Digitalizirani mjerni sustavi

1. Općenito o sabirnicama

Kod nekih složenijih mjerenja, prikupljanja većeg broja mjernih podataka i testiranja, upo-
trebljava se veći broj digitaliziranih uredaja čiji se rad koordinira jednim središnjim računalom. Uređaji
se tada povezuju sabirnicama (bus) koje omogućuju prikupljanje mjernih podataka i upravljanje svakim
pojedinim digitaliziranim mjernim uredajem posebno preko njegova sučelja. Kod primjene sabirnica
uredaji se paralelno prikljuduju na sabirnice (bus-line system). No digitalizirani uredaji mogu se i
zvjezdasto spajati na središnje računalo.

Digitalizirani uredaji s ugradenim mikroprocesorom, koji mogu biti priključeni i udaljeno, mogu
obaviti složena mjerenja prema određenom programu mnogo točnije i brže nego što se to može
momentano provesti uz nužnu prisutnost jednog ili više mjeritelja. Na taj način uz veću točnost, uštednju
na vremenu i proširenje područja mjerenja to uz isključivanje mjeritelja ostvaruju znatne financijske
uštede.

Kod mjerenja s udaljenijih mjesta analogni način prijenosa podložan je znatno većem utjecaju
smetnji. Udaljenosti koje se mogu premostiti s naponskim signalima ograničeni su na 30 m, dok kod
strujnih prijenosa dometi koji se mogu ostvariti dosežu do 3 000 m. Digitalni prijenos ostvaruje znatno
veću udaljenost zbog neovisnosti o veličini amplitude i mogučnosti rekonstrukcije impulsa
komparatorom na mjestu prijama. Kod digitalnog prijenosa treba razlikovati samo dvije vrijednosti
napona, i to veću od nekog praga, odnosno manju, koje odgovaraju vrijednostima 1 i 0.

Sabirnica predstavlja mehaničku i električku izvedbu spoja i sučelja izmedu središnjeg računala i
ostalih mjernih uredaja, računala, štampča i X-Y pisača. Najjednostavnija je 8-bitna BCD-sabirnica
(Binary Coded Decimal) koja se koristi kog elektroničkih digitalnih voltmetara između indikatora i A/D
dekodera. Ona također služi za spoj digitaliziranog instrumenta i štampača. Ta sabirnica uz osam ili više
linija za podatke ima samo dvije linije za upravljanje odnosno realizaciju handshaking-mehanizma.
Jedna od tih linija omogučava da se pokrene štampač ili neki drugi periferijski uređaj, a druga da osigura
takt. Također, još jedna linija predstavlja uzemljenje. BCD-sabirnica omogučava prijenos podataka samo
u jednom smjeru od računala prema štampaču, ili drugom digitalnom uređaju i ne omogućuju primanje
informacija, pa ona ima vrlo ograničenu upotrebu. Danas je najviše u mjernoj tehnici zastupana GPIB
(GPIB) sabirnica koja daje znatno veće moćudnosti.

2. Paralelna GPIB sabirnica

Sabirnica GPIB predstavlja standardnu sabirnicu u elektroničkoj mjernoj instrumentaciji. Prvi

prijedlog ove sabirnice potiče od radne grupe IEC-a (International Electrotechnical Commission) još
1972., pa odatle još postoji naziv za ovu sabirnicu IEC-652 , odnosno GPIB. Kako to sabirnicu
primjenjuju za svoje digitalizirane i digitalne mjerne uređaje dvije velike američke tvrtke, Hewlett &
Packard i Tektronics, to one daju još dva naziva kao što je HP-IB, a znači Hewlett-Packard Interface Bus,
odnosno GPIB-sabirnica, što je kratica od General Purpose Interface Bus. Daljim razvojem imena
sabirnice i transformacijom tvrtki današnji naziv te sabirnice je GPIB.

