Jevanđelje Po Jovanu

Jovanu 1:1 1 Jovanu 1:23
Jevanđelje po Jovanu
1 U početku bješe riječ, i riječ bješe u Boga, i Bog bješe
2 3
riječ. Ona bješe u početku u Boga. Sve je kroz nju
4
postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo. U njoj
5
bješe život, i život bješe vidjelo ljudima. I vidjelo se svijetli
6
u tami, i tama ga ne obuze. Posla Bog čovjeka po imenu
7
Jovana. Ovaj dođe za svjedočanstvo da svjedoči za
8
vidjelo da svi vjeruju kroza nj. On ne bješe vidjelo, nego
9
da svjedoči za vidjelo. Bješe vidjelo istinito koje obasjava
10
svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. Na svijetu bješe, i
11
svijet kroza nj posta, i svijet ga ne pozna. K svojima
12
dođe, i svoji ga ne primiše. A koji ga primiše dade im
13
vlast da budu sinovi Božiji, koji vjeruju u ime njegovo,
Koji se ne rodiše od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje
14
muževlje, nego od Boga. I riječ postade tijelo i useli se u
nas puno blagodati i istine; i vidjesmo slavu njegovu, slavu,
15
kao jedinorodnoga od oca. Jovan svjedoči za njega i viče
govoreći: ovaj bješe za koga rekoh: koji za mnom ide preda
16
mnom postade, jer prije mene bješe. I od punosti
17
njegove mi svi uzesmo blagodat za blagodaću. Jer se
zakon dade preko Mojsija, a blagodat i istina postade od
18
Isusa Hrista. Boga niko nije vidio nikad: jedinorodni sin
19
koji je u naručju očinom, on ga javi. I ovo je
svjedočanstvo Jovanovo kad poslaše Jevreji iz Jerusalima
20
sveštenike i Levite da ga zapitaju: ko si ti? I on prizna, i
21
ne zataja, i prizna: ja nijesam Hristos. I zapitaše ga: ko si
dakle? Jesi li Ilija? I reče: nijesam. Jesi li prorok? I
22
odgovori: nijesam. A oni mu rekoše: ko si? da možemo
23
kazati onima što su nas poslali: šta kažeš za sebe?
Reče: ja sam glas onoga što viče u pustinji:
24
poravnite put Gospodnji; kao što kaza Isaija prorok. I
25
bijahu poslanici od fariseja, I zapitaše ga govoreći mu:
zašto dakle kršćavaš kad ti nijesi Hristos ni Ilija ni prorok?
26
Odgovori im Jovan govoreći: ja kršćavam vodom, a
27
među vama stoji koga vi ne znate. On je onaj što će doći
za mnom, koji bješe preda mnom; kome ja nijesam
28
dostojan odriješiti remena na obući njegovoj. Ovo bi u
29
Vitavari preko Jordana gdje Jovan kršćavaše. A
sjutradan vidje Jovan Isusa gdje ide k njemu, i reče: gle,
30
jagnje Božije koje uze na se grijehe svijeta. Ovo je onaj
za koga ja rekoh: za mnom ide čovjek koji preda mnom
31
postade, jer prije mene bješe. I ja ga ne znadoh: nego da
32
se javi Izrailju zato ja dođoh da krstim vodom. I svjedoči
Jovan govoreći: vidjeh Duha gdje silazi s neba kao golub i
33
stade na njemu. I ja ga ne znadoh; nego onaj koji me
posla da krstim vodom on mi reče: na koga vidiš da silazi
Duh i stoji na njemu to je onaj koji će krstiti Duhom
34 35
svetijem. I ja vidjeh i zasvjedočih da je ovaj sin Božij.
A sjutradan opet stajaše Jovan i dvojica od učenika
36
njegovijeh, I vidjevši Isusa gdje ide, reče: gle, jagnje
37
Božije. I čuše ga oba učenika kad govoraše, i otidoše za
38
Isusom. A Isus obazrevši se i vidjevši ih gdje idu za njim,
reče im: šta ćete? A oni mu rekoše: Ravi! koje znači:
39
učitelju) gdje stojiš? I reče im: dođite i vidite. I otidoše, i
vidješe gdje stajaše; i ostaše u njega onaj dan. A bijaše oko
40
devetoga sahata. A jedan od dvojice koji čuše od Jovana
41
i iđahu za njim bijaše Andrija brat Simona Petra; On
nađe najprije brata svojega Simona, i reče mu: mi nađosmo
42
Mesiju, koje znači Hristos. I dovede ga k Isusu. A Isus
pogledavši na nj reče: ti si Simon, sin Jonin; ti ćeš se zvati
43
Kifa, koje znači Petar. A sjutradan namisli izići u Galileju,
44
i nađe Filipa, i reče mu: hajde za mnom. A Filip bješe iz
45
Vitsaide iz grada Andrijna i Petrova. Filip
nađe Natanaila, i reče mu: za koga Mojsije u zakonu pisa i

46
proroci, nađosmo ga, Isusa sina Josifova iz Nazareta. I
reče mu Natanailo: iz Nazareta može li biti što dobro? Reče
47
mu Filip: dođi i vidi. A Isus vidjevši Natanaila gdje ide k
njemu reče za njega: evo pravoga Izrailjca u kome nema
48
lukavstva. Reče mu Natanailo: kako me poznaješ?
Odgovori Isus i reče mu: prije nego te pozva Filip vidjeh te
49
kad bijaše pod smokvom. Odgovori Natanailo i reče mu:
50
Ravi! ti si sin Božij, ti si car Izrailjev. Odgovori Isus i reče
mu: što ti kazah da te vidjeh pod smokvom zato vjeruješ;
51
vidjećeš više od ovoga. I reče mu: zaista, zaista vam
kažem: otsele ćete vidjeti nebo otvoreno i anđele Božije
gdje se penju i silaze k sinu čovječijemu.
2
1
I u treći dan bi svadba u Kani Galilejskoj, i ondje bješe
2
mati Isusova. A pozvan bješe i Isus i učenici njegovi na
3
svadbu. I kad nesta vina, reče mati Isusova njemu:
4
nemaju vina. Isus joj reče: što je meni do tebe ženo? Još
5
nije došao moj čas. Reče mati njegova slugama: što god
6
vam reče učinite. A ondje bijaše šest vodenijeh sudova od
kamena, postavljenijeh po običaju Jevrejskoga čišćenja,
7
koji uzimahu po dva ili po tri vedra. Reče im Isus:
8
napunite sudove vode. I napuniše ih do vrha. I reče im:
9
zahvatite sad i nosite kumu. I odnesoše. A kad okusi kum
od vina koje je postalo od vode, i ne znadijaše otkuda je a
sluge znadijahu koje su zahvatile vodu zovnu kum ženika,
10
I reče mu: svaki čovjek najprije dobro vino iznosi, a kad
11
se opiju onda rđavije; a ti si čuvao dobro vino doslije.
Ovo učini Isus početak čudesima u Kani Galilejskoj, i
12
pokaza slavu svoju; i učenici njegovi vjerovaše ga.
Potom siđe u Kapernaum, on i mati njegova, i braća
njegova, i učenici njegovi, i ondje stajaše
13
ne mnogo dana. I blizu bješe pasha Jevrejska, i iziđe Isus u
14
Jerusalim. I nađe u crkvi gdje sjede oni što prodavahu
15
volove i ovce i golubove, i koji novce mijenjahu. I načinivši
bič od uzica, izgna sve iz crkve, i ovce i volove; i mjenjačima
16
prosu novce i stolove ispremeta; I reče onima što
prodavahu golubove: nosite to odavde, i ne činite od doma oca
17
mojega doma trgovačkoga. A učenici se njegovi opomenuše
18
da u pismu stoji: revnost za kuću tvoju izjede me. A Jevreji
odgovarajući rekoše mu: kakav nam znak pokazuješ, da to
19
možeš činiti? Isus odgovori i reče im: razvalite ovu crkvu, i
20
za tri dana ću je podignuti. A Jevreji rekoše: četrdeset i šest
21
godina građena je ova crkva, i ti za tri dana da je podigneš?
22
A on govoraše za crkvu tijela svojega. A kad usta iz
mrtvijeh, opomenuše se učenici njegovi da ovo govoraše, i
23
vjerovaše pismu i riječi koju reče Isus. A kad bješe u
Jerusalimu na praznik pashe, mnogi vjerovaše u ime njegovo,
24
videći čudesa njegova koja činjaše. Ali Isus ne povjeravaše
25
im sebe; jer ih sve znadijaše, I ne trebaše mu da ko
svjedoči za čovjeka; jer sam znadijaše šta bješe u čovjeku.
3
1
Bijaše pak čovjek među farisejima, po imenu Nikodim,
2
knez Jevrejski. Ovaj dođe k Isusu noću i reče mu: Ravi!
znamo da si ti učitelj od Boga došao; jer niko ne može
3
čudesa ovijeh činiti koja ti činiš ako nije Bog s njim.
Odgovori Isus i reče mu: zaista, zaista ti kažem: ako se ko
4
nanovo ne rodi, ne može vidjeti carstva Božijega. Reče
Nikodim njemu: kako se može čovjek roditi kad je star? eda
5
li može po drugi put ući u utrobu matere svoje i roditi se?
Odgovori Isus: zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi
6
vodom i Duhom, ne može ući u carstvo Božije. Što je
rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno
7
od Duha, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: valja vam se
8
nanovo roditi. Duh diše gdje hoće, i glas njegov čuješ, a
ne znaš otkuda dolazi i kuda ide; tako je svaki čovjek koji je
9
rođen od Duha. Odgovori Nikodim i reče mu: kako može
10
to biti? Isus odgovori i reče mu: ti si učitelj Izrailjev, i to li
11
ne znaš? Zaista, zaista ti kažem da mi govorimo što
znamo, i svjedočimo što vidjesmo, i svjedočanstva našega
12
ne primate. Kad vam kazah zemaljsko pa ne vjerujete,
13
kako ćete vjerovati ako vam kažem nebesko? I niko se
ne pope na nebo osim koji siđe s neba, sin čovječij koji je
14
na nebu. I kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako
15
treba sin čovječij da se podigne, Da nijedan koji ga
16
vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni: Jer Bogu
tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da
nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni.
17
Jer Bog ne posla sina svojega na svijet da sudi svijetu,
18
nego da se svijet spase kroza nj. Koji njega vjeruje ne
sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer ne vjerova u
19
ime jedinorodnoga sina Božijega. A sud je ovaj što
vidjelo dođe na svijet, i ljudima omilje većma tama negoli
20
vidjelo; jer njihova djela bijahu zla. Jer svaki koji zlo čini
mrzi na vidjelo i ne ide k vidjelu da ne pokaraju djela
21
njegovijeh, jer su zla. A ko istinu čini ide k vidjelu, da se
22
vide djela njegova, jer su u Bogu učinjena. A potom dođe
Isus i učenici njegovi u Judejsku zemlju, i ondje življaše s
23
njima i kršćavaše. A Jovan kršćavaše u Enonu blizu
Salima, jer ondje bješe mnogo vode; i dolažahu te ih
24 25
kršćavaše. Jer još ne bijaše Jovan bačen u tamnicu.
Tada postade raspra među učenicima Jovanovijem i
26
Jevrejima oko čišćenja. I dođoše k Jovanu i rekoše mu:
Ravi! onaj što bješe s tobom preko Jordana, za koga si ti
27
svjedočio, evo on kršćava, i svi idu k njemu. Jovan
odgovori i reče: ne
može čovjek ništa primati ako mu ne bude dano s neba.

