Professional Documents
Culture Documents
Naucite Photoshop CS Za 24 Sata-Carla Rose PDF
Naucite Photoshop CS Za 24 Sata-Carla Rose PDF
8
8
11
16
17
23
23
24
24
30
34
35
35
42
43
45
47
49
50
50
53
58
59
63
63
64
65
68
76
77
78
82
92
93
94
95
96
109
110
110
110
119
123
124
124
126
132
135
137
137
152
153
153
160
166
167
167
169
171
178
179
180
204
206
211
213
213
217
223
224
225
.226
.238
,242
248
248
255
258
261
265
267
268
272
274
279
281
282
283
284
285
286
287
288
290
293
299
300
300
304
305
306
306
307
308
311
311
313
315
315
315
316
318
318
320
322
327
331
334
338
339
339
344
345
346
347
355
358
359
360
360
369
373
375
376
378
383
385
389
390
393
394
395
400
402
405
408
408
409
410
410
411
411
412
412
413
414
415
416
417
418
418
419
419
420
8
24
35
50
64
78
95
110
124
Photoshop je i dalje vrhunski grafički program, iako se veoma razlikuje od svoje prve
verzije objavljene pre trinaest godina. Mada se uglavnom upotrebljava za retuši-
ranje fotografija i obradu slika, možete ga koristiti i za izradu novih slika - od
početka ili doradom postojeće fotografije. U Photoshopu čak možete i da slažete
tekst, da obična slova pretvorite u sjajna, metalna ili trodimenzionalna, pufnasta,
i da uradite još štošta. Mnogo je zabavniji od video igrice, a nije tako težak kao što
možda mislite.
Snalaženje u Photoshopu
Kada prvi put otvorite Photoshop, videćete njegovu kutiju sa alatkama na levoj
strani ekrana, traku sa opcijama alatki (Tools Options) odmah ispod menija pri vrhu
ekrana, i nekoliko skupova plutajućih paleta s desne strane. (Ako radite na Macu,
videćete i deo radne površine i/ili prozore aktiviranih programa.) Nećete videti radno
područje zato što Photoshop, za razliku od mnogih programa, ne otvara nov doku
ment automatski. To ima smisla, zato što ćete u Photoshopu najčešće obrađivati slike
iz drugih izvora. To mogu da budu slike sa digitalnog fotoaparata ili skenera, slike
koje ste preuzeli sa Interneta, ili fotografije sa CD-a. U lekciji 2, „Otvaranje i sni
manje", naučićete sve o otvaranju ovih slika. Zasad ćemo napraviti prazan doku
ment da biste mogli da isprobate neke Photoshopove alatke.
9 Lekcija 1
Veličina slike
Veličinu slike ćete najlakše izabrati iz padajuće liste Preset (slika 1.2). U njoj su
navedene uobičajene veličine papira u SAD i Evropi, veličine monitora, i veličine
ekrana D V D uređaja. U Photoshop CS dodat je i širok spektar TV i video formata,
uključujući PAL i HDTV. Naravno, možete i sami da zadate veličinu slike - širinu i
visinu - u pikselima, centimetrima, inčima, tačkama, pajkovima ili broju kolona
koje slika zauzima. Navedenim mernim jedinicama pristupate preko odgovarajućih
padajućih lista, koje otvarate kada pritisnete dugme sa strelicama nagore i nadole
pored merne jedinice (pogledajte sliku 1.1).
SLIKA 1.2
Ako na listi nema po
trebne veličine papira ili
ekrana, izaberite opciju
Custom i unesite
dimenzije.
Osnove 10
Zasad izaberite opciju Default Photoshop Size. Dobijate radnu površinu veličine
7 x 5 inča, pogodnu za većinu poslova.
Rezolucija
Termin rezolucija se odnosi na broj tačaka boje po inču (ako štampate), odnosno broj
piksela po inču (ako sliku gledate na ekranu). Rezolucija slike je važna zato što odre
đuje kvalitet. Veće rezolucije daju kvalitetniju sliku, ali traže više memorije. Rezolu
cija većine slika koje viđate u štampi iznosi od 150 do 300 dpi (tačaka po inču, engl.
dots per inch).
S druge strane, rezolucija računarskog monitora je mnogo manja - 72 dpi. Prema
tome, rezoluciju uvek podešavajte u zavisnosti od izlaznog medija. Zasad zadržite
rezoluciju 72 dpi zato što ćemo sliku gledati samo na ekranu. Iz istog razloga, pode
site opciju Color Mode na RGB Color, kao što je prikazano na slici 1.1. RGB je model
boja za prikazivanje na monitorima. (Sve o korišćenju boja i modelima boja nauči-
ćete u lekciji 5.)
U padajućoj listi Background Contents izaberite stavku White da biste dobili belo
„platno" za slikanje.
Kutija sa alatkama
Kutija sa alatkama, slično umetničkom ateljeu, sadrži sav pribor koji ćete koristiti za
crtanje, bojenje, brisanje i svaku drugu obradu slika. Ako ste koristili neku od pret
hodnih verzija Photoshopa, čeka vas nekoliko iznenađenja. Pojedine alatke su pro-
menile mesto i dobile nove mogućnosti, a ima i nekoliko izuzetnih novina.
Photoshopove alatke svrstavamo u četiri kategorije:
alatke za izbor
alatke za slikanje
alatke za putanje, tekst i oblike
alatke za prikaz
Pogledajmo na brzinu sve ove alatke. (Kasnije ćemo navesti više detalja o njima.)
Na slici 1.4 prikazana je kutija sa obeleženim alatkama.
Osnove 12
SLIKA 1.4
U Photoshopovoj kutiji
sa alatkama, alatke su
grupisane po vrsti.
Alatke za izbor
Na vrhu kutije je grupa alatki za izbor cele slike ili dela slike. Postoje tri podvrste
alatki za izbor: okviri za izbor, lasa i čarobni štapić. Izabrano područje je na ekranu
označeno trepćućim okvirom za izbor koji se na engleskom zove marquee, po bio-
skopskim svetlećim reklamama koje se pale i gase. Povlačenjem alatki Marquee
i Lasso obuhvatate deo slike koji hoćete da izaberete. Slika 1.5 prikazuje potpalete
alatki za izbor Marquee i Lasso.
13 Lekcija 1
Alatka Magic Wand bira oblasti slike prema boji. Možete zadati potreban stepen
sličnosti boja, a zatim pritisnuti alatkom da biste izabrali sve piksele date boje ili
samo susedne piksele koji odgovaraju zadatom stepenu sličnosti. Poslednja u ovom
skupu je alatka Move. Pošto napravite selekciju, upotrebite alatku Move da biste pre-
mestili izabrano područje na drugo mesto na slici.
Alatke za slikanje
U grupi alatki za slikanje nalaze se četkica (Brush), olovka (Pencil) i pečati (Stamp).
Sve one - na ovaj ili onaj način - nanose „boju" na platno, baš kao i njihovi klasični
pandani. Olovci i četkici možete da promenite debljinu i ugao. Ove dve alatke dele
mesto u kutiji sa alatkama. Na traci sa opcijama alatki postoji dugme kojim se čet
kica pretvara u raspršivač (vazdušnu četkicu), i klizač kojim se podešava intenzitet
mlaza raspršivača - baš kao u stvarnom svetu. Pomoču pečata kopirate deo povr
šine slike koji odgovara obliku aktivne četkice i prenosite ga tamo gde pritisnete
mišem.
Postoje i različite gumice koje, kao što pretpostavljate, brišu delove slike. Možete
koristiti blok gumicu ili brisati bilo kojom četkicom. Tu su i dve gumice za specijalnu
namenu: gumica za brisanje pozadine (Background Eraser) i čarobna gumica
(Magic Eraser). Upotrebite ih da biste automatski obrisali pozadinu, odnosno
izabranu boju.
Deo slikarskog kompleta su i tri specijalne alatke za retuširanje: Healing Brush,
Patch i Color Replacement (nova u Photoshopu CS).
Alatka Healing Brush bolje od pečata retušira sitne detalje na slici zato što deluje
samo na fleke, nabore ili ogrebotine koje želite da uklonite, a ne utiče na okolne
površine.
Alatka Patch „krpi" veće površine i bešavno ih uklapa u pozadinu. Alatka Color
Replacement zamenjuje izabranu boju drugom bojom. Korisna je za, na primer,
korigovanje boje očiju.
Istorijska četkica je veoma korisna alatka pomoću koje možete - zajedno s pale
tom History - selektivno poništavati i ponavljati proizvoljan broj operacija i poteza
četkicom. Umetnička istorijska četkica (Art History Brush) omogućava da pri sli
kanju simulirate različite umetničke stilove.
Alatka za prelive (Gradient) omogućava da napravite pozadine čija se boja
menja od jedne do druge, pa čak i kroz čitav spektar. Kanta s bojom (Paint Bucket),
koja deli mesto sa alatkom za prelive, „izliva" boju prednjeg plana na izabranu
površinu slike.
Na kraju, postoje i alatke koje pomeraju, zamagljuju i menjaju intenzitet slike. To
su alatke Blur/Sharpen/Smudge i Dodge/Burn/Sponge. Druga i treća alatka iz svakog
skupa nalaze se na potpaletama. Ove alatke su detaljno opisane u lekciji 7, „Četkice
i umetničke alatke", u lekciji 8, „Digitalno slikanje" i u lekciji 9, „Pomeranje boja".
Osnove 14
Alatke za prikaz
Postoje dve alatke za podešavanje prikaza: šaka (Hand) i alatka za zumiranje (Zoom).
Alatka za zumiranje je označena sličicom lupe, a alatka Hand - sličicom otvorene
šake. Alatka Zoom omogućava da uveličate prikaz slike tako sto ćete alatkom
15 Lekcija 1
pritisnuti negde na platnu, ili da ga umanjite tako što ćete pritisnuti alatkom držeći
taster Alt (Windows), odnosno Option (Macintosh). Pritisnite i povucite alatkom za
zumiranje da biste obuhvatili određeni deo slike.
Kada uveličate prikaz slike, slika je obično prevelika da biste je videli celu. Alatka
šaka pomera sliku unutar prozora i veoma je korisna nakon uveličavanja slike alat-
kom Zoom. Upotrebite alatku Hand da biste na zgodno mesto pomerili deo slike koji
želite da vidite ili obradite (slika 1.7). Koristićete je i za pomeranje objekata ili teksta
na slojevima, o čemu se govori u lekciji 11.
U ovu kategoriju možemo uključiti i pipetu (Eyedropper), birač boja (Color Sam-
pler) i alatku za merenje (Measure). Pipetom uzimate uzorak boje koju pritisnete,
čime ta boja postaje aktivna tako da njome možete da slikate. Mesto na ekranu koje
pritisnete alatkom Color Sampler označava se kao referentna tačka, a svi podaci o
boji te tačke smeštaju se na paletu Info. U jednom trenutku možete čuvati infor-
macije o najviše četiri uzorka. Alatka Measure se koristi za merenje dimenzija i
uglova na slici. Pritisnite i povucite liniju da biste izmerili rastojanje između dve
tačke. Rastojanje će biti prikazano u prozoru Info. Da biste izmerili ugao, prvo nacr-
tajte liniju od koje ćete da merite. Zatim postavite kursor na jedan kraj linije. Držeći
pritisnut taster Alt (Windows), odnosno Option (Mac), povucite od krajnje tačke
linije u pravcu ugla.
P r e č i c e za a l a t k e
Svaku alatku možete izabrati tako što ćete je pritisnuti mišem u kutiji sa alatkama,
ali Photoshop nudi još lakši način za pristup alatkama. Umesto da pritisnete alatku
koju želite da koristite, otkucajte odgovarajuće slovo.
Osnove 16
Sadržaj menija
Meniji duž vrha ekrana sadrže komande koje omogućavaju da otvarate datoteke i
radite s njima. Pritisnite meni da biste ga otvorili a zatim izaberite komandu. Ako se
pored stavke menija nalazi strelica, izborom te stavke otvoriće se podmeni; ukoliko
su pored stavke menija tri tačke, otvoriće se okvir za dijalog.
Meniji koji vam možda neće biti poznati (ako niste proveli dosta vremena radeći
u drugim grafičkim programima) jesu:
Meni Image
Meni Image, prikazan na slici 1.10, ima nekoliko podmenija. Prvi od njih, Mode,
omogućava da izaberete režim boja u kojem ćete raditi. U većini slučajeva radićete
u režimu RGB zato što je to način na koji monitor prikazuje boje. Režimi boja se
detaljno opisuju u lekciji 5. Dragi podmeni, Adjustments, verovatno ćete koristiti za
svaku sliku na kojoj budete radili. U njemu se nalaze sve vrste podešavanja boja, od
automatskih korekcija nivoa i boje, do klizača za podešavanje kontrasta, pretvaranje
crvenih ruža u plave itd. Alatke iz podmenija Adjustments opisane su u lekciji 6,
„Podešavanje boja".
U meni Image smeštene su i alatke koje ste već videli - za povećavanje slike i
platna na kome se ona nalazi, kao i dodatne alatke za invertovanje boja, posteriza-
ciju, pa čak i za korigovanje boja i zasićenja na osnovu primera.
Meni Layer
Moglo bi se tvrditi da je najmoćnija osobina Photoshopa mogućnost rada na različi
tim slojevima. To v a m omogućava da kombinujete slike, pravite kolaže i korigujete
boje ne strahujući da ćete pokvariti originalnu sliku. Razmišljajte o tome kao o radu
sa više transparentnih folija. Svaki sloj je potpuno odvojen od drugih. Na jednom
sloju možete slikati, menjati mu providnost, ili raditi bilo šta drugo a da pri tom ne
narušite pozadinu niti delove slike koji se nalaze na drugim slojevima.
19 Lekcija 1
Meni Layer otvara okvire za dijalog za izradu novih slojeva. Sadrži i mnoge
komande za kombinovanje slojeva, rad sa njima, primenjivanje stilova i efekata
slojeva, i podešavanje boja. Slika 1.11 prikazije sadržaj menija Layer. U lekcijama
6 i 11 naučićete kako da radite sa svim vrstama slojeva.
Osnove 20
Meni Select
Imate alatke za izbor - zašto vam onda treba i meni Select? Komande iz menija
Select - zajedno sa alatkama za izbor - omogućavaju da modifikujete izabrane
oblasti. Možete povećati ili smanjiti selekciju za proizvoljan broj piksela, ili joj
umekšati ivice tako da izgleda kao da se stapa s pozadinom na koju ste je postavili.
U lekciji 3, „Načini izbora", naučićete sve trikove za biranje delova slike i rad sa
selekcijama.
Meni Filter
Filtri čine da rad u Photoshopu bude zabavniji. Meni Filter sadrži petnaestak kate
gorija filtara: neki zamagljuju ili izoštravaju sliku, drugi je deformišu, a treći je pre
tvaraju u imitacije poznatih slikarskih pravaca, crteže drvenim bojicama ili skulpture
od neonskih cevi. Toliko toga možete raditi s filtrima da su im posvećene čak tri
lekcije: lekcija 14 „Filtri koji poboljšavaju sliku", lekcija 15, „Filtri koji slici daju umet-
nički izgled" i lekcija 16, „Filtri za izobličavanje i ostale zanimljive efekte".
Meni View
Poput alatke Zoom, meni View ima komande pomoću kojih možete da uveličavate
i umanjujete prikaz slike. Kao što vidite na slici 1.12, u meniju View su i komande za
upravljanje lenjirima, vođicama i mrežama koje omogućavaju da precizno izmerite
i postavite objekte na radnoj površini. Komanda Show otvara podmeni za pristup
mrežama, vođicama, napomenama i isečcima.
Lenjire možete podesiti da mere u pikselima, centimetrima, inčima, tačkama,
pajkovima ili procentima. Izaberite merne jedinice koje najbolje poznajete. Podeša
vate ih u okviru za dijalog Preferences koji se otvara kada izaberete Edit-Preferen-
ces-Units & Rulers (Windows), odnosno, Photoshop-Preferences-Units & Rulers
(Mac OS X). Merne jedinice koje ovde izaberete važe i u okviru za dijalog New
(pogledajte ponovo sliku 1.1). Kada pripremate dokumente za Web, najbolje je da
podesite lenjire na piksele.
Vođice su linije koje postavljate preko slike da biste precizno pozicionirali tekst ili
neki drugi element koji dodajete slici.
Kada postavite vođicu, možete je pomerati samo alatkom Move. (Vođicu možete
postaviti bez obzira na to koja je alatka aktivna.) Da biste sakrili vođice, izaberite
V i e w - S h o w - G u i d e s da uklonite kvačicu pored naziva opcije. Za uklanjanje svih
vođica izaberite V i e w - C l e a r Guides. Vođice ćete fiksirati (zaključati) ako pritisnete
Alt+Ctrl+; (Windows), odnosno Option+Command+; (Mac).
21 Lekcija 1
Postavljanje vođica
Meni Window
Većini Photoshopovih komandi možete pristupiti na više načina. Najlakše je koristiti
palete. Photoshopove palete sadrže informacije o slici, parametre za kontrolu zna
kova i pasusa pri korišćenju alatke za tekst, i opcije za mnoge alatke iz kutije sa alat
kama. Osim toga, palete omogućavaju izbor veličina i oblika četkica, definisanje
boja, i pristup paletama Layers, Paths i Channels. Tu su i palete Actions i History,
koje vam pomažu da radite efikasnije, da vidite šta ste uradili, i da se - ako treba -
vratite na neku prethodnu fazu rada. Meni Window (slika 1.14) prikazuje i sakriva
ove palete. Ako su otvorene i palete koje ne želite još da koristite, na primer Actions,
zatvorite ih da ne bi zauzimale prostor na ekranu.
23 Lekcija 1
Meni Help
Poslednji meni je Help, pomoću kojeg pristupate Photoshopovoj obimnoj ugrađenoj
bazi podataka za pomoć tokom rada. Tu se nalazi skoro celo uputstvo za rad i dobra
funkcija pretraživanja. Koristim je veoma često.
Sažetak
U ovoj lekciji ste počeli da se snalazite u Photoshopovom prozoru i naučili ste da
napravite nov dokument (praznu stranu). Zavirili ste u kutiju sa alatkama i u Photo-
shopove menije, te naučili kako se postavljaju i koriste vodice, mreže i lenjiri. Na
kraju, saznali ste gde se podešavaju parametri programa.
Rad s datotekama
Snimanje dokumenta
Poništavanje i ponavljanje operacija
Da biste mogli da uradite bilo šta zanimljivo u Photoshopu CS, treba da naučite
kako da otvarate i prikazujete datoteke. Photoshop može da otvori veliki broj for
mata datoteka, pa možete da radite na slikama iz mnogih izvora. Ako imate skener
ili digitalni fotoaparat, možete da u Photoshop učitate slike koje ste snimili pomoću
ovih uređaja. Osim toga, možete koristiti i fotografije iz kolekcija na CD-ovima, ili
slike koje ste preuzeli s Interneta ili iz drugih mrežnih izvora. U ovoj lekciji biće reči i
o načinima za snimanje radova zato što ćete, ako ne sačuvate rad, izgubiti sve
izmene koje ste uneli.
Rad s datotekama
Photoshop može da otvori i snimi sliku u mnogim formatima. Formati su načini
čuvanja informacija u datoteci, tako da se one mogu koristiti u drugim aplikaci
jama, štampati, ili postaviti na Web stranu i koristiti na Internetu.
U svetu operativnog sistema Windows, formati datoteka su definisani troslovnim
oznakama tipa datoteka (tj. nastavcima imena datoteka), kao što su .doc za doku
mente iz programa za obradu teksta i . bmp, za rasterske slike (bit mape). U Win-
dowsu možete da isključite prikazivanje oznaka tipova datoteka, tako da ih možda
nećete videti, ali, ne brinite, one su tu.
Korisnici Macintosha treba da upotrebljavaju oznake tipova datoteka samo ako
dele datoteke s nekim ko radi na PC računam, ili ako ih postavljaju na Web. Opciju
Append File Extension uključujete i isključujete u okviru za dijalog Preferences-File
Handling.
Najčešće korišćen format datoteke u Photoshopu jeste njegov matični format.
Oznaka tipa je .psd (Photoshopov dokument). M a n a korišćenja Photoshopovog
matičnog formata jeste to što druge aplikacije možda neće moći da ga otvore. Da
biste prenosili datoteke između aplikacija, da biste ih štampali ili objavljivali na
Webu, morate ih sačuvati u kompatibilnom formatu.
25
Otvaranje datoteka
Datoteke se u Photoshopu otvaraju lako kao i u ostalim aplikacijama. Možete da
otvorite onoliko slika koliko želite ili koliko može da stane u memoriju. Ako je dato-
teka odgovarajućeg tipa (tj. formata koji Photoshop prepoznaje), dovoljno je da je
dvaput pritisnete da biste je otvorili i istovremeno pokrenuli Photoshop. Ako je Pho-
toshop već pokrenut, možete ili dvaput pritisnuti datoteku ili izabrati komandu
File-Open. Treći način je da prevučete kompatibilnu datoteku koju hoćete da otvo-
rite na ikonicu programa Photoshop CS.
Kada otvorite okvir za dijalog, Photoshop prikazuje sve datoteke koje može da
otvori. Na slici 2.2 prikazan je Photoshopov okvir za dijalog Open. Kao što vidite, ako
pritisnete Preview, Photoshop će prikazati umanjene prikaze svih slika koje ih imaju.
27
Umanjeni prikaz (engl. thumbnail - nokat palca) jeste umetnički termin za mini-
jaturnu verziju slike i zove se tako zato što najčešće nije veći od nokta.
Uvoženje datoteke
Komanda Import (File-Import) omogućava da u Photoshopu otvorite slike sni-
mljene u formatima za čije su uvoženje u Photoshop potrebni dodatni moduli, kao
i datoteke koje nisu na vašem disku. To su najčešće datoteke dobijene pomoću ske-
nera ili digitalnog fotoaparata, Scitex datoteke i PICT resursi (Mac).
29 Lekcija 2
U č i t a v a n j e d a t o t e k a iz digitalnih f o t o a p a r a t a
Slike iz većine digitalnih fotoaparata mogu da se učitaju direktno u Photoshop.
Dodatni filtar ili prikazivač slika dobijate zajedno s fotoaparatom. Smestite ga, ako
tako piše u uputstvu, u direktorijum Plug-ins. (Ne zaboravite da morate izaći iz
aplikacije pre nego što instalirate dodatne module. Ako ih instalirate dok Photoshop
radi, program ne može da ih vidi sve dok ne izađete iz njega i ponovo ga pokrenete.)
Da biste učitali sliku, priključite kabl fotoaparata u priključak Com 1 (Windows),
priključak za modem (Macintosh), ili USB priključak, ako ga imate. Zatim izaberite
File-Import i model aparata iz kog učitavate sliku. Slike se prikazuju na ekranu kao
na stolu za pregledanje slajdova - slično kao u Photoshopovom prikazivaču slika.
Možete da vidite veću sliku ili da saznate više datalja o njoj ako je pritisnete dvaput,
ili ako izaberete opciju Get Info. Ipak, ne možete da pritisnete sliku i da očekujete da
će se otvoriti u Photoshopu. O n a će se otvoriti u sopstvenom prozoru preko celog
ekrana, a da biste je obrađivali u Photoshopu, morate je otvoriti iz Photoshopa.
Korisnici operativnog sistema Mac OS X mogu otvoriti fotografije i iz programa
iPhoto - Macove aplikacije koja ne zahteva dodatni softver da bi učitala slike iz
najrazličitijih digitalnih fotoaparata. Na slici 2.4 prikazana je mala zbirka foto
grafija učitanih direktno iz fotoaparata Nikon CoolPix 5700. Pomoću programa
iPhoto veoma je lako napraviti fototeke, a u njega možete i uvesti slike koje ste
obradili u Photoshopu da biste brzo napravili prezentaciju sa slajdovima.
Otvaranje i snimanje 30
Camera R o w
Camera Row je format koji je 2002. godine Adobe uveo kao dodatni modul, i pro
davao ga zasebno. Pošto se pokazao korisnim i popularnim, uključen je u Photoshop
CS. On omogućava direktno učitavanje fotografija iz digitalnog fotoaparata, bez
prevođenja datoteke u format fPEG. O n uzima sirove podatke iz fotoaparata, i daje
vam - u osnovi - digitalni „negativ". Pri kopiranju svake slike u računar, možete joj
korigovati boje, izoštravati je, kompenzovati deformacije nastale zbog upotrebe sfer-
nog sočiva, i primeniti druge tehnike dorade.
Snimanje datoteke
Najvažnije je da svoj rad snimate često. Računari su skloni neočekivanim otkazima
i greškama. Snimanje traje samo nekoliko sekundi, a sigurno vam nije svejedno da li
ćete morati da radite sve iz početka ili ćete samo ponovo otvoriti datoteku ako raču
nar padne.
Kada prvi put snimate sliku, videćete okvir za dijalog Save As (slika 2.5). Imenujte
datoteku, izaberite odgovarajući format iz padajuće liste i pritisnite dugme Save. Da
biste snimali datoteku tokom rada, izaberite File-Save ili pritisnite Ctrl+S (Win
dows), odnosno Command+S (Mac).
31
Pored poznatih komandi Save i Save As, Photoshop ima još komandi za snimanje,
na primer Save As a Copy, koja se nalazi u okviru za dijalog Save As. Komanda Save
As a Copy, kao i komanda Save As, omogućava da snimite datoteku pod novim
imenom i na novom mestu. Razlika je u tome što, posle komande Save As nastavljate
da radite na toj novoj datoteci.
Ako koristite komandu Save As a Copy, snimate kopiju datoteke kakva je u tom
trenutku, a nastavljate da radite na originalnoj datoteci, a ne na kopiji. Komanda
Save As a Copy je naročito korisna za pravljenje rezervne kopije dokumenta pre
nego što napravite veliku izmenu, na primer, smanjenje dubine (broja) boja ili pove
ćanje kompresije pri snimanju u format JPEG, kao i za snimanje datoteke u drugom
formatu. Pretpostavimo da pravite logotip svoje kompanije i želite da ga koristite i za
klasičnu štampu i za Web. Dokument koji ćete štampati snimite u formatu TIFF ili
EPS, a dokument za Web snimite komandom Save As a Copy u formatu JPEG ili PNG.
