INTERNACIONALNI UNIVERZITET U NOVOM PAZARU

DEPARTMAN ZA FILOLOŠKE NAUKE

Smjer: Bosanski jezik i bošnjačka književnost

Predmet: Komparativna književnost južnoslavenskih naroda

Tema: Komparacija zbirki pripovjedaka Priče pored vode Ćamila

Sijarića i Bašta sljezove boje Branka Ćopića

Mentor: msc. Rejhana Košuta Selmanović Student: Mirzet Faković

Novi Pazar, Januar, 2020.godine

 UVOD
Izučavajući predmet Komparativna književnost južnoslavenskih naroda, javila se ideja da
bi korisno bilo komparativno posmatrati zbirke pripovjedaka Priče pored vode, Ćamila Sijarića i
Baštu sljezove Boje, Branka Ćopića. Uz saglasnost mentora pristupit ćemo istraživanju na sledeći
način.

Želim naglasiti da ćemo se suštinski fokusirati na prvu polovinu zbirke Bašta sljezove boje,
pod naslovom Dani plavog sljeza, koja se sastoji od deset priča, kako bi količina materijala bila
podudarna sa Ćamilovim djelom koje se sastoji od osam priča.

Metodom pažljivog čitanja cilj nam je uočiti osnovne motive koji su prisutni u djelima, i
analizirati ih, na isti način postupit ćemo sa likovima sa kojim se budemo susreli. Na kraju
poglavlja biće komparativna analiza, što je i cilj našeg istraživanja.
 UOKVIRENE I POVEZANE PRIČE

Od kako su se novele počele slagati u knjige postoji tendencija da se individualne priče

povežu u veće cjeline. Za razliku od običnih zbirki priča, u takvim kjigama priče su međusobno
tako povezane da ih čitalac doživljava ne samo svaku za sebe već i kao organske dijelove jedne
veće cjeline. Jer, kada se ličnosti, ambijent i motiviu varijacijama ponavljaju iz priče u priču, onda
se kod čitaoca javlja osjećaj cjelovitosti koji knjigu koju čita približava romanu. Uostalom neki
romani su nastali na takav način. (Najpoznatiji slučaj je možda Junak našeg doba M. J.
Ljermontova). To grupisanje priča u jedinstvenu knjigu u historiji književnosti ostvarivalo se na
dva nuačina: unutrašnjim povezivanjem i spoljašnjim uokviravanjem.

U prvom slučaju priče su međusobno povezane ili jednim istim glavnim junakom, ili
jednim istim seoskim ili urbanim ambijentom, ili slikama iz života jedne iste porodice, ili istom
tematikom. Ta vrsta povezivanja zasebnih priča omogućava autoru da onaj kondezovani momenat
koji karakteriše novelu razvije u širi prikaz jedne ličnosti, jedne sredine ili jednog vremena.

U drugom slučaju priče su u knjigu povezane jednom okvirnom poviješću. Tim postupkom
objedinjene su priče u 1001 noći: moćnomm caru Šahtijaru Šeherzada svake noći priča po jednu
priču, ali nijednu ne završava iste noći već je nastavlja sledeće noći, kada započinje novu još
zanimljiviju priču odlažući tako iz noći u noć svoje pogubljenje. Takvim postupkom i Bokačo je
povezao priče u Dekameronu: grupa od deset mladih ljudi izbjegla je iz Firence, u kojoj vlada
kuga, pa se razonođuje tako što svako od njih u jednomm danu priča po jednu priču. Taj postupak
uokviravanja često je konvencionalni izgovor za udruživanje međusobno različitih priča, ali je i
izraz fascinacije autora raznovrsnim mogućnostima strukturiranja narativa. 1

Kada govorimo o prvom načinu povezivanja pripovjedaka u jednu veću cjelinu kao jasan
primjer možemo navesti zbirku pripovjedaka od Ć. Sijarića Priče pored vode: đak, srednjoškočac
kome letnji seoski poslovi padaju veoma teško, provodi vrijeme kod seoske vode, pokraj druma,
tuda prolaze putnici namjernici koji se zaustavljaju nebili se okrijepili hladnom vodom, i seljani

