB (eng. Autonomous

Emergency Brake) predstavlja kombinaciju ACC s automatskom kočnicom za
potpuno zaustavljanje.
• Sistem isključivo služi za izbjegavanje čeonih sudara bez dejstva vozada.

Kako se rad AEB sistema naslanja na rad ACC sistema i princip rada je sličan
principu rada ACC sistema.
• Senzori koji se nalaze u okviru ACC sistema (radari, lidari, CMOS i CCD
kamere) prate dešavanja ispred vozila i informacije šalju u centralnu
procesorsku jedinicu koja ih obrađuje i šalje signale pojedinim aktuatorima.
Inteligentno prilagođivanje brzine kretanja logističkog vozila
• Ovaj sistem je razvijen s ciljem smanjenja broja saobradajnih nesreda,

pogotovo u naseljenim mjestima. Izvodi se pasivni i aktivni, i pojavljuju se pod
nazivom V2I (eng. Vehicle to Infrastructure).
• Pasivni sistem samo upozorava vozada na ograničenje brzine kretanja na

daljoj relaciji, dok je aktivni sistem u mogudnosti da ako vozad ne poštuje
ograničenje brzine samostalno preuzme akcije kojima smanjuje brzinu kretanja
da dozvoljenu vrijednost.
• Danas je navedeni sistem unaprijeđen putem kamera, koji sam prepoznaje

saobradajne znakove i može da upravlja radom mjenjača, motora i drugih
sistema u skladu sa dobivenom informacijom.
Sistemi za upozorenje pri napuštanju saobradajne trake
• Napuštanje saobradajne trake čini jednu četvrtinu svih saobradajnih

nezgoda i jednu trečinu saobradajnih nezgoda sa smrtnim ishodom.
• Zbog toga je uveden sistem za upozoravanje pri napuštanju trake.
• Ovaj sistem pomaže u sprječavanju saobradajnih nezgoda uzrokovanih

napuštanjem trake/ceste kao i čeonih sudara, a poznat je pod imenom LKAS
(eng. Lane Keep Assistance System).
• Princip rada je zasnovan na “prepoznavanju” oznaka na kolovozu, a

procesirajuči oblike dobivene kamerom, te procjenjujudi širinu i sredinu
saobradajne trake definiše kuda vozilo treba da se krede.
Sistemi pomodi pri smanjenoj vidljivosti
• Ovaj sistem je poznat što omogudava lakšu vožnju u nočnim uslovima (eng.
Night Vision) povečanjem vidnog polja vozada izvan dometa glavnih svjetala
vozila.
• Prikaz objekata oko vozila se vrši putem LCD uređaja u automobilu, na

navigacionom monitoru ili na head–up displeju na vjetrobranskom staklu ispred
vozada.
• Infracrvena kamera detektira pješake na udaljenosti od 150 metara što je

tri puta veda udaljenost od one koju mogu osvijetliti standardna oborena
svjetla.
Sustavi pomodi vozaču također uključuju funkcije adaptivne prilagodbe brzine

držanja pravca i preciznog manevriranja.
• Ostala rješenja inteligentnog vozila uključuju:
1. automatsko upravljanje vozilom,

2. držanje sigurnog razmaka te
3. elektronisko vođenje autobusa i logističkih vozila posebnom saobradajnom
trakom.
• Inteligentni sustavi vozila mogu biti:
1. autonomni (instrumenti i inteligencija smješteni u vozilu) ili

2. kooperativni gdje asistencija dolazi od saobradajnice i/ili drugih vozila.
Još neki od važnijih sustava koji se ugrađuju u vozilo s ciljem pomodi vozaču su:
• ABS (anti blocking system) - regulacija sile kočenja

• ASS (active stabilization system) - aktivni sustavi stabilizacije
• ESP (electronic stability control) - sistem stabilnosti i upravljanja
• AYC (active yaw control) - aktivni sustavi za kontrolu zanošenja vozila

• LDWS (lane departure warning system) - sustavi upozorenja napuštanja
cestovne trake
• ACS (automatic control speed) - sustavi kontrole brzine i držanja odstojanja
• APS (automated parking system) - automatski parking sustav
• BLIS (blind spot information system) - poboljšanje stražnje preglednosti
• Kada je u pitanju oprema - ITS funkcionalnosti inteligentnog vozila

ostvaruju se putem brojnih telematičke uređaja koja se nadograđuje na
osnovnu opremu i uređaje motornih i priključnih vozila. ITS prilagodba
uključuje:
1. uređaje za upravljanje vozilom

2. uređaje za zaustavljanje vozila
3. uređaje za osvjetljavanje ceste
4. uređaje za davanje svjetlosnih znakova
5. uređaje za omogudavanje normalne vidljivosti
6. uređaje za kretanje vozila unatrag
7. uređaje za kontrolu i ispuštanje ispušnih plinova
8. uređaje za spajanje vučnog i priključnog vozila
9. sistem za alarmiranje umornosti vozača
1. sigurnosni pojas
2. zračni jastuci
3. WIL koncept sjedišta
4. tempomat i savremeni prijenosni mehanizmi
5. sistem koji sprječava sudare
6. sistem koji eliminiše problem „mrtvog ugla“
7. sistem koji reguliše neželjeno prestrojavanje
8. sistem koji radi sve ono što vi ne stignete
• Funkcije uređaja inteligentnog transportnog sredstva sastoje se u

sprečavanju saobradajnih nezgoda i pomodi vozaču da izbegne ili
predupredi nezgodu upotrebom sistema koji se nalaze u vozilu i koji
procenjuju prirodu ili značaj pretnje, uzimajudi u obzir stanje vozača.
• Cilj ovih funkcija je da pomognu vozaču, mjenjajudi njegovo ponašanje u

nekim situacijama.
• U zavisnosti od značaja i blizine pretnje sistem de vozača informisati o

opasnosti što ranije, upozoriti ga ako vozač nije pravovremeno reagovao i
aktivno pomodi ili samostalno reagovati u cilju izbjegavanja saobradajne
nezgode.
• Dopunske funkcije ITS-a pomažu vozaču da se krede bezbijednom brzinom,

drži bezbijedno rastojanje, vozi u istoj saobradajnoj traci, ne započinje
preticanje u kritičnoj situaciji i izbegne sudare sa ranjivim učesnicima u
saobradaju.
U okviru međunarodne organizacija za normizaciju ISO definirala je 11 domena

ITS-a:
• informiranje putnika (Traveler Information)

• upravljanje prometom i operacijama (Traffic Management and Operations)
• vozila (Vehicles)
• prijevoz tereta (Freight Transport)
• javni prijevoz (Public Transport)
• žurne služne (Emergency)
• elektronička pladanja vezana uz transport (Transport Related Electronic
Payment)
• sigurnost osoba u cestovnom prijevozu (Road Transport Related Personal
Safety)
• nadzor vremenskih uvjeta i okoliša (Weather and Environmental Monitoring)
• upravljanje odzivom na velike nesrede (Disaster Response Management and
Coordination)
• nacionalna sigurnost (National Security)
U ITS području pod nazivom vozila (Vehicles) definisano je više usluga kojima se
poboljšava operativna sigurnost i pomod vozaču i vozilu:
• poboljšanje vidljivosti (Vision Enhancement)

• asistencija vozaču i automatske radnje vozila
• sprečavanje sudara
• sigurnosna upozorenja itd.
Oprema koja se ugrađuje na inteligentno vozilo su brojni.

Uređaji za osvjetljenje ceste i poboljšanja vidljivosti mogu znatno povedati

sigurnost odvijanja logistike uz smanjenje broja i težine posljedica
prometnih nesreda.
Više od 95 posto svih odluka koje vozač u logistici donosi u vožnji vezano je uz
osjet vidljivosti. ITS rješenja moraju omoguditi prije svega:
• poboljšano uočavanje objekata na putu

• prilagođavanje na svjetlo i tamu pri izlasku iz tunela i ulasku u tunel
• bolje uočavanje prometnih znakova i poruka itd.
Napredni sustavi kontrole i sigurnosti vozila u logistici su:
• Izbjegavanje sudara (na logističkim vozilima)

• Izbjegavanje sudara (na infrastrukturi i u skladištima)
• Povedanje sigurnosti vožnje zasnovano na senzorima (posebno u skladištu)
• Kontrola sigurnosti
• Raspoređivanje „sredstava za obuzdavanje“ prije sudara
• Automatizirano vođenje vozila (izvan i u skladištu)
Navigacijski sistemi izvan skladišta vozila uglavnom se temelje na korištenju:
1. zemaljskim sustavima (korištenjem GSM, UMTS i drugih sustava),

2. satelitskim navigacijskim sustavima (GPS, GLONASS, EutelTracks idr.).
Tržišni paketi
Uslužna oblast Broj paketa
Menadžment podataka 3
Javni prevoz 8
Informacije putnicima 9
Saobradajni menadžment 20
Sigurnost vozila 11
Operacije komercijalnih vozila 10
Menadžment u hitnim situacijama 4

Menadžment održavanja i građenja 10
175
Identifikacija prekršilaca
u saobradaju
VI - HITNE SLUŽBE (Emergency Service)
- Hitna pomod, vatrogasci, policija...

Elektronska pladanja u saobradaju
- Putarine
- Parkinga
- ...
SISTEM DETEKCIJE MAGLE NA AUTO-PUTU
132
133
Nashville Regional Transportation Management Center (RTMC)
134
Regionalni koncept ITS-a
136
KARAKTERISTIKE FIZIČKIH
KOMPONENTI ITS-a LOGISTIČKIH
VOZILA
ITS u vozilu je integrisana primjena savremenih senzora, kompjutera,
elektronike i komunikacionih tehnologija i menadžment strategija u cilju
povedanja
bezbjednosti i efikasnosti sistema
ITS predstavljaju evoluciju infrastrukture u novo infomaciono doba.

• Arhitektura komponenti ITS-a definiše okvir u kojem sistem može biti

izgrađen i takođe definiše šta elementi sistema rade (koje su im funkcije) i
informacije koje se razmjenjuju izmedju njih.
• Značaj arhitekture komponenti ITS-a ogleda se u tome što arhitektura

omogudava da integrisane opcije budu razmatrane prije nego što se investira
u projektovanje i razvoj sistema.
• Arhitektura komponenti ITS-a je orijentisana ka funkcionalnosti i ona ne

specificira tehnologiju što joj omogudava da ostane efektivna i aktuelna duži
period vremena jer ne zavisi od tehnoloških promjena.
• Arhitektura komponenti ITS-a praktično definiše šta treba da bude urađeno,

kako to treba da bude urađeno i ko to treba da uradi
• Fizičku arhitekturu (ili tačku gledišta) - niz dijagrama i specifikacija za fizičke

komponente i njihove lokacije za određenu primenu.
• Fizička arhitektura opisuje grupisanja funkcija u fizičke jedinice i

komunikacijske veze između njih.
• Naravno logička arhitektura ITS-a je osnova za definisanje fizičke

arhitekture i ona je neovisna o fizičkim zahtjevima
• Obvezna ITS arhitektura (Mandated Architecture) uključuje fizičko, logičko i

komunikacijsko gledište te neke dodatne analize (analizu troškova i koristi,
analizu rizika itd.).
• Sadržaj joj je strogo utvrđen i ograničava mogudnosti opcija u pojedinim

izvedbama.
• Servisna ITS arhitektura (Service Architecture) slična je obveznoj

arhitekturi, ali je isključivo vezana za pojedine usluge.
• Logička arhitektura obuhvada procese i tijekove podataka među procesima,

dok fizička obuhvada fizičke entitete (elemente opreme) i tokove podataka
među njima.
• Uspješna ITS arhitektura razumijeva da je logička arhitektura nastala prije

svega na temelju stvarnih korisničkih zahtjeva te vizije i ukupnog koncepta
primjene, dok se fizička arhitektura razvija na temelju logičke.
• Fizička arhitektura uključuje također i komunikacijsku arhitekturu.

• Treba naglasiti, da pri definiranju fizičke arhitekture posebno treba voditi

računa o normizacijskim zahtjevima, kao i strategiji implementacije.
• Fizička arhitektura oblikuje sistem kako bi osigurao traženu funkciju ITS-a

sa visokim nivoom transportnih i komunikacijskih dijelova sistema
• Fizička arhitektura tokova i njeni telekomunikacijski zahtjevi su glavni ulaz

u definisanju veza između dva dijela sistema
• Fizička arhitektura identifikuje telekomunikacijske zahtjeve i veze između

različitih logističko-transportnih organizacija
Fizička arhitektura ITS-a ima četiri grupe i to:

• Upravljački centri
• Saobradajnice
• Vozila
• Putnici
Bitno je naglasiti da fizička arhitektura komponenti ITS-a :
• Pokazuje gdje de se funkcijski procesi smjestiti
• Prikazuje važne ITS veze između glavnih komponenata sistema (centri,

vozač/putnik, vozilo, put, itd.)
• Omoguduje komunikaciju između komponenata (žičane i bežične

komunikacijske mreže), pri čemu je komunikacijska arhitektura dio fizičke
arhitekture ITS-a
• Fizička arhitektura komponenti ITS-a definira i opisuje dijelove

funkcionalne arhitekture koji mogu biti povezani tako da tvore fizičke
entitete.
• Fizičke komponente mogu pružati jednu ili više usluga koje su zahtijevane
od korisnika i mogu biti fizički realizirani, a to je ujedno i temeljna značajka
fizičke arhitekture ITS-a.
1. Komponente žične i bežične komunikacijske mreže omoguduju

komunikaciju između komponenata. Dio fizičke arhitekture ITS-a je i
komunikacijska.
2. Komunikacijska arhitektura ITS-a definira oblike komuniciranja među

entitetima npr. definira oblike protoka podataka (engl. data flows) odnosno
definira i opisuje načine kojima se razmjenjuju informacije između različitih
dijelova sustava, a to ostvaruje korištenjem fizičke razmjene podataka te je
stoga dio fizičke arhitekture.
Pozicija fizičke arhitekture u ITS-a
KORISNIČKE
USLUGE
LOGIČKA FIZIČKA TRŽIŠNI PAKETI

ARHITEKTURA ARHITEKTURA
•Fizički entiteti
•Procesi •Tokovi arhitekture
•Tokovi podataka STANDARDI
•Paketi opreme
Fizička reprezentacija važnih ITS interakcija i glavnih komponenti sistema - blok

četiri vozilo
• Fizičke komponente Simensovog FM menadžera

Korisničke usluge
5. Menadžment saobradaja u opasnim i
1. Menadžment saobradaja i putovanja [10] hitnim situacijama
2. Menadžment javnog transporta 6. Savremeni sigurnosni sistemi na vozilima
3. Elektronsko pladanje 7. Menadžment informacija
4. Operacije komercijalnih vozila 8. Menadžment izgradnje i održavanja
1. Menadžment saobradaja i putovanja

1.1 Informacije prije početka putovanja
1.2 Informacije za vozače u toku vožnje
1.3 Putni vodič
1.4 Kompletiranje više vožnji i rezervacije
1.5 Informacije za putnike
1.6 Upravljanje saobradajem
1.7 Menadžment incidenta na putu
1.8 Menadžment tražnje za transportom
1.9 Testiranje ispušnih gasova
1.10 Ukrštanje puta i željezničke pruge
logička arhitektura
• Definiše procese • Definiše tokove podataka
• PROCESI - Aktivnosti ili funkcije koje treba izvršiti da

bi se zadovoljile korisničke usluge
• TOKOVI PODATAKA - Informacije koje koriste procesi

UTJECAJ ITS FUNKCIONALNOSTI

INTELIGENTNE PROMETNICE NA
KRETANJE VOZILA
Na Zemaljskoj kugli ukupno je izgrađeno više od 33 milijuna
kilometara prometnica.
• Inteligentne prometnice omoguduju vozačima u logistici drugačije načine

prometovanja od onih na kakve smo naviknuti.
• Automatizirane, odnosno inteligentne prometnice ostvaruju se

informatičko-komunikacijskom nadogradnjom klasične cestovne
prometnice, što uključuje sustave telekontrole, telemetrije, telekomande i
mobilne komunikacije.
• Virtualni cestovni vlak u inteligentnoj prometnici jedna je od inovativnih

usluga koje se nude vozačima i putnicima u prometu, primjenom
kooperativnih sustav.
• Za razliku od pravoga vlaka, veza između vozila koja prometuju u

virtualnom cestovnom vlaku je komunikacijska.
• Komunikacijske, senzorske i upravljačke tehnologije ostvaruju nevidljivu

vezu između vozila na inteligentnoj prometnici koja se onda ponašaju
poput pravog vlaka.
• Sistem nudi veliki potencijal poboljšanja protočnosti, smanjenja broja

prometnih nesreda, skradenja vremena putovanja, povedanja udobnosti te
smanjenja potrošnje goriva i emisija CO2.
• Inteligentna cestovna prometnica predstavlja upravljačku i informacijsko-

komunikacijsku nadgradnju klasičnih cestovnih prometnica, tako da se
osim osnovnih fizičkih funkcija ostvaruje bolje informiranje vozača,
vođenje prometa, sigurnosne aplikacije itd.
• Paralelno teče i razvoj inteligentnih komponenti signalizacije prometnice,

koja svojim novim svojstvima značajno unaprjeđuju sigurnost, učinkovitost.
• Inteligentne prometnice predstavljaju sisteme koji su dio opreme na

putevima i služe za povedanje nivoa bezbijednosti saobradaja i poboljšanje
efikasnosti saobradajnog sistema.
U zavisnosti od uloge u sistemu razlikujemo nekoliko tipova ITS zasnovanih na

prometnoj infrastrukturi:
• sistemi za upravljanje saobradajem na putevima,

• sistemi za kontrolu saobradaja,
• sistemi za informisanje putnika,
• sistemi za upravljanje saobradajem na raskrsnicama, sistemi za zaštitu
pešaka,
• S obzirom da ITS-i pomažu u otklanjanju negativnih uticanjih faktora na

bezbijednost vozila i putnika, njihovo dejstvo se može posmatrati kroz dva
glavna segmenta bezbednosti vozila, a to su: a) aktivana bezbijednost i b)
pasivna bezbijednost.
Također ITS rješenja uključuju redizajn prometne logističke infrastrukture što

ima uticaj na kretanje vozila:
• s novim prometnim rješenjima organizacije i vođenja tokova,

