Balacarita

-
-
Bhasa
Balacarita
-
Krisnine djecacke zabave
>

>

>

-
Bhasa
Prijevod | nepoznato • Prijelom | Lila • kolovoz, 2015.
 Dramatis personae
(Redom kojim se pojavljuju)

Redatelj - U prologu.
Narada - Božanski mudrac i veliki Višnuov posvećenik.
Devaki - Vasudevina supruga, Krišnina majka.
Vasudeva - Krišnin otac.
Nandagopa - Nadglednik pastirskog naselja, Krišnin poočim.
Garuda - Božanska ptica, Višnuov (Krišnin) nosač.
Cakra - Disk, jedno od Višnuovih oružja.
Sarnga - Lûk, još jedno Višnuovo oružje.
Kaumodaki - Topuz, još jedno Višnuovo oružje.
Sankha - Školjka, dio Višnuove opreme.
Nandaka - Mač, još jedno Višnuovo oružje.
Žene candale.
Kamsa - Kralj Mathure, zli uzurpator, Devakin stariji brat.
Sapa - Prokletstvo mudraca Madhuke.
Šri - Kraljevsko blagostanje, kraljeva sreća.
Yašodhara - Vratarica.
Balaki - Komornik.
Dojilja.

5
Katyayani - Božica Durga.
Kundodara - Zmija u božičinoj pratnji.
Koplje sula - Božičino oružje.
Manojava - Još jedan lik u božičinoj pratnji.
Nila - Tamnoplavi lik u božičinoj pratnji.
Stari čuvar stada.
Damaka - Čuvar stada.
Djevojke - Gopije iz pastirskog naselja. Ghosasundari,
Vanamala, Candrale i Mrigakši.
Damodara - Gospodin Krišna.
Samkaršana - Halayudha ili Balarama, Krišnin stariji brat
kojeg je rodila Rohini.
Meghanada - Čuvar stada.
Arista - Asura koji je poprimio oblik bika.
Kaliya - Naga ili zmija.
Dhruvasena - Sluga kralja Kamse.
Madhurika - Još jedna vratarica u Kamsinoj palači.
Canura - Hrvač.
Mustika - Drugi hrvač.
Ugrasena - Prethodni kralj Mathure kojeg je zarobio Kamsa.

6
 Prolog

Redatelj
Glas iza pozornice
Devaki
Vasudeva
Nandagopa
Garuda
Disk
Sarnga
Kaumodaki
Sankha
Nandaka

(Blagoslov)

1. (Nakon toga, na kraju Blagoslova, ulazi Redatelj)

2. Redatelj: U dobu Krti bijaše znan kao Narayana,

s tijelom što blistaše bjelinom poput školjke ili mlijeka,
A u dobu Treti slavnom zlaćanom puti obasjan
S tri koraka svoja premjerio je sva tri svijeta.
7
U dobu Dvapari, kako bi glave došao Ravani
Bijaše on Rama, tamnoplave puti poput trave durve,
A u Kaliju sja, uvijek mrk poput mastila.
Neka nam On, Gospodin Damodara, pruži Svoju zaštitu. (1)

A sad vam, plemenita gospodo, imam najaviti sljedeće… O!

Što je to? Čini mi se da još dok najavljujem, čujem neku buku.
Poći ću provjeriti o čemu se radi!

3. Glas iza pozornice: Otvorenim nebom čest ja sam putnik…

4. Redatelj: Da, to je. Shvatio sam.

Ugodni pljusak uz cvijeće rominja,

nebeskim bubnjevima praćen.
Da bi vidio kako se u klanu Vrsnija rađa Hari,
Mudrac Narada u žurbi već hita. (2)

(Exeunt ambo) (Obojica odlaze s pozornice)

KRAJ PROLOGA

8
 Prvi čin

5. (Ulazi Narada)

Narada: Otvorenim nebom čest ja sam putnik

Narada, dobro znan u sva tri svijeta,

Kojeg sukobi uvijek osobito raduju,
Stigao je k nama s Brahmina svijeta.(3)
I, o!
Sukob između bogova i demona što narušava
Ovo ozračje vječna mira, nimalo mi se ne mili.
Uz izučavanje spisa, s vremena na vrijeme
Počesto zagudim po žicama, a povlačim i žice svađe (4)
Štoviše,
Kako sam nadasve odan Djedovim. riječima,
Svaki mi je pustinjački stan omilio.
Pa ipak, ono što mi uistinu pruža radost jesu vina,
Na kojoj se svira noktima, i sukobi među smrtnima. (5)

I tako sam sad došao amo, ne bih li vidio Gospodina Narayanu,

prvobitno biće u svemiru, koji ne malaksava niti nestaje,
a koji se upravo rodio kako bi ubio Kamsu radi dobrobiti
cijeloga svijeta. Oh! Evo kreposne gospođe Devaki koja izlazi

9
iz kuće, polagano hodajući uz Vasudevu, dok na rukama drži
Gospodara triju svjetova koji je djelovanjem vlastite iluzije
poprimio lik dojenčeta.

A ona -
Mjesecolika gospa, tugom pogođena, u toj tamnoj noći
Na svojim rukama nosi, kao da je planina Mandara,
Gospodina oboružana diskom, uništavatelja demona,
Izbavitelja svjetova, vrhovnoga među bogovima. (6)

Evo svetoga Gospodina Narayane!

To je Gospodin lotosnih očiju, bezgranično odvažan,

Koji slama ponos demonâ, vrhovni Bog,
Barjak nad trima svjetovima i prvi stvoritelj,
Drevno Biće, gospodar svemu što živi. (7)

Uistinu! Eto gdje se ukorijenio uzrok sukoba. Odmah ću obići

oko svetoga Gospodina Narayane i potom se zaputiti u nebeski
Brahmin svijet.

Klanjam se Njemu koji je Velik i Hrabar, mjestu sve smjelosti,

Narayani koji preuzima čovjekoliku inkarnaciju,
Čije je lice svemir, čije su oči nalik sjajnim lotosima,
I koji je u liku Rame potro Ravaninu drskost. (8)

(Exeunt) (Narada odlazi s pozornice)

6. (Ulazi Devaki s dojenčetom na rukama)

10
Devaki: O! Koja tragedija! Čak ni pošto sam se osvjedočila
o povoljnim znacima što su popratili rođenje ovoga djeteta,
a koji ukazuju na njegovu veličinu, dok mi misli počivaju na
neljudskoj prirodi ubojitoga Kamse, u meni se ne budi nikakvo
povjerenje, jer sam jedna prava nesretnica! O, gdje li je mogao
nestati moj gospodar? Ah! Evo, moj dragi gospodar stiže, a oči
mu se šire u zanosu.

(Ulazi Vasudeva)

7. Vasudeva: (Čudeći se) O, što bi to moglo značiti?

Rika groma što prati munju iz svježih oblaka na nebu,

I bijesni vjetrovi svojim nesmiljenim udarima potresaju zemlju.
Ah! Danas se ovdje, na ovoj zemlji, kako bi svima pomogao,
Rodio taj uništavatelj demonskih hordi (9)

(Gledajući u tom smjeru) Ide Devaki

Preplavljena najdubljom tugom što prati
gubitak šestorice sinova
Ide ona, odlučna da zaštiti sedmoga,
O kojem su u rodnom času znaci razotkrili razne krasote,
I nosi njega što samo imenom joj je sin, a po istini
Kamsina smrt (10)

8. Devaki: (Približava se) Pozdrav tebi, gospodaru moj!

9. Vasudeva: Draga Devaki! U Mathuri svi sad sniju.

Dopusti mi stoga da pođem i odnesem tog dječaka.

11
10. Devaki: Kamo će ga moj gospodar odvesti?

11. Vasudeva: I pravo je što pitaš. Ni sam to ne znam, jer zli

Kamsa cijelim svijetom vlada bez otpora i bez takmaca. Gdje
ću, stoga, s tim djetetom – dugo neka poživi!? Dostaje mi reći,
odvest ću ga kamo me sudbina nanese.

12. Devaki: Gospodaru dragi! Voljela bih ga dugo i neometano

promotriti.

13. Vasudeva: O, draga moja! O, draga majko puna ljubavi!

Zar ćeš ovaj sjajni mjesec stiješnjen
Vidjeti u Rahuovim zubima?
On je zjenica oka tvoga,
ali Kamsa bi ga mogao usmrtiti. (11)

14. Devaki: To se ni po koju cijenu neće zbiti.

15. Vasudeva: Neka tvoje riječi budu na koncu i volja bogova!

Predaj mi ga!

16. Devaki: Uzmi ga, dragi gospodaru.

17. Vasudeva: (Držeći ga) O, kako je težak taj dječak! Čudesno!

Ovo dijete prekrasnih lotosnih očiju
Taško je poput Mandare ili Vindye.
Svaku je slavu nesumnjivo zaslužila
Snaga žene što ga je u utrobi nosila. (12)

Draga Devaki, bit će bolje da sad uđeš.

12
18. Devaki: I ulazim, nesretnica kakva jesam!

(Exit) (Devaki izlazi)

19. Vasudeva: Ah! Jadnica, ta Devaki!

Njezino srce i tjelesni lik

Sad idu svako svojim putem,
Poput mjesečeva traka što hodi
I po nebu i po vodi pod njim. (13)

Devaki je ušla. I ja ću krenuti svojim putem, ka gradskim

dverima. Pogledajte, o, gospodo, ovo!