Kakve mogudnosti ima GPIB sabirnica, može se vidjeti na sl. 2.1. Ta sabirnica sastoji se od 8
linija za paralelni prijenos podataka: 3 linije su za handshaking-funkcije, a 5 linija služi za menađerske
funkcije. Sabirnica GPIB omogučava priključak do 15 instrumenata s maksimalnom duljinom kabela od
20 m. Podaci se mogu prenositi do najviše 1 Mb/s. Signal koji se prenosi linijama kompatibilan je sa
TTL-logikom kod koje najvedi napon iznosi 5 V. Logfta 0 odgovara visokom stanju, a smatra ga se za
napone veće od 2 V, a za napone koji odgovaraju logičkoj 0 napon ne smije biti veći od 0.8 V.

Instrumenti priključeni na ovu sabirnicu mogu se razvrstati u četiri kategorije, i to kao govornici,
slušatelji ili govornici/slušatelji i kontroleri (nadglednici).
 Središnje računalo kao kontroler upravlja cjelokupnim sustavom, a može, već prema programu,
biti i govornik ili slušatelj. Osnovne mogučnosti prikazane su na sl. 2.1. s nazivom uloga pojedinih linija.

Središnje računalo kao kontroler (controller), a može biti u jednostavnijim slučajevima i

programabilni kalkulator, upravlja i nadzire operacije koje se izvršavaju, tj. protok podataka u sabirnici,
određujući koji instrument u mreži šalje podatke, a koji ih prima. Središnje računalo može kao kontroler
odašiljati kao govornik (talker) i primati podatke kao slušatelj (listner).

Slušatelji mogu samo primati podatke, kao što su štampadi, X-Y-pisači, registratori i skeneri),
dok govornici mogu samo odašiljati podatke preko sabirnice, kao npr. digitalni voltmetri, skupina
pretvornika neelektričkih u električne veličine itd. Digitalni uređaji koji su govornici i slušatelji imaju
obje mogučnosti, kao što su digitalni multimetri, mrežni analizatori (network analizer), analizatori
spektra i slični uredaji. Najjednostavniji sustav sastoji se od samo jednog govornika i slušatelja, npr.
brojila i štampča. U upotrebi su mnogo sustavi koji ukljutuju središnje računalo kao kontrolera i različite
uređaje kao slušatelje ili govornike. Takvi su npr. sustavi za prikupljanje podataka ili za upravljanje
podacima.

Kod GPIB sabirnice tri linije su odredene za upravljanje prijenosom podataka (rukovanje,
handshaking). Jedna linija označena s NRFD (Not Ready For Data) prijelazom iz nultog (0) stanja u
stanje 1 omogučuje svim slušateljima početak prijema podataka. Određeni govornik može slati podatke
na svih 8 linija za prijenos podataka. Nakon prijelaza linije DAV (Data Valid) iz stanja 1 u stanje 0
slušatelji nakon 2/4s počnju primati podatke preko 8 linija. Povratom iz stanja 0 u 1 zavišava se sa
slanjem podataka. Kada je slušalac primio podatke, dozvoljava da linija oznadena sa NDAC (Not Data
Accepted) prijede u stanje 1. Kad govornik "primijeti" da je NDAC linija prešla u više naponsko stanje
1, što znadi da su Slušatelji primili poruke, on prestaje slati podatke, a slušalac vrati liniju NDAC ponovo
u stanju 0. Vremenski dijagram ovog procesa "rukovanja" vidljiv je na sl. 2. 2.

Ostalih pet linija za upravljanje i nadzor (interface management lines) nad linijama podatke
omogudava dodatne funkcije. Kada je linija ATN (Attention) na niskoj razini, onda svi slušatelji prelaze
u režim očekivanja i samo se računalo javlja kao govornik. U ovom se stanju linije ATN šalju adrese ili
neke druge komande. Kada je linija ATN na visokoj razini, tada šalju podatke ili primaju svi govornici ili
slušatelji kojima su bile za vrijeme niske razine poslane adrese.

Linija označena s IFC (Interface Clear) daje signal upravljanja koji prevodi sučelje i sve uređaje
u početno stanje, a u niskoj razini prekida prijenos svih podataka. Ta linija se upotrebljava da inicijalizira
sabirnicu i da je "očisti", ako je nešto pogrešno krenulo. Linija REN (Remote Enable) omogučava
upravljanje preko sabirnice, a ne s tastature središnjeg računala (kontroler). SRO (Servis Request) linija
djeluje na zahtjev, a ne daje naredbu, tako da je aktivni kontroler zanemaruje dok ne obavi svoj posao.
Prema tome, ova linija upozorava kontrolera da treba slati ili primati podatke. Peta linija, s oznakom EOI
(End Or Identity), označava kraj slanja podataka od govornika, što se očituje niskom razinom signala za
vrijeme odašiljanja posljednje riječi podataka.