Imenu datoteke automatski se dodaje reč copy.
Poslednja komanda za snimanje datoteka, smeštena u meniju File, jeste Save for
Web. O n a nudi parametre pomoću kojih možete da optimizujete sliku za Web, i omo
gućava da vidite i izaberete stepen JPEG kompresije koji daje najmanju sliku pri
hvatljivog kvaliteta. Slike za Web možete snimiti ili u Photoshopu ili u programu
ImageReady. Ako ne koristite animacije i druge efekte iz programa ImageReady, pot
puno je svejedno gde ćete snimiti datoteku. O ovome će detaljnije biti reči u lekciji 24.
Smanjivanje datoteke
Kada počnete da radite s različitim Photoshopovim datotekama, primetićete da vam
se disk ubrzano puni. Photoshopove datoteke veoma lako i brzo mogu da postanu
vrlo velike, a možete ih smanjiti na nekoliko načina:
smanjite rezoluciju ili fizičke dimenzije slike
smanjite broj boja na paleti korišćenoj za sliku
koristite format koji komprimuje sliku
koristite uslužni program za komprimovanje posle snimanja datoteke
spojite slojeve u matičnim Photoshopovim datotekama
obrišite alfa kanale koji vam više ne trebaju
Otvaranje i snimanje 32
Izbor formata
Kako da izaberete pravi format kad ih ima toliko? Nije tako teško. Sve dok radite na
slici, snimajte je kao Photoshopov dokument (. psd). Videćete da to ima smisla, naro
čito kada budete naučili da radite sa slojevima, zato što Photoshopov matični format
čuva slojeve, dok većina ostalih formata traži da sve slojeve spojite u jedan. Kada
„spljoštite" slojeve, ne možete ih ponovo razdvojiti. Prema tome, sve dok mislite da
ćete se vraćati na sliku i dorađivati je, snimajte je kao Photoshopov dokument.
Kada završite obradu slike i budete spremni da je stavite u drugi dokument da biste
je odštampali na PostScript štampaču, snimite je u formatu EPS. Ako niste sigurni gde
će se slika štampati, snimite je u formatu TIFF zato što je TIFF kompatibilan s većinom
Otvaranje i snimanje 34
Možete da pritisnete bilo koji prethodni korak da biste se vratili na njega ukoliko
vam se ne sviđa ono što ste u međuvremenu uradili. Paleta History je na neki način
korisnija od zadavanja komande Undo više puta, zato što omogućava da se vratite
na određeni korak i selektivno poništavate i ponavljate operacije. Sto je još važnije,
ona omogućava da snimate dokument tokom rada, a da ipak posle možete da se
vratite na prethodno stanje. U prethodnim verzijama Photoshopa, kao i u nekim
drugim programima, komanda Undo nije bila dostupna nakon što ste snimili doku-
ment. O paleti History i istorijskoj četkici (koja omogućava da poništite proizvoljan
deo izmena) biće više reči u lekciji 7, „Četkice i umetničke alatke".
Naravno, uvek možete da pritisnete Ctrl+Z (Windows), odnosno Command+Z
(Mac) da biste poništili prethodnu operaciju, pa još jednom da biste opozvali poni-
štavanje. Za poništavanje više sukcesivnih operacija, pritisnite Ctrl+Alt+Z (Win
dows), odnosno Command+Option+Z (Mac).
Zaista ste napredovali. Naučili ste da unesete slike u Photoshop i da ih otpremite iz
njega. Sledeći korak je da naučite da radite sa slikama i da ih menjate. Pre nego što
počnete, morate da izaberete deo slike koji želite da obrađujete. Selekcije su baš ono
što im ime kaže - delovi slike koje ste izabrali.
Alatke za izbor
Postoji nekoliko načina da izaberete deo slike. Možete koristiti bilo koju alatku za
izbor: okvire za izbor, lasa ili čarobni štapić. Različite alatke za izbor postoje zato što
ponekad morate da napravite selekciju na poseban način, na primer da izdvojite
jedan oblik sa slike ili da izaberete samo nebo. Photoshopove alatke za izbor
omogućavaju da izaberete celu sliku ili samo jedan piksel. Da biste se podsetili, na
slici 3.1 prikazane su alatke za izbor. (Potpalete su pomerene da biste mogli da vidite
šta se na njima nalazi.) U donjem desnom uglu vidite i alatku Slice koja se koristi za
Web animacije. Sve o tome naučićete u lekciji 24, „Photoshop za Web".
Da biste nacrtali pravilan kvadrat ili krug, izaberite opciju Fixed Aspect Ratio iz
padajuće liste Style na traci sa opcijama alatki, i unesite vrednost 1 u polja za širinu
(Width) i visinu (Height), ili samo pritisnite taster Shift dok crtate oblik mišem. Izabe
rite opciju Fixed Size da biste napravili više selekcija iste veličine.
37
Da biste poništili izbor površine unutar druge površine (i dobili ono što grafičari
zovu „ubušena oblast", engl. knockout), držite Alt (Windows), odnosno Option (Mac),
dok crtate unutrašnji oblik. (Videćete znak minus ispod krstića.) Na primer, ako ste
izabrali krug, pa u njemu nacrtali drugi, manji krug držeći pritisnut taster Alt (Win
dows), odnosno Option (Mac), dobićete selekciju u obliku đevreka.
Tanki, horizontalni (Single Row) i vertikalni (Single Column) okviri za izbor
omogućavaju da izaberete jedan red piksela, horizontalno, odnosno vertikalno.
Često su korisni za čišćenje ivica objekta.
Kada radite sa selekcijama, važno je da zapamtite da možete obrađivati samo
površine unutar okvira za izbor. To je jedina aktivna oblast na platnu. Prema tome,
kada napravite selekciju, možete da preduzmete bilo koju akciju, ali - pre nego što
nastavite - morate isključiti selekciju, tj. poništiti izbor dela slike, tako što ćete pritisnuti
Izvan izabrane oblasti nekom alatkom za izbor, ili pritisnuti Ctrl+D (Windows),
odnosno Command+D (Mac). Sve dok to ne uradite, možete da men jate samo
područje unutar granica selekcije. S druge strane, ovo ograničenje može da bude
veoma korisno ako treba da nacrtate i obojite složen oblik. Sastavite oblik
kombinovanjem više selekcija, kao što sam ja uradila na slici 3.2. Zatim ga možete
obojiti pomoću kante s bojom, popuniti prelivom, ili upotrebiti slikarsku četkicu bez
bojazni da ćete obojiti i nešto van granica selekcije. Selekciju možete iskoristiti čak i za
brisanje dela slike. Ako obojite stranicu ili je prekrijete slikom, a zatim na njoj napra
vite selekciju određenog oblika, pritiskanjem tastera Backspace/Delete lako možete
ukloniti aktivnu, izabranu oblast.
Laso
Okviri za izbor su veoma korisni ali, pre ili kasnije, pojaviće se potreba da birate i
nepravilne oblike. Na primer, možda ćete morati da izaberete jedan cvet iz buketa ili
da - kao na slici 3.3 - uklonite macu sa stola.
Korišćenje osnovne alatke laso za izbor objekta zahteva mirnu ruku, dobar vid i
odličnu koordinaciju pokreta, kao i čistog miša i čistu podlogu za miša. Kao i kada
koristite okvire za izbor, selekciji napravljenoj alatkom laso možete dodavati povr
šine tako što ćete držati taster Shift dok birate dodatne delove objekta.
38 Lekcija 3
Poligonalni laso
Poligonalni laso se ponaša gotovo isto kao običan laso. Razlika je - kao što i ime
alatke sugeriše - u tome što poligonalni laso daje nepravilne, ravnostrane selekcije, tj.
selekcije sastavljene od više pravolinijskih segmenata. Kada pravite detaljne selekcije,
biće vam lakše da koristite poligonalni laso, jer se njime lakše upravlja. Umesto da
povlačite liniju oko objekta, kao s običnim lasom, pritisnite poligonalnim lasom da
biste postavili tačke između kojih Photoshop ubacuje pravolinijske segmente. Možete
postaviti proizvoljan broj tačaka na proizvoljnim međusobnim nastojanjima. Slika
3.4 prikazuje alatku poligonalni laso u akciji.
Načini izbora 39
Magnetni laso
Magnetni laso je jedna od alatki koje najčešće koristim. Dok je povlačite oko oblika s
relativno dobro definisanim ivicama, ona prianja uz ivicu. Izaberite je i koristite kao
što ste koristili poligonalni laso. Magnetni laso pronalazi ivice na osnovu razlike u
kontrastu, pa je najefikasniji za izbor nepravilnih objekata koji se ističu na pozadini.
Parametre alatke možete podesiti na traci sa opcijama. Parametar Detection width
definiše koliko treba da ste blizu ivice da bi je magnetni laso prepoznao (slika 3.5).
Parametar Edge contrast definiše koliko treba da se razlikuje svetloća piksela da bi ih
alatka prepoznala. Parametar Frequency određuje koliko često laso postavlja upo-
rišne tačke (engl. anchor points). (Uporišne tačke su označene čvorovima, tj. kva-
dratićima na liniji. Povlačite ih da biste podesili liniju.)
Čarobni štapić
Adobeovi programeri nisu mogli da smisle bolje ime za ovu fantastičnu alatku.
Njeno ime govori samo za sebe - čarobni štapić (engl. magic wand).
Čarobni štapić je drugačija alatka za izbor. Dosad smo opisivali alatke koje biraju
piksele na osnovu njihovog položaja na slici. Čarobni štapić bira piksele na osnovu
41
Kao i prethodno opisane alatke, i čarobni štapić može da pravi i spaja selekcije
ako držite taster Shift dok pritiskate oblasti koje hoćete da izaberete.
Čarobni štapić bira susedne piksele na osnovu sličnosti boja. Stepen tolerancije se
može podesiti na traci sa opcijama. Parametar Tolerance se ovde odnosi na osetljivost
čarobnog štapića na razlike u boji.
Pravilo je lako zapamtiti. Što je niža vrednost parametra Tolerance, to je čarobni
štapić osetljiviji na razliku u boji (manje je tolerantan). Na primer, ako zadate veću
vrednost (vrednosti mogu da budu od 0 do 255), čarobni štapić će izabrati sve vari-
jacije boje koju ste prvobitno odabrali.
Parametri na traci sa opcijama omogućavaju da izaberete sve delove slike koji
odgovaraju izabranoj boji, ili samo piksele koji se dodiruju. Ako, na primer, na slici
imate nekoliko žutih cvetova, a vrednost parametra Tolerance je visoka, izabraćete
onoliko cvetova ili njihovih delova koliko dozvoljava zadata vrednost tolerancije.
Ako potvrdite opciju Contiguous na traci sa opcijama, kada pritisnete cvet izabraćete
samo one njegove delove koji zadovoljavaju zadatu vrednost tolerancije i čiji se pik-
seli dodiruju. Na slici 3.7 toleranciju sam podesila na 32 i pritisnula sam po jednom
u svakom primeru. Na slici desno bila je potvrđena opcija Contiguous, a na slici levo
nije.
Čarobni štapić je najbolje koristiti za biranje objekata koji su pretežno jedne boje,
na primer cveta. Ova alatka je idealna kada treba da izaberete nebo na slici pejzaža.
Uskoro ćete saznati kako to da uradite, ali pre toga morate da naučite još neke tri-
kove za pravljenje selekcija.
42
Meni Select
Možda ste zapazili da, pored alatki za izbor o kojima je bilo reči, postoji i meni Select
(slika 3.8). Najkorisnije komande menija verovatno su gornje četiri. Komanda
Selects All postavlja okvir za izbor oko celog platna. Komanda Deselect uklanja
okvir za izbor sa slike. Reselect vraća okvir za izbor ako ste slučajno poništili selek-
ciju. Komanda Inverse omogućava da izaberete sve osim jednog objekta tako što ćete
izabrati taj objekat a zatim invertovati selekciju. Na primer, kada bih imala sliku
limuna na tanjim, mogla bih da izaberem limun, a zatim komandu Inverse da bih
izabrala tanjir. Invertovanje je izuzetno korisno i uskoro će vam postati jedna od
omiljenih komandi.
Opcija Feather
Opcija Feather omogućava da napravite selekcije sa rasplinutim, umekšanim ivi-
cama, umesto sa oštrim. Veoma je korisna kada hoćete da izaberete objekat s jedne
slike i da ga prenesete na drugu, zato što dodaje blago zamućenje koje pomaže da se
objekti prirodnije stope. Možete koristiti okvir za dijalog Feather Selection (slika 3.9)
da biste zadali koliko piksela ivice treba umekšati. Eksperimentišite sa umekšanim
selekcijama da biste pronašli optimalne parametre.
43
Modifikovanje selekcija
Podmeni Select -Modify nudi još neke opcije za rad sa selekcijama. Opcija Border
menja selekciju tako da umesto celog objekta bude izabrana samo njegova ivica.
U odgovarajućem okviru za dijalog možete zadati debljinu ivice. Opcija Smooth je
korisna ako vam je pri izradi selekcije alatkom laso drhtala ruka. Smooth izravnava
neravnine na okviru za izbor za zadati broj piksela. Opcije Expand i Contract
proširuju, odnosno skupljaju selekciju za broj piksela zadat u okviru za dijalog.
4. Držite pritisnut taster Shift i izaberite dodatne delove neba i oblaka sve dok ne
izaberete celo nebo.
45
5. Pažljivo pogledajte izabrane oblasti. Da li ste izabrali i plave ili bele površine
koje nisu delovi neba? Uzmite alatku laso i držite Alt/Option dok crtate liniju
oko delova slike čiji izbor želite da poništite. Možda ćete morati to da uradite
nekoliko puta.
6. Sada možete izmeniti boju neba, pritisnuti Delete da biste ga uklonili, ili ga
možete obraditi na neki drugi način. Slika 3.13 prikazuje fotografiju sa uklo-
njenim nebom.
Nađite još neku sliku s velikim površinama neba i vežbajte sami. Nije teško. Ne
zaboravite - ako izaberete veći deo neba (ili nečeg drugog) nego što želite, koman
dom Undo ćete poništiti izbor poslednjeg dela, a ostatak selekcije će biti aktivan.
Isecanje i kopiranje
Ako ste u bilo kom drugom programu koristili mogućnosti isecanja, kopiranja i pre-
nošenja, moći ćete da ih koristite i u Photoshopu. Komande su identične, a i rezultati.
Komande Cut, Copy i Paste naći ćete u meniju Edit.
Ove tri operacije omogućavaju da „pozajmite" deo jedne slike i da ga dodate
drugoj. U sledećem primeru dodaćemo prijatelje usamljenom galebu. Na slici 3.14
izabran je galeb. Opcija Feather je podešena na 3 piksela da bi se galeb bolje uklopio
u okolinu kada se prenese na novo mesto. Slika je prikazana sa uveličanjem 500%.
Upotrebite komandu Copy (Edit-Copy) ili pritisnite Ctrl+C (Windows), odnosno
Command+C (Mac), da biste kopirali pticu na Clipboard.
46
Obrezivanje
Obrezivanje (engl. cropping) je odseccmje neželjenih delova slike. Možete ga smatrati
specijalnom vrstom pravljenja selekcije, zbog čega su, verovatno, tvorci Photoshopa
alatku za obrezivanje (engl. crop toot) smestili u onaj odeljak kutije sa alatkama gde
se nalaze okviri za izbor (slika 3.16). Kada povlačite alatkom za obrezivanje oko dela
slike koji želite da zadržite, potvrdite opciju Shield na traci sa opcijama da bi ostatak
slike potamneo a vi bolje videli šta se događa. Naravno, sliku možete obrezati i ako
napravite selekciju pravougaonim okvirom za izbor, a zatim iz menija odaberete
komandu I m a g e - C r o p .
Sažetak
Alatke za izbor spadaju u najmoćnije Photoshopove alatke. One omogućavaju da
selektivno obrađujete sliku.
Pokušajte da razvijete osećaj za to kada možete upotrebiti selekcije. One vam
mogu uštedeti dosta vremena kada želite da popunite prostor bojom ili slikom, kada
treba da obradite samo deo slike, kada hoćete da selektivno posvetlite ili podesite
određene površine, ili kada treba da izdvojite deo slike iz veće celine.
Selekcije će se pominjati u celoj knjizi pa možete da se vratite na ovo poglavlje da
biste se podsetili detalja.
Vrlo retko će veličina i oblik slike na kojoj radite odgovarati poslu za koji ste je name-
nili. Možda ćete morati da povećate ili smanjite objekat kada ga kopirate s jedne
slike na drugu. Ponekad će biti potrebno da ispravite nagnut horizont, ili čak krivi
toranj iz Pize. Možda ćete samo morati da okrenete nekoga na slici tako da gleda
ulevo umesto udesno, ili da obrnete objekat naglavačke. Sve ovo, i mnogo više,
možete uraditi pomoću samo nekoliko pritisaka na taster miša ili nekoliko jedno
stavnih komandi. Da li ste spremni? Istraživanje transformacija ćemo početi pove
ćavanjem ili smanjivanjem slike.
Menjanje veličine
U Photoshopu je lako promeniti veličinu slike ili bilo čega na njoj. Imate dve moguć
nosti: da promenite veličinu slike ili da promenite veličinu platna. Ako promenite
veličinu slike, ona postaje veća ili manja. Ako promenite veličinu platna, povećaće
se površina oko slike. Ova druga mogućnost je zgodna ako vam treba više prostora
oko objekta, a ne želite da smanjujete samu sliku.
Kada prvi put otvorite okvir za dijalog Image Size ( I m a g e - I m a g e Size), ako za
širinu (Width) i visinu (Height) u oblasti Pixel Dimensions izaberete mernu jedinicu
percent (procenat), videćete podrazumevanu vrednost, 100%. Najlakši način da
povećate ili smanjite sliku jeste da se uverite da je potvrđena opcija Constrain Pro-
portions pri dnu okvira za dijalog, pa da upišete novu procentualnu vrednost u
jedno od polja i pritisnete OK. Kao magijom, promeniće se i ostali brojevi da bi prika-
zali tačne vrednosti procentualnog povećanja ili smanjenja slike. Zasad ignorišite
opciju Resample Image i ostavite je na Bicubic. Saznaćete šta ona znači kada vam to
bude trebalo, u lekciji 23, „Štampanje i saradnja s drugim programima".
Opcija Scale Styles je nova u Photoshopu CS i vrlo je korisna. Ako ste na tekst ili
objekat sa slike primenili stil, na primer senku ili reljefni efekat, opcija Scale Styles će
obezbediti da veličina senke ili visina reljefa bude usklađena sa ostatkom slike.
Ostavite ovu opciju potvrđenu.
Kako menjate parametre u okviru za dijalog Image Size, Photoshop će automat
ski ažurirati podatak o veličini slike (iza natpisa Pixel Dimensions) na vrhu okvira za
dijalog.
Na mreži Anchor zadajte položaj slike na platnu. Pritisnite srednji kvadratić kako
biste postavili sliku na sredinu uvećanog platna, ili bilo koji od ostalih kvadratića da
biste je smestili na neko drugo mesto na platnu. Slika 4.3 prikazuje rezultat posta
vljanja slike na levi središnji deo platna. Veličina slike se nije promenila, ali je platno
veće i dodat je tekst. Konačni rezultat je prikazan s desne strane.
Rotiranje
Mnogo je razloga zbog kojih ćete želeti ili morati da rotirate sliku. Ako imate ske-
niranu sliku ili sliku s digitalnog fotoaparata koja treba da bude vertikalna, ali se
otvara kao horizontalna, rotiranjem za 90° rešićete problem. To se često dešava kada
koristite skener zato što je često lakše skenirati sliku horizontalno, bez obzira na
stvarnu orijentaciju njenog sadržaja (slika 4.5).
54
Da biste rotirali celu sliku, koristite podmeni Image-Rotate Canvas (slika 4.6).
Izaberite opciju 90° CW (u smeru kretanja kazaljke na satu) ili 90° C C W (u obrnu
tom smeru) da biste okrenuli sliku koja je postavljena bočno, ili 180° ako je učitana
slika okrenuta naglavce.
Rotiranje selekcije
Selekcija se rotira na isti način kao što joj se menja veličina - a ne okreće se celo
platno. Prvo napravite selekciju, pa izaberite Edit-Transform-Rotate da biste oko
nje postavili granični okvir. Povucite bilo koju ugaonu ručicu da biste rotirali sele-
kciju oko njenog središta. Središnju tačku možete videti kao sličicu mete na sredini
selekcije sa slike 4.12. Ako treba da rotirate sliku u odnosu na neku drugu tačku, pre-
vucite središnju tačku na drugo mesto i onda rotirajte selekciju.
58
Slobodno transformisanje
Opciju menija Edit-Free Transform možete koristiti da biste sproveli bilo koju od
opisanih izmena. Povlačite ručice - ponekad i uz pritiskanje modifikatorskih tastera
- da biste rotirali ili iskošavali objekte, menjali im veličinu ili ih na drugi način
izobličavali do mile volje. Numeričkim parametrima transformacija možete pristu-
piti na traci sa opcijama. Da bi se selekcija izobličila u odnosu na centar okvira za
izbor, držite taster Alt/Option dok povlačite. Da bi transformacija bila slobodna,
pritisnite Ctrl/Command. Za iskošavanje selekcije pritisnite Shift+Ctrl (Windows),
odnosno Shift+Command (Mac).
Obrtanje
Obrtanje (engl. flipping) zvuči kao nešto što radite palačinkama a ne slikama, ali
opšti efekat je isti. Kada obrnete palačinku, peče se druga strana. Kada obrnete sliku,
vidite njen odraz u ogledalu. Objekat možete obrnuti horizontalno ili vertikalno.
Slika 4.13 prikazuje oba slučaja.
59
Obrtanje se razlikuje od rotiranja zato što menja orijentaciju slike - gore-dole ili
levo-desno. Naravno, ponekad ćete morati da primenite i rotiranje i obrtanje da bi
slika ili izabrani objekat izgledali kako treba. Na slici 4.14 prikazani su efekti rota
cije. Da bih napravila ovu kompoziciju, otkucala sam reč Rotate, a zatim sam je
kopirala i rotirala svaku kopiju.
Iskošavanje selekcija
U rečnicima piše da iskošavanje (engl. skew) znači „postavljanje pod uglom". Kada
iskosite objekat u Photoshopu, možete postići i više od prostog iskošavanja. Možete
ga uvrnuti, rastegnuti i izobličiti kao da je nacrtan na parčetu gume a ne na ekranu.
Komanda Skew, koja se nalazi u meniju Edit-Transform-Skew, omogućava da
uvrćete objekat u svim pravcima. Samo pritisnite ručice selekcije i povlačite. Da biste
primenili izmenu, ili pritisnite kutiju sa alatkama, ili dvaput pritisnite unutar selek-
cije, ili pritisnite taster Enter/Return.
Iskošavanje je slično obrezivanju sa uključenom opcijom Perspective i može se
koristiti za istu svrhu: popravljanje narušene perspektive. Razlika je u tome što se
komanda Skew primenjuje na selekciju a ne na celo platno, pa možete ispraviti poje-
dinačne objekte nepravilnog oblika. Slika 4.15 prikazuje venčanje na kome cevi
orgulja samo što nisu pale mladi na glavu. Pošto je fotografija snimljena široko-
ugaonim objektivom, zidovi i nameštaj izgledaju kao da su iskošeni. Na slici 4.15
izabrala sam orgulje alatkom poligonalni laso.
Sada samo treba da popunim prazan prostor koji je nastao iskošavanjem orgulja.
Pošto je selekcija i dalje aktivna, mogu da je pomerim malo udesno, na najbolje
mesto. Četkicom sam obojila preostale „rupe", a rezultat se vidi na slici 4.17.
Izobličavanje selekcija
Sve alatke za transformisanje rade slično. One se neznatno razlikuju po načinu na
koji menjaju selekciju. Komanda Distort (Edit-Transform-Distort) menja selekciju
slično kao komande Scale i Skew, ali - umesto da promeni veličinu slike - komanda
Distort je sabija ili razvlači. Na slici 4.18 prikazana je lutka, i kako bi verovatno
izgledala da nije lutka nego prava osoba.
Izaberite objekat na nekoj slici i vežbajte iskošavanje i izobličavanje. Ne zabora-
vite da su ove komande dostupne samo kada okvir za izbor trepće, pokazujući da
postoji aktivna selekcija.
Komanda Liquify
Ne moraju sve transformacije da budu korisne. Ljudi iz Adobea dodali su u Photo-
shop i nešto što više liči na divnu igračku nego na alatku. Igračka se zove Liquify
i njom možete da „rastopite" sliku, tj. da je prevedete u tečno stanje. Možete napra-
viti vrtloge, klobuke, suženja i - uopšte - divno se zabavljati. O v a alatka se nalazi u
meniju Filter. Otvorite sliku ili samo nažvrljajte nešto na platnu i igrajte se alatkom
Liquify. Na slici 4.20 je moj pokušaj da rastopim lutku.
Sažetak
Transformacije su važna mogućnost Photoshopa, naročito kada kombinujete ele
mente različitih slika. Često je neophodno da smanjite ili povećate objekat ili celu
sliku. Upotrebite okvire za dijalog Image Size i Canvas Size da biste podesili veličinu
slike, odnosno veličinu radne površine (platna). Photoshop omogućava i da trans-
formišete izabrane objekte izduživanjem, izobličavanjem ili pramenom perspektive.
Bilo koju od ovih transformacija možete da obavite tako što prvo zadate komandu iz
menija da biste oko objekta postavili okvir, a zatim povlačite bočne i ugaone ručice
okvira. Provedite određeno vreme vežbajući transformisanje - kasnije će vam to
mnogo koristiti.
