Uvod

Ovaj istraživački rad je velikim djelom prepričavanje vlastitih iskustava sa Vesljenja u

Smokvici proteklih nekoliko godina. Za prijašnje običaje veseljenja sam pitao svoje starije
ukućane koji su također veselili. Informacije koje sam dobio, intervjuirajući, su mi poslužile
za komparaciju ondašnjih sa današnjim običajima veseljenja, lakše razumijevanje preobrazbe
i prilagodbe vremenu u kojem je „živilo“. Također sam u kratkim crtama opisao običaj sve tri
večeri veseljenja u Smokvici te pokušao istaknuti posebnosti koje ima smokviška kolenda
naspram ostalih kolendi i motive njene održivosti kroz povijest.
 Što je to Kolenda?

Riječ koleda, pretpostavlja se da je etimološki vezana s riječju calendae koja je u

starih Rimljana označavala prvih deset dana svakog mjeseca. Postoje i druge pretpostavke,
vezane uz navodno slavensko božanstvo Koledo1.

Zapisi iz različitih krajeva nam pokazuju i različita značenja riječi koleda. Po

GiacomuMicagli2 koleda je „Dar koji se daje na prvi dan godišta“, također u rječniku JAZU
riječ koleda se odnosi na „dar što služinčad, djeca i uopće mlađi primaju od starijih na novu
godinu“. Panj Badnjak zapadno od Varaždina kod Maruševca zovu koledni trček. U
Sjeverozapadnom obalnom području otocima koledom zovu krijesove koji se pale za božićne
i novogodišnje blagdane i jurjevskom i ivanjskom razdoblju. . Koledom su se nazivale
obredne vatre koje su palili uskoci. Kod gradišćanskih Hrvata koledati znači prositi (tražiti
darove) (Meršić, Žganec, 1964:139).U usmenom su diskursu i nazivi: kolenda,kolendra (u
Splitu i okolici), koledva (u Dubrovniku i okolici, Belom na otoku Cresu),a izvođači se
nazivaju koledaši, kolendaši, kolendraši, koledvaši te kolojani (na Zlarinu kod Šibenika),
koleđani (kod Hrvata u Rumunjskoj, a u Gdinju na Hvaru ophod se zove koleđanje. Nazivaju
se i koledvači te koleđani, kolijani.

Ne možemo točno definirat što je to kolenda ali možemo reći da je povezana sa

običajima kojima je ophod sastavni dio obreda. U Hrvatskoj se zna za dvadesetak a možda i
više običaja kojima je ophod sastavni dio. Možemo ih podjeliti u dvije grupe; zimskih
ophoda: Sv. Luka, Sv. Martin, Sv. Nikola, Sv. Barbara Božić Sv. Ivan Stara godina, Nova
godina Tri kralja, Pokladi i drugi i proljetnih: Jurjevo, Prvi Maj, Križarice, Ladarice tj. Ivanje
itd.

Koledarske pjesme izvode se u skupinama koje najčešće čini pet do sedam mladića.
Kod gradišćanskih Hrvata, koledarska je skupina brojala dvadesetak mladića. Koledari idu od
kuće do kuće, pjevaju, čestitaju imendan ili blagdan koji je toga dana te traže simbolične
darove. Koledare su negdje činili momci i djevojke zajedno. Pokatkad su to bili samo odrasli
ljudi, a ponekad muška djeca.

Najstariji je spomen kolede kod Bugara u 9. stoljeću, a nalazi se u Sinajskom trebniku3

u kojem se zabranjuje običaj „bivših poganih” da prvoga siječnja idu u koledu.U Hrvatskoj se
prvi put kolede spominju u dubrovačkom statutu iz 1292. godine (Gluhak, 1993:328).

1
Koledo je biće koje se može promatrati na dva načina. Kao zimski duh i kao božanstvo. Koledo je blizanac sa
Ovsenjom. Njihova majka je Zlatogorka Maja a otac Dažbog. Ovsenj se pojavljuje leti a Koledo zimi. Koledo je
dao ljudima znanja o nebeskim tijelima.
2
GiacomoMicaglia (Latinski: JacobusMicalia) (1601 –1654) također Jakov Mikalja na Hrvatskom,lingvist i
leksikograf.
3
Zbirka bogoslužnih crkvenih tekstova iz 1116. g.
 Kolede mnogi znanstvenici smatraju najarhaičnijim tipovima obredne poezije pa tako
u zapisu Franje Kuhača čitamo: „Kolede su najstarije naše pjesme one sežu do u pogansko
doba Hrvata, Srba i ostalih južnih Slavena“.Iz ovoga možemo zaključiti da su Izvori kolednih
običaja predkršćanski iako ih danas teško možemo odvojiti od crkve i kršćanstva