• inteligentnim navođenjem na rute s manjim opteredenjem,
• informiranjem o slobodnim parkirnim mjestima,
• daljinskim pračenjem tereta i vozila,
• telematskom naplatom cestarine,
• upravljanjem incidentnim situacijama u prometu itd.
• telekontrola gabarita vozila (primjenom lasera i optičkih rešetaka)
• video nadzor i upravljanje protočnošdu
• naplata pametnim bežičnim karticama
• telemetrija meteoroloških uvjeta
• automatski sustavi sprečavanja zaleđivanja kolnika
• upravljanje promjenjivom prometnom signalizacijom itd.
UPRAVLJANJE LOGISTIČKIM PROCESIMA

DOSTAVE POŠILJAKA U ITS OKRUŽENJU
Pod upravljanjem logističkim procesima dostave pošiljki podrazumijeva se

koordinacija robnog, informacijskog i financijskog toka između
povezanih preduzeda koja slijedno obavljaju aktivnosti na putu od
sirovine do krajnjeg potrošača.
• Upravljanjem logističkim procesima dostave pošiljki znači usklađivanje

materijalnih, informacijskih i financijskih tokova između svih kompanija
koje su uključene u poslovnim transakcijama.
Pritom:
• Materijalni tokovi uključuju fizičko kretanje proizvoda od ponuđača do
potrošača uzduž lanca, kao i obrnute materijalne tokove, poput povrata
robe, servisiranja, reciklaže i uništavanja.
• Informacijski tokovi uključuju prognoze potražnje, slanje narudžbi i

izvještaja o isporuci.
• Financijski tokovi uključuju informacije o kreditnim karticama, uvjetima

kreditiranja, dinamici pladanja, te o isporučenim količinama i uvjetima
stjecanja vlasništva nad isporučenom robom.
• Dostavu pošiljki potrebno je planirati, te, na temelju utvrđenih planova,

izvršavati.
Logistika i ITS
modul - II
INTELIGENTNO GEOGRAFSKO RUTIRANJE U

TRANSPORTU I LOGISTICI
Geografski informacijski sistem (GIS) dizajniran za rad i upravljanje

prostornim/geografskim podacima i njihovim osobinama.
• Objedinjuje baze podataka sa specificnošcu vizualizacije i prostorne analize

koju nude geografske karte
• U opdenitijem smislu GIS je oružje "pametne karte" koje dopušta korisnicima

stvaranje interaktivnih upitnika, analiziranje prostornih informacija i
uređivanje podataka
Inteligentno geografsko rutiranje
• U početku je postojalo „primitivno“ rutiranje kojim se ravnjalom mjerile

udaljenosti na kartama
• Danas postoji:
- inteligentni plan rutiranja,
- satelitsko upravaljanje flotom,
- planiranje podrucja distribucije i
- upravljanje infrastrukturnim resursima
samo su neki od primjera u širokoj lepezi GIS podržanih rješenja za logistiku.
• Kako optimalno opslužiti nekoliko hiljada lokacija ovisnih o određenom

distributivnom centru pitanje je gdje GIS alati i rješenja mogu puno pomodi
PRIMJENA GIS-A
Primjena GIS-a na željeznici:
• upravljanje infrastrukturom (kolosjeci, kontaktna mreža, pruge i

signalizacija),
• pradenje vozova,
• analiza robnih tokova,
• upravljanje intermodalnim transportom,
• planiranje kapaciteta,
• upravljanje lancima snadbijevanja i marketing

Primena GIS-a u javnom prometu
• planiranje i analiziranje ruta

• automatska lokacija i pradenje vozila,
• vremensko planiranje tranzita
• stajališta za autobuse,
• izvještavanje i analiziranje prometnih nezgoda,
Primjena GIS-a u zrakoplovstvu

• upravljaju postrojenjima kako na zemlji tako i u zraku,
• poboljšavaju operacije parkiranja i
• analizu ruta otpreme na zemlji
• planiraju saobracaj i kapacitete
• pradenje letova
Primjena GIS-a u vodnom transportu

• digitalne nautičke mape
• priobalne kartografije
• Geografski informacijski sustavi (GIS) koriste se u prezentaciji, analizi,

distribuciji i pohrani prostornih podataka sve u cilju lakšeg i učinkovitijeg
poslovnog planiranja , upravljanja i realizacije.
• Tradicionalno se GIS koristi u zaštiti okoliša, obrani, telekomunikacijama,

policiji, katastru, upravljanju nekretninama, a skorije i u tzv.
Inteligentnim Transportnim Sustavima (ITS) i logistici.
• U početku je postojalo “primitivno” rutiranje, uz pomod ravnala i šestara

na papirnatoj karti.
Danas postoje brojne GIS aplikacije za transport i logistiku i taj broj se

povedava.
• GIS se koristi svakodnevno i širom svijeta za:

o učinkovito povezivanje,
o harmonizaciju i
o upravljanje svim transportnim procesima.
• Rješenja, kao što su:

o inteligentno planirane ruta,
o satelitsko pradenje voznog parka,
o planiranje dostavnih rajona i
o upravljanje infrastrukturnim resursima
su samo neki od primjera u širokoj paleti GIS podržanih rješenja za transport

i logistiku.
Inteligentno geografsko rutiranje
• Prva aktivnost u minimiziranu transportnih troškova je optimizacija

prostornih lokacija skladišta, ili opdenito govoredi, ishodišnih tačaka
prijevoznog procesa.
• Naravno, moderne kompanije najprije provode detaljne preliminarne

analize prednosti i nedostataka određene lokacije, koristedi različite
metode i programe za simulaciju.
• Primjena GIS sistema omoguduje simulacije i analize kao što su:

• Određivanje i vizualizacija servisnih rajona ovisno o vremenu vožnje

od/do distributivnog centra (npr. Vizualizacija područja udaljenog 15
minuta vožnje od distributivnog centra, supermarketa ili hitne pomodi).
• Analiza demografske strukture stanovništva koja određuje trendove

određene lokacije koja de u bududnosti zahtijevati distributivni centar.
• Pretraga za najbližim infrastrukturnim objektima (npr. najbliži autoput,

zračna luka ili trajektno pristanište).
• 3D vizualizacije u kombinaciji sa satelitskim snimkama i ostalim

analitičkim aktivnostima.
• Kako pak optimalno opslužiti nekoliko tisuda lokacija dostave u nekom

milijunskom gradu, pitanje je na koje nam u traženju odgovora ponovno
mogu pomodi GIS alati i rješenja.
• Primjer takvog rješenja je i GISDATA rješenje za planiranje i optimiranje

transporta koje omogudava detaljnu analizu troškova i profitabilnosti
distribucije, te dinamički izračun optimalnih ruta kretanja dostavnih
vozila.
• Kreiranje ruta izvodi se na način da računalo izračunava optimalni put i

redoslijed dostave s obzirom na vedi broj kriterija od kojih su tri ključna:
• duljina rute,
• vrijeme/termin dostave i
• troškovi korištenja vozila odnosno rada vozača.
• Bududi da u velikom broju kompanija proces dostave koincidira s

prethodno obavljenim prodajnim procesom na pojedinom dostavnom
mjestu ili cjelokupnom području, DIVERTON sustav se može koristiti i za
planiranje prodajnih aktivnosti.
Planirana ruta sadrži informacije o svim relevantnim logističkim parametrima

transportnog procesa:
• od vremena izlaska na dostavu,

• vožnje do svakog dostavnog mjesta,
• vremena zadržavanja na istovaru i vremena za popratne aktivnosti
vozača,
• planiranja praznog hoda i
• detaljne evidenciju planiranog i ostvarenog radnog vremena.
Referent transporta pri planiranju ima tabelarni, kartografski i vremenski

uvid u sva ograničenja skladišta, voznog parka i dostavnih mjesta kao što
su:
• kapacitet utovarnog prostora,
• radno vrijeme skladišta i vozača,
• raspoloživost vozila i vozača,
• tačna lokacija skladišta i dostavnih mjesta,
• opseg i prioritet dostave i
• vremenski okvir dostave.
• Postupak planiranja se na ovaj način značajno ubrzava, a kvaliteta plana

transporta podiže na višu razinu, te se stvaraju preduvjeti za
centralizirano planiranje stotina dostavnih vozila i hiljada naloga za
rutiranje u samo nekoliko desetaka minuta!
Kako mi zaista znamo da je rezultat našeg planiranja dnevnih transportnih

ruta optimalan?
Kako znamo da su ograničenja i parametri rutiranja ispravni?
• Odgovor na ova i slična pitanja dobiti demo kroz ključne dvije

funkcionalnosti planiranja:
o simulaciju različitih scenarija transporta i

o analizu profitabilnosti dostave.
• Naime, planovi transporta generirani kroz dnevno, takozvano taktičko,

planiranje ruta, pohranjuju su u geoinformacijsku arhivu koja se zatim
koristi za naknadnu izradu simulacija dostave i opdenito provedbu
različitih strateški važnih analiza transportnog procesa.
• Strateška analiza transporta je geoinformacijska baza znanja iz koje

voditelj operacija u transportu pronalazi potencijale stvaranja dodatnih
ušteda i svakodnevno optimizira poslovanje kako bi odgovorio na
zahtjeve klijenata, prodaje i uprave.
• Dinamički izračun profitabilnosti dostave na dnevnoj razini odnosno

razini svake pojedinačne dostave osigurava potpunu kontrolu troškova
transporta.
Izvještaji dobiveni putem strateškog planiranja transporta organizirani su

prema vremenskom razdoblju i uključuju veliki broj pokazatelja kao što:
• su ukupna količinska i financijska realizacija,

• broj vozila i vozača,
• vrijeme utrošeno za vožnju,
• servisno vrijeme,
• iskorištenost kapaciteta vozila i
• planirana i utrošena kilometraža.
Podržani moduli
• Sistemi su obično skalabilna rješenja s primjenom u transportu i logistici

zajedno izvedenim modulima za podršku. To su:
• Modul za satelitsko pozicioniranje i pradenje plana realizacije te provjeru

integriteta rute
• Fleet Cost Management (FCM) modul za upravljanje svim troškovima

flote – voznog parka.
Iako se tehnologija satelitskog pradenja ved godinama koristi za učinkovitu

navigaciju i kao pomod pri upravljanju voznim parkom, treba redi da
satelitsko pradenje dobiva svoju punu afirmaciju i financijsko opravdanje
tek u kombinaciji s inteligentnim GIS-podržanim rutiranjem.
• Naime, kako znati odstupa li vozilo od očekivane rute ukoliko ta ruta nije
unaprijed poznata.
• Vozač može imati svoju viziju obilaska dostavnih mjesta na ruti:
o no ona se ne mora poklapati s onom referenta transporta,

o a kamoli s optimalnom rutom generiranom temeljem brojnih strateški
bitnih logističkih i prodajnih parametara.
• Upravo zbog toga, rješenja za planiranje transporta i satelitsko pradenje

flote, unutar jedne kompanije, moraju biti međusobno
komplementarna.
• Kombiniranjem inteligentnog rutiranja i satelitskog pradenja s rješenjima

za izračun preciznih troškova flote
(kao što su troškovi preventivnog i korektivnog održavanja, trošak šteta itd.)

stvaraju se nove pretpostavke za minimiziranje ukupnih troškova
distribucije.
• Inteligentna GIS rješenja, predstavljaju neka od ključnih područja u ITS

arhitekturi kao temeljnoj koncepcijskoj matrici savremenih rješenja
prometnih problema na globalnoj i lokalnoj razini.
Osnovnu pretpostavku za razvoj i primjenu takovih sistema predstavlja:
o egzistiranje odgovarajudih geoinformacijskih baza podataka o

prometnim režimima,
o infrastrukturnim resursima te
o njihovim međusobnim poveznicama.

• Ključna snaga primjene GIS-a u prometnim i logističkim procesima je u

korištenju stvarne geografske mreže prometnica umjesto predefiniranih
dostavnih zona ili ruta, uz poštivanje svih fizičkih i zakonskih ograničenja
kao što su dozvoljene brzine kretanja, zabrane skretanja, usmjerenosti i
elevacija prometnica te brojni drugi atributi mreže
• Sve do nedavno, implementacija GIS rješenja za logistiku nije bila

moguda prije svega zbog nedostupnosti odgovarajudih i kvalitetnih
geoinformacijskih baza.
PRIMJENA M2M RJEŠENJA U LOGISTICI

1. M2M komunikacija podrazumijeva

komunikaciju između
strojeva/uređaja bez interakcije
ljudi.
• UVIJEK ZNATI GDJE VAM SE NALAZE VOZILA:
Ono što je nekad bila neostvarena želja voditelja voznog parka danas je
mogude zahvaljujudi komunikaciji između strojeva (M2M). Rezultat?
• M2M nudi optimizirano i učinkovitije planiranje ruta i u konačnici

smanjeni troškovi.
• U logističkoj industriji zabilježeno je veliko povedanje prodaje IoT

rješenja tokom posljednjih nekoliko godina.
• To je dovelo do procvata industrije stvaranjem prilika za rješenja za

upravljanje voznim parkom kao što su uređaji za pradenje vozila,
analitika voznog parka i još puno toga.
• Razvoj boljih alata za upravljanje voznim parkom potaknut je pitanjima

zaštite okoliša, normama za smanjenje emisija CO2 i, prije svega,
potrebom upravitelja voznog parka za operativnom učinkovitošdu.
• Tehnologije kojima se omoguduje pouzdano upravljanje voznim parkom

hardverski su uređaji kao što su:
1. oznake i čitači radiofrekvencijske identifikacije (RFID),

2. senzori,
3. terminali za prikaz,
4. mobilne i globalne navigacijske satelitske usluge te posebno
komunikacija između strojeva.
• Kod voznog parka jedan od glavnih zadataka voditelja voznog parka da

bude uvijek informiran o voznom parku.
• Komunikacijom između strojeva pruža se pametna pomod s tim u vezi.
• Različiti senzori u svakom vozilu šalju podatke ugrađenom telematskom

sustavu s M2M SIM karticom ili modulu s M2M SIM čipom.
• Automatski prenosi informacije platformi za M2M koja prikuplja i

obrađuje podatke.
• Voditelj voznog parka zatim pristupa informacijama preko web-portala

na računalu ili tabletu.
Izazovi s kojima su se kompanije suočavala posljednjih godina bili su vrlo

slični:
1. trebala su uštedjeti vrijeme pri prijavi vozila,
2. stedi bolji uvid u cjelokupni vozni park u stvarnom vremenu i
3. znati gdje im se automobili nalaze u svakom trenutku.

