ZANEMARIVANJE I ZLOSTAVLJANJE DJECE

Zlostavljanje – odnos prema djetetu na način koji je neprihvatljiv u određenoj kulturi u

određeno vrijeme. Svako ponašanje koje rezultira ozljedama djeteta predstavlja
zlostavljanje rezultiraju stvarnom ili mogućom povredom djetetovog života, zdravlja,
razvoja ili digniteta u kontekstu odgovornosti, povjerenja ili moći.
Zanemarivanje – nezadovoljavanje osnovnih djetetovih potreba poput odgovarajuće hrane,
odjeće, grijanja, medicinske skrbi i školovanja, pri čemu roditelj ili skrbnik ima mogućnosti
za njihovo zadovoljavanje.
Što je zaštita djece? Aktivnosti koje se poduzimaju da bi se zaštitila posebna skupina djece
koja trpi ili je u riziku za trpljenje štete koja mu se može nanijeti (povrede i sl).
Djeca u „potrebi“? ona kojima nedostaje dodatna podrška kako bi se u potpunosti ostvarila.
UN konvencija o pravima djeteta. Dijete ima pravo na: poštovanje, informiranje zaštitu,
slobodu govora, dobar početak u životu, sigurnost (biti siguran i osjećati se sigurnim).
6 najčešćih nedostataka u praksi zaštite djece:
 Neadekvatno međusobno informiranje
 Slab postupak procjene
 Neuspješno donošenje odluka
 Nedostatak međuinstitucijskog rada
 Nedostatno bilježenje informacija
 Nedostatak informacija o značajnim događajima (učinjenim djelima)
3 rješenja: učinite jednostavne stvari na bolji način, klijent je dijete, promovirajte sve što je
za dobro djeteta.
Odgovornost zajedničkog rada DA. Nikada ne učiniti ništa. Povjerljivost podataka NE.
Zaštita zlostavljane djece- smatralo se da je ovo područje djelovanja samo pravosuđa i
policije te da se uloga zdravstvenih djelatnika odnosi tek na liječenje posljedice nasilja.
Promjena- u pravosudnom i policijskom poslu sudjeluju i druge institucije i struke (od
dječjiih psihologa do epidemiologa).
Počinitelji zlostavljanja ne moraju biti samo punoljetne osobe. Bitno je da postoji
nesrazmjer u moći između počinitelja i žrtve.

KATEGORIJE ZLOSTAVLJANJA
1) FIZIČKO - aktivnosti prema osobi mlađoj od 18 god. koje rezultiraju rizikom za
ozbiljno povrjeđivanje, smrt ili teške fizičke posljedice.
2) EMOCIONALNO - ignoriranje, zastrašivanje, pritisak, sramoćenje koje rezultira
doživotnim posljedicama i traumama na emocionalnom planu osobe
3) SEKSUALNO - svaki seksualni kontakt između djeteta i barem 5 godina starije
osobe (odraslog ili adolescenta); zakonske posljedice su teže ako je dijete u vrijeme
zlostavljanja mlađe od 14 godina
4) ZANEMARIVANJE - nezadovoljavanje djetetovih osnovnih potreba

SIMPTOMI I OSOBINE ZLOSTAVLJANOG DJETETA:

a) tjelesni simptomi
b) na emocionalnom planu

1
 c) upozoravajući znakovi u ponašanju: zamjena uloga u obitelji, retrogradno
ponašanje – sisanje palca, samodestruktivno ponašanje – alkohol, bijeg od
kuće, itd.

FIZIČKO ZLOSTAVLJANJE- namjerno nanošenje ili nesprječavanje nanošenja

ozljeda djetetu od strane roditelja ili skrbnika. Uključuje: udaranje, šamaranje,
čupanje, bacanje na pod, gruba trešnja, nanošenje opeklina ili porezotina, pokušaj
davljenja, vezanje, zatvaranje, trovanje. (kratkoročne i dugoročne posljedice)

Procjena svake tjelesne ozljede obuhvaća tri faze:

1. ocjena ozljede, njezina opsega, mjesta i drugih specifičnih obilježja
2. uzimanje anamneze, s naglaskom na razumijevanju kako se i zašto ozljeda dogodila i
slaže li se klinički nalaz s ponuđenom pričom
3. istraživanje šire slike, uključujući aspekte djetetova ponašanja, odnosa roditelj–
dijete, rizičnih čimbenika koji se nalaze u pozadini, pokazatelja emocionalnog
zlostavljanja ili zanemarivanja.