Na sl. 7.53. prikazan je jedan 24-polni konektor kako je preporuden prema GPIBstandardu, gto svakako vrijedi i za GPIB,
HP-IB i IEC 625 sabirnice. Osam kontakata predvideno je kao povratne linije ill mase za navedene upravljadke i nadzorne
naredbe.
3. Serijska RS 232C sabirnica

Opisani natin prijenosa podataka je paralelan i omočudava najveće brzine, tj. najveći broj bita u
jedinici vremena, ali je neopravdan u prijenosu na veće daljine jer je s obzirom na broj linija preskup.
Zbog toga se za prijenos podataka na veće udaljenosti upotrebljava serijski način prijenosa podataka,
kada je u nadelu dovoljan samo jedan par vodiča (katkada se upotrebljavaju i dva para vodiča). Kako je
za paralelan način prijenosa duljina prijenosa limitirana na 20 m, potrebno je upotrijebiti tzv. produživače
sabirnice (bus extender), koji su redovito transparentni, što znadi da se priključkom paralelne sabirnice
na produhvat cijeli sustav ponaša kao da produživača i nema. Pomoću produljivača s četverožilnim
priključkom mogu se premostiti udaljenosti do 2 000 m, što je za industrijske primjene uglavnom
dovoljno. Za vece udaljenosti obično se podaci prenose telefonskim linijama, i tada se primjenjuju
modemi (modulator-demodulator). Modemi prenose frekvencije u području telefonskog prijenosa (300
do 3 400 Hz), pri čemu impulsi koji odgovaraju logičkoj 1 i 0 moduliraju sinusoidalni signal više
frekvencije. Tako se primjenjuje amplitudna modulacija (amplitude shift) s razlikom u amplitudi izmedu
logičke 0 i 1, zatim frekvencijska modulacija (frequency shift), gdje se mijenja frekvencija signala
izmedu 1 i 0, i fazna modulacija (phase shift), gdje se mijenja faza signala izmedu 1 i 0 najedde za 180°.
Najviše se upotrebljava frekvencijska modulacija. U jednom slučaju kao primjer je takva promjena
frekvencije bila 10 %, tj. 2 025 Hz za logieku 0 i 2 225 Hz za logičku 1.

Produživači sabirnica provode pretvorbu prijenosa signala sa sabirnica sa 16 paralelnih linija u

serijski prijenos po jednoj liniji.

Serijski prijenos mode se odvijati na sinkroni i na asinkroni način. Sinkroni način osigurava
prijenos trajno i može raditi s velikim brzinama do 9 600 bauda (1 baud je lbit/s), ali je sklopovski znatno
slozeniji. Asinkroni način je jednostavniji, ali i sporiji, što zadovoljava u večini primjena u
instrumentaciji, pa se zbog toga najvige i upotrebljava. Asinkroni način je zato sporiji jer zahtijeva
handshaking za svaku prenesenu [tee, što nije slučaj kod sinkronog naeina. Handshaking se provodi kod
asinkronog serijskog načina tako da svakoj prenesenoj riječi prethodi jedan startni bit, a nakon protekle
riječi koja može imati 5 do 8 bita slijede dva stop-bita. Takoder je utvrdeno da za vrijeme kada nema
prijenosa signala linijom teće struja od 20 mA u smislu povečanja sigurnosti od prekida linije. Isto tako,
stanje 1 je pod strujom, a stanje 0 je bez struje. Startni impuls je uvijek bez struje, a stop-impuls se sastoji
od 1 ili 2 impulsa sa strujom, kako je prikazano na sl. 7.54. Kod serijskog asinkronog načina uveden je
jedan bit nakon protekle riječi, a prije stop-impulsa koji ima stanje 1 ili 0 tako da je zbroj svih jedinica
riječi zajedno s vrijednosti ovog bita uvijek parni. Ako to nije ispunjeno, što se provjerava nakon svake
riječi, u prijenosu je došlo do izostanka ili dodatka zbog smetnji jednog ili vise kvazibitova, što
predstavlja grešku u prijenosu. Ovaj bit kojim se vrši ispitivanje ispravnosti prijenosa zove se paritetni
bit.