28
Vi sami meni svjedočite da rekoh: ja nijesam Hristos,
29
nego sam poslan pred njim. Ko ima nevjestu ženik je,
a prijatelj ženikov stoji i sluša ga, i radošću raduje se
30
glasu ženikovu. Ova dakle radost moja ispuni se.
31
Onaj treba da raste, a ja da se umaljujem. Koji
odozgo dolazi nad svima je; koji je sa zemlje od zemlje
32
je, i govori od zemlje; koji dolazi s neba nad svima je.
I što vidje i ču ono svjedoči; i svjedočanstva njegova niko
33
ne prima. Koji primi njegovo svjedočanstvo, potvrdi da
34
je Bog istinit. Jer koga Bog posla, onaj riječi Božije
35
govori: jer Bog Duha ne daje na mjeru. Jer otac ljubi
36
sina, i sve dade u ruke njegove. Ko vjeruje sina, ima
život vječni; a ko ne vjeruje sina, neće vidjeti života,
nego gnjev Božij ostaje na njemu.
4
1 Kad razumje dakle Gospod da su čuli fariseji da Isus
2
više učenika dobija i kršćava nego Jovan Isus pak sam ne
3
kršćavaše nego učenici njegovi Ostavi Judeju, i otide opet
4 5
u Galileju. A valjalo mu je proći kroz Samariju. Tako
dođe u grad Samarijski koji se zove Sihar, blizu sela koje
6
dade Jakov Josifu sinu svojemu. A ondje bijaše izvor
Jakovljev; i Isus umoran od puta sjeđaše na izvoru; a bješe
7
oko šestoga sahata. Dođe žena Samarjanka da zahvati
8
vode; reče joj Isus: daj mi da pijem. Jer učenici njegovi
9
bijahu otišli u grad da kupe jela.) Reče mu žena
Samarjanka: kako ti, Jevrejin budući, možeš iskati od mene
žene Samarjanke da piješ? Jer se Jevreji ne miješaju sa
10
Samarjanima. Odgovori Isus i reče joj: da ti znaš dar
Božij, i ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi iskala u
11
njega i dao bi ti vodu živu. Reče mu žena: Gospode! ni
zahvatiti nemaš čim, a studenac je dubok; odakle ćeš
12
dakle uzeti vodu živu? Eda li si ti veći od našega oca
Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i on iz njega pijaše i
13
sinovi njegovi i stoka njegova? Odgovori Isus i reče joj:
14
svaki koji pije od ove vode opet će ožednjeti; A koji pije od
vode koju ću mu ja dati neće ožednjeti dovijeka; nego voda što
ću mu ja dati biće u njemu izvor vode koja teče u život vječni.
15
Reče mu žena: Gospode! daj mi te vode da ne žednim niti
16
da dolazim ovamo na vodu. Reče joj Isus: idi zovni muža
17
svojega, i dođi ovamo. Odgovori žena i reče mu: nemam
18
muža. Reče joj Isus: dobro si kazala: nemam muža; Jer si
pet muževa imala, i sad koga imaš nije ti muž; to si pravo
19 20
kazala. Reče mu žena: Gospode! vidim da si ti prorok.
Oci naši moliše se Bogu na ovoj gori, a vi kažete da je u
21
Jerusalimu mjesto gdje se treba moliti. Reče joj Isus: ženo!
vjeruj mi da ide vrijeme kad se nećete moliti ocu ni na ovoj gori
22
ni u Jerusalimu. Vi ne znate čemu se molite; a mi znamo
23
čemu se molimo: jer je spasenije od Jevreja. Ali ide vrijeme,
i već je nastalo, kad će se pravi bogomoljci moliti ocu duhom i
24
istinom, jer otac hoće takovijeh bogomoljaca. Bog je duh; i
25
koji mu se mole, duhom i istinom treba da se mole. Reče
mu žena: znam da će doći Mesija koji se zove Hristos, kad on
26
dođe kazaće nam sve. Reče joj Isus: ja sam koji s tobom
27
govorim. I tada dođoše učenici njegovi, i čuđahu se gdje
govoraše sa ženom; ali nijedan ne reče: šta hoćeš? ili šta
28
govoriš s njom? A žena ostavi sudove svoje i otide u grad i
29
reče ljudima: Hodite da vidite čovjeka koji mi kaza sve što
30
sam učinila: da nije to Hristos? Iziđoše dakle iz grada i
31
pođoše k njemu. A učenici njegovi moljahu ga među tijem
32
govoreći: Ravi! jedi. A on im reče: ja imam jelo da jedem za
33
koje vi ne znate. Tada učenici govorahu među sobom: već
34
ako mu ko donese da jede? A on im reče: jelo je moje da
izvršim volju onoga koji me je poslao,
35
i da svršim njegov posao. Ne kažete li vi da su još četiri
mjeseca pa će žetva prispjeti? Eto, velim vam: podignite oči
36
svoje i vidite njive kako su već žute za žetvu. I koji žnje
prima platu, i sabira rod za život vječni, da se raduju zajedno i
37
koji sije i koji žnje; Jer je u tom istinita besjeda da je drugi
38
koji sije a drugi koji žnje. Ja vas poslah da žnjete gdje se vi
39
ne trudiste; drugi se trudiše, a vi u posao njihov uđoste. I iz
grada onoga mnogi od Samarjana vjerovaše ga za besjedu
40
žene koja svjedočaše: kaza mi sve što sam učinila. Kad
dođoše dakle Samarjani k njemu, moljahu ga da bi ostao kod
41
njih; i ondje osta dva dana. I mnogo ih više vjerova za
42
njegovu besjedu. A ženi govorahu: sad ne vjerujemo više za
tvoju besjedu, jer sami čusmo i poznasmo da je ovaj zaista
43
spas svijetu, Hristos. A poslije dva dana iziđe odande, i
44
otide u Galileju: Jer sam Isus svjedočaše da prorok na
45
svojoj postojbini nema časti. A kad dođe u Galileju, primiše
ga Galilejci koji bijahu vidjeli sve što učini u Jerusalimu na
46
praznik; jer i oni idoše na praznik. Dođe pak Isus opet u
Kanu Galilejsku, gdje pretvori vodu u vino. I bješe neki carev
47
čovjek kojega sin bolovaše u Kapernaumu. Ovaj čuvši da
Isus dođe iz Judeje u Galileju, dođe k njemu i moljaše ga da
48
siđe i da mu iscijeli sina; jer bijaše na smrti. I reče mu Isus:
49
ako ne vidite znaka i čudesa, ne vjerujete. Reče mu carev
50
čovjek: Gospode! siđi dok nije umrlo dijete moje. Reče mu
Isus: idi, sin je tvoj zdrav. I vjerova čovjek riječi koju mu reče
51
Isus, i pođe. I odmah kad on silažaše, gle, sretoše ga sluge
52
njegove i javiše mu govoreći: sin je tvoj zdrav. Tada pitaše
za sahat u koji mu lakše bi; i kazaše mu: juče u sedmom
53
sahatu pusti ga groznica. Tada razumje otac da bješe onaj
sahat u koji mu reče Isus: sin je tvoj zdrav. I vjerova on i sva
54
kuća njegova. Ovo opet drugo čudo učini Isus kad dođe iz
Judeje u Galileju.
5
1
A potom bješe praznik Jevrejski, i iziđe Isus u
2
Jerusalim. U Jerusalimu pak kod Ovčijeh vrata ima banja,
koja se zove Jevrejski Vitezda, i oko nje pet pokrivenijeh
3
trijemova, U kojima ležaše mnoštvo bolesnika, slijepijeh,
4
hromijeh, suhijeh, koji čekahu da se zaljulja voda; Jer
anđeo Gospodnji silažaše u određeno vrijeme u banju i
mućaše vodu; i koji najprije ulažaše pošto se zamuti voda,
5
ozdravljaše, makar kakva bolest da je na njemu. A ondje
bijaše jedan čovjek koji trideset i osam godina bješe
6
bolestan. Kad vidje Isus ovoga gdje leži, i razumje da je
7
već odavno bolestan, reče mu: hoćeš li da budeš zdrav?
Odgovori mu bolesni: da, Gospode; ali nemam čovjeka da
me spusti u banju kad se zamuti voda; a dok ja dođem
8
drugi siđe prije mene. Reče mu Isus: ustani, uzmi odar
9
svoj i hodi. I odmah ozdravi čovjek, i uzevši odar svoj
10
hođaše. A taj dan bješe subota. Tada govorahu Jevreji
onome što ozdravi: danas je subota i ne valja ti odra nositi.
11
A on im odgovori: koji me iscijeli on mi reče: uzmi odar
12
svoj i hodi. A oni ga zapitaše: ko je taj čovjek koji ti reče:
13
uzmi odar svoj i hodi? A iscijeljeni ne znadijaše ko je; jer
14
se Isus ukloni, jer ljudstva mnogo bješe na mjestu. A
potom ga nađe Isus u crkvi i reče mu: eto si zdrav, više ne
15
griješi, da ti ne bude gore. A čovjek otide i kaza
16
Jevrejima da je ono Isus koji ga iscijeli. I zato gonjahu
Jevreji Isusa, i gledahu da ga ubiju, jer činjaše to u subotu.
17 18
A Isus im odgovaraše: otac moj doslije čini, i ja činim. I
zato još više gledahu Jevreji da ga ubiju što ne samo
kvaraše subotu nego i ocem svojijem nazivaše Boga i
19
građaše se jednak Bogu. A Isus odgovarajući reče im:
zaista, zaista vam kažem: sin ne može ništa činiti sam od
sebe nego što vidi da otac čini; jer što on čini ono i sin čini
20
onako; Jer otac sina ljubi, i sve mu pokazuje
što sam čini; i pokazaće mu veća djela od ovijeh da se vi

21
čudite. Jer kako što otac podiže mrtve i oživljuje, tako i
22
sin koje hoće oživljuje. Jer otac ne sudi nikome, nego
23
sav sud dade sinu, Da svi poštuju sina kao što oca
poštuju. Ko ne poštuje sina ne poštuje oca koji ga je
24
poslao. Zaista, zaista vam kažem: ko moju riječ sluša i
vjeruje onome koji je mene poslao, ima život vječni, i ne
25
dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista,
zaista vam kažem: ide čas, i već je nastao, kad će mrtvi čuti
26
glas sina Božijega, i čuvši oživljeti. Jer kako što otac ima
27
život u sebi, tako dade i sinu da ima život u sebi; I dade
28
mu vlast da i sud čini, jer je sin čovječij. Ne divite se
ovome, jer ide čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas
29
sina Božijega, I izići će koji su činili dobro u vaskrsenije
30
života, a koji su činili zlo u vaskrsenije suda. Ja ne mogu
ništa činiti sam od sebe; kako čujem onako sudim, i sud je
moj pravedan; jer ne tražim volje svoje nego volju oca koji
31
me je poslao. Ako ja svjedočim za sebe, svjedočanstvo
32
moje nije istinito. Ima drugi koji svjedoči za mene; i znam
33
da je istinito svjedočanstvo što svjedoči za mene. Vi
34
poslaste k Jovanu, i posvjedoči vam za istinu; A ja ne
primam svjedočanstva od čovjeka, nego ovo govorim da se
35
vi spasete. On bješe vidjelo koje goraše i svijetljaše, a vi
36
se htjeste malo vremena radovati njegovu svijetljenju. Ali
ja imam svjedočanstvo veće od Jovanova; jer poslovi koje
mi dade otac da ih svršim, ovi poslovi koje ja radim
37
svjedoče za mene da me otac posla. I otac koji me posla
sam svjedoči za mene. Ni glasa njegova kad čuste ni lica
38
njegova vidjeste. I riječi njegove nemate u sebi da stoji;
39
jer vi ne vjerujete onome koga on posla. Pregledajte
pisma, jer vi mislite da imate u njima život vječni; i ona
40
svjedoče za mene. I nećete da dođete k meni da imate
41
život. Ja ne primam slave
42
od ljudi. Nego vas poznajem da ljubavi Božije nemate u
43
sebi. Ja dođoh u ime oca svojega i ne primate me; ako
44
drugi dođe u ime svoje, njega ćete primiti. Kako vi
možete vjerovati kad primate slavu jedan od drugoga, a
45
slave koja je od jedinoga Boga ne tražite? Ne mislite da
ću vas tužiti ocu; ima koji vas tuži, Mojsije, u koga se vi
46
uzdate. Jer da ste vjerovali Mojsiju tako biste vjerovali i
47
meni; jer on pisa za mene. A kad njegovijem pismima ne
vjerujete kako ćete vjerovati mojijem riječima?
6
1
Potom otide Isus preko mora Galilejskoga kod Tiveri-
2
jade. I za njim iđaše mnoštvo naroda, jer viđahu čudesa
3
njegova koja činjaše na bolesnicima. A Isus iziđe na goru,
4
i ondje sjeđaše s učenicima svojijem. A bijaše blizu pasha
5
praznik Jevrejski. Podignuvši dakle Isus oči, i vidjevši da
mnoštvo naroda ide k njemu, reče Filipu: gdje ćemo kupiti
6
hljeba da ovi jedu? A ovo govoraše kušajući ga, jer sam
7
znadijaše šta će činiti. Odgovori mu Filip: dvjesta groša
8
hljeba nije dosta da svakome od njih po malo dopadne.
Reče mu jedan od učenika njegovijeh, Andrija, brat Simona
9
Petra: Ovdje ima jedno momče koje ima pet hljebova
10
ječmenijeh i dvije ribe; ali šta je to na toliki svijet! A Isus
reče: posadite ljude. A bješe trave mnogo na onome
11
mjestu. Posadi se dakle ljudi na broj oko pet hiljada. A
Isus uzevši one hljebove, i davši hvalu, dade učenicima, a
učenici onima koji bijahu posađeni; tako i od riba koliko
12
htješe. I kad se nasitiše, reče učenicima svojijem:
13
skupite komade što pretekoše da ništa ne propadne. I
skupiše, i napuniše dvanaest kotarica komada od pet
14
hljebova ječmenijeh što preteče iza onijeh što su jeli. A
ljudi vidjevši čudo koje učini Isus govorahu: ovo je zaista
onaj prorok koji treba da dođe
15
na svijet. A kad razumje Isus da hoće da dođu da ga uhvate
16
i da ga učine carem, otide opet u goru sam. A kad bi uveče
17
siđoše učenici njegovi na more, I uđoše u lađu, i pođoše
preko mora u Kapernaum. I već se bijaše smrklo, a Isus ne
18
bješe došao k njima. A more se podizaše od velikoga vjetra.
19
Vozivši pak oko dvadeset i pet ili trideset potrkališta
ugledaše Isusa gdje ide po moru i došao blizu do lađe, i
20 21
uplašiše se. A on im reče: ja sam; ne bojte se. Onda ga s
radošću uzeše u lađu; i odmah lađa bi na zemlji u koju iđahu.
22
Sjutradan pak narod koji stajaše preko mora kad vidje da
lađe druge ne bješe ondje osim one jedne što u nju uđoše
učenici njegovi, i da ne uđe Isus s učenicima svojijem u lađu
23
nego sami učenici njegovi otidoše, A druge lađe iz
Tiverijade dođoše blizu onog mjesta gdje jedoše hljeb kad
24
Gospod dade hvalu, Kad vidje narod da Isusa ne bješe
ondje ni učenika njegovijeh, uđoše i oni u lađe, i dođoše u
25
Kapernaum da traže Isusa. I našavši ga preko mora rekoše
26
mu: Ravi! kad si došao ovamo? Isus im odgovori i reče:
zaista, zaista vam kažem: ne tražite me što čudesa vidjeste,
27
nego što jedoste hljeba i nasitiste se. Starajte se ne za jelo
koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za vječni život, koje će
28
vam dati sin čovječij, jer ovoga potvrdi otac Bog. A oni mu
29
rekoše: šta ćemo činiti da radimo djela Božija? Odgovori
Isus i reče im: ovo je djelo Božije da vjerujete onoga koga on
30
posla. A oni mu rekoše: kakav dakle ti pokazuješ znak da
31
vidimo i da vjerujemo? šta radiš ti? Ocevi naši jedoše manu
u pustinji, kao što je napisano: hljeb s neba dade im da jedu.
32
Tada im reče Isus: zaista, zaista vam kažem: Mojsije ne
dade vama hljeba s neba, nego vam otac moj daje hljeb istiniti
33
s neba; Jer je hljeb Božij onaj koji silazi s neba i daje život
34
svijetu. Tada mu rekoše: Gospode! daj nam svagda taj
35
hljeb. A Isus im reče: ja
sam hljeb života: koji meni dolazi neće ogladnjeti, i koji