Sigurnosni pojas – vrat, uho i rameni pojas – „sigurnosni trokut“

Traume – normalno na prominentnim mjestima (koljena, laktovi, nos, čelo)
Orofacijalne traume u otprilike 60 % slučajeva zlostavljanja.

Simptomi ekstraoralno:
MODRICE
- slučajni padovi rijetko uzrokuju modrice na mekim tkivima obraza (slučajna i
namjerna ozljeda – sigurnosni trokut)
- modrice u beba ili djece koja se ne kreću samostalno uzrok su zabrinutosti
- višestruke modrice sugeriraju na fizičko zlostavljanje (udarac, pljuska, štipanje,
povlačenje, stezanje); modrice različite starosti i modrice sa uzorkom.
- kliničko određivanje starost modrica s obzirom na boju nije precizno

ABRAZIJE I LACERACIJE i čupanje kose

- najčešće nastaju uslijed sile udarca prstenom ili noktima (prisilno hranjenje) ili
se vide prsti
- rijetko na orofacijalnim strukturama
- slučajna ozljeda orofacijalnih struktura – povezana s ostalim ozljedama –
koljeno, lakat, nos, čelo

OPEKLINE
- 10 % slučajeva fizičkog zlostavljanja obuhvaća opekline
- Opekline sluznice usne šupljine u male djece posljedica nasilnog uvođenja–
vruće ili kaustične hrane i/ili tekućine
- vrući predmeti opeku kožu lica – vidi se uzorak predmeta

2
 - opekline nanesene vrućim krutim predmetima stavljenim na lice obično ne
stvaraju mjehure, a oblik opekline često nalikuje korištenom sredstvu pomoću
kojeg je ozljeda nastala

UGRIZ
- ako nije prekinut kontinuitet kože – rana nestane za 24 sata – no mogu bit vidljive
i duže
- tanja kože – dulje vidljiv ugriz
- DNA analizom se može utvrditi počinitelj
- mogu izgledati samo kao modrica ili imati obilježja abrazija i laceracija
- trajanje tragova ugriza ovisi o sili koja je primijenjena i o opsegu oštećenja tkiva.
Otisci zuba koji nisu probili kožu mogu nestati unutar 24 sata, ali mogu potrajati i
duže. U onim slučajevima gdje je koža pukla, granica ili rubovi bit će vidljivi
tijekom nekoliko dana, ovisno o debljini tkiva. Na tanjim tkivima tragovi se
zadržavaju dulje.

OZLJEDE OKA
- Periorbitalni podljevi kod djece su neuobičajeni i trebali bi pobuditi sumnju,
osobito ako su obostrani.
Oštećenje oka u tjelesno zlostavljanog djeteta uključuje 1. akutno
krvarenje u prednjoj očnoj komorici, 2. dislociranu leću, 3. mrenu izazvanu
traumom i 4. ablaciju mrežnice. Više od polovice ovih ozljeda dovodi do trajnog
oštećenja vida, jednog ili oba oka.

FRAKTURE KOSTIJU
- moguće gotovo na svakoj kosti, uključujući i skelet lica (nos, mandibula, zigoma;
relativno rijetko)
- izolirane ili multiple
- klinički su vidljive, ali definitvna dijagnoza se određuje rtg - om
- većina frakutra u fizički zlostavljane djece pojavljuje se u dobi mlađoj od 3
godine
- slučajne frakture češće se javljaju u djece školske dobi
- kad se posumnja na zlostavljanje - prisutnost bilo kakvog prijeloma je indikacija
za rentgenski pregled kompletnog skeleta
- frakture su vrlo često sa malo dislokacijama?
- dijete koje trpi trajno fizičko zlostavljanje može imati višestruke prijelome u
različitim stadijima cijeljenja kosti – vidljivo na kompletnom rtg – u