Boja je svuda oko nas i to je sreća o kojoj retko ko razmišlja. Okružuje nas svuda
- kao vazduh - ali kada primetite da postoji, odmah postajete svesni njenih i naj-
manjih varijacija. Pogledajte nijanse zelene boje drveta koje vidite kroz prozor.
Zapazite koliko se te nijanse razlikuju od zelene boje trave. Posmatrajte igru svetlosti
i senki - to zaista fascinira.
U ovoj lekciji proučavamo različita svojstva boje - i u Photoshopu i u životu. Neke
informacije date na početku možda će vam delovati pomalo egzotično, ali - na duže
staze - korisno je da znate i takve stvari. U svakom slučaju, što više znate o bojama i
načinima na koje ih Photoshop koristi, to bolje po vas. Ne brinite, pokušaću da sve to
ipak bude što kraće i bezbolnije.
Pre nego što počnemo, treba reći da ćete najbolje naučiti sve ovo ako pokrenete
Photoshop na računaru. Neke informacije možete usvojiti i samo čitanjem, ali pravo
učenje počinje tek kada krenete da radite u Photoshopu. Dva su razloga za ovo:
Kao što je poznato, čovek bolje pamti kada nešto sam uradi.
Način na koji Photoshop koristi boje veoma je intuitivan. Neka vam paleta
Color bude stalno otvorena (Window-Color) i posmatrajte klizače. Zapazite
kako se njihov položaj menja s promenom modela boja - obratite pažnju i na
sličnosti i na razlike.
U Photoshopu se koriste dva osnovna termina vezana za rad s bojama: modeli
(engl. models) i režimi (engl. modes). Modeli su načini definisanja boja. Režimi su
načini rada sa bojama zasnovani na modelima.
65
Modeli boja
Slika 5.1 prikazuje Photoshopov birač boja - Color Picker. Pristupate mu kada priti-
snete bilo koji od dva velika kvadratna uzorka boje pri dnu kutije sa alatkama. Color
Picker ima veliki kvadratni blok boja unutar kojeg možete pritisnuti mišem da biste
izabrali određenu nijansu, a ima i polja koja prikazuju numeričke vrednosti kompo-
nenata izabrane boje u sva četiri modela boja. Pored toga, Photoshop nudi i paletu
Color, prikazanu na slici 5.2. Ako nije otvorena, otvorite je tako što ćete izabrati
opciju menija Window-Color. Na dnu palete Color nalazi se traka koja obuhvata
ceo spektar boja, plus crnu i belu. Kada je pritisnete, postavićete Color Picker na iza-
brani opseg boja.
66
Model RGB
Model RGB, koji koriste računarski monitori i TV ekrani, dodeljuje vrednosti od 0 do
255 svakoj od tri RGB komponente (crvenoj, zelenoj i plavoj boji). Na primer, za čistu
zelenu (kao što vidite na prethodnoj slici), vrednosti crvene i plave komponente su 0,
a zelene 255. Kada su vrednosti sve tri komponente 255, dobijate belu boju, a kada
su te vrednosti 0 - crnu.
U ovom kontekstu, vrednost označava relativnu jačinu boje. Pošto se u modelu
RGB boje svetlosti mešaju da bi se dobila bela boja, puna jačina je 255. Kada kombi-
nujete sve tri boje s vrednostima 128 (pola od 255), dobijate srednjesivu boju.
Model CMYK
Model CMYK, koji se koristi pri štampanju, definiše boje prema procentualnom
sadržaju cijana, magente, žute i crne. To su četiri boje štamparskog mastila (pigme-
nata), kako u vašem mlaznom štampaču kod kuće, tako i u skupim, visokorezolu-
cijskim laserskim štampačima u boji i u štamparskim mašinama koje koriste grafički
studiji i štamparije. Šestobojni mlazni štampači koriste još i svetlije varijante cijana i
magente.
Model HSB
Umetnici obično definišu boju pomoću skupa parametara koji se zovu HSB. Photo-
shop takođe podržava ovaj model boja. H je prvo slovo engleske reči Hue (ton) i to je
osnovna boja sa kruga boja; na primer, crvena, plava ili žuta. Izražava se u stepe-
nima (od 0 do 360°), koji odgovaraju položaju boje na krugu boja. 5 potiče od reči
Saturation (zasićenje) i odnosi se na jačinu boje. Izražava se procentom boje uma-
njenim za količinu sive koju data boja sadrži. Za čistu boju (pigment), bez primesa
sive, kaže se da je 100% zasićena. Zasićenje neutralne, bezbojne sive iznosi 0%.
Zasićene boje se nalaze na obodu kruga boja, a kako prilazite središtu kruga zasi-
ćenje se smanjuje. Ako pogledate Appleov Color Picker na slici 5.3, lakše ćete ovo
razumeti. Slovo B zamenjuje reč Brightness (svetloća); odnosi se na relativnu nijansu
ili svetloću boje i takođe se meri u procentima - od 0% (crna) do 100% (bela). Svetloća
u modelu HSB ekvivalentna je vrednosti u modelu RGB.
67
određenom uređaju. Međutim, verovatno nećete često koristiti model Lab. Zato ćemo
se sada usredsrediti na modele koji se najčešće koriste i na ono što treba da znate da
biste počeli da radite s bojama.
Bitmap i Grayscale
Počećemo s dva osnovna režima rada s bojama u Photoshopu - Bitmap i Grayscale.
Režim Grayscale nudi 256 nijansi sive u opsegu od bele do crne, dok režim Bitmap
za prikazivanje slika koristi samo dve boje: belu i crnu (slike 5.4 i 5.5).
RGB
RGB je režim za rad sa slikama u boji koje će se prikazivati na ekranu monitora. Ako
pripremate slike koje će na kraju postati deo kompjuterske prezentacije, video-mate-
rijala ili Web strane, držite se režima RGB da biste dobili najbolji prikaz boja. Ukoliko
je slika namenjena isključivo Webu, i dalje preporučujem da podesite boje u režimu
RGB, a da na kraju - ako odlučite da je snimite u formatu GIF - prevedete sliku u
režim Indexed Color. Ako radite u režimu Indexed Color, ne možete da koristite ni
Photoshopove filtre ni slojeve. To je suviše veliko ograničenje!
71
Indexed Color
Kada odgovara konkretnoj primeni, režim Indexed Color je divan. Web dizajneri
su teorijski ograničeni na 216 boja koje su zajedničke PC i Macintosh računarima.
Indexed Color je paleta, ili - tačnije rečeno - skup od 256 boja. U ovom režimu tačno
znate šta dobijate, a ako v a m se ne sviđa nijedna od paleta koje nudi Photoshop,
možete napraviti sopstvenu. Mnogi Web dizajneri koriste palete režima Indexed
Color da bi obezbedili konsistentne boje. Drugi upotrebljavaju proizvoljne boje jer
znaju da većina korisnika ionako ne kalibriše monitore.
Režim Indexed Color je idealan za World Wide Web, a sadrži i namensku Web
paletu. Međutim, Indexed Color vas ne ograničava na 216 boja. Na slike urađene
u modelu Indexed Color umetnuti su međutonovi. Ako se nalazite u režimu RGB,
izaberite I m a g e - M o d e - I n d e x e d Color da biste pogledali okvir za dijalog Indexed
Color (slika 5.6).
CMYK
Kao što je ranije rečeno, režim CMYK treba da koristite samo ako pripremate sliku za
štampu. Ako prevedete sliku u režim CMYK neposredno pre štampe i uzmete u obzir
upozorenja o gami, moći ćete da proverite da li će vaša lepa, žuta banana ili cvet u
štampi ispasti blatnjavo braon, a jarkoplavo nebo - ljubičasto.
Gama je opseg boja koje mogu da se odštampaju kombinovanjem četiri štampar-
ske boje - cijana, magente, žute i crne (CMYK). Neke boje su izvan game (engl. out of
gamut) i ne mogu verno da se odštampaju. Vrlo jarke boje, posebno narandžaste i
zelene, često su izvan game pa dobijate upozorenje o gami (engl. gamut warning)
kada prevodite sliku iz režima RGB u CMYK. Upozorenje o gami pojavljuje se na
paleti Color, u obliku žutog trougla sa znakom uzvika.
sliku u režimu Indexed Color, opcija CMYK neće biti dostupna. Imate dve moguć-
nosti: prevedite sliku u Lab ili u RGB, a zatim u CMYK. Ali, budite oprezni. Proverite
da li su boje koje ste dobili baš one koje želite. Možda ćete morati dodatno da pode-
site boje u režimu CMYK da bi slika, kada se odštampa, izgledala kao na ekranu.
Zabave radi, zašto ne bismo nešto konkretno uradili pre nego što
nastavimo? Pošto su slike u knjizi crnobele, kroz vežbe ćete bolje razu-
meti pojmove i tehnike o kojima smo govorili. Pogledajmo jednu
živopisnu sliku i ispitajmo kako režimi utiču na prikaz boja.
1. Pronađite živopisnu sliku i otvorite je. Fotografiju sa slike 5.7
možete da učitate sa Samsove Web lokacije. Zove se Y e l l o w L i l y .
Da biste stigli na Web lokaciju, usmerite čitač Weba na adresu
h t t p : / / www. s a m s p u b l i s h i n g . c o m / . U polje Search upišite P h o t o -
s h o p i n 24. U listi koja se pojavljuje potražite original ove knjige
i pritisnite hipervezu. Na matičnoj strani prezentacije knjige
pronađite hipervezu Related Materials i pritisnite je da biste došli
do datoteka. Ako u zagradi iza imena slike na naslovnoj traci
prozora ne piše RGB, izaberite I m a g e - M o d e - R G B Color. To je
polazna tačka za vaš dalji rad. Ako je monitor pravilno podešen,
trebalo bi da vidite vrlo lepe boje.
74
Ako imate štampač u boji, možda ćete poželeti da se vratite u režim RGB, odštam-
pate sliku i uporedite je sa onom na ekranu. Da li izgleda dobro? Ako je odgovor
potvrdan, imate sreće - vaš monitor je tačno kalibrisan. U suprotnom, morate da
kalibrišete monitor da bi verno prikazivao boje, onako kako će izgledati kada se
odštampaju. O kalibrisanju monitora biće reči u lekciji 23, „Štampanje i saradnja
s drugim programima". Ukoliko je vašem monitoru potrebno kalibrisanje, možete
odmah da pročitate odeljak „Šta je upravljanje bojama" u lekciji 23.
8-bitna boja
Zvati 8-bitnu boju tim imenom pomalo zbunjuje. U zavisnosti od modela boja koji
ste izabrali, imaćete između 8 i 32 bita informacija o svakom pikselu. U modelu RGB,
imate po 8 bitova za svaki od tri kanala - crveni, zeleni i plavi - što čini ukupno 24
bita informacija o boji. U modelu CMYK, imate po 8 bitova za svaki od četiri kanala
- znači, ukupno 32 bita.
77
16-bitna boja
Za razliku od ranijih verzija Photoshopa, u Photoshopu CS 16-bitnu boju podržavaju
sve alatke i filtri. Znači li to da sve treba da radite sa 16-bitnim bojama? Ne. Teh-
nologija napreduje neujednačenim koracima. Mada Photoshop može da radi sa
16-bitnom bojom, vaš monitor ne može da prikaže toliko boja, niti vaš mlazni ili
laserski štampač može da ih reprodukuje. To se može promeniti za godinu-dve, kada
se na tržištu pojave novi HDTV monitori i bolja mastila za štampače. Adobe je podi-
gao letvicu, pa sada proizvođači monitora i štampača moraju da je preskoče.
Sažetak
Zabavno je igrati se s bojama, ali ih je i dosta teško shvatiti. U Photoshopu se, kao i
uopšte, za opisivanje boja koriste modeli boja. Četiri takva modela boja su HSB, RGB,
CMYK i CIE Lab Color. Postoje i režimi za rad sa bojama, a najkorisniji je RGB zato što
služi za prikazivanje boja na monitoru. CMYK i Grayscale se koriste za štampanje.
U ovoj lekciji smo govorili o režimima za rad sa bojama, pojedinim modelima
boja u Photoshopu i prevođenju slika iz jednog režima u drugi.
U sledećoj lekciji zaronićete dublje u svet boja dok budete učili kako da podesite
njihove tonove i druge parametre.
78
Kada izaberete opciju Shadows, Midtones ili Highlights, podešavate ton i svetloću
samo takvih delova slike. Prednost je to što možete podesiti srednje tonove na jedan
način, a najsvetlije ili najtamnije delove slike na drugi način. Svaka opcija je nezavi-
sna od ostale dve; možete, na primer, podesiti da srednji tonovi budu plavlji - čime
ćete pojačati nebo - a zatim izabrati opciju Shadows i pojačati žutu boju na tam-
nijim delovima slike da biste kompenzovali plavičaste tonove kojima ti delovi inače
naginju.
Isecanje (engl. clipping) opisuje šta se dešava kada se vrednosti Highlights ili Shad-
ows toliko pojačaju da najsvetliji delovi slike postanu potpuno beli, odnosno, naj-
tamniji delovi potpuno crni. Ako potvrdite opciju Show Clipping, Photoshop će
fluorescentnim bojama prikazati oblasti slike koje će biti „odsečene" takvim pode-
šavanjem. Podešavanjem srednjih tonova ne dolazi do isecanja.
Kao što ste naučili u lekciji 5, ton (engl. hue) predstavlja boju objekta ili selekcije.
Svetloća (engl. brightness) mera je količine bele ili crne koja je dodata toj boji.
Kada izaberete opciju Stauration, promeniće se intenzitet boja na slici; postoje
samo dve mogućnosti: da povećate ili smanjite intenzitet. Na slici 6.3 podešavam
zasićenje prikazane fotografije. Ne zaboravite da istu korekciju možete primeniti i
više puta. Na primer, ako ste pritisli sličicu Less Saturation, a boje su još uvek pre
jake, ponovo pritisnite istu sličicu da biste dodatno smanjili zasićenost.
81
Ostala podešavanja
Kao što ste videli, opcija Variations nudi brz način za podešavanje boja, ali ponekad
vam treba veća kontrola nad parametrima. Drugom prilikom, hoćete samo da
eksperimentišete. Na primer, imate sliku osrednjeg kvaliteta, ali - ako se poigrate s
njenim bojama i podesite joj kontrast - možda ćete je popraviti. To su sve situacije u
kojima ćete želeti da podešavate pojedinačne parametre boja na slici.
Korišćenje histograma
U Photoshopu CS postoji nova paleta - Histogram. (Ranije je to bio okvir za dijalog.)
O n a ne radi ništa sama po sebi, ali, ako naučite da je koristite, uštedećete dosta vre-
mena. Ako ste ikada učili statistiku, znate da je histogram vrsta dijagrama. U Photo-
shopu, to je dijagram slike svedene na sive tonove, na kome linije označavaju broj
piksela svake nijanse sive, na skali od 0 do 255.
Možda se pitate zašto je to važno. Glavno je to što posmatranjem histograma
možete zaključiti da li je slika dovoljno kontrastna da biste mogli uspešno primeniti
korekcije. Ako imate naizgled lošu fotografiju ili loše skeniranu sliku, proučavanjem
histograma ustanovićete vredi li da pokušate da je popravite ili je najbolje da je bacite
i krenete od početka. Ako su sve linije nagomilane na jednom delu dijagrama, vero-
vatno nećete spasiti sliku podešavanjem boja. S druge strane, ukoliko su linije rela-
tivno ravnomerno raspoređene duž celog histograma, velika je verovatnoća da se slika
može iskoristiti. Slika 6.4 prikazuje histogram relativno dobro eksponirane fotografije.
Komanda Histogram ima još jednu funkciju, a to je da pruži uvid u tonski opseg
slike. To se ponekad zove registar (engl. key type). Kaže se da je slika tamnog registra
(engl. low key), prosečnog registra (engl. average key) ili svetlog registra (engl. high
key), u zavisnosti od toga da li na njoj preovlađuju tamni, srednji ili svetli tonovi.
Slika koja je cela srednjesive boje imaće samo jednu liniju na sredini histograma.
Treba da zapamtite samo sledeće: ako su linije na histogramu prilično ravno
merno raspoređene, radi se o slici prosečnog registra. Ukoliko na slici preovlađuju
83
svetli tonovi, većina linija biće koncentrisana na desnoj strani histograma, dok će na
levoj strani biti samo nekoliko linija. S druge strane, ako se radi o slici koja je pre-
težno tamna, većina linija će biti s leve strane.
Ako postavite crnu tačku (tačku na levom kraju histograma, koja odgovara pot-
puno zasićenoj crnoj boji) na mesto najveće koncentracije tamnih tonova na slici, a
belu tačku (tačku na desnom kraju histograma, koja odgovara potpuno nezasićenoj
beloj boji) na mesto najveće koncentracije svetlih tonova, ostali tonovi na slici raspo-
rediće se ravnomernije. Fotografija koju koristim u ovom primeru i koja se može uči-
tati (nekorigovana) sa Web lokacije ove knjige, prilično je tamna, ali ipak sadrži
dosta detalja. (Fotografija se zove Chinadoll.)
Kada otvorite okvir za dijalog Curves, nećete videti krivu, a ni histogram. Umesto
toga, videćete drugačiju vrstu dijagrama - sa pomoćnom mrežom i dijagonalnom
linijom. Horizontalna osa mreže predstavlja originalne vrednosti (ulazne nivoe) slike
ili selekcije, a vertikalna osa predstavlja nove vrednosti (izlazne nivoe). Kada prvi
put otvorite okvir za dijalog Curves, dijagram ima oblik dijagonalne linije zato što
nisu unete nove vrednosti. Ulazne i izlazne vrednosti svih piksela su iste. Kao i
obično, obavezno potvrdite opciju Preview da biste videli rezultate promena.
Kao i u okviru za dijalog Levels, za podešavanje vrednosti možete da pritisnete
dugme Auto ili da upotrebite pipete. Metoda Curves omogućava mnogo više kon-
trole, pa treba i da je iskoristite. Držite pritisnut taster miša i povucite kursor preko
dela slike koji treba da podesite. U tački dijagrama koja predstavlja piksel na kome
se nalazi kursor, videćete kružić. Ako na krivoj postoje tačke koje ne želite da izme-
nite, pritisnite ih (u Windowsu, držeći taster Ctrl) da biste ih zaključali. Na primer,
86
ako hoćete da podesite srednje tonove a da ne dirate tamne i svetle tonove, pritisnite
tačke na krivoj da biste označili tačke koje treba da ostanu kakve jesu, a zatim povla-
čite sredinu krive sve dok ne podesite izgled slike. Povlačenje nagore posvetljava
tonove, dok ih povlačenje nadole zatamnjuje. Slika 6.8 prikazuje kako to izgleda. Da
biste se otarasili tačke koju ste postavili na krivu, pritisnite je i odvucite je van mreže.
Pored boja, pomoću klizača možete uravnotežiti i tonove. Kao i u ranije opisanom
okviru za dijalog Variations, svoje napore možete usredsrediti na podešavanje tam
nih, srednjih ili svetlih tonova, tako što ćete pritisnuti odgovarajuće radio-dugme.
Ako vam se čini da Color Balance ne deluje kao što biste želeli, poništite operaciju
podešavanja.
88
Korigovanu sliku tigrice pogledajte na stranama u boji (slika u boji 6.12) i upore-
dite je sa originalom na slici u boji 6.6.
Fotografski filtri
Kada fotograf želi specijalan efekat, ponekad preko sočiva fotoaparata stavlja filtar
u boji. U novoj verziji Photoshopa možete uraditi to isto sa svakom slikom, bez obzira
na to da li potiče sa fotoaparata ili skenera, ili je napravljenja od nule. Na slici 6.14
otvorena je lista filtara pa možete da vidite sve opcije. Ozbiljni fotografi će prepo-
znati brojeve navedene iza filtara iz grupe Warming (zagrevanje) i Cooling (hla-
đenje), jer su oni isti kao brojevi na staklenim filtrima koji se kupuju u dobrim
radnjama s fotografskom opremom. Jačinom filtra upravljate pomoću klizača.
92
Najčešće nećete koristiti vrednosti veće od 10 do 20% da bi dnevni snimak bio topliji,
ili da biste odstranili višak žutih tonova sa slike snimljene u zatvorenom prostoru.
Da biste otvorili okvir za dijalog Photo Filter, izaberite Image-Adjustments-Photo
Filter.
Slojevi za podešavanje
Kada je reč o podešavanju boja, važno je da zapamtite da korekcije možete primeniti
na celu sliku, deo slike ili na sve osim na izabrani deo slike. Kada primenite korekciju
na celu sliku, možda će se neki njeni delovi popraviti, ali će se drugi pokvariti. Zato
treba pažljivo da pogledate krajnji rezultat i da procenite da li poboljšanja
nadmašuju nedostatke.
Srećom, postoji lak način da primenite korekciju i da se zatim predomislite. Jedna
od najboljih osobina Photoshopa jeste njegova sposobnost da radi sa slojevima. (Više
o tome naučićete u lekciji 11, „Slojevi".) Zasad zamišljajte slojeve kao providne folije
(ili listove celofana) koje postavljate preko slike i po kojima bojite. Ako vam se sviđa
šta ste uradili, slojeve možete da spojite tako da njihov sadržaj postane deo slike.
U suprotnom, možete ih odbaciti i pokušati ponovo. Osim slojeva po kojima crtate,
Photoshop vam nudi i slojeve za podešavanje (engl. adjustment layers). Oni funkcionišu
kao obični slojevi, ali, umesto boja ili učitanih slika, na slojevima za podešavanje
nalaze se korekcije boja koje primenjujete na sliku.
Sloj za podešavanje može se dodati slici na nekoliko načina. (Ovo je Photoshop,
pa ćete uskoro otkriti da postoji nekoliko načina za obavljanje gotovo svake opera-
cije.) Najlogičnije je da izaberete stavku New Adjustment Layer iz menija Layer (slika
6.15). Slojeve za podešavanje pronaći ćete i na meniju koji se otvara kada pritisnete
dugme na dnu palete Layers (dugme sa crno-belim krugom).
93
Kanali
Kanali predstavljaju još jedan način posmatranja boja. Svaka slika ima jedan ili više
kanala, u zavisnosti od izabranog režima za rad sa bojama. CMYK ima četiri
zasebna kanala i kompozitni kanal. RGB ima tri kanala i kompozitni. Svaki kanal
sadrži informacije o određenoj boji na slici. Pojedinačne kanale možete posmatrati
kao ploče u procesu štampanja, gde svaka ploča obezbeđuje jedan sloj boje. Na slici
6.16 prikazana je paleta Channels (dvaput), sa RGB i CMYK kanalima.
Postoje i alfa kanali, koji imaju nekoliko namena. Koriste se za definisanje upo-
trebe posebnih boja (PANTONE, Focoltone i si.). Alfa kanali sadrže i mape za maske
ili putanje koje ste napravili i koje hoćete da sačuvate zajedno sa slikom na koju ste
ih primenili. Primenom filtara samo na jedan kanal često možete da napravite
zanimljive teksture.
94
Sažetak
U ovoj lekciji osvrnuli smo se na rad sa bojama. Opcija Variations nudi jednostavno,
„vizuelno" podešavanje, omogućavajući vam da birate između različito nijansiranih
umanjenih sličica. Histogrami i krive primenjuju „naučniji" pristup podešavanju
boja. Naučili ste kako da dobijete savršeno plavo nebo i zelenu travu. Sada znate i da
pri podešavanju nivoa možete postaviti granice za tamne, srednje i svetle tonove
slike. Saznali ste kako da uravnotežite boje i kako da promenite ton, zasićenost, svet-
loću i kontrast slike.
Podešavanje boja je jedna od najčešće korišćenih operacija u Photoshopu, i na
nju ćete se osloniti kad god treba da doterate fotografiju ili skeniranu sliku. Slobodno
isprobavajte sve alatke za podešavanje boja na svojim omiljenim slikama.
Prešli ste četvrtinu puta, pa je vreme da se malo zabavimo. Photoshop je - to sigurno
znate - pre svega program za obradu slika. Napravljen je u tu svrhu i zadovoljava je
veoma uspešno. Ipak, u Photoshopu možete da radite i druge stvari, pa i da napra-
vite slike od nule, baš kao i u drugim dobrim grafičkim programima. U Photosho-
pove umetničke alatke spadaju:
pečat za kloniranje (Clone Stamp) i pečat za šare (Pattern Stamp)
četkica (Brush)
četkica za doterivanje (Healing Brush), alatka za zamenu boja (Color Replace-
ment) i alatka za zakrpe (Patch)
istorijska četkica (History Brush) i četkica istorije umetnosti (Art History Brush)
gumica (Eraser), gumica za brisanje pozadine (Background Eraser) i čarobna
gumica (Magic Eraser)
alatke za zamagljivanje (Blur), izoštravanje (Sharpen) i razmazivanje
(Smudge)
alatke za posvetljavanje (Dodge), zatamnjivanje (Burn) i sunder (Sponge)
olovka (Pencil)
prelivi (Gradient)
kantica s bojom (Baint Bucket)
Slika 7.1 prikazuje Photoshopove alatke za slikanje. U ovoj lekciji pozabavićemo
se najvažnijima od njih - četkicama, olovkom, četkicom istorije umetnosti i gumi-
com. Ostale alatke ćemo objasniti u sledećih nekoliko lekcija, kad n a m budu zatre-
bale.
Svaku alatku je moguće podesiti na mnogo načina i veoma lako. Parametri koji
se mogu podešavati jesu prečnik, tvrdoća, zaobljenost, ugao, providnost itd. O tome
će biti reči na narednih nekoliko strana.