36
mene vjeruje neće nikad ožednjeti. Nego vam kazah da
37
me i vidjeste i ne vjerujete. Sve što meni daje otac k
meni će doći; i koji dolazi k meni neću ga istjerati napolje.
38
Jer siđoh s neba ne da činim volju svoju, nego volju oca
39
koji me posla. A ovo je volja oca koji me posla da od
onoga što mi dade ništa ne izgubim, nego da ga vaskrsnem
40
u pošljednji dan. A ovo je volja onoga koji me posla da
svaki koji vidi sina i vjeruje ga ima život vječni; i ja ću ga
41
vaskrsnuti u pošljednji dan. Tada vikahu Jevreji na njega
42
što reče: ja sam hljeb koji siđe s neba. I govorahu: nije li
ovo Isus sin Josifov kojemu mi znamo oca i mater? kako
43
dakle on govori: ja siđoh s neba? Onda Isus odgovori i
44
reče im: ne vičite među sobom. Niko ne može doći k
meni ako ga ne dovuče otac koji me posla; i ja ću ga
45
vaskrsnuti u pošljednji dan. U prorocima stoji napisano: i
biće svi naučeni od Boga. Svaki koji čuje od oca i nauči,
46
doći će k meni. Ne da je ko vidio oca osim onoga koji je
47
od Boga: on vidje oca. Zaista, zaista vam kažem: koji
48 49
vjeruje mene ima život vječni. Ja sam hljeb života.
50
Ocevi vaši jedoše manu u pustinji, i pomriješe. Ovo je
51
hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre. Ja
sam hljeb živi koji siđe s neba; koji jede od ovoga hljeba
življeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću
52
dati za život svijeta. A Jevreji se prepirahu među sobom
govoreći: kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo?
53
A Isus im reče: zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete
tijela sina čovječijega i ne pijete krvi njegove, nećete imati
54
života u sebi. Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima
55
život vječni, i ja ću ga vaskrsnuti u pošljednji dan: Jer je
56
tijelo moje pravo jelo i krv moja pravo piće. Koji jede
57
moje tijelo i pije moju krv stoji u meni i ja u njemu. Kao
što me posla živi otac, i ja
58
živim oca radi; i koji jede mene i on će življeti mene radi.
Ovo je hljeb koji siđe s neba: ne kao što vaši ocevi jedoše
59
manu, i pomriješe; koji jede hljeb ovaj življeće vavijek.
60
Ovo reče u zbornici kad učaše u Kapernaumu. Tada
mnogi od učenika njegovijeh koji slušahu rekoše: ovo je
61
tvrda besjeda! ko je može slušati? A Isus znajući u sebi
da učenici njegovi viču na to, reče im: zar vas ovo
62
sablažnjava? A kad vidite sina čovječijega da odlazi gore
63
gdje je prije bio? Duh je ono što oživljava; tijelo ne
64
pomaže ništa. Riječi koje vam ja rekoh duh su i život su.
Ali imaju neki među vama koji ne vjeruju. Jer znadijaše Isus
65
od početka koji su što ne vjeruju, i ko će ga izdati. I reče:
zato vam rekoh da niko ne može doći k meni ako mu ne
66
bude dano od oca mojega. Od tada mnogi od učenika
67
njegovijeh otidoše natrag, i više ne iđahu s njim. A Isus
68
reče dvanaestorici: da nećete i vi otići? Tada mu
odgovori Simon Petar: Gospode! kome ćemo ići? Ti imaš
69
riječi vječnoga života. I mi vjerovasmo i poznasmo da si
70
ti Hristos, sin Boga živoga. Isus im odgovori: ne izbrah li
71
ja vas dvanaestoricu, i jedan je od vas đavo? A govoraše
za Judu Simonova Iskariota, jer ga on šćaše izdati, i bijaše
jedan od dvanaestorice.
7
1 I potom hođaše Isus po Galileji; jer po Judeji ne
2
šćadijaše da hodi, jer gledahu Jevreji da ga ubiju. Bijaše
3
pak blizu praznik Jevrejski građenje sjenica. Tada mu
rekoše braća njegova: iziđi odavde i idi u Judeju, da i
4
učenici tvoji vide djela tvoja koja činiš; Jer niko ne čini što
tajno a sam traži da je poznat. Ako to činiš javi sebe svijetu.
5 6
Jer ni braća njegova ne vjerovahu ga. Tada im reče
Isus: vrijeme moje još nije došlo, a vrijeme je vaše svagda
7
gotovo. Ne može svijet mrziti na vas: a na mene
8
mrzi, jer ja svjedočim za nj da su djela njegova zla. Vi
iziđite na praznik ovaj: ja još neću izići na praznik ovaj, jer
9
se moje vrijeme još nije navršilo. Rekavši im ovo osta u
10
Galileji. A kad iziđoše braća njegova na praznik, tada i
11
sam iziđe, ne javno nego kao tajno. A Jevreji ga tražahu
12
na praznik i govorahu: gdje je on? I bijahu za nj mnoge
raspre u narodu: jedni govorahu da je dobar, a drugi: nije,
13
nego vara narod. Ali niko ne govoraše javno za nj od
14
straha Jevrejskoga. Ali odmah u polovini praznika iziđe
15
Isus u crkvu i učaše. I divljahu se Jevreji govoreći: kako
16
ovaj zna knjige a nije se učio? Tada im odgovori Isus i
reče: moja nauka nije moja, nego onoga koji me je poslao.
17
Ko hoće njegovu volju tvoriti, razumjeće je li ova nauka
18
od Boga ili ja sam od sebe govorim. Koji govori sam od
sebe, slavu svoju traži; a ko traži slavu onoga koji ga je
19
poslao, on je istinit i nema u njemu nepravde. Ne dade li
Mojsije vama zakon i niko od vas ne živi po zakonu? Zašto
20
tražite da me ubijete? Odgovori narod i reče: je li đavo u
21
tebi? ko traži da te ubije? Odgovori Isus i reče im: jedno
22
djelo učinih i svi se divite tome. Mojsije vam dade da se
obrezujete ne kao da je od Mojsija nego od otaca i u subotu
23
obrezujete čovjeka. Ako se čovjek u subotu obrezuje da
se ne pokvari zakon Mojsijev, srdite li se na mene što
24
svega čovjeka iscijelih u subotu? Ne gledajte ko je ko
25
kad sudite, nego pravedan sud sudite. Tada govorahu
neki od Jerusalimljana: nije li to onaj kojega traže da ubiju?
26
I gle, kako govori slobodno i ništa mu ne vele: da ne
27
doznaše naši knezovi da je on zaista Hristos? Ali ovoga
znamo otkuda je; a Hristos kad dođe, niko neće znati
28
otkuda je. Tada Isus povika u crkvi učeći i reče: i mene
poznajete i znate otkuda sam; i sam od sebe ne dođoh,
29
nego ima istiniti koji me posla, kojega vi ne znate. Ja ga
znam, jer sam od njega i on me
30
posla. Tada gledahu da ga uhvate; i niko ne metnu na nj
31
ruke, jer još ne bješe došao čas njegov. A od naroda
mnogi ga vjerovaše, i govorahu: kad dođe Hristos eda li će
32
više čudesa činiti nego ovaj što čini? Čuše fariseji od
naroda takovi govor za njega, i poslaše fariseji i glavari
33
sveštenički sluge da ga uhvate. Tada reče Isus: još sam
34
malo vremena s vama, pa idem k onome koji me posla.
Tražićete me i nećete me naći; i gdje sam ja vi ne možete
35
doći. A Jevreji rekoše među sobom: kuda će ovaj ići da
ga mi ne nađemo? Neće li ići među rastrkane Grke, i Grke
36
učiti? Šta znači ova riječ što reče: tražićete me i nećete
37
me naći; i gdje sam ja vi ne možete doći? A u pošljednji
veliki dan praznika stajaše Isus i vikaše govoreći: ko je
38
žedan neka dođe k meni i pije. Koji me vjeruje, kao što
39
pismo reče, iz njegova tijela poteći će rijeke žive vode. A
ovo reče za Duha kojega poslije primiše oni koji vjeruju u
ime njegovo: jer Duh sveti još ne bješe na njima, jer Isus
40
još ne bješe proslavljen. A mnogi od naroda čuvši ove
riječi govorahu: ovo je zaista prorok.
41
Drugi govorahu: ovo je Hristos. A jedni govorahu: zar će
42
Hristos iz Galileje doći? Ne kaza li pismo da će Hristos doći
od sjemena Davidova, i iz sela Vitlejema odakle bješe David?
43 44
Tako raspra postade u narodu njega radi. A neki od njih
45
šćadijahu da ga uhvate; ali niko ne metnu ruku na nj.
Dođoše pak sluge ka glavarima svešteničkijem i farisejima; i
46
oni im rekoše: zašto ga ne dovedoste? A sluge odgovoriše:
47
nikad čovjek nije tako govorio kao ovaj čovjek. Tada im
48
odgovoriše fariseji: zar se i vi prevariste? Vjerova li ga ko od
49
knezova ili od fariseja? Nego narod ovaj, koji ne zna
50
zakona, proklet je. Reče im Nikodim što dolazi k njemu
51
noću, koji bješe jedan od njih: Eda li zakon naš sudi čovjeku
52
dokle ga najprije ne sasluša i dozna šta čini? Odgovoriše
mu i
rekoše: nijesi li i ti iz Galileje? Razgledaj i viđi da prorok