U bijesu zbog ubojstva svojih prvijenaca,

A u strahu od kralja, odavde ja sad bježim
U velikoj hitnji tim putem, na rukama noseći
To dijete što je teško poput planine Mandare. (14)

(Kreće se unaokolo)

Evo gradskih dveri. Proći ću tim putem.

(Ulazi)

O, pogledajte! Svi sniju u gradu Mathuri. Pobjeći ću, dakle.

(Kreće se unaokolo)
Izašao sam iz Mathure. Kako je gusta ova tmina.
Meni izgleda -
13
Kao da se tama oko mene ovija,
A s neba rominja mastilo.
Kao ni služba nevrijednima
Tako mi ni očinji vid nije od koristi. (15)

Kako premoćna je ova tama!

Ljepote nema ma gdje da gledam,
A sva su stabla skamenjena
Kao da je ovaj svijet pun dražesti
Odjednom novi lik uzeo na se. (16)

Ne mogu ni koraka dalje. Što je sad to? Zar to neka luč

svijetli? Je li moguće da je zli Kamsa doznao za moj bijeg, pa
s lučonošama dolazi da me zgrabi? Neka bude. Njegovoj ću
drskosti zadati primjeren udarac.

(Izvlači mač, a potom gleda iza sebe)

Ništa, zapravo, ne vidim. Ah, sad mi je jasno.

Kad u tami koja ovija svijet

Pred sobom ne razaznajem put
S ovog dječaka širi se sjaj
što pomaže mi da nastavim bijeg. (17)

Evo staze. Poći ću, dakle, njom. Ah! Evo svete Yamune što
nabujala je od monsunske kiše. Sav je moj trud uzaludan.
Što ću sad? Pa, odlučio sam.

14
Ako sreća mi bude sklona, još s malo odvažnosti
I rukama mjesto brodice mogu prijeći tu rijeku,
Valova silnih i punu zmija i krokodila,
Što se teško prelazi makar i samo u mislima. (18)

(Čini kako je rekao, a potom začuđeno)

Ah, pogledajte to! Vode se dijele po sredini. Jedna strana

miruje, a druga dalje teče. Božica svete rijeke otvorila mi je
put. Pohitat ću naprijed. (Ulazi u rijeku i prelazi je) Prešao sam
Yamunu. Ah! Što je to? Čujem odjek neke buke. Očito sam,
nesretnik kakav jesam, došao u blizinu pastirskoga naselja!
O, da, u obližnjem pastirskom selu živi moj dragi prijatelj
Nandagopa. Po Kamsinoj naredbi, jednom sam ga bacio u
okove i dao išibati.

Ući ću! Ah, ali nevolja je u tome što će pastiri postati sumnjičavi,
ako Vasudeva uđe pod okriljem noći. Radije ću provesti noć
pod ovim stablom banjana i pričekati zoru. O, duhovi što
boravite na ovom banjanu! Ako se ovaj dječak uistinu rodio
među Vrsnijima da pomogne svijetu, da ubije Kamsu, neka
netko iz naselja Ghosa dođe amo. Još bolje, neka dođe upravo
moj prijatelj, Nanda.

20. (Ulazi Nandagopa s djevojčicom na rukama)

Nandagopa: (Tugaljivo) Djevojčice draga, djevojčice draga,

zar ćeš nas samo tako sad ostaviti i otići bez da si okusila
sreću našega doma? Noćna je tama toliko gusta da nalikuje
stotinama bizona koji su se okupili i zbili jedan uz drugoga!
15
Dok je na oblačnom nebu mjesec skrît,
Oblik se noći ne raspoznaje,
Poput pastirice u san utonule
Čiji su svi udovi u modri veo sviti. (19)

Danas o ponoći moja je supruga Yasoda rodila ovu nesretnu

djevojčicu u kojoj je život ugasnuo netom što se rodila. No već
sutra će naša pastirska zajednica primjereno obilježiti festival
Indra Yajne, pa da pastire ne bi oteretila tuga, izašao sam s tom
djevojčicom na rukama, sasvim sâm, iako su mi noge okovane.
Jadnica Yasoda i ne zna je li rodila dječaka ili djevojčicu, jer ju
je ophrvala nesvjestica. O, dijete drago! Dijete drago!

21. Vasudeva: Tko to nariče u gluho doba noći? Jamačno je to

neki moj drug u nevolji.

22. Nandagopa: Zašto nas ostavljaš i odlaziš, ne okusivši sreću

našega doma?

23. Vasudeva: Po glasu ga prepoznajem. To je sigurno moj

prijatelj Nandagopa. Prijatelju dragi, Nandagopa! Dođi amo,
molim te!

24. Nandagopa: (Unezvjeren) Ah, što mi je!? Tko me to sad

doziva: “Nandagopa! Nandagopa!”, tako poznatim glasom.
Zar je u ovoj stravičnoj noći došao neki raksasa ili demon, a
meni je na rukama mrva djevojčica ? Što ću sad?

25. Vasudeva: Prijatelju, Nandagopa, ne boj se! Dođi amo!

16
26. Nandagopa: (Sluša, oprezno) Po glasu zaključujem da je to
moj gospodar, Vasudeva. Pristupit ću mu! Ili, da promislim, što
mi je ovdje činiti s njim? Jednom me je po Kamsinoj naredbi
dao išibati, a noge mi je okovao. Zato neću poći. O, sramote!
Da se ja tako neljudski ponašam! Na tisuću me je načina lijepo
služio, tugujući kad sam ja tugovao i radujući se kad bi se
pojavila neka sretna prigoda. Ipak, pamtim onu jednu zgodu
u kojoj me je bacio u tamnicu po kraljevoj naredbi. Ipak, prići
ću mu. Ali, tu je ovo dijete! Što da radim? Neka bude. Ovako
ću učiniti.

(Nastavlja prema Vasudevi, a onda izgleda iznenađeno)

Puca zora. A tu stoji Vasudeva s dojenčetom na rukama.

(Približava se)

Dugo poživi, dugo poživi, gospodaru moj!

27. Vasudeva: Prijatelju dragi, Nandagopa! Je li sve dobro s

blagoslovljenim ti rodom?

28. Nandagopa: Da, gospodaru. Sve je dobro.

29. Vasudeva: Je li sve dobro s tvojom obitelji?

30. Nandagopa: Pitaš me za obitelj? Dobro su.

31. Vasudeva: Prijatelju dragi, što to pokušavaš skriti?

17
32. Nandagopa: Ama baš ništa, gospodaru.

33. Vasudeva: Svojim te životom zaklinjem, reci mi istinu!

34. Nandagopa: Nema mi izlaza. Čuj i počuj, gospodaru moj,

sve što se zbilo. O ponoć je moja žena, odnosno tvoja skromna
sluškinja, Yasoda, rodila djevojčicu koja se, jadnica, rastala sa
životom u trenutku rođenja. Sutra bismo u Indrinu čast trebali
primjereno održati festival s yajnom. Zato sam, kako drugi
pastiri ne bi morali podijeliti sa mnom tugu, izašao sasvim
sâm, pa nosim ovu djevojčicu na rukama, iako su mi noge u
lancima. Jadnu je Yasodu ophrvala nesvjestica, pa i ne zna je li
rodila dječaka ili djevojčicu.

35. Vasudeva: O, prijatelju dragi. Nitko ne može pobijediti

boga smrti koji vlada svijetom. Bolje ti je da ostaviš tijelo koje
sad nije više od drvenog trupca.

36. Nandagopa: Ne mogu, gospodaru moj, ne mogu.

37. Vasudeva: Takvi običaji vladaju svijetom. Ostavi ga!

38. Nandagopa: Kako zapovijedaš, gospodaru. Dijete drago!

Dijete drago!

(Dok izgovara te riječi, zaplače)

39. Vasudeva: Dosta plakanja! Ustani! Molim te, ustani!

18
40. Nandagopa: (Učini kako mu je naređeno, a nakon što
ustane, kaže) Pozdravljam te, gospodaru moj! Što je činiti
ovome tvom pokornom slugi?

41. Vasudeva: Prijatelju, i sam znaš da je onaj zli Kamsa usmrtio

šestoricu mojih sinova.

42. Nandagopa: Znam, gospodaru moj, znam to.

43. Vasudeva: Ovo je sedmi, neka dugo poživi! Nemam

sreće kad su sinovi u pitanju. Preuzmi ga ti kako bi poživio
zahvaljujući tvojoj sreći.

44. Nandagopa: Plašim se, gospodaru moj, doista se plašim.

Ako netko šapne Kamsi na uho da je Vasudevin sin ostavljen
u Nandagopinim rukama, neće mi biti druge nego se oprostiti
sa svojom glavom.

45 Vasudeva: (Po strani) Jao, moj plan je propao. On je pošten

čovjek što zna koje su riječi primjerene nekoj prigodi. Zato ću
mu to ovako izložiti: (Na glas)

Ako sam ti ikad ranije

Učinio išta dobra,
Sad je došlo vrijeme
Da mi dobrom uzvratiš. (20)

46. Nadagopa: Da uzvratim dobrom, kažeš? U tom slučaju,

neka bude bilo na Kamsi, bilo na njegovom ocu, Ugraseni.
Gospodaru moj, daj mi dječaka!
19
47. Vasudeva: Prijatelju dragi, molim te, uzmi ga.

48. Nandagopa: Dragi gospodaru, nosio sam mrtvo dijete, pa

nisam čist. Hoće li moj gospodar pričekati koji trenutak da
pođem na Yamunu i okupam se u njezinim vodama?

49. Vasudeva: Prijatelju dragi, tko toliko dugo kao ti živi u

Ghosi, prirodno je čist.