Kod teleprintera se već od samog njihova uvodenja upotrebljava 5-bitna rijee, dok se u
računalskoj tehnici za serijsko-asinkroni prijenos upotrebljava 7-bitni ASCII kod, a IBM strojevi imaju
6-bitni kod.

Za serijsko-asinkroni prijenos najvile se upotrebljava RS232C sabimica odnosno standard koji

omogudava serijsku komunikaciju izmedu digitalizirartfh uređaja, a kompatibilan je i za prijenos preko
telefonskih linija posredstvom modema.

RS-232C standard ima bez modema ili posebnih linijskih drivera domet do svega 16 m, au i s
maksimalnom brzinom prijenosa od 19.2 kilobauda. Kod upotrebe linijskih drivera i dvostrukih parica
domet se može povedati na 3 000 m, ali uz maksimalnu brzinu od 600 bauda.

RS-232C inače ima za prijenos podataka negativnu logiku koja nije kompatibilna sa TTL
logikom. Tako impuls koji predstavlja logiku jedinicu mora imati velinu amplitude izmedu -3 i -15 V, a
logičku nulu izmedu +3 i +15 V. Razine kontrolnih signala imaju pozitivnu logiku s logičkom jedinicom
izmedu +3 i +15 V, odnosno nulom između -3 i -15 V. Kapacitivnost linije s potrošakm na kraju ne smije
biti veta od 2 500 pF Otpor potrogada (radni) može se kretati u granicama od 300 do 3 000 Ω.

Za prijenos podataka upotrebljavaju se samo 3 linije: jedna za odašiljanje, a druga za prijem

signala, dok treća predstavlja uzemljenje kao povratni put. No broj ostalih linija znatno je veći, a ima ih
još 19 koje služe za upravljanje, a nije ih nužno sve upotrijebiti pri prijenosu.

Postoje posebni pretvornici koji omogudavaju pretvorbu paralelne sabirnice GPIB u serijsku RS-
232C s maksimalnom brzinom rada od 900 kb/s i omogučavaju potpuno transparentnu pretvorbu. S
ovakvim pretvomikom može se priključiti npr. digitalizirani analizator spektra s GPIB sabirnicom na
računalo sa serijskom sabirnicom RS-232C ili neki štampad ili X-Y pisač sa RS-232C sabirnicom na
neku mrežu sa sabirnicom GPIB.

4. VXI- sabirnica

Sabirnica GPIB omogudava izgradnju mjernog sustava gdje se veći broj različitih elektroničkih
mjernih uredaja (do 15) može povezati u jedan mjerni sustav za obavljanje složenih mjernih zadataka.
Mjerni uredaji koji se povezuju u mjerni sustav imaju najdade GPIB sabirnicu i upravljani su s vanjskim
računalom. U ovom slučaju svi su mjerni uredaji izvedeni u svojoj standardnoj samostojnoj (stand alone)
izvedbi da mogu biti i samostalno upravljani, to znači da imaju svoju kutiju, napajanje, prednju ploču za
upravljanje, priključne kabele i da zauzimaju dosta prostora pa ako su i u rackovima montirani. Osim
toga brzina od 1 MB/s, koju omogudava GPIB standard, u nekim je sludajevima nedovoljna. Zato.je
uveden novi standard tv. VXI-sabirnica koju čine dva vrlo uspjegna standarda GPIB i VME-standarda,
od kojeg je preuzeta modulska izvedba, a od GPIB govornik/slušatelj/kontroler arhitektura.

