Professional Documents
Culture Documents
(Desanka Maksimović)
Pojava Desanke Maksimović je veliki dobitak za poeziju. Ona je kvalitetom svojih pesama
izdvojila od savremenika, daleko od sivila i epigonstva.
U pesmu je uvela elemente lirike. Njeno detinjstvo provedeno na selu prepoznaje se u gotovo svim
pesmama, a priroda je osnovni resurs njenih tema.
Ljubav prema prirodi prerasta u opsesiju i postaje najplodniji izvor njenog nadahnuća.
U ovoj pesmi deca uče da su tuneli, odnosno podrumi, mesto stanovanja krtica u kojima one
sakupljaju svoju hranu.
Da je hrana još ukusnija ako se podeli sa još nekim, te na taj način podstiče decu na deljenje.
Deljenje je divna osobina svakog čoveka, te zbog toga ova pesma ima didaktični karakter.
Desanka Maksimović piše i za stariji uzrast a prirodu kao glavni motiv, retko kada izostavlja.
Adolescetnski uzrast dobija pesmu ,,Vožnja" koja je sa naglašenom deskripcijom pejzaža, koje njeno
oko obuhvata prilikom vožnje. Opisuje sela, potoke, konje, miris cveća i livada, bele seoske kuće,
plavo nebo i nasmejani mesec:
,,gle seoske kuće bele,
Kao strela tek prolete.
Pored puta stabla vita,
Šiblje, žita, lete,lete."
Čin košenja trave je Desanke opisalana veoma emotivan način, koristeći se metaforom i
personifikacijom kao glavnim sredstvom. ,, Pokošena livada" u kojoj :
,,jutros dođoše divovi neki
Kao hrašće u domovinu trava;
I mrtvo pade bezbroj ljupkih šarenih glava;
I bezbroj nežnih tela zdenuše
u plašće divovi kao hrašće."
,,Pokošena livada" je pesma u kojoj je livada bojno polje, a div, odnosno čovek neprijatelj prirode. On
kosi travu i sa njom zajedno sve prelepo cveće zbog čega zrikavci ostaju bez doma, pa tužno zriču i sve
pati i plač se do neba čuje.
Liričnost ne izostaje ni u pesmi ,,Kiša na livadi" :
,, umijte , umijte dobro oči
Govori livada deci-cveću,
Dok kiša ovako iż neba toči
I pere krovove, krune drveću."
U ovoj pesmi je livada majka cveću, i uči ih, kao svaka majka, u ovom slučaju da se umiju, kišom,
koja se iż neba spušta. Maksimovićeva, koristeći se alegorijom, na jedan predivan način opisuje čin
padanja kiše na jednu livadu i tako budi najlepše emocije u čitaocu.
Desanka Maksimović, pesnik prirode, očarana svojim detinjstvom opisuje svakodnevnicu. Ona
približava seoske poslove svoj deci sveta, bilo gde da žive, pa čak i u Lukićevim soliterima, negde
daleko. Svaki čitalac kroz njenu pesmu zavoli prirodu i uči da joj bude prijatelj. A Desanka, iako svojim
radom bliža tradicionalnoj nego Zmajevoj školi, uspela je da kroz panteizam dočara svet oko sebe i
tako ostavi neizbrisiv trag, te usadi ljubav prema prirodi u srca ljudi.