• Uvođenje elektroničkog rješenja za M2M bio je sljededi praktični korak

kako bi se udovoljilo navedenim zahtjevima, a relevantnom su
tehnologijom omogudene i druge koristi.
• Opremanjem vozila:
1. SIM karticama,
2. mobilnom internetskom vezom i
3. platformom za upravljanje voznim parkom
• Rješenja nam pomaže u održavanju visokog standarda usluga i

omoguduje nam da ostvarimo bolju korisničku uslugu
• Zašto su kompanije zadovoljne novom tehnologijom? Jer im ona nudi

brojne koristi. Elektronskim dnevnikom u znatnoj se mjeri
pojednostavnjuje administracija vozila u odnosu na prije.
• One sada imaju savršeni pregled nad time gdje im se nalaze vozila i
zaposlenici koji ih voze u svakom trenutku tako da mogu pratiti svako
njihovo kretanje i, ako je to potrebno, pružiti savjete u vezi s mobilnom
navigacijom.
• Na temelju tih informacija mogu se efikasno planirati rute i time

uštedjeti vrijeme te u konačnici smanjiti operativni troškovi i poboljšati
zadovoljstvo korisnika.
• Međutim, navedene logističke prednosti još uvijek nisu sve.
• Pouzdana i sigurna mobilna mreža u vozilima vrlo je korisna i za brojne

druge stvari.
• Ako prevozite ljude, a ne robu, možete im ponuditi dodatne usluge kako

biste im putovanje učinili ugodnijim.
• Možete osigurati puno fleksibilnije opcije pladanja tako što dete

putnicima, na primjer:
1. ponuditi mogudnost izbora između pladanja kreditnom karticom ili

pametnim telefonom.
2. možete im ponuditi i besplatni Wi-Fi velike brzine za pretraživanje

interneta, provjeru e-pošte ili komunikaciju s prijateljima i obitelji tokom
vožnje automobilom.
3. pronalaženje prijevoza - jer dodjela najbližeg raspoloživog vozila

relevantnom korisniku postaje lakša ako svaki automobil ima mobilnu
internetsku vezu.
IoT TRENDOVI U TRANSPORTU I LOGISTICI

• Povezivanjem stvari na internet u svrhu pradenja njihovih fizičkih stanja i

komuniciranja s drugim stvarima i ljudima nastao je koncept INTERNET
STVARI (ENG. INTERNET OF THINGS – IOT).
• Riječ stvari podrazumijeva bilo kakve fizičke objekte, a to mogu biti

različiti tipovi uređaja, vozila, infrastrukturnih elemenata i sl. povezanih
na mrežu, činedi ih jedinstveno prepoznatljivima tj. „pametnima“.
• Digitalna prezentacija povezanih stvari dijeli informacije preko interneta

i pomaže ljudima poboljšavati poslovne procese poduzeda ili ugodu
življenja bilo da se radi o pametnim kudama, pametnoj energetici,
industriji, maloprodaji i sl.
• Prvom fazom interneta smatra se međusobna povezanost računala (PC-

a, prijenosnih računala, pametnih telefona, tableta), dok se drugom
fazom smatra povezanost fizičkih objekata – „internet stvari“.
• Razvojem IoT koncepta razvili su se novi termini prema području

primjene.
• IoT u preduzedima naziva se E-IoT (eng. Enterprise Internet of Things),

dok se u industrijskoj primjeni koristi termin „industrijski IoT“ (eng.
Industrial Internet of Things).
• Drugi termin za industrijski IoT je „Industrija 4.0“

Postoji nekoliko vrsta komunikacije u konceptu IoT:
• razmjena podataka između strojeva/uređaja (engl. machine-to-machine -

M2M)
• razmjena podataka strojeva/uređaja s ljudima (eng. machine-to-person –
M2P)
• razmjena podataka između ljudi (eng. person-to-person – P2P) M2M
komunikacija podrazumijeva komunikaciju između strojeva/uređaja bez
interakcije ljudi.
Internet stvari objedinjuje dvije vrste tehnologija: informacijsku tehnologiju

– IT i operacijsku tehnologiju – OT.
• Kombinacijom tri glavne komponente:
1. senzora (krajnjih uređaja),

2. mreže i
3. inteligentnih softvera,
IoT sistemi prikupljaju informacije, procesuiraju i analiziraju podatke radi

njihove vizualizacije te poduzimaju određene aktivnosti radi kontrole
krajnjih uređaja.
U nešto širem smislu IoT sistem se sastoji od:
• uređaja opremljenih senzorima (industrijski IoT uređaji ili potrošački IoT

uređaji)
• sistema za digitalnu identifikaciju uređaja (najčešde RFID tagovi ili slična

Auto ID rješenja) kako bi uređaj bio jedinstveno prepoznatljiv
• mreže koja ih povezuje na internet (žična/bežična)

• sustava za procesuiranje podataka od/prema uređajima (IoT platforme

za integraciju podataka prikupljenih iz uređaja i provođenje analitičkih
aktivnosti i aplikacije koje grafički prikazuju analizu podataka o
uređajima dizajnirane prema željama korisnika.
1. Kada uređaj šalje informacije o stvarnoj okolini, podaci se prenose preko

IP mreža do centralne baze podataka u kojoj se pohranjuju i sortiraju u
formate čitljive ljudima.
• Uređaji najčešde sadrže i RFID tag i senzore koji mjere promjene

(promjene temperature, količine i sl.)).
• Zahvaljujudi pojavi oblačnog računarstva (Cloud computing) kompanije

više ne moraju ulagati veliku količinu novaca u računalnu opremu kako
bi pohranjivali velik broj podataka ili koristili određena softverska
rješenja, ved pladaju onoliko prostora u oblaku (Cloud) koliko im tokom
određenog vremena treba.
• Vedina tih podataka dodi de iz komunikacije između pametnih

uređaja/strojeva preko interneta.
• IoT omogudava fizičkim objektima (paletama, ambalaži, dijelovima ili

opremi) povezivanje na internet preko ugrađenih senzora, kako bi u
svakom trenutku bili nadgledani, automatski pradeni i daljinski
upravljani preko postojede mrežne infrastrukture.
• Senzori i ostala elektronika stvorili su priliku za izravnu integraciju

fizičkih objekata u račračunarske sisteme.
• Uspostavom IoT tehnologije u distribucijski lanac mogude je pratiti

sredstva i kontrolirati zalihe automatski.
• Nova senzorna tehnologija u sklopu koncepta IoT omogudava logističkim

operaterima konstantan uvid u relevantne podatke na temelju kojih oni
lakše donose svoje odluke.
• Mnoge industrije i poslovni sektori nastoje iskoristiti brojne mogudnosti

koje im tehnologije za prikupljanje podataka nude, ali kompanije u
području transporta i logistike daleko su ispred.
• IoT logističkim operaterima daje mogudnost povezivanja logističke

infrastrukture i suprastrukture kroz sve razine opskrbnih lanaca u
funkcionalnu automatiziranu cjelinu.
• Analiza podataka koji se generiraju interakcijom subjekata opskrbnog

lanca povedava operativnu učinkovitost i kvalitetu usluge distribucije robe.
• Povezanost sredstava, imovine i uređaja stvara jedinstvenu platformu za

kreiranje specifičnih automatiziranih usluga korisnicima.
• Razvojem tehnologije IoT tehnologija sve više povezuje senzore,

ugrađenu inteligenciju, naprednu analizu, sustave podrške poslovanju i
ljude.
• IoT zahtjeva dobru sinkronizaciju različitih sustava: GPS, RFID, senzora,

WMS, ERP, LMS, CRM i sl.
• Koncept PAMETNOG OPSKRBNOG LANCA podrazumijeva lanac u kojem

se pravovremeno detektiraju problemi, javljaju potrebe za nadopunom
zaliha te se prate aktivnosti od početka do kraja opskrbnog lanca.
• Da bi se omogudila transparentnost i pradenje potrebno je pratiti lokacije

proizvoda, pošiljke, paleta i kontejnera u svakom trenutku i znati njihov
trenutni status.
Uspostava IoT sustava i GPS sustava na Cloud-u osim što de pratiti lokaciju
svakog pojedinog proizvoda omoguditi de vidljivost fizičkih karakteristika
pošiljke u svakom trenutku.
Distribucijske mreže s više skladišnih lokacija zasnovane na IoT konceptu

automatski de ujednačavati dostupne proizvode unutar distribucijskih
objekata s trenutnim potražnjama unutar različitih kanala distribucije te
automatski preporučivati log. operaterima potrebnu razinu zaliha za svaki
skladišni objekt.
Ukoliko zalihe nisu trenutno dostupne, sistem de biti u mogudnosti automatski

pretražiti dostupnost sirovina i kapacitet proizvodnje te samostalno zatražiti
proizvodnju više proizvoda za specifičnu destinaciju.
IoT se primjenjuje u mnogim područjima distribucijskih sustava:
1. kopneni, pomorski i zračni teretni prijevo
2. skladištenje (optimizacija kapaciteta skladišta, pradenje zaliha,

energetska ušteda,…)
3. pradenje pošiljaka u realnom vremenu
4. rutiranje vozila (optimizacija ruta, dinamičko rutiranje,…)
5. automatizacija servisiranja infrastrukturnih elemenata
6. operativna učinkovitost
7. upravljanje rizicima u distribucijskim mrežama i sl.

IoT doprinosi boljoj kontroli imovine i sredstava poput viličara i ostalih

objekata unutar operativnog dvorišta određenog 3PL poduzeda činedi njihovu
lokaciju vidljivom u svakom trenutku, ali i prikazujudi podatke o načinu na koji
se imovina koristi.
To je zato što viličari, primjerice osim što tradicionalno služe svrsi prijenosa
paleta i drugih predmeta, implementacijom IoT senzorne tehnologije
dobivaju dodatnu funkciju - da očitavaju, primaju, obrađuju, pohranjuju i
prenose informacije o različitim parametrima prilikom prijenosa paleta
(opteredenje, temperatura, kvarovi i sl.).
Postoji još nekoliko područja primjene IoT tehnologije kada su u pitanju

korisnici, pošiljke, kontejneri i sl. U hladnim lancima, primjerice, roba mora
biti pod konstantnim temperaturnim režimom, a IoT tehnologija omoguduje
dogradnju postojedim sustavima pradenja temperature.
Osim nadgledanja temperature, senzori omoguduju automatsko podešavanje

potrebne temperature i pradenje drugih parametara kao što su vlaga,
neautorizirane ljudske radnje (nepropisno otvaranje kontejnera hladnjača) te
pradenje individualnih predmeta prijevoza.
Distribucijski kanali medicinskih proizvoda imaju najvedi potencijal

iskorištavanja prednosti IoT-a.
Tri skupine navedenih radnji: nadgledanje okoline, detekcija i prevencija

opasnosti te pravovremeno pradenje vozila, pošiljki, predmeta i sl.
Osim u područjima logistike, IoT pronalazi primjenu rješavanju transportnih

problema kao što su prometna zagušenja, pitanje sigurnosti, efikasnost
prijevoza ljudi, zagađenje i sl.
Poboljšanja u javnom prijevozu i autonomna vozila, primjerice, mogu smanjiti

mogudnost nastanka prometnih nesreda i troškove osiguranja.
Prikupljanjem podataka iz uređaja koji mogu biti ugrađeni u sve vrste

prometnih sredstava mogu se smanjiti transportni troškovi povedati
vremena dostave robe od početka do kraja opskrbnih lanaca.
Primjena IoT sustava u distribucijskim sistemima razvrstana je u tri

kategorije:
1. davatelji logističkih usluga,
2. prijevoznici i
3. pošiljatelji odnosno dobavljači.
Unutar svake skupine vidljive su najvažnije aktivnosti koje implementacija IoT

tehnologije ima potencijal unaprijediti.
Bez standardizacije automatizacija distribucijskih lanaca nije moguda.
Cilj IoT sistema u distribuciji je ostvariti sistem koji donosi automatizirane

odluke vođene ulaznim podacima iz senzora koji ukazuju na određene
događaje.
Podaci iz senzora moraju se slati prema standardnim protokolima kako ne bi

bilo potrebe za translacijskim softverima.
Još jedan segment IoT tehnologije u distribuciji, važan radi lakšeg

razumijevanja sadržaja je IT infrastruktura odnosno vrsta Cloud platforme koju
poduzeda koriste i način na koji dizajniraju softverska rješenja.
Jedna od popularnih platformi koja se pokazala pouzdano je rješenje SAP

HANA tvrtke SAP koja se koristi u pametnoj luci Hamburg.
Studija slučaja luke Hamburg
Preko SAP Cloud pohrane poduzeća mogu razvijati vlastite aplikacije

(npr. aplikacija za praćenje robe, paleta i sl.) i imaju osnovne preduvjete
za uspostavu IoT sustava:
• analitika u stvarnom vremenu - daju veću vrijednost

informacijama u poslovanju poduzeća
• aplikacije u stvarnom vremenu – ubrzavaju brzinu

poslovnih/logističkih procesa
• prediktivna analitika – napredni i jednostavni grafički prikazi

relevantnih podataka.
U prediktivnoj analitici koriste se uzorci pronađeni u povijesnim i

transakcijskim podacima kako bi se omogudila procjena rizika ili prilika i tako
došlo do ispravnih poslovnih odluka.
Prediktivna analitika omogudava povezivanje podataka iz više različitih

izvora i kanala distribucije kao što su baze podataka, podaci na webu,
transakcijski podaci itd.
Pradenje (identifikacija) objekata distribucije mogude je putem nekoliko

primarnih tehnologija, nositelja IoT koncepta:
RFID – pasivni i aktivni - podrazumijeva radio-frekvencijsku oznaku proizvoda

koja služi kao radijski odašiljač. Odašiljač proizvodi slab signal, ali dovoljno jak
za identifikaciju proizvoda u skladištu. Manjih je dimenzija. Aktivni RFID sadrži
bateriju koja traje 3-5 godina.
Barkod – očitavaju se pomodu barkod čitača, QR vrsta barkoda može se

očitavati putem pametnog telefona
NFC (Near Field Communication) - bežična tehnologija pomodu koje dva

uređaja imaju mogudnost razmjene različitih vrsta podataka kada se dotaknu
ili približe jedno drugome (najčešde 10 centimetara ili manje).
GPS – kombinacija mobilnih uređaja i satelitske telefonske tehnologije. Mogu

biti priključeni na internu bateriju vozila ili imati vlastito napajanje
Wi-fi, Bluetooth – pradenje objekata u zatvorenim prostorijama i na manjim

površinama IoT koncept podrazumijeva korištenje navedenih tehnologija za
automatsku identifikaciju objekata povezanih na Cloud sustav preko IP adresa.
Trenutno dostupne tehnologije koje omoguduju identifikaciju IoT objekata u

distribucijskim sustavima su: RFID, barkodovi, NFC (Near Field
Communication), mobilni internet, IPv6, device-to-grid, vizualno
prepoznavanje, 3D skeniranje, GPS, eotagging, M2M komunikacija, nosivi
uređaji, augmentirana stvarnost (AR), daljinsko upravljanje, object-
generated content (OGC).
Ponuda pametnih naočala za skladišne

operacije tvrtke Ubimax
Koncept implementacije IoT tehnologije u

skladišne sisteme kompanije DHL
ROBOTIZACIJA U TRANSPORTU I LOGISTICI

Novi trendovi u logistici slijede razvoj novih tehnologija.
U skladištima to su:
1. robotizirani viličari i ostala robotizirana transportna sredstva,
2. glasovno upravljanje skladištem,
3. sustavi za jasno lociranje pozicije skladištara ili transportnog sredstva,

vizualno usmjeravanje skladištara,
4. korištenje umjetne inteligencije pri upravljanju procesima.

U transportu to su:
1. Planiranje, optimiziranje na interaktivnoj saradnji različitih

informacijskih sustava.
2. U ovu kategoriju spadaju i robotizirana autonomna vozila.
3. Tendencija prelaska na alternativne izvore energije snažno je prisutna.
4. Dostave koriste električna vozila ili vozila na plin. hibridno (električna

energija – ljudska energija) dostavno vozilo (koje je bilo nalik na rikšu).
5. IOT i cloud polako ulaze u logistiku i transport.
6. Ne smije se zaboraviti veliki napredak na području mobilnih terminala i

komunikacijskih tehnologija koje omogudavaju stalnu povezanost s
interentom.
S druge strane digitalizacija za preduzeda znači vedu efikasnost poslovnih

procesa.
Ta efikasnost znači vedu dobit i male pobjede u svijetu u kojemu je

konkurencija velika.
Tko de zaostajati pri uvođenju novih tehnologija ispast de iz igre.

Digitalizacija znači opstanak u ovoj vrsti posla.
Kada govorimo o promjenama u logistici značajno je redi da su poduzeda

konzervativna.
Nitko ne želi riskirati da zbog uvođenja novih tehnologija naleti na probleme.
Međutim uvijek dođe trenutak kada su tehnologije toliko testirane i raširene

da je njihovo uvođenje nužno za preživljavanje.
Danas je bez informacijske podrške, bar kodova i GPS-a logistiku nemogude

zamisliti. Sutra to nede biti mogude bez RFID-a i robotiziranih manipulatora.
Razvoj logistike ide u smjeru robotizacije i inteligentnog transporta.
U smjeru u kojemu demo modi proizvode pratiti u potpunosti.
Također, iako zaostaje za drugim sektorima, IT rješenja za logistiku prijedi de

na cloud.
Razlozi za to su:
1. pojava novih tehnologija,

2. velika konkurencija i
3. globalno poslovanje.
Nove tehnologije dugoročno smanjuju troškove i pomiču granice mogudega.
Nevjerojatno je da je danas mogude pratiti paket u vrijednosti od manje od

10 € na putu iz Kine do BiH. Cijeli prijevoz, koji uključuje i pradenje, dio je
cijene proizvoda.
5 trendova određuju bududnost logistike:
1. Digitalizacija povedava konkurentnost transportnih poduzeda

2. Mobilna podatkovna komunikacija
3. Pametna sučelja
4. Transparentnost uz Tracking (pradenje)
5. Digitalna razmjena i sigurnost podataka
PRIMJENA INTELIGENTNIH TRANSPORTNIH