50. Nandagopa: Zato ću se očistiti prašinom, kao što je

primjereno za Ghosu.

51. Vasudeva: Ne može škoditi. Očisti se.

52. Nandagopa: Kako moj gospodar zahtijeva! (Pokušavši to

učiniti, govori sav u čudu) Čudo nad čudima, gospodaru moj!
Dok sam tražio osušeno blato, iz zemlje je probio izvor vode.
53. Vasudeva: To se dogodilo zbog djetetove moći i važnosti.
Molim te, obavi svoje očišćenje.

54. Nandagopa: Da, gospodaru! Kako kažeš! (Kad je dovršio i

ustao) Gospodaru moj, evo me.

55. Vasudeva: Molim te, uzmi dijete.

56. Nandagopa: Gospodaru moj, moje su ruke preslabe i ne

mogu podići dijete koje je poput planine Mandare.

57. Vasudeva: Prijatelju, ti si čovjek velike snage i jakosti.

20
58. Nandagopa: Neka je po volji mom gospodaru da posluša
priču o mojoj snazi i jakosti. Kad bijesni bik papcima grebe
po zemlji, mogu ga zgrabiti za rogove i pustiti. Mogu podići
puna kola koja su se zaglavila u blatu. A unatoč tome, sad sam
otkrio da ne mogu držati ovo dijete.

59. (Ulazi pet božanskih oružja i Garuda)

60. Garuda: Garuda prelijepih krila, brz poput munje, to sam

ja,
Kočija Njemu koji nosi luk Sarngu, i barjak Mu.
U davnini dok se boriše bogovi i demoni,
Nosih Višnua Njegovoj zahvaljujući jakosti . (21)

61. Disk: Disk sam ja što na Krišninom prstu sja

Zasljepljujućim sjajem sunca o podne.
Dok je tri činio koraka, dok se bućkao ocean,
horde demona ubio sam ja. (22)

62. Sarnga: Sarnga ja sam, za čijim strukom Višnu posiže često,

I mada ženske figure, ponosim se hrabrošću i snagom.
Služeći Ga na čelu bitke, silne trupe neprijatelja potukoh,
S kljovašima i kočijama i atima i ljudima. (23)

63. Kaumodaki: Harijev topuz sam ja i Kaumodaki mi ime je.

Kad po njegovoj naredbi horde neprijatelja uništih,
Radosno sam se igrao u potocima krvi
Što tekoše iz demona koje u ratu ja pobih. (24)

21
64. Sankha: Ja sam školjka koju je Višnu vlastitom rukom
podignuo iz oceana mlijeka .
Kad se u mene puhne, takva nastane buka
Da pogibaju svi neprijatelji nebesnikâ. (25)

65. Nandaka: Višnuov mač Nandaka sam ja

I nitko mi se u bici ne suprotstavlja.
Kad Svevišnji taj na mene pomisli
Uz Njega sam ni časa ne časeći. (26)

66. Disk: Disk, školjka, topuz i Nandaka,

Naviknuti potući demone,
Došli smo kao Vasudevini sluge
Da mu u zadatku pomognemo. (27)

Nastavimo, dakle. I mi ćemo se prerušiti u pastire i roditi u

Ghosi kako bismo prisustvovali dječačkim pustolovinama
Gospodina Višnua koji se spustio u smrtni svijet.

67. Svi: Neka tako bude! (Svi odlaze)

68. Vasudeva: Prijatelju, odajmo svoje poštovanje ovom

djetetu!

68. Nandagopa: Kako želiš, gospodaru moj. O, maleni prinče!

Klanjamo ti se, klanjamo se pred tobom! Neka bude tako!
Sâm ćeš ispuniti svoju zadaću. Otkud našim pastirima snaga i
jakost da te prime?

22
69. Disk: Poštovanje Gospodinu Narayani! O, Gospodine! O,
MahaVišnu!

Mnoga djela počinit ćeš Ti,

za dobro i za zlo bogova i asura.
Zato, o, Gospodine, slavo Yadua,
Blagoslovi tog čovjeka i poprimi lakši lik. (28)

70. Vasudeva: Molim te, uzmi ga.

71. Nadagopa: Na zapovijed, gospodaru.

72. Vasudeva: Sviće, bolje se vrati.

73. Nandgopa: Čudo nad čudima! Gospodaru moj, to je doista

čudo! Moji su lanci sami od sebe pali.

74. Vasudeva: Sve je to zbog djetetova značaja. Možeš se

vratiti.

75. Nandagopa: Na zapovijed, gospodaru moj!

76. Vasudeva: Ili, molim te, bolje mi priđi!

77. Nandagopa: Evo me, gospodaru.

Vasudeva:
Znam da si prirodno pun nježnosti,
Ali ipak zahtijevam da uvijek ljubiš ovo dijete,

23
Jer sad sam ti povjerio sjeme Yadua,
A njihov ostatak je izgorio. (29)

Što ćeš učiniti s djetetom?

78. Nandagopa: Ljubazno me poslušaj, gospodaru! U jednoj

će kući piti mlijeko, a u drugoj dobiti svježi sir; u trećoj će se
hraniti svježim maslacem, a u četvrtoj payasom. U sljedećoj će
kući zavirivati u posude pune mlaćenice. Čemu dalje govoriti?
Bit će gospodar našeg pastirskog naselja.

79. Vasudeva: Dobro je to. Neka tako bude! Sad se možeš

vratiti.

80. Nandagopa: Na zapovijed, gospodaru moj!

(Izlazi) (Nandagopa odlazi s pozornice)

81. Vasudeva: Dakle, Nandagopa je otišao. I ja ću se vratiti u

Mathuru.

(Hoda)

Čini mi se da čujem neki plač. Zar je moguće da se Nandagopa

vratio u strahu od Kamse?

(Hoda)

24
Ah! Što je to? Djevojčica je oživjela! I sâma je tek nešto manja
od dječaka. Ponijet ću je i staviti u Devakino naručje kako
bismo prevarili onoga zlog Kamsu.

(Podižući je)

O! Kako je velika! Poći ću sad. Evo svete Yamune koja je ista kao
malo prije. Poći ću dalje! Prešao sam Yamunu. Evo gradskih
dveri. Ući ću.

(Ulazi) (Kroz dveri grada Mathure)

Evo mjesta gdje boravi zli Kamsa, što nalikuje kući božice
zlosretnice. A evo i moje kuće što nalikuje stanu božice
blagostanja. Ući ću i utješiti Devaki. Neka nam bogovi pomognu
da napredujemo!

(Izlazi) (Vasudeva odlazi s pozornice)

KRAJ PRVOG ČINA

25
 Drugi čin

Žene candale
Kralj Kamsa
Devaki
Prokletsvo Sapa
Kraljevska slava Sri
Vratarica Yasodhara
Komornik Balaki
Vasudeva
Dojilja
Katyayani
Kundodhara
Koplje Sula
Nila
Manojava

82. (Ulaze dvije mladolike žene candale)

83. Sve: Dođi, dođi, plemeniti gospodaru! Natječi se s našim

djevojkama.

(Ulazi kralj)
26
84. Kralj: Ah! Što je to?

Ova zemlja podrhtava poput lađe što brodi

Nemirnim valovima; tonjevi na palači propadaju.
Takvi znaci sigurno oglašavaju značajna zbivanja.
Što me čeka? Uspjeh ili propast? (1)

85. Sve: Dođi, dođi, plemeniti gospodaru! Dođi! Natječi se s

našim djevojkama!

86. Kralj: Gdje nema čuvara na njihovim dužnostima

I gdje bakljonoše ne kroče,
U moj su se stan uvukle žene
Čija je put kao plavi lotos, kao mastilo (2)

87. Sve: Dođi, dođi, gospodaru! Dođi! Natječi se s našim

djevojkama!

88. Kralj: O, te žene candale! Kako su samo drske!

Horde mojih neprijatelja pregazio je moj bijes.

Sunce, mjesec i vatra uvijek čine što poželim.
Smrt sam zadao bogu smrti, a stravi utjerao strah u kosti,
A ipak me one zadirkuju svojim zločestim jezicima. (3)

89. Sve: Dođi amo, gospodaru! Dođi k nama!

90. Kralj: Proklete da ste! Odlazite! Ah, gle to! Samo su nestale!
Ući ću.

27
91. (Ulazi Prokletstvo)

Prokletstvo: Kamo to ideš? Ovo je postala moja kuća, u to

nema sumnje.

92. Kralj: Tko bi se to mogao tako nabacivati riječima iz kuće?

U ruci mu je gorući ugalj, a taman je poput mastila,

Odvratnih očnjaka na stravičnom licu, žućkastih zmijskih očiju,
Nalikuju otjelovljenom bijesu što je na zemlju skočio s Harina
lica! (4)

Tko si ti?

93. Prokletstvo: Zar me ne prepoznaješ? Ja sam Prokletstvo

sveca Madhuke, a ime mi je Vajrabahu (Onaj koji nosi grom).

Pod maskom candale, ružnom i gadnom,

Izronio sam ih samih crijeva krematorija
Ne bih li ušao kralju Kamsi u srce,
Odjeven u vijenac od ljudskih lubanja. (5)

94. Kralj: Hoćeš nemoguće!

Meru dražesnih zlatnih tornjeva, vrhunaca

I pećina ne potresa lepršanje krila vranâ.
Nalikuješ budali, kad sklopljenih dlanova
Pokušavaš popiti vode burnoga mora. (6)

95 Prokletstvo: Sve ćeš spoznati u svoje vrijeme.

28
96. Kralj: Što? Odjednom on nesta! Neka, i ja ću se povući u
postelju i odmoriti svoje oči .

