GLAGOLSKI

OBLICI
INFINITIV
Mogu vam REĆI u povjerenju,
Strašno sam ozlojeđen
Jer ne izričem vrijeme,
A nemam ni lice ni broj
Jer sam GLAGOLSKI OBLIK NEODREĐEN.

Ako si mi prijatelj,
Mislim da ćeš MOĆI
Zapamtiti nastavke
Jednostavne, lake,
TO SU – Ti il' –ĆI.

A ja ću ti dobar BITI,
Uvijek ću se OTKRITI,
Pa ćemo se SLAGATI,
Ti ćeš uvijek MOĆI
Bez problema PROĆI
Kad te budu za me pitali.

PREZENT
Kiša PADA, vjetar PUŠE, a oblaci PLOVE,
Sad dječaci hodnicima jedni druge LOVE.
Ljutit vjetar još od jučer iz sveg glasa VIČE:
- Ako PUKNE ono staklo, mene se ne TIČE!

Svi glagoli istaknuti

SADAŠNJE su VRIJEME- PREZENT
Priznat će i redar ljuti
Što od bijesa KIPTI, ŽUTI.

Od SVRŠENIH i NESVRŠENIH
GLAGOLA se prezent tvori,
Uz to PRAVU i NEPRAVU
SADAŠNJOST nam vrijedno zbori.

Sadašnjost je prava ona

Što se sada zbiva, radi:
Sad se ČUJU glasna zvona,
Sada seka macu GLADI.

A neprava sadašnjost je
Ono što se zbiva davno,
Što se zbiva sutra, stalno
prezentom se izriče:
Sutra ideš kući, striče,
A već dugo PADA kiša.
Meni tata jučer KAŽE.
- Stric ti KISNE poput miša.

A sadašnjost
Bila ona
Neprava il' prava – u prezentima svim,
Nastavci su za jedninu: -EM, - JEM, -AM, -IM

GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI

GLAGOLSKI sam PRIDJEV RADNI
I kazujem da li je neko AKTIVAN, da li je radnju
VRŠIO,
Da li je neko, na primjer, UČIO
Ili je, možda, susjedove voćke KRŠIO.

Nisam složen, ja sam glagol prosti,

Od INFINITIVNE OSNOVE me tvori
I nastavaka- O, (-AO), - LA, -LO,
Tako barem mudre knjige zbore.

I još kažu da se uz moju pomoć slažu

Pluskvamperfekt, perfekt, futur drugi i oba kondicionala
I stvarno je tako, uzimlju me cijelog
I prave se važni, a meni ni- hvala.

GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI

Ja sam ti, brate, tužan i nesretan
I pun sam nevolje k'o vode bunar neiscrpni,
Samo kazujem da li je neko PASIVAN, da li radnju
TRPI
I prozvaše me GLAGOLSKI PRIDJEV PASIVNI il'
TRPNI.

Ako je neko UKOREN, UDAREN ili GURNUT,

Zna se, to je pridjev trpni il' pasivni;
I što ja tu mogu kad svi moraju trpjeti
Bili sitni il' kao gora masivni.

Stvoren sam tako da se INFINITIVNOJ OSNOVI,

A nekad i PREZENTSKOJ –N, -EN, -JEN, ili –T
dodaju,
I čudo jedno, svi me brzo shvate,

Dobro me pamte, sve o meni znaju,

Iako sam GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI.

PERFEKT
Ima tako nekih,
Neću ti reći, klinaca, što tvrde da prošlo vrijeme nije važno.
A ja,
PERFEKT,
PROŠLO VRIJEME,
Molit ću lijepo,
Ne podnosim
To lažno klevetanje
To ružno blebetanje.

A molim vas,
Kad STE prvi put u školu POŠLI?
Kad SU prvi stripovi DOŠLI?
Kad JE PROHODAO tata?
Kad je otkrivena salata?
Kad JE prve zube DOBILA mama?
Kad JE ODEBLJALA salama?

Ma nemojte, molim vas

Da ovaj čas
Neko u bijegu mora tražiti spas.

Ja
Perfekt,
Prošlo vrijeme
Koji se tvorim
OD NENAGLAŠENOG
PREZENTA POMOĆNOG
GLAGOLA BITI
I GLAGOLSKOG
PRIDJEVA RADNOG
Ne mogu ni sniti
Onog napuhanka
Šminkera paradnog
Koji JE IZJAVIO
Da ga JE perfekt GNJAVIO.

Ja
Perfekt,
Prošlo vrijeme
Oduvijek SAM lagan BIO.
Nikad ti se NISAM SKRIO
Kad god SI me POTRAŽIO.