SISTEMA U SKLADIŠNOJ TEHNOLOGIJI
Skladište je tačka u logističkoj mreži na kojoj se roba preuzima, čuva od

raznih hemijskih i atmosferskih uticaja te upuduje u nekom drugom smjeru
unutar mreže.
Skladišni prostor se projektuje u skladu sa količinama i vrstom robe koja de

se čuvati u skladištu.
Bududi da velika industrijska i trgovačka središta diktiraju skupa građevinska

zemljišta, teži se za poboljšanjem iskorištenja tlocrtne površine tako da se
grade visokoregalna skladišta.
Danas se najvedi dio robe dostavlja na standardnim euro-

paletama što predstavlja temelj za projektiranje skladišnih rješenja.
Palete u skladištu smještaju se i raspoređuju tako da se postigne optimalno

iskorištenje skladišnog prostora ali i da se može lahko i brzo identificirati i
pronadiroba.
Povezujudi šifru robe i adresu skladišnog mjesta računalo po složenim

logističkim algoritmima vrši uskladištenje.
Svaki proizvod koji ulazi u skladište mora imati na sebi jedinstvenu šifru
zapisanu u crtičnom kodu.
Pored šifre proizvoda dodaju se i druge oznake kao što su:
1. šifra primatelja,
2. šifra pošiljatelja,
3. serija,
4. broj,
5. datum valjanosti i druge.
Ovi podaci zapisuju se na naljepnice koje se nalaze na paleti kao osnovnoj

logističkoj jedinici skladištenja.
Kruženje sirovina, poluproizvodai gotovih proizvoda odvija se po nekom

utvrđenom redu, planirano sa jasno definiranim redosljedom i načinom
odvijanja poslova, rasporedom izvršitelja, a i načinom evidencije poslovnih
događaja.
Logistički način upravljanja poslovnim događajima teži ka smanjenju ukupnih

troškova skladištenja uz održavanje visoke razine usluga.
Takvim dinamičkim procesom danas upravlja računalo stalnim

podešavanjem parametara poslovnih događanja.
Danas dobro organizovana skladišta svoj menadžment zasnivaju na WMS-u

koji je u potpunosti baziran na elektronskom poslovanju s jasno definisanim
procesima prijema, skladištenja, komisioniranja i otpreme robe.
Svim procesima i dijelovima procesa rukovodi se preko centralnog sistema

koji ima on-line informacije o svim aktivnostima u skladištu.
Visokoregalni ili niskoregalni – konvencionalni tip skladišta?
Ovo su dva potpuno različita koncepta skladišta gdje svaki za sebe ima
određene prednosti.
Visoko regalno skladiste (VRS), ili na engleskom High Bay Warehouse (HBW),
je u osnovi malih dimenzija, što nadoknadjuje visinom od 12 m do 50 m.
Konvencionalni tip skladišta je u osnovi velikih dimenzija a sa malim

visinama - oko 10 m. Iz ove osnovne razlike odmah se uočava mogudnost
primjene jednog ili drugog.
Visokoregalni ili niskoregalni – konvencionalni tip skladišta?
Konvencionalni tip skladišta je u najvedoj primjeni na Sjeverno Američkom

kontinentu, gdje ne postoji problem prostora, a uz to je cijena parcela
pristupačna.
VRS su svoju najvedu primjenu našla na Evropskom kontinentu, Japanu itd.

gdje je problem prostora zaista izražen, uz veoma visoke cijene zemljišta.
Tako je, s obzirom na ove činjenice, razvoj “mašinarije” koja omogudava

automatizaciju manipulacije u ovim skladištima išao drugačijim pravcima u
ovim dijelovima svijeta.
Donedavno su se koristili kranovi kojima je upravljao čovjek ali to je ved

zastarjela i prevaziđena tehnika.
Kranovi se kredu u takozvanim ulicama VRS. Ulice su, u stvari, uski prolazi
između regala VRS čija širina zavisi od tipa krana koji se primjenjuje, a
najčešde je oko 1200 - 1600 mm.
U horizontalnom pravcu kran se krede brzinom i do 240 m/min, a u

vertikalnom pravcu brzinom do 90 m/min, sa ubrzanjima do 1 m/sec2.
Kran istovremeno vrši i horizontalnoi vetikalno kretanje do zadate paletne

destinacije gdje ostavlja paletu (kod prijema paleta u skladište) ili gdje uzima
paletu kod izuzimanja paleta iz skladišta.
Servisiranje krana s ulaznim paletama ili izlaznim paletama vrši sistem

paletnih konvejera (transportera) u frontalnoj zoni VRS.
Najmanje jedna frontalna zona je potrebna za normalno funkcionisanje VRS,

a može se imati i više frontalnih zona, recimo za svaki nivo - sprat na kome
ima nekakva manipulacija s paletama.
Više frontalnih zona povedava visinu investicije te se tome pribjegava samo

ako to investitor želi i ako to tehnološki proces zahtjeva.
Kran u “ulici” krede se na donjoj šini i vođen je s gornjom

vođicom - šinom u krovu
Regali koji se koriste u VRS su precizne izrade (preciznije nego

konvencionalni tip), sa robusnom konstrukcijom koja omogudava stabilnost
objekata pri manipulaciji krana s paletama.
Postoje dvije vrste regalnih sistema za VRS i to: regali koji se montiraju u
gradjevinski objekat i regali koji istovremeno nose zidove i krov VRS
(samonosedi tip VRS).
Front zona VRS sa paletnim konvejerima

Koji tip VRS ce biti primijenjen zavisi od investitora a najčešde je korišten

samonosedi tip VRS.
Broj paletnih mjesta ide od nekoliko hiljada do nekoliko stotina hiljada

paletnih mjesta (Dematic je napravio u Španiji VRS sa oko 250 000 paletnih
mjesta).
Regali se prave sa dubinom od jedne palete (“single deep” regali) ili sa dvije
palete u dubinu (“double deep” regali).
“Double deep” regali omogudavaju daleko bolje iskorištenje prostora te za

isti raspoloživi prostor omogudavaju daleko vedi broj paletnih mjesta, tako
da se cijena po paletnom mjestu drastično smanjuje.
Efikasnost rada u “double deep” VRS ni u čemu ne zaostaje u odnosu na

“single deep” dizajn VRS-a, uz minimalnu dodatnu manipulaciju paleta.
Nasuprot tome prednosti - koristi od “double deep” dizajna su mnogostruke.
Koji tip VRS ce biti primijenjen zavisi od investitora a najčešde je korišten

samonosedi tip VRS.
“Double deep” regali sa dvije palete u dubinu

Osim manipulacije paletama u VRS se mogu skladištiti i same kutije, do 50 kg

težine.
U tom slučaju govorimo o maloteretnim “Mini load” kranovima i VRS za

skladištenje kutija - plastičnih gajbi umjesto paleta.
Ovaj tip VRS (često primjenjiv u distribuciji šrafovske galanterije, okova za

bravariju, rezervnih dijelova za auto industriju itd.) omogudava istovremeno i
skladištenje i automatsko komisioniranje - kompletiranje narudžbi.
Osnovni princip pravljenja ekonomski isplativog VRS je da se nikako ne ide u

širinu nego samo u visinu, ili, ako je visina maksimalno iskorišdena i ne može
se više idi u visinu zbog raznih urbanistickih uslova, onda treba idi na
korišdenje dužine VRS.
VRS je pogodno za skladištenje u više temperaturnih zona tako da se po

visini skladišta mogu ostvariti razne temperature skladistenja (npr. plus 10,
15, 20 ili različite minus temperaturne zone), zavisno od artikala koji se
skladište (primjenjivo u farmaceutskoj industriji ili u industriji hrane).
Niskoregalni - konvencionalni tip skladišta
Najčešde je visine oko 10 m (33 stope) a ide rijetko do 12 m (40 stopa) i

opremljeno je konvencionalnim tipom regala.
Smještaj paleta u regale vrši se viljuškarima koji dopremaju palete iz

kamiona sa prijemnih dokova, ako je roba stigla u prijem na paletama.
Roba takođe može da stigne na prijemne rampe natovarena u prikolice kao

pojedinačne kutije.
S obzirom na ova dva različita načina transporta robe automatizacija prijema

robe može da se uradi na dva načina:
- paletna automatizacija pomodu Automatski vođenih vozila AGV

(Automated Guided Vehicles) koji bez operatora preuzimaju palete i odnose
do regala, ili
- pomodu specijalnih istovarivača - “unloader” konvejera koje operator

uvuče u prikolicu i na njih jednostavno stavlja kutije iz prikolice koje bivaju
odnešene pomodu konvejerskog sistema do određenih destinacija unutar
skladišta ili do sorterskih sistema za kompletiranje narudžbi i otpremu.
Za isti broj paletnih mjesta unutar konvencionalnog skladišta potrebna je

mnogostruko veda površina osnove skladišta nego u VRS.
Zbog vede površine skladišta manipulativni troškovi su značajni ukoliko se ne

uradi automatizacija transporta uvodjenjem konvejerskih linija, modula za
pikiranje - komisioniranje i sorterskih sistema.
U oba tipa skladišta upravljanje radom skladišta je ostvareno preko WMS

(warehouse management system) – programa za upravljane radom skladišta.
Sve izvršne komande su poslate i prevedene na PLC podsistem, IT sistema

skladišta, čije izvršne komande pokredu sve mašine u skladištu, od konvejera
do kranova, sortera itd.
Pri postavljanju projektnog zadatka i izradi glavnog projekta savremenog

industrijskog skladišnog sistema nužno je obuhvatiti i sprovesti (realizovati)
niz aktivnosti strogo po redosledu, koje se integrišu u više projekata i/ili
podprojekata.
Znači, primjenide se multiprojektno upravljanje.

Tu se ističu sljededi problemi:

•određivanje lokacije skladišta (unutar fabričkog kruga, u industrijskoj zoni, u
regionu); predviđanje i definisanje vrsta i količina zaliha: materijala i roba u
proizvodnji i trgovini (primjenom matematičkih modela);
•postavljanje tehnologije skladištenja i sprovođenje tehnološkog

projektovanja skladišta; projektovanje strukture skladišnog sistema;
•projektovanje i izbor skladišne (transportno-pretovarne) mehanizacije i

njena ugradnja u skladište;
•menadžment novih tehnologija i inovacija;
•upravljanje procesima rada u skladištu sa uvođenjem automatizacije i

informatizacije (informatičkih tehnologija);
•definisanje bezbjednosti rada i obezbeđenja ergonomskih uslova rada u
skladištu i zaštite čovjekove sredine.
Primjena metode planiranja savremenog skladištnog sistema praktično se

realizuje preko tri osnovne faze:
• formiranje alternativa;
• vrednovanje i izbor alternativa i
• dinamička analiza izabrane alternative sistema.
Danas imamo skladišta kapaciteta od 30.000 do 50.000 paletnih mjesta ili

nekih drugih transportnih jedinica-
Brzina reakcije na zahtjeve od strane tržišta mora biti izuzetno velika.
Šta to znači?
Pogledajmo zahtjeve s kojima se pojedina preduzeda obradaju firmama koje

nude logistička rešenja ili integraciju sa nekim od takvih rešenja.
Napomenudemo da su kvalitet, radna snaga, proizvodni proces i tehnologija

kod npr. PUME jednaki kao i kod konkurenata.
Gdje je bio problem?
U vremenu ved pomenute globalizacije i novih uslova poslovanja, u cilju što

boljeg pozicioniranja na tržištu, uz savremenu transportnu povezanost, firme
mogu dosta jednostavno distribuirati svoje proizvode i to nije problem.
U pitanju je brzina isporuke i odziv na narudžbu, tj. distribucija robe u tačnim

količinama, bez grešaka, do krajnjeg korisnika.
Kada stigne zahtjev iz nekog trgovačkog centra, to izgleda ovako:
“Želimo naručiti slededu robu, komisioniranu (grupisanu) u kutije, pri čemu

svaka kutija čini jednu narudžbu neke od naših 20 trgovina, koju demo mi
direktno isporučiti.
Želimo i palete istih proizvoda koje demo interno uskladištiti kao zalihe.
Detaljnije, u jednoj kutiji želimo 10 komada trenerki veličine L, 20 pari

patika, TIP 10, u svim veličinama, 10 komada PUMA lopti, 10 komada
steznika za koljeno, 30 komada golmanskih rukavica, itd.
Naravno, traži se isporuka do 24 časa”. Ovo je zahtjev od samo jednog

trgovačkog centra.
Nije teško zamisliti situaciju kada takvih centara ima više i kada nisu svi u
istoj državi.
Šta je u sličnim situacijama, za bilo koju kompaniju, ključni trenutak?
To je izbor odgovarajudeg ITS logističkog, tj.softversko - logističkog rješenja.
Međutim, u logističkom sistemu značajno mjesto zauzimaju i tehnološka

rješenja, primjena tehnologija automatske identifikacije i automatskog
obuhvatanja podataka, specijalizovana hardverska i softverska oprema (bar-
kod skeneri, mobilni računari, wireless infrastruktura, bar-kod printeri,
softveri za razvoj mobilnih aplikacija, softveri za upravljanje mobilnom
opremom, specijalni interfejsi koji povezuju heterogene sisteme korisnika, s
jedne strane, i softverske kompanije, isporučioca logističkog rešenja, s druge
strane.
Dakle, za uspjeh kompanije na tržištu odlučujuda je efikasanost lanca

snadbijevanja, a dio tog lanca su i skladišta.
Ona moraju biti postavljena na mjestima koja omogudavaju optimalno

funkcionisanje ukupnog lanca i organizovana tako da roba kroz njih „putuje“
bez zastoja.
Troškovi logistike čine 10 do 30 % prodajne cijene proizvoda i otuda

predstavljaju veliku mogudnost za poboljšanje ukupnog logističkog procesa.
U današnjem vremenu važi sledede pravilo:
Ne pobjeđuje najbolji proizvod, niti najbolje preduzede, ved najbolji lanac

snadbijevanja“.
Roba se mora što brže kretati kroz skladište.
Usklađeno snadbijevanje proizvodnje i tržišta po principu „just in time“, uz

što manje zalihe, jedini je način smanjenja troškova.
Danas se kao neminovnost namede zahtjev da se skladišta mehanizuju i da

se finansijski značajni procesi u njima automatizuju.
Uvođenje procesnih rješenja kod prijema robe predstavlja temelj uspješne

informatizacije kao najznačajnije podrške efikasnom i efektivnom
poslovanju.
Tokovima robe se mora ovladati.
Otuda, skladište mora biti izuzetno dobro, ako ne i najbolje uskalađen dio
lanca snadbijevanja.
Mora biti dovoljno blizu kako bi preduzede moglo efikasno reagovati na sva
nepredviđena „talasanja“ u procesima poručivanja, isporuke, transporta i
proizvodnje. „dovoljno blizu“ ne znači obavezno i fizički blizu.
To, prije svega znači imati efikasnu i kvalitetnu informatičku podršku.

Za upravljanje lancem snadbijevanja ključne su informacije, na njima se

zasniva pravovremeno i djelotvorno odlučivanje ne samo u skladištima, ved
u čitavom lancu snadbijevanja.
Kvalitetna informatička podrška omogudava snižavanje troškova poslovanja,

pojednostavljenje procesa prijema od dobavljača, pospješenje toka robe
kroz skladište, smanjenje grešaka u isporuci, pojednostavljenje isporuke
kupcima i partnerima u proizvodnji.
Informatička podrška nam pomaže da upravljamo zalihama i povezano s tim,

kapitalom preduzeda.
Uvođenje standarda sledljivosti, korisniku garantuje sigurnost, logističaru,

pak, pomaže pri upravljanju reklamacijama, obračunu usluga, pri optimizaciji
i upravljanju robnim tokovima.
SISTEM ZA UPRAVLJANJE SKLADIŠTEM (WMS Warehouse Management

System)
Prilikom organizacije i rada u velikim skladišnim sistemima najčešde se

pojavljuju slijededi problemi:
•Nedovoljna iskorištenost skladišnog prostora
•Snalaženje djelatnika među sličnom robom različitih vlasnika i opdenito

pronalaženje zaprimljene robe što uzrokuje veliku mogudnost ljudske
pogreške
•Nedovoljno brz i efikasan protok robe pri ulazu i izlazu robe
•Nepotpune informacije o robi i samom skladišnom kapacitetu potrebne za

razne analize i planiranja
•Neefikasno korištenje raspoložive radne snage


System)
Kako bi se što kvalitetnije riješili navedeni problemi tendencija vedine firmi iz

područja pružanja usluga skladištenja robe za račun drugih vlasnika robe
implementiraju informatičke sistemee za pradenje i upravljenje skladišnim
poslovanjem.
Vedinom se ti sistemi nazivaju WMS sistemima.
To su sistemi koji osim što sadrže dio programskog rješenja u interakciji su i

sa pripadajudom namjenskom informatičkom opremom za rad u skladištu te
mrežnom infrastrukturom i opremom.
Sistem za upravljanje skladištem (WMS) je ključni dio lanca nabave

prvenstveno namijenjen kontroli kretanja i skladištenja materijala unutar
skladišta i bilježenje pripadajudih transakcija, uključujudi isporuku, prijem,
odlaganje i izuzimanje.

System)
Ovaj informacijski sistem se najbolje može opisati kao sprega napredne

tehnologije i procesa rukovanja u cilju optimizacije svih skladišnih funkcija.
Ti procesi najčešde započinju prijemom robe od dobavljača i završavaju se

isporukom robe krajnjem kupcu, a obuhvataju kretanja robe unutar
magacina i protok informacija koje se odvijaju tokom tih operacija.

System)
WMS je najčešde u tijesnoj sprezi sa vedim i mnogo kompleksnijim

distributivnim operacijama kao sto je ERP sistem.
Mali distibutivni centri do sada nisu posmatrani kao kandidati za značajno

smanjenje troškova i optimizaciju procesa.
Ipak, iskustvo pokazuje da se i kod malih i srednjih preduzeda sve više

prepoznaje važnost upotrebe WMS sistema, prije svega jer su dijelovi
ukupnog lanca snadbijevanja, učesnici procesa integrisane logistike, “just-in-
time” isporuke i e-poslovanja.

System)
U praksi, uspješno WMS rješenje je generalno dizajnirano da poveže softver,

hardver i periferne uređaje sa unapređenim operacijama za upravljanje
zalihama, tokovima robe, kao i prostorom i opremom u skladištu ili
distributivnom centru.
Implementacija WMS sistema omogudava kompanijama da poboljšaju svoju

konkurentnost tako što de smanjiti troškove rada, smanjiti zalihe, unaprediti
korisnički servis i poboljšati fleksibilnost i pouzdanost.