96
Rad s četkicama
Pre nego što pređemo na pojedine četkice, pogledajmo potpaletu gotovih modela čet-
kica (Brush) koju otvarate s trake sa opcijama alatki nakon što izaberete alatku koja
koristi oblike četkica. Da biste otvorili potpaletu, pritisnite strelicu nadole pored polja
u kome je prikazan oblik trenutno aktivne četkice. Mada svaka alatka ima sopstveni
skup opcija, potpaleta Brush (prikazana na slici 7.2) radi sa svim umetničkim alat-
kama, od slikarske četkice do alatke za zatamnjivanje (Dodge). (Drugačije su samo
četkice koje koristi alatka Pencil.) Potpaleta Brush omogućava da izaberete bilo koju
od ponuđenih (prethodno definisanih) oblika četkice.
97
Paleta Brushes
Paleta Brushes je prikazana na slici 7.3. Obično je privezana za traku sa opcijama
alatki, ali - ako više volite da joj pristupate s nekog drugog mesta na ekranu, možete
i to. Otvorite paletu tako što ćete prvo izabrati neku sliku, a zatim pritisnuti dugme
na desnom kraju trake s opcijama, ili tako što ćete izabrati stavku Brushes iz menija
Window. Paletu Brushes možete povući na pogodno mesto na ekranu, ili „usidriti" uz
traku s opcijama alatki. Ako hoćete da je premestite, uhvatite je za naslovnu traku i
odvucite na odgovarajuće mesto. Ukoliko želite da je usidrite, uhvatite je za jezičak
Brushes i odvucite na prazan, desni deo trake s opcijama. Usidrena paleta će ostati
na mestu sve dok je ne pomerite.
98
U levoj koloni prikazana je lista osobina četkice, od oblika vrha do dinamike čet-
kice. Pritiskanjem svake od navedenih stavki, na desnoj strani palete otvara se dru-
gačije okno. (Na slici 7.3 prikazane su opcije za podešavanje oblika vrha četkice -
Brush Tip Shape.) Sa ove palete birate svojstva svake četkice koju želite da modifiku-
jete, ili one koju pravite od početka. Možete izabrati prečnik, tvrdoću, rastojanje
između tačaka u potezu, ugao i zaobljenost četkica.
Prvo treba definisati veličinu i oblik četkice. Podesite prečnik pomoću klizača i
povlačite ručice na šematskom prikazu da biste podesili ugao i zaobljenost.
Zatim podesite tvrdoću (parametar Hardness). Što je četkica tvrđa (tj. što je vred-
nost parametra Hardness bliža 100%), biće bolje definisane ivice poteza. Potez nasli-
kan četkicom čija je tvrdoća oko 20% deluje prozirno.
Sledeća opcija je Spacing. Ako je potvrdite, možete podesiti standardno rastojanje
između „kapljica" boje u potezu četkicom, bez obzira na brzinu kojom povlačite
miša. Vrednosti oko 25% daće vrlo glatke nanose boje. Ukoliko ne potvrdite opciju
Spacing, rastojanje između „kapljica" zavisiće od brzine povlačenja miša. Ako ga
povlačite sporo, potez će izgledati kao neprekidna linija. Ako ga povlačite brže, poja-
viće se razdvojeni tragovi boje. Povećavanjem procentualne vrednosti (pomeranjem
klizača ili upisivanjem broja u pripadajuće polje), razmaci se povećavaju. Čak
možete i da vidite razlike dok povlačite klizač Spacing (slika 7.4).
Klizač O p a c i t y
Najvažniji kontrolni objekat na traci sa opcijama alatki jeste klizač kojim se podešava
providnost. Pritisnite strelicu udesno pored polja Opacity da biste prikazali klizač.
Niska vrednost daje tanak sloj boje - skoro providan. Što se više približavate vrednosti
100%, boja je koncentrovanija. Na slici 7.6 prikazani su primeri različite providnosti
poteza četkicom. Preko preliva nacrtala sam trake mekom i tvrdom četkicom, i pri tom
sam menjala procenat providnosti za svaki skup traka. Istu sliku ćete naći i na stra
nama u boji.
Opcije četkica
Pored opcija za oblik četkice, Photoshop nudi i opcije za definisanje ponašanja čet-
kice. Nažalost, ako nemate grafičku tablu, nećete moći da uživate u svim efektima
tih opcija. Opcijama za definisanje ponašanja četkice pristupa se preko liste i pripa-
dajućih polja za potvrdu na levoj strani palete Brushes. Pritisnite ime efekta, na pri-
mer Scattering, da biste pristupili klizačima za podešavanje. Kada podesite sve što
želite, efekte isključujete i uključujete pritiskanjem odgovarajućeg polja za potvrdu.
Efekat W e t E d g e s
Opcija Wet Edges daje pri slikanju efekat vodenih boja. Na slici 7.7 prikazan je tekst
napisan istom četkicom i bojom, ali sa uključenom i isključenom opcijom Wet Edges.
Boja se skuplja na ivicama poteza i, sve dok držite pritisnut taster i povlačite miša,
100
boja ostaje „vlažna". Dragim recima, možete slikati preko prethodnih poteza bez
nanošenja dodatnih slojeva boje. Međutim, ako pustite taster miša i ponovo počnete
da slikate, dodaćete nov sloj boje i dobiti sasvim drugačiji efekat. Obratite pažnju na
poteze koji se preklapaju.
P o d e š a v a n j e dinamike č e t k i c e
Ako koristite grafičku tablu i digitalnu olovku, možete postići efekat postepenog
gubljenja poteza, sličan onom koji dobijate kada pri klasičnom crtanju smanjite pri-
tisak četkice ili olovke. Za svaku stavku tipa Dynamics imate po pet opcija - Off,
Fade, Pen Pressure, Pen Tilt i Stylus Wheel. Na slici 7.8 prikazan je okvir za dijalog
i primeri poteza četkicom uz potvrđene opcije Dynamics.
Ako ne koristite grafičku tablu i digitalnu olovku, sličan efekat ćete dobiti kada
na paleti Brushes izaberete opciju Fade.
101
Vrste četkica
Sada ćemo se pozabaviti alatkama za slikanje. Do kraja lekcije radićete s četkicama,
gumicama i olovkama.
Pre nego što nastavite, što ne biste isprobali neke od ovih alatki? Pra-
tite sledeće korake:
1. Otvorite novu stranu, dovoljno veliku da možete da se razmah-
nete. Photoshopova podrazumevana strana, veličine 7 x 5 inča,
biće dovoljna.
2. Na desnoj strani ekrana potražite paletu Swatches. Ukoliko je ne
vidite, otvorite je iz menija Window. Ako treba, pritisnite njen
jezičak da biste je doveli u prednji plan, tj. da biste otvorili elek-
tronsku kutiju s bojama. Pritisnite bilo koju boju.
3. Pritisnite taster B da biste iz kutije s alatkama izabrali četkicu
(alatku Brush).
4. Pritisnite trouglić okrenut nadole pored ikonice Brush na traci sa
opcijama alatki, pa sa potpalete Brush izaberite četkicu.
5. Držeći pritisnut taster miša povlačite četkicu po platnu da biste
slikali.
6. Isprobajte i alatke Pencil (olovku) i Eraser (gumicu). Pritisnite
Shift+B da biste prešli s četkice na olovku i obrnuto, a kada
budete hteli da pređete na gumicu, pritisnite E. Ispitajte kako
promena opcija utiče na svaku od tih alatki.
Vazdušna četkica
Vazdušna četkica je predstavljena dugmetom na traci sa opcijama alatki kada je
aktivna alatka Brush. Pritisnite dugme ako želite da se izabrana četkica ponaša kao
vazdušna četkica. O n a nanosi boju raspršivanjem, slično kao raspršivači koje upo-
trebljavaju slikari i u kojima se komprimovan vazduh koristi za raspršivanje boje
kroz podesivu mlaznicu.
Trag boje nanet alatkom Airbrush ima difuzne ivice, a možete da kontrolišete
brzinu raspršivanja boje. Vazdušnu četkicu možete podesiti tako da raspršuje kon-
stantan mlaz ili mlaz koji slabi posle određenog vremena. Eksperimentišite s razli-
čitim pritiscima, veličinama i oblicima četkice.
Što duže držite vazdušnu četkicu na jednom mestu, to boja postaje sve tamnija
i zasićenija, baš kao da prskate boju iz raspršivača.
Slika 7.9 prikazuje crtež urađen isključivo pomoću vazdušne četkice. Točkasti
efekti su rezultat korišćenja režima mešanja Dissolve. (O režimima mešanja učićete
u lekciji 8, „Digitalno slikanje".)
102
Slikarska četkica
Slikarska četkica, ili samo četkica (alatka Brush), najznačajnija je alatka za slikanje
u Photoshopu. Da biste je aktivirali, pritisnite taster B ili je izaberite u kutiji sa alat-
kama. Slikarska četkica se ponaša slično kao vazdušna četkica, ali nanosi boju
mnogo ujednačenije. Drugim recima, ako duže držite taster miša dok je četkica na
jednom mestu, boja ne nastavlja da „curi" na platno.
Ako treba da nacrtate pravu liniju - vertikalnu ili horizontalnu - držite pritisnut
taster Shift dok povlačite četkicu. Kada hoćete da nacrtate pravu liniju između dve
tačke pod bilo kojim uglom, pritisnite jednom negde na platnu da biste postavili
prvu tačku, a zatim držite Shift i pritisnite da biste označili krajnju tačku. Photoshop
će povući liniju između zadatih tačaka. Slika 7.10 nacrtana je pomoću Photoshop-
ovih četkica. Počela sam sa prelivom. Zatim sam koristila mekanu četkicu Wet Edges
srednje veličine, i na kraju sam upotrebila četkicu koja simulira travu. Obe ove čet-
kice nalaze se u standardnom kompletu četkica.
103
Istorijska četkica
Istorijska četkica je veoma korisna kada dorađujete sliku i niste sasvim sigurni koliko
i kakvih izmena da učinite. O n a vam omogućava da izmenjene delove slike vratite
u jedno od prethodnih stanja tako što ćete nekom od ranije upotrebljenih četkica
preći preko izmenjenih oblasti. Na slici 7.11 primenila sam filtar Distort-Glass na
fotografiju, a zatim sam istorijskom četkicom poništila dejstvo filtra na deo slike.
104
Na slici 7.13 primenila sam četkicu Art History na fotografiju, a zatim sam je
doradila istorijskom četkicom da bih vratila neke ivice i detalje.
105
Četkica istorije umetnosti može da proizvede veoma lepe efekte, ako naučite da
koristite njene parametre. Potrebna je praksa da biste naučili da pravilno koristite
četkicu istorije umetnosti - kao i svaku složenu alatku.
biste problem resili alatkom za zamenu boja, izaberite odgovarajuću boju - tamno-
braon ili crnu - i slikajte preko crvenih očiju. Ovu tehniku detaljnije ćemo obraditi
u poglavlju 22, „Retuširanje slika u boji".
Gumica
Sledeća alatka koju ćemo proučiti jeste ona koju svi, nažalost, moramo vrlo često da
koristimo - gumica (Eraser). Za izbor ove alatke sa tastature koristi se taster E. Dobro
je znati da se i operacije izvedene gumicom mogu poništiti. Prema tome, ako ste
slučajno sa platna uklonili važan element koji ste hteli da zadržite, samo izaberite
E d i t - U n d o da biste poništili brisanje.
Gumica je jedinstvena po tome što može da kopira osobine drugih alatki. O n a
može da pri brisanju ostavlja meke ivice, baš kao da slikate običnom četkicom umo-
čenom u belilo. Gumicom možete da obrišete jedan red piksela, kao da je u pitanju
olovka, ili da smanjite gustinu boja na slici - kao kad koristite vazdušnu četkicu.
Naravno, ona može da se ponaša i kao obična, četvrtasta gumica koja briše sve što joj
se nađe na putu. Traka sa opcijama alatki omogućava da zadate ponašanje gumice:
da li će ona biti klasična gumica ili četkica, koliko toga želite da izbrišete, čak i to da
li hoćete da gumica obriše deo slike do izabranog prethodnog stanja na paleti History,
ili do boje pozadine. Traka sa opcijama alatke Eraser prikazana je na slici 7.14.
vam pomogne ako, na primer, treba da obrišete pozadinu oko objekta oštrih ivica.
Background Eraser omogućava da obrišete piksele na sloju tako da ti delovi postanu
providni. Zadavanjem različitih vrednosti parametara Sampling i Tolerance, kontro-
lišete opseg providnosti i oštrinu ivica. Na slici 7.15 postavila sam boju pozadine na
boju pozadine fotografije i koristim alatku Background Eraser da bih obrisala samo
podmetač i sto ispod šolje. Mogu da povlačim gumicu preko drške šolje a da ipak
brišem samo ono što se vidi kroz nju.
Kada sloj pritisnete alatkom Magic Eraser, alatka automatski briše sve slično
obojene piksele i oni postaju providni. Možete da izaberete da li ćete obrisati samo
susedne piksele ili sve slično obojene piksele na tekućem sloju.
Sada isprobajte alatku Magic Eraser. Izaberite bilo koju sliku koja ima
površine relativno ujednačene boje, na primer nebo.
1. Izaberite čarobnu gumicu u kutiji sa alatkama. Traka sa opci-
jama prikazaće opcije ove alatke.
2. Unesite vrednost parametra Tolerance. Tolerancija definiše opseg
boja koje se brišu. Ako je vrednost tolerancije niska, moći ćete da
obrišete samo piksele čija je boja veoma slična izabranom pik-
selu. Veća vrednost parametra Tolerance omogućava brisanje
piksela u širem opsegu boja.
3. Podesite vrednost parametra Opacity da biste zadali „dubinu"
brisanja. Vrednost 100% briše piksele do potpune providnosti,
a zadavanjem manjih vrednosti dobijate delimično providne
piksele.
108
Na slici 7.16 prikazani su rezultati upotrebe alatke Magic Eraser. Prvo sam izdvo
jila nebo pomoću alatke laso. To sam uradila zato što je nebo bilo previše slično boji
jezera. Pritisla sam tri puta da bih uklonila delove pozadine. Možda ćete morati da
napravite nekoliko selekcija da biste obrisali sve što želite. Pored toga, možda ćete
morati da koristite i običnu gumicu (alatku Eraser) da biste obrisali piksele koje
čarobna gumica ostavi. Ipak, upotreba čarobne gumice je najbrži način za ukla
njanje pozadine sa slike. Intenzivno ćete je koristiti u lekciji 20 kada budete radili
fotomontaže.
109
Olovka
Alatka Pencil radi, u velikoj meri, slično kao alatka Brush, s tim što može da crta
samo linije oštrih ivica, tj. linije čije se ivice ne rasplinjavaju. Izaberite alatku Pencil
u kutiji sa alatkama ili pritisnite taster P. (Ako je izabrana alatka Brush, pritisnite
Shift+B.) Olovka deli mesto u kutiji s alatkama sa četkicom. Kada izaberete olovku,
pojaviće se njene opcije (slika 7.17).
Sažetak
Korišćenje Photoshopovih alatki za slikanje lako je i zabavno. U ovoj lekciji upoznali
ste alatke Airbrush, Brush, History Brush, Pencil i Eraser. Oblici četkica iz potpalete
Brush primenjivi su na sve alatke, ne samo na četkicu. Oblik i ponašanje četkice
možete da promenite pomoću parametara na traci sa opcijama alatki. Naučili ste da
aktivirate četkicu, olovku i gumicu pritiskanjem samo jednog slova na tastaturi.
Saznali ste ponešto o opcijama alatki i kako one utiču na izgled poteza povučenih
četkicom.
Sada kada znate nešto o četkicama i alatkama za slikanje, treba da naučite kako da
izaberete boje kojima ćete slikati. U lepe osobine digitalne boje spada i to što se ne
zavlači pod nokte, ne miriše na terpentin i ne morate da perete četkice posle slikanja.
U ovoj lekciji naučićete da birate i primenjujete boje. Postoji nekoliko načina za
biranje boja, a biće reči i o režimima mešanja (engl. blending modes), koji utiču na
način interakcije boja (i slojeva).
Biranje boja
Najlakši i najbrži način za izbor boja jeste korišćenje uzoraka boje prednjeg plana
i boje pozadine u kutiji sa alatkama (slika 8.1). Uzorak gore levo predstavlja boju
prednjeg plana, a uzorak dole desno - boju pozadine.
Uzorci (engl. swatches) su dva mala obojena kvadrata pri dnu kutije sa alatkama.
Pritiskanjem sličice u donjem levom uglu, koja izgleda kao minijaturna verzija
uzoraka, dobijate podrazumevane boje (crnu i belu). Pritiskom na malu zakrivljenu
strelicu u gornjem desnom uglu, prelazite s boje prednjeg plana na boju pozadine i
obrnuto.
111
Da biste promenili boju bilo kog od ova dva uzorka, pritisnite ga mišem. Otvoriće
se okvir za dijalog Color Picker koji ste odabrali na kartici General okvira za dijalog
Preferences. Ako niste ništa izabrali, otvoriće se Photoshopov Color Picker. Druge
opcije koje su vam na raspolaganju su Appleov ili Windowsov Color Picker, u zavi-
snosti od operativnog sistema koji koristite. U primerima iz ove lekcije koristi se Pho-
toshopov Color Picker.
Color Picker se standardno otvara u modelu boja HSB, što je skraćenica za Hue
(boja, ton), Saturation (zasićenost) i Brightness (svetloća), sa izabranim radio-dug-
metom Hue. Time je obezbeđeno da se u velikom polju prikažu sve moguće vrednosti
zasićenja i svetloće izabrane boje. Ako pritisnete bilo gde unutar polja, promeniće se
vrednosti parametara Saturation i Brightness, dok vrednost Hue ostaje ista.
Ako pritisnete dugme Saturation, obojeno polje se menja kao na slici 8.3, prikazu-
jući sve moguće boje za datu vrednost zasićenja. Ako pritisnete bilo gde unutar
obojenog polja, menjaju se ostali brojevi, ali zasićenje ostaje isto.
Uopšteno govoreći, umetnici najviše vole režim HSB zato što ga je lako shvatiti.
Međutim, ne morate se držati njega. Slobodno izaberite RGB. To je model koji upra-
vlja načinom prikazivanja boja na monitoru. (On koristi crvenu, zelenu i plavu
boju, isto kao, na primer, televizor.)
Malo je komplikovanije izabrati boju u modelu RGB. Kada pritisnete radio-
-dugme R (Red), boje u velikom polju ne moraju biti crvene, već mogu biti i plave ili
zelene. Tu dolazi do izražaja važnost spektralne trake sa klizačem i numeričkih vred-
nosti u poljima.
Ne zaboravite, u modelu RGB boje se prave od komponenata - crvene, zelene
i plave - u iznosima od 0 do 255. Čista crvena ima 255 crvene, 0 zelene i 0 plave.
Ako unesete ove vrednosti u odgovarajuća polja prozora Color Picker, čista crvena će
biti prikazana u donjem levom uglu obojenog polja. U ostatku polja biće prikazane
boje koje se dobijaju mešanjem zelene i plave sa crvenom. Pritisnite mišem malo
113
iznad i udesno da biste crvenoj dodali malo zelene i plave. Pošto ste dodali relativno
male količine zelene i plave, sa crvenom su, u stvari, pomešane žuta i magenta. Žuta
potiče od dodavanja zelene, a magenta od dodavanja plave. Slika 8.4 prikazuje kako
to izgleda u biraču boja.
Model RGB ćete najlakše savladati ako radite s njim. Otvorite Color Picker i iza-
berite boju u velikom polju. Zatim posmatrajte kako se numeričke vrednosti menjaju
kada pritisnete neku drugu boju. Istražite šta se dešava kada birate različitu radio-
-dugmad i menjate vrednosti u pripadajućim poljima.
Da li ste se ikada pitali šta znače oni čudni brojevi i slova u polju # na dnu pro-
zora Color Picker? Pa, to je HTML kod izabrane boje. HTML kodovi su u heksadeci-
malnom formatu, spremni za unošenje u izvorni HTML kod Web strane. To će vam
trebati samo ako spadate u one hrabre autore koji svoje Web prezentacije prave
programiranjem na jeziku HTML. U suprotnom, ne treba da brinete o tome. Kada
u program za izradu Web strana smestite sliku koju ste napravili u Photoshopu,
automatski će se generisati odgovarajući HTML kod.
Paleta Color
Paleta Color ima nekoliko prednosti nad prozorom Color Picker. Prvo, možete je
ostaviti otvorenom, što omogućava da menjate boje a da pri tom ne morate da pro-
lazite kroz zametnu proceduru koju zahteva prozor Color Picker: pritiskanje uzorka u
kutiji sa alatkama, pronalaženje boje i potvrđivanje izbora pritiskom na dugme OK.
Pored toga, paletu boja možete i usidriti u gornjem desnom uglu ekrana tako što ćete
je uhvatiti za jezičak i prevući na desni kraj trake sa opcijama alatki.
114
Svima vama koji imate problema s matematikom prija to što paleta Color ima
manje numeričkih polja od prozora Color Picker, a i ona koja postoje (slika 8.5),
logično su povezana sa klizačima. Paleta Color se standardno otvara u režimu koji
ste poslednji put koristili, ali je možete prebaciti u režim Grayscale ili bilo koji drugi,
kada izaberete odgovarajuću stavku iz menija palete (slika 8.6). Čak možete izabrati
i boje za Web, kao varijantu modela RGB.
Paleta Swatches
Sećate li se da sam na početku lekcije rekla da Photoshop nudi više načina za biranje
boja? Evo i najjednostavnijeg. Paleta Swatches, prikazana na slici 8.7, funkcioniše
kao dečija kutija sa vodenim bojama. Umočite četkicu u boju i slikajte. Da biste
izabrali boju prednjeg plana, pritisnite odgovarajući uzorak boje. Da biste izabrali
boju pozadine, držite Alt (Windows), odnosno Option (Mac), dok pritiskate uzorak
mišem.
Ako često koristite iste boje, koje ne postoje ni na jednoj Photoshopovoj paleti, sni
mite sopstvenu paletu tako što ćete iz menija palete izabrati opciju Save Swatches.
Boje možete birati sa fotografija, skeniranih donećete morati da birate omiljene boje
svaki put kada pokrenete Photoshop. Iz menija palete Swatches možete izabrati i
neku od petnaestak paleta uzoraka koje se isporučuju uz Photoshop. Palete uzoraka
se čuvaju u direktorijumu Presets.
117
Alatka pipeta
Kada ste pomerali pokazivač miša preko uzoraka boja na paleti Swatches ili spek-
tralne trake na paleti Color, videli ste kursor u obliku pipete (kursor alatke Eyedrop-
per). Kao što i očekujete, boja koju pritisnete pipetom postaje aktivna. Prednost ove
alatke je što na isti način radi i sa slikom - sa postojeće slike možete pomoću pipete
da izaberete boju neba, trave ili kože, a da pri tom ne morate pokušavati da pro
nađete tu boju u prozoru Color Picker.
Pipeta je izuzetno korisna alatka, naročito kada retuširate sliku i treba da iskori-
stite boje koje se već nalaze na njoj. Pritisnite bilo koje mesto na slici i boja koja se
nalazi ispod vrha pipete postaće nova boja prednjeg plana. Ukoliko treba da izaberete
boju pozadine, držite Alt (Windows), odnosno Option (Mac) dok birate boju pipetom.
Kada držite pritisnut taster miša i prevlačite pipetom preko slike, uzorak boje prednjeg
plana u kutiji sa alatkama menja boju kad god se pipeta nađe iznad druge boje na
slici. Ukoliko počnete da povlačite miša u Photoshopovom prozoru, možete da - držeći
i dalje pritisnut taster miša - odvučete pokazivač na bilo koje mesto na ekranu da
biste izabrali boje sa tapeta ili ikonica na radnoj površini.
Da biste u toku rada bilo koju alatku za slikanje (osim gumice), brzo pretvorili
u pipetu i promenili boju prednjeg plana, pritisnite taster Alt (Windows), odnosno
Option (Mac).
Režimi mešanja
U stvarnom svetu, kada četkicom punom boje pređete preko mesta na koje je već
naneta boja, dešavaju se različite stvari, u zavisnosti od boje koju nanosite - koliko je
providna, da li je prvi sloj mokar ili suv itd. U Photoshopu možete da kontrolišete sve
ove faktore primenom takozvanih režima mešanja (engl. blending modes). Naći ćete ih
u padajućoj listi na traci sa opcijama alatki (slika 8.12). Režimi mešanja su prime-
njivi na sve alatke kojima možete da crtate ili pišete, uključujući olovku, pečat i
alatke za prelive, kao i sve one za koje je to očiglednije. Kao što vidite, postoji prilično
velik broj režima mešanja. Ukratko ćemo se osvrnuti na režime mešanja i način na
koji funkcionišu.
120
Pretpostavimo da radite samo sa dve boje. Jedna je boja osnove, ona koja je već
na platnu. Druga je boja za mešanje, ona koju dodajete uz uključen režim mešanja.
Mešanjem dobijate treću, rezultantnu boju, koja varira u zavisnosti od toga kako ste
pomešali prve dve.
Na slikama od 8.13 do 8.35 prikazano je šta se dešava kada odaberete svaku od
opcija iz padajuće liste režima mešanja. (U primerima je korišćena tvrda četkica
„umočena" u jarkoružičastu boju, na svetlozelenoj podlozi, osim u primerima sa slo-
vom R, gde su boje obrnute.)
121
122
123
Sažetak
U ovoj opširnoj lekciji opisali smo različite načine biranja i nanošenja boja na sliku
u Photoshopu. Prvo ste naučili razliku između boje prednjeg plana (boje četkice ili
olovke) i boje pozadine (boje platna ispod slike).
Prozor Color Picker, paleta Color i paleta Swatches sadrže boje kojima slikate.
Lakše je koristiti palete Color i Swatches nego Color Picker, zato što ih možete ostaviti
otvorenim dok radite. Naučili ste da za biranje boja sa palete ili sa slike koristite
pipetu zajedno sa četkicom.
Na kraju, opisali smo režime mešanja, tj. način na koji međusobno reaguju dva
sloja boje ili slike.