INTRAORALNE OZLJEDE: kontuzije, modrice, abrazije i laceracije, opekline, traume

zuba (intruzija), oštećenje frenuluma

3
 - penetrirajuće ozljede nepca, vestibuluma, dna usne šupljine i frenuluma
mogu se pojaviti tokom nasilnog hranjenja djece i obično su izazvane priborom
za hranjenje
- Modrice i laceracije gornjeg labijalnog frenuluma nisu neuobičajene kod malog
djeteta koje pada učeći hodati (obično u dobi između 8 i 18 mjeseci) ili kod
starije djece zbog neke druge slučajne traume.
No rascjepljivanje frenuluma kod vrlo malog pacijenta koji se ne kreće
(mlađeg od 1 godine) trebalo bi biti sumnjivo. Ono može biti posljedica izravnog
udarca u usta.
- oštećenje frenuluma – suspektno na direktan udarac ili držanje ruke na ustima
djeteta
- nevidljivo dok se usnica potpuno ne izokrene prema vani
- Dob djeteta i anamneza traume ključni su čimbenici u određivanju uzroka ozljede
u smislu zlostavljačkog ponašanja.

STANJA KOJA MOGU OPONAŠATI FIZIČKO ZLOSTAVLJANJE

1. prirođene osobitosti (hemangiom, mongolska plava pjega)
2. infekcije (impetigo, scabies)
3. nenamjerna ozljeda
4. poremećaji krvarenja (hemofilija)
5. osteogenesis imperfekta (učestali i spontani lomovi kostiju)

- fizičko zlostavljanje može podrazumijevati udaranje, trešnju, bacanje, trovanje,

nanošenje opeklina ili oparotina, utapanje, gušenje ili izazivanje tjelesne ozljede ili štete
kod djeteta na neki drugi način, kada roditelj ili skrbnik izmisli simptome bolesti ili je
hotimice izazove.

- svake godine u Britaniji najmanje jedno od 1000 djece mlađe od 4 godine doživi teško
fizičko zlostavljanje; primjerice, prijelome, krvarenje u mozgu, teške unutarnje ozljede ili
sakaćenje.

Zabrinutost izazivaju:
 ozljede s obiju bočnih strana tijela
 ozljede mekog tkiva
 ozljede s određenim obilježjima
 svaka ozljeda koja ne odgovara objašnjenju
 odgađanje predočenja
 neobrađene ozljede

„Sigurni trokut“ (uši, postranični dio lica i vrat, vrh ramena): nenamjerne ozljede u tom
području su neuobičajene.
Tipična mjesta neslučajnih ozljeda (ozljede koje bi trebale pobuditi zabrinutost):
modrice oko očiju, osobito ako su obostrane, meko tkivo obraza, intraoralne ozljede,

4
podlaktice kad se podižu radi samoobrane, prsa i trbuh, svaka ozljeda prepona ili
genitalija, unutarnja strana bedara, tabani, unutarnja strana ruku, stražnji i bočni dio
trupa, osim izravno preko kralježnice, uši – osobito tragovi štipanja koji se nalaze s obje
strane uha. Prisutno neslaganje sa anamnezom, odgođenim traženjem pomoći i
neliječenim starim ozljedama.

Tipične slučajne ozljede: koštana izbočenja, sukladnost anamnezni, sukladnost dobi

djeteta.

Modrice neobičnog oblika s oštrim rubovima gotovo su uvijek nanesene namjerno. Ako
na sredstvu kojim se zlostavljalo postoji uzorak, on može biti preslikan na modrici – tzv.
tetovaža.

EMOCIONALNO ZLOSTAVLJANJE
U najširem smislu obuhvaća destruktivno ponašanje odraslih prema djetetu što
uključuje prisutnost neprijateljskog ponašanja i odsutnost pozitivnih pristupa.
- slab rast i kašnjenje u rastu, odgođen razvoj (pogotovo emocionalni)
- poremećeno obrazovanje (ne sudjeluje u nastavi, slaba koncentracija), poremećaj
održavanja pozornosti (problem koncentracije)
- socijalna nezrelost (slaba komunikacija), nedostatak socijalne odgovornosti
- agresija (kao obrambena reakcija), anksioznost, apatija, usamljenost, ne gledaju
sugovornika u oči, ne reagiraju na vanjske podržaje, ne pokazuju zadovoljsto u
ničemu.