System)
Prednosti ovog sistema se ogledaju kroz:
brži obrt zaliha – Efikasnom organizacijom rukovanja robom sistem smanjuje

vrijeme čekanja na isporuku, povedava se ažurnost informacija i podržava JIT
tehnologija. Posledica je smanjena potreba za dodatnim zalihama što
direktno povedava koeficijent obrta zaliha i koeficijent iskorišdenosti
kapitala.
efikasno korištenje skladišnog prostora – Smanjenjem zaliha, a time i

potrebnog prostora za zalihe, povedava se skladišni prostor dostupan za
skladištenje. Time se postiže znatno efikasnije skladištenje uz optimalno
iskorištenje raspoloživog prostora, efikasno „pronalaženje“ robe za
pakovanje i otpremu. Povedanje efikasnosti, povedava produktivnost i
smanjuje troškove održavanja opreme u skladištu.

System)
smanjenje „papirologije“ – Implementacija “real-time” WMS sistema

značajno redukuje rad sa papirima koji prate skladišne operacije.
Istovremeno, omogudava pravovremene i tačane informacije o kretanju
robe. Izvještaji, otpremnice, “packing” liste i drugi dokumenti , koji se obično
čuvaju kao “hard” kopije, sada se čuvaju u elektronskoj formi i po potrebi
štampaju.
poboljšane usluge kupcima - Optimizacijom procesa u lancu snadbievanja,

od poručivanja do isporuke, kompanije mogu precizno da definišu
raspoloživost proizvoda i utvrde realne rokove isporuke. Dodatno, WMS
sistem automatski identifikuje i „oslobađa“ robu iz vradenih pošiljki, a
ujedno, zbog smanjenog broja pogrešnih isporuka, utiče i da se povradaj
svede na minimum. Sve ovo utiče na bolje snadbijevanje kupca i jačanje
međusobnog povjerenja.
Karakteristike WMS-a
Osnovna karakteristikaa ovog sistema je skladište bez papira što znači da niti
za jedan operativni posao unutar skladišta nije potreban papirnati dokument
kako bi se roba uskladištila, smjestila ili preselila s lokacija na lokaciju,
komisionirala ili na drugi način pripremila za isporuku te isporučila.
Iz toga proizlazi i struktura sistema koja je podijeljena na dva dijela :
Desktop aplikacija
Koriste je referenti i pokriva sve poslovne događaje koji se u manipulisanju

robom unutar skladišta mogu desiti ili zahtjevati.
Drugi segment je dio nazvan NADZOR SKLADIŠTA koje koriste voditelji

skladišta i pokriva sve potrebne radnje i analitike za upravljanje radom u
skladištu.
Forma za unos podataka o artiklima

Zašto WMS?
Na tržištu programskih rješenja ne postoji primjenjivo rješenje, koje bi bilo

dovoljno standardizovano i nadasve dovoljno elastično prema zahtjevima
vedine korisnika.
Složeni WMS sistemi velikih stranih proizvodjača su kompleksni i ne

omogudavaju rješavanje problema svojstvenih nekim firmama, a uz to su i
nadasve skupi te imaju ograničenu potporu.
Eksperimenti implementacije takvih rješenja bili su veoma nezahvalni i

neuspješno bolni.
Ne postoji sistem: »best business practice«.
Poteškode instalacije takvih rješenja su time i vede.
Da bi WMS sistem bio implementisan potrebno je osigurati pratedu opremu

(serveri, desktop računari, pocket PC uredjaji), mrežnu infrastrukturu (
lokalna ethernet mreža te bežična mreža unutar skladišnog prostora) te
potrebnu programsku opremu.
Cijeli sistem WMS-a sa pratedom opremom

SIMULIRANJE RADA AUTOMATIZOVANOG VISOKOREGALNOG

SKLADIŠTA
Pod simulacijom se podrazumijeva postupak za oponašanje i analizu rada

regalnog sistema pomodu njegovog ekvivalentnog i matematičkog modela.
Danas se za modeliranje skladišnih sistema i simuliranja njihovog rada

uspješno koristiti softver Flexsim.
Ovaj program ima dobru integraciju sa CAD i 3D modelingom, kao i razumljiv

prekompajlirani C++ skript (Flexscript), što ga čini veoma konfornim u praksi.
Flexsim dosledno primjenjuje principe objektne orijentacije.
Osnovu rada u Flexsim-u čini tzv. Flexsim Tree, odnosno, to je stablo objekata
u kome se nalazi cijeli simulacioni model sa svim potrebnim podešavanjima.
Osnovna gradivna jedinica stabla je „node“ – „čvor stabla“
Čvor stabla" programa Flexsim – definisanje Layouta

Na slici se na lijevoj strani nalazi Library, odnosno biblioteka sa gotovim

elementima.
Tu su prije svega smješteni standardni elementi (transportna sredstva,

operatori, palete, regali...) neophodni za jednu simulaciju.
Sa desne strane ove slike se nalazi radna površina, na kojoj se formira layout.
Za svaki element, koji je smješten u biblioteci, se prilikom postavljanja na

radnu površinu definišu početni parametri (brzina, vrijeme, kapacitet, visina
regala itd.).
Ulazni podaci, početni parametri modela se unose u Parameters Window

(Parametarski prozor).
Svaka vrsta objekta (paleta, regal, transporter,...) ima svoj parametarski

prozor.
Opisana je metodologija modeliranja visokoregalnog skladišta sa tri koridora,

odnosno šest regalnih zidova, tako da svaki koridor opslužuje po jedna
automatska regalna dizalica, čiji je rad takođe simuliran.
U prijemnu zonu skladišta iz proizvodnog pogona putem valjkastih

transportera (pufera) dolaze gotovi upakovani proizvodi.
Na posebnom uređaju, Processoru (paletizatoru), se formira skladišna

jedinica (SJ) uz pomod standardne ravne palete 800 × 1200. Tako formirana
unificirana SJ pomodu drugog i tredeg valjkastog transportera dolazi do
prijemnog mjesta ispred regala u skladišnoj zoni.
Regalna dizalica u odgovarajudem koridoru preuzima SJ i u skladu sa

prihvadenom strategijom vrši uskladištenje.
Kasnije na osnovu zahtjeva regalna dizalica izuzima SJ i odlaže je na predajno

mjesto ispred regala, koja se pomodu valjkastih transportera odvodi do
otpremne zone u cilju dalje distribucije kamionima.
Opšti postupak (algoritam) modeliranja i simulacije rada visokoregalnog

automatskog skladišta u Flexsim-u obuhvata:
Definisanje layouta odnosno stavljanje objekata iz Libarry (biblioteka alata)

na radnu površinu.
Prvo se zadaje Sours (Izvor), tj. početak toka proizvoda.
Zatim se na radnu površinu stavlja Conveyer (Valjkasti transporter), Queue

(Red), Conveyer (Valjkasti transporter), Transporter (Regalna dizalica), Rack
(Selektivni visoki regali), kako je prikazano.
Definisanje toka proizvoda kroz model odnosno povezivanje objekata

pomodu portova.
Pod pojmom povezivanje portova podrazumijeva se stvaranje ulazno–

izlazne veze (output to input port connection) između objekata.
Ove veze su neophodne da bi se označio tok proizvoda. Pored ulazno–
izlaznih veza postoje i centralne veze.
Centralne veze (Center port to center port connections) se najčešde koriste

da bi se neki fiksirani objekat (Fixed Resource) pozvao transport ili „pomod“
pri radu (Conveyer, Transporter).
Dakle, izlazno–ulaznim vezama se spajaju fiksirani objekti (Sours, Queue,

Processor), dok se centralnim vezama spajaju fiksirani objekti koji zahtevaju
transport i mobilni objekti koji isti taj transport obavljaju pri radu.
Detaljnije određivanje objekata, tj. definisanje njihovih parametara

(nosivosti, putevi, brzine, ubrzanje, mase, koordinate, vreme...).
Kompajliranje i puštanje modela u rad sa ciljem realizacije odgovarajudih
simulacija rada skladišta.
Konkretna realizacija, na primeru modeliranja i simulacije rada

visokoregalnog skladišta, podrazumeva sledede aktivnosti:
Prva aktivnost je Sours (Izvor). On se zadaje opcijom item type (tip ili vrsta
proizvoda) u ovom slučaju to su tri kutije (P1, P2 i P3,). Takođe se u Izvoru
definiše međuvrijeme nailaska proizvoda pomodu opcije Arrival Style. Ovo
međuvrijeme može da se modelira kao slučajno promjenljiva veličina
primjenom opcije Inter Arrivalime. Ona se odnosi na izbor odrgovarajude
raspodjele vjerovatnode međuvremena dolaska. U primjeru zadati su
parametri normalne raspodjele: matematičko očekivanje μ = 20 i disperzija σ
= 2. Zatim se pomodu opcije Source Triggers definiše vrsta i “boja“ proizvoda.
Druga aktivnost je Conveyor (Valjkasti transporter). Tu se zadaju dimenzije

valjkastih transportera i definiše brzina kretanja proizvoda na transporteru.
Sours (izvor) – karakteristike proizvoda

Treda aktivnost je Queue (Red). Ova opcija prije svega podrazumijeva

definisanje kapaciteta valjkastog transportera (pufera) kao i tok proizvoda
(Flow). U kodnom šablonu se nalaze raličite opcije kretanja proizvoda.
Primjer jedne opcije slanja proizvoda izgleda ovako: Send flowitem to the
port number matching the number of the flowitem’s type (pošalji proizvod
na onaj port koji odgovara rednom broju njegovog tipa). Pošto se radi o
visokoregalnom skladištu ovo je vrlo bitnopri kretanju proizvoda da se ne
stvaraju redovi čekanja.
Četvrta aktivnost je Elevator (Regalna dizalica). Ona podrazumijeva

definisanje tehničkih karakteristika dizalica. Softver Flexsim nudi širok
spektar promjene slededih karakteristika: brzina (Maximum Speed),
nosivosti (Capacity), ubrzanja i usporenja (Acceleration) pomodu opcije
TasExecuter (početna podešavanja). Slededa opcija Dispatcher
(raspoređivač) nudi izbor mogudnosti postupaka uskladištenja i iskladištenja
SJ. U okviru ove četvrte aktivnost nudi se i opcija Triggers (Prekidač). Ona
predstavlja funkciju koja se izvršava u određenim trenucima: OnLoad -
prihvatanje SJ od strane regalne dizalice, OnUnload – odlaganje SJ u regal,
OnReset – prestanak rada regalne dizalice, tj. prekid simulacije.
Peta aktivnost je Rack (Selektivni regal), odnosno određivanje njegovih

parametara. Definiše se broj regala(Number of bays), zatim se određuju:
njegova širina (width ofbays), broj nivoa po visini (Number of levels), visina
jednog nivoa (Height of levels) i strategija odlaganja SJ u regal .
Reck (Selektivni regal) – karakteristike

Ovaj postupak relativno brzog i konfornog modeliranja i simuliranja rada

skladišnog sistema uz pomod softvera Flexsim i PC računara omoguduje:
•3D prikaz svih skladišnih zona sa transportnim mašinama (valjkasti

transporteri i regalne dizalice), selektivnim regalima i paletizatorima,
•preliminarno, a u krajnem slučaju i konačno uklapanje prethodno navedene
opreme u lokaciju skladišta,
•određivanje kapaciteta skladišta, tj. broja skladišnih jedinica, stepena
iskorišdenja površine i zapremine skladišta,
•određivanje učinka transportne opreme u skladištu,
•izbor najboljih karakteristika angažovane opreme u skladištu variranjem
relevantnih veličina u modelu, u cilju dobijanja optimalnog tehničko-
tehnološkog rešenja skladišta.
•da se nakon završetka simulacije podaci prebace i obrade u softveru excel u
vidu tabela, kako je prikazano na sl.
Nakon unošenja i definisanja svih ovih parametara aktiviranjem opcije

Compile (Kompajliranje) vrši se kompajliranje i puštanje modela u rad sa
ciljem realizacije odgovarajudih simulacija rada analiziranog u ovom
primjeru automatskog visokoregalnog skladišta.
Pokretanje simulacije vrši se pomodu Run tastera.
Prikaz podataka u excelu

Na slikama ispod dat je izgled 3D modeliranog automatskog visokoregalnog skladišta iz više perspektiva.
Pogled odozgo modela visokoregalnog skladišta (prijemna, skladišna i otpremna zona sa opremom)
Aksonometrijski pogled modela visokoregalnog skladišta

prijemna zona – prijemni transporteri (puferi) i paletizatori skladišna zona –

visoki selektivni regali i regalne dizalice otpremna zona – odlazni transporteri
i kamioni za spoljni transport
Aksonometrijski pogled skladišne zone – visoki selektivni regali i regalne dizalice

AUTONOMNA INTELIGENTNA VOZILA U SKLADIŠTIMA

Zašto AGV ? Ključno pitanje ?
Zašto bi čovjek trebao idi po proizvode u skladišne regale?
Neka proizvodi dođu do logističara!

Kako bi u skladište uveli AGV sisteme moraju biti ispunjeni neki preduslovi:
1. Skladište mora biti pripremljeno na takve tehnologije (ravan pod,

skladište ne mora biti visoko, sve se događa na podu).
2. U skladištu mora postojati dobar WMS sistem.
3. Skladište mora komisionirati pojedine artikle.
4. Pri komisioniranju velikih kutija bolje je raditi s viličarima ili kolicima.

Primjena u skladišnim prostorima
U skladištima se najčešde nalazi velik broj različitih proizvoda.
Logično je da je u takvom radnom okruženju ljudski rad monoton i podložan

greškama zbog pada koncentracije.
Isto tako u skladištu se nerijetko nalaze teški predmeti, koji su često

nezgrapni pa je radnicima vrlo teško ili nemogude baratati takvim
predmetima.
Uz ved navedeno, skladišta su vrlo podložna krađama zbog velikog obujma

raznih proizvoda, poluproizvoda i sirovina.
Zbog svega toga AGV vozila su idealan kandidat za korištenje u skladišnim

prostorima.
U skladištu se AGV vozila koriste za širok opseg poslova.
Neki od tih poslova su uskladištenje robe, utovar i istovar robe,

komisioniranje robe, izuzimanje robe (iskladištenje) i drugi.
Krađe unutar skladišta su izbjegnute ukoliko se koristi programska podrška

za AGV vozila koja omoguduje pradenje aktivnosti i robe unutar skladišta.
Isto tako ergonomičnost je povedana zbog toga što ljudi ne moraju izvršavati
teške i monotone poslove.
Zbog toga što je izbjegnut ljudski faktor (primjerice pad koncentracije) dolazi
do smanjenja učestalosti oštedenja robe i do smanjenja broja netačnih
aktivnosti (primjerice izuzimanje krivog artikla).
Još jedna prednost AGV-ova je ta što je papirologija svedena na minimalnu

razinu pošto se nalog za izuzimanjem, uskladištenjem i komisioniranjem robe
daje nerijetko računalno.
Primjena kod uskladištenja i iskladištenja
Tip AGV vozila koje de se koristiti u ovu svrhu ovisi najviše o samom skladištu
i proizvodu.
Najčešde su u upotrebi regalna skladišta pa je najprikladnije AGV vozilo za

upotrebu u takvom radnom prostoru AGV viličar koji može izvršavati razne
zadatka i prevoziti terete raznih težina.
AGV vozila se koriste u skladištenju proizvoda i poluproizvoda u

automobilskoj industriji.
Zbog uskih tolerancija strojarskih proizvoda rukovanje takvim proizvodima

mora biti relativno nježno i tačno zbog čega je upotreba AGV vozila očit
odabir.
Osim toga, AGV vozila omogudavaju vedi protok što je zasigurno poželjno u
skladištima u kojima se uvijek zaprima i izdaje roba.
Skladištenje nije jedina upotreba AGV vozila u automobilskoj industriji.
Na slici je prikazana upotreba AGV vozila u skladištenju automobilskih

proizvoda.
AGV vozilo u skladištu automobilskih dijelova

Također moguda upotreba AGV vozila u industriji papira.
Naravno da je gotove papirnate proizvode potrebno uskladištiti i iskladištiti

po potrebi.
Tada se, kao što je ved rečeno koriste AGV viličari ili AGV vozila sa zahvatnim
sredstvima prilagođenim za transport materijala nepravilnog oblika.
Na slici je prikazano AGV vozilo u skladištu papirnatih proizvoda, konkretno

masivnih rola papira.
Moderna primjena AGV vozila u skladišnim aktivnostima je primjena

automatski vođenih visokoregalnih viličara u uskoprolaznim skladištima.
U praktičnoj izvedbi ovakav sistem ima visine dizanja do 15 metara, a

potrebne širine prolaza između regala iznose oko 1,8 metara.
Zbog takvih dimenzija je iskoristivost visine i gustoda skladištenja visoka.
Ovakve izvedbe imaju mogudnost implementiranja u ved postojeda klasična

skladišta.
Nadalje, automatski vođeni visokoregalni viličari mogu imati i kabinu za

vozača što znači da viličar može raditi potpuno automatizirano, a može biti
upravljan i ručno po želji što omogudava povedanu fleksibilnost.
Međutim, postoji još jedna opcija, a ta je da se vozilo automatizirano krede

od lokacije do lokacije na regalu, a čovjek izuzima proizvode sa regala,
odnosno izvršava komisioniranje.
Takav sistem se može smatrati poluautomatiziranim sistem.
Korištenjem te opcije rada skladište postaje visokoregalno skladište za

komisioniranje. Takav sistem prikazan je na slici - Automatski vođeni
visokoregalni viličar
Primjena za povezivanje skladišnih zona
Distribucijski centar američke tvrtke „SOLO CUP“ je imao visoki protok

između skladišnih zona. Kako bi se taj protok mogao održati bilo je potrebno
korištenje vedeg broja AGV vozila.
Naime, za povezivanje prijemne i skladišne zone, te skladišne zone i

otpremne zone, koristi se šest vučnih AGV vozila.
Svako od njih vuče četiri kolica koja su konstruirana kao mobilni regali u
obliku paletnih regala s 4 paletne pozicije, dakle s maksimalno 16 paletnih
jedinica.
Na taj inovativni način jedno AGV vozilo vuče robu koju bi inače vuklo 16
viličara čime su znatno smanjeni transportni putevi i povedana sigurnost
prometa i iskoristivost vozila.
Nakon istovara robe, klasičnim viličarima se pristigle palete odlažu na

mobilne regale, koje onda AGV vučna vozila prevoze u skladišnu zonu, gdje
ponovno klasični viličari u skladišnoj zoni uskladištuju prevezene palete.
Nakon toga ti isti klasični viličari na mobilne regale odlažu palete koje se
trebaju otpremiti te nakon toga AGV vučno vozilo te palete prevozi do
otpremne zone.
Na taj način su povezana prijemna, skladišna i otpremna zona.
Opisano rješenje je prikazano na slici - Vučno AGV vozilo s mobilnim regalom