AORIST
>>DOĐOH, VIDJEH I POBIJEDIH<<,
REČE Cezar slavni,
Protivnike sve SAVLADA
I postade glavni.
A što REČE slavni Cezar,
To AORIST BI,
VRIJEME PROŠLO SVRŠENO,
Zapamtimo svi.

I ja HTJEDOH Cezar biti

Pa u bitku POĐOH;
Zapreke su sve skršene,
Do saznanja novih DOĐOH:
AORIST nam KAZUJE
RADNJE NETOM SVRŠENE
(nastavke svoje ima
nije to ni tako loše) - -OH
-E
-E
-OSMO
-OSTE
-OŠE.
I drugi se nastavci
Sami rado OTKRIŠE
-H
-
-
-SMO
-STE
-ŠE. Još ih samo treba dati,
To se mora znati,
INFINITIVNOJ OSNOVI.
Zahvalit ću ja Cezaru
Na velikoj pomoći,
A što REKOH, ti DOREČE,
Sve što SLAGAH, ti POREČE.

IMPERFEKT
Imperfekt je PROŠLO NESVRŠENO VRIJEME
Koje ćemo danas rijetko u govoru sresti
Kao nekad davno polodonosno sjeme
Na modernoj, brzoj i širokoj cesti.
Nekad ovaj glagol omiljen BIJAŠE,
Stari pisci za njim često POSIZAHU,
I nastavci im krasni:
U knjigama drevnim drobno
ODZVANJAHU.

Od INFINITIVNE il' PREZENTSKE OSNOVE se tvore

Od glagola NESVRŠENIH, što im radnja
beskonačno traje,
A BIJAHU mnozi, mudre knjige zbore
VOLJAHU se mnogo, a danas za njim malo ko i haje.

PLUSKVAMPERFEKT
BIO SAM PROUČIO
gramatičke neke knjige,
BIO SAM ODLUČIO
da se riješim i te brige
i naučim glagole,
Kad odjednom,
Nešto bljesnu,
U prozor mi jako pljesnu,
Pljus!
Javim PLUS-
Malo zatim KVAM-
I na kraju sinu PERFEKT!
Pa u času nestade.

Uplaših se silno, ludo.

Kakvo li je ovo čudo?
Ko se ovo sa mnom šali?
Nisam više tako mali!

Ja u isti čas
Bijegom htjedoh naći spas,
Kad se začu strašan glas:
JA SAM PRETPROŠLO VRIJEME,
KAZUJEM RADNJU ŠTO SE
DOGAĐA PRIJE NEKE
DRUGE PROŠLE RADNJE
I nema tako čvrste novogradnje
Koja će to skriti,
Ako ne upamtiš da se TVORIM,
Slušaj, za ime svijeta, Tebi zborim.

OD PERFEKTA ILI IMPERFEKTA

GLAGOLA BITI
I GLAGOLASKOG PRIDJEVA
RADNOG...

Iznenada glas utihnu,

Pod prozorom neko kihnu,
Nit' se javi nit' šta reče,
Nasmija se i uteče.

Još sam dugo iza toga

Sav prestravljen sjedio
A BIO SAM SE UPLAŠIO
BIO SAM PROBLIJEDIO.

FUTUR PRVI
Ja sam BUDUĆE VRIJEME
I kazujem RADNJU KOJA ĆE SE TEK DOGAĐATI,
Pa ako me dosad nisi shvatio,
Nećemo se puno svađati.

Zovem se FUTUR PRVI.

Složen sam od INFINITIVA
I PREZENTA GLAGOLA HTJETI;
NAUČIT ĆEŠ me i onda ĆEŠ SMJETI
Raditi što te volja
S pticom ĆEŠ LETJETI
VOLJET ĆEŠ svoju mamu
i baku ĆEŠ SLUŠATI
I uvijek ĆEŠ, uvijek ZNATI
Da je futur prvi vrijeme buduće,
Da je u budućnosti sve moguće.

FUTUR DRUGI
Ja sam FUTUR DRUGI,
VRIJEME sam PREDBUDUĆE
I KAZUJEM RADNJU KOJA ĆE SE DOGODITI
PRIJE NEKE DRUGE BUDUĆE RADNJE,
A složen sam kao i sve buduće složene gradnje.

Zovem se i FUTUR EGZAKTNI,

Otmjenije zvuči, čemu to kriti,
A složen sam OD GLAGOLSKOG PRIDJEVA
RADNOG
I SVRŠENOG PREZENTA POMOĆNOG GLAGOLA
BITI.

Ako BUDEM SPAVAO, zagledaj se u me,

Prouči me dobro, zapamti mi lica,
U školu ćeš letjeti veselo i sretno
Kao mala raspjevana ptica.