ZNAKOVI EMOCIONALNOG ZLOSTAVLJANJA: (kratkoročne i dugoročne posljedice)

• Slab rast
• Zaostajanje u razvoju
• Neuspjeh u školi
• Socijalna nezrelost
• Nedostatak socijalne odgovornosti
• Agresija
• Poremećaji vezivanja (i kao uznemirenost i kao izbjegavanje)
• Nekritično prijateljsko raspoloženje
• Problematično ponašanje
• Teškoće s pažnjom

-odbacivanje djetetovih potreba, ignoriranje, izolacija, degradiranje , ponižavanje djeteta,

manipuliranje djetetom, verbalni napadaji, pritisak na dijete.
- trajno loše emocionalno postupanje s djetetom u mjeri koja izaziva teške i trajne
negativne učinke na djetetov emocionalni razvoj.

5
- davanje do znanja djeci da su bezvrijedna i nevoljena, nedostatna ili vrijedna samo koliko
zadovoljavaju potrebe druge osobe. Može se očitovati i u obliku očekivanja koja se
nameću djeci, a neprimjerena su njihovoj dobi ili stupnju razvoja
- previše zaštitnički odnos i ograničavanje istraživanja i učenja ili sprječavanje djetetova
sudjelovanja u uobičajenim socijalnim interakcijama.
- može uključivati gledanje ili slušanje lošeg postupanja prema drugoj osobi. Može
uključivati i izazivanje osjećaja preplašenosti ili ugroženosti kod djeteta ili pak može
dovesti do iskorištavanja ili podmićivanja djece.

- glavni trag koji dovodi do slučajeva emocionalnog zlostavljanja nalazi se u emocionalnom

stanju i ponašanju djeteta te u njegovu odnosu s roditeljima!!!

- emocionalno zlostavljana djeca često imaju zakašnjeli intelektualni i socijalni razvoj.

Mogu se čvrsto držati roditelja i postaju žalosna kad roditelj nije prisutan ili je druga
mogućnost da su uznemirena, nepopustljiva i nesposobna usredotočiti se, povučena su,
oprezna i tjeskobna. Starija djeca mogu se samoozljeđivati, zloupotrebljavati drogu i
alkohol, delikventno se ponašati, bježati od kuće i često imati probleme u školi.

SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE- uključivamje zavisnog, razvojno nezrelog djeteta i

adolescenta, u seksualne aktivnosti, koje ono ne može razumjeti, na koje ne može datti
pritanak i koje ugrožavaju tabue obieljskog žvota. Razlikovanje zlostavljajućih od
nezlostavljajućih seksualnih ponašanja: razlika u moći, razlika u znanju, razlika u
zadovoljenju.

PRIKAZ SEKSUALNOG ZLOSTAVLJANJA:

• Izravni iskaz
• Spolno prenosiva infekcija
• Trudnoća
• fizički znakovi
• Emocionalni znakovi i znakovi u ponašanju
° kašnjenje u razvoju
° tjeskoba i depresija, psihosomatski pokazatelji, samodestrukcija
° samoozljeđivanje bježanje od kuće, zlouporaba droga, alkohola
° nekontrolirano vršenje nužde ili mokrenje
° neprikladno spolno ponašanje ili znanje, seksualizirano ponašanje
Sindrom prilagodbe seksualnom zlostavljanju u djetinjstvu:
-tajnost i tišina
-bespomoćnost i ranjivost
-zarobljenost i prilagodba
-zakašnjelo, konfliktno i neuvjerljivo otkrivanje
-povlačenje optužbe
Kratkoročne/dugoročne posljedice

6
 Seksualno zlostavljanje podrazumijeva prisiljavanje ili zavođenje djeteta ili mlade osobe
da sudjeluje u seksualnim aktivnostima, uključujući prostituciju, bilo da je dijete svjesno
toga što se događa ili nije. Dotične aktivnosti mogu uključivati tjelesni kontakt, uključujući
penetracijske (e.g. silovanje, analni ili oralni seks) ili nepenetracijske aktivnosti (oralni
seks). Mogu obuhvaćati i aktivnosti bez kontakta, poput uključivanja djece u gledanje ili
stvaranje pornografskog materijala ili gledanje seksualnih aktivnosti, ili poticanja djece da
se ponašaju na seksualno neprimjeren način.
Najvažniji rizični faktori za seksualno zlostavljanje su: odvojenost djece od roditelja, djeca iz
obitelji u kojoj su roditeji preokupirani problemima zbog kojih ne nadziru djecu i ne mogu
im posvećivati dovoljno pažnje.