(Kralj) (Odlazi na počinak)

97. Prokletstvo: Ah! Legao je na počinak! Jao tebi! Siromaštvo!

Ćelo! Fatalna noći! Duboki snu! Smeđooka! Dođite! Uđimo!

98. Svi: Da, neka bude tako!

99. (Ulaze) (Kraljevska slava)

Kraljevska slava: Hej, vi tamo! Ne možete ući!

100 Prokletstvo: Gospo, tko si ti?

101 Kraljevska slava: Zar me ne prepoznaješ? Ja sam njegova

slava.

102 Prokletstvo: Doista? O, Kraljevska slavo! O, gospo, bolje ti

je da se povučeš! Ovo je sada moj stan.

103 Kraljevska slava: Tko ti je dopustio da ovdje uđeš noću,

budalo jedna!?

Zanemaruješ me u vlastitom stanu, bogatom poput Lanke?

Čemu da se dalje hvalim? Dok je pod mojom skrbi,
Ne možeš ni sanjati o tom, ni pogledati ga, ni ući. (7)

29
104 Prokletstvo: O, božice što boraviš u predivnome lotosu!
Odlazi od Kamsina tijela! To je naredio Višnu.

105. Kraljevska slava: O, gospodine! Višnu zapovijeda, kažeš?

Jao!

Proboravivši dugo vremena s njim,

Sad nerado odlazim od ovoga vladara.
Čovjek je to mnogih krasnih vrlina
I jak: velika mi tuga obuzima um. (8)

O Višnuove se naredbe nemoguće oglušiti. Zato ću sad poći k

samom Višnuu!

(Izlazi) (Kraljevska slava)

106. Prokletstvo: Dakle, otišla je ona koja je bila kraljeva

sreća i blagostanje! Ovo je odsad naš stan. Uđite, Siromaštvo
i Ćelo! Fatalna noći! Duboki snu! Ženo smeđa oka! Uđite bez
oklijevanja i upustite se u igre koje priliče vašim uvjerenjima.

107. Svi: Odsada nadalje, lišavamo te vrlina i lijepog vladanja!

108. Prokletstvo: Čvrstom ću sponom uza se vezati

Tebe koji uvijek krivim putem ideš.

Dolazim kao mudračevo prokletstvo

Da bih te u nesreće doskora odveo. (9)

(Nestaje) (Prokletstvo)
30
(Ulazi) (Vratarica)

109. Vratarica Yasodhara: Pobjeda Vama, gospodaru moj!

110. Kralj: Hm...

111. Vratarica Yasodhara: Vaše Veličanstvo! Ja sam, Yasodhara.

112. Kralj: O, Yasodhara! Zar nisi primijetila da su ušle žene

candale?

113. Vratarica Yasodhara: Govorite o ženama candalama, a

čak je i ovoj poniznoj sluškinji, koja je uvijek do nogu Vašeg
Veličanstva, tako teško ući. Čemu i spominjati žene candale!

114. Kralj: Jesam li to sanjao? O, Yasodhara, možeš poći!

Pošalji mi komornika, Balakija.

115. Vratarica Yasodhara: Na zapovijed, Vaše Veličanstvo!

(Izlazi) (Vratarica)

116 (Ulazi Komornik)

Komornik: Svaka pobjeda Vašem Veličanstvu!

117. Kralj: O, plemeniti Balaki! Upitaj svećenika astrologa o

ovome: što pretkazuje ova noćašnja oluja popraćena potresom
i meteorskom kišom, u kojoj se jasno vide likovi bogova?

31
118. Komornik: Svećenik astrolog šalje Vam vijest.

119. Kralj: Što mi ima za reći?

120. Komornik: Ljubazno poslušajte!

Onaj tko je vječan i prebiva u visini, o, kralju,

Sad se s vlastitom misijom spustio u smrtni svijet.
Ovo nebesko bubnjanje i potresi k tome
Posebna su pratnja Njegova rođenja. (10)

121. Kralj: Otkrij kome se rodio sin.

O čijem je rođenju ova zemlja, s planinama,

Dobila takve grčeve.
Pođi i saznaj čiji je sin
I zbog čeg’ se rodio. (11)

122. Komornik: Na zapovijed, Vaše Veličanstvo!

(Izlazi i vraća se)

Pobjeda Vašem Veličanstvu! Devaki je rodila dijete.

123. Kralj: Kakvo dijete? Što je rodila?

124. Komornik: Rodila je djevojčicu.

125. Kralj: To je nemoguće. Takvo se važno znamenje ne može

javiti o rođenju puke djevojčice.
32
126. Komornik: Kako Vam drago, Vaše Veličanstvo! Još nikad
ne izrekoh lažna svjedočenja. Vidjeh je na rukama dojilje oko
koje stoje Vaši sluge.

127. Kralj: Čak i ako su lažne, riječi brahmane valja smatrati

istinom. Dakle, pođi i pozovi mi Vasudevu!

128. Komornik: Na zapovijed, Vaše Veličanstvo!

(Izlazi) (Komornik)

129. Kralj: Vasudeva je krepostan čovjek i uvijek istinoljubiv.

Neće mi slagati u lice. Neka bude; saslušat ću ga!

130 (Ulazi Vasudeva)

Vasudeva: Povlačeći tijelo što sasvim ispijeno je

Zbog gubitka svih šest mojih sinova
Kad zove me okrutni kralj moram poći,
Izbora nemam, jer njegov sam sluga. (12)

Ah! Takav je ovaj svijet.

Opasnost možemo očekivati,

Ili za nju uopće ne hajati,
Ali ipak se moramo pokoriti kralju,
U strahu ili sasvim bez njega. (13)

(Pristupa)

33
O, Saurasenin sine, došao sam!

131. Kralj: O, Yadavin sine! Molim te, sjedni.

132. Vasudeva: U redu (Kad je sjeo) O, Saurasenin sine!. Zašto

si me pozvao?

133. Kralj: O, Yadavin sine! Devaki je rodila dijete?

134. Vasudeva: Dakako! Rodila je.

135. Kralj: Što je rodila?

136. Vasudeva: (Postrance) Zar ću i ja slagati? Da bih spasio

dijete, čak i laž moram smatrati istinom. Što mi je činiti? Neka
bude. Riješio sam.

(Na glas) Rodila je djevojčicu.

137. Kralj: Bilo da je dječak ili djevojčica,

Ubiti dijete nesumnjivo moram.
Jedino uz mnogo truda
Prevarit ću svoju sudbu. (14)

138. (Ulazi) (Komornik)

Komornik: Sva pobjeda Vašem Veličanstvu! Naša gospodarica

preklinje Vaše Veličanstvo da iskaže sućut, jer se radi tek o
kćeri, o djevojčici.

34
139. Vasudeva: O, Saurasenin sine. Ljubazno ispuni molbu toj
jadnici, Devaki. Žene su privrženije svojim kćerima.

140. Kralj: Pamtiš li svoj zavjet?

Čuvši prokletstvo mudraca Madhuke,

Položio si preda me svoj zavjet
Da sva djeca iz Devakine utrobe
U moje ruke bit će predana . (15)

141. Vasudeva: Ti govoriš o zavjetu. Onda nemam što reći.

142. Komornik: Koju poruku da prenesem svojoj gospodarici?

143. Kralj: Yasodhara! Ove riječi prenesi Devaki: ne priliči sad

na mene vršiti pritisak. Neki drugi put učinit ću nešto više njoj
po volji.

144. Komornik: Na zapovijed, gospodaru moj!

145. Kralj: Da, Yasodhara! Učini to.

146. Komornik: Vaše Veličanstvo neka uđe, ako Vas je volja.

147. Vasudeva: Budući sam sve to jasno rekao, nečije će dijete

svakako umrijeti od mača. Zar da donesem maloga princa i
predam ga? Ne:

Ova djevojčica jednom

već mrtva bijaše i usKrišnula je
35
Zahvaljujući moći istoga dječaka,
pa je sigurno nitko ne može ubiti. (16)

U međuvremenu, poći ću i utješiti Devaki.

(Izlazi) (Vasudeva)

148. Kralj: O, Yasodhara, donesi djevojčicu!

149. Komornik: Na zapovijed, Vaše Veličanstvo!

(Izlazi) (Komornik)

150. (U pratnji stražara, ulazi dojilja noseći djevojčicu)

151. Svi: Polako, polako idi, gospo draga. Evo glavnih vrata.
Molimo te, uđi.

152. Dojilja: (Ulazeći) Sva slava Vašem Veličastvu! Evo

djevojčice o kojoj smo do sad vodili brigu.

153. Kralj: Ova djevojčica, koju je tako lijepo pogledati, zacijelo

je vrijedna kraljeve pažnje! No moram je ubiti, iako je žensko
dijete. Nema joj izlaza.
154. Dojilja: Polako, polako, gospodaru moj!

155. Kralj: Evo kamena kamse. Moram počiniti to strašno

nedjelo.