VXI-sabirnica ('VME bus Extensions for Instrumentation) za razliku od GPIB sabirnice sastoji se
je od modula koji predstavljaju digitalizirane mjerne uredaje smještene svojim čipovima na kartice. Tako
se s tehnologijom površinske montaže može smjestiti velik broj čipova, tranzistora i ostalih elektroničkih
elemenata na jednoj kartici. Činjenica je da su u ovom slučaju povečane i dimenzije kartice prema onoj
kod VME sabirnice prema sl. 2.5. Najveća VXI-kartica ima dimenzije 365 mm x 340 mm, to je dovoljno
za smještaj velikog broja elektroničih elemenata, prema dimenzijama manje 99 x 160 mm i veće 234 x
160 mm kartice VME-sabirnice. Na karticu ill kartice mogu se smjestiti samostojni uredaji kao to je
digitalizirani elektronitki voltmetri, frekventometri, brojači, analizatori spektra, logički analizatori i svi
oni koji postoje u standardnoj samostojnoj izvedbi (ili rack-izvedbi). Za sada još nisu svi postojeći
uredaji velikih proizvodada izvedeni u modularnoj izvedbi, all se odekuje da de se to u skoroj bududnosti
ostvariti. Izvedba VXI-kudišta s odjeljcima prikazana je na sl. 7.55.

VXI-sabirnice smještene su u zatednidkom kudiStu koje omogudava u svojih 13 odjeljaka

smjegtaj 13 kartica odnosno modula. Sirina odjeljka povedana je prema VME-sabirnici i iznosi 30 mm.
Kartice imaju na svojoj strainjoj strani smjeStene konektore od jednog do najvige tn

Konektor P1 nosi osnovne elemente sabirnice koje ima i VME sabirnica: 16-linijski prijenos
podataka, adresiranje (16 MB), prioritetno prekidanje (interrupt) i korisnieki dio sabirnice. Dodatak
konektora P2 omogudava 32-bitni prijenos podataka, 4 GB-no adresiranje i dodatak za VXI-sabirnicu:
10 MHz davaea takta, TTL i ECL okidnu sabirnicu (trigger bus), 12 linijsku lokalnu sabirnicu, sabirnicu
za identifikaciju modula i analognu sabirnicu. P3 konektor ima samo VXI-sabirnicu i omogudava
prikljueak: davata takta od 100 MHz, ECL zvjezdastu i obienu okidnu sabirnicu, 24-linijsku lokalnu
sabirnicu i sabirnicu za napajanje. iz dosadagnjeg opisa se vidi da frekvencija davaca takta mote biti i
100 MHz, gto omogudava rad i s venom brzinom od 10 MB/s prema 1 MB/s kod GPIBsabirnice ili samo
2 kB/s kod RS 232C serijske sabirnice. Osim toga radunalo, kao nadzorna jedinica, ne mora se nalaziti
izvana, nego mote biti smjeteno na karticu kao modul i ugradeno u VXI-kudigte kao i tvrdi disk za to
namjenu mehanieki posebno izveden (ne viii od 30 mm). Tako se mote kao modul ugraditi i PC/AT
kompatibilno raeunalo sa 80386 procesorom i 80387 dodatnim matematiekim koprocesorom, od 8 MB
RAM-memorije, tvrdi disk od 40 MB, VGA/Super kontrolna kartica itd. No nema pote.gkoda da se
ugrade i drugi tipovi raeunala. Isto tako mote se ugraditi i IEEE-VXI modul za konverziju izmedu
GPIBstandarda i VXI standarda tako da se postite potpuno transparentna pretvorba izmedu jednog i
drugog sustava, pa se mogu mjemi uredaji opskrbljeni sa GPIBsabimicom upravljati i komunicirati sa
VXI-sustavom kao da rade iskljueivo sa GPIBsabimicom. Ovdje je uzeta oznaka standarda GPIB, no
mogla je isto tako biti upotrijebljena oznaka GPIB ili HP-IB.

VXI-sustav ispunjava uvjete elektromagnetske kompatibilnosti, uvjete postavljene na izvore

napajanja, uvjete u pogledu hladenja za održavanje maksimalne temperature što ne ispunjava VME-
sustav. VXI-sustav ima u svom kučištu vlastite izvore napajanja, provedeno hlađenje i jedan modul tzv.
nulti-modul, koji sadrži kontroler za ostalih 12 modula s davačem takta s potrebnim frekvencijama na
linijama sabirnica. No u kučište VXI-sabirnice može se smjestiti prema potrebi i nekoliko modula. Ipak
VXI-sabirnica je predviđena za složenije mjerne sustave ili barem ako se predviđa proširenje nekog
mjernog sustava.