Seksualno zlostavljanje je zlouporaba moći, a počinitelji mogu biti odrasli muškarci i žene,
tinejdžeri i starija djeca (do 18g rizik dječaci 1:6, djevočice 1:4). Seksualno zlostavljanje
najčešće počinje u dobi između 4 i 8g. Zlostavljači najčešće ne koriste silu nego
nagovaranje, potkupljivanje i prijetnje. Djeca najčešće ne izmišljaju priče o seksualnom
zlostavljanju. Većina seksualnih zlostavljača su muškarci.

Djetetovo otvaranje je proces, a ne jedan događaj. Aktivnim slušanjem šaljemo nekoliko

poruka: čujem tvoj problem, nastojim razumjeti/čujem kako se odjećaš, sprena sam slušati i
razgovarati, vjerujem u tebe i tvoje snage. Funkcije aktivnog slušanja su: uspostavljanje
odnosa razumijevanja, povjerenja, iskrenosti i pouzdanosti, pomaganje klijenitima da se
otvore, pomaže klijentima da postanu svjesni svojih osjećaja, prikupljanje informacija.
Osnovni dijelovi intervjua: uspostavljanje odnosa s djetetom, procjena razvoja, prikupljanje
informacija o događaju. Procjena daljnjih potreba djeteta i završetak. Tipovi pitanja:
otvorena (što je dogodilo), usmjerena (što radis kad si kod kuće) i pitanja s višestrukim
izborom (jesi li bila u odjeći ili bez). Izbjegavati specifična, sugestivna pitanja te se
preporuča izbjegavati pitaja koja počinju sa Zašto jer djeca često ne znaju objasniti zašto
nešto osjećaju ili su nešto napravili. Razlike pristupu djetetu predškolse, školske dobi i
adolescentu.

ZANEMARIVANJE (velika uloga pedijatara u prepoznavanju! Vide dijete 10-12 puta

prije nego dijete dođe u stomatološku ordinaciju.
POTREBE ZANEMARENOST
prehrana → nenapredovanje, usporen rast, nizak rast
toplina, krov nad glavom, odjeća → smrzotine, opekline
sigurna okolina → česte ozlijede
higijena i briga za zdravlje → okorjela prljavština (nokti), nepočešljanost, uši,
karijes
poticanje i edukacija → kašnjenje u razvoju
ljubav, privrženost → povučeno ponašanje ili ponašanje kojim se
privlači pažnja

Zanemarivanje je učestalo (anjčešći oblik zlostavljanja 44%). Ono narušava i oštećuje

zdravlje djeteta a može dovesti i do njegove smrti.
7
AAPD: Dentalno zanemarivanje je nezadovoljavanje osnovnih djetetovih potreba ako
roditelj (skrbnik) ima mogućnosti da se za njih pobrine.
Zanemarivanje je trajno neispunjavanje djetetovih osnovnih tjelesnih i/ili psiholoških
potreba, što će vjerojatno dovesti do ozbiljnog narušavanja djetetova zdravlja ili razvoja.
Zanemarivanje se može javiti u trudnoći kao posljedica majčine zlouporabe štetnih tvari.

Zanemarivanje može podrazumijevati roditelja ili skrbnika koji ne osiguravaju dostatnu

hranu i odjeću, krov nad glavom (uključujući izbacivanje iz kuće ili napuštanje), koji ne
uspijevaju zaštititi dijete od fizičke i emocionalne štete ili opasnosti, koji ne osiguravaju
odgovarajući nadzor (uključujući i angažiranje neodgovarajuće osobe za brigu o djetetu) ili
pak koji ne omogućuju pristup odgovarajućoj medicinskoj skrbi ili liječenju. Tu također
može biti uključeno i zanemarivanje djetetovih temeljnih emocionalnih potreba ili
nereagiranje na njih.