36
Ovo je sedma trudnoća
Što spomenulo ju je mudračevo prokletstvo.
Ako ovaj njihov potomak nestane,
Na mislima više neću imati briga. (17)

(Hvatajući dijete i udarajući o nj)

Ah,
Jedan njezin dio pao je na tlo,
A ostatak se uspeo na nebesa.
Držeći u rukama blistavo oružje,
Pojavila se da me uništi. (18)

A sad, pogledajte je:

Preda mnom razotkri se njen strahotan lik

S kopljem oštra vrha u ruci,
Pojavivši se poput fatalne noći
U kojoj bliži nam se propast. (19)

156. (Ulazi božica Katyayani sa svojom pratnjom)

Katyayani: Katyayani ja sam, ona što ubi

Mahisu, Sumbhu i Nisumbhu, čime nebesnici

Izgubiše sve neprijatelje svoje; a sad se rodih

Od Vasudeve da uništim Kamsu i zatrem mu sav rod (20)

157. Kundodara: Kundodara ja sam, nesmiljena u boju,

nepobjediva.
37
Na božičin mig ja strahotnu ispuštam riku,
Hitro s neba kliznem da svijem se na zemlji,
Žedna smrti demona što su umišljeni u svojoj moći (21)

158. Koplje: Koplje ja sam, što na zemlju siđe pod prekrasnom

krinkom
Koju mi božičina milostiva ruka udijeli.
Kamsu ću u boju ubiti i za sobom ga vući
Kao što je Kartikeya učinio s oceanskim stablima. (22)

159. Nila: Nila ja sam, začetnik sukoba,

Odvažan u ratu, što nikad ne okreće leđa.
Ohologa Kamsu ubit ću u boju
Kao što Saktidhara raskoli planinu Krauncu (23)

160. Manojava: Manojava ja sam, vjetrolik kad hitam,

Pristigao na jedan božičin mig.
Na bojnom polju kosim demone
Kao što vatra pali kuću od rogoza. (24)

161. Katyayani: Dođite amo, dođite svi! O, Kundodara!

Sankukarna! Mahanila! Manojava! Siđimo i uputimo se u
pastirsko naselje pod krinkom pastira kako bismo svjedočili
Višnuovim djetinjim podvizima i u njima uživali.

162. Svi: Na zapovijed, božice!

(Katyayani izlazi sa svojom pratnjom)

163. Kralj: Ah! Zora sviće

38
Radi mira svoga poći ću u onu kuću
Primjerenu za ceremonije mira
I provest ću razne obrede za mir;
Da bih i ja pronašao mir svoj! (25)

(Exeunt omnes) (Svi odlaze s pozornice)

KRAJ DRUGOG ČINA

39
 Treći čin

Stari pastir
Damaka
Pastirice (Ghosasundari, Vanamala, Candrale i Mrigakši)
Samkaršana
Damodara
Pastir Meghaanda
Bik Arista

164. Stari pastir: O, vi druzi! Meghadatta! Vrsadatta!

Kumbhadatta! Ghosadatta! Pustite ih da pasu, vrijedno naše
blago! Neka u Vrindavani do punog zadovoljstva piju vodu
i hodaju unaokolo mučući glasno. Evo jednog bika koji se
izdvojio iz stada, pa razgrće mravinjake. Naišao je na zmije i sa
crnim zmijama na svojim rogovima izgleda kao da se zapleo
u vijenac plavih lotosa. Evo drugog bika čiji je rep uzdignut, a
koljena svijena. Besprijekorno bijel poput mjeseca, razbacuje
prašinu s tla svojim oštrim rogovima u njihovoj punoj slavi.
Zazvat ću sad Damaku!

40
Damaka, o, Damaka! Povedi ove svete krave s teladi na neko
lijepo mjesto, a onda i ti dođi.

165. (Ulazi Damaka)

Damaka: Ah! Naš gospodar Nandagopa pokosio je travu u

izobilju. Otkad mu se ono rodio sin, proživljavamo čudesna
vremena u kojima nam se radost stalno uvećava. To je dobro.
Neka stado ostane tamo. Sad ću otići k ujaku. Dragi ujače,
pozdravljam te!

166. Stari pastir: Mir svima, mir nama i našemu blagu.

167. Damaka: Ujače dragi! Otkad se Nandagopi rodio sin, naša

stada ne obolijevaju, a pastiri su svakim danom sve sretniji.
Ma gdje da kopamo, nailazimo na jestivo korijenje, a voćke
rastu na svakom grmu.

168. Stari pastir: A tu su i druga čuda! Kad je Nandagopinom

sinu bilo samo deset dana, jedna žena asura imenom Putana,
čije su grudi bile ispunjene otrovom, uzela je na se lik pastirice.
Podignula je dijete i stavila mu svoju dojku u usta. On ju je
prepoznao i oborio je na tlo, pa je opet poprimila lik žene
asure i na mjestu umrla. Asura imenom Sakata (Kola) prišao
mu je uzevši na sebe lik kola. Kad ga je pronašao, udario ga je
jednom jedinom nogom i razbio u komadiće. I on je istom pao
mrtav na tlo, razotkrivši svoj pravi demonski lik.

Još otkad mu je bilo mjesec dana, Nandagopin sin ide unaokolo;

uđe u jednu kuću i popije mlijeko, u drugoj uzme mladi sir, u
41
trećoj svježi maslac, a u četvrtoj payasu. U neku drugu kuću
ode kako bi zavirio u posudu s mlaćenicom. Kad se to počelo
događati, pastirice su se rasrdile i tužile ga Nandagopinoj
ženi. Ona se jako naljutila, pa mu je struk ovila konopcem
i vezala ga za žrvanj. On je žrvanj odvukao i, ugledavši dva
demona, Yamalu i Arjunu, bacio ga na njih. Njih su se dvojica
zatim udružila, ali Nandagopin sin je stao među njih, snažno
ih udario i iskorijenio. Razbijeni u iverje, i oni su na mjestu pali
mrtvi u svojim demonskim naličjima . Tada su svi pastiri rekli:
“Ovaj dječak velike snage i jakosti odsad će biti znan kao naš
Gospodin Damodara.”

Nakon toga, jednog dana, tek pošto je Nandagopin sin počeo

trčati unaokolo, demon imenom Pralamba otišao je tamo
prerušen u Nandagopu. Dok je odlazio noseći na svojim
ramenima Gospodina Samkaršanu, on ga je prepoznao i
udario šakama po glavi. Od tog su mu udarca oči iskočile
iz lubanje te je na mjestu ostao mrtav u svom demonskom
liku. Zatim je, jednog dana, otišao među nasade palmi kako
bi nabrao datulje. Asura imenom Dhenuka otišao je u isti gaj
palmi prerušen u magarca. Gospodin Damodara prepoznao je
i njega, zgrabio ga za lijevu nogu, bacio u zrak i njime srušio
palmina stabla. I ovaj je demon pao mrtav u svom pravom
obliku.

Demon po imenu Kesi prišao mu je pod krinkom konja.

Prepoznavši ga, Gospodin Damodara stavio je njegov lakat u
svoja usta od čega se konj prepolovio i na mjestu ostao mrtav
u svom demonskom liku. Gospodin Damodara počinio je ta i
još mnoga druga djela.
42
169. Damaka: Ujače, te stvari mogu čekati. Naš Gospodin
Damodara dolazi danas amo, u Vrindavanu kako bi s
mljekaricama održao poseban ples poznati kao Hallisaka.

170. Stari pastir: Onda pođimo sa svim pastirima da bismo

svojim očima vidjeti veličanstveni ples Gospodina Damodara.

171. Damaka: Na zapovjed, ujače!

(Izlazi) (Damaka)

Kraj interludija

172. (Ulazi stari pastir)

Stari pastir: Svakoga dana prije izlaska sunca

U najdubljem štovanju pognite svoje glave
Pred njima koje su majke cijeloga svijeta,
Tim kravama što su nositeljice nektara. (1)

Kako su imućni ovi naši zaseoci! Odjenimo se sad u svoju

privlačnu festivalsku odjeću. Ah! Naše djeve pastirice! Hej,
Ghosasundari! Vanamala! Chandrarekha! Mrigakši! Dođite
samo, brzo dođite!

173. (Ulaze sve djeve pastirice)

Sve: Ujače! Klanjamo se pred tobom!

43
174. Stari pastir: Slušajte, djevojke! Okružen dječacima
pastirima, nalik lavu što stoji u pećini, evo nam stiže Gospodin
Damodara u pratnji Gospodina Samkaršane, čija je put
iskričavo bijela poput kravljega mlijeka.

175. (Ulaze Damodara i Samkaršana, okruženi dječacima

pastirima)

176. Damodara: (Začuđen) Ove pastirice obdarene prirodnom

dražesti postaju još privlačnije kad se okite:

Očiju i lica što nalikuju lotosima u punom cvatu,

Te pastirice zlatne puti nalikuju plavom cvijeću campake.
Odjevene u raznobojne haljine, slatko brbljajući, igraju se one
Dok im ruke počivaju na viticama kose otežalim od šumskog
cvijeća. (2)

177. Samkaršana: Evo stižu i momci pastiri:

Neki bubnjajući iskazuju radost, drugi postrance riču,

Treći se igraju, a lica su im sjajna poput lotosovog lišća.
Ghosa se sasvim probudila, bruji u velikoj radosti,
A i uVrindavani neki pjevaju jednako radosni. (3)

178. Stari pastir: Da, Gospodine! Došli su sasvim spremni.

179. Damaka: Pobjeda tebi, o, Gospodine!

180. Samkaršana: O, Damaka! Jesu li svi momci pastiri pristigli?

44
181. Damaka: Da, Gospodine! Svi su došli sasvim spremni.

182. Damodara: O, Ghosasundari! O, Vanamala!

Chandrarekha! Mrigakši! Započnite s plesom koji je
primjeren ozračju pastirskoga naselja.