1
LEŠIĆ Zdenko, TEORIJA KNJIŽEVNOSTI, Službeni glasnik, Beograd, 2008. godina, str: 335
koji dolaze sa livada i njiva kako bi na trenutak uzeli svežine i odmora sa seoskog izvora. Ovdje
taj izvor pitke vode postaje mjesto susretanja različitih ljudi koji pričaju različite priče iz svoga
života. U nekim pričama je đak-narator učesnik a u nekim je nijemi posmatrač koji nama
pripovjeda događaj ili priču. Seoski izvor prestavlja mjesto susretanja koje kao mjesto nastajanja
priča povezuje svih osam priča u jednu veću cjelinu relativno čvrste kompozicijske povezanosti.
Međusobno povezivanje se još ostvaruje jedinstvom naratora, u svim pripovjetkama, koji priča
svoju priču ili tudju priču prisvaja i priča kao svoju. Taj motiv usvajanja tuđih priča kao da su
svoje se indirektno nagovještava u prvoj priči Propast Dujšića, gdje narator sluša covjeka koji
priča tuđu priču.

„Ja sam zborio tuđe riječi“ velim mu i jedva čekam da odem od česme.

„Pa i ja zborim tuđe riječi“ veli on meni. „i toliko puta sam ih izrekao da mi se više ne
čine tuđe, nego moje“.2

Kao pandan gore navedenom primjeru navodimo zbirku pripovjedaka B. Ćopića, Bašta
sljezove boje. U ovom primjeru uvezivanja pripovjedaka u jednu cjelinu na osnvu unutrašnjeg
elementa povezivanja, nalazimo postupak pisca koji formira glavnog junaka, kojeg srećemo iz
priče u priču, tako da u ovom slučaju imamo dva glavna junaka, naratora, tj Branka Ćopića i
njegovog slabovidog djeda Radeta. Kroz sve pripovjetke iz ovog ciklusa pisac kroz dogodovštine
otkriva osobine svoga djeda o kome on priča, u nekim pričama je sudionik dok druge verno
prepričava. On, kroz sjećanje jednog malehnog dječaka, iz priče u priču otkriva karakerne osobine
svoga djeda, na taj način povezujući pripovjetke u jednu kompozicijski čvrstu cjelinu.

Dakle, u prvom primjeru imamo naratora/junaka koji nam priča priče i mjesto kod kojeg
se priče pričaju kao elemenat koji ujedinjuje pripovjetke u jednu cjelinu. Dok u drugom primjeru
imamo dva junaka koji predstavljaju elemanat povezivanja, od kojih je jedan narator, istovremeno
i sam pisac.

2
SIJARIĆ Ćamil, NA PUTU PUTNICI, IRO „Veselin Masleša“, Sarajevo, 1981. godina, str: 169.
 OSNOVNI MOTIVI U PRIPOVJETKAMA
Motiv susretanja
Kada krenemo sa čitanjem zbirke pripovjedaka Priče pored vode, jedan od prvih motiva
kojeg susrećemo jeste motiv susretanja ljudi kako bi pričali svoje priče, tj. kako bi pričali o sebi i
svom životu. Ovaj motiv je izuzetno bitan i naglašen u svih osam pripovjedaka iz ovog ciklusa, i
predstavlja nit koja se neprestaano provlači, i na taj način uvezuje različite priče u jednu cjelinu.
Na seoskom izvoru, pokraj puta, napravljrna je jednostavna česma, koja predstavlja mjesto
okupljanja i susretanja ljudi, ljudi jedni drugima dolaze iz različitih potreba i pobuda, i pričaju
priče, a đak-narator nam o tome priča. Od praiskona pa do danas, ljudi su bili upućeni jedni na
druge, različiti motivi su ih okupljali, a često je čovjek sam gradio motiv koji bi okupljao ljude.
Da nije tog susretanja i potrebe za time, ljudska civilizacija nebi ostvarila nikakav napredak.