Šteta kratkoročna: zanemarivanje utječe na fizičko i emocionalno zdravlje, socijalni i

kognitivni razvoj.
Šteta dugoročna: odrasli koji su bili zanemarivani kao djeca imaju veću učestalost:
ushićenja, pokušaj samoubojstva, depresije, dijabetes, bolesti srca.

UGROŽENE SKUPINE
RODITELJI: mladi ili samohrani roditelji, roditelji s teškoćama u učenju (slab nivo
obrazovanja), oni koji su sami proživjeli teško djetinjstvo, mentalni problemi, droga,
alkohol
SOCIJALNI ČIMBENICI: obitelji koje žive u nepovoljnom socijalnom okruženju,
primjerice zbog siromaštva, socijalne izdvojenosti ili loše stambene situacije
DJETE KAO ČIMBENIK: mlađa djeca znatno su podložnija fizičkom zlostavljanju i
zanemarivanju (najmanje 10 % svih zlostavljanja uključuje djecu mlađu od 1 godine)
- seksualno zlostavljanje češće (iako ne isključivo) zahvaća stariju djecu, osobito
djevojčice
- djeca s teškoćama u razvoju u većoj su opasnosti da dožive zlostavljanje bilo koje vrste
(3,4 x češći su slučajevi zlostavljanja i zanemarivanja kod djece s teškoćama u razvoju)
Zašto? Briga u instituciji- fizička i socijalna izolacija. Ovisnost- briga o intimnoj higijeni.
Komunikacija- teškoće u opisivanju zlostavljanja.
Smrtnost: UK 1-2 djeteta na tjedan, USA 80 djece na mjesec.

DENTALNO ZANEMARIVANJE
- definicija Američke akademije za dječju stomatologiju: namjerni propust roditelja ili
skrbnika da potraži i ustraje na liječenju, nužnom da bi se osigurala razina oralnog
zdravlja za primjereno funkcioniranje te izostanak boli i infekcije.
Zlostavljana/zanemarena djeca 8X češće imaju neliječene kariozne trajne zube u
odnosu na djecu koja to nisu.

8
Kad se upozori na probleme sa zubima i ponudi odgovarajuća i prihvatljiva obrada, sljedeći
pokazatelji mogu dovesti do zabrinutosti:
 Netretirani rampantni karijes/ oralna bol
 Infekcija ili orofacijalna trauma
 Anamneza s izostancima u dolaženju
 neredoviti dolasci i ponovno propuštanje zakazanih termina za pregled
 nedovršavanje planirane obrade
 vraćanje s bolovima u ponavljanim vremenskim razmacima
 zahtijevanje opetovane opće anestezije za vađenje zuba

Autori predlažu da bi se radi izbjegavanja nesporazuma izraz dentalno zanemarivanje

trebalo zadržati za situacije gdje je izostala reakcija na poznat i znatan problem sa zubima.

Što se očekuje od stomatološkog tima? Promatrati, zabilježiti, komunicirati, uputiti na

procjenu. Od nas se ne očekuje da postavljamo dijagnozu. 5R- responsability, recognising,
responding, reorganising, resources.

OSTALI OBLICI ZLOSTAVLJANJA DJECE: vršnjačko nasilje, svjedočenje obiteljskom nasilju,

nasilje puteM interneta.

PRAVNA ZAŠTITA DJECE

- u sustavu RH djeca su posebno istaknuta kao vulnerabilna skupina koja ima pravo na
posebnu skrb i zaštitu društva i države
Zakoni:
1) zakon o socijalnoj skrbi
2) obiteljski zakon
3) kazneni zakon
4) zakon o zaštiti prava pacijenata
5) konvencija o pravima djeteta
6) zakon o pravobranitelju za djecu
7) zakon o zaštiti od nasilja u obitelji