183. Svi: Kako zapovijedaš, Gospodine!

184. Samkaršana: O, Damaka! Meghanada! Počnite udarati o

bubnjeve.

185. Obojica: Kako poželiš, o, Gospodine!

186. Stari pastir: Gospodine, svi ćete vi plesati. A što je meni

činiti?

187. Damodara: Ti ćeš, nesumnjivo, biti gledatelj.

188. Stari pastir: Kako kažeš, Gospodine!

(Svi počnu plesati)

189. Stari pastir: Ah! Doista lijepo otpjevano i izvrsno

popraćeno glazbom! Ples je izvrsno izveden! I ja ću nakratko
zaplesati. Uistinu, premoren sam.
(Ulazi)

190. Pastir: O, Gospodine! Odlazi s ovog mjesta.

191. Damodara: Damaka! Zašto se toliko uzbuđuješ?

45
192. Pastir: Stiže asura poznat kao Bik Arista, otjelovljena
gruda uništenja što raskopava zemlju svojim kopitima, a čija
se rika može zamijeniti s udarima groma.

193. Damodara: Dakle, stigao je Bik Arista! Dragi brate, bolje

odvedi odavde pastire i pastirice. Sjednite povrh onoga brijega
i gledajte lijepu borbu između mene i onoga zlog stvora. Izbit
ću iz njega svu oholost.

194. (Samkaršana odlazi s njima)

195. Damodara: Ah, evo ga! Zli Bik Arista!

Udarcem kopita zemlju cijepa,

A rogovima uništava obalu rijeke.
Veličanstveni bik ričući juriša,
Dok pastiri gledaju u strahu. (4)

196. (Ulazi Bik Arista)

197. Arista: Ah! Evo me!

Da ubijem svoga neprijatelja, uzeh na se krinku bika

Što cijepa nebo milijunima zraka s vrha svojih rogova
Dok ričući juriša na neprijatelja koji se zaigrao u šumama
Vrindavane; idem k njemu s velikim užitkom. (5)

Kad u naselju Ghosi čuju moju riku,

Pastirice od straha pobace svoj plod,

46
A obilježena polumjesečastom krvlju s mojih kopita
Zemlja dršće sa svojim šumama i stablima. (6)

Doista, gdje je nestao taj Nandagopin sin? Ah, ti, Nandagopin

sine! Gdje si?

198. Damodara: O, ti prljavi bijediče od bika! Evo me, tu stojim!

199. Bik Arista: (Gledajući ga) Doista!

Ovaj dječak, nesumnjivo, ima trun hrabrosti

Kad se, videći moju neopisivu snagu
I čuvši moju zastrašujuću riku,
Nimalo ne plaši niti se čudi! (7)

200. Damodara: Gospodine, kako to da vas čujem

Govoriti o nekom strahu?
Pa Ja sam se rodio kao okrilje
Svima onima koji strahuju. (8)

201. Bik Arista: Ti si dijete. Zato ne poznaješ strah.

202. Damodara: O, ti prljavi biku! Zar me omalovažavaš zato

što sam dijete?

Ne umire li svejedno čovjek

Kad ga ugrize sićušna kobra?
Nije li Skanda kao djetešce
Razorio planinu Krauncu? (9)

47
Tako mora biti.

I još ovo poslušaj, budalo jedna!

Planinu gradi čvrstoća granita.
Ali, zar je ne može odvaliti
Munja nježna poput mladice? (10)

203. Bik Arista: Ha, Nandagopin sine! Što to namjeravaš

učiniti?

204. Damodara: Usmrtiti tebe.

205. Bik Arista: Zar si to u stanju učiniti?

206. Damodara: Ima li mjesta sumnji?

207. Bik Arista: Onda uzmi oružje koje je primjereno tvom

položaju!

208. Damodara: O oružju govoriš! Poslušaj samo ovo!

Ove dvije ruke čvrste poput temelja planine
Moje su oružje; drugo treba slabićima kakav si ti.
Ne zvao se ja Damodara, ako te udarci mojih šaka
Istog trena ne sklope s ovim tlom. (11)

209. Bik Arista: Onda, dođi, s borbom započni!

210. Damodara: Ti zli, ništavni biku! Stojim ovdje na jednoj

nozi. Pomakni me s mjesta, ako možeš.

48
211. Bik Arista: Čemu sumnja? (Pokuša to učiniti i pada bez
svijesti)

212. Damodara: O, biku jedan! Tješi se! Tješi se! Ohol si, a
tako malo snage imaš!

213. Bik Arista: (Po strani, kad se oporavio) Ovog je dječaka

nemoguće oboriti!

Rudra il’ Indra mogao bi biti

Ili čak Gospodin Višnu sâm.
Ne pogađam na slijepo:
On je bog, veći od svih! (12)

Ah! Ma gdje se mi rodili,

Tamo će biti Madhusudana,
Održavatelj triju svjetova,
Da bi uništio demone. (13)

Neka bude tako! Ako Višnu me ubije,

Otići ću u kraljevstvo nebesko.
Zato ću se boriti
(Na glas) O, Nandagopin sine!
Opet oholo stojim tu! (14)

214. Damodara: Da, stoj samo i čekaj! A sad:

Čemu toliko ričeš, ti veličanstveni biku!

Rukama mojim obgrljen

49
Nalikuješ nabreklom monsunskom oblaku
što riče pred svoj pad!
Dođi sad k meni, oborit ću te poput stijene
Od tamnoga mastila koju je rascijepila munja. (l5)

(Nakon što je to obavio) Ah! Evo zloga Bika Ariste!

215. Damaka: Pobjeda Tebi, Gospodine! Evo Samkaršane koji

je čuo za veliku zmiju Kaliyu, što se uzdigla u jezercu rijeke
Yamune, pa je krenuo tamo s planine.. Spriječi ga, spriječi ga,
Gospodine! Spriječi Samkaršanu!

216. Damodara: I ja sam čuo za toga oholog gospodara zmija

što zove se Kaliya. Neka bude tako. Riješit ću ga oholosti.

Taj neprestano muči krave,

brahmane, ljude i ostale.
Od danas će postati krotak
I svake lišen slave. (16)

(Exeunt ambo) (Svi odlaze s pozornice)

KRAJ TREĆEG ČINA

50
 Četvrti čin

Damodara
Pastirice (Ghosasundari, Vanamala, Candrale and Mrigakši)
Samkaršana
Stari pastir
Kaliya
Vojnik

217. (Ulazi Damodara)

Damodara: Ah, te prekrasne djevojke pastirice s nježnim

uzdignutim grudima
i očima poput. Cakora ptica.

S drhtajućim usnama
I vijencima što padaju
S kovrča na njihovim kosama
Razvezene odjeće, one strahuju

51
Slijede me zbunjenim. riječima
I teškim uzdisajima
U strahu od Kalije, kralja nad zmijama (1)

218. (Ulaze djevojke pastirice)

Svi: Nemoj! Nemoj! Ne ulazi u to jezero dragi Gospodine! To

je prebivalište velike opasne zmije!

219. Damodara: Ne brinite za to, moje djevojke

Jezero poput oceana bez ptica i životinja,

Sa stadom slonova pogleda punih strahovanja
Uz nježne. povike njihove
Ući ću i uznemiriti mirne tokove
Istjerat. zmiju snažnu.
Kaliyu - Kalindi privrženu (2)

220. Svi: Gospodine Samkaršana! Spriječi Gospodina.

Damodara!

221. Samkaršana: Ne bojite se ni ne brinite. Pokazali ste vašu

duboku ljubav. Gledajte ovo djevojke!

Strasni plamenovi izlaze iz njegovih ustiju

Dajući horizontu grimiznu boju,
Ta ljuta zmija okreće svoj pogled ka Krišni
Uvijajući glave, zalijeće se u njega,
Kao vihor nenadani,. (3)

52
222 Svi: Hm, Tako je to, Gospodin Damodara je takav.

223. Damodara: Za dobrobit svih bića svijeta ja ću sada ukrotiti

ovu zmiju

(Damodara) (Ulazi u jezero)

224. Sve djevojke: Gledajte! Gledajte! Oblaci dima se uzdižu!

225. Damodara: Ogromna je dubina ovog jezera ,

a ovdje Yamuna sad prožeta je crnom parom
Kalije što truje je svojim otrovom,
ja ću je ponovo učiniti tekućim safirom
sa sjajem. valova ogrnutih plavom svilom (4)

(Izlazi) (Damodara)

226. (Ulazi stari pastir)

Stari pastir: (Penje se da bi imao dobar pogled) Ajme! Naš

Gospodin! Ignorirajući opomene djevojaka ušao je u jezero;
Oh ne, nemoj ulaziti žurno! Životinje poput tigrova, medvjeda
i slonova koju su pile vodu iz ovog jezera odmah su pale mrtve
na tlo! Kako li je to? Više ga se ne može vidjeti! Što da radim!
Idem na vrh ovog Kumbhapalasa drveta da imam bolji pogled!
Ajme užasa! Dim se diže!

227. Samkaršana: Pogledajte ga djevojke!

53
Vodu sa sebe tresući
Damodara je uhvatio glavu zmije
I na glavama plešući
sjaji poput Indre sto sjedi na oblaku
i dražesno se smije (5)

228. Stari pastir: Hi! hi! Lijepo učinjeno!

(Ulazi Damodara držeći zmijinu glavu)

Damodara: Gledajte ovo svi vi -

Izrugat ću. Kaliju sto se trese

Dok je bijes skroz ne ponese
I mašući rukama,
Ja sad zaplesat ću skladno po glavama
Te velike zmije pune otrova (6)

230. Sve djevojke: Prekrasno, dragi Gospodine! Prekrasno! Ti

plešeš “Hallisaka” ples na svih pet Kalijinih glava

231. Damodara: Da vam uberem i malo cvijeća u

međuvremenu?