U prvoj priči đak se susreće sa Dautom Dujšićem koji priča njegovu i sudbinu njegova dva
brata Osmana i Mustafe, u drugoj priči ostvaruje se susret sa krupnim tobdžijom, koji priča opet
svoj život, žali za prošlim vremenima i jadikuje nad svojom trenutačnom stvarnošću. U trećoj priči
ostvaruje se kontakt između đaka i čovjeka koji nosi kamen, a plod ovog susreta jeste počna priča
iskazana natpisom na arapskom jeziku koji poručuje da čovjek ništa ponijeti ne može sa ovog
svijeta. U četvrtoj priči se govori o susretu putnika i četiri ciganke, a nartor prisustvuje i pokušava
da bude što manje uključen u razvoj događaja. Također, u petoj priči govori se susretu konjanika
sa đakom, dok se u šestoj priči se govori čudnom suretu ćutljivog prolaznika koji se ni vode ne
napi i đaka, a skoro istovremeno se na tom mjestu pored vode odvija svađa između muža i žene a
onda se u tu svađu ukljućuju njena braća. U sedmoj prići dolazi do kontakta naratora sa čovjekom
kome je učinjena nepravda od strane žandarma, dok se u osmoj priči opisuje susret dobrog ćovjeka
i đaka-naratora. Svaki susret daje neki plod, dobar ili loš, ali jedan od najboljih plodova jesu priče
koje su pri tom susretanju nastale.

Ovaj motiv susretanja ljudi možemo naći u zbirci pripovjedaka Bašta sljezove boje,
elemente ovog motiva možemo nači u susretanju starog djeda Radeta sa njegovim poznanicima,,
u prvom redu je tu njegov rođak Sava koji ga često obilazi kako bi pričao svoje priče u kojima želi
ispasti mudar ili pak se nešto okoristiti od starog Radeta. Ovdje treba spomenuti i pobratima
Petraka, koji prilikom okupljanja za slavu poklanja sahat Radetu. O ovim susretanjima se govori
u priči o čudnoj spravi, tj sahatu. Kroz ostale priče u prvoj polovini zbirke susretanje se odvija sa
starim poznanicima kao što je djedov drug iz mladosti Dane Desnica, a taj susret biva povod za
pričanje o djedovoj mladosti.

Kao što smo gore mogli vidjeti, ovaj motiv je prisutan u oba djela, koja su naš predmet
komparacije, ali na različitim razinama, u Pričama pored vode on je naglašen i jedan od prvih
motiva sa koji nam privlači pažnju, dok je u Bašti sljezove boje on u manjoj meri naglašen, zbog
razlike u načinu na koji Branko gradi i priča svoje priče.

Motiv vode
Sam naslov Ćamilove zbirke daje nam do znanja koji će to motiv biti primaran u pričama
koje slijede, a to je voda. Kao što smo gore već spomenuli, radnja, tj pričanje priča se zbiva pokraj
seoskog izvora koji nosi naziv Dobra voda, sve priče počinju sa opisom i promišljanjem o vodi.
Đak svakog dana dolazi na izvor umiva se, začešljava svoju kosu i ogleda se u malom ogledalcetu.

Ali kada se se zapitamo zašto se baš sve vrti oko vode, moramo pogledati u našu historiju,
voda je je najbitnija stvar u našem bitisanju, u svakom segmentu života potrebna nam je, iz te
potrebe nastale su javne česme, širom gradova, kao mjesta odakle se uzimala voda za piće, mjesta
gdje bi zastajali, i gdje i dalje zastaju putnici kako bi se osvezili i napili. Na tim malim i većim
izvorima nastajale su vodenice, pa kod Ćopića susrećemo priču pod naslovom Mlin potočar3. U
svom pričanju o svom narodu Ćamil često govori o vodi,voda je za jega izvor života, a strah od
nestanka postojanja vode je ravan starhu od smrti. Tako govori o lekovitoj vodi koja na mističan
način nestaje, a priči daje ime Voda promuklica4, kada govori o ljudskoj potrebi za vodom, Ćamil
nam priča priču o čovjeku koji u suhoj pešterskoj visoravni bezuspješno pokušava iskopati bunar
kako bi iza sebe ostavio trajno dobro djelo.