Primjena za utovar i istovar sredstava vanjskog transporta
U ovu svrhu se AGV vozila koriste u zadnjih par godina. Primjena nije
ograničena samo na utovar i istovar kamiona ved se može koristiti i za druga
prijevozna sredstva vanjskog transporta.
U ovu svrhu se uglavnom koriste viličari sa bočnim senzorima kako bi mogli

provjeravati unutrašnjost prikolice u koju ulaze.
Utovar i istovar se na ovaj način brže obavljaju - Smart Loader vozilo
Nedostatak ovog sustava je što je pogodan za skladištenje jedne vrste robe,

odnosno nije u potpunosti pogodan za istovremeni utovar ili istovar paleta
različite robe.
Primjena u komisioniranju
U procesu komisioniranja AGV vozila se koriste najčešde pri komisioniranju

kutija i pojedinačnih proizvoda.
Automatski vođena vozila koja se koriste u svrhu komisioniranja su vedinom

manjih dimenzija kako bi se osigurala njihova bolja pokretljivost.
Firma „KIVA Systems“ primjenila je, korištenjem AGV vozila, rješenje

mobilnog sustava za komisioniranje po principu „roba čovjeku“. Prikaz tog
sistema se nalazi na slici
U navedenom sistemu kutije se nalaze u paletnim jedinicama na posebnim

nosačima ili u poličnim regalima na posebnom nosaču koji su uskladišteni u
centru skladišta.
Funkcija ova dva vozila je transport potrebnih poličnih regala ili paletnih
jedinica od njihovog mjesta u skladištu do radne stanice na kojoj radnik
izvršava komisioniranje, te vradanje istog poličnog regala ili paletne jedinice
na mjesto na kojemu se nalazio u skladištu prije komisioniranja.
Na slici prikazane su te dvije izvedbe - Transportne izvedbe (paletna jedinica

- lijevo, polični regal - desno)
Proces se odvija na slijededi način. Nakon primitka narudžbe, komisioniranje

krede tako da se transportnim vozilom nosač dovede do mjesta na kojem se
izvršava komisioniranje.
Na mjestu komisioniranja laser osvijetli proizvod koji treba komisionirati, a

na ekranu piše koliko je komada potrebno izuzeti.
Nakon toga radnik izvršava izuzimanje kutija odnosno proizvoda. Izuzeti

proizvod prolazi pored bar-kod čitača kako bi se potvrdilo izuzimanje. Nakon
toga radnik proizvode stavlja na nosače sa spremnicima koji su dodijeljeni
pojedinim narudžbama.
Taj postupak se izvršava uz svjetlom usmjereno sortiranje i gumb za potvrdu.
Nakon što je izvršena cijela narudžba, AGV vozila nosače odvoze u otpremnu
zonu u pravo vrijeme s obzirom na redoslijed utovara što značajno povedava
fleksibilnost sustava.
Na slici ispod dan je detaljan prikaz ovog postupka.
U istovarnoj stanici viličarima se dovode palete i postavljaju se na postolja za

AGV vozilo.
AGV vozilo se pozicionira ispod postolja s paletom i podiže postolje. U

stanici za popunjavanje stoji operater kojemu sa obje strane dolaze AGV
vozila.
S jedne strane mu dolazi vozilo s praznim regalom, a s druge strane dolazi

vozilo sa punom paletom.
Na toj stanici operater ručno prenosi kutije s palete u prazni regal.
Nakon izvršenog pretovara, operater pritiskom tipki na oba vozila označava

kraj pretovara te se nakon toga vozilo s regalom krede do operatera na
stanici za izuzimanje, a drugo vozilo odvozi praznu paletu.
Kada vozilo dođe na stanicu za izuzimanje tada radnik izvršava

komisioniranje.
Operater izuzima predmete iz kutija i kao što je ved spomenuto stavlja ih u

nosače sa spremnicima dodijeljenim pojedinim narudžbama, uz svjetlom
usmjereno sortiranje.
Nakon što je operater izvršio izuzimanje opet mora pritisnuti tipku na vozilu
kako bi ono znalo da je operacija izvršena. Nakon toga vozilo sa izuzetim
predmetima krede prema otpremnoj stanici.
Kada AGV vozilo sa regalom dođe na otpremnu stanicu tada operater na

otpremnoj stanici počne izuzete proizvode slagati iz nosača na regalu u kutije
za otpremanje.
Na otpremnoj stanici se kutije opet slažu na palete. Složene palete viličar

odvozi u kamion i tada je postupak završen.
Neke prednosti
ovakvog sustava i
načina rada su:
- znatno povedanje
produktivnosti,
- skradenje vremena
popunjavanja
komisionih lokacija,
- povedanje
fleksibilnosti,
- visoka vremenska i
prostorna točnost
vozila,
- niska cijena vozila.
Za razliku od autonomnih automobila koji koriste razne senzore i radar, AGV

vozila u skladištu mogu koristiti samo kameru jer su uslovi rasvjete u
skladištima znatno konzistentniji od onih na otvorenoj cesti.
Iako je autonomnom viličaru lako svladati pomicanje predmeta s jednog

kraja tvornice na drugi, proces utovara i istovara predstavlja vedi izazov, a
obvezna je ljudska prisutnost kako ne bi nešto pošlo po krivu.
Autonomna vozila u skladištima u pravilu su opremljena laserskim senzorima

udaljenosti, koji služe kao sigurnosni uređaji, u slučaju nailaska na
nepredviđenu prepreku ili osobu.
Nova predložena rješenja koriste podatke s laserskih senzora udaljenosti za

izgradnju karte prostora.
Vozilo bi takvu kartu izgradilo autonomno se gibajudi kroz prostor.

ULOGA JAVNIH MOBILNIH MREŽA U INTELIGENTNIM TRANSPORTNIM

SISTEMIMA
Proizvođači
INSTITUCIJE
BIHAMK
Ministarstva
Hitne službe
PRIMJENA KAIZEN KONCEPTA I ITS APLIKACIJA U LOGISTICI

Kaizen je japanska filozofija koja se fokusira na kontinualno poboljšanje,

pojednostavljenje i ubrzanje procesa, smanjenjem ili eliminisanjem
rasipanja, trošedi minimum potrebnih resursa, a pri tome isporučuje najbolji
mogudi kvalitet proizvoda ili usluga.
To je proces koji, kada se uradi pravilno, humanizuje radno mesto, eliminiše

preterano težak rad i uči ljude kako da vrše ispitivanja sopstvenog rada
(koristedi naučne metode), eliminišudi škart u procesu poslovanja.
Kaizen je jedna od najprihvatljivijih metoda kontinualnog unapređenja

procesa u logistici.
Omogudava inkrementalno poboljšanje procesa, jeftin je i fleksibilan.
Istovremeno, pruža mogudnost organima logistike da brzo, efektno i efikasno

reaguju na sve promjene u njenom turbulentnom i složenom okruženju.
Koncept stalnog poboljšanja pretpostavlja da nijedna organizacija nije

savršena (perfektna) i da mogu da se pojave problemi.
Poznata je misao „Niko nije dovoljno dobar da ne bi mogao da bude bolji”.
Sa druge strane, poznata je i misao „Izvrsnost je bolje od najboljeg”.
Jedna od karakteristika poslovne izvrsnosti je: „Kontinualna poboljšanja i

permanentno učenje zasnovano na dvijema premisama: organizacija koja uči
i koja ima tri sadržaja rada, poboljšanje procesa, poboljšanje poboljšanja
procesa i poboljšanje poboljšanja poboljšanja procesa“ .
Kaizen nije usmeren na fundamentalna unapređenja procesa, jer je njih jako

teško postidi, nego na mala, ali konstantna unapređenja.
Mala konstantna unapređenja, kada se gledaju tokom dužeg perioda,

pružaju velike uštede i velika poboljšanja u svim procesima organizacije.
Kaizen označava inkrementalno, neprekidno i sveobuhvatno unapređenje

poslovnih procesa – „neprekidno” u smislu da unapređenje postojedeg
stanja procesa nema završetka, a „sveobuhvatno” u smislu da obuhvata: sve
poslovne procese i sve nivoe rukovođenja.
Kaizen predstavlja sinergiju dva potpuno različita pristupa poboljšanjima.
To su:
− radikalna inovacija (eng; radical innovation), u velikim koracima i
− postepeno poboljšanje (eng; incremental inovation), u malim koracima

gdje su promjene rezultat primjene novih ideja, ali gdje se promjene
dešavaju postepeno, jedna za drugom.
Kaizen se temelji na nekoliko poslovnih principa:
1. ne smije se prihvatati postojede stanje,

2. treba podržavati pozitivan pristup, odnosno usmjerenost,
3. ne smije se tražiti izgovor i opravdanja, nego ustrajati na rješavanju problema,
4. treba podržavati akcije i sprovoditi ideje,
5. treba koristiti svoje znanje u timskom radu,
6. glavna prednost organizacije su njeni radnici,
7. unapređenje procesa de se prije desiti ako se unapređuje po malo nego
odjednom,
8. unapređenja treba implementirati čim se ukaže mogudnost za to,
9. preporuke za unapređenje moraju biti bazirane na kvantitativnim i
statističkim metodama evolucije procesa.
Osnove na kojima počiva Kaizen su:
− fleksibilna i univerzalno osposobljena radna snaga koja predstavlja

glavni nosilac svih promjena;
− sistem koji podržava kreativno mišljenje i inovativne ideje koje dolaze od

zaposlenih u smislu iskorišdenja sposobnosti i kreativnih potencijala
zaposlenih;
− autonomnost u smislu samostalne kontrole kvaliteta proizvoda ili usluga.

Na taj način sprečava se da proizvod koji je neodgovarajudeg kvaliteta
pristigne iz prethodnog procesa i zaustavi ili uspori narednu operaciju;
− standardizacija koju je nužno sprovesti jer se jedino tako svi radnici mogu
upoznati sa najboljim načinom da se nešto uradi.
„Ugradnja“ Kaizena u logistiku pruža dobru osnovu za rješenje ovog

problema iz najmanje dva razloga: oslanja se na ljudske resurse i ne zahteva
velika ulaganja.
Kaizen omogudava da se aktivnosti na poboljšanju fokusiraju na mjesto na

kojem su nastali problemi, i na taj način se svi nivoi komandovanja bave
postojedim problemima u lancu vrijednosti.
Iz navedenog se može zaključiti da se u postupku primene Kaizen programa u

logistici ravnomerno treba primenjivati top-down i bottom-up pristup,
odnosno da je za uspeh Kaizena podjednako značajna posvedenost
menadžmenta i izvršnih organa logistike, kao i korisnika logističkih usluga.
Poboljšanje performansi logistike i ITS aplikacija mogude je realizovati

pomodu četiri vrste Kaizena.
Svi oni imaju isti cilj (eliminisanje rasipanja), ali se razlikuju po učesnicima,
mjestu odvijanja i dužini trajanja.
Tok vrijednosti i rasipanja u logistici

Zbog specifičnosti svake organizacije ne postoji jedna standardizovana,
generička i univerzalno primenljiva metodologija, ved samo okvir za primenu
Kaizen programa.
Termin tok vrijednosti koristi se u Kaizenu da pokaže kako postoji pravi

(optimalan) redoslijed za sve poslovne aktivnosti, kako su one međusobno
povezane i kako sve one zajedno doprinose uspješnom poslovanju.
Tok materijala i informacija kroz poslovni proces uz primjenu ITS aplikacija,

kako bi se isporučio proizvod ili usluga krajnjem korisniku, u Kaizen
terminologiji naziva se tok vrijednosti (Value stream).
Tok vrijednosti je tok svih aktivnosti, kako onih koje dodaju vrijednost
završnom proizvodu ili usluzi, tako i onih koje ne dodaju vrijednosti
(rasipanja) koje postoje u nekom procesu.
S obzirom na to da je krajni cilj Kaizena da eliminiše svako rasipanje u

procesu ili radnoj oblasti, neophodno je, da se najpre „vidi” rasipanje, a
zatim otkrije uzrok koji ga izaziva.

Generalno, u logistici i uz primjenu ITS aplikacija su rasipanja u velikoj mjeri
vezana za problem upravljanja zalihama materijala.
Zaliha materijala je veličina koja uslovljava druge logističke ciljeve, a visina

zaliha ima direktan uticaj na troškove zaliha i skladištenja.
Redukcija zaliha, naprotiv, može voditi:
1. redukciji sposobnosti isporuke,

2. redukciji raspoloživosti materijala, a samim tim i povedanju vremena
isporuke.

Eliminisanje rasipanja u ovom procesu ima upravo za cilj brzo prilagođavanje
zahtjevima korisnika bez formiranja nepotrebnih zaliha.
U logistici i uz primjenu ITS –rješenja postoje i rasipanja koja su teže uočljiva

ili su povezana sa specifičnostima samih procesa.
Zato se tokom analize postojedeg stanja izrađuje detaljna ček-lista rasipanja.
Rasipanja se rangiraju od jedan do četri (0 – nema rasipanja; 1 – vrlo malo

rasipanje; 2 – malo rasipanje; 3 – značajno rasipanje i 4 – izrazito veliko
rasipanje).
INTELIGENTNI TRANSPORTNI SISTEMI U CITY LOGISTICI

Gradska dostava predstavlja sistemski pristup koordiniranom i

sveobuhvatnom PLANIRANJU, PROJEKIRANJU, UPRAVLJANJU I REALIZACIJI
ROBNIH TOKOVA na području urbanih sredina.
TEHNIČKO – TEHNOLOŠKE KOMPONENTE u funkciji gradske dostave su

najvažniji elementi inteligentnih transportnih sistema.
Važnu ulogu u city logistici imaju SUSTAVI PREDPUTNOG I PUTNOG

INFORMIRANJA VOZAČA, INTELIGENTNA VOZILA te vrste problema
usmjeravanja vozila gradske dostave.
STVARNO-VREMENSKO PRIKUPLJANJE I OBRADA PODATAK su bitne

karakteristike inteligentnih transportnih sustava u funkciji gradske dostave,
zatim rad globalnog pozicijskog sistema, razne vrste senzora za prikupljanje
podataka.
ITS komponente, kao što su:
1. napredni sistem upravljanja saobradajem (ATMS, eng. Advanced Traffic

Management Systems),
2. napredni sistem kontrole vozila (AVCS, eng. Advanced Vehicle Control
Systems) i
3. operacije komercijalnih vozila (CVO, eng. Commercial Vehicle Operation)
čine dijelove navigacionih sistema vozila koji uz pomod naprednih

informacionih i komunikacionih tehnologija upravljaju transportom, „vode“
vozača i kontrolišu, odnosno upravljaju tokovima teretnih, dostavnih vozila u
gradskoj logistici.
Primjenom TELEMATSKIH, ITS ALATA MOGUDE JE POVEZATI RAZLIČITE

VIDOVE TRANSPORTA I OPTIMIZIRATI SISTEME DISTRIBUCIJE, odnosno
smanjiti troškove i negativne uticaje isporuke robe na području grada.
Osnovni zadatak City logistike jeste REDUKCIJA UKUPNOG BROJA VOŽNJI

TRANSPORTNIH SREDSTAVA U URBANIM ZONAMA i ublažavanje njihovih
negativnih uticaja.
Istraživanja su pokazala da se primjenom ITS rješenja i telematskih sistema u

City logistici mogu ostvariti sljededi efekti:
1. Smanjenje troškova kompanija od 5 do 20%,

2. Smanjenje broja vozilo kilometara u gradskim sredinama do 60%,
3. Smanjenje broja pokretanja drumskuh teretnih sredstava od 30 do 60 %,
4. Smanjenje broja ulazaka u pojedine gradske zone od 30 do 60%,
5. Veličina isporuke se povedava za 15%, a popunjenost vozila za preko
100%,
6. Smanjuje se potrebna radna snaga, vrijeme isporuke i emisija buke i
štetnih gasova,
7. Povedava se pouzdanost isporuke.
Pozitivni primjer korištenja City logistike jeste u Osaki (Japan) gdje se

primjenjuje zajedničko korištenje istih teretnih vozila od strane vedeg broja
kompanija.
Također imamo i globalnu primjenu pojedinih ITS rješenja u logistici kao što
su:
1. napredni telematski sistemi GPS (Global Positioning Systems),

2. VICS (Vehicle Information and Communication Systems) i
3. PHS (Personal Handy- phone System).
Postoje mnogobrojni pozitivni primjeri upotrebe ITS-a u city logistici u

gotovo svim vedim gradovima u Evropi. U Barseloni su napravljena sljededa
poboljšanja:
1. napravljeno je 5000 uličnih zona za utovar/ istovar robe,

2. napravljene su bočne trake „odvojene“ za saobradaj u vršnim časovima,
3. svi novi barovi i restorani moraju da, u okviru svojih prostorija, izgrade
prostor za skladištenje.
4. uvezan informacioni sistem upravljanja distribucijom.
Pozitivne primjere predstavljaju gradovi Sjeverne Evrope (Amsterdam,

kopenhagen, Štokhlom i Geteborg) koji su uveli ograničenje pristupa
distributivnim vozilima zasnovano na ekološkim kriterijumima.
Roterdam
- uvođenje energetski efikasnih hibridnih i elektro vozila,
- efikasnije rutiranje kretanja vozila i koristi se gradski distributivni centar na
periferiji grada.
Cirih - sakupljanja smeda kargo tramvajem.