232. Kaliya: Ah!

Kao sto se svijet ekspandira kroz noći i dane
Zbog okretaja Mandare kroz oceane
Omotana zmijama - Šivinih lukova strunama
Ja ću sad za tren uhvatit te svojim čeljustima
Čvrstim poput kljova slona. Kralja raja
54
I uništit ću te bez oklijevanja,
Poslat u prebivalište polubogova. (7)

233. Stari pastir: Ah! Ha! Gospodin Dammodara skakuće

svojim lotosovim stopalima po velikoj zmiji Kaliji i izgleda kao
da se cijelo jezero pokreće, te istovremeno bere cvijeće što
izvire iz mulja Yamune.

(Silazeći sa stabla)

Bravo, lijepo učinjeno moj Gospodine! Uberi ih, uberi! Ja ću ti

također pomoći. Oh ne! Ja sam prestar Gospodine! Radije ću
odnijeti najnovije vijesti Nanadagopi.

234. Damodara: Istjerat ću te iz Yamune!

O ribe, krokodili,
Ova zmija nad zmijama,
Uskoro će se patiti
u teškim bolovima,
I ja ću sada je oboriti
Te na tlu. valjati (8)

235 Kaliya: Ovdje sam, gospodine!

Mojom vatrom tijelo može u tren biti spaljeno

I sve na zemlji biti osušeno,
Ja ću sada progutati te plamenovima,
A ti pošalji poziv u pomoć smrtnicima
I Marutima (9)
55
236. Damodara: Kaliya! Ako je u tvojoj moći
probaj mi bar spaliti ruku.

237. Kaliya: Ah! Ha!

Ja mogu čitav svijet izgoriti

Sa svih sedam planina moćnih.
I četiri oceana u prah pretvoriti,
Što bi bilo onda za mene,
Tvoju ruku spaliti (10)

238. (Kaliya) (Izbacujući plamen i otrov)

239. Damodara: Ti si, znači, pokazao svoju moć!

240. Kaliya: Molim te budi zadovoljan, molim te budi

zadovoljan, O Gospodine Narayana!

241. Damodara: Postao si previše arogantan s toliko puno

moći.

242. Kaliya: O Gospodine, molim te budi milostiv prema meni.

Tvoja snažna ruka

Jača je od planine Mandare,
Ti si podigao brdo Govardhana,
Kakvu snagu ja imam,
O Gospodaru svih polubogova,
Protiv te ruke koja daje podršku svim svjetovima (11)

56
Blagoslovljeni Gospodine! Moji pokušaji bili su u potpunom
neznanju. Evo dolazim s cijelom svojom familijom da uzmemo
tvoje utočiste.

243. Damodara: Zašto si došao u ovo jezero Yamune?

244. Kaliya: Došao sam iz straha od Garude. Molim te za

blagoslov da mi odagnaš taj strah.

245. Damodara: Pa nek bude tako.

Otisci su mojih stopala ovdje

Na grudima tvojim,
O kralju zmija! Kad to ugleda
ta ptica sa zlatnim krilima
Bit ćeš sigurno
Slobodan od straha (12)

246. Kaliya: Zaista sam blagoslovljen!

247. Damodara: Onda možeš ići.

248. Kaliya: Kako zapovijeda Gospodin Narayana.

249. Damodara: Ili radije dođi k meni.

250. Kaliya: O Gospodine! Ovdje sam!

251. Damodara: Od ovog dana nadalje ne smiješ uznemirivati

krave, brahmane, ni ostale ljude.
57
252. Kaliya: Blagoslovljen Gospodine! Ova voda je onečišćena
mojim otrovom. Zato ću pokupiti sav otrov i otići iz ovog jezera
Yamune.

253. Damodara: Da, možeš ići.

254. Kaliya: Kako zapovijeda Gospodin Narayana.

(Kaliya) (Odlazi sa cijelom obitelji)

255. Damodara: Sada ću dati ovo cvijeće iz jezera djevojkama

pastiricama.

256. Sve djevojke: Evo Gospodina, prilazi nam bez ijedne

ogrebotine na tijelu! Budi pozdravljen dragi Gospodine!

257. Sankarsana: To je vaša dobra. sreća zbog službe svojoj

obitelji i brahmanama.

258. Damodara: Uzmite ovo cvijeće.

259. Sve djevojke: Dragi Gospodine! To cvijeće nikad nije

ubrano od strane svetaca ili asketa niti je oživljeno zrakama
Sunca ili Mjeseca. Mi se bojimo, dragi gospodine!

260. Damodara: Jadna bića uplašena su od samog početka.

Ne bojte se, ne bojte se. Moja ruka je dotaknula ovo cvijeće,
zato ga uzmite.

261 (Svi izlaze)

58
262 Djevojke: Kako zapovijeda naš Gospodin

263 (Ulazi) (Vojnik)

Vojnik: Ej, pastiru! Gdje je otišao sin Nanadagope?.

264. Pastir: Evo ga, tamo stoji okružen pastiricama, nakon što
je porazio veliku zmiju Kaliyu.

265. Vojnik: (Prilazi) O sine Nandagope!. Ugrasenin sin,

ponositi kralj Kamsa, ima zapovijed za tebe.

266. Damodara: Što to on zapovijeda?

267. Vojnik: Bit će veliki festival u Mathuri zvan “Posvećivanje

luka “ Kako biste sudjelovali, trebate poći tamo zajedno sa
svim vašim ljudima.

268. Damodara: Dragi brate! Mislim da je ovo sveti znak dan

od polubogova.

269. Sankarsana: Moramo ići bez pogovora.

270. Damodara: Svakako, lijepo rečeno. To je to...

Sa svojim. krunom od dragulja razbijenom

Raspuštenih kovrča
Ogrlica i narukvica pokidanih, s krajevima koji vise u zraku,
Tog Kamsu ja ću oboriti
i nema sumnje da ću ga poraziti
59
Kao što isprovocirani lav,
ubija zajedljivog slona (13)

(Exeunt omnes) (Svi napuštaju pozornicu)

KRAJ ČETVRTOG ČINA

60
 Peti čin

Kralj Kamsa
Vojnik Dhruvasena
Vratar Madhurika
Mustika
Canura
Damodara
Samkaršana
Glas iza pozornice
Vasudeva
Ugrasena
Narada

271. Kralj: Čuo sam da

Mladi Damodara heroj Vrindavane

dolazi ovdje s Balom
Naredio sam da ga se čeka u središtu arene
I nek se ondje suoči s hrvačem (1)
61
O, Dhruvasena! Dhruvasena!

272. (Ulazi vojnik)

Vojnik: Sva slava Vašem Veličanstvu!

273. Kralj: Dhruvasena! Je li stigao sin Nandagope?

Vojnik: Molim vas poslušajte, Vaše Veličanstvo. Dok su

Damodara i Sankasana ulazili u grad okruženi dječacima
pastirima, oteli su robu peraču rublja i kad je ministar čuo taj
incident poslao je slona Utpalapida da ih ubije.

Vidjevši ogromnog slona kako juri

Uplašeni se pastiri Krišni okrenu
A slon odjednom pade mrtav. (2)
Jer taj mu dječak iščupa kljove u trenu.

275. Kralj: Što kažeš, ubio je slona? Bolje ti je da mi preneseš

informacije, i sakupiš buduće.

276. Vojnik: Kako Vaše Visočanstvo zapovijeda

(izlazi i ponovo ulazi)

Sva slava Vašem Visočanstvu! Upravo je sin Nandagope

ušao u kraljevski grad ukrašen zastavama i barjacima. Tada
je na ulazu u palaču ugledao grbavu ženu zvanu Madanika
s mirisnim pomastima u rukama. Tad se, uzevši pomasti iz
njezinih ruku namazao po cijelom tijelu, a s tim je svojim
62
rukama zatim namazao ženinu grbu i izravnao je. Nakon svega
, uzimajući cvijeće od. prodavača cvijetnih vijenaca, nastavio
se približavati žrtvenoj areni.

277. Kralj: Što si sve taj dopušta! Idi dalje i donesi nove vijesti.

278. Vojnik: Kako Vaše Visočanstvo zapovijeda.

(izlazi pa ponovo ulazi)

Sva slava Vašem Visočanstvu. Zaustavljen od strane čuvara

žrtvene arene, taj dječak lavlje snage udario ga je po korijenu
uha i ubio. Tad je uzeo luk i slomio ga na dva dijela. Sad se
kreće prema hali za natjecanje.
To je on -

Puti kišnog oblaka, ukrašena žutom svilom

S Garlandom i perom pauna na glavi,
Očiju punih ljutnje, lika otjelovljene smrti,
U društvu Rame, put do arene si pravi(3)

279. Kralj: Moje srce jako tuče, idi i odmah uvedi Canuru i
Mustiku, Vrišnijeve potomke te im naredi da budu spremni.

280. Vojnik: Kako Vaše Visočanstvo zapovijeda

(Izlazi vojnik)

281. Kralj: Idem među ljude i posjest ću se na balkon da

mogu vidjet taj dvoboj s Canurom i Mustikom (penjući se) O
63
Madhurika, otvori vrata!