53
iz Galileje ne dolazi. I otidoše svaki svojoj kući.
8
1 2
A Isus otide na goru Maslinsku. A ujutru opet dođe u
3
crkvu, i sav narod iđaše k njemu; i sjedavši učaše ih. A
književnici i fariseji dovedoše k njemu ženu uhvaćenu u
4
preljubi, i postavivši je na srijedu Rekoše mu: učitelju! ova
5
je žena uhvaćena sad u preljubi; A Mojsije nam u zakonu
6
zapovjedi da takove kamenjem ubijamo; a ti šta veliš?
Ovo pak rekoše kušajući ga da bi ga imali za što okriviti. A
Isus saže se dolje i pisaše prstom po zemlji ne gledajući na
7
njih). A kad ga jednako pitahu, ispravi se i reče im: koji je
8
među vama bez grijeha neka najprije baci kamen na nju.
9
Pa se opet saže dolje i pisaše po zemlji. A kad oni to
čuše, i pokarani budući od svoje savjesti izlažahu jedan za
drugijem počevši od starješina do pošljednjijeh; i osta Isus
10
sam i žena stojeći na srijedi. A kad se Isus ispravi, i ne
vidjevši nijednoga do samu ženu, reče joj: ženo! gdje su oni
11
što te tužahu? Nijedan te ne osudi? A ona reče: nijedan,
Gospode! A Isus joj reče: ni ja te ne osuđujem, idi, i otsele
12
više ne griješi. Isus im pak opet reče: ja sam vidjelo
svijetu: ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati
13
vidjelo života. Tada mu rekoše fariseji: ti sam za sebe
14
svjedočiš: svjedočanstvo tvoje nije istinito. Isus odgovori
i reče im: ako ja svjedočim sam za sebe istinito je
svjedočanstvo moje: jer znam otkuda dođoh i kuda idem; a
15
vi ne znate otkuda dolazim i kuda idem. Vi sudite po
16
tijelu, ja ne sudim nikome. I ako sudim ja, sud je moj
17
prav: jer nijesam sam, nego ja i otac koji me posla. Aiu
zakonu vašemu stoji napisano da je svjedočanstvo dvojice
18
ljudi istinito. Ja sam koji svjedočim sam za sebe, i
svjedoči za mene otac
19
koji me posla. Tada mu govorahu: gdje je otac tvoj? Isus
odgovori: ni mene znate ni oca mojega; kad biste znali
20
mene, znali biste i oca mojega. Ove riječi reče Isus kod
hazne Božije kad učaše u crkvi; i niko ga ne uhvati, jer još
21
ne bješe došao čas njegov. A Isus im opet reče: ja idem,
i tražićete me; i pomrijećete u svojemu grijehu; kud ja idem
22
vi ne možete doći. Tada rekoše Jevreji: da se neće sam
23
ubiti, što govori: kud ja idem vi ne možete doći? I reče
im: vi ste od nižijeh, ja sam od višijeh; vi ste od ovoga
24
svijeta, ja nijesam od ovoga svijeta. Tako vam kazah da
ćete pomrijeti u grijesima svojima; jer ako ne uzvjerujete da
25
sam ja, pomrijećete u grijesima svojima. Tada mu
govorahu: ko si ti? I reče im Isus: početak, kako vam i
26
kažem. Mnogo imam za vas govoriti i suditi; ali onaj koji
me posla istinit je, i ja ono govorim svijetu što čuh od njega.
27 28
Ne razumješe dakle da im govoraše za oca. A Isus im
reče: kad podignete sina čovječijega, onda ćete doznati da
sam ja, i da ništa sam od sebe ne činim; nego kako me
29
nauči otac moj onako govorim. I onaj koji me posla sa
mnom je. Ne ostavi otac mene sama; jer ja svagda činim
30
što je njemu ugodno. Kad ovo govoraše, mnogi ga
31
vjerovaše. Tada Isus govoraše onijem Jevrejima koji mu
vjerovaše: ako vi ostanete na mojoj besjedi, zaista ćete biti
32 33
učenici moji, I poznaćete istinu, i istina će vas izbaviti.
Odgovoriše i rekoše mu: mi smo sjeme Avraamovo, i
nikome nijesmo robovali nikad; kako ti govoriš da ćemo se
34
izbaviti? Isus im odgovori: zaista, zaista vam kažem da
35
je svaki koji čini grijeh rob grijehu. A rob ne ostaje u kući
36
vavijek, sin ostaje vavijek. Ako vas dakle sin izbavi,
37
zaista ćete biti izbavljeni. Znam da ste sjeme
Avraamovo; ali gledate da me ubijete, jer moja besjeda ne
38
može u vas da stane. Ja govorim što vidjeh od oca
svojega; i vi tako činite što vidjeste od oca svojega.
39Odgovoriše i rekoše mu: otac je naš Avraam. Isus im reče:

kad biste vi bili djeca Avraamova, činili biste djela Avraamova.
40
A sad gledate mene da ubijete, čovjeka koji vam istinu
41
kazah koju čuh od Boga: tako Avraam nije činio. Vi činite
djela oca svojega. Tada mu rekoše: mi nijesmo rođeni od
kurvarstva: jednoga oca imamo Boga.
42 A Isus im reče: kad bi Bog bio vaš otac, ljubili biste mene; jer
ja od Boga iziđoh i dođoh; jer ne dođoh sam od sebe, nego me on
43
posla. Zašto ne razumijete govora mojega? Jer ne možete riječi
44
mojijeh da slušate. Vaš je otac đavo; i slasti oca svojega hoćete da
činite: on je krvnik ljudski od početka, i ne stoji na istini; jer nema
45
istine u njemu; kad govori laž, svoje govori: jer je laža i otac laži. A
46
meni ne vjerujete, jer ja istinu govorim. Koji me od vas kori za
grijeh? Ako li istinu govorim, zašto mi vi ne vjerujete?
47 Ko je od Boga riječi Božije sluša; zato vi ne slušate, jer

48
nijeste od Boga. Tada odgovoriše Jevreji i rekoše mu: ne
49
govorimo li mi pravo da si ti Samarjanin, i da je đavo u tebi.
Isus odgovori: u meni đavola nema, nego poštujem oca
50
svojega; a vi mene sramotite. A ja ne tražim slave svoje;
51
ima koji traži i sudi. Zaista, zaista vam kažem: ko održi riječ
52
moju neće vidjeti smrti dovijeka. Tada mu rekoše Jevreji:
sad vidjesmo da je đavo u tebi: Avraam umrije i proroci, a ti
53
govoriš: ko održi riječ moju neće okusiti smrti dovijeka. Eda
li si ti veći od oca našega Avraama, koji umrije? I proroci
54
pomriješe: ko se ti sam gradiš? Isus odgovori: ako se ja
sam slavim, slava je moja ništa: otac je moj koji me slavi, za
55
kojega vi govorite da je vaš Bog. I ne poznajete ga, a ja ga
znam; i ako rečem da ga ne znam biću laža kao vi. Nego ga
56
znam, i riječ njegovu držim. Avraam, otac vaš, bio je rad da
57
vidi dan moj; i vidje, i obradova se. Tada mu rekoše Jevreji:
58
još ti nema pedeset godina, i Avraama li si vidio? A Isus
im reče: zaista, zaista vam kažem: ja sam prije nego se

59
Avraam rodio. Tada uzeše kamenje da bace na nj; a Isus se
sakri, i iziđe iz crkve prošavši između njih i otide tako.
9
1 2
I prolazeći vidje čovjeka slijepa od rođenja. I zapitaše
ga učenici njegovi govoreći: Ravi! ko sagriješi, ili ovaj ili
3
roditelji njegovi, te se rodi slijep? Isus odgovori: ni on
sagriješi ni roditelji njegovi, nego da se jave djela Božija na
4
njemu. Meni valja raditi djela onoga koji me posla dok je
5
dan: doći će noć kad niko ne može raditi. Dok sam na
6
svijetu vidjelo sam svijetu. Rekavši ovo pljunu na zemlju i
7
načini kao od pljuvanke, i pomaza kalom oči slijepome, I
reče: idi umij se u banji Siloamskoj koje znači poslan).
8
Otide dakle i umi se, i dođe gledajući. A susjedi i koji ga
bijahu vidjeli prije da bješe slijep govorahu: nije li ovo onaj
9
što sjeđaše i prošaše? Jedni govorahu: on je; a drugi:
10
nalik je na nj. A on govoraše: ja sam. Tada mu govorahu:
11
kako ti se otvoriše oči? On odgovori i reče: čovjek koji se
zove Isus načini kao, i pomaza oči moje, i reče mi: idi u
banju Siloamsku i umij se. A kad otidoh i umih se,
12
progledah. Tada mu rekoše: gdje je on? Reče: ne znam.
13
Tada ga povedoše k farisejima, onoga što bješe nekad
14
slijep. A bješe subota kad načini Isus kao i otvori mu oči.
15
Tada ga opet pitahu i fariseji kako progleda. A on im
16
reče: kao metnu mi na oči, i umih se, i vidim. Tada
govorahu neki od fariseja: nije ovaj čovjek od Boga, jer ne
svetkuje subote. Drugi govorahu: kako može čovjek grješan
17
takova čudesa činiti? I posta raspra među njima. Rekoše
dakle opet slijepcu: šta veliš ti za njega što ti otvori oči
18
tvoje? A on reče: prorok je. Tada Jevreji ne vjerovaše za
njega da bješe slijep i progleda, dok ne dozvaše roditelje
onoga što je
19
progledao, I zapitaše ih govoreći: je li ovo vaš sin za
20
koga vi govorite da se rodi slijep? kako dakle sad vidi? A
roditelji njegovi odgovoriše im i rekoše: znamo da je ovo sin
21
naš i da se rodi slijep; A kako sad vidi ne znamo; ili ko
mu otvori oči mi ne znamo; on je veliki, pitajte njega neka
22
sam kaže za sebe. Ovo rekoše roditelji njegovi, jer se
bojahu Jevreja; jer se Jevreji bijahu dogovorili da bude
23
odlučen od zbornice ko ga prizna za Hrista. Zato rekoše
24
roditelji njegovi: on je veliki, pitajte njega. Tada po drugi
put dozvaše čovjeka koji je bio slijep, i rekoše mu: podaj
25
Bogu slavu; mi znamo da je čovjek ovaj grješan. A on
odgovori i reče: je li grješan ne znam; samo znam da ja
26
bijah slijep, a sad vidim. Tada mu opet rekoše: šta ti
27
učini? kako otvori oči tvoje? Odgovori im: ja vam već
kazah, i ne slušaste; šta ćete opet slušati? Već ako i vi
28
hoćete učenici njegovi da budete? A oni ga ukoriše, i
rekoše mu: ti si učenik njegov, a mi smo učenici Mojsijevi.
29
Mi znamo da s Mojsijem govori Bog; a ovoga ne znamo
30
otkuda je. Čovjek odgovori i reče im: to i jest za čudo, što
31
vi ne znate otkuda je a on otvori oči moje. A znamo da
Bog ne sluša grješnika; nego ako ko poštuje Boga i volju
32
njegovu tvori onoga sluša. Otkako je svijeta nije čuveno
33
da ko otvori oči rođenom slijepcu. Kad on ne bi bio od
34
Boga ne bi mogao ništa činiti. Odgovoriše i rekoše mu: ti
si se rodio sav u grijesima, pa zar ti nas da učiš? I istjeraše
35
ga napolje. Ču Isus da ga istjeraše napolje; i našavši ga
36
reče mu: vjeruješ li ti sina Božijega? On odgovori i reče:
37
a koje je, Gospode, da ga vjerujem? A Isus mu reče: i
38
vidio si ga, i koji govori s tobom on je. A on reče:
39
vjerujem, Gospode! I pokloni mu se. I reče Isus: ja dođoh
na sud na ovaj svijet, da vide koji ne vide, i koji vide da
40
postanu slijepi. I čuše ovo neki od fariseja koji bijahu s
41
njim, i rekoše mu: eda li smo i mi slijepi? Reče
im Isus: kad biste bili slijepi, ne biste imali grijeha, a