Da li ste se ikad pitali zašto su slikari uvek okruženi krpama umočenim u boju i zašto
su im ruke, nokti i odeća umazani bojom? Zato što se ne slika samo četkicama; pone-
kad slikate prstom, parčetom tkanine, laktom, ili nečim drugim što vam pomaže da
pomešate boje, da neznatno posvetlite sliku ili da je potamnite. U ovom poglavlju ćete
naučiti trikove koje slikari i fotografi koriste još od same pojave ovih vrsta umetnosti.
Razmazivanje
Razmazivanje (engl. smudge) predstavlja slikarski termin za mešanje dve ili više boja.
U Photoshopu postoji više načina razmazivanja, kao što postoji više načina za
gotovo svaku operaciju. Najočigledniji i najbrži način za stapanje objekta slike sa
pozadinom, jeste upotreba alatke za razmazivanje (Smudge).
Alatka za zamagljivanje
Alatka Blur zamagljuje (defokusira) sliku. Pod zamagljivanjem podrazumevam
umekšavanje ili ujednačavanje piksela. Izaberite alatku Blur u kutiji sa alatkama.
Na traci sa opcijama pojaviće se opcije alatke Blur (slika 9.5). Dok radite sa alatkom
Blur, alatku Sharpen privremeno birate pritiskom na Alt (Windows), odnosno Option
(Mac), i obrnuto. Opcija Use All Layers ima smisla samo kada slika na kojoj radite
ima više od jednog sloja.
Opcije za alatke Sharpen i Blur gotovo su iste kao ranije opisane opcije alatke
Smudge. Na raspolaganju su vam isti režimi mešanja (Mode) i isti načini pode-
šavanja jačine poteza (Strength).
Na slici 9.6 izbliza je prikazano dejstvo alatke Blur. Cvetovi su bili odlični, ali je
lišće izgledalo kao da su ga napale biljne vaši. Pažljivom upotrebom alatke za zama-
gljivanje, ovakvi nedostaci se mogu prikriti. Na slici 9.7 prikazana je fotografija pre i
posle retuširanja.
128
Kada zamagljujete delove slike, vodite računa o tome da obuhvatite celu oblast
koju hoćete da zamaglite. Pikseli koje propustite da defokusirate isticaće se i delovaće
vrlo sumnjivo. Pored toga, ne zaboravite da možete promeniti veličinu četkice tako
što ćete izabrati drugu četkicu iz palete Brushes. Za alatku Blur preporučujem četkicu
mekih ivica, ali ne i za alatku Sharpen. Kada izoštravam delove slike, više volim da
koristim malu četkicu tvrdih ivica, da bih tačno znala na čemu sam. Verovatno ćete
otkriti i da je bolje da radite na uvećanom prikazu slike, jer ćete tako bolje upravljati
alatkom.
Alatka za izoštravanje
Alatka Sharpen je direktna suprotnost alatki Blur. Dok alatka Blur umekšava piksele,
alatka Sharpen ih izoštrava i ističe povećavanjem kontrasta između susednih piksela.
Zbog njihove međusobne veze, ove dve alatke su smeštene u isti pregradak Photo-
shopove kutije sa alatkama. Pritiskanjem trouglića u donjem desnom uglu pregratka
129
otvara se potpaleta s koje možete izabrati jednu od ove dve alatke, ili alatku Smudge.
Alatke Blur i Sharpen možete aktivirati i ako pritisnete taster R (od retuširanje?). Priti
snite Shift+R da biste prelazili s jedne alatke na drugu. Na slici 9.8 prikazan je cvet pre
i posle izoštravanja njegovog središta alatkom Sharpen.
Alatke za toniranje
Photoshop je, pre svega, digitalni ekvivalent mračne komore za razvijanje foto-
grafija, pa je logično da neke od njegovih najkorisnijih alatki imitiraju tehnike koje
fotografi koriste za posveti javan je i zatamnjivanje delova slike, kao i za dobijanje
intenzivnijih boja. U alatke za toniranje spadaju: alatka za posvetljavanje (Dodge),
alatka za potamnjivanje (Burn) i sunder (Sponge). Alatke Dodge i Burn su suprot-
nosti, kao Blur i Sharpen, ali - umesto da utiču na kontrast susednih piksela, one
posvetljuju ili zatamnjuju izabranu oblast. Sunđer menja zasićenost boje u oblasti
u kojoj je primenjen.
132
Sunđer
Možda ćete se iznenaditi, ali korišćenje sunđera je još jedan trik iz mračne komore.
Kada se vidi da slika u kadici sa razvijačem ne postaje dovoljno tamna, ili kada
izgleda da je premalo eksponirana ili da su joj boje slabe, fotograf je često može spa-
siti tako što će nakvasiti sunder svežim, čistim razvijačem i njime direktno trljati
mokru sliku u kadici. Kombinacija blagog povećanja temperature usled trenja i uti-
caja sveže hemikalije može učiniti da se od neupotrebljive slike dobije prihvatljiva.
Naravno, to nije zamena za ispravno eksponiranje.
133
Photoshopov sunđer (Sponge) radi otprilike isto to. Na slici u boji, on povećava (ili
smanjuje - vrlo fleksibilna alatka) zasićenost boja u oblasti na koju ga primenite. Na
slici u sivim tonovima, sunđer povećava ili smanjuje kontrast tako što pomera nivo
sive boje od srednjih tonova ili ka njima. Kada koristite sunder, treba da podesite
njegove parametre na traci sa opcijama da biste zadali da li on treba da intenzivira
boje (poveća zasićenost), ili da ih izbledi (smanji zasićenost). Na slikama 9.14 i 9.15
prikazana je fotografija šumskog predela, pre i posle primene alatke Sponge. Ove
slike možete videti i u punom sjaju, na stranama u boji.
134
153
167
179
Mnogo je lakše raditi s digitalnom bojom nego s pravom. Nema miris, nikad se ne
prosipa po stolu, a nema ni umazanih četkica koje treba prati kada se posao završi.
Tragovi boje vam ne ostaju po rukama i odeći, čak ne treba ni da čekate da se boja
osuši. U Photoshopu možete da crtate od nule, počevši od prazne strane i koristeći
je kao da radite u bilo kom drugom grafičkom programu, a možete i da uzmete
postojeću sliku i da je obradite. U ovoj lekciji istražićete oba načina rada.
Kada govorim o „slikanju" u digitalnom carstvu, mislim - naravno - na obradu
slika na načine koji imitiraju klasične slikarske tehnike. Pošto imitiramo stvarnost,
možda ćete pomisliti da će broj slikarskih tehnika koje možete koristiti biti ograničen
- ali nije tako. Na primer, niste ograničeni samo na akvarel i ulje. Pri slikanju u Pho
toshopu možete koristiti i drvene bojice, pastele, kredu, ugljen, čak i neonske cevi,
kao što danas čine mnogi umetnici i studenti slikarstva.
Digitalno slikanje je najspektakularniji i najzabavniji deo rada u Photoshopu, a
ipak je prilično jednostavno. Kada savladate Photoshopove alatke za slikanje, steći
ćete nove veštine i biti u stanju da napravite pristojne slike.
Vodene boje
Umetnici koji koriste konvencionalne slikarske tehnike i medije, veoma poštuju one
koji izaberu da se bave akvarelom. To je verovatno medij s kojim se najteže izlazi na
kraj. Morate raditi „na mokro" da biste mešali boje, ali ne sme da bude toliko mokro
da se slika pretvori u blato. Akvarel je mnogo lakše napraviti digitalno. Počećemo
s tehnikom filtriranja koja čini da fotografija izgleda kao da je naslikana vodenim
bojama.
Za primenu filtra potrebno je od nekoliko sekundi, do minut ili više. Ako na uma-
njenom prikazu slike odmah ne vidite dejstvo filtra, pogledajte indikator napredo-
vanja na statusnoj traci u dnu prozora filtra. Indikator ukazuje na stepen završetka
procesa izračunavanja i primene filtra. Kada indikator dođe do kraja, efekat će biti
potpuno primenjen na sliku.
Vrednosti opcije Brush Detail kreću se od 1 do 14, pri čemu vrednost 14 daje naj-
više detalja, dok vrednost 1 daje rasplinut efekat. U zavisnosti od prirode slike koju
obrađujete i vaših afiniteta, možda ćete želeti da počnete eksperimente sa vredno-
stima od 9 do 12. Vrednosti parametra Shadow Intensity mogu se podesiti od 0 do 10.
Ipak, ako ne želite da postignete specijalne efekte, ostavite ovu vrednost na 0. Filtar
Watercolor previše zatamnjuje senke, čak i kada je opcija Shadow Intensity podešena
na 0. Već pri vrednostima 3-4, slika postaje gotovo potpuno crna. Vrednosti parame-
tra Texture nalaze se u opsegu od 1 do 3. Ove promene su veoma suptilne, pa se
140
možda pitate da li uopšte utiču na sliku. Utiču, ali su efekti vidljiviji kada je vrednost
parametra Brush Detail mala. Na slici 10.3 prikazala sam uticaj različitih kombina-
cija parametara Brush Detail i Texture da biste videli razlike.
C r t a n j e a k v a r e l a iz p o č e t k a
Ponekad nemate fotografiju koju biste pretvorili u akvarel, ili hoćete da sami napra-
vite sliku od nule. Možda želite da primenite drugačiji stil vodenih boja od onih koje
nudi filtar Watercolor. Ako radite strpljivo i promišljeno, možete napraviti akvarele
142
koji izgledaju kao da su naslikani pravom četkicom na papiru. Otvorimo nov doku-
ment u Photoshopu i slikajmo.
U lekciji 7, „Četkice i umetničke alatke", naučili ste kako se koristi alatka Brush.
Kao što se sećate, korišćenjem trake sa opcijama alatki veoma jednostavno možete da
pređete s velike četkice na malu, ili da promenite providnost. Lično volim da otvorim
i paletu Swatches i da iz nje biram boje, a ne da svaki put otvaram prozor Color Picker.
Slobodno prelistajte ponovo tu lekciju ako treba da se podsetite ovih postupaka.
Još jedan koristan trik za crtanje akvarela jeste korišćenje gumice (alatke Eraser),
kao da je četkica natopljena čistom vodom, za posvetljavanje previše tamne boje
koju ste naneli. Ako želite da neznatno posvetlite boju, zadajte veoma malu vrednost
parametra Opacity. S druge strane, ukoliko vam se četkica izmakla iz ruke pa treba
da očistite delove oko ivica poteza, zadajte veliku vrednost parametra Opacity. Ne
zaboravite da alatka Eraser uvek briše do boje pozadine. Ako ste tokom slikanja
menjali boje, obavezno vratite boju pozadine na ono što biste hteli da vidite kada
budete brisali gumicom, ili držite sliku na zasebnom sloju a ne na sloju pozadine.
Tekstura Canvas najbolje simulira papir za akvarele, naročito ako malo smanjite
veličinu zrna (opcija Scaling). Tekstura Sandstone je takođe dobra. Kada je koristim,
obično podesim Scaling na 70%, a Relief na 3. Koristite klizače da biste podesili ove
144
parametre, tj. veličinu zrna i reljefnost. Mislim da ponovna primena iste teksture, ali
sa svetlom koje dolazi iz suprotnog pravca (opcija Light Dir), najbolje simulira tek-
sturirani papir. Naravno, slike možete i odštampati na pravom papiru za akvarele.
Tanji papiri ove vrste sasvim lepo prolaze kroz mlazne štampače.
Uljane boje
Ulja izgledaju potpuno različito od akvarela, a Photoshop izuzetno uspešno imitira
taj izgled. Slike rađene u ulju odlikuju se neprovidnošću boja, jasno vidljivom tekstu-
rom platna, i debelim, ponekad i trodimenzionalnim slojem boje. Da biste u Photo-
shopu dobili kompletan efekat, možda ćete morati da kombinujete nekoliko tehnika.
Kao i pravi slikari, počećemo nanošenjem podloge.
Priprema p o d l o g e
Kada slikar započinje uljani pejzaž, obično prvo skicira scenu pomoću nekoliko
linija, često koristeći ugljen ili olovku da bi postavio horizont i velike površine. Zatim
umače debelu četkicu u razređenu boju i počinje da nanosi podlogu. Na taj način
definišu se sve ujednačeno obojene površine: nebo, zemlja, more i svi drugi jasno
uočljivi elementi, kao što su velika stena, litica i slično. Nanošenjem podloge formira
se osnova slike, tako što se definišu boje i svetloća njenih različitih delova. Posle toga
treba samo dodati detalje.
Photoshopov filtar Underpainting „posmatra" sliku na koju ga primenjujete i
svodi je na sličan skup jednobojnih blokova. Na slici 10.7 primenjujem filtar Under-
painting na fotografiju jezera. Ako hoćete da učitate ovu fotografiju da biste na nju
primenili sve ovo o čemu čitate, znajte da se ona zove F a l l Pond i da se nalazi na
Samsovoj Web lokaciji koja je već pominjana u ovoj lekciji.
145
Nanošenjem podloge dobijate osnovne elemente slike, bez detalja. Ako koristite
filtar Underpainting, podesite njegove parametre. Parametar Texture je isti kao i u
filtru Texturizer koji smo koristili za izradu akvarela. Međutim, ovde želite da više
istaknete teksturu, pa treba da zadate veću vrednost parametra Relief, a verovatno
i veću vrednost za Scale ako slikate na platnu. Pored platna (Canvas), možete slikati
i na juti (Burlap), kamenu (Sandstone), cigli (Brick), ili na materijalima koje učitate
s nekog drugog mesta. Vrednosti opcije Brush Size kreću se od 0 do 40. Manje četkice
zadržavaju više teksture i detalja originalne slike. Veće četkice daju pomalo zamr-
ljane površine i uklanjaju sve detalje. Vrednosti opcije Texture Coverage takođe su u
opsegu od 0 do 40. Niže vrednosti manje otkrivaju teksturu, a veće je ističu. Pri nano-
šenju podloge, tekstura se otkriva samo na mestima premazanim bojom, a ne na
ćelom platnu.
N a n o š e n j e boja
Posle primene filtra Underpainting, slika ostaje pomalo nejasna - što je dobro za
neke namene, ali deluje nedovršeno. Slikar bi nastavio rad na slici nanošenjem
dodatnih boja preko oblasti koje zahtevaju više detalja, pa ćete i vi to uraditi da biste
završili jesenji pejzaž.
Pošto su četkice za uljane boje pomalo krute, izaberite tvrdu četkicu. Ako je opcija
Wet Edges na traci sa opcijama alatki uključena, isključite je. Verovatno ćete hteti i
da promenite režim mešanja, mada će režim Normal odgovarati onim delovima
slike na kojima treba da se vide nanosi boje. Ipak, za drveće, verovatno će najkori-
sniji biti režim Dissolve. Upotrebite ga, kao što je prikazano na slici 10.9, da biste
istačkavanjem dodali boje preko podloge. (Istačkavanje, engl. stippling, znači crtanje
146
samim vrhom tvrde okrugle četkice, tako da nanosite tačke, a ne poteze boje. Režim
Dissolve veoma dobro simulira ovaj efekat.) Menjajte veličine četkica i neprovidnost
(parametar Opacity) da biste povećali ili smanjili količinu boje koju nanosite svakim
potezom.
Možete nastaviti da slikate po ovoj slici sve dok ne bude izgledala kao ulje, ili je
upotrebiti kao osnovu za isprobavanje drugih filtara i efekata. Na slici 10.10, prime-
nila sam filtar Texturizer (Filter-Texture- Texturizer) da bih slici vratila teksturu
platna koja se izgubila pri doradi. Pogledajte završenu sliku na stranama u boji.
147
Krede i ugljen
Crteži kredom (engl. chalk) i ugljenom (engl. charcoal) nalaze se u muzejima i umet-
ničkim kolekcijama širom sveta. Umetnici vole ove materijale zato što se jedno-
stavno koriste, i zato što se njima mogu dobiti linije najrazličitijeg izgleda. Oštrina
linija zavisi od načina na koji držite kredu ili ugljen.
149
Filtar C h a l k and C h a r c o a l
Kada primenite filtar Chalk and Charcoal (Filter-Sketch-Chalk and Charcoal),
videćete da on svodi sliku na tri boje: tamnosivu, boju prednjeg plana i boju poza-
dine. Za kredu se koristi boja pozadine, a za ugljen - boja prednjeg plana. Oblasti
koje nisu obrađene kredom ili ugljenom postaju sive. Treba malo da eksperimenti-
šete da biste pronašli prave boje.
Slika 10.13 prikazuje okvir za dijalog Chalk & Charcoal, koji upravlja radom
ovog filtra. Možete da podesite veličinu oblasti na koje deluju ugljen (opcija Char-
coal Area) i kreda (opcija Chalk Area). Opseg klizača je od 0 do 20. Počnite negde
oko sredine pa menjajte vrednosti dok ne dobijete kombinaciju koja odgovara datoj
slici. Vrednost parametra Stroke Pressure kreće se u opsegu od 0 do 5, a najbolje je da
ga držite na 1 ili 2 ukoliko ne želite da se slika pretvori u skup ravnomerno obojenih
površina.
150
Filtar C h a r c o a l
Filtar Charcoal (Filter-Sketch-Charcoal) koristite za pretvaranje slike u dobru imi-
taciju crteža ugljenom. Pošto ne postoji ugljen u boji, crtež ugljenom će biti najbolji
ako podesite boju prednjeg plana na crnu, a boju pozadine na belu - ili na neku
svetlu boju ako hoćete da postignete efekat crtanja na papiru u boji. Okvir za dijalog
filtra Charcoal prikazan je na slici 10.15. Možete podesiti debljinu linije (opcija
Charcoal Thickness) na vrednost od 1 do 7, a količinu detalja (opcija Details) na
vrednost od 0 do 5. Opcija Light/Dark Balance podesiva je u opsegu od 0 do 100
i kontroliše odnos između boje prednjeg plana i boje pozadine.
Na slici 10.16 prikazane su dve verzije istog crteža mačke pretvorenog u crtež
ugljenom - pre i posle blagog retuširanja pomoću alatki Brush, Blur i Sharpen. Ako
umesto miša koristite grafičku tablu, lakše ćete pri retuširanju reprodukovati linije
i šrafure koje daje filtar Charcoal.
152
Sažetak
Uh! Ovo je bila iscrpna i naporna lekcija. Provedite neko vreme vežbajući opisane
tehnike pre nego što nastavite.
U ovoj lekciji ste videli da je digitalno slikanje oblast u kojoj Photoshop zaista bri-
ljira. Možete nacrtati sliku od početka, ili obrađivati učitane digitalne fotografije,
skenirane slike ili slike koje ste napravili u nekom drugom, kompatibilnom pro-
gramu. Kada otvorite sliku u Photoshopu, različiti filtri i četkice omogućavaju da je
pretvorite u dobru imitaciju ulja, akvarela ili crteža. Među filtrima iz grupe Artistic
nalaze se i filtri koji će obaviti dobar deo posla oko konverzije. Ipak, da biste postigli
najbolje rezultate, moraćete da doradite sliku posle primene filtra. Izaberite alatke
i boje tako da odgovaraju mediju koji hoćete da imitirate. Eksperimentišite i - ako
otkrijete tehniku ili kombinaciju filtara koja deluje posebno dobro - zapišite rele-
vantne podatke.
Prešli ste skoro polovinu knjige. Već ste naučili dosta toga o Photoshopu, ali - kao i
uvek - ima još da se uči. Većina stvari koje slede zabavne su. U ovoj lekciji pozabavi-
ćemo se jednom od najvažnijih i najkorisnijih mogućnosti Photoshopa - slojevima.
Slojevi će vas možda u početku zbunjivati, ali ne brinite - nisu tako gadni kao što
mislite. U stvari, oni su tačno ono što im i ime govori - slojevi unutar jedne slike - a
svaki sloj se može podešavati i menjati nezavisno od ostalih. Baš zbog toga je ova
mogućnost izuzetna.
Ukoliko će vam to pomoći, posmatrajte slojeve na sledeći način: zamislite crtani
film o Dušku Dugoušku u kome glavni junak prolazi kroz šumu. Crtači u studiju
kompanije Warner Bros nacrtali su pozadinu, a zatim su na zasebnim providnim
folijama nacrtali Duška i folije postavili preko pozadine. Često je potrebno da Dušk-
ovo telo bude na jednom sloju a ruke i noge na drugom, da bi se - izmenom skupa
slojeva - dobila animacija u kojoj izgleda kao da se Duško kreće kroz šumu ili juri
Patka Daču, koji je takode nacrtan na zasebnim folijama.
Photoshop ima sličnu mogućnost, a u verziji CS možete da napravite do 999 slo-
jeva. Dok radite na jednim slojevima, možete da sakrijete druge. Pored toga, slojeve
možete i da povezete. U lekciji 6, „Podešavanje boja", naučili ste da koristite slojeve
za podešavanje, koji omogućuju da korigujete boje i tonove na slikama. Sada ćete
saznati ostatak priče o slojevima.
Zasad, pošto niste napravili nijedan nov sloj, trebalo bi da na paleti Layers imate
samo jedan prazan pravougaonik označen sa Background. To je sloj pozadine.
Ako vam se čini da su sličice premale, izaberite stavku Palette Options iz menija
palete Layers (dugme s trouglićem u gornjem desnom uglu) i pogledajte sliku 11.2.
Možete izabrati jednu od tri veličine umanjenog prikaza, ili nijedan prikaz. Ne
zaboravite da svaka slika na ekranu zauzima deo radne memorije koji je na raspola
ganju Photoshopu. Ako vam odgovaraju najmanje sličice, držite se njih. Što je sličica
manja, paleta će zauzimati manje mesta na radnoj površini. To je važno kada
počnete da istovremeno radite sa više slojeva.
155
Aktivnom sloju možete da dodajete i da sa njega brišete šta god hoćete, a pri tom
nećete izmeniti slojeve koji se nalaze ispod ili iznad njega. Na primer, ako izaberete
da Layer 1 bude aktivan sloj, možete pomerati hleb pomoću alatke Move, ali tanjir i
salata se neće pomerati.
Prikazivanje/sakrivanje slojeva
Još jedna odlična osobina slojeva jeste to što, kada hoćete da se koncentrišete na
određeni deo slike, sve ostale slojeve možete da sakrijete. Levo od prikaza slojeva
videćete polja sa sličicom oka. O n a ukazuju na to da je sloj vidljiv. Međutim, ako
pritisnete sličicu oka, ona nestaje i sloj postaje skriven. Na slici 11.11 vidite da sam
isključila salatu, ali se svi ostali slojevi - hleb, paradajz i slanina - i dalje vide.
Isprobajmo ovo. Pritisnite sličice oka pored slojeva s hlebom i sa salatom. One
nestaju, a zajedno s njima nestaju i odgovarajući slojevi na slici koju obrađujete.
Pritisnite ponovo da biste vratili sličice oka i slojeve slike. Po sakrivenom sloju ne
možete crtati niti ga možete obrađivati na neki drugi način, ali ga možete pomerati
nagore ili nadole (na prethodno opisan način) da biste promenili redosled slojeva.
160
Uklanjanje slojeva
Sloj ćete najlakše ukloniti ako ga pritisnete da bi postao aktivan, a zatim pritisnete
sličicu korpe za otpatke na dnu palete Layers. Drugi način je da izaberete stavku
Delete Layer, ili iz glavnog menija Layer ili iz menija palete Layers. Kada to uradite,
pojaviće se okvir za dijalog s pitanjem da li zaista želite da obrišete sloj. Na Macu
možete da izbegnete ovo upozorenje tako što ćete držati taster Option dok pritiskate
korpu za otpatke. (Upozorenje ćete izbeći i ako prevučete sloj do korpe.) Komanda
Undo vraća sloj ukoliko u međuvremenu niste ništa uradili. Ako ipak jeste, upotre-
bite paletu History da biste se vratili na jedno od prethodnih stanja.
Klizač Opacity
Klizač Opacity pri vrhu palete Layers upravlja neprovidnošću aktivnog sloja. Ranije
ste ga nakratko koristili da biste promenili providnost slanine. Klizač će se pojaviti
kada pritisnete trougao desno od polja sa procentualnom vrednošću neprovidnosti.
Opseg klizača je od 5% do 100%. Ako ne želite da koristite klizač, unesite numeričku
vrednost u polje Opacity tako što ćete na tastaturi otkucati 0 za 100%, 1 za 10%, 2 za
20% itd. Ako vam trebaju preciznije vrednosti, otkucajte ih (na primer, 57), brzo pri-
tiskajući jedan pa drugi numerički taster.
Još malo ćemo vežbati korišćenje klizača Opacity. Trebalo bi da je sendvič još uvek
na ekranu. Aktivirajte sloj na kome se nalazi paradajz i povucite klizač na oko 75%.
Da li i dalje vidite paradajz? Da, ali je pretanko isečen. Povucite klizač na 10%, a
zatim i na 0%. Zatim ga vratite na 100%. Zabavno, zar ne?
Klizač Opacity ne utiče na pozadinu. O n a uvek ostaje 100% neprovidna. Među
tim, ima načina da se ovo zaobiđe. Postoji razlika između pozadine slike i onoga što
Photoshop vidi kao pozadinu slojeva.
Prazan dokument s providnom pozadinom dobićete kada otvorite novu datoteku iz
menija File-New i u oblasti Contents okvira za dijalog New izaberete opciju Transpa
rent (slika 11.12). Kada se platno otvori, imaće šahovsku šaru, što znači da na sloju
nema ničega. Ako pogledate paletu Layers, videćete da se prazna strana zove Layer 1
a ne Background. To će vam pomoći da se setite da možete promeniti neprovidnost
ovog sloja. Sve što naslikate na takvom sloju imaće providnu pozadinu. Sve što
161
kopirate sa drugog mesta biće postavljeno na nov sloj koji takođe može da se učini
providnim. Ako ne vidite šahovsku šaru, otvorite okvir za dijalog Edit-Preferences-
Transparency and Gamut (Windows), odnosno Photoshop-Preferences-Transpa-
rency and Gamut (Mac OS) i promenite opciju Grid Size iz None u Small.