PRIJAVA PRI SUMNJI NA ZLOSTAVLJANJE

Tko treba prijaviti zanemarivanje i zlostavljanje djeteta?
Prema Obiteljskom zakonu, svatko tko primijeti.
Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji – zdravstveni djelatnik, djelatnik socijalne skrbi,
psiholog, socijalni radnik, socijalni pedagog i djelatnik obrazovne ustanove.
Centar za socijalnu skrb.
Ako prijavim, kršim li odnos povjerenja?
Povjerenje – dužnost zadržavanja informacija od klijenata. Prema zakonu, dužnost
prijavljivanja ima prednost nad povjerenjem (zadržavanjem informacija).
Pod kojim uvjetima moram prijaviti zlostavljanje djeteta?
9
Pri opravdanoj sumnji na zlostavljanje, čak i ako stručnjak nema dovoljno informacija za
potvrditi to.
Kome podnijeti prijavu kad prijavljujem zlostavljanje?
Nadležnom centru za socijalnu skrb, odsjeku maloljetničke delikvencije u nadležnoj
policijskoj upravi, općinskom ili županijskom državnom odvjetništvu.
Sadržaj prijave
Tko prijavljuje, protiv koje osobe je podnesena prijava sa svim njegovim osobnim
podacima koji su poznati stručnjaku, ime i starost djeteta koje je zlostavljano te sve
utvrđene činjenice i okolnosti iz kojih proizlazi sumnja na zlostavljanje. Vremensko
razdoblje kad se uočilo simptome, činjenice i okolnosti iz kojih proizlazi sumnja u
zlostavljanje (rtg ili foto dokumentacija), zaključak (stav) stručnjaka (primjerice: priča
mame i djeteta se ne slažu, učestale traume ...).
Hoću li snositi posljedice ako ne prijavim zlostavljanje?
Nije isključeno da stručnjak koji ne prijavi može biti tužen.
Mogu li imati neprilika ako prijavim? Može li me tužiti osoba koju sam prijavio?
U nekim zemljama postoji imunitet za osobu koja prijavljuje (Francuska, Belgija), u
Hrvatskoj može biti tužena osoba koja prijavljuje.
Stručnjak – sugerira prema kliničkoj slici pacijenta.
Moram li prijaviti svaki slučaj zlostavljanja?
Da, bezuvjetno, za opravdanu sumnju.
Moram li prijaviti sumnju ako je zlostavljač uključen u tretman ili ako vjerujem da će
prijavljivanje činiti više štete nego koristi?
Treba osigurati sigurnost za dijete.
Kakav će biti odgovor na moju prijavu?
Centar za socijalnu skrb ulazi u obitelj; smještanje djeteta u dom, terapija za dijete/obitelj.
Stručnjak koji prijavi će vjerojatno biti pozvan na sud vještačiti/svjedočiti u kaznenom
postupku.

PITANJA S ROKA 30.6.2009. godine

1. Nabroji 4 kategorije zlostavljanja - fizičko, emocionalno, seksualno, zanemarivanje
2. Koliko % fizičkog zlostavljanja uključuje opekline - 10%
3. Modrice i ekskorijacije na laktovima i koljenima su pouzdani znak zlostavljanja
(DA/NE) – NE
4. Ugriz normalno nestaje za 24 sata.
5. Na debeloj koži se ugriz dulje vidi (DA/NE) - NE
6. Bilateralna ozljeda oka pobuđuje sumnju na zlostavljanje (DA/NE) - DA
7. Zlostavljana djeca imaju multiple frakture u istim stadijima cijeljenja (DA/NE) - NE
8. U kojoj dobi se vidi najviše fraktura (kao posljedica zlostavljanja) - do 3 god
9. Laceracija labijalnog frenuluma često nastane spontano kod djeteta od 8-18 mj., tj.
nije znak zlostavljanja (DA/NE) - DA
10.Nabroji 4 stanja koja mogu oponašati zlostavljanje - koagulopatije, hemangiom,
piodermije, osteogenesis imperfecta

10
 11. Nabroji pokazatelje zanemarivanja: sporiji rast, ozljede, smrzotine/opekline, slaba
higijena, promjene ponašanja, potreba za pažnjom
12.Napiši TOČNO definiciju dentalnog zanemarivanja prema AAPD
13.Nabroji onih 7 zakona koji se odnose na pravnu zaštitu djece.