U Smokvici na Korčuli Obred kolendavanja(ako pod kolendavanje smatramo obrede

uz ophodnje uz pjesmu) vezan uz božićno-novogodišnje vrijeme i naziva se veseljenje. U
Smokvici se veseli tri puta i to na Sv. Ivana tj. večer prije Nevine dječice (Na vižiju od
Mladenaca na Silvestrovo (Vižiju Nove godine) idan prije Tri kralja (Na VižijuTri kraja).
Svaki od ta tri puta, ima svoj jedinstveni tekst pjesme veseljenja tzv. kolende koji se pjeva na
istu melodiju.Kantavci kako se nazivaju oni koji ophode, su u prošlosti bili često ljudi nižeg
sloja, manje imućni. Danas veselit idu svi oni koji drže do tradicije i oni koji vole pjevat.
Veseljenjem se slavi Rođenje Isusovo.

Opis običaja Veseljenja Na Vižiju od Mladenaca

Ispred crkve se skupljaju, na večer, kantavci. Tu se prvi put u godini pjeva kolenda i to
predstavlja početak veseljenja. Na vižiju od Mladenaca se pjeva kolenda na poseban tekst.
Svaki početni stih strofe kolende pjeva solist Naukir. Naukir je često pojedinac prodornoga
glasa i čvrstog i odlučnog karaktera.

Naukir: Kad se slavni isus rodi

Svi: Da nas grišne svih pohodi

Sva stvorenja tad poznaše

I zlamenja ukazaše

A na nebu zvizda sjaše

Koja kako sunce sjaše

Da se kraji svi čudiše

Koju svitlost učiniše

Među sobom govoriše

Da zlamenja kraja biše

Slavna kraja od nebesa

Koji čini ta čudesa

I na put se otpraviše

Mnogo brime putovaše

Sve prid njima zvizdastaše

I put njima kazivaše

U žudiju kad dojdoše

A Isusa tu najdoše

Ter mu dare prikazaše

A Irudu ne kazaše

Tada Irud krj prokleti

A u sržbi i žalosti

A u sržbi i žalosti

On učini zloće dosti

Da se dica sva pobiju

U ten gradu koji bihu

Sva dičica tere mala

Od Betlema tega grada

Sto i četrdeset tisuć biše

I četiri još i više

Što pomori kraj prokleti

A bez pravde i pameti

 Preblaženi Vi mladinci

Blaženi Vam časi bili

Vi ste bogu čast prinili

I prisvetu krv prolili

Prigizdavi vi mladinci

Na glava Vam zlatni vinci

Na glava ih vi nosite

I š njima se ponosite

Dva zadnja stiha na kraju kolende se ponavljaju 2 puta kao neka vrsta kode.

Nakon kolendavanja Crkve svi idu veselit do Župnika i poglavara mjesta tj. načelnika.Ako se
te večeri skupilo više kantavaca, nakon što se obiđe Župnika i poglavara oni se djele na dvije
ili više skupina. Često se podjele na starije koji ostaju veselit u Smokvici i one mlađe koji idu
veselit u Brnu4, mjesto na moru 5km od Smokvice. Običaj je bio da se prvu večer samo pjeva
ispred kuće i da domaćin ne otvara. Kao znak da se je veselilo kuću zakači se grančica
ružmarina domaćinu na vrata da on zna da su kantavci tu večer bili i kolendali kuću. Također,
to je značilo da će mu veselit i sljedeću večer, a to je na vižiju Nove godine, indirektno
poručujući domaćinu da sljedeći put pripremi nešto čime može počastiti kantavce. Ovaj običaj
se u novije vrijeme ne poštuje. Kantavci već prvu večer ulaze u neke kuće. Kod veseljenja je
važno paziti na one kuće u kojima se dogodila nedavna smrt (obitelji koje su u korutu). Kod
takvih se ne pjeva ali se ipak zakači ružmarin da se zna da se tu isto kolendalo.