Režime mešanja možete primeniti ili direktno sa palete Layers, ili iz okvira za dija-
log Layer-Layer Style-Blending Options. Okvir za dijalog omogućava kontrolisanje
načina mešanja slojeva. Ako poželite da se upustite i u napredne opcije, potražite
uputstva u ugrađenom sistemu pomoći ili u priručniku koji ste dobili uz program.
Povezivanje slojeva
Ako na paleti Layers pritisnete polje pored onog sa sličicom oka, a na bilo kom sloju
osim aktivnog, u polju će se pojaviti sličica lanca. Lanac ukazuje na to da je dati sloj
povezan sa aktivnim slojem, što znači da će se, ako pomerite sadržaj aktivnog sloja,
pomeriti i povezani slojevi. Na slici 11.14 prikazana je paleta Layers sa povezanim
slojevima sendviča.
163
Kompleti slojeva
Kompleti slojeva pomažu da organizujete grupe slojeva i da radite s njima. Kada defi-
nišete komplet slojeva, možete ih sažimati ili otkrivati po potrebi, a da ih pri tom ne
svodite na jedan, tj. da ne „spljoštite" sliku. U primeru sendviča, sve što se nalazi
između dva parčeta hleba mogli ste da označite kao komplet. Kad bi trebalo da pome-
rate pojedinačne elemente ili da im menjate veličinu ili boju, uradili biste to ćelom
kompletu, a ne jednom po jednom sloju. Slojevi koji formiraju komplet moraju biti
jedni do drugih. Ne možete napraviti komplet slojeva 1, 3 i 5 ako prethodno ne pre-
mestite slojeve 2 i 4 iznad ili ispod kompleta slojeva. Da biste formirali komplet
slojeva, otvorite okvir za dijalog Layers-New-Layer Set. Komplet slojeva ćete lakše
pronaći ako mu dodelite boju. Svi prikazi slojeva iz kompleta biće na paleti Layers
prikazani na pozadini zadate boje.
Spajanje slojeva
Sto više slojeva dodate slici i što više efekata primenite na njih, to će biti veća dato-
teka slike. Ako imate disk velikog kapaciteta i ako pravite rezervne kopije na izme-
njivim medijima, veličina nije problem.
Međutim, veličina datoteke može da bude itekako važna kada je pripremate za
druge namene, na primer, za objavljivanje na Webu. Višeslojnu sliku možete da sni-
mite samo u formatu TIFF i u Photoshopovom matičnom formatu, što je odlično za
rad u Photoshopu, ali loše za ostale namene. Za objavljivanje na Webu, slike treba
da budu u formatu GIF, PNG ili JPEG. Za klasičnu štampu, verovatno će biti nabolji
format TIFF, mada TIFF datoteke s višeslojnim slikama mogu biti veoma velike. Zbog
toga morate ili da spojite slojeve ili da „spljoštite" sliku kada završite rad na njoj.
Razlike između spajanja (engl. merging) i spljoštavanja (engl. flattening) su:
Spajanje grupa slojeva bez spljoštavanja cele slike štedi memoriju, ali vam
ipak omogućava da radite na slojevima koje još niste završili. Komanda Layer
-Merge Down spaja izabrani sloj sa onim koji se nalazi neposredno ispod
njega. Komanda Layer-Merge Visible spaja sve vidljive slojeve.
S druge strane, komanda Layer-Flatten Image spaja sve vidljive slojeve u
jedan sloj. Svi slojevi koji nisu bili vidljivi u vreme zadavanja komande, gube
se. Da biste spljoštili sliku, izaberite Layer-Flatten Image, ali pre toga prove-
rite da li ste završili obradu slike. Svi slojevi se spajaju u jedan - sloj pozadine
(Background) - i gubi se providnost.
Za spajanje slojeva možete koristiti glavni meni Layer ili meni palete Layers.
Prečica za komandu Merge Down je Control+E (Windows), odnosno Command+E
(Mac). Na slici 11.15 prikazan je meni Layer sa istaknutom komandom Flatten Image.
Slojeviti modeli
Verovatno se pitate šta je to. Termin layer comps je poznat umetnicima koji se bave
izradom reklama. To su kolaži koji omogućavaju da klijent vidi kako će izgledati
reklama kada se odštampa, a sadrži grube skice, uzorak fonta, logotip proizvoda itd.
Često se pravi nekoliko modela iste reklame, sa elementima u različitim bojama ili
položajima, da bi se videlo koje je rešenje najbolje.
164
Na slici 11.17 napravila sam niz mogućih logotipova za lokalnog veterinara. Svi
su navedeni na paleti Layer Comps, a ako otvorite i paletu Layers, videćete da su
moji modeli samo različite kombinacije postojećih slojeva.
Stilovi slojeva
I Photoshop i ImageReady sadrže stilove slojeva - nekoliko automatskih efekata koje
možete primeniti na slojeve. Tu spadaju senke, odsjaji, oborene ivice, reljef i popu-
njavanje bojom. Stil reljefa (Emboss) već ste isprobali na majonezu. Pored navedenih
efekata, ImageReady nudi i šare i prelive. Na slici 11.18 prikazan je Photoshopov
podmeni Layer Style.
Efekte slojeva ćemo primeniti na tekst i na kompozitnu sliku u lekcijama 16, 18
i 20.
166
Sažetak
U ovoj lekciji naučili ste mehanizme rada sa slojevima. Videli ste kako se koristi paleta
Layers i kako se prave, uklanjaju i pomeraju slojevi. Saznali ste nešto i o slojevitim
modelima. Slojevi su važan deo Photoshopovog okruženja. Poznavanje rada sa sloje
vima mnogo će vam pomoći, naročito kasnije, kada budete radili sa tekstom i kompo-
zitnim slikama.
Kada radite na složenoj slici, maske vam mogu biti najbolji prijatelji. S druge strane,
upotreba maski može biti i gnjavaža, zato što postoji nekoliko vrsta maski koje
možete primeniti na sliku, a one rade donekle različite stvari. Ne samo da treba da
napravite masku nego morate i unapred da znate šta hoćete da maska uradi, a onda
i da primenite odgovarajuću vrstu maske.
Šta je maska? Može se reći da je maska svaka selekcija koju napravite, jer omo-
gućava da uradite nešto što će uticati samo na izabranu oblast, efikasno maskirajući
(štiteći) sve što se nalazi van selekcije. Maska omogućava da promenite deo slike a da
pri tom ostali delovi ostanu nepromenjeni.
Recimo, na slici bašte možete izabrati samo jedan cvet i promeniti mu boju, ne
menjajući ništa drugo. Maske mogu da pokriju deo slike koji ne želite da promenite,
kao traka koju lepite preko drvenarije da biste je zaštitili dok krečite.
Konfuzija nastaje zbog toga što postoje mnoge vrste maski: maske sloja, maske
kanala, maske providnosti, putanje za isecanje i grupe za isecanje, a tu je i brza
maska (Quick Mask). Sve navedene maske možete koristiti da biste zaštitili određenu
oblast dok menjate ostatak slike. Veoma je korisno da naučite kako se radi s maskama
jer vam one mogu uštedeti mnogo vremena i truda.
Primena maski
Maske mogu da sakriju ili izabrani objekat ili pozadinu, a mogu biti neprovidne ili
poluprovidne. Kada bi maska bila potpuno providna, ne bi štitila ništa. Maske - kao
i kanali, o kojima ćete učiti kasnije - verzije su date slike u sivim tonovima. Nepro-
vidna maska je crna, 50% prozirna maska je 50% siva i tako dalje.
Na slici 12.1 prikazana je lepa fotografija svetionika koju sam snimila jednog
oblačnog dana. (Svetionik se nalazi negde na južnoj obali Nove Škotske, ali nisam
sigurna gde tačno. Možda će me neki čitalac iz Kanade podsetiti.) Čini mi se da bi
fotografija bila zanimljivija kada bih nešto uradila s nebom. Boje svetionika i drveća
168
Ovo je najosnovniji način maskiranja, ali nije uvek savršen. Na slici 12.2 vidite
da alatkama laso i čarobni štapić nisam dobila jako preciznu selekciju. Ivice nisu baš
glatke, a selekcijom nije obuhvaćen i znatan deo vrha svetionika koji bi trebalo da je
tu. Treba n a m način za doradu maske.
169
Brzo maskiranje
Photoshop nudi veoma brz i lak način za izradu privremene maske koja se može i
dorađivati. Alatka se zove Quick Mask a jedna od njenih prednosti je što u isto vreme
možete gledati i sliku i masku. Možete početi od izabrane oblasti i upotrebiti alatke
za slikanje da biste masci dodali još oblasti ili da biste ih oduzeli od nje. Alterna
tivno, masku možete napraviti i od početka, u režimu brze maske. Hajde da prime-
nimo brzu masku na jednu sliku.
Kao što ćete uskoro videti, brza maska štedi vreme. Pratite sledeće
korake:
1. Nađite fotografiju na kojoj se objekat jasno ističe na pozadini.
Bilo kojom alatkom za izbor izaberite deo slike koji želite da
promenite - u ovom slučaju, pozadinu. Ako selekcija nije ide
alna, ne brinite. (Ne zaboravite da umesto pozadine možete
izabrati objekat, pa onda invertovati selekciju, ako je to lakše.)
2. Pritisnite dugme režima brze maske na dnu kutije sa alatkama.
Videćete obojenu „foliju", tj. masku preko zaštićene oblasti -
znači oblasti koja nije izabrana. Ako uporedite sliku 12.3 s prvom
slikom svetionika, videćete da su drveće i svetionik prekriveni
crvenim slojem maske. Naravno, na slici je maska siva. (Maska
je standardno 50% neprovidna i crvena, tako da liči na rubilitnu
foliju kakvu koriste umetnici kada maskiraju fotografije pri retu-
širanju. Ako na slici koju maskirate imate crveni objekat na crve
noj pozadini, promenite boju maske tako što ćete dvaput
pritisnuti ikonicu alatke Quick Mask Mode i iz okvira za dijalog
Quick Mask Options izabrati kontrastnu boju.)
170
Maske slojeva
Maske slojeva omogućavaju da sakrivate i prikazujete delove slojeva. Kao i brze
maske, i maske slojeva se mogu dorađivati. Jedna od prednosti korišćenja maske
slojeva jeste to što, ako vam se ne sviđa rezultat, treba samo da bacite masku i slika
će ostati neizmenjena. Ukoliko vam se dopada ono što vidite, primenite masku da
biste sproveli izmene.
172
Da biste napravili masku sloja, prvo izaberite oblast slike koju hoćete da maski-
rate pa pritisnite dugme Add Layer Mask (drugo dugme sleva na dnu palete Layers).
Kada to uradite, na paleti ćete videti umanjen prikaz sloja maske, pored prikaza
slike (slika 12.6). Crna boja pokriva zaštićene delove slike, a bela otkrivene. Da su
napravljene poluprovidne maske, delimično zaštićene oblasti bile bi sive.
Sličice lanca između prikaza ukazuju na povezanost maske i sloja. Pošto napra-
vite masku, možete je izmeniti: pritisnite ime sloja maske da bi postao aktivan, a
zatim pritisnite prikaz maske. Boje prednjeg plana i pozadine vraćaju se na podra-
zumevane vrednosti. Slikajte crnom bojom da biste masci dodali oblasti, a belom da
biste ih oduzeli.
Ako masku pravite pomoću menija Layer, možete izabrati da li da izabrana
oblast bude prikazana (a ostatak slike sakriven, tj. maskiran), ili obrnuto. Izaberite
L a y e r s Add Layer Mask, a zatim opciju Hide Selection ili Reveal Selection, zavisno
od toga da li maskirate oblast koja okružuje izabrani deo slike, ili samu selekciju. Na
slici 12.7 prikazan je odgovarajući meni.
173
Odvojite vreme da sada otvorite neku sliku i vežbate primenu maski. Prvo ispro-
bajte brzu masku, a zatim napravite selekciju i pretvorite je u masku sloja. Ako
budete vežbali opisane tehnike dok su vam još sveže u pamćenju, setićete ih se
kasnije kada budete morali brzo da izmenite boje ili da sačuvate neizmenjen objekat
dok mu menjate pozadinu.
Da biste umesto maske izmenili sloj, ili pritisnite prikaz sloja, ili izaberite opciju
Disable Layer Mask iz menija Layer, ili držite taster Shift i pritisnite masku sloja na
paleti Layers. Preko prikaza maske sloja pojavljuje se velika putača da biste znali da
maska nije aktivna (slika 12.10).
176
Pritisnite sličicu oka levo od maske na paleti Channels i pojaviće se maska kao
crvena, rubilitna folija - nasleđe starih vremena kada su se ove stvari obavljale
u stvarnom svetu a ne na računarima. Masku možete i da izmenite kao masku
178
kanala. Što je još važnije, možete je snimiti ako izaberete opciju Duplicate iz menija
palete. Pojaviće se okvir za dijalog sličan onom na slici 12.14, omogućavajući vam
da snimite masku ili kao deo dokumenta ili kao samostalan dokument. Da biste
selekciju pretvorili u alfa kanal, izaberite komandu menija Select-Save Selection. To
je još jedan brz način za pravljenje maske.
Sažetak
U ovoj lekciji govorili smo o korišćenju maski. Maskiranje omogućava da selektivno
primenite promene, štiteći delove slike koje ne želite da izmenite. Upoznali ste funk-
ciju Quick Mask i naučili kako da izmenite masku pomoću četkice i gumice. Zatim
ste saznali šta su maske slojeva i kako da sloj pretvorite u masku. Naučili ste kako da
posmatrate masku i kako da je snimite kao alfa kanal.
Čestitamo! Prešli ste pola knjige, što znači da ste videli samo polovinu onoga što Pho-
toshop može da uradi.
Negde na samom početku naučili ste šta su selekcije i kako biranje dela slike izo-
luje taj deo tako da možete da obrađujete samo njega a ne celu sliku. U prethodnoj
lekciji ste saznali kako se selekcije pretvaraju u maske da bi zaštitile delove slike koje
ne želite da menjate.
Problem sa selekcijom je to što se gubi čim uklonite okvir za izbor. Jedini načini da
ponovo nešto izaberete jesu korišćenje odgovarajućih alatki (Marquee, Lasso i/ili
Magic Wand) i pravljenje selekcije iz početka, upotreba komande Select/Reselect,
ili vraćanje - pomoću palete History - na stanje u kome je prethodni put korišćena
alatka za izbor. Međutim, u tom slučaju izgubićete sve što ste nakon toga radili
sa selekcijom.
Putanje rešavaju ovaj problem. Korišćenjem putanja, možete napraviti i snimiti
određene selekcije za buduću upotrebu, slično kao što biste sačuvali masku. Putanje
se snimaju direktno u Photoshopovu datoteku, slično kao slojevi. Pošto su putanje
zasnovane na vektorima a ne na pikselima, niste ograničeni na oblike koje možete
nacrtati okvirima za izbor. Alatkama Pen (pera) možete dobiti veoma precizne
oblike i glatke krive. Zatim ih možete koristiti kao selekcije, ili iscrtavati i popunja-
vati kao objekte ili linije na slici.
Photoshop sadrži potpun komplet alatki za putanje. Tim alatkama možete da
nacrtate pravougaonike, zaobljene pravougaonike, elipse, poligone i prave linije.
Postoji podrazumevani komplet od 250 gotovih oblika, počevši od zvezda, strelica,
silueta životinja i okvira, do oblačića, otisaka stopala i šapa, i simbola za gotovo sve
što vam padne na pamet. Oblici putanja mogu da se popune ili da im se iscrtaju
180
konturne linije, baš kao kada su u pitanju oblici koje sami nacrtate. Počećemo istra-
živanjem različitih načina za crtanje putanja, a zatim ćemo obraditi tehnike za
njihovo menjanje i korišćenje u Photoshopu.
Pravljenje putanja
Postoje tri načina za izradu putanje:
od postojeće selekcije
od početka, crtajući je ručno, alatkom Pen
korišćenjem alatki za oblike (Shape).
Kao što se sećate, selekciju možete napraviti mnogim alatkama. Za ovu sliku kori-
stiću eliptični okvir za izbor i poligonalni laso. Druge objekte ćete možda lakše izabrati
čarobnim štapićem ili tako što ćete izabrati pozadinu a zatim invertovati selekciju.
Ponekad ćete morati da kombinujete rezultate nekoliko alatki za izbor da biste u selek-
ciju uključili sve potrebne delove slike. Držite pritisnut taster Shift dok postojećoj selek-
ciji dodajete nove. Na slici 13.2 prikazana je selekcija.
181
Ugaone tačke
Ugaone tačke je jednostavno razumeti. Bez obzira na vrstu linije koja stiže u ugaonu
tačku, rezultat je uvek ugao, a ne kriva. Ako u ugaonu tačku dolazi zakrivljena linija,
ugao linije je određen glatkom tačkom na njenom drugom kraju (slika 13.11).
203
Glatke tačke
Kao što ste videli u prvom primeru korišćenja alatke Pen, glatke tačke se ponašaju
malo komplikovanije i potrebno je vreme da se na to naviknete. Glatka tačka uvek
pokušava da napravi najglađu moguću krivu između dve linije koje se susreću
(slika 13.12).
Po potrebi, možete nacrtati i krivu koja nije tako glatka i koja se zove
oštra kriva (engl. sharp curve). O n a izgleda kao par lukova, ili gornja
polovina srca, ili loše nacrtan galeb. Sledite naredne korake da biste
nacrtali oštru krivu:
1. U novom Photoshopovom dokumentu nacrtajte početnu tačku
putanje.
2. Nacrtajte glatku tačku kao i obično, pritiskanjem i povlačenjem
miša, da biste dobili jednu krivu.
3. Postavite pokazivač tačno iznad glatke tačke koju ste upravo
nacrtali. Držite pritisnut taster Alt (Windows), odnosno Option
(Mac) dok pritiskate i povlačite miša u pravcu željene prevojne
tačke nove krive. Pustite taster Alt/Option a zatim i taster miša.
Trebalo bi da ste dobili nešto nalik na krivu sa slike 13.13.
204
Otvorena putanja (engl. open path) ima i početak i kraj. Putanje na slikama od 13.8
do 13.14 bile su otvorene. Da biste završili putanju koja treba da ostane otvorena,
pratite sledeće korake:
1. Nacrtajte putanju korišćenjem proizvoljnih tačaka.
2. Kada nacrtate poslednju tačku, pritisnite alatku Pen u kutiji sa alatkama.
Putanja sada ima i kraj.
Kada sledeći put pritisnete unutar slike, nećete nastaviti prethodnu putanju
nego započeti novu.
Меnjаnjе putanja
U većini slučajeva, prva putanja koju napravite - bilo konvertovanjem selekcije ili
crtanjem pomoću alatke Pen - neće biti savršena. Retko se u prvom pokušaju dobiju
sasvim zadovoljavajuće selekcije ili savršeno postavljene linije i krive. To ste vero-
vatno već shvatili dok ste pratili vežbe u ovoj lekciji.
Srećom, drugim alatkama iz grupe alatki Pen lako možete izmeniti nacrtane
putanje.
Pen Tool - Ovu alatku već dobro poznajete. Koristi se za crtanje novih putanja.
Freeform Pen Tool - Kao što joj ime sugeriše, ova alatka se koristi za crtanje
putanja proizvoljnih oblika i pravaca prostiranja. Tokom rada, Photoshop
dodaje potrebne tačke i ručice, tako da naknadno možete podesiti svaki deo
putanje koji ne zadovoljava vaše potrebe.
205
Add Anchor Point Tool - Upotrebite ovu alatku da biste putanji dodali tačke.
Delete Anchor Point Tool - Upotrebite ovu alatku da biste sa putanje uklonili
tačke.
Convert Point Tool - Ovom alatkom možete naknadno da promenite vrstu
tačke. Na primer, ugaonu tačku možete pretvoriti u glatku, glatku tačku u
oštru krivu itd. U sledećem odeljku saznaćete više o ovoj alatki.
Osim navedenih, Photoshop ima i dve alatke za izbor putanja, koje pomažu u radu
sa putanjama. One se nalaze u kutiji sa alatkama, odmah iznad alatki Pen. Zovu se
Direct Selection Tool i Path Selection Tool. Alatka Direct Selection (predstavljena
belom, šupljom strelicom) pomera pojedinačne segmente putanje. Alatka Path Selec-
tion (crna strelica) pomera sve komponente jedne putanje odjednom. Ako na jednom
sloju imate nekoliko putanja, alatkom Path Selection ih možete pomerati jednu po
jednu. Ukoliko želite da ih pomerite sve zajedno, prvo zadajte komandu Select All.
Između alatki Pen i Freeform Pen možete se prebacivati na tri načina: a) pritisnite
i držite pritisnut taster miša iznad alatke Pen u kutiji sa alatkama, pa iz potpalete
izaberite drugu alatku; b) pritisnite kombinaciju tastera Shift+P, čime naizmenično
aktivirate ove alatke; c) na traci sa opcijama pritisnite ikonicu odgovarajuće alatke.
Ostale alatke iz grupe Pen (za dodavanje, uklanjanje i menjanje vrste tačaka),
možete aktivirati samo iz potpalete.
Ako pritisnete Shift+A dok radite s perom, aktiviraće se jedna od alatki za izbor
putanje, a kada ponovo pritisnete Shift+A, aktiviraćete onu drugu. Da biste privre-
meno prešli na alatku Direct Selection (belu strelicu) dok radite s bilo kojom alatkom
iz grupe Pen, držite pritisnut taster Control (Windows), odnosno Command (Mac). Isto
važi i kada hoćete da privremeno prelazite s jedne na drugu alatku za izbor putanje.
Korišćenje putanja
Šta možete da uradite s putanjama kada ste se već toliko namučili da ih napravite?
Pa, mnogo toga. U Photoshopu, putanje omogućavaju da sačuvate selekcije koje
hoćete više puta da koristite. Oblast obuhvaćenu putanjom možete ispuniti, a samoj
liniji putanje možete dodeliti boju, debljinu itd. Putanje označavaju selekcije ili
linije, ali se ne pojavljuju na platnu dok ih ne obojite. Putanju možete popuniti
(engl. fill, iscrtati (engl. stroke) ili i jedno i drugo. Iscrtavanjem bojite samu liniju
putanje, a popunjavanjem ispunjavate unutrašnjost putanje bojom ili šarom. Na
slici 13.17 prikazana je putanja nacrtana alatkom Freeform Pen, iscrtana crvenom
bojom i ispunjena šarom.
radu. Ako niste sigurni da li će vam određena selekcija ponovo trebati, napravite
putanju da biste je ipak sačuvali.
Ispunjavanje putanje
Ispunjavanje putanje znači baš ono što očekujete. Izaberite putanju, iz menija palete
Paths izaberite komandu Fill Path, i dobićete isti skup opcija kao kada popunjavate
selekciju. U okviru za dijalog Fill Path (slika 13.20) možete izabrati boju, šaru ili sliku
za ispunjavanje putanje. Osim toga, možete zadati režim mešanja (parametar
Blending Mode), procenat neprovidnosti (Opacity), smanjenje nazubljenosti ivica
(Anti-aliased) i umekšavanje ivica (Feather Radius). Ako se putanja sastoji od dve
zasebne potputanje, samo će izabrana biti popunjena, odnosno iscrtana.
Iscrtavanje putanje
Iscrtavanje putanje utiče samo na liniju putanje, a ne na površinu obuhvaćenu
njome. Izaberite putanju, a zatim komandu Stroke Path iz menija palete Paths.
Okvir za dijalog Stroke Path omogućava da izaberete alatku, od Pencil i Brush, do
Blur i Sponge (slika 13.21).
209
Da biste nacrtali oblik, prvo izaberite boju prednjeg plana, koja se može koristiti i
za popunjavanje oblika. Aktivirajte odgovarajuću alatku. (Ako koristite alatku Cus-
tom Shape, morate da pritisnete strelicu pored polja Shape na traci sa opcijama i da
iz potpalete izaberete jedan od raspoloživih oblika.)
Da biste napravili nov oblik, pritisnite dugme Shape Layers, Paths ili Fill Pixels na
traci sa opcijama (slika 13.23). Izaberite dugme Paths kada hoćete da napravite
putanju određenog oblika. Dugme Fill Pixels služi za dobijanje popunjenog oblika,
a dugme Shape Layers - za crtanje oblika na novom sloju.
210
Da biste izmenili oblik nakon što ste ga nacrtali, uverite se da je sloj na kome se
oblik nalazi aktivan i na traci sa opcijama alatki izaberite opciju Add, Subtract, Inter-
sect ili Exclude. Ako izaberete Add i nacrtate drugi oblik koji dodiruje prvi, ispunićete
oba oblika. Ukoliko odaberete Subtract, odseći ćete preklopljeni deo popunjenog
objekta. Opcija Intersect popunjava samo preklopljene delove objekata, dok Exclude
uklanja boju iz preklopljenog dela. Primeri su prikazani na slici 13.24.
Način povlačenja miša pri crtanju određuje veličinu i orijentaciju oblika. Držite
pritisnut taster Shift dok povlačite da biste umesto pravougaonika ili zaobljenog pra-
vougaonika dobili kvadrat, a umesto elipse krug. Držite pritisnut taster Alt (Windows),
odnosno Option (Mac) dok povlačite da biste crtali objekat iz centra.
Ako vam treba objekat određenih dimenzija, pritisnite strelicu na kraju niza
alatki za oblike na traci sa opcijama da biste otvorili okvir za dijalog. U zavisnosti od
izabranog oblika, možete da zadate visinu i širinu, poluprečnik zaobljenog ugla, broj
stranica poligona, ili broj krakova zvezde. Na traci sa opcijama zadajte i režim
mešanja, kao i neprovidnost oblika.
