IZVJEŠĆE OZN-E ZA BANIJU O RADU U SVIBNJU 1945.

Radi se o izvješću rada OZN-e kroz mjesec svibanj 1945. Navodi se da su po pitanju
banditizma na Dvorskom kotaru uspjeli ubiti 50 i uhvatiti 7 živih pripadnika banditskih grupa.
Također su u suradnji s drugim organizacijama pohvatali veliki broj onih koji su se krili oko
kuća poslije oslobađanja gradova, te ih se na Glinskom kotaru prijavilo 700, koje su većim
dijelom uputili u logor, od čega su neke pustili, a manji dio pohapsili. Za ostale kotareve
nemaj točnih podataka jer nije vođena točna evidencija.

Dalje navode da su zbog nedovoljnih snaga Narodne obrane preko svojih organizacija
angažirali u borbi protiv banditizma: miliciju, Partijske ud. grupe, straže komandi mjesta koji
do sada još nemaju vidljivih rezultata. Što se političkih grupa tiče, izvješće kaže da nisu učinili
ništa u otkrivanju organizacija, osim već ranije uočenih organizacija, ali su zapazili idejnu
povezanost lica koja šire oportunističku propagandu u pogledu obnove zemlje, a naročito u
pogledu ratnih zločina gdje pokušavaju mjere OZN-e tumačiti kao nepravilne i one koje
pogađaju čitavi hrvatski narod, te šire propagandu koja ide u prilog banditizmu.

Govori se o broju hapšenika, koji iznosi 344, od čega ih je na sud poslano 80, od čega 54 nije
presuđeno, 8 je osuđeno na smrt, 14 na razne kazne i 4 je oslobođeno krivnje. Donosi se i
podatak da je pored hapšenika koji se nalaze u zatvoru na Baniji formiran sabirni logor,
vojnički i civilni, u koji upućuju neprijatelje NOP-a prema već dobivenim direktivama, dok iz
logora hapse osobe ukoliko se radi o krvnicima i sa njima postupaju prema dobivenim
direktivama.

Dalje se iznosi da su za plan rada uzeta tri glavna zadatka, koje je prenio pukovnik Drakulić, a
to su: uspostavljanje agenture i pojačavanje mreže u organizacijama, radionicama i selima,
likvidacija banditizma te likvidacija ili kažnjavanje nosioca oportunizma. Naglašavaju da su s
tim planom upoznali svoja povjerenstva.

UKAZ PREDSJEDNIŠTVA AVNOJ-A O OPĆOJ AMNESTIJI I POMILOVANJU (3. kolovoza 1945.)

Radi se o ukazu Predsjedništva Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije o

općoj amnestiji i pomilovanju. U prvom članku ukaza stoji da se opća amnestija daje: svim
osobama koje su sudjelovale u četničkim i nedićevskim jedinicama, jedinicama hrvatskog i
slovenačkog domobranstva, muslimanskoj miliciji, šiptarskim oružanim formacijama i u svim
ostalim oružanim formacijama u službi okupatora ili ih pomagale kao i svim osobama koje su
pripadale odgovarajućim političkim organizacijama ili odgovarajućem administrativnom
odnosno sudskom aparatu, svim osobama koje su dezertirale iz Jugoslovenske armije ili se
nisu odazvale mobilizaciji, a do dana objavljivanja Ukaza nisu prešle na stranu neprijatelja,
svim osobama koje su surađivale sa okupatorom na kulturnom i umjetničkom polju, ukoliko
ta suradnja nije prelazila opseg njihove redovne pozivne djelatnosti, svim osobama koje su
nanijele klevete ili uvrede Jugoslovenskoj armiji, njenim predstavnicima, narodnim vlastima i
njihovim organima.

U drugom članku navodi se da se od amnestije iz članka prvog, točke 1 izuzimaju: ustaše,

ljotičevci i pripadnici ruskog dobrovoljačkog korpusa, izuzev onih koji su bili nasilno
mobilizirani poslije 1. siječnja 1942., osobe koje su u navedenim formacijama i
organizacijama počinile zločine kao što su ubojstvo, paljevina, pljačka, silovanje i tome slično,
osobe koje su bile članovi Kulturbunda, dostavljači, agenti, činovnici i drugi funkcioneri
Gestapo-a, Ovre i uopće tajne političke policije u službi okupatora i prijekih sudova, ideološki
pokretači i organizatori, oni koji su u većem opsegu financirali ili materijalno pomagali gore
navedene organizacije, kao i viši operativni i pozadinski komandni kadar, osobe koje su
pobjegle u inozemstvo od odgovornosti pred narodnim vlastima.

Dalje se ističe kako se amnestija iz članka prvog odnosi samo na one osobe protiv kojih do
dana objavljivanja ukaza nije izrečena pravomoćna presuda za djela koja su počinili. Za osobe
koje se nalaze u odmetništvu od narodne vlasti stoji da će se primijeniti amnestija, ukoliko se
u roku od jednog mjeseca od objavljivana Ukaza stave na raspolaganje narodnim vlastima.

Odluke po ovom Ukazu donose oni sudovi kod kojih se vodi ili je vođen postupak u prvom
stupnju. Osobe koje smatraju da su obuhvaćene amnestijom odnosno pomilovanjem iz ovog
Ukaza,a nisu obuhvaćene amnestijom, odnosno kazna im ne bude smanjena, mogu se
obratiti sudu na kojem je vođen postupak u prvom stupnju. Protiv odluke navedenog suda
interesirani ima pravo žalbe u roku od 8 dana kada mu je odluka suda uručena, na nadležni
viši sud. Nadležni viši sud odlučuje po žalbi konačno i protiv njegove odluke nema mjesta
redovnoj žalbi.

Na kraju se ovlašćuje Ministarstvo pravosuđa Demokratske federativne Jugoslavije da se

stara o izvršenju Ukaza i da rješava sporna pitanja koja bi nastala prilikom njegove primjene.