- Stomatološki tim nije odgovoran za postavljanje dijagnoze zlostavljanja ili

zanemarivanja djeteta, već samo za dijeljenje zabrinutosti na odgovarajući način.
- Procjenjuje se da u Ujedinjenom Kraljevstvu 1 do 2 djece umire svakoga tjedna
od zlostavljanja ili zanemarivanja.
- Procjenjuje se da jedno do dvoje djece tjedno umire u Engleskoj i Walesu kao posljedica
zlostavljanja ili zanemarivanja.
- Većina zlostavljanja djece događa se unutar djetetove vlastite obitelji, a čine ju osobe koje
su djetetu poznate. Međutim, djecu mogu zlostavljati i u institucionalnom ili društvenom
okruženju oni koji su im poznati ili, što je rjeđe, neznanac.
- Dijete se smatra zlostavljanim ako se prema njemu odnosi na način koji je neprihvatljiv u
određenoj kulturi u određeno vrijeme. Prag iznad kojega djelovanja ili propusti postaju
zlostavljački ili zanemarivački jest, do određene granice, socijalno i kulturološki određen.
- zanemarivanje 44 %
- emocionalno zlostavljanje 26 %
- fizičko z. 15 %
- seksualno z. 6 %
- višestruki oblici z. 9 %

- Općepriznata je činjenica da većinu slučajeva zlostavljanja i zanemarivanja stručnjaci ne

opaze i, kao posljedica toga, djeca i dalje trpe zlo koje im se nanosi.

Zlostavljanje ili zanemarivanje stomatološki tim može vidjeti na mnogo različitih načina:
 izravnim iskazom (koji se katkad naziva „otkrivanjem“) od strane djeteta,
roditelja ili neke druge osobe
 kroz znakove i simptome koji ukazuju na fizičko zlostavljanje ili zanemarivanje
 ili kroz zapažanja vezana uz djetetovo ponašanje ili odnos između njega i
roditelja.


1. 4 kategorije zlostavljanja: 1. Emocionalno (najčešće)

2. fizičko
3. seksualno
4. zanemarivanje
- podvrsta je medicinsko, a podvrsta njegovog dentalno zanemarivanje

2. multiple frakture i modrice u različitoj fazi cijeljenja znak su fizičkog zlostavljanja

3. ozljede na prominiranim dijelovima tijela odgovaraju slučajno nastalim ozljedama
4. 10% fizičkog zlostavljanja čine opekline
11
5. ugriz može nestati unutar 24 sata
6. bilateralne ozljede oka znak su fizičkog zlostavljanja
7. načini fizičkog zlostavljanja: modrice, ogrebotine, opekline, ugrizi...
8. izolirane modrice i laceracije gornjeg labijalnog frenuluma u dobi od 8-11 mj. nisu posljedica
padova
9. većina fraktura se javlja u dobi do 3 god.
10. antikoagulantna terapija i osteogenesis imperfecta “glume ozljede“
11. STD – sexual transmitted diseases
12. definicija dentalnog zanemarivanja...
13. za zanemarivanje karakteristične su opekline, smrzotine, zastoj u razvoju, nehigijena
14. siguran trokut – stražnja strana uške, stražnji rub lica i rame
15. kome prijaviti zlostavljanje : -centar za socijalnu skrb
- policija
- općinski i županijski sud
- pravobranitelj
16. 7 zakona:
1. obiteljski
2. kazneni
3. konvencija o pravima djeteta
4. zaštita pacijenta
5. zakon o socijalnoj skrbi
6. zakon o zaštiti od nasilja u obitelji
7. zakon o pravobranitelju za djecu
17. pokazatelj dentalnog zanemarivanja:

a) rani dječji karijes do 6 god. nastao zbog noćnog dojenja ili davanja bočice, a može se prenijeti i
od majke (npr. ako kuša hranu i onda s tom žlicom ide hranit dijete)
b) nesanirana bol i upala
c) nedolazak i nezavršavanje
d) traženje lagodnog (ekstrakcija,opća anestezija)
18. tko sve treba prijavit: - zdravstveni djelatnici
- pedagozi, profesori, odgajateljice
19. kod seksualnog zlostavljanja razlika mora biti 4-5 god.
20. tipična mjesta su meka tkiva kao što su unutarnje površine nadlaktice, trbuh, vrat, uho

12