Sažetak
Putanja je čarobna komponenta Photoshopa koja ima brojne primene u svakodnev-
nom radu. Putanje možete koristiti za trajno čuvanje selekcija radi ponovne upo-
trebe, za popunjavanje ili iscrtavanje dela slike, za doradu delova slike, za crtanje
linija ili oblika, i kao putanje za isecanje na slikama koje će bisti izvezene u program
za prelom strana. Photoshop nudi čitav niz alatki i opcija za pravljenje putanja:
možete ih napraviti od postojećih selekcija, ili ih alatkama Pen nacrtati od početka.
Postojeće putanje možete izmeniti probranim alatkama za obradu putanja, a alat-
kama za oblike možete napraviti i putanje najrazličitijih oblika. Photoshop čak
omogućava da sami napravite i koristite proizvoljne oblike putanja.
213
225
248
Nisam sigurna da li su autori Photoshopa osmislili korišćenje filtara, ili su je preuzeli
od nekoga i razvili do neslućenih razmera. U svakom slučaju, dali su nam izvan-
rednu alatku za menjanje opšteg izgleda slike. Neki Photoshopovi filtri su čudni,
neki su predivni, a neki su samo korisni - i njima ćemo se pozabaviti u ovoj lekciji.
Naslov ove lekcije nije baš odgovarajući. Pretpostavljam da ne biste ni primenili
filtar koji ne poboljšava sliku. Kakva bi bila svrha toga? Možda je tačnije reći da ćemo
u ovoj lekciji opisati filtre za otklanjanje uobičajenih problema s fotografijama.
Filtri za izoštravanje
Mutna slika je jedan od najčešćih problema s kojim se sreću fotografi. Postoje mnogi
razlozi zbog kojih slika može da bude mutna. Možda se fotografisani objekat ili
fotograf malo pomerio u trenutku slikanja. Možda aparat nije bio dobro fokusiran,
ili je slika snimljena jeftinim fotoaparatom koji je imao nekvalitetno plastično
sočivo. Neki od navedenih problema rešavaju se u Photoshopu lakše od drugih.
Ukoliko je fotografija jako mutna, ne može se uraditi bogzna šta da bi se stanje
popravilo. Međutim, ako je samo malo umekšana, Photoshop - u najmanju ruku
- može da stvori iluziju oštrijeg fokusa. On to radi pomoću grupe filtara za izoštra-
vanje - Sharpen. Kao svi filtri koje ćemo opisati u ovoj lekciji, i filtri Sharpen se
nalaze u meniju Filter (slika 14.1).
214
Parametar Radius definiše broj okolnih piksela koji će biti izoštreni. Preporučujem
da ovu vrednost držite relativno nisko, oko 2,0. Parametar Threshold određuje koliko
različiti moraju da budu pikseli da bi bili izoštreni. Što je vrednost niža, to pikseli
mogu da budu sličniji a da na njih ipak utiče filtar Unsharp Mask. Što je vrednost
veća, Photoshop toleriše veće razlike između piksela. (Kao i obično, slobodno
isprobajte sve moguće vrednosti parametara. To je najbolji način za učenje.)
Obavezno potvrdite opciju Preview da biste videli dejstvo promena.
Mnogi stručnjaci za Photoshop preporučuju da filtar Unsharp Mask primenite na
svaku sliku koju obrađujete, bez obzira na to da li će se štampati ili objaviti na Webu.
(Lično ne volim da govorim uvek ili nikad zato što svako pravilo ima izuzetke.) Vero-
vatno bi trebalo da isprobate filtar na svakoj slici pa da vidite da li vam se efekat
dopada.
Filtri Blur
Filtri Blur (Filter-Blur) korisni su za ublažavanje (umekšavanje) efekata prethodno
primenjenog filtra ili poteza četkice na slici. Filtrom Blur možete blago umekšati
grubo osvetljen portret, ili - ako ga primenite na selekciju, a ne na celu sliku - možete
pomeriti nepoželjnu pozadinu iz fokusa da ne bi bila suviše upadljiva. Filtri Blur su
prikazani na slici 14.6.
218
U okviru za dijalog Radial Blur (slika 14.10) možete podesiti intenzitet efekta
(parametar Amount) u opsegu od 1 do 100, i nivo kvaliteta (Draft, Good ili Best).
Parametar Amount se odnosi na rastojanje na koje se pikseli pomeraju da bi se posti
gao efekat zamagljivanja. U polju za prikaz Blur Center možete videti dejstvo
različitih vrednosti ovog parametra i zadati središnju tačku za efekat.
Slika 14.12 prikazuje okvir za dijalog filtra Smart Blur. Originalna fotografija je
u pozadini, a u okviru za dijalog vidite poboljšanja. Parametrima Radius i Threshold
zadajete stepen zamagljivanja slike, a parametrom Quality - kao i ranije - način
izračunavanja efekta.
Filtar Motion Blur (Filter-Blur-Motion Blur) može stvoriti privid pokreta stacio-
narnog objekta, primenom usmerenog zamagljenja na zadatom rastojanju. U
okviru za dijalog Motion Blur (slika 14.13), možete podesiti i pravac i rastojanje
zamućenja prema tome koliko brzo i u kom pravcu hoćete da se objekat kreće.
Parametar Distance određuje stepen zamagljenosti, tj. rastojanje na koje se origi-
nalni objekat „pomerio". Parametrom Angle zadajete pravac zamagljenja. Da biste
ga podesili, unesite preciznu vrednost ugla u polje Angle ili povlačite radijalni klizač
u krugu pored polja. Međutim, glavni trik je u izboru prave oblasti na koju treba pri-
meniti filtar Motion Blur. Da biste dobili uverljiv pokret, morate zamagliti i prostor u
kome se objekat, teorijski, nalazio, i onaj u koji se „pomerio".
Za sliku 14.15 ispisala sam svako slovo reči Run na zasebnom sloju. Zatim sam,
idući sleva nadesno, povećavala broj piksela (parametar Distance) pri svakoj slede-
ćoj primeni filtra Motion Blur - od 6 piksela za slovo R do 30 piksela za n. Dobijena
slika (14.15) deluje kao da beži s ekrana.
Sažetak
Zbog Photoshopovih filtara, svako ko se bavi obradom fotografija mora da ima ovaj
program. U ovoj lekciji upoznali ste filtre koji vam mogu pomoći da spasite lošu
fotografiju ili loše skeniranu sliku. Filtri Sharpen izoštravaju mutne fotografije pove
ćavanjem kontrasta između susednih piksela. Najkorisniji je filtar Unsharp Mask,
koji omogućava da podesite parametre na osnovu kojih on pronalazi i podešava
kontraste.
Filtar Blur takođe ima nekoliko varijanti, a najkorisniji je za potiskivanje neže-
ljenih delova slike u drugi plan i za umekšavanje oštrih ivica. Filtar Motion Blur
omogućava da stvorite iluziju kretanja statičnih objekata i da napravite zanimljive
efekte sa tekstom.
Okvir za dijalog Fade radi u sprezi s Photoshopovim filtrima i drugim alatkama,
ublažavajući njihovo dejstvo za zadati procenat.
U lekciji 10, „Napredne tehnike slikanja", videli ste kako vam Photoshopovi filtri
pomažu da simulirate različite medije. Konkretno, upoznali ste filtre Watercolor,
Colored Pencil, Charcoal i Underpainting. Navedeni filtri su samo vrh ledenog
brega. U grupama filtara Artistic i Sketch, Photoshop nudi oko 30 filtara koje možete
primeniti pojedinačno ili u kombinacijama da biste prosečnu sliku pretvorili u
remek-delo. U ovoj lekciji protrčaćemo kroz abecedu filtara iz kategorija Artistic,
Brush Strokes i Sketch. Bićete apsolutno, bezrezervno, carski, doslovno, esencijalno...
zadivljeni.
226
Korišćenjem tanke bojice (tj. niže vrednosti parametra Pencil Width), dobijate više
linija. Veći pritisak olovke znači očuvanje više detalja sa originalne slike. Na slici 15.2
koristila sam veliku bojicu i mali pritisak. Na slici 15.4, isprobala sam obrnutu kom-
binaciju: malu bojicu i veliki pritisak, tako što sam zadala da vrednost parametra
Pencil Width bude 2, a Stroke Pressure 14. Kao što vidite, rezultati se znatno razlikuju.
Filtar Cutout
Cutout mi je jedan od omiljenih filtara. On može da svede sliku na nešto što liči na
kolaž od papira ili sito-štampu na svili. To postiže usrednjavanjem svih boja i nijansi
i pretvaranjem tih boja u samo nekoliko nivoa. Broj nivoa možete zadati u odgovara-
jućem okviru za dijalog, u opsegu od 2 do 8 (parametar No. of Levels). U istom okviru
za dijalog (slika 15.5), možete podesiti još dve opcije: Edge Fidelity (vernost ivica), u
opsegu od 1 do 3, i Edge Simplicity (jednostavnost ivica), u opsegu od 1 do 10.
Niska vrednost parametra Edge Simplicity i visoka vrednost parametra Edge Fide-
lity dali su sliku 15.6, koja deluje kao najprijatnija varijanta za kombinaciju filtra
Cutout i ove fotografije. Važno je da eksperimentišete s različitim parametrima svaki
put kada primenjujete filtar na novu fotografiju. Ono što je dobro za jednu sliku,
može biti potpuno pogrešno za drugu. Ipak, u ovoj ili onoj kombinaciji, filtar Cutout
uspeva da poboljša skoro svaku sliku.
229
tekstura slike ako se efekat pažljivo primeni. Često je bolje primeniti ovaj filtar na
selekcije nego na cele fotografije. Na slici 15.9 prikazano je šta se dešava kada se
filtar Film Grain ne primeni kako treba.
Obratite pažnju na to kako filtar Film Grain dodaje vodi teksturu. On čini da slika
izgleda hrapavo. Tamne mrlje se koncentrišu na tamnim površinama. Ako se filtar
Film Grain primeni na fotografiju jačeg kontrasta, kao što je fotografija cveta jabuke
na slici 15.10, dobija se mnogo bolji rezultat.
232
Filtar Fresco
Fresco je italijanska reč za sliku urađenu na vlažnom, sveže malterisanom zidu.
Rezultat upotrebe Photoshopovog filtra Fresco ne liči mnogo na klasične freske Boti-
čelija ili Mikelanđela. Ipak, to je zanimljiv filtar - i potencijalno koristan. Daje ,,fle-
kav", ali lep apstraktan izgled. Morate paziti da ne potamnite sliku previše, zato što
filtar Fresco - pri pretvaranju slike u apstraktnu - dodaje dosta crnih površina.
Primer je prikazan na slici 15.11.
Kada sam prvi put primenila filtar Fresco na ovu sliku, postala je gotovo potpuno
crna. Da bi kombinacija ove slike i filtra Fresco funkcionisala, prvo sam morala da
posvetlim celu sliku komandom Curves. Ukoliko ste zaboravili kako se to radi, ili ste
namerno odmah prešli na zabavna poglavlja, vratite se na lekciju 6, „Podešavanje
boja". Na kraju sam primenila filtar Fresco uz vrednost 1 za Brush Size i Texture, a 3
za Detail. Ako izgleda da filtar koji ste primenili ne odgovara datoj slici onakav
kakav je, promenite mu parametre pa pokušajte ponovo.
Filtar Plastic Wrap takođe retko koristim. On postavlja sivu prianjajuću foliju
preko cele slike, a zatim dodaje bele odsjaje oko velikih objekata. Efekat bi trebalo da
izgleda kao da ste prekrili scenu providnom, plastičnom folijom. U stvari, više izgleda
kao da ste preko slike prosuli providan silikon. Ukupan utisak može biti porazan.
Ipak, neki moji prijatelji su ga uspešno primenjivali na manje površine ili u kombi-
naciji s drugim filtrima. Može dosta da doprinese metalnom izgledu slova.
Parametri Stroke Length i Stroke Detail daju najbolje rezultate u prvoj polovini
opsega, ali, kao i uvek, isprobajte različite vrednosti da biste videli šta najbolje odgo-
vara vašoj slici. Na slici 15.16, kao i na stranama u boji, prikazano je dejstvo filtra
Rough Pastels na oglednu sliku.
236
Filtar Sponge
Da li ste ikad probali da slikate sunđerom? Ta tehnika se obično uči u dobrim obda-
ništima. U osnovi, umočite sunđer u vodenu boju, a zatim njime tapkate po papiru.
Mogu se dobiti veoma lepi rezultati, naročito ako preskočite vodene boje i odmah
pređete na Photoshopov filtar Sponge. Na velikim, ravnim površinama, filtar Sponge
dobro imitira grubi, prirodni sunđer (kakav se prodaje na grčkim ostrvima). U obla-
stima sa više detalja treba koristiti manji sunđer. U okviru za dijalog filtra Sponge
možete podesiti parametre Brush Size, Definition i Smoothness. Jedan od mogućih
rezultata prikazan je na slici 15.18. Ovo je još jedan od filtara koje je bolje prime-
njivati selektivno, a ne na celu sliku.
Filtar Underpainting
Filtar Underpainting, o kome ste čitali u lekciji 10, svodi sliku na njenu ispranu,
bledu i umekšanu verziju. Nemojte ga koristiti samostalno, već kao međufiltar na
putu ka postizanju nekog drugog efekta.
Filtar Watercolor
U lekciji 10 učili ste o različitim načinima koji omogućavaju da fotografija liči na
akvarel. Nažalost, primena filtra Watercolor često ne daje zadovoljavajući efekat.
Na slici 15.19 prikazan je ovaj filtar primenjen na oglednu fotografiju. Ne izgleda
baš kao akvarel, ali se može iskoristiti. Ako vam se dopada opšti efekat koji daje
filtar Sponge, ali smatrate da previše deformiše sliku, upotrebite filtar Watercolor
umesto njega. Daje sličan, „grudvasti" efekat, ali s manjim grudvama. Oba ova fil-
tra - i Watercolor i Sponge - prilično zatamnjuju sliku. Možda ćete morati da je
posvetlite pre nego što primenite ove filtre. Na stranama u boji prikazana je ista foto-
grafija, na koju je prvo primenjen filtar Watercolor, a zatim filtar Smart Blur koji je
umekšao ivice grudvica boje.
238
crnu komponentu i pojačate belu. Slika 15.23 prikazuje pažljivo balansiranu pri-
menu filtra Dark Strokes. Vrednosti parametara su bile: Balance, 5; Black Intensity,
5; i White Intensity, 5.
Nikada nisam volela ovaj filtar, ali on je ipak iznenađujuće lepo obradio pribor
na radnom stolu i ribarsku mrežu koja visi iznad njega. Možda će preporoditi neku
od vaših slika, ili će je samo zamrljati. Nikada zaista ne možete znati šta će se dogo-
diti dok ne probate neki od opisanih filtara, čak i kada umete teorijski da objasnite
kako će oni delovati na određene tamne ili svetle oblasti. Nakon silnih godina kori-
šćenja Photoshopa, još uvek se često iznenadim (a ponekad i oduševim) dejstvom
ovih filtara na fotografiju.
Filtar Spatter
Zaista mi se sviđa čipkasti efekat na ribarskoj mreži sa slike 15.25. (Pogledajte ovu
sliku i na stranama u boji.) Parametri su bili: Spray Radius, 5; Smoothness, 5. Spatter
je potencijalno koristan filtar, ali - zavisno od objekta - ponekad ga je bolje prime-
niti na selekcije nego na celu sliku.
241
Filtar Sumi-e
Sumi-e je japanski izraz za slikanje četkicom, ali rezultati dejstva ovog filtra često više
liče na rad razjarenog sumo rvača, nego na delo zen majstora. Filtar Sumi-e pretvara
gotovo sve vrste detalja u potpuno crne površine, čak i pri najnižim vrednostima
parametara. Sve tamne oblasti predstavlja crnim potezima pod uglom. Ovaj filtar
koristite za spašavanje veoma svetle (podeksponirane) fotografije.
Filtar Charcoal
Filtar Charcoal radi slično kao Chalk & Charcoal, s tim što koristi samo boje prednjeg
plana i pozadine. Teže ga je kontrolisati zato što postoje samo dve boje. Eksperimen-
tišite dok ne budete zadovoljni. Bolje rezultate ćete postići ako pojačate kontrast slike,
naročito ako ona sadrži detalje koje treba istaći.
Filtar Chrome
Izgleda da je filtar Chrome blizak rođak ranije opisanog filtra Plastic Wrap. Samo je
neznatno uspešniji. Kao što vidite na slici 15.30, ne liči baš mnogo na hrom. Možda,
kao što su moji urednici sugerisali, više podseća na uzburkani okean žive. Filtar
Chrome uklanja boje sa slike i znatno je deformiše. Mnogo je korisniji za tekst nego
za slike.
Na slici 15.31 prikazana je mačka posle dejstva filtra Conte Crayon na kamenoj
pozadini (opcija Sandstone). Ako želite da efekat bude autentičan, uvek koristite
zemljane tonove: tamnocrvenu boju rđe, crnu, ili narandžasto-braon boju gline
(sijena). Ipak, slobodno pustite mašti na volju - možda vašoj slici baš odgovara
drečeća roze ili fluorescentna zelena.
246
Filtar Displace
Displace je jedan od nekoliko Photoshopovih filtara koji zahtevaju upotrebu mape
pomeranja (engl. displacement map). Mapa pomeranja funkcioniše kao postavljanje
slike preko mreže da bi se dobila tekstura. Zbirku ovih mapa naći ćete u Photosho-
povom direktorijumu Plug-Ins. U okviru za dijalog zadajte procentualne vrednosti
horizontalnog i vertikalnog pomeranja. Veće vrednosti daju uočljiviji efekat. Kada
zadate vrednosti pomeranja, od vas se traži da izaberete mapu pomeranja. Slika
16.3 prikazuje deo liste mapa, a slika 16.4 - rezultat primene mape Crumbles. Efekat
koji postižete primenom filtra Displace zavisi od izabrane mape. Da biste videli
njihovo dejstvo, morate da ih isprobate zato što imena nisu uvek od pomoći a prikaz
u okviru za dijalog ne liči baš mnogo na krajnji efekat.
250
Filtar Glass nudi veći stepen kontrole (slika 16.5). Možete da izaberete vrstu tek-
sture, na primer Frosty, Tiny Lens ili Canvas. Ako hoćete da učitate sopstvenu tek-
sturu, izaberite stavku Load Texture iz padajuće liste Texture pri dnu okvira za dijalog.
Pomoću klizača Smoothness povećajte fluidnost slike. Pri niskoj vrednosti para-
metra Distortion i visokoj vrednosti parametra Smoothness, postići ćete suptilan efe-
kat. Isprobajte i obrnuto da biste jače deformisali sliku. Klizač Scaling definiše razmeru
deformacije u opsegu od 50% do 200%. Polje Invert na dnu okvira za dijalog zame-
njuje svetle oblasti teksture tamnima i obratno.
252
Filtar Ocean Ripple je sličan - slika izgleda kao da se nalazi pod vodom. To je efi-
kasan filtar i koristi se lakše od filtra Glass zato što u okviru za dijalog ima samo dve
opcije. Slika 16.6 prikazuje rezultat primene filtra Ocean Ripple. Ova slika se nalazi
i na stranama u boji.
Posmatrajte rešetku (skicu) pri dnu okvira za dijalog dok povlačite klizač Amount
naniže ili naviše. O n a vam može ukazati na to što se dešava sa slikom (kao i polje za
prikaz). Konačna verzija je prikazana na slici 16.8. Lanac se pretvorio u rezervoar
rastopljenog gvozda.
Teško je ovladati ovim filtrom, ali dobro ga je imati pri ruci. Filtar Spherize može
povremeno da bude veoma koristan, ali nemojte ga primenjivati na silu. Ukoliko ne
izgleda kako treba, isprobajte filtar Liquify. On daje sličan, „mehurasti" efekat. Ako
pomoću klizača Amount zadate negativnu vrednost, dobićete udubljenje umesto
ispupčenja. Ukoliko ni to ne zadovolji vaše potrebe, pokušajte s filtrom Pinch.
Filtar Shear
O većini filtara možete bar nešto da saznate na osnovu njihovih imena, ali Shear
nije jedan od njih - ukoliko niste inženjer. Filtar Shear omotava slike po horizontali.
(Pomera ih u odnosu na vertikalnu liniju.) Povucite liniju u okviru za dijalog Shear
kao što je prikazano na slici 16.9. Posmatrajte prikaz da biste videli efekat. Pritiska
njem različitih delova krive možete na nju dodati još kontrolnih tačaka. Te tačke su
kao čvorovi - omogućavaju da promenite pravac segmenta krive.
Slika 16.10 prikazuje rezultat primene filtra Shear. Izabrala sam opciju Repeat
Edge Pixels pa izgleda kao da su iza omotavanja ostali razmazani pikseli.
254
Filtar Twirl
Filtar Twirl radi baš ono što njegovo ime sugeriše: vrti sliku. Pomoću klizača u okviru
za dijalog možete kontrolisati intenzitet obrtanja. Ovo je odličan filtar za specijalne
efekte. Zasad nisam pronašla situacije u kojima bi se ovaj filtar suptilno koristio, ali vi
slobodno eksperimentišite. On pravi divne, kaleidoskopske efekte, a može da simulira
vrtlog, kovitlac ili slivnik. Na lanac deluje odlično (slika 16.11).
255
Filtar Crystallize
Većina filtara iz grupe Pixelate najbolje deluje kada se zada mala vrednost parametra
Cell Size. U suprotnom, kristali, fasete, delići mozaika i druge osnovne ćelije efekta
postaju toliko velike da slika biva neprepoznatljiva. Na slici 16.13 primenila sam
filtar Crystallize sa vrednosšću Cell Size 4. Filtar je dodao razumnu dozu izobličenja,
ne uništavajući oblik cveta. Na slici 16.14, povećala sam vrednost parametra Cell Size
na 50 i uništila sliku. Cell Size možete povećati i na 300, ali će se cela slika verovatno
pretvoriti u jednu ili dve ćelije, u zavisnosti od rezolucije originalne slike. Za visokore-
zolucijske slike, možda će biti potrebno da vrednost parametra Cell Size bude oko 100.
256
Ipak, za ovaj filtar ne važi pravilo da su sitnije ćelije bolje od malo krupnijih. Prvo
sam obradila sliku zadajući vrednost 3 za Dot Size. Kao što sam i očekivala, dobila
sam točkastu sliku, ali je više ličila na video-šum nego na poentilizam. S malo većom
vrednošću parametra Dot Size (8), dobila sam sliku koja je bolje odgovarala onom
što sam htela da postignem. Ali, kada sam zadala još veću vrednost (oko 25), dobila
sam teniske loptice. Na slici 16.15 prikazana su sva tri efekta.Obavezno podesite boje
prednjeg plana i pozadine tako da odgovaraju slici, jer ih Photoshop koristi za
pravljenje tačaka.
258
U grupi filtara Pixelate postoji i filtar Mosaic, ali on samo od malih piksela pravi
velike. Rezultat liči na ono što se koristi za sakrivanje lica kriminalaca i zaštićenih
svedoka u televizijskim emisijama (slika 16.16).
Filtar Glowing Edges je zabavniji zato što je lepši i zato što ga možete podesiti tako
da najbolje utiče na sliku. Ovaj filtar pretvara ivice u jarko obojene linije na crnoj
pozadini. Efekat liči na neonsku signalizaciju. Možete menjati intenzitet boje i
debljinu linije.
Na slici 16.18 primenila sam filtar Glowing Edges na istu fotografiju. Glowing
Edges je posebno pogodan za detaljne slike s puno ivica. Što više elemenata ima da
obradi, to je efektniji Obavezno pogledajte ovu sliku i na stranama u boji. Crno-bela
slika ne prikazuje ovaj efekat u punom sjaju.
260
Filtar Trace Contours, kao i neki od prethodno opisanih filtara, najbolje deluje ako
ga primenite nekoliko puta na istu fotografiju (slika 16.19). Okvir za dijalog Trace
Contour ima klizač za podešavanje razlike u svetloći posle koje se pikseli prevode
u konturne linije. Kada pomerite klizač, podešavate prag vrednosti svetloće (od 0 do
255) od kojeg filtar deluje. Eksperimentišite da biste ustanovili koje vrednosti najbolje
izdvajaju detalje na vašoj slici. Opcije Upper i Lower ne odnose se na pravac konturne
linije. Opcija Lower označava gde su vrednosti svetloće piksela ispod zadatog nivoa,
dok vam Upper govori gde su te vrednosti iznad zadatog nivoa.
Volim da svaki primerak iste slike na koji je primenjen ovaj filtar stavim na drugi
sloj i da ih zatim kombinujem da bih dobila bogatiju sliku.
Filtar Wind
Filtar Wind pravi uredno, usmereno zamagljenje koje izgleda kao vetar. U okviru
za dijalog (slika 16.20) možete kontrolisati pravac i jačinu vetra. Ovo je odličan filtar
za stvaranje iluzije kretanja i za primenu na tekst. Najbolji je kada se primeni samo
na izabrani deo slike.
Jedan od urednika ove knjige je dodao: „Moj omiljeni efekat s filtrom Wind jeste
dobijanje uglačanog metalnog izgleda. To se postiže dodavanjem šuma osnovnoj
boji metala, a zatim primenom filtra Wind iz oba pravca, posle čega sledi još malo
podešavanja da bi iluzija bila potpuna." Hvala Jon!
Filtar Emboss
Iskreno govoreći, filtar Emboss nije naročito koristan za fotografije. On ih pretvara
u bareljef, ali ne tako dobro kao filtar Bas Relief. Pri tom, filtar Emboss svodi sliku
na srednjesivu boju. Photoshop ima i efekat sloja koji se isto zove Emboss i koji je
261
fleksibilniji, ali i komplikovaniji. Filtar Emboss ima samo tri opcije: Shadow Angle,
Height i Amount. Slika 16.21 prikazuje dva primera reljefnog teksta, od kojih je
jedan dobijen pomoću filtra Emboss, a drugi pomoću istoimenog efekta sloja.