U novije vrijeme se nastoji obići sve domove u kojima postoje ljudi sa imenom Ivanpošto je
taj dan Sveti Ivan, a također neke ekipe kantavaca idu onima koji su nedavno oženjeni
(mladenci) pošto se blagdan Nevine dječice u Smokvici naziva Mladenci iako to nema veze s
Mladencima koji se žene.

4
Prije se veselilo samo u Smokvici, a Brna se počela masivnije nastanjivati prije 30g i od tada se veseli i tamo.
Veseljenje na Staru godinu (na vižiju od nove godine)

Također se najprije kolendava crkvu, kuću župnika, i kuću načelnika. Pjeva se kolenda
na tekst koji glasi:

Svital biše kako zora

Gospodin je saša s gora

Rad jubavi puka mila

Koji čini dobra dila

Večerašnji dan svršuje

A sutrašnji dan osviće

Da se crikva sva raduje

Brizovanje sveto štuje

Ono vrime kada priđe

Od Cezara list iziđe

Auguston se ti zoviše

Kako sv. Luka piše

Pripisanje to čineći

Svaki u svoj grad hodeći

A sam Josip s Nazareta

Po milosti Duha Sveta

 Da se pripišu svi narodi

Podložnici koji god su

Pod njegovu oblast stoje

Vlasti njega da se boje

Tim se svitlo nebo stvori

I anđeli devet kori

Veću radost učiniše

Novu pisan zavapiše

Slava Bogu na visini

Isukrstu ki svit stvori

A mir ljudma dobre volje

Ki nan vazda mirotvore

Po običaju, drugu večer veseljenja otvaraju samo oni imućniji domaćini koji su
spremni počastiti kantavce. Kantavci u kući domaćina najčešće otpjevaju jednu ili dvije
božićne pjesme. Za Novu godinu se kači list lovora kao znak kolendanog doma.

U novije vrijeme sve manje mlađih kantavaca ima za vižiju Nove godine zbog sve
popularnijeg organiziranog provoda nove godine.
 Opis običaja veseljenja na večer prije Sv. tri kralja(navižiju od tri kralja)i prikupljanja
kolende na blagdan Sv. tri kralja.

Tekst kolenda na vižiju od tri kraja:

Od istoka do tri kraja

Iz dalekih tih zemaja

Dojezdili bihu od ondi

Okle svitlo sunce ishodi

Od istoka kraji mili

Jur se bihu uputili

Iz države tada rodne

Za dat bogu dare ugodne

S istoka se podigoše

Bogu dare tad doniše

Ter mu daše srce viru

Zlato tamjan tere miru

Zlatnim sedlim osedlanim

Svim gosparom konji zbrani

Od veselja skaču ržu

Za uzde ih zlatne uzdržu

Na kolina tu su pali

Svoje dare prikazali

U neizmjernomu veselju

Svojen dragom spasitelju

Reošionskikraji ponosni

Mudri kraji i kriposni

Bihu došli s novom dikom

S novom čašću i s velikom

Svitla zvizda i danica

Bi in družba ta čestita

Srid istoka kud vidiše

Njiha pravi puti biše

Svitlom zvizdom i prignutom

Vratiše se drugim putom

Hvaleć božje veličine

Urojene krajevine Amen

Posebnost veseljenja na Tri kralja je to da kad se veseli župniku, na početku se pjeva jedna
uvodna strofa koja glasi:

Moj pastiru plemeniti

Došli smo van navistiti

Bogu ugodne dare dati

Vodokršća dan čestiti

Na vižiju od Tri kraja svi domovi, po običaju, otvaraju vrata kantavcima i časte ih sa jelom i
pićem. Kao znak kolendane kuće na vrata ili na prag od kuće kantavci zakače list naranče.

Tu se večer sve grupe kantavaca prije ponoći skupljaju oko crkve da bi kolendali
crkvu.Na ulazna vrata crkve se obješa križ nakićen sa 12 naranči i granama lovora. Po zadnji
put se pjeva kolenda i točno u ponoć neki pojedinac iz grupe opali hitac iz puške. Pucanj
označava kraj veseljenja.

Sutra dan, na blagdan Sv. tTri kralja se kupi kolenda. U ovom smislu kolenda označuje
darove koji su udjelili ljudi kantavcima. Ti darovi, u obliku suhih smokava i naranača se
prodaju na tržnici i od prihoda se organizira večera u nekog od svojih ili čak u župika.