sad govorite da vidite, tako vaš grijeh ostaje.
10
1 Zaista, zaista vam kažem: ko ne ulazi na vrata u tor
2
ovčij nego prelazi na drugom mjestu on je lupež i hajduk;
3
A koji ulazi na vrata jest pastir ovcama: Njemu vratar
otvora, i ovce glas njegov slušaju, i svoje ovce zove po
4
imenu, i izgoni ih; I kad svoje ovce istjera, ide pred njima,
5
i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov. A za tuđinom
neće da idu, nego bježe od njega, jer ne poznaju glasa
6
tuđega. Ovu priču kaza im Isus, ali oni ne razumješe šta
7
to bijaše što im kaza. Tada im reče Isus opet: zaista,
8
zaista vam kažem: ja sam vrata k ovcama. Svi koliko ih
god dođe prije mene lupeži su i hajduci; ali ih ovce ne
9
poslušaše. Ja sam vrata; ko uđe kroza me spašće se, i
10
ući će i izići će, i pašu će naći. Lupež ne dolazi ni za što
drugo nego da ukrade i ubije i pogubi; ja dođoh da imaju
11
život i izobilje. Ja sam pastir dobri; pastir dobri dušu
12
svoju polaže za ovce, A najamnik, koji nije pastir, kome
nijesu ovce svoje, vidi vuka gdje ide, i ostavlja ovce, i bježi:
13
i vuk razgrabi ovce i raspudi ih; A najamnik bježi, jer je
14
najamnik i ne mari za ovce. Ja sam pastir dobri i znam
15
svoje, i moje mene znaju. Kao što mene zna otac i ja
16
znam oca; i dušu svoju polažem za ovce. I druge ovce
imam koje nijesu iz ovoga tora, i one mi valja dovesti; i čuće
17
glas moj, i biće jedno stado i jedan pastir. Zato me otac
18
ljubi, jer ja dušu svoju polažem da je opet uzmem. Niko
je ne otima od mene, nego je ja sam od sebe polažem.
Vlast imam položiti je i vlast imam uzeti je opet. Ovu sam
19
zapovijest primio od oca svojega. Tada opet postade
20
raspra među Jevrejima za ove riječi. Mnogi od njih
govorahu: u njemu je đavo,
21
i poludio je; šta ga slušate? Drugi govorahu: ove riječi
22
nijesu ludoga; zar može đavo slijepima oči otvorati? A
bijaše tada praznik obnovljenja u Jerusalimu, i bješe zima.
23 24
I hodaše Isus u crkvi po trijemu Solomunovu. A Jevreji
ga opkoliše, i govorahu mu: dokle ćeš mučiti duše naše?
25
Ako si ti Hristos kaži nam slobodno. Isus im odgovori: ja
vam kazah, pa ne vjerujete. Djela koja tvorim ja u ime oca
26
svojega ona svjedoče za me. Ali vi ne vjerujete; jer
27
nijeste od mojijeh ovaca, kao što vam kazah. Ovce moje
28
slušaju glas moj, i ja poznajem njih, i za mnom idu. I ja
ću im dati život vječni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće
29
oteti iz ruke moje. Otac moj koji mi ih dade veći je od
30
sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke oca mojega. Ja i otac
31 32
jedno smo. A Jevreji opet uzeše kamenje da ga ubiju.
Isus im odgovori: mnoga vam dobra djela javih od oca
33
svojega; za koje od onijeh djela bacate kamenje na me?
Odgovoriše mu Jevreji govoreći: za dobro djelo ne bacamo
kamenja na te, nego za hulu na Boga, što ti, čovjek budući,
34
gradiš se Bog. Isus im odgovori: ne stoji li napisano u
35
zakonu vašemu: ja rekoh: bogovi ste? Ako one nazva
bogovima kojima riječ Božija bi, i pismo se ne može
36
pokvariti; Kako vi govorite onome kojega otac posveti i
posla na svijet: hulu na Boga govoriš, što rekoh: ja sam sin
37 38
Božij? Ako ne tvorim djela oca svojega ne vjerujte mi.
Ako li tvorim, ako meni i ne vjerujete, djelima mojima
vjerujte, da poznate i vjerujete da je otac u meni i ja u
39
njemu. Tada opet gledahu da ga uhvate; ali im se izmače
40
iz ruku. I otide opet preko Jordana na ono mjesto gdje
41
Jovan prije kršćavaše; i osta ondje. I mnogi dođoše k
njemu i govorahu: Jovan ne učini nijednoga čuda, ali sve
42
što kaza Jovan za ovoga istina bješe. I mnogi vjerovaše
ga ondje.
11
1 Bijaše pak jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije iz sela
2
Marije i Marte sestre njezine. A Marija, koje brat Lazar
bolovaše, bješe ona što pomaza Gospoda mirom i otr noge
3
njegove svojom kosom.) Onda poslaše sestre k njemu
4
govoreći: Gospode! gle, onaj koji ti je mio bolestan je. A
kad ču Isus, reče: ova bolest nije na smrt, nego na slavu
5
Božiju, da se proslavi sin Božij s nje. A Isus ljubljaše
6
Martu i sestru njezinu i Lazara. A kad ču da je bolestan,
7
tada osta dva dana na onom mjestu gdje bješe. A potom
8
reče učenicima: hajdemo opet u Judeju. Učenici mu
rekoše: Ravi! sad Judejci šćadijahu da te ubiju kamenjem,
9
pa opet hoćeš da ideš onamo? Isus odgovori: nije li
dvanaest sahata u danu? ko danju ide ne spotiče se, jer
10
vidi vidjelo ovoga svijeta; A ko ide noću spotiče se, jer
11
nema vidjela u njemu. Ovo kaza, i potom reče im: Lazar,
12
naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim. Onda
mu rekoše učenici njegovi: Gospode! ako je zaspao,
13
ustaće. A Isus im reče za smrt njegovu, a oni mišljahu da
14
govori za spavanje sna. Tada im Isus kaza upravo: Lazar
15
umrije. I milo mi je vas radi što nijesam bio onamo da
16
vjerujete; nego hajdemo k njemu. Onda Toma, koji se
zvaše Blizanac, reče učenicima: hajdemo i mi da pomremo
17
s njim. A kad dođe Isus, nađe ga a on već četiri dana u
18
grobu. A Vitanija bješe blizu Jerusalima oko petnaest
19
potrkališta.) I mnogi od Judejaca bijahu došli k Marti i
20
Mariji da ih tješe za bratom njihovijem. Kad Marta dakle
21
ču da Isus ide, iziđe preda nj, a Marija sjeđaše doma.
Onda reče Marta Isusu: Gospode! da si ti bio ovdje ne bi
22
moj brat umro. A i sad znam da što zaišteš u Boga daće
23 24
ti Bog. Isus joj reče: brat će tvoj ustati. Marta mu reče:
25
znam da će ustati o vaskrseniju, u pošljednji dan. A Isus
joj reče: ja sam vaskrsenije i
26
život; koji vjeruje mene ako i umre življeće. I nijedan koji
27
živi i vjeruje mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo?
Reče mu: da, Gospode! ja vjerovah da si ti Hristos sin Božij
28
koji je trebalo da dođe na svijet. I ovo rekavši otide te
zovnu tajno Mariju sestru svoju govoreći: učitelj je došao, i
29 30
zove te. A ona kako ču, usta brzo i otide k njemu. Jer
Isus još ne bješe došao u selo, nego bijaše na onom mjestu
31
gdje ga srete Marta. A Judejci onda koji bijahu s njom u
kući i tješahu je, kad vidješe Mariju da brzo usta i iziđe,
pođoše za njom govoreći da ide na grob da plače onamo.
32
A Marija kako dođe gdje bješe Isus, i vidje ga, pade na
noge njegove govoreći mu: Gospode! da si ti bio ovdje, ne
33
bi umro moj brat. Onda Isus kad je vidje gdje plače, i
gdje plaču Judejci koji dođoše s njom, zgrozi se u duhu, i
34
sam postade žalostan. I reče: gdje ste ga metnuli?
35
Rekoše mu: Gospode! hajde da vidiš. Udariše suze
36
Isusu. Onda Judejci govorahu: gledaj kako ga ljubljaše.
37
A neki od njih rekoše: ne mogaše li ovaj koji otvori oči
38
slijepcu učiniti da i ovaj ne umre? A Isus opet se zgrozi u
sebi, i dođe na grob; a bijaše pećina, i kamen ležaše na
39
njoj. Isus reče: uzmite kamen. Reče mu Marta, sestra
onoga što je umro: Gospode! već smrdi; jer su četiri dana
40
kako je umro. Isus joj reče: ne rekoh li ti da ako vjeruješ
41
vidjećeš slavu Božiju? Uzeše dakle kamen gdje ležaše
mrtvac; a Isus podiže oči gore, i reče: oče! hvala ti što si me
42
uslišio. A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh
43
naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao.
44
I ovo rekavši zovnu iza glasa: Lazare! iziđi napolje. I
iziđe mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice
njegovo ubrusom povezano. Isus im reče: razdriješite ga i
45
pustite nek ide. Onda mnogi od Judejaca koji bijahu došli
46
k Mariji i vidješe šta učini Isus, vjerovaše ga. A neki od
njih otidoše k farisejima i kazaše
47
im šta učini Isus. Onda glavari sveštenički i fariseji
sabraše skupštinu, i govorahu: šta ćemo činiti? Čovjek ovaj
48
čini mnoga čudesa. Ako ga ostavimo tako, svi će ga
49
vjerovati; pa će doći Rimljani i uzeti nam zemlju i narod.
A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine bješe
50
poglavar sveštenički, reče im: vi ne znate ništa; I ne
mislite da je nama bolje da jedan čovjek umre za narod,
51
negoli da narod sav propadne. A ovo ne reče sam od
sebe, nego, budući poglavar sveštenički one godine,
52
proreče da Isusu valja umrijeti za narod; I ne samo za
53
narod, nego da i rasijanu djecu Božiju skupi ujedno. Od
54
toga dakle dana dogovoriše se da ga ubiju. A Isus više
ne hođaše javno po Judejcima, nego odande otide u kraj
blizu pustinje u grad po imenu Jefrem, i ondje hođaše s
55
učenicima svojima. A bješe blizu pasha Jevrejska, i
mnogi iz onoga kraja dođoše u Jerusalim prije pashe da se
56
očiste. Tada tražahu Isusa, i stojeći u crkvi govorahu
57
među sobom: šta mislite vi zašto ne dolazi na praznik? A
glavari sveštenički i fariseji izdaše zapovijest ako ga ko
opazi gdje je, da javi da ga uhvate.
12
1
A Isus prije pashe na šest dana dođe u Vitaniju gdje
2
bješe Lazar što umrije, koga podiže iz mrtvijeh. Ondje mu
pak zgotoviše večeru, i Marta služaše, a i Lazar sjeđaše s
3
njim za trpezom; A Marija uzevši litru pravoga nardova
mnogocjenoga mira pomaza noge Isusove, i otr kosom
4
svojom noge njegove; a kuća se napuni mirisa od mira.
Onda reče jedan od učenika njegovijeh, Juda Simonov
5
Iskariotski, koji ga poslije izdade: Zašto se ovo miro ne
6
prodade za trista groša i ne dade siromasima? A ovo ne
reče što se staraše za siromahe, nego što bješe lupež, i
7
imaše kovčežić, i nošaše što se metaše u nj. A Isus
reče: ne dirajte u nju; ona je to dohranila za dan mojega

8
pogreba; Jer siromahe svagda imate sa sobom, a mene
9
nemate svagda. Razumje pak mnogi narod iz Judeje da je
ondje i dođoše ne samo Isusa radi nego i da vide Lazara
10
kojega podiže iz mrtvijeh. A glavari sveštenički dogovoriše
11
se da i Lazara ubiju; Jer mnogi njega radi iđahu iz Judeje i
12
vjerovahu Isusa. A sjutradan mnogi od naroda koji bješe
13
došao na praznik, čuvši da Isus ide u Jerusalim Uzeše
grane od finika i iziđoše mu na susret, i vikahu govoreći:
14
osana! blagosloven koji ide u ime Gospodnje, car Izrailjev. A
15
Isus našavši magare usjede na nj, kao što je pisano: Ne boj
16
se kćeri Sionova, evo car tvoj ide sjedeći na magaretu. Ali
ovo učenici njegovi ne razumješe prije: nego kad se proslavi
Isus onda se opomenuše da ovo bješe za njega pisano, i ovo
17
mu učiniše. A narod svjedočaše koji bješe prije s njim kad
18
Lazara izazva iz groba i podiže ga iz mrtvijeh. Zato ga i
19
srete narod, jer čuše da on učini ovo čudo. A fariseji
govorahu među sobom: vidite da ništa ne pomaže? gle, svijet
20
ide za njim. A bijahu neki Grci među onima koji bijahu došli
21
na praznik da se mole Bogu. Oni dakle pristupiše k Filipu,
koji bješe iz Vitsaide Galilejske, i moljahu ga govoreći:
22
gospodine! mi bismo htjeli da vidimo Isusa. Dođe Filip i
23
kaza Andriji, a Andrija i Filip opet kazaše Isusu. A Isus
24
odgovori im govoreći: dođe čas da se proslavi sin čovječij.
Zaista, zaista vam kažem: ako zrno pšenično padnuvši na
zemlju ne umre, onda jedno ostane; ako li umre mnogo roda
25
rodi: Koji ljubi dušu svoju izgubiće je, a ko mrzi na dušu
26
svoju na ovom svijetu, sačuvaće je za život vječni. Ko meni
služi, za mnom nek ide, i gdje sam ja ondje i sluga moj neka
27
bude; i ko meni služi onoga će poštovati otac moj. Sad je
duša moja žalosna; i šta da kažem? Oče! sačuvaj me od
ovoga časa; ali zato
28
dođoh na čas ovaj. Oče! proslavi ime svoje! Tada glas
29
dođe s neba: i proslavio sam, i opet ću proslaviti. A kad
ču narod koji stajaše, govorahu: grom zagrmi; a drugi
30
govorahu: anđeo mu govori. Isus odgovori i reče: ovaj
31
glas ne bi mene radi nego naroda radi. Sad je sud
ovome svijetu; sad će biti istjeran knez ovoga svijeta
32
napolje. I kad ja budem podignut od zemlje, sve ću
33
privući k sebi. A ovo govoraše da pokaže kakvom će
34
smrti umrijeti. Narod mu odgovori: mi čusmo iz zakona
da će Hristos ostati vavijek; kako ti govoriš da se sinu
35
čovječijemu valja podignuti? Ko je taj sin čovječij? A Isus
im reče: još je malo vremena vidjelo s vama; hodite dok
vidjelo imate da vas tama ne obuzme; jer ko hodi po tami
36
ne zna kuda ide. Dok vidjelo imate vjerujte vidjelo, da
budete sinovi vidjela. Rekavši ovo Isus otide i sakri se od
37
njih. Ako je i činio tolika čudesa pred njima, opet ga ne
38
vjerovahu; Da se zbude riječ Isaije proroka koji reče:
Gospode! ko vjerova govorenju našemu? i ruka Gospodnja
39
kome se otkri? Zato ne mogahu vjerovati, jer opet reče
40
Isaija: Zaslijepio je oči njihove i okamenio srca njihova,
da ne vide očima ni srcem razumiju, i ne obrate se da ih
41
iscijelim. Ovo reče Isaija kad vidje slavu njegovu i govori
42
za njega. Ali opet i od knezova mnogi ga vjerovaše; nego
radi fariseja ne priznavahu, da ne bi bili izgnani iz zbornice;
43 44
Jer im većma omilje slava ljudska nego slava Božija. A
Isus povika i reče: ko mene vjeruje ne vjeruje mene, nego
45
onoga koji me posla; I ko vidi mene vidi onoga koji me
46
posla. Ja dođoh vidjelo na svijet, da nijedan koji me
47
vjeruje ne ostane u tami. I ko čuje moje riječi i ne vjeruje,
ja mu neću suditi; jer ja ne dođoh da sudim svijetu, nego da
48
spasem svijet. Koji se odriče mene, i ne prima riječi
mojijeh, ima sebi sudiju: riječ koju ja govorih ona će mu
suditi u pošljednji dan;
49 Jer ja od sebe ne govorih, nego otac koji me posla on mi