Primena ITS u city logistici de omoguditi da se pozitivni efekti što prije

ostvare.
U bududim scenarijima razvoja i primjene ITSa u city logistici najvedi akcenat

treba staviti NA ENERGETSKI EFIKASNA ELEKTRO I HIBRIDNA VOZILA I
ZABRANI ULASKA U GRAD STARIH VOZILA.
INTELIGENTNI TRANSPORTNI SISTEMI U

MULTIMODALNOJ/INTERMODALNOJ LOGISTICI
INTER- MULTI - modalni transport tehnologija kojom se U PRIJEVOZU ROBE

ISTODOBNO UPOTRIJEBE DVA SAVREMENA I ODGOVARAJUDA
TRANSPORTNA SREDSTVA IZ DVIJU RAZLIČITIH PROMETNIH GRANA, PRI
ČEMU JE PRVO TRANSPORTNO SREDSTVO ZAJEDNO SA TERETOM POSTALO
TERET ZA DRUGO TRANSPORTNO SREDSTVO IZ DRUGE GRANE PROMETA, s
time da se transportni proces odvija između najmanje dvije države.
Logistika se može definirati kao koncepcija i funkcija prostorno-vremenske

transformacije roba (materijala i proizvoda) u preduzedu i između preduzeda
i s njima u svezi informacijskih procesa, što se temelji na planiranju,
upravljanju, provedbi i kontroli procesa i njihovoj cjelovitosti.
Zajednička svrha i cilj je primjen ITS-a JE U RUKOVANJU GENERALNIM

TERETIMA, a glavni učinak je POVEDANJE PREKRCAJNIH EFEKATA.
Kada smo definisali pojmove logistike i multimodalnog transporta, možemo

izvesti zaključak da je multimodalna logistika ustvari optimizacija kretanja
sirovina, poluproizvoda i gotovih proizvoda od izvora do odredišta
istovremenom upotrebom sva odgovarajuda transportna sredstva iz dviju
različitih prometnih gana, s tim da se transportni proces odvija između
najmanje dvije države
Multimodalni transport realizuje se tehnologijama:
Cesta - željeznica: hucke-pack tehnologija i bimodalna tehnologija

Cesta - željeznica - more (pomorski transport): RO-RO tehnologija
Pomorski transport: LO-LO tehnologija i FO-FO tehnologija
Savremeni međunarodni multimodalni transport, pod uticajem tehnološkog

razvoja i razvoja cjelokupnog okruženja prinuđen je na promjenu ciljeva i
načina djelovanja, odnosno, na promjenu faktora njegove uspješnosti
poslovanja.
Što se tiče multimodalnog prijevoza, iskustva pokazuju da ICT ima ogroman

potencijal za učinkovito i pouzdano upravljanje u stvarnom vremenu i
poslovanje multimodalnog teretnog prijevoza.
ITS se ved intenzivno koristi u transportnom sustavu, uglavnom u

željeznicama i zrakoplovstvu, ali pod drugim imenima.
Postoje mnoge aplikacije, ali najviše se tiču svakog načina prijevoza

pojedinačno.
To znači, među ostalim, da postoje mnoge prepreke za prevladavanje kako bi

se postigla nekoliko multimodalnih transportnih rješenja.
Najvažnije od njih može se sažeti kao na sljededi način:
• Pristup temeljnom, multimodalnom prijevozu, kvalitetnim podacima i

informacije o prometnim mrežama, terminalima, prometu itd. To vrijedi na
statične podatke i podatke u stvarnom vremenu,
• U isto vrijeme, postoji velika količina podataka po načinu prijevoza, ali nije
uvijek lako pristupiti i kombinirati jedni s drugima,
Različiti uslovi i sistemi pravila otežavaju stvari:

1. Potrebna su otvorena sučelja i standardi,
2. Postoje mnogi standardi, ali postoje nedostaci u poštivanju i uvođenju,
3. Odgovornosti i uloge trebaju biti razjašnjene.
4. Za prijevoz putnika, postoji mnogo sustava za planiranje, , pladanje i
otkup putovanja, ali nisu integrirani, putnici zahtijevaju jednostavnost.
5. Za teretni promet, najozbiljnija prepreka je razmjena informacija
6. Za teretni promet, osobito je važno pronadi rješenja koja su također su
međunarodno održiva.
Postoje i problemi koji nisu ITS prirode, ali koji i dalje ometaju povedanu
upotrebu ITS rješenja u multimodalnoj logistici.
Ovo se odnosi, između ostalog, na činjenicu da mnogi igrači moraju

surađivati kako bi omogudili putovanja i prijevoz da se provodi kao
neprekinuti lanac od izvorišta do odredišta.
Mogudnosti koje ITS nude, trenutno se ne iskorištavaju u poželjnoj mjeri

povedavajudi učinkovitost i upotrebljivost cijelog transportnog sustava.
Strategija i akcijski plan moraju obuhvatiti i teret i prijevoz putnika.
Jedna od temeljnih misli je identificirati mjere koje se mogu provesti unutar

određenog vremena i koje također mogu poslužiti kao katalizatori za daljnja
ITS rješenja u kratkoročnim i dugoročnim uslovima.
Ciljevi:
• Povedana upotreba i BRŽE UVOĐENJE ITS-A trebalo bih doprinijeti razvoju

održivog i sigurnog transportnog sustava koji de biti koristan za pojedince,
kompanije i društvo i olakšati multimodalna putovanja i prijevoz od vrata do
vrata te pojačati konkurentnost industrije i omoguditi nove mogudnosti
zapošljavanja.
Strategije:
1. Odstupiti od potreba korisnika i poštovati osobni integritet

2. Poticati rješenja koja su primjerena klimatskim i okolišnim uvjetima i
usredotočiti se na robusne usluge i proizvode
3. Saradnja između javnih i privatnih igrača, s jasnim ulogama i
odgovornostima
4. Upotrijebiti postojedu infrastruktu i rješenja na nacionalnoj i
međunarodnoj razini
5. Koristiti pilot projekte, terenska ispitivanja i inovativne nabave kao
korake u provedbi
6. Poduzeti inicijativu unutar EU i standardizacijskim radom
Mjere uključene u akcijski plan su one koje su najkorisnije, imaju snažnu

vezu s ciljevima prometne politike, čine temeljne uvjete za povedanu
uporabu ITS-a u transportnom sustavu, mogu biti implementiran do 2020.
godine.
Mnoge od tih mjera su multimodalne transportne prirode, ali postoje

također mjere koje se tiču samo jednog načina prijevoza.
Odabrana područja fokusa - Prijedlozi za akciju su u šest fokusnih područja
Prva dva područja obuhvadaju mjere koje pružaju temelj za ITS i za razvoj
usluge u područjima 4 - 6.
Područje 3 obuhvada stvaranje uvjeta za mjere, kao i neke prijedloge za

usluge.
Ukupni sadrže 40-ak mjera koje su ukratko opisane.
Osim toga, organizacije su odgovorni za identificiraju vrijeme provedbe.

Ostala područja su:
• Planiranje i inovacije u transportnom sustavu
• Vozila / plovila, komunikacija i fizička infrastruktura
• Provedba i pradenje
• Uspostava ITS odbora
• Odgovornosti i uloge
INTELIGENTNI TRANSPORTNI SISTEMI U POŠTANSKOM SAOBRADAJU

Razvoj i primjena ITS-a u poštanskom okruženju može znatno uticati na

performance pojedinih parametara poštanske djelatnosti, kao što su:
1. brzina,
2. tačnost,
3. sigurnost i dr.
Najvedi dio dosad razvijenih i primijenjenih ITS aplikacija odnosi se na primje

nu naprednih telematičkih i upravljačkih rješenja u poštanskom prometu.
No, različita ITS rješenja prisutna su, i dalje de se razvijati u svim logističkim
granama pri čemu je vrlo važno postidi njihovu integraciju i harmonizaciju.
U okviru cjelokupnog tehnološkog postupka otpreme i prispjeda, prerada

pošiljaka ima dominantnu ulogu.
Zbog svoje prisutnosti kroz cjelokupan tehnološki proces prenosa pošiljaka,

od njenog prijema do uručenja, ima direktnog dodira sa transportom koji
danas ima vodedu ulogu u primjeni ITS-a, i zbog svoje specifičnosti, prerada
pošiljaka je pogodno tlo za primjenu ITS rješenja u svojim procesima rada.
Potrebno je naznačiti mogudnosti primjene ITS-a u okviru poštanskog

transporta kroz dinamičko (adaptivno) rutiranje vozila putem cestovne
prometne mreže.
Dinamičko rutiranje (za razliku od klasičnih statičkih planova prijevoza) znači

brzu prilagodbu na promjenjive zahtjeve koji nastaju zbog saobradajnog
zagušenja, zahtjeva korisnika, pri preuzimanju ili dostavi EMS ili žurnih
pošiljaka, pri koncentraciji pošiljaka i dr.
Inteligentni sistem planiranja rute baziran na satelitima podržanim geo i

telematičkim podacima.
Primjena inteligentnih rješenja omogudava drugačiji pristup tržištu i

potencijalnih i postojedih korisnika što doprinosi kvalitetnijoj saradnji i vezi
koja se ostvaruje između operatora i korisnika poštanskih usluga.
ITS omogidava da se upotrebom inteligentnih rješenja poput OCR sistema,

RFID tehnologije i ParcelMgr rješenja vrši prerada svih vrsta pošiljaka,
neovisno o njihovoj vrsti, dimenzijama, težini i načinu pakovanja, te u sorting
centrima njihovo brzo, tačno i sigurno usmjeravanje do krajnjih destinacija, a
sve uz povdanje kvaliteta poštanske usluge.
INTELIGENTNI TRANSPORTNI SISTEMI U SISTEMU ZRAČNOG SAOBRADAJA

PROJEKTOVANJE I IZGRADNJA AUTOMATIZOVANIH LOGISTIČKIH CENTARA U

BOSNI I HERCEGOVINI
Postoji nekoliko KRITERIJA koji impliciraju proturječnost ciljeva i dvosmislenost

odrednica između alternativnih rješenja.
Na primjer, ako želimo POSTAVITI USLUGU NA ŠTO VEDU RAZINU U ISTO

VRIJEME MINIMIZIRAMO ZALIHE.
U ovom slučaju NEMA OPTIMALNOG RJEŠENJA NEGO SE POSTIŽE TO DA OBA

CILJA DOSEGNU NAJVIŠU MOGUDU RAZINU.
Uobičajen način postupanja s ovakvim VIŠEKRITERIJSKIM PROBLEMIMA jest

postavljanje minimuma za sve ciljeve osim onog kojeg želimo optimizirati.
U navedenom primjeru može se TEŽITI MINIMIZACIJI ZALIHA GARANTIRAJUDI

MINIMALNU RAZINU USLUGA.
Drugi koristan način rješavanja višekriterijskih rješenja sastoji se od

FORMIRANJA CIJENA SVIH CILJEVA, PRIHODA ILI TROŠKOVA I MAKSIMIZIRAJUDI
DOBIT.
Ipak nije mogude svaki cilj izraziti u novčanoj vrijednosti odnosno razini usluga.
Opdenitiji način je definirati mjerilo vrijednosti za sve ciljeve i skupiti ih u

mjerljivu sumu.
Druga poteškoča je uzrokovana VELIKIM BROJEM ALTERNATIVNIH RJEŠENJA koja

su nadmodna u planiranju logističko – distributivnih procesa.
U slučaju neprekidnih odluka veličine narudžbi, vrijeme rada, broj alternativnih

rješenja je u biti beskonačan.
Ali za diskretne odluke broj alternativnih rješenja nije beskonačan, ved ovisno o
procesima može biti manji ili vedi.
U ovakvim slučajevima nemogude je pronadi optimalno rješenje specificiranjem

svih rješenja tako da je izvedivo rješenje teško pronadi.
Tu nam mogu pomodi MATEMATIČKE METODE OPERACIJSKIH ISTRAŽIVANJA.
Neke od tih metoda mogu tačno definirati optimalno rješenje npr. linearno
programiranje ili algoritmi mreža.
Za vedinu ovakvih problema najbolja rješenja dobivaju se heurističkim

metodama.
Uspjeh ovih metoda uveliko ovisi o načinu na koji je probelm modeliran.
Treda i najvjerovatnije najveda poteškoda je vođenje (bavljenje) promjenljivosti.

Planiranje logističko-distribucijskih procesa predviđa budude aktivnosti, te se

temelji na podacima o bududim događajima.
Ti podaci mogu biti procjenjeni METODAMA PREDVIĐANJA, ali de nedvojbeno

dodi do vede ili manje pogreške u procjeni.
Upravo ove pogreške smanjuju dostupnost proizvoda i stoga smanjuje razinu

usluge koje preduzede nudi.
Upravo iz ovih razloga planiranje logističko-distribucijskih procesa treba shvatit

ozbiljno ukoliko se želi održati konkurentnost na tržištu.
Da bi se to omogudilo neophodno je SISTEMSKO PLANIRANJE LOGISTIČKO-

DISTRIBUCIJSKIH PROCESA, ŠTO PODRAZUMIJEVA KREIRANJE MODELA I
DEFINIRANJE METODA PLANIRANJA.
Planiranje logističko-distribuciskih procesa
Čitava se mreža logističko-distribucijskih procesa može podijeiti na interne

opskrbe lanaca za svakoga partnera u mreži, od kojih se svaki sastoji od tri
glavna postupka opskrbnog lanca sa znatno različitim zadacima planiranja.
Ograničen kapacitet rasursa je ulaz odnosno INPUT u proizvodnim proces koji se

može sastojati od različitih podprocesa.
Distribucija premoščuje razdaljinu između lokacije proizvodnje i kupca, bilo

prodavača na malo ili drugih tvrtki koje dalje obrađuju proizvod.
Svi se gore navedeni logistički postupci ravnaju prema predviđanju potražnje ili
brojkama narudžbe koje su određene procesom prodaje.
Zadaci dugoročnog planiranja
Odluka o programu proizvoda koji želi ponuditi tvrtka mora se temeljiti na

dugoročnoj prognozi koja pokazuje mogudu prodaju čitavog asortimana
proizvoda.
Takva prognoza obuhvada ovisnost između postojedih proizvodnih linija i

bududeg razvoja proizvoda, a također i potencijal novih prodajnih područja.
Dugoročne prognoze razmatraju informacije o životnom vijeku proizvoda i

ekonomskim političkim i konkurentnim čimbenicama.
Bududi da nije mogude procijeniti brojke (statistiku) dugoročne prodaje za svaki

proizvod, proizvode valja spojiti u grupe proizvoda koji imaju zajedničke
karakteristike prodaje i proizvodnje.
Zadaci dugoročnog planiranja
Marginalni profiti potencijalne prodaje i fiksni troškovi za imovinu moraju se

uzeti u obzir u funkciji cilja u problemu optimizacije programa proizvoda.
Rekonstrukcija postoječeg skladišta realizuje se ako se analizom poslovanja

skladišta ustanovi da su: visoki troškovi I nezadovoljavajudi kvalitet usluge (u
odnosu na konkurenciju, u odnosu na svjetski nivo)
Troškovi
U globalu, troškove možemo svrstati u tri oblasti – kao:
1. troškove transporta (sopstvenog voznog parka ili iznajmljivanja),

2. troškove zaliha (vezivanje sredstava),
3. troškove primjenjene skladišne tehnologije,
Potrebno je definisati mjesto nastanka troškova:
1. Na utovaru,
2. Za jednu manipulaciju,
3. Za jednog radnika,
Troškovi
Troškovi koji nastaju zbog neizvršenih usluga. Kvalitet usluge koji se može pratiti
preko:
1. Vremenske komponente (vrjeme izvršenja zahtjeva-što je duže vrjeme

troškovi su po pravilu viši),
2. Tačnost (poštovanje rokova, striktno ispunjavanje zahteva iz narudžbine),
3. Pouzdanost (da na zalihama ima tražene robe),
4. Greške (na relaciji korisnik davalac skladišnih usluga),
5. Ispunjavanje drugih zahtjeva korisnika (korekcija narudžbine, posebno
pakovanje, obilježavanje), 0% oštedenja robe,
6. uslovi rada (temperatura, osvjetljenje, ....),
Projektovanje(rekonstrukcija) postojedeg skladišta
Koraci:
1. Određivanje mjesta i uloge skladišta u logističkom sistemu,