„U prozi Bunar, čovjek je rastrošio svoj imetak i svoj život da je podari žednima, u Vodi
promuklici, tražio je iladž za svoju bolest.“5

Obzirom da motiv vode ne nalazimo tako jako izražen u Bašti sljezove boje osim u
pripovjetci Mlin potočar, vrijedi spomenuti radi komparacije motiv vode kod jednog suvremenog

3
ĆOPIĆ Branko, BAŠTA SLJEZOVE BOJE, Bookland, Beograd 2015. godine, str: 28.
4
SIJARIĆ Ćamil, MIRIS LIŠĆA ORAHOVA, Preporod, Sarajevo, 2004. godine, str: 81.
5
HASANBEGOVIĆ Fatima, UMIJEĆE PRIPOVIJEDANJA ĆAMILA SIJARIĆA, str: 10. (Objavljeno kao predgovor sabranih
pripovjedaka pod naslovom MIRIS LIŠĆA ORAHOVA, SIJARIĆ Ćamil, Preporod, Sarajevo, 2004. godine)
bošnjačkog pisca Enesa Halilovića, koji se u romanu Ep o vodi na jedan lucidan način služi ovim
motivom kao mjestom i razlogom nastanka naselja u kome se odvija dalja radnja romana, i
preplitaanje realnog i shvatljivog svijeta sa mističnim i teško shvatljivim pojavama u romanu.

„U ime Boga“, reče neki čovjek, kad stiže na ravničak između dva brda. Zastade pokraj
vode, pa udari krampom u zemlju.“6

Motiv pričanja priča

„Na hiljadu raznih jezika, u najraznoličnijim uslovima života, iz veka u vek, od drevnih
patrijarhalnih pričanja u kolibama, pored vatre, pa sve do dela modernih pripovedača koja izlaze
u ovom trenutku iz izdavačkih kuća u velikim svetskim centrima, ispreda se priča o sudbini
čovekovoj, koju bez kraja i prekida pričaju ljudi ljudima. Način i oblici toga pričanja menjaju se
sa vremenom i prilikama, ali potreba za pričom i pričanjem ostaje, a priča teče dalje i pričanju
kraja nema. Tako nam ponekad izgleda da čovečanstvo od prvog bleska svesti, kroz vekove priča
samo sebi, u milion varijanata, uporedo sa dahom svojih pluća i ritmom svoga bila, stalno istu
priču.”7

Jedan od najuzvišenijih produkta čovječijeg bića jeste product izgovoroene ili zapisane
misli, tj produk pričanja o našem životu, našim sudbinama i našem okruženu. Upravo iz tog razloga
nastajala su kjiževna djela, iz ljudske potrebe da ispričaju svoju priču. Čitajući Ćamilove
pripovjetke, lahko možemo zaključiti prisutnost ovog motiva, tokom svih osam pripovjedaka ljudi
dolaze kod vode i pričaju svoju priču.

Daut Dujšić priča svoju životnu priču, kako je bio veliki čovjek, velikog bogatstva, priča
priču kako je to bosatsvo nestalo pa tako i nestala njegova moć, ugled i ljepota. A nama đak priča
njegovu priču. Mi, dakle, ili pričamo svoju ili tuđu priču, pričajući tuđu priču usvajamo je kao
svoju. Na isti način, tobdžija iz istoimene priče, govori svoju priču, kako je nekada bio veliki dok
je bio uz topove, a sada, promjenom okruženja, postao mali da njime uprvlja mala mršava
hodžinica. Ako posmatramamo ovaj elemanat u Ćamilovom opusu, trebamo spomenuti

6
HALILOVIĆ Enes, EP O VODI: Mitološki vodič do potopa i nakon njega, Albatros Plus, 2012. godina, str: 11.
7
ANDRIĆ Ivo, O PRIČI I PRIČANJU, Najlepše srpske besede/ izbor sačinio, priredio i predgovor napisao ĐORĐEVIĆ
Milentije, Prosveta, Beograd, 1998. godina, str: 359.
pripovjetku Hasan sin Husejnov8, gdje on poput Andrića u svojoj besjedi, na malo drugačiji način,
govori o priči i pričanju, o tome kako i na koji način posmatra pisca i njegovu ulogu u svijetu.