50
dade zapovijest šta ću kazati i šta ću govoriti. I znam da je
zapovijest njegova život vječni. Što ja dakle govorim onako
govorim kao što mi reče otac.
13
1
A pred praznik pashe, znajući Isus da mu dođe čas da
prijeđe iz ovoga svijeta k ocu, kako je ljubio svoje koji bijahu
2
na svijetu, do kraja ih ljubi. I po večeri kad već đavo bješe
3
metnuo u srce Judi Simonovu Iskariotskome da ga izda,
Znajući Isus da mu sve otac dade u ruke, i da od Boga
4
iziđe, i k Bogu ide, Ustade od večere, i skide svoje haljine,
5
i uze ubrus te se zapreže; Potom usu vodu u umivaonicu,
i poče prati noge učenicima i otirati ubrusom kojijem bješe
6
zapregnut. Onda dođe k Simonu Petru, i on mu reče:
7
Gospode! zar ti moje noge da opereš? Isus odgovori i
reče mu: što ja činim ti sad ne znaš, ali ćeš poslije doznati.
8
Reče mu Petar: nikad ti nećeš oprati mojijeh nogu. Isus
9
mu odgovori: ako te ne operem nemaš dijela sa mnom.
Reče mu Simon Petar: Gospode! ne samo noge moje,
10
nego i ruke i glavu. Isus mu reče: opranome ne treba do
11
samo noge oprati, jer je sav čist; i vi ste čisti, ali ne svi.
Jer znadijaše izdajnika svojega, zato reče: nijeste svi čisti.
12
A kad im opra noge, uze haljine svoje, i sjedavši opet za
13
trpezu reče im: znate li što ja učinih vama? Vi zovete
14
mene učiteljem i Gospodom; i pravo velite: jer jesam.
Kad dakle ja oprah vama noge Gospod i učitelj, i vi ste
15
dužni jedan drugome prati noge. Jer ja vam dadoh ugled
16
da i vi tako činite kao što ja vama učinih. Zaista, zaista
vam kažem: nije sluga veći od gospodara svojega, niti je
17
poslanik veći od onoga koji ga je poslao. Kad ovo znate,
18
blago vama ako ga izvršujete. Ne govorim za sve vas,
jer ja znam koje izbrah; nego da
se zbude pismo: koji sa mnom hljeb jede podiže petu svoju na

19
me. Sad vam kažem prije nego se zbude, da, kad se zbude,
20
vjerujete da sam ja. Zaista, zaista vam kažem: koji prima
onoga koga pošljem mene prima; a ko prima mene prima
21
onoga koji me posla. Rekavši ovo Isus posta žalostan u
duhu, i posvjedoči i reče: zaista, zaista vam kažem: jedan
22
između vas izdaće me. Onda se učenici zgledahu među
23
sobom, i čuđahu se za koga govori. A jedan od učenika
njegovijeh, kojega Isus ljubljaše, sjeđaše za trpezom na krilu
24
Isusovu. Onda namaže na njega Simon Petar da zapita ko
25
bi to bio za koga govori. A on leže na prsi Isusove i reče mu:
26
Gospode! ko je to? Isus odgovori: onaj je kome ja umočivši
zalogaj dam. I umočivši zalogaj dade Judi Simonovu
27
Iskariotskome. I po zalogaju tada uđe u njega sotona. Onda
28
mu reče Isus: šta činiš čini brže. A ovo ne razumje niko od
29
onijeh što sjeđahu za trpezom zašto mu reče. A neki
mišljahu, budući da u Jude bješe kesa, da mu Isus reče: kupi
30
što treba za praznik; ili da da što siromašnima. A on uzevši
31
zalogaj odmah iziđe; a bješe noć. Kad on iziđe, onda Isus
32
reče: sad se proslavi sin čovječij, i Bog se proslavi u njemu.
Ako se Bog proslavi u njemu, i Bog će njega proslaviti u sebi, i
33
odmah će ga proslaviti. Dječice! još sam malo s vama;
tražićete me, i kao što rekoh Judejcima: kuda ja idem vi ne
34
možete doći, i vama govorim sad. Novu vam zapovijest
dajem da ljubite jedan drugoga, kao što ja vas ljubih, da se i vi
35
ljubite među sobom. Po tom će svi poznati da ste moji
36
učenici ako uzimate ljubav među sobom. Reče mu Simon
Petar: Gospode! kuda ideš? Isus mu odgovori: kuda ja idem
37
ne možeš sad ići za mnom, ali ćeš poslije poći za mnom.
Petar mu reče: Gospode! zašto sad ne mogu ići za tobom?
38
dušu ću svoju položiti za te. Odgovori mu Isus: dušu li ćeš
svoju položiti za
me? Zaista, zaista ti kažem: neće pijetao zapjevati

dok me se triput ne odrečeš.
14
1
Da se ne plaši srce vaše, vjerujte Boga, i mene
2
vjerujte. Mnogi su stanovi u kući oca mojega. A da nije
3
tako, kazao bih vam: idem da vam pripravim mjesto. I kad
otidem i pripravim vam mjesto, opet ću doći, i uzeću vas k
4
sebi da i vi budete gdje sam ja. I kuda ja idem znate, i put
5
znate. Reče mu Toma: Gospode! ne znamo kuda ideš; i
6
kako možemo put znati? Isus mu reče: ja sam put i istina i
7
život; niko neće doći k ocu do kroza me. Kad biste mene
znali onda biste znali i oca mojega; i otsele poznajete ga, i
8
vidjeste ga. Reče mu Filip: Gospode! pokaži nam oca, i
9
biće nam dosta. Isus mu reče: toliko sam vrijeme s vama i
nijesi me poznao, Filipe? koji vidje mene, vidje oca; pa kako
10
ti govoriš: pokaži nam oca? Zar ne vjeruješ da sam ja u
ocu i otac u meni? Riječi koje vam ja govorim ne govorim
11
od sebe; nego otac koji stoji u meni on tvori djela.
Vjerujte meni da sam ja u ocu i otac u meni; ako li meni ne
12
vjerujete, vjerujte mi po tijem djelima. Zaista, zaista vam
kažem: koji vjeruje mene, djela koja ja tvorim i on će tvoriti,
13
i veća će od ovijeh tvoriti: jer ja idem k ocu svojemu; I šta
god zaištete u oca u ime moje, ono ću vam učiniti, da se
14
proslavi otac u sinu. I ako što zaištete u ime moje, ja ću
15
učiniti. Ako imate ljubav k meni, zapovijesti moje držite.
16
I ja ću umoliti oca, i daće vam drugoga utješitelja da
17
bude s vama vavijek: Duha istine, kojega svijet ne može
primiti, jer ga ne vidi niti ga poznaje; a vi ga poznajete, jer u
18
vama stoji, i u vama će biti. Neću vas ostaviti sirotne;
19
doći ću k vama. Još malo i svijet mene više neće vidjeti;
a vi ćete me vidjeti; jer ja živim,
20
i vi ćete življeti. U onaj ćete vi dan doznati da sam ja u
21
ocu svojemu, i vi u meni, i ja u vama. Ko ima zapovijesti
moje i drži ih on je onaj što ima ljubav k meni; a koji ima
ljubav k meni imaće k njemu ljubav otac moj; i ja ću imati
22
ljubav k njemu, i javiću mu se sam. Reče mu Juda, ne
Iskariotski: Gospode! šta je to da ćeš se nama javiti a ne
23
svijetu? Isus odgovori i reče mu: ko ima ljubav k meni,
držaće riječ moju; i otac moj imaće ljubav k njemu: i k
24
njemu ćemo doći, i u njega ćemo se staniti. Koji nema
ljubavi k meni ne drži mojijeh riječi; a riječ što čujete nije
25
moja nego oca koji me posla. Ovo vam kazah dok sam s
26
vama. A utješitelj Duh sveti, kojega će otac poslati u ime
moje, on će vas naučiti svemu i napomenuće vam sve što
27
vam rekoh. Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam: ne
dajem vam ga kao što svijet daje, da se ne plaši srce vaše,
28
i da se ne boji. Čuste da vam ja kazah: idem, i doći ću k
vama. Kad biste imali ljubav k meni, onda biste se
obradovali što rekoh: idem k ocu; jer je otac moj veći od
29
mene. I sad vam kazah, prije dok se nije zbilo, da
30
vjerujete kad se zbude. Već neću mnogo govoriti s
31
vama; jer ide knez ovoga svijeta, i u meni nema ništa.
Nego da vidi svijet da imam ljubav k ocu, i kao što mi
zapovjedi otac onako tvorim. Ustanite, hajdemo odavde.
15
1 2
Ja sam pravi čokot, i otac je moj vinogradar; Svaku
lozu na meni koja ne rađa roda otsjeći će je; i svaku koja
3
rađa rod očistiće je da više roda rodi. Vi ste već očišćeni
4
riječju koju vam govorih. Budite u meni i ja ću u vama.
Kao što loza ne može roda roditi sama od sebe ako ne
5
bude na čokotu, tako i vi ako u meni ne budete. Ja sam
čokot a vi loze: i koji bude u meni i ja u njemu on će roditi
6
mnogi rod: jer bez mene ne možete činiti ništa. Ko u
meni ne ostane izbaciće se napolje kao loza, i osušiće se, i

7
skupiće je, i u oganj baciti, i spaliti. Ako ostanete u meni i
riječi moje u vama ostanu, šta god hoćete ištite, i biće vam.
8
Tijem će se otac moj proslaviti, da rod mnogi rodite; i
9
bićete moji učenici. Kao što otac ima ljubav k meni, i ja
10
imam ljubav k vama; budite u ljubavi mojoj. Ako
zapovijesti moje uzdržite ostaćete u ljubavi mojoj, kao što ja
održah zapovijesti oca svojega i ostajem u ljubavi njegovoj.
11
Ovo vam kazah, da radost moja u vama ostane i radost
12
vaša se ispuni. Ovo je zapovijest moja da imate ljubav
13
među sobom, kao što ja imadoh ljubav k vama. Od ove
ljubavi niko veće nema, da ko dušu svoju položi za prijatelje
14
svoje. Vi ste prijatelji moji ako tvorite što vam ja
15
zapovijedam. Više vas ne nazivam slugama; jer sluga ne
zna šta radi gospodar njegov: nego vas nazvah prijateljima;
16
jer vam sve kazah što čuh od oca svojega. Vi mene ne
izbraste, nego ja vas izbrah, i postavih vas da vi idete i rod
rodite; i da vaš rod ostane, da što god zaištete u oca u ime
17
moje da vam da. Ovo vam zapovijedam da imate ljubav
18
među sobom. Ako svijet na vas uzmrzi, znajte da na
19
mene omrznu prije vas. Kad biste bili od svijeta, onda bi
svijet svoje ljubio: a kako nijeste od svijeta, nego vas ja od
20
svijeta izbrah, zato mrzi na vas svijet. Opominjite se riječi
koju vam ja rekoh: nije sluga veći od gospodara svojega.
Ako mene izgnaše, i vas će izgnati; ako moju riječ održaše,
21
i vašu će održati. Ali sve će vam ovo činiti za ime moje,
22
jer ne poznaju onoga koji me posla. Da nijesam bio
došao i govorio im ne bi grijeha imali; a sad izgovora neće
23
imati za grijeh svoj. Koji mrzi na mene i na oca mojega
24
mrzi. Da nijesam bio djela tvorio među njima kojijeh niko
drugi ne tvori, ne bi grijeha imali: a sad i vidješe, i omrznuše
25
na mene i na oca mojega. Ali da se zbude riječ napisana
u
26
zakonu njihovom: omrznuše na mene ni za što. A
kad dođe utješitelj, koga ću vam poslati od oca, Duh
27
istine, koji od oca izlazi, on će svjedočiti za mene. A
i vi ćete svjedočiti, jer ste od početka sa mnom.
16
1 2
Ovo vam kazah da se ne sablaznite. Izgoniće vas iz
zbornica; a doći će vrijeme kad će svaki koji vas ubije misliti
3
da Bogu službu čini. I ovo će činiti, jer ne poznaše oca ni
4
mene. Nego vam ovo kazah kad dođe vrijeme da se
opomenete ovoga da vam ja kazah; a isprva ne kazah vam
5
ovo, jer bijah s vama. A sad idem k onome koji me posla, i
6
niko me od vas ne pita: kuda ideš? Nego što vam ovo
7
kazah žalosti napuni se srce vaše. Nego vam ja istinu
govorim: bolje je za vas da ja idem: jer ako ja ne idem,
utješitelj neće doći k vama; ako li idem, poslaću ga k vama.
8
I kad on dođe pokaraće svijet za grijeh, i za pravdu, i za
9 10
sud: Za grijeh dakle što ne vjeruju mene; A za pravdu
11
što idem k ocu svojemu; i više me nećete vidjeti; A za
12
sud što je knez ovoga svijeta osuđen. Još vam mnogo
13
imam kazati; ali sad ne možete nositi. A kad dođe on,
Duh istine, uputiće vas na svaku istinu; jer neće od sebe
govoriti, nego će govoriti što čuje, i javiće vam što će biti
14
unapredak. On će me proslaviti, jer će od mojega uzeti, i
15
javiće vam: Sve što ima otac moje je: zato rekoh da će
16
od mojega uzeti, i javiti vam. Još malo, i nećete me
17
vidjeti, i opet malo, pa ćete me vidjeti: jer idem k ocu. A
neki od učenika njegovijeh rekoše među sobom: šta je to
što nam kaže: još malo, i nećete me vidjeti; i opet malo pa
18
ćete me vidjeti; i: ja idem k ocu? Govorahu dakle: šta je
19
to što govori: malo? ne znamo šta govori. A Isus razumje
da šćadijahu da ga zapitaju, pa im reče: zato li se zapitujete
među sobom što rekoh:
još malo i nećete me vidjeti, i opet malo pa ćete me vidjeti?