282. Vratar Madhurika: Kako gospodin zapovijeda!

(Kralj izlazi i sjeda na svoje mjesto)

(Ulaze Chanura i Mustika)

284. Canura: Ovdje sam spreman za borbu,

ponosan poput mladog slona,

dječaka Damodara ću ja danas
pregazit na podu ringa. (4)

285. Rustika: Ja sam boksač Mustika,

imam šake kao čelik,
danas ću prebiti Ramu
kao što munja razbija planinu. (5)

286. Vojnik: Ovdje je Njegovo Veličanstvo. Priđite mu, obojica!

287. Oboje: (Prilazeći) Slava tebi kralju!

288. Kralj: O, Canura! O, Mustika!. Trebate pokazati svoje

vještine do maksimuma i obraniti svoje ime;

289. Oboje: Poslušaj te nas Vaše Visočanstvo!

Mi ćemo ih sigurno nadvladati različitim načinima hrvanja kao
što su klopke i udaranje gležnjeva.

64
290. Kralj: Bez pogreške, učinite to! Neka uđu, ta dva dječaka
pastira, Dhruvasena!,

291. Vojnik: Kako vaše Visočanstvo zapovijeda!

(Izlazi vojnik)

292. (Ulaze Damodara i Samkaršana uz pratnju Dhruvasene)

293. Damodara: Dragi brate!

Moje rođenje u ovome svijetu,

Bezvrijedno je
I prebivat u gosi ili ovom gradu
Nebitno je
Bez smrti Kamse demona iz tolikih života
Sve što radim
Besmisleno je. (6)

294. Samkaršana: Ljutitog Mustiku sa željeznim šakama.

Poraziti ću ga u ringu danas
kao što oblake na nebu
uništava snažni talas (7)

295. Vojnik: Ovdje je Njegovo Veličanstvo - kralj. Priđite,

oboje!

296. Oboje: Čiji je on kralj?

297. Vojnik: Od svakog na ovom svijetu, uključujući i vas!

65
298. Damodara: Od danas više biti neće.
299. Vojnik: Sva slava Vašem Visočanstvu! Evo ih ovo dvoje.

300. Kralj: (Gledajući ih) – To je taj Damodara!

Tamne puti i masivnih ramena, te drvenih prsa

Ništa ga ne. može zbuniti,
Ne čude me glasi što govore o njemu
Izgleda da je dovoljno pametan da bi mogao
preokrenuti sva tri svijeta. (8)

A ovaj ovdje s moćnim stavom pojavio se kao njegov brat,

rekli su mi.

Njegove slavne oči velike su poput mladog rascvalog lotosa,

njegove tijelo u tamno plavoj odjeći sja poput mjeseca
njegove duge ruke kao maljevi su od srebra
A on šarmira vijence zaljuljanih plavih lotosa(9)

301. Damodara: Dragi brate! Mislim da su ova dvojica koja

stoje pred nama spremni za dvoboj s nama.

302. Samkaršana: Tako izgleda

303. Kralj: O, Dhruvasena! Neka borba započne!

304. Vojnik : Kako Vaše Visočanstvo zapovijeda!

(Baca vijenac)

66
305. Hrvači: Ah! Ha! Započinje bubnjanje!
306. Canura: Dođi Damodara! Dođi na posljednji počinak u
mojim rukama!

307. Damodara: Došao sam! Ustani i podnesi brzinu moga

udarca.

308. Mustika: O ti, Rama! Danas ćeš izgubiti svoj život

utapljajući se u jezeru krvi svoga tijela. izranjavanog od
udaraca mojih šaka!

309. Samkaršana: Mustika, Danas ću te poslati u Yamino

prebivalište!

310. Damodara: (Ubijajući Canuru) Ovaj je slomljenih kostiju,

mrtav je.

311. Samkaršana: I moj je mrtav (10)

312. Damodara: Sada ću završiti i sa Kamsom i poslati ga u

prebivalište Yame (10)

(Preskače preko balkona te dovodi Kamsu i baca ga na glavu)

Ovdje je! Ovdje je taj kukavica Kamsa

Kolutajućih očiju i krvlju što se sliva niz lice,

Vrata, bedara i koljena savladanih lomom
Rasutih ogrlica, i razbijene narukvice ,
Pao je poput vrha planine pogođen gromom (11)
67
313. Glas iza scene: Ajme, ajme, njegovo Veličanstvo! Kako
tužno!

314. Ponovno iza scene: O Vi ratnici Vrsnija! O, Anavrsti! O,

Šibaka, Hridika, Prithuka, Somadatta, Akrura I drugi! Došlo je
vrijeme da pokažete svoju zahvalnost za sve što ste uživali iz
ruku našeg Kralja. Sakupite se i brzo dođite!

315. Damodara: Dragi brate! Pripremi svoju snagu!

316. Samkaršana: Tu sam da to završimo

Tu vojsku. s mladim konjima, kolima

Urličuće ratnike. sjajnog oružja sto slijeću,
Njihove mačeve i strijele u lukovima
uništit ću svojim rukama,
kao što ocean je razbijen u valove
u bici s vjetrovima (12)

317. (Ulazi Vasudeva)

Vasudeva: O, stanovnici Mathure, ne navaljujte!

Rođen od Rohini ovo je moj najstariji sin,

no zar ne prepoznajete Devakino dijete?
Odustanite od toga, čemu potreba za bojem tim?
Jer život kralja Kamse osobno Višnu zamete! (13)

318. Samkaršana: (pogledavši u tom smjeru) Ajme! Ovdje je

68
naš otac! Dragi oče, ja sam, Samkaršana, budi pozdravljen!
319. Damodara: Dragi oče! Ovdje sam ja Damodara, poštovanje
tebi!

320. Vasudeva: Vječna slava obadvojici! Danas ja ubirem

plodove dobre sreće kad vidim ponovo svoje plemenite
sinove.

321. Zajedno: Mi smo također blagoslovljeni!

322. Vasudeva: Tko li je to tamo?

323. (Ulazi vojnik)

Vojnik: Sva slava tebi, moj Gospodine

324. Vasudeva: Neka se odnesu ova tijela!

325. Vojnik: Kako moj gospodar zapovijeda!

(izlazi)

326. Svi pastiri: Kraljevstvo sad pripada pastirima!.

327. Vasudeva: Tko je tamo?

328. Vojnik: Slava tebi moj Gospodaru.

329. Vasudeva: Idi i naredi Anavrsti da Damodar zapovijeda

nek se odmah oslobodi Ugrasena te da se ponovo uspostavi
69
njegova vlast.
330. Vojnik: Kako moj gospodar zapovijeda!

331. Vasudeva: Ajme vidite ovo -

Svečani bubnjevi sad se čuju

I kiša cvijeća pada sa neba,
Svi polubogovi sad silaze jer
Kamsinog ubojicu slaviti treba.(14)

332. Glas iz pozornice:

Neka taj lotosooki gospodin,. sad se pokaže
Što trgovima i tornjevima sjaj vrati
Taj slavni gospodin koga sva ti svijeta traže
Sad je Mathuru odlučio da pozlati (15)

333. Vasudeva: Oh stanovici Mathure, slušajte ovu plemenitu

gospodu! Milošću Vasudeve njegovi potomci sad su uništili.
snagu demona i ponovo uspostavili red kšatrija što su bili
zarobljeni. Ugrasena se vratio na tron i njegova je vladavina
ponovo proširena svud po kraljevstvu

334. Svi: Kraljevstvo Yadava ponovo je uspostavljeno!

335. Vasudeva: Dovedite Njegovo Veličanstvo!

336. Vojnik: Kako moj gospodar zapovijeda

(Izlazi vojnik)

337. (Ulazi Ugrasena)

70
Ugrasena: Tuga dugog zatočeništva

sad je uništena. Krišninom moći

čak i nevolje kralja raja odagnate su
kad zna da Gospodin Višnu u pomoć će doći! (16)

Tvojom Milošću blaženi Gospodine, prešao sam ocean patnje.

338. (Ulazi Narada)

Narada:Odajem poštovanje svevišnjem gospodinu Višnuu

Zbog Kamsine sam smrti na put do te pošao,
iz raja poslan od polubogova
sa nebeskim nimfama i pjevačima k tebi sam došao

339. Damodara: Oh, ovdje je sveti mudrac Narada! O mudrače

iz raja, Dobrodošao! Evo vode da se operu tvoja stopala, i
ponuda za obožavanje.

340. Narada: Sve prihvaćam! Ovdje su nebeske nimfe i

raspjevane Gandarve.

U kući Narayane
Klanjaju se sveci
svladavši sve. demone,
zemlja je također bila spašena. (18)

341. Damodara: O božanski mudrače! Ja sam počašćen! Što

mogu učiniti da te zadovoljim?
71
342. Narada: Ako je gospodin Višnu zadovoljan sa mnom,
sva moja djela urodila su plodovima
ja ću sad ponovo u nebesa
zajedno sa svim. polubogovima. (19)

343. Damodara: Možeš onda otići, do sljedećeg susreta!

344. Narada: Kako blaženi gospodin Narayana zapovijeda!

Izlazi Narada

345. (Blagoslov)

Neka on, kralj lavovskih odlika

Proširi svoju vladavinu cijelom zemljom,
I nek se ona proteže od oceana do oceana,
S Himavanom i Vindhyom kao naušnicama.

(Exeunt omnes) (Svi napustaju pozornicu)

KRAJ PETOG ČINA

72
 “Tvoja snazna ruka jaca je od planine

›
Mandare. Ti si podigao brdo Govardhan!
Kakvu snagu ja imam, O Gospodaru svih
polubogova, protiv te ruke koja
daje podrsku svim svjetovima?!”
›