Kolenda se kupila od onih imućnijih veleposjednika, a naravno da su je kupili oni manje

imućni seljaci. Kolenda je za njih imala materijalno značenje. Vremenom se ovaj običaj
potpuno izgubio iz prakse.

Tekst kolendi

Stihovi smokviških kolenda su, po najnovijim istraživanjima, najvjerojatnije djelo Petra

Kanavelića (Korčula, 27. prosinca1637. - Korčula, 16. siječnja1719.), pjesnika, epskog i
dramskog pisca jednog od najvećih hrvatskih pisaca 17. stoljeća. Pošto su stihovi autorski
razlikuju od većinestihovakolenda i nemaju poganske fragmente. Stihovi kolenda su epski.
Prepričavaju biblijske događaje iz Novog zavjeta.

Smokviška kolenda ima osim sadašnje„nove“ melodije i „staru“ melodiju koja se više ne
pjeva ali ju je nedavno preminula Mara Baničević Orebičić, rođ. Salečić otpjevala Ivanu
Salečiću i tako je spasila od nepovratnog zaborava. Mara je Rođena 1925. G. umrla u 91
godini života. Pričala je da se takva melodija pjevala dok je on bila djevojčica.Iz toga
možemo pretpostaviti da sadašnja nova melodija kolende najvjerojatnije nije starija od 90
godina.
 Nova melodija se prije pjevala dvoglasno eventualno bi nekad netko pjevao bas spontano.
Naukir koji je započinjao prvi stih strofe. Danas su kantavci najčešće ljudi iz crkvenog zbora
ili klape tako da se pjeva četveroglasna obrada kolende Ivana Salečića umjetničkog voditelja
crkvenog zbora.U izvornoj verziji prvi dio započinje solist a onda mu se priključuju ostali. U
drugo djelu napjeva ritam pjevanog teksta uvelike podsjeća na 7/85 ritam pa se može
pretpostaviti da melodija vjerojatno ima utjecaj iz Makedonije. Obrađivač je htio „pobjeći“ od
tog ritma što se vidi u notnom zapisu ali je i sam kasnije rekao da je pjevačima jednostavno
takav ritam prirodan.

Danas je nezamislivo ići veseliti a da se nemože pjevati četveroglasno.

Zaključak

Iako stara poslovica kaže: „Bolje da umre selo nego običaji“ veseljenje u Smokvici je jedno od
rijetkih narodnih običaja koji se još uvijek održava. O „snazi“ kolede kao narodnog običaja
govori činjenica da je kolenda od strane crkve, kao poganski obred bila osuđivana da bi se
kasnije integrirala i prilagodila kršćanstvu.. Možemo također kazati da se radi o jednom od
najstarijih slojeva narodne kulture. Ove nam činjenice govore da je riječ o fenomenu, koji se
je kroz povijest prilagođavanjem i mijenama uspio održati, što dokazuje atraktivnost ovog
običaja među ljudima.

Popis literature
5
Nepravilni ritam koji je karakterističan za makedonske narodne pjesme.
BANIČEVIĆ,Božo. Smokvica kroz vjekove. Split: Vlastina naklada, 2013.

ĆALETA,Joško. Preveliku radost navišćujem vama. Zagreb: Cantus :Ansambl narodnih

plesova i pjesama Hrvatske – Lado,2006

DRAGIĆ,Marko, „Koledanje i veselanje u hrvatskoj tradiciji“ Split: Filozofski fakultet

sveučilišta u Splitu, 03.02.2007. [http://hrcak.srce.hr/index.php?
show=clanak&id_clanak_jezik=200733 pristup 25. 5. 2016]

HOLZER,Georg. „Koledanje i njegovi poganski elementi u Novom Selu i drugim

gradišćanskohrvatskim selima“. Stud. ethnol.Croat.2009, vol. 21. (9. 6. 2009):101-131.
[ http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=69817 pristup 22. 5. 2016]

LOZICA,Ivan. „Došli smo Vam kolendati“. Narodna umjetnost 36,2, (1999):67-83.

[ http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=53321 pristup 22. 5. 2016]

PERIĆ-POLONIJO,Tanja. „Koleda-tekst u ophodu“. U: Dani hvarskog kazališta, ur. Nikola

Batušić, Ivo Frangeš, Marin Franičević, Branko Hećimović, Vinko Jeličić, Marijan Matković,
Miroslav Šicel, Franjo Švelec, Marko Fotez, 358-397. Split: Književni krug, 1985.