20
Zaista, zaista vam kažem da ćete vi zaplakati i zaridati, a
svijet će se radovati; i vi ćete žalosni biti, ali će se vaša
21
žalost okrenuti na radost. Žena kad rađa trpi muku; jer
dođe čas njezin: ali kad rodi dijete, više se ne opominje
22
žalosti od radosti, jer se rodi čovjek na svijet. Tako i vi
dakle imate sad žalost; ali ću vas opet vidjeti, i radovaće se
23
srce vaše, i vaše radosti niko neće uzeti od vas; I u onaj
dan nećete me pitati ni za što. Zaista, zaista vam kažem da
24
što god uzištete u oca u ime moje, daće vam. Doslije ne
iskaste ništa u ime moje; ištite i primićete, da radost vaša
25
bude ispunjena. Ovo vam govorih u pričama; ali će doći
vrijeme kad vam više neću govoriti u pričama, nego ću vam
26
upravo javiti za oca. U onaj ćete dan u ime moje zaiskati,
27
i ne velim vam da ću ja umoliti oca za vas; Jer sam otac
ima ljubav k vama kao što vi imaste ljubav k meni, i
28
vjerovaste da ja od Boga iziđoh. Iziđoh od oca, i dođoh
29
na svijet; i opet ostavljam svijet, i idem k ocu. Rekoše mu
učenici njegovi: eto sad upravo govoriš, a priče nikakve ne
30
govoriš. Sad znamo da sve znaš, i ne treba ti da te ko
31
pita. Po tome vjerujemo da si od Boga izišao. Isus im
32
odgovori: zar sad vjerujete? Evo ide čas, i već je nastao,
da se razbjegnete svaki na svoju stranu i mene sama
33
ostavite; ali nijesam sam, jer je otac sa mnom. Ovo vam
kazah, da u meni mir imate. U svijetu ćete imati nevolju; ali
ne bojte se, jer ja nadvladah svijet.
17
1 Ovo govori Isus, pa podiže oči svoje na nebo i reče:
oče! dođe čas, proslavi sina svojega, da i sin tvoj proslavi
2
tebe; Kao što si mu dao vlast nad svakijem tijelom da
3
svemu što si mu dao da život vječni. A ovo je život vječni
da poznaju tebe jedinoga istinoga Boga, i koga si poslao

4
Isusa Hrista. Ja tebe proslavih na zemlji: posao svrših koji
5
si mi dao da radim. I sad proslavi ti mene, oče, u tebe
samoga slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet
6
postade. Ja javih ime tvoje ljudima koje si mi dao od
7
svijeta; tvoji bijahu pa si ih meni dao, i tvoju riječ održaše.
8
Sad razumješe da je sve što si mi dao od tebe. Jer riječi
koje si dao meni dadoh im; i oni primiše, i poznadoše
9
istinito da od tebe iziđoh, i vjerovaše da si me ti poslao.
Ja se za njih molim: ne molim se za sav) svijet, nego za
10
one koje si mi dao, jer su tvoji. I moje sve je tvoje, i tvoje
11
moje; i ja se proslavih u njima. I više nijesam na svijetu,
a oni su na svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti! sačuvaj ih u
12
ime svoje, one koje si mi dao, da budu jedno kao i mi.
Dok bijah s njima na svijetu, ja ih čuvah u ime tvoje; one
koje si mi dao sačuvah, i niko od njih ne pogibe osim sina
13
pogibli, da se zbude pismo. A sad k tebi idem, i ovo
govorim na svijetu, da imaju radost moju ispunjenu u sebi.
14
Ja im dadoh riječ tvoju; i svijet omrznu na njih, jer nijesu
15
od svijeta, kao ni ja što nijesam od svijeta. Ne molim te
16
da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih sačuvaš oda zla. Od
17
svijeta nijesu, kao ni ja što nijesam od svijeta. Osveti ih
18
istinom svojom: riječ je tvoja istina. Kao što si ti mene
19
poslao u svijet, i ja njih poslah u svijet. Ja posvećujem
20
sebe za njih, da i oni budu osvećeni istinom. Ne molim
pak samo za njih, nego i za one koji me uzvjeruju njihove
21
riječi radi; Da svi jedno budu, kao ti, oče, što si u meni i
ja u tebi; da i oni u nama jedno budu, da i svijet vjeruje da si
22
me ti poslao. I slavu koju si mi dao ja dadoh njima, da
23
budu jedno kao mi što smo jedno. Ja u njima i ti u meni:
da budu sasvijem ujedno, i da pozna svijet da si me ti
poslao i da si imao ljubav k njima kao i k meni što si ljubav
24
imao. Oče! hoću da i oni koje si mi dao budu sa
mnom gdje sam ja; da vide slavu moju koju si mi dao, jer si
25
imao ljubav k meni prije postanja svijeta. Oče pravedni!
svijet tebe ne pozna, a ja te poznah, i ovi poznaše da si me
26
ti poslao. I pokazah im ime tvoje, i pokazaću: da ljubav
kojom si mene ljubio u njima bude, i ja u njima.
18
1
I rekavši ovo Isus iziđe s učenicima svojijem preko
potoka Kedrona gdje bješe vrt, u koji uđe on i učenici
2
njegovi. A Juda izdajnik njegov znadijaše ono mjesto; jer
3
se Isus često skupljaše ondje s učenicima svojijem. Onda
Juda uze četu i od glavara svešteničkijeh i fariseja momke,
4
i dođe onamo s fenjerima i sa svijećama i s oružjem. A
Isus znajući sve što će biti od njega iziđe i reče im: koga
5
tražite? Odgovoriše mu: Isusa Nazarećanina. Isus im
6
reče: ja sam. A s njima stajaše i Juda koji ga izdavaše. A
kad im reče: ja sam; izmakoše se natrag i popadaše na
7
zemlju. Onda ih opet zapita Isus: koga tražite? A oni
8
rekoše: Isusa Nazarećanina. Isus im odgovori: kazah vam
9
da sam ja. Ako dakle mene tražite, ostavite ove nek idu.
Da se izvrši riječ što reče: ne izgubih nijednoga od onijeh
10
koje si mi dao. A Simon Petar imaše nož, pa ga izvadi i
udari slugu poglavara svešteničkoga, i otsiječe mu desno
11
uho. A sluzi bješe ime Malho. Onda reče Isus Petru:
zadjeni nož u nožnice. Čašu koju mi dade otac zar da je ne
12
pijem? A četa i vojvoda i momci Jevrejski uhvatiše Isusa i
13
svezaše ga, I odvedoše ga najpre Ani, jer bješe tast
14
Kajafi, koji bješe poglavar sveštenički one godine. A
Kajafa bješe onaj što dade svjet Judejcima da je bolje da
15
umre jedan čovjek nego narod da propadne. Za Isusom
pak iđaše Simon Petar i drugi učenik; a učenik onaj bješe
poznat kod poglavara svešteničkoga, i uđe s Isusom u dvor
16
poglavara svešteničkoga; A Petar
stajaše napolju kod vrata. Onda iziđe onaj učenik što bješe
poznat kod poglavara svešteničkoga i reče vratarici te
17
uvede Petra. Onda reče sluškinja vratarica Petru: da
18
nijesi i ti učenik ovoga čovjeka? On reče: nijesam. A
sluge i momci bijahu naložili oganj i stajahu te se grijahu,
19
jer bješe zima; a i Petar stajaše s njima i grijaše se.
Poglavar pak sveštenički zapita Isusa za učenike njegove i
20
za njegovu nauku. Isus mu odgovori: ja govorih javno
svijetu, ja svagda učih u zbornici i u crkvi, gdje se svagda
21
skupljaju Judejci, i ništa tajno ne govorih. Što pitaš
mene? Pitaj one koji su slušali šta sam im govorio; evo ovi
22
znadu šta sam ja govorio. A kad on ovo reče, jedan od
momaka koji stajahu ondje udari Isusa po obrazu, i reče:
23
zar tako odgovaraš poglavaru svešteničkome? Isus mu
odgovori: ako zlo rekoh, dokaži da je zlo; ako li dobro, zašto
24
me biješ? I Ana posla ga svezana Kajafi poglavaru
25
svešteničkome. A Simon Petar stajaše i grijaše se. Onda
mu rekoše: da nijesi i ti od učenika njegovijeh? A on se
26
odreče i reče: nijesam. Reče jedan od slugu poglavara
svešteničkoga koji bješe rođak onome što mu Petar
27
otsiječe uho: ne vidjeh li ja tebe u vrtu s njim? Onda se
28
Petar opet odreče; i odmah pijetao zapjeva. A Isusa
povedoše od Kajafe u sudnicu. Ali bješe jutro, i oni ne
uđoše u sudnicu da se ne bi opoganili, nego da bi mogli
29
jesti pashu. Onda Pilat iziđe k njima napolje i reče:
30
kakovu krivicu iznosite na ovoga čovjeka? Odgovoriše
mu i rekoše: kad on ne bi bio zločinac ne bismo ga predali
31
tebi. A Pilat im reče: uzmite ga vi i po zakonu svojemu
sudite mu. A Jevreji mu rekoše: mi ne smijemo nikoga
32
pogubiti. Da se zbude riječ Isusova koju reče kazujući
33
kakvom će smrti umrijeti. Onda uđe Pilat opet u sudnicu,
34
i dozva Isusa, i reče mu: ti si car Judejski? Isus mu
odgovori: govoriš li ti to sam od sebe, ili ti drugi kazaše