2. Analiza postojedeg stanja,
3. Uočavanje problema-problemskih tačaka,
4. Definisanje varijantnih rešenja,
5. Vrednovanje varijantnih riješenja i izbor najpovoljnijeg,
6. Prezentacija riješenja,
Određivanje mjesta i uloge skladišta u logističkom sistemu
Tabela, pojašnjenje karakteristika iz tabele, funkcije skladišta,karakteristike robe i robnih

tokova, bliže karakteristike koje se nevide iz tabele, opis preduzeda - skladišta. Mjesto i
uloga skladišta u logističkom sistemu se na najbolji način utvrđuju i saopštavaju:
1. preko tabele koja daje prikaz karakteristika skladišta koje su značajne za sagledavanje
njegovog mjesta i uloge u logističkom sistemu i mogude oblike tih karakteristika i preko
određenih dopuna tabela, kojima se preciziraju neke karakteristike, kao što su:
2. detaljniji opis pojavnog oblika robe (pakovanja, dimenzije, težine, materijal
3. na prijemu, pri skladištenju, pri otpremi)
Određivanje mjesta i uloge skladišta u logističkom sistemu
1. klasa opasnosti (ako se radi o opasnoj robi), preporuke koje se moraju poštovati pri
transportu, pretovaru i skladištenju
2. povezanost sa drumskim saobradajnicama, željezničkim kolosjecima irječnim putevima,
3. vlasništvo voznog parka (sopstveni, angažovanje transportnih organizacija)
4. tipovi sredstava spoljnjeg transporta,
5. crtež mikrolokacije skladišta sa internim saobradajnicama, skladištem i naznakom
osnovnih tehnoloških celina u skladištu
6. izmjene pri vedem ili manjem obimu rada i sl.
Analiza postojedeg stanja:
Analiza rada u skladištu
1. Definisanje koncepcije skladišnog sistema
Posmatraju se svi procesi u skladišnom sistemu i izdvajaju podsistemi-

funkcionalne cjeline skladišta:
1. Identifikacija svih tehnoloških zahteva po podsistemima i njihov opis

2. Utvrđivanje veze među podistemima (pitanje zavisnosti)
3. Analiza po podsistemima-tehnološkim cjelinama
4. Aniliza proces po proces – identifikacija tehnoloških zahteva (elementarne
aktivnosti koje treba realizovati (istovar, uskladištenje)
Uočavanje problemskih tačaka
Problemska tačka = nedostatak, na primjer kada je veza između nekog TZ-TE

neodgovarajuda. Motivi koji dovode do problemske tačke:
1. Kvantitativni,
2. Previše dugo izvršenje TZ,
3. Probijanje intervala strpljivosti TZ,
4. Neodgovarajude karakteristike TE,
5. Posledica neadekvatnog upravljanja i dr.,
6. Nedostatak TE (viljuškar, ljudi, površine i sl.),
7. Kvalitativni,
8. Oštedenje robe,
9. Veliki procenat grešaka,
10. Povređivanje radnika na radu,
11. Spadanje palete sa viljuškara,
12. Manjak po sravnjivanju dokumenata,
METODE
1. Tehnološke cjeline
2. Prijem/Otprema,
3. Transport,
4. Pretovar,
5. Uskladištenje/Iskladištenj,
6. Prerada,
7. Čuvanje,
TPIČNE TEHNOLOGIJE
1. Struktura TZ sa svojim relevantnim karakteristikama,
2. Struktura TE koji izvršavaju te TZ,
3. Mikrolokacijski problemi,
4. Operativno upravljanje pri izvršavanju TZ,
5. TMO-SMO (utvrđivanje kanala opsluge, i proračunavanje njihovih
karakteristika),
6. Simulacija,
7. Linearno programiranje (određivanje površina u skladištu),
OSNOVNI PRINCIPI OTKLANJANJA PROBLEMSKIH TAČKA
1)Djelovanjem na TZ:
•Eliminacijom TZ – na primer...
•Kamioni sa prikolicom u drugo skladište
•Zahtijev za paletizacijom po dolasku robe u skladište
•Delovanje na kvantitativne pokazatelje TZ u vremenu (uticaj da se TZ na
određeni način pojavljuju u vremenu)
•Djelovanje na strpljivost zahtjeva (tj. na vrijeme od uspostavljanja zahtijeva do
njegovog izlaska iz sistema)
1. Uvođenjem novih TE (kupuje se drugi tip viljuškara, definisanje novih TT),

2. Promjena procesa upravljanja - na pr. promjena redosljeda izvršavanja
nekih operacija,
3. Rješavanje mikrolokacijskih problema (promjena rasporeda u prostoru) a
isti je broj TE i isti TZ.,
4. Promjena broja TE - povedanje broja TE, Neelastičnih (proširivanje skladišta)
i Elastičnih (viljuškari, dizalice i sl...)
Definisanje varijantnih tehnoloških rješenja
Koraci:
1. Racionalizacija TZ, po rješavanju problemskih tačaka, ponovo se ponavlja

postupak 1- 4 analize po tehnološkim cjelinama
2. Formiranje varijantnih TT za problemske tačke
3. Dimenzionisanje TE u okviru svake TK
Dimenzionisanje se raalizuje za svaki TE predvđen TK
Šta se dimenzioniše - neka karakteristika TE, na primjer:
- Broj TE
- Tehničke karakteristike TE (nosivost, raspon, ....)
Za korektno dimenzionisanje potrebno je poznavati:
Mjerodavnu veličinu (veličina koja najbolje opisuje karakteristiku TE koji se

dimenzioniše Metod ili Matematički model koji se može primjeniti za
dimenzionisanje - na pr: Teorija vjerovatnode, matematička statistika, Linerano,
nelinearno, dimnamičko programiranje, TMO, Simulacioni modeli, Modeli zaliha
Ulazne veličine za primjenu metoda/modela. Rezultat dimenzionisanja ima oblik

kvantitativnih
4) Po završetku dimenzionisanja obavlja se provjera osetljivosti izlaznih rezultata.
Dimenzionisanjem smo dobili sve elemente za vrjednovanje i izbor varijantnih

riješenja - definisanje podloge za ostale projektante,
5.) Vrednovanje varijantnih riješenja i izbor najpovoljnijeg
Prije vrjednovanja potrebno je izabrati kriterijume, metode, potom vrednujemo,

ispituje se osetljivost....
KRITERIJUMI:
1. Troškovi
2. Vrjeme
3. Investicije
4. Tačnost
5. Pouzdanost
Zahtjevi:
1. Sa što manje kriterijuma dobro opisati varijantu,

2. Bez preklapanja kriterijuma,
3. Bez međusobne zavisnosti kriterijuma,
4. Definisanje funkcije cilja,
5. Izbor metoda vrijednovanja,
6. Ispitivanje osjetljivosti
Razvoj skladišta a samim tim i logističkih centara u BiH je u relativnoj stagnaciji.

Iako ima povoljne geografske uvjete za razvoj mreže centara to još nije dovoljno
iskorišteno.
Prema određenim studijama, koje su rađene do 1992. godine, za definisanje

broja i rasporeda tih centara u BiH, može se identifikovati sedam velikih gradova
u kojima je trebalo graditi robno-transportne centre i skladišta.
Ovi robno-transportni centri trebali su opsluživati šire gravitaciono područje i

formirati mrežu logističkih centara u BiH.
Do danas je urađeno i pušteno u funkciju nekoliko centara u Bosni i Hercegovini,

a oni se nalaze na sljededim lokacijama: Sarajevo, Tuzla, Banja Luka, Mostar,
Bihad, Doboj, Zenica.
Vrednovanje alternativnih lokacija logističkog centra uz pomod bodovnog

ocjenjivanja
BUDUDI TRENDOVI PRIMJENE ITS-a U LOGISTICI

ODLAZI DOLAZI
JEDNO ITS RJEŠENJE VIŠE ITS RJEŠENJA
ODLAZI DOLAZI
NEMA IMA
ALTERNATIVA ALTERNATIVA
Nova rješenja sa primjenom ITS-a u logistici baziraju se na:
1. KONSOLIDACIJI ROBNIH TOKOVA

2. MODNIM LOGISTIČKIM I POSLOVNIM MREŽAMA,
3. LOGISTIČKIM CENTRIMA,
4. INTERMODALNOM TRANSPORTU,
5. NOVIM INFORMATIČKIM TEHNOLOGIJAMA
6. LOGISTIČKIM STRATEGIJAMA
7. LOGISTIČKIM PROVAJDERIMA
8. EFIKASANOM ODGOVORU NA POTREBE POTROŠAČA
U zemljama članicama EU ved je:
- poprilično razvijena industrija cestovne telematičke opreme u logistici.

- Evropska komisija investira više od 400 milijuna eura svake godine u području
inteligentnih transportnih sistema u prometu. Temeljna su tri programa preko
kojih se danas i u budude investira u ovo područje:
1. TEN-T mreža
2. Strukturni i kohezijski fondovi
3. Instrument za povezivanje Europe – Connecting Europe Facility (CEF), 2014.
- 2020.
4. Istraživačko-inovacijski program Horizon 2020 (Obzor 2020) 2014. - 2020.
Pristup inteligentnih transportnih sistema u logistici samo je otvorio nove

mogudnosti, kako za razvoj prometnog i transportnog logističkog sektora,
tako i za razvoj pripadne industrije opreme i usluga u području ITS-a.
Pravni okvir razvoja ITS-a u EU

RAZVOJ INTERMODALNOG ITS-a

NOVI OD VRATA DO VRATA SERVISI

NOVI NAVIGACIONI I RUTNI ALGORITMI

Projekti Smart Logistic Corridor
1. nove vremenske i cestovne usluge

2. unapređene obavijesti o prometnoj nesredi
3. nove putničke usluge u stvarnom vremenu
4. unapređeni automatski poziv za hitne pozive eCall / ERA Glonass
TREND JE UBRZANI RAZVOJ INTELIGENTNIH LOGISTIČKIH VOZILA, koja svojim

novim svojstvima značajno unapređuju sigurnost, učinkovitost i
udobnost vožnje te nove TEHNIČKE INOVACIJE U LOGISTICI koje
kombinuju IoT, AiO, Robotiku i Automatiku
TEHNIČKE INOVACIJE
ne obavezan DIO
Pod inovacijom se smatra razvoj i primjena novog ili bitno izmijenjenog

proizvoda (dobra ili usluge), postupka, nove organizacijske metode,
poslovne prakse ili nove marketinške metode i njezino uvođenje u
praktičnu upotrebu odnosno - komercijalizacija.
Razlikuju se različite vrste inovacija - proizvodne inovacije, inovacije u

postupku proizvodnje, organizacijske inovacije i marketinške inovacije.
Dakle, osim tehnoloških inovacija postoje i tzv. netehnološke inovacije koje

nisu rezultat istraživanja i razvoja nego mogu biti ključne za profitabilni
marketing proizvoda i/ili usluga nastalih ulaganjem u istraživanje i razvoj..
Ostvarenje inovacija odvija se tijekom inovacijskog procesa koji uključuje

inovativne aktivnosti u okviru tri osnovne faze: koncipiranje, implementacija i
marketing. Inovacijski proces počinje s fazom koncipiranja koja uključuje
analizu problema i njegovog rješavanja preko razvoja ideje, evaluacije ideje i
planiranja projekta.
Implementacija obuhvada razvoj (konstruiranje), izradu prototipa, testnu

primjenu i testiranja proizvoda.
Marketing uključuje proizvodnju i plasiranje proizvoda na tržište te proboj na

željeno tržište.
Inovativne aktivnosti uključuju sve naučne, tehnologijske, organizacijske,

financijske i komercijalne korake koje stvarno ili potencijalno vode ka
implementaciji inovacija.
Slijedom toga, inovacijski proces uključuje sudjelovanje različitih stručnjaka iz

različitih područja - od tehničkih eksperata u istraživanju i razvoju, do
stručnjaka u području marketinga, financija, uprava i pravnih odsjeka
kompanije te vanjske konsultante, dobavljače, poslovne partnere i korisnike.
HVALA NA PAŽNJI!

Logistika I ITS

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Logistika I ITS

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Univerzitet u Sarajevu

Fakultet za saobradaj i komunikacije

Predmetni nastavnik: Red.prof. dr. Abidin Deljanin

• RAZVOJ INTELIGENTNIH TRANSPORTNIH SISTEMA U SVIJETU

Početkom 21. stoljeda prometni se stručnjaci slažu da uspješno rješavanje

• RAZVOJ INTELIGENTNIH TRANSPORTNIH SISTEMA U SVIJETU

ITS je upravljačka i informatičko-komunikacijska nadgradnja klasičnog

u odnosu na klasična rješenja bez ITS aplikacija.

• RAZVOJ INTELIGENTNIH TRANSPORTNIH SISTEMA U SVIJETU

To ne znači da prije ITS-a nije postojala inteligencija u prometu (barem kod

• RAZVOJ INTELIGENTNIH TRANSPORTNIH SISTEMA U SVIJETU

Atribut „inteligentni” opdenito označava sposobnost adaptivnog djelovanja u

• RAZVOJ INTELIGENTNIH TRANSPORTNIH SISTEMA U SVIJETU

Koncept inteligentnih informacijskih sistema (IIS) blizak je informatičarima

Koncepti i tehnike umjetne inteligencije (AI tj. Artificial Intelligence)

koriste se u dizajniranju, razvoju i implementaciji različitih ITS aplikacija.

• RAZVOJ INTELIGENTNIH TRANSPORTNIH SISTEMA U SVIJETU

• RAZVOJ INTELIGENTNIH TRANSPORTNIH SISTEMA U SVIJETU

Problemi gradske dostave, onečišdenja i troškova transporta takvi su da je

• RAZVOJ INTELIGENTNIH TRANSPORTNIH SISTEMA U SVIJETU

ITS rješenja uključuju:

• RAZVOJ INTELIGENTNIH TRANSPORTNIH SISTEMA U SVIJETU

Za razliku od izoliranih tehničkih rješenja:

koncept ITS-a predstavlja „SISTEM SISTEMA”.

Uvjerljivi razlozi „za” ITS slijede iz negativnih podataka o sigurnosti i

• Sistemski razvoj ITS-a podrazumijeva zajedničku arhitekturu i

• RAZVOJ INTELIGENTNIH TRANSPORTNIH SISTEMA U SVIJETU

Arhitektura inteligentnih transportnih sistema (ITS) predstavlja osnovu za

Ona prikazuje i određuje u kakvim su međusobnim odnosima komponente

Za razvoj arhitekture ITS-a nužno je detaljno poznavanje:

• RAZVOJ INTELIGENTNIH TRANSPORTNIH SISTEMA U SVIJETU

Uslovi u kojima de se koristiti ITS i zahtjevi bududih korisnika ITS-a su također

Arhitektura ITS-a je podijeljena na tri tipa:

dok je prema unutarnjoj strukturi podijeljena na tri osnovna dijela:

• RAZVOJ INTELIGENTNIH TRANSPORTNIH SISTEMA U SVIJETU

Evropska arhitektura ITS-a se svrstava pod okvirni tip arhitekture, pa se tako i

• RAZVOJ INTELIGENTNIH TRANSPORTNIH SISTEMA U SVIJETU

Osnovi koncept razvoja ITS uključuje:

Okvir za razvoj (Moderna tehnologija je samo jedna komponenta za uspješan

Koordinacija razvoja ITS-a ( Tipični zahtjev razvoja ITS-a je koordinacija između

• PRIMJENA INTELIGENTNIH TRANSPORTNIH SISTEMA U LOGISTICI

ITS rješenja u korištenju mreže cesta

Posljednjih nekoliko dekada obilježila je povedana primjena informatičke

Sektor transporta također se je okoristio ovim napretkom, putem

• PRIMJENA INTELIGENTNIH TRANSPORTNIH SISTEMA U LOGISTICI

Korištenje cestovnih mreža danas je vede nego ikad.

Porast prometovanja kao i promjena u nadinu prometovanja naglašava

Inteligentni transportni sistemi /ITS/ napajaju se naprednim tehnologijama

• PRIMJENA INTELIGENTNIH TRANSPORTNIH SISTEMA U LOGISTICI

ITS rezultira sigurnijim i učinkovitijim transportnim sustavima za putnike i

ITS omoguduje korisne informacije u realnom vremenu automobilistima i

• PRIMJENA INTELIGENTNIH TRANSPORTNIH SISTEMA U LOGISTICI

Usluge RGN moge se realizirati putem relativno samostalnog sistema kao

Navigacijski sistemi vozila mogu se temeljiti na:

1. zemaljskim sustavima (korištenjem GSM, UMTS i drugih sustava),

• MODELIRANJE INTELIGENTNOG PONAŠANJA U TRANSPORTU I LOGISTICI

Pojavom računala omoguden razvoj umjetnih (stru čnih/ekspertnih) sistema koji

Modeliranje inteligentnog ponašanja uključuje primjenu:

• MODELIRANJE INTELIGENTNOG PONAŠANJA U TRANSPORTU I LOGISTICI

Umjetni sistemi inteligentnog ponašanja:

• Sposobnost prikupljanja i upotrebe znanja

• Sposobnost postavljanja problema

• Sposobnost učenja, zaključivanja, rješavanja problema