Kada pogledamo ovaj motiv kod Ćopića, vidimo da je on bio glavni pokretač da on napiše
svoju zbirku bašta sljezove boje. On nama autobiografski priča svoje događaje iz detinjstva prije i
poslije Drugog svjetskog rata. Sjećajući se tih lijepih dana svoga života, on nam priča o najbitnijim
junacima u svom djetinjstvu, o djedu Radetu, nnjegovom razgovoru sa ljudima i oko sebe dok
jedni drugima pričaju o svom životu. Pišući on pokušava da od zaborava otgne svoje djetinjstvo.

LIKOVI
U pričama pored vode susrećemo se sa širokom lepezom likova.

 Đak, u svim pričama je naratror. Srednjoškolac na letnjem raspustu boravi

u svom selu, ne baš voljan da radi seoske poslove, pa od seoske rutine i težine posla bježi
na seosku česmu. Ta seoska česma nosi naziv Dobra voda, upravo taj naziv nam skreće
paznju, da promislimo ima li autobiografskih elemena u ovom liku. Razvijajuči ovaj lik
pisac nam govori o odnosu neukog naroda na Biihoru prema đaku. Neki od njega previše
traže, neki ga osuđuju jer izbegava seoske poslove, a neki baš i ne smatraju bitnim što je
on mlad čovjek a pismen.
 Daut Dujšić, čovjek iz bogate trgovačke porodice, koju je razorio dug koji
njegov otac ostavio nakon smrti, uz njega se pojavljuju likovi njegove braće Mustafe i
Osmana. Na njemu su ostaci njegovog ugleda i gospodske ljepote, nažalost pohabani do
neprepoznatljivosti. On je sloj našeg naroda koji smatra da prevelika pismenost i druženje
sa knjigom ne može donijeti neko dobro. To vidimo kada on optužuje brata Mustafu da je
uništio porodicu čitajući očeve knjige o trgovini.
 Tobdžija Husein, bivši vojnik turske carske vojske, služio u vojsci sedam
godina kao tobdžija. Snažan i krupan čovjek, ogromne fizičke snage, koji radi kao
najamnik kod hodžinice Mejreme. Priča svoju priču kako je nekada uz topove bio veliki i
snažan u svakom smislu, ali sada promenom okruženja, i protokom dijela njegovog života,
biva zarobljen naredbama sićušne žene. On karakterno oslikava one ljude koji pričaju o
svojoj prošlosti kao nečem slavnom iako to nije baš tako.

8
SIJARIĆ Ćamil, MIRIS LIŠĆA ORAHOVA, Preporod, Sarajevo, 2004. godine, str: 346.
  Ciganke, sastavni dio društva, ali na neki način skrajnuti od glavnih
zbivanja, o njima Ćamil govori u priči Put. Pretstavljaju taj mistični dio, njihov posao je
gatanje i proricanje.
 Konjanik, čovjek koji ljude cijeni samo po jednoj odsobini, koliko su
njegove noge krive i prilagođene konju, toliko je on dobar. A noge u đaka su bile potpuno
prave, i nimalo nisu valjale. Ovdje je predstavljen sloj ljjudi koji imaju samo jedan pogled
na svijet, i od toga nikako ne odstupaju.

Pored ovih likova srećemo još puno manjih likova, poput čovjeka sa kamenom oko
vrata kojeg nosi kao poruku da niko ništa ne može ponijeti sa ovog svijeta. Pored njega tu je
priča o koracima i bosom čovjeku koji j epravedno dobio batine od žandarma.

U Bašti sljezove boje susrećemo se likovima:

 Branko Ćopić, pisac se sjeća svog djetinjstva kada je bio malehni dječak,
u osnovnoj školi, i osoba koje ga okružuju, njegov najbitniji čovjek jeste njegov djed
Rade. Ovdje jasno vidimo autobiografski pristup pisanju, tj. evociranju stvarnih
sječanja iz svog djetinjstva.
 Djed Rade, stari domaćin, za boje slabovid, u svojim odlukama dosljedan,
ali nepovjerljiv prema novotarijama, kao u priči o sahatu. Čovjek koji se brine o cjelom
domaćnistvu, a naročito o Branku koji mu je često noću grijao leđa.
 Stric Nidžo, brkat čovjek, često mrzovoljan, voli da putuje i pije, radio kao
rudar u Americi, ali možemo vidjeti i hrabar jer se prijaljuje za rat.
 Rođak Sava, krupan čovjek baburastig ružičastog nosa, često je tražio
spasenje od gladi kod svog rođaka Radeta. Ženio se mnogo puta i imao dosta djece,
često je ležao u bihaćkom zatvoru. Volio je da kontria Radetu.
 Dane Desnica, Radetov drug, kamarat, iz mladosti koji se nenadano
pojavljuje.
 Petrak samardžija, otkad mu je najbolji prijatelj oteo ženu, počeo se baviti
samardžijskim poslom i više ceniti konje nego ljude. Voleo je da pije. Dolazio je
jednom godišnje u Ćopića kuću, uvjek pred slavu, zbog čega je bio najradosnije
dočekivan.
 Kada pogledamo ovu lepezu likova, vidimo razliku u stvarnosti imenovanja likova, kod
Sijarića su to likovi koji su fikcija, i odabrani tako da opišu određene tipove ljudi, dok kod Ćopića
to su stvarne ličnosti iz njegovog života. Likovi su predsavnici kraja o kojem se govori, pa tako
Ćamilovi ljudi predstavljaju stanovnike Bihora, bošnjačkih imena i običaja, dok likovi o kojima
nam Ćopić govori su iz nekog drugog miljea. Ono što ih povezuje jeste taj seoski način života i
udaljenost od velikih centara, tako u prvom slučaju imamo Bihor, dok u drugom imamo teritiriju
Krajine.
 ZAKLJUČAK

Komparativnim čitanjem i proučavanjem ova dva djela, dolazimo do sledećih zaključaka.

Tematiku ovih djela povezuje način uvezivanja pripovjedaka u jednu cjelinu, djelimično ih
povezuje odabir naratora priče, koji se ipak razlikuju po životnoj dobi. Markirali smo i objasnili
tri glavna motiva: susretanje ljudi, motiv pričanja priča i motiv vode. Obzirom da smo za primarno
djelo uzeli Priče pored vode, ovi motivi su dominantni kod Sijarića, osim motiva za pričanjem,
koji je podjednako dominantan u oba djela.

Posmatrajući lepezu likova dolazimo do zaključka da se oni u suštini bitno razlikuju, jer
im je različit odnos prema stvarnosti, Ćopičevi likovi su stvarni ljudi iz njegovog života, dok kod
Ćamila to nije slučaj, bar to nismo mogli vidjeti. Ali, ustanovili smo jednu nit koja ih povezuje, a
to je seoski ambijent u kom ti likovi bivstvuju.
 LITERATURA

 LEŠIĆ Zdenko, TEORIJA KNJIŽEVNOSTI, Službeni glasnik, Beograd, 2008. godina.

 SIJARIĆ Ćamil, NA PUTU PUTNICI, IRO „Veselin Masleša“, Sarajevo, 1981. godina.
 ĆOPIĆ Branko, BAŠTA SLJEZOVE BOJE, Bookland, Beograd 2015. godine.
 SIJARIĆ Ćamil, MIRIS LIŠĆA ORAHOVA, Preporod, Sarajevo, 2004. godine.
 HALILOVIĆ Enes, EP O VODI: Mitološki vodič do potopa i nakon njega, Albatros Plus,
Beograd, 2012. godina.
 NAJLEPŠE SRPSKE BESEDE/ izbor sačinio, priredio i predgovor napisao ĐORĐEVIĆ
Milentije, Prosveta, Beograd, 1998. godina
 SADRŽAJ

UVOD............................................................................................................................................................. 2
UOKVIRENE I POVEZANE PRIČE ..................................................................................................................... 3
OSNOVNI MOTIVI U PRIPOVJETKAMA .......................................................................................................... 5
Motiv susretanja ....................................................................................................................................... 5
Motiv vode ................................................................................................................................................ 6
Motiv pričanja priča .................................................................................................................................. 7
LIKOVI ............................................................................................................................................................ 8
ZAKLJUČAK .................................................................................................................................................. 11
LITERATURA ................................................................................................................................................ 12