35
za mene? Pilat odgovori: zar sam ja Jevrejin? Rod tvoj i
36
glavari sveštenički predaše te meni; šta si učinio? Isus
odgovori: carstvo moje nije od ovoga svijeta; kad bi bilo od
ovoga svijeta carstvo moje, onda bi sluge moje branile da
ne bih bio predan Jevrejima; ali carstvo moje nije odavde.
37
Onda mu reče Pilat: daklem si ti car? Isus odgovori: ti
govoriš da sam ja car. Ja sam za to rođen, i zato dođoh na
svijet da svjedočim istinu. I svaki koji je od istine sluša glas
38
moj. Reče mu Pilat: šta je istina? I ovo rekavši iziđe opet
k Jevrejima, i reče im: ja nikakve krivice ne nalazim na
39
njemu. A u vas je običaj da vam jednoga pustim na
40
pashu, hoćete li dakle da vam pustim cara Judejskoga?
Onda svi povikaše opet govoreći: ne ovoga, nego Varavu. A
Varava bješe hajduk.
19
1 2
Tada dakle Pilat uze Isusa i šiba ga. I vojnici spletavši
vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i obukoše mu
3
skerletnu haljinu, I govorahu: zdravo, care Judejski! i
4
bijahu ga po obrazima. Onda Pilat iziđe opet napolje, i
reče im: evo ga izvodim k vama napolje, da vidite da na
5
njemu ne nalazim nikakve krivice. A Isus iziđe napolje pod
vijencem od trnja i u skerletnoj haljini. I reče im Pilat: evo
6
čovjeka! A kad ga vidješe glavari sveštenički i momci,
povikaše govoreći: raspni ga, raspni. Pilat im reče: uzmite
7
ga vi i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivice.
Odgovoriše mu Jevreji: mi imamo zakon i po zakonu
8
našemu valja da umre, jer načini sebe sinom Božijim. Kad
9
dakle Pilat ču ovu riječ, poboja se većma. I opet uđe u
sudnicu, i reče Isusu: odakle si ti? A Isus mu ne dade
10
odgovora. A Pilat mu reče: zar meni ne govoriš? ne znaš
li da imam vlast raspeti te, i vlast imam
11
pustiti te? Isus odgovori: ne bi imao vlasti nikakve nada
mnom kad ti ne bi bilo dano odozgo; zato onaj ima veći grijeh
12
koji me predade tebi. Od tada gledaše Pilat da ga pusti. Ali
Jevreji vikahu govoreći: ako ovoga pustiš nijesi prijatelj ćesaru.
13
Svaki koji sebe carem gradi protivi se ćesaru. Pilat dakle
čuvši ovu riječ izvede Isusa napolje, i sjede na sudijnsku
14
stolicu na mjestu koje se zove kaldrma a Jevrejski Gavata.
A bješe petak uoči pashe oko šestoga sahata; i Pilat reče
15
Jevrejima: evo car vaš. A oni vikahu: uzmi, uzmi, raspni ga.
Pilat im reče: zar cara vašega da razapnem? Odgovoriše
16
glavari sveštenički: mi nemamo cara osim ćesara. Tada im
ga dakle predade da se razapne. A oni uzeše Isusa i
17
odvedoše. I noseći krst svoj iziđe na mjesto koje se zove
18
košturnica a Jevrejski Golgota. Ondje ga razapeše, i s njim
19
drugu dvojicu s jedne i s druge strane, a Isusa u srijedi.
Pilat pak napisa i natpis i metnu na krst; i bješe napisano: Isus
20
Nazarećanin car Judejski. I onaj natpis čitaše mnogi od
Jevreja; jer mjesto bješe blizu grada gdje razapeše Isusa; i
21
bješe napisano Jevrejski, Grčki, Latinski. A Jevrejski glavari
sveštenički govorahu Pilatu: ne piši: car Judejski, nego da sam
22 23
reče: ja sam car Judejski. Pilat odgovori: što pisah pisah.
A vojnici kad razapeše Isusa uzeše njegove haljine i načiniše
četiri dijela, svakome vojniku po dijel, i dolamu; a dolama ne
24
bješe šivena nego izatkana sva s vrha do dna. Onda rekoše
među sobom: da je ne deremo, nego da bacimo kocke za nju
kome će dopasti. Da se zbude pismo koje govori: razdijeliše
haljine moje među sobom, i za dolamu moju baciše kocke.
25
Vojnici dakle tako učiniše. A stajahu kod krsta Isusova mati
njegova, i sestra matere njegove Marija Kleopova, i Marija
26
Magdalina. A Isus vidjevši mater i učenika koga ljubljaše
27
gdje stoji reče materi svojoj: ženo! eto ti sina! Potom reče
učeniku:
28
eto ti matere! I od onoga časa uze je učenik k sebi.
Potom znajući Isus da se već sve svrši, da se zbude pismo
29
reče: žedan sam. Ondje stajaše sud pun octa; a oni
napuniše sunđer octa, i nataknuvši na trsku, prinesoše k
30
ustima njegovijem. A kad primi Isus ocat reče: svrši se. I
31
preklonivši glavu predade duh. A budući da bješe petak,
pa da ne bi tijela ostala na krstu u subotu jer bijaše veliki
dan ona subota Jevreji moliše Pilata da im prebiju golijeni
32
pa da ih skinu. Onda dođoše vojnici, i prvome dakle
33
prebiše golijeni i drugome raspetome s njim. A došavši
na Isusa, kad ga vidješe da je već umro, ne prebiše mu
34
golijeni; Nego jedan od vojnika probode mu rebra
35
kopljem; i odmah iziđe krv i voda. I onaj što vidje
posvjedoči, i svjedočanstvo je njegovo istinito; i on zna da
36
istinu govori da vi vjerujete. Jer se ovo dogodi da se
37
zbude pismo: kost njegova da se ne prelomi. I opet
38
drugo pismo govori: pogledaće onoga koga probodoše.
A potom Josif iz Arimateje, koji bješe učenik Isusov ali
kradom od straha Jevrejskoga, moli Pilata da uzme tijelo
39
Isusovo, i dopusti Pilat. Onda dođe i uze tijelo Isusovo. A
dođe i Nikodim, koji prije dolazi k Isusu noću, i donese
40
pomiješane smirne i aloja oko sto litara. I uzeše tijelo
Isusovo, i obaviše ga platnom s mirisima, kao što je običaj
41
u Jevreja da ukopavaju. A bijaše blizu onoga mjesta gdje
bješe razapet, vrt, i u vrtu grob nov, u koji niko nikad ne
42
bješe metnut. Ondje dakle petka radi Jevrejskoga, jer
bješe blizu grob, metnuše Isusa.
20
1
A u prvi dan nedjelje dođe Marija Magdalina na grob
rano, još dok se ne bješe rasvanulo, i vidje da je kamen
2
odvaljen od groba. Onda otrča, i dođe k Simonu Petru i
k drugom učeniku koga ljubljaše Isus, i reče im: uzeše
3
Gospoda iz groba; i ne znamo gdje ga metnuše. A Petar
4
iziđe i drugi učenik, i pođoše ka grobu. Trčahu pak oba
zajedno, i drugi učenik trčaše brže od Petra, i dođe prije ka
5 6
grobu. I nadvirivši se vidje haljine gdje leže; ali ne uđe.
Dođe pak Simon Petar za njim, i uđe u grob, i vidje haljine
7
same gdje leže, I ubrus koji bješe na glavi njegovoj ne s
8
haljinama da leži nego osobito savit na jednom mjestu.
Tada dakle uđe i drugi učenik koji najprije dođe ka grobu, i
9
vidje i vjerova. Jer još ne znadijahu pisma da njemu valja
10 11
ustati iz mrtvijeh. Onda otidoše opet učenici doma. A
Marija stajaše napolju kod groba i plakaše. I kad plakaše
12
nadviri se nad grob, I vidje dva anđela u bijelijem
haljinama gdje sjede jedan čelo glave a jedan čelo nogu
13
gdje bješe ležalo tijelo Isusovo. I rekoše joj oni: ženo! što
plačeš? Reče im: uzeše Gospoda mojega, i ne znam gdje
14
ga metnuše. I ovo rekavši obazre se natrag, i vidje Isusa
15
gdje stoji, i ne znadijaše da je Isus. Isus joj reče: ženo!
što plačeš? koga tražiš? A ona misleći da je vrtar reče mu:
gospodine! ako si ga ti uzeo kaži mi gdje si ga metnuo, i ja
16
ću ga uzeti. Isus joj reče: Marija! A ona obazrevši se reče
17
mu: Ravuni! koje znači učitelju. Reče joj Isus: ne
dohvataj se do mene, jer se još ne vratih k ocu svojemu;
nego idi k braći mojoj, i kaži im: vraćam se k ocu svojemu i
18
ocu vašemu, i Bogu svojemu i Bogu vašemu. A Marija
Magdalina otide, i javi učenicima da vidje Gospoda i kaza
19
joj ovo. A kad bi uveče onaj prvi dan nedjelje, i vrata
bijahu zatvorena gdje se bijahu učenici njegovi skupili od
straha Jevrejskoga, dođe Isus i stade na srijedu i reče im:
20
mir vam. I ovo rekavši pokaza im ruke i rebra svoja.
21
Onda se učenici obradovaše vidjevši Gospoda. A Isus im
reče opet: mir vam; kao što otac posla mene, i ja šaljem
22
vas. I ovo rekavši dunu, i reče im: primite Duh sveti.
23Kojima oprostite grijehe, oprostiće im se; i kojima

24
zadržite, zadržaće se. A Toma koji se zove Blizanac,
jedan od dvanaestorice, ne bješe ondje s njima kad dođe
25
Isus. A drugi mu učenici govorahu: vidjesmo Gospoda. A
on im reče: dok ne vidim na rukama njegovijem rana od
klina, i ne metnem prsta svojega u rane od klina, i ne
26
metnem ruke svoje u rebra njegova; neću vjerovati. I
poslije osam dana opet bijahu učenici njegovi unutra, i
Toma s njima. Dođe Isus kad bijahu vrata zatvorena, i stade
27
među njima i reče: mir vam. Potom reče Tomi: pruži prst
svoj amo i viđi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra
28
moja, i ne budi nevjeran nego vjeran. I odgovori Toma i
29
reče mu: Gospod moj i Bog moj. Isus mu reče: pošto me
30
vidje vjerovao si; blago onima koji ne vidješe i vjerovaše.
A i mnoga druga čudesa učini Isus pred učenicima svojijem
koja nijesu pisana u knjizi ovoj.
31 A ova se napisaše, da vjerujete da Isus jest Hristos sin
Božij, i da vjerujući imate život u ime njegovo.
21
1
Poslije toga opet se javi Isus učenicima svojijem na
2
moru Tiverijadskom. A javi se ovako: Bijahu zajedno
Simon Petar i Toma koji se zvaše Blizanac, i Natanailo iz
Kane Galilejske, i sinovi Zevedejevi, i druga dvojica od
3
učenika njegovijeh. Reče im Simon Petar: idem da lovim
ribu. Rekoše mu: idemo i mi s tobom. Onda iziđoše i odmah
4
sjedoše u lađu, i onu noć ne uhvatiše ništa. A kad bi jutro,
5
stade Isus na brijegu; ali učenici ne poznaše da je Isus. A
Isus im reče: djeco! eda što imate za jelo? Odgovoriše mu:
6
nemamo. A on im reče: bacite mrežu s desne strane lađe,
i naći ćete. Onda baciše, i već ne mogahu izvući je od
7
mnoštva ribe. Onda učenik onaj koga ljubljaše Isus reče
Petru: to je Gospod. A Simon Petar
kad ču da je Gospod, zapreže se košuljom, jer bješe go, i

8
skoči u more. A drugi učenici dođoše na lađi, jer ne bješe
daleko od zemlje nego oko dvjesta lakata, vukući mrežu s
9
ribom. Kad dakle izljezoše na zemlju, vidješe oganj
10
naložen, i na njemu metnutu ribu i hljeb. Isus im reče:
11
prinesite od ribe što sad uhvatiste. A Simon Petar uđe i
izvuče mrežu na zemlju punu velikijeh riba sto i pedeset i
12
tri; i od tolikoga mnoštva ne prodrije se mreža. Isus im
reče: hodite objedujte. A nijedan od učenika ne smedijaše
13
da ga pita: ko si ti? videći da je Gospod. A dođe i Isus, i
14
uze hljeb, i dade im, tako i ribu. Ovo se već treći put javi
15
Isus učenicima svojijem pošto ustade iz mrtvijeh. A kad
objedovaše, reče Isus Simonu Petru: Simone Jonin! ljubiš li
me većma nego ovi? Reče mu: da, Gospode! ti znaš da te
16
ljubim. Reče mu Isus: pasi jaganjce moje. Reče mu opet
drugom: Simone Jonin! ljubiš li me? Reče mu: da,
Gospode! ti znaš da te ljubim. Reče mu Isus: pasi ovce
17
moje. Reče mu trećom: Simone Jonin! ljubiš li me? A
Petar posta žalostan što mu reče trećom: ljubiš li me? i reče
mu: Gospode! ti sve znaš, ti znaš da te ljubim. Reče mu
18
Isus: pasi ovce moje. Zaista, zaista ti kažem: kad si bio
mlad, opasivao si se sam i hodio si kuda si htio; a kad
ostariš, širićeš ruke svoje i drugi će te opasati i odvesti
19
kuda nećeš. A ovo reče pokazujući kakom će smrti
20
proslaviti Boga. I rekavši ovo reče mu: hajde za mnom. A
Petar obazrevši se vidje gdje za njim ide onaj učenik koga
Isus ljubljaše, koji i na večeri leže na prsi njegove i reče:
21
Gospode! ko je taj koji će te izdati? Vidjevši Petar ovoga
22
reče Isusu: Gospode! a šta će ovaj? Isus mu reče: ako
hoću da on ostane dok ja ne dođem, šta je tebi do toga? Ti
23
hajde za mnom. Onda iziđe ova riječ među braćom da
onaj učenik neće umrijeti; ali Isus ne reče njemu da neće
umrijeti, nego: ako hoću da
24
ostane dok ja ne dođem, što je tebi do toga? Ovo je onaj
učenik koji svjedoči za ovo, koji i napisa ovo: i znamo da je
25
svjedočanstvo njegovo istinito. A ima i drugo mnogo što
učini Isus, koje kad bi se redom popisalo, ni u sami svijet,
mislim, ne bi mogle stati napisane knjige. Amin.

Jevanđelje Po Jovanu

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Jevanđelje Po Jovanu

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Jovanu 1:1 1 Jovanu 1:23

nađe Natanaila, i reče mu: za koga Mojsije u zakonu pisa i

može čovjek ništa primati ako mu ne bude dano s neba.

što sam čini; i pokazaće mu veća djela od ovijeh da se vi

sam hljeb života: koji meni dolazi neće ogladnjeti, i koji

rekoše: nijesi li i ti iz Galileje? Razgledaj i viđi da prorok

39Odgovoriše i rekoše mu: otac je naš Avraam. Isus im reče:

47 Ko je od Boga riječi Božije sluša; zato vi ne slušate, jer

im reče: zaista, zaista vam kažem: ja sam prije nego se

im Isus: kad biste bili slijepi, ne biste imali grijeha, a

reče: ne dirajte u nju; ona je to dohranila za dan mojega

49 Jer ja od sebe ne govorih, nego otac koji me posla on mi

se zbude pismo: koji sa mnom hljeb jede podiže petu svoju na

me? Zaista, zaista ti kažem: neće pijetao zapjevati

meni ne ostane izbaciće se napolje kao loza, i osušiće se, i

još malo i nećete me vidjeti, i opet malo pa ćete me vidjeti?

da poznaju tebe jedinoga istinoga Boga, i koga si poslao

odgovori: govoriš li ti to sam od sebe, ili ti drugi kazaše

23Kojima oprostite grijehe, oprostiće im se; i kojima

kad ču da je Gospod, zapreže se košuljom, jer bješe go, i

You might also like