Povremeno ćete naići na fotografiju, kao što je priložena slika lava, koja gotovo
moli da je pretvorite u logotip firme ili reklamu (slika 16.22). U takvim slučajevima,
filtar Emboss može efikasno da učini sliku dovoljno apstraktnom da bi mogla da se
iskoristi u navedene svrhe. Pri radu sa ovom slikom, ustanovila sam da rezultat
mnogo zavisi od ugla primene filtra (tj. parametra Shadow Angle). Na slici 16.22
prikazani su rezultati primene dve vrednosti ugla na istu fotografiju. Parametri
Height i Amount bili su isti u oba primera.
Kombinovanje filtara
Neki ljudi vole jednostavne stvari - ja ne. Volim da preko sladoleda stavim šlag, pre-
liv, lešnike i trešnju, i retko kad sam zadovoljna samo jednim Photoshopovim filtrom.
A kada na raspolaganju imate oko 100 Photoshopovih filtara (i na desetine filtara
drugih proizvođača), zašto ih ne biste bolje iskoristili? U narednih nekoliko minuta
ove lekcije pogledaćemo neke zanimljive kombinacije.
262
Filtar Texturizer
Svakoj fotografiji možete dodati teksturu, bez obzira na to šta ste joj već uradili. Filtar
Texturizer (Filter-Texture-Texturizer) dodaje slici šaru čija tekstura liči na platno,
jutenu vreću, cigle ili kamen, tako da slika izgleda kao da je na papiru odgovarajuće
teksture. Tekstura platna je naročito lepa ako je sitna. Na slici 16.23 prikazana je
fotografija morskog pejzaža na koju je prvo primenjen filtar Dry Brush, a zatim tek-
stura. Naći ćete je i na stranama u boji.
263
Na slici 16.25, preko pastela sam dodala zrno (filtar Film Grain), što je posvetlelo
sliku i dalo - po mom mišljenju - još zanimljiviji rezultat. Obe slike plaže naći ćete i
na stranama u boji.
264
Da biste pretvorili ovu sliku u mutno staklo ili vitraž, uradite sledeće:
1. Primenite filtar Crystallize (Filtar-Pixelate-Crystallize) sa
umerenom veličinom ćelija (parametar Cell Size). Na slici 16.27
koristila sam vrednost 21.
265
Sažetak
Ova, relativno dugačka lekcija, bila je posvećena nekim čudnijim Photoshopovim
filtrima: Distort, Pixelate i Stylize. Oni nisu namenjeni svakome - a sigurno ne sva-
koj slici - ali su zabavni i povremeno mogu da proizvedu zanimljive, neobične i lepe
efekte. Pored toga, filtri mogu doprineti i boljem izgledu teksta.
Ne oklevajte da dodate drugi filtar preko prvog. Drugi filtar, ili ponovna primena
prvog, često može da pretvori neuglednu sliku u izuzetnu. U najgorem slučaju, uvek
vam ostaje komanda Undo.
267
287
306
Ako slika vredi kao hiljadu reči, koliko još više vredi kada joj dodate tekst? Pa, nema
veze.... Činjenica je da ponekad, iz ovog ili onog razloga, slici treba dodati tekst. Pho-
toshop ranije nije bio baš zgodan za obradu teksta, ali su u poslednjoj verziji rešeni
mnogi problemi. Sada možete dodati tekst direktno na platno, menjati ga, i kontroli-
sati prored i međuslovna rastojanja. Tekst možete postaviti horizontalno, vertikalno,
ili na unapred definisanu putanju. Pisanje teksta započinjete ili tako što alatkom za
tekst pritisnete odgovarajuće mesto na platnu, ili tako što istom alatkom povučete
dijagonalno da biste nacrtali okvir, a zatim u njega unesete tekst. U Photoshopu CS
možete čak postaviti tekst na putanju, isto kao u Illustratoru. Dobrih i zanimljivih efe-
kata za tekst ima i više nego što se može obraditi u jednoj lekciji. Krenimo od osnova.
Neke stvari se nisu promenile. Photoshop i dalje smešta tekst na zaseban sloj.
Tekst i dalje mora da se rasterizuje da biste na njega mogli da primenite filtre. Prelive
i stilove slojeva kao što su senke (engl. drop shadows), oborene ivice (engl. bevels)
i reljef (engl. emboss), možete primeniti i pre i posle rasterizacije teksta.
268
Alatka za tekst
U slučaju da niste već primetili, tvorci Photoshopa se trude da vam omoguće da svaku
stvar uradite na više načina. Efekat Emboss, o kome je bilo reči u prethodnoj lekciji,
primer je za to. Rad sa tekstom je još jedan primer. Postoje tri načina za upravljanje
tekstom u Photoshopu. Kada izaberete alatku za tekst (veliko slovo T u kutiji sa alat-
kama), traka sa opcijama alatki prikazuje osnovne parametre teksta: font, veličinu,
poravnanje, i još nekoliko kontrolnih elemenata. Opcije alatke za tekst prikazane su
na slici 17.1. (Morala sam da presečem traku na dva dela da bi stala u knjigu.)
Postoje i palete Character i Paragraph koje vam daju još više mogućnosti za kontrolu.
Pogledajmo prvo traku sa opcijama alatke za tekst.
(engl. anti-aliasing). Opcije su None, Sharp, Crisp, Strong i Smooth. Ovaj postupak
daje slova glatkih ivica tako što delimično popunjava ivične piksele. Rezultat je da
ivice slova izgledaju kao da se stapaju s pozadinom. Uopšteno govoreći, slova
umekšanih ivica deluju bolje, naročito ako radite sa sitnim tekstom. (Smanjivanje
nazubljenosti ivica doprinosi čitljivosti sitnog teksta na Internetu.) Izaberite jedan od
četiri stepena smanjenja nazubljenosti da biste promenili izgled teksta na Internetu.
Opcija Crisp delimično izoštrava tekst, opcija Sharp ga maksimalno izoštrava, opcija
Smooth ga izglađuje, a opcija Strong ga čini debljim.
Sledi skup od tri dugmeta pomoću kojih poravnavate tekst ulevo, udesno, ili ga
centrirate. Uzorak boje, koja je ista kao tekuća boja prednjeg plana, omogućava da
zadate boju teksta. Kada pritisnete uzorak, otvara se prozor Color Picker, baš kao da
ste pritisli bilo koji drugi uzorak boje.
Iskošeno slovo T iznad krive linije predstavlja jednu od Photoshopovih najboljih
mogućnosti za rad sa tekstom. Zove se Wrap Text i nudi pristup do 15 prethodno
definisanih putanja - od lukova i zastavice, do ribljeg oka. O ovoj alatki detaljnije ću
govoriti kasnije u lekciji.
Na kraju, tu je i dugme Palettes, koje otvara palete Character i Paragraph; ovim
paletama ćemo se pozabaviti u nastavku, a sada - hajde da upišemo neki tekst.
Paleta Character
Paleta Character (slika 17.2) omogućava da zadajete međuslovna rastojanja i da
pomerate osnovnu liniju teksta - a nudi i kontrolne elemente za izbor fonta, stila,
boje i veličine, koji se nalaze i na traci sa opcijama. Paletu Character možete koristiti
za zadavanje parametara pre unošenja teksta, ili za reformatiranje unetog teksta.
Paleta Paragraph
Ono što Photoshop zove pasusom, užasnulo bi gramatičare. U terminologiji Photo-
shopa, svaki red teksta iza koga je pritisnut taster Enter smatra se pasusom (engl.
paragraph). Na paleti Paragraph podešavaju se opcije koje se odnose na ceo pasus
- poravnanje, obostrano poravnanje, uvlačenje redova i razmaci između pasusa
(slika 17.3).
Dugmad u gornjem levom uglu palete prikazuju moguća poravnanja: levo, cen-
trirano i desno. Ovu dugmad imate i na traci sa opcijama. Pored toga, na paleti se
nalaze i četiri dugmeta pomoću kojih podešavate položaj poslednjeg reda u obo-
strano poravnatom pasusu. On može da bude poravnat ulevo, centriran, poravnat
udesno ili obostrano poravnat. Ove opcije su dostupne samo ako ste tekst pisali u
okviru za tekst. Zbog korisnika koji ne poznaju termin „obostrano poravnat" (engl.
justified), reći ću da on označava veštački razvučen ili sabijen tekst tako da svi redovi
budu iste dužine. Suprotan termin je „nazubljen" (engl. ragged).
Ostala dugmad i polja na paleti Paragraph omogućavaju da zadate uvlake
pasusa, uvlake prvog reda, desne uvlake i dodatne beline ispred ili iza pasusa. Sve
ove opcije su, očigledno, najkorisnije kada radite s blokom teksta.
272
Pisanje teksta
Kao što je pomenuto, postoje dva načina za pisanje teksta u Photoshopu. Najjedno-
stavnije je da pritisnete mesto na slici na kome želite da se nađe tekst. Ako na traci sa
opcijama alatki ili na paleti Paragraph izaberete levo poravnanje, tekst će se širiti
udesno od tačke umetanja. Ukoliko izaberete centriranje, Photoshop će centrirati
tekst oko tačke umetanja dok ga budete unosili. Desno poravnanje uslovljava da se
tekst prostire nalevo od tačke umetanja. Slika 17.4 prikazuje primere za svaki od
navedenih načina poravnanja.
Drugi način pozicioniranja - kada treba da unesete puno teksta ili da njime ispu-
nite određenu oblast - jeste da nacrtate okvir za tekst., tj. granični okvir (engl. boun-
ding box). Izaberite alatku za tekst, pritisnite da biste označili ugao okvira, i povucite
dijagonalno dok okvir ne bude, približno, potrebne veličine i oblika (slika 17.5). Uko-
liko bude potrebno, posle unošenja teksta možete da promenite veličinu okvira.
Ako ste uneli mnogo teksta u okvir, sada treba da mu podesite prored, razmak
između pasusa i uvlake, ako ih ima. Na paleti Layers videćete samo prvih nekoliko
reči unetog teksta, pa proverite da li ste izabrali odgovarajući sloj sa tekstom, ukoliko
ih imate više.
Kada napravite sloj za tekst, možete menjati tekst koji se na njemu nalazi, doda-
vati nov tekst ili brisati postojeći. Dozvoljeno je menjati sam tekst, ili njegov font, stil
ili veličinu. Možete promeniti i orijentaciju teksta - iz horizontalne u vertikalnu - kao
i primeniti ili promeniti vrstu ublažavanja nazubljenosti ivica. Slojeve možete preme-
štati, kopirati ili im menjati svojstva - kao i u slučaju drugih slojeva. Na raspolaganju
su vam i stilovi slojeva. Na slojeve sa tekstom primenljiva je većina transformacija iz
menija Edit, izuzev efekata Perspective i Distort. (Da biste primenili komande Perspec-
tive i Distort, ili transformisali samo deo sloja za tekst, prvo morate rasterizovati sloj
sa tekstom i time ga pretvoriti u običan sloj.)
Postoji još jedan korak koji treba da preduzmete da bi tekst postao deo strane.
Tekst se mora rasterizovati da bi se na njega mogli primeniti svi filtri. (Stilovi slojeva
su primenljivi i pre rasterizacije.) Pre rasterizacije, tekst postoji na zasebnom sloju ali
nije pravi deo slike. Posle rasterizacije, tekst više ne možete menjati. Da biste rasteri-
zovali tekst, aktivirajte sloj na kome se on nalazi i izaberite Layer-Type-Rasterize.
Slojeve sa tekstom možete rasterizovati jedan po jedan ili sve odjednom. Umesto
svega toga, možete jednostavno spljoštiti sliku, tj. spojiti sve slojeve, ukoliko ste
sigurni da ste završili sa izmenama teksta.
Kada postavite tekst na platno, možete se s njim malo zabaviti. Primenjujte filtre
do mile volje. Sipajte boju u odabrana slova. Izaberite tekst i deformišite ga. Slika 17.7
prikazuje samo delić onoga što možete da uradite.
274
Pravljenje senki
Čim počnete da se zanimate za senke, naći ćete ih svuda: u časopisima, u televizij-
skim reklamama, na Web lokacijama i na mnogim drugim mestima. Senka posta-
vljena iza teksta ili slike dodaje ovim objektima treću dimenziju i time značajno
doprinosi boljem izgledu dokumenta. To je lep i jednostavan efekat koji poboljšava
sliku i privlači pažnju posmatrača. Senke su pre stilovi slojeva nego filtri, pa ih
možete primeniti i pre i posle rasterizovanja teksta.
Slede saveti za efektno korišćenje senki:
Ne upotrebljavajte ih svuda! Ako svim objektima dodate senke, svi će biti pod-
jednako istaknuti, pa gubite osnovnu prednost senki - skretanje pažnje na
određeni objekat.
Potrudite se da sve senke liče! Ako dodajete senke na više objekata u istoj obla-
sti slike, sve one treba da budu okrenute u istom pravcu, a vodite računa
i o tome da dubine senki budu odgovarajuće. Ukoliko je svaka senka različita
i nasumična, primetiće se.
Senke ne treba da budu suviše tamne. Lako je preterati i napraviti duboke,
zasićene senke koje „zatrpavaju" ono što bi trebalo da privuče pažnju: sliku
u prednjem planu. Neka senke budu svetle i suptilne. Slika 17.8 prikazuje šta
sve može da pođe pogrešnim putem (i pravim).
275
Dodavanje sjaja
U okviru za dijalog Layer Style postoje i drugi stilovi namenjeni slojevima, a ne samo
senke, i većina njih je korisna. U prethodnom primeru nije mi bila dovoljna samo
senka da bih izdvojila tekst iz pozadine - trebao mi je i sjaj. Isprobajmo sada stilove
koji omogućavaju dodavanje sjaja (engl. glow). Za dobijanje odsjaja oko slova - ovoga
puta spoljne konture (Outer Glow) - koristićemo stil za slojeve. Možete primeniti i unu-
trašnji sjaj (Inner Glow), kao što sam ja uradila u prethodnom primeru, da bi izgle-
dalo kao da sama slova sijaju. To je odličan način za isticanje teksta ili za njegovo
izdvajanje iz pozadine bogate detaljima. Na slici 17.19 prikazana je relativno obična
kombinacija fotografije i teksta.
282
Na slici 17.20 primenila sam blagi efekat Outer Glow oko slova. To je samo još
jedan način za izdvajanje teksta iz pozadine, koristan kada nije zgodno da se pri-
meni senka. I drugi objekti mogu da sijaju, a o tome će biti reči u sledećoj lekciji.
Metalna slova
Postoje mnogi načini za dobijanje metalnog izgleda slova korišćenjem stilova za
slojeve, naročito opcija efekta Bevel and Emboss. Izaberite odgovarajuće boje za
metalna slova - na primer, svetloplave za srebro i svetložute za zlato. Podesite boje
svetlih i tamnih oblasti oborenih ivica ili reljefa tako da odgovaraju metalu; to ne
moraju biti podrazumevane boje - bela i crna. Zatim eksperimentišite s različitim
parametrima. Na kraju dodajte šum i zamaglite sliku alatkom Blur da biste postigli
realističniji izgled površine metala.
Deformisanje teksta
Jedna od najvećih zamerki prethodnim verzijama Photoshopa bilo je to što je tekst
mogao da se postavi samo pravolinijski. Ako ste želeli, na primer, vijugav red teksta,
morali ste ili da pozicionirate jedno po jedno slovo, ili da napišete tekst u Illustratoru
ili nekom sličnom programu i da ga zatim uvezete u Photoshop. To je, u najmanju
ruku, bila gnjavaža. Danas je to davna prošlost. Adobe je u Photoshop 7 dodao
mogućnost deformisanja teksta. Umesto da crtate sopstvene putanje, okvir za dijalog
Wrap Text nudi da birate između 15 već definisanih putanja. Putanje dalje možete
izobličavati po potrebi. Na slici 17.22 prikazana je lista unapred definisanih oblika
putanja.
Mada Photoshop nikada neće biti moćan program za obradu teksta i možda vam
nikada neće zatrebati ova funkcija, lepo je znati da postoji i da je možete koristiti za
pronalaženje i zamenu teksta koji ste postavili na slike. Funkcija Find and Replace,
koja se takođe nalazi u meniju Edit, traži reč, slovo ili simbol koji ste uneli i menja
ga u ono što zadate. Naravno, nijedna od ovih funkcija ne radi ako ste rasterizovali
tekst.
Sažetak
Photoshop nema sve mogućnosti rada sa tekstom koje imaju klasični programi za pre-
lom strana, ali može da zadovolji većinu vaših tipografskih potreba, bez obzira na to
da li se radi o jednom redu ili bloku teksta precizno postavljenom na sliku. Naravno,
postavljanje teksta na sliku samo je prvi korak. Kada imate tekst na platnu, možete
na njega primeniti Photoshopove filtre, režime mešanja i alatke. Tekst možete obliko-
vati prema putanji, deformisati, isecati sa podloge, ili praviti slova od slike u pozadini.
Photoshop pomaže da napisane reći ožive. Ako vam je jedini cilj slaganje teksta, kori-
stite program kao što je InDesign ili QuarkXPress. S druge strane, ako želite da sa tek-
stom postignete neobične i divne efekte, Photoshop ima sve potrebne alatke.
Ova lekcija će biti donekle drugačija. Odmaraćemo se i istraživati neke lepe stvari
koje možete da uradite pomoću neverovatnog Photoshopa. Posmatrajte ovu lekciju
kao skup recepata za specijalne efekte koje možete dodati na listu Photoshopovih
trikova i koristiti u različitim prilikama, a tu su i saveti za uštedu vremena. Učićete
o izdvajanju pozadina, korišćenju nalepnica sa porukama, i pravljenju zbirnih
prikaza i kompleta slika. Pratite navedene postupke i vrlo brzo ćete postati stručnjak
za Photoshop.
288
Sjaj
Sjaj je specijalan efekat koji se lako postiže. U suštini, to je senka koja nije nimalo
pomerena u odnosu na originalni objekat i često nije crna. U lekciji 17, „Dodavanje
teksta slikama", naučili ste kako da koristite Photoshopov stil Glow za dodavanje
sjaja slovima. Sada ćete upoznati još jedan lak način da postavite odsjaj oko slova ili
nekog drugog objekta.
Dodaćemo osnovni sjaj oko objekta koji prosto vapi za njim. Fotogra-
fiju kugle učitajte sa Web lokacije ove knjige. Zove se t r a c k b a l l , jpg.
Kada se učita glavna strana knjige, pritisnite njen naslov, pa hiper-
vezu Downloads da biste stigli do datoteka, ili upotrebite sliku iz sop-
stvene kolekcije. Bilo bi dobro da objekat koji treba da sija može lako
da se izabere.
1. Izaberite sliku na koju hoćete da primenite efekat. Na slici 18.1
(i na stranama u boji) prikazana je originalna fotografija.
Svetlosni efekti
Svetlosni efekti obuhvataju širok spektar specijalnih efekata koji se odnose na osvetlje-
nost objekata. Osvetljavanjem objekata na jedinstven način, možete promeniti
kompletan utisak koji slika ostavlja i usmeriti pažnju posmatrača na određeni deo
slike.
291
Odrazi
Ako često kombinujete različite slike u Photoshopu (a verujem da ćete to raditi), ne
možete samo staviti slike na gomilu i očekivati da novonastala slika deluje reali-
stično. Kao što ste videli, različiti efekti - na primer senke - suštinski su važni za dobi-
janje realističnog okruženja. Odrazi (engl. reflections) predstavljaju još jedan element
koji doprinosi realističnosti slike.
294
Pa, ja sam zadovoljna. Slika sada deluje kao celina, a ne kao kutija i niz nasu-
mično dodatih piksela. To se može postići primenom specijalnih efekata kao što su
odrazi.
Izdvajanje selekcija
Neke selekcije je lako naprayiti, dok je pravljenje nekih drugih mučno kao vađenje
zuba. Zbog toga u Photoshopu postoji funkcija za izdvajanje selekcija. Komanda
Extract (Filter-Extract) omogućava da izolujete objekat koji se nalazi u prednjem
planu od pozadine koja ga okružuje. Čak i objekti mutnih, mekih ili slabo
definisanih ivica sada mogu relativno lako da se izdvoje iz pozadine.
Da biste izdvojili objekat, izaberite Filter-Extract. Otvoriće se okvir za dijalog
Extract. Ukoliko vas on podseća na brze maske, u pravu ste. Ipak, izdvojena površina
nije maska. Komanda Extract uklanja sve ono što ne želite da zadržite. Možete
prethodno, na samoj slici, da izaberete objekat čarobnim štapićem, ili da u okviru
za dijalog Extract koristite alatku Edge Highlighter za crtanje ivica oko objekta.
Zatim definišite unutrašnjost objekta tako što ćete je ispuniti bojom pomoću alatke
Paint Bucket. Pritisnite dugme Preview da biste videli kao izgleda izdvojeni objekat.
Možete dorađivati i gledati izdvojeni objekat do mile volje. Slika 18.15 prikazuje
okvir za dijalog Extract. Izabrala sam oba objekta na slici, a zatim sam doradila
selekciju pomoću alatki iz okvira za dijalog Extract. Kada budete spremni da izd
vojite objekat, Photoshop briše pozadinu do providnosti, ostavljajući samo izdvojeni
objekat.
300
Poruke
Ako ste ikada koristili lepljive ceduljice za poruke (a da li postoji iko ko ih nije kori-
stio?), svideće vam se Photoshopova alatka Notes. Izaberite je u kutiji sa alatkama,
pa pritisnite ono mesto na slici na koje hoćete da se odnosi poruka. Poruke možete
postavljati i van slike. Ceduljice mogu biti proizvoljne veličine, pa čak i personalizo-
vane - s vašim imenom na vrhu. To je odlična mogućnost ako razmenjujete slike sa
ostalim članovima radnog tima. Koristim je i kada učitam gomilu slika pa hoću da
obeležim šta treba da uradim kada budem imala vremena. Na slici 18.16 prikazan je
jedan od mojih tekućih poslova.
Ukoliko poruka prekriva deo slike koji želite da vidite, pomerite je na drugo mesto.
Da biste potpuno uklonili poruku iz vidnog polja, odvucite je van prozora sa slikom.
Zbirni prikazi
Ako ste se bavili klasičnom fotografijom, kao ja, već ste navikli da pravite zbirne
prikaze svake razvijene rolne filma. Kada učitate slike iz digitalnog fotoaparata,
možete koristiti program koji prikazuje slike kao slajdove poređane u šaržeru, ili ih
možete samo kopirati sa video kartice aparata na čvrsti disk računara. Ako uradite
ovo drugo, nećete znati kakve slike imate sve dok ih, jednu po jednu, ne otvorite u
301
Kompleti slika
Pri slikanju kod nekih fotografa, dobijate stranicu punu vaših fotografija u dve-tri
različite veličine, na primer, za ličnu kartu, pasoš i slično. Photoshop omogućava da
isti takav komplet napravite i sačuvate pomoću njegove funkcije Picture Package.
302
Ako vam nijedan od ponuđenih rasporeda slika ne odgovara, pritisnite dugme Edit
Layout pa promenite veličine i raspored slika da biste napravili sopstveni komplet.
Pritisnite obris fotografije i povucite da biste joj promenili veličinu, ili unesite novu
veličinu u okvir za dijalog. Na slici 18.22 prikazan je okvir za dijalog Edit Layout.
304
Efikasan rad
Ako svakodnevno koristite Photoshop i u njemu obrađujete mnogo slika, uskoro ćete
pronaći i sopstvene trikove za brži i bolji rad. Najlakši su oni koji se odnose na pam-
ćenje i korišćenje prečica za izbor alatki: Z za alatku Zoom, B za Brush i tako dalje.
Kako budete bolje upoznavali alatke i sve što one mogu da urade, ustanovićete da se
često vraćate na određene veličine četkica ili fontove.
Sažetak
Kada se govori o izradi specijalnih efekata, nisu najvažnija tačna uputstva i strogo
definisani parametri - važno je istraživati sve ono što Photoshop nudi i biti prijatno
iznenađen novim otkrićima. Kako budete sve više i više koristili Photoshopove moguć-
nosti (posebno njegove filtre), otkrićete beskrajan niz specijalnih efekata. Ova lekcija
je samo pomogla da okusite šta je sve moguće. Zabavljajte se praveći sopstvene speci-
jalne efekte!
Trikovi opisani u ovoj lekciji takođe su samo nagoveštaj Photoshopovih moguć-
nosti. Istražujte menije. Ako ugledate komandu koju ne razumete, isprobajte je.
Možda ćete pronaći nešto što možete da iskoristite.
Dosad ste videli većinu od 99 filtara koji se standardno isporučuju uz Photoshop
- mnoge ste i koristili. Teško da bi moglo da ih bude još, zar ne? Pa, Photoshop je
pomalo nalik na one popularne lutke ili figurice koje deca određenog uzrasta oboža-
vaju. Nije dovoljno da kupite samo Hari Potera i Hermionu, ili samo Barbiku. Morate
imati i Hogvort školu i teren za kvidič, odnosno Barbikinu kuću, jahtu, sportska kola...
Kada budete videli kako se dobro zabavljate sa osnovnim filtrima, poželećete i filtre
Eye Candy, Splat!, KPT (Kai's Power Tools), Andromeda i još nekoliko desetina drugih.
A lista se nastavlja... Volela bih da imam dovoljno strana i vremena da ih sve opišem.
Verovatno ste razmišljali i o tome da nabavite grafičku tablu i još radne memo-
rije. (Nje nikada nije previše.) Možda vam treba i brži računar da bi sve ove alatke
radile efikasnije. Naravno, ništa od svega ovoga nije neophodno, ali hajde da se u
ovoj lekciji ponašamo kao deca u poslastičarnici. Probaćemo sve.
Od tekuće verzije postoje 23 Eye Candy efekta, uključujući Chrome (hrom), Fur
(krzno), Drip (kapanje), Melt (topljenje), Smoke (dim), Fire (vatra), Jiggle (kome-
šanje), Squint (žmirkanje), Swirl (vrtlog) i još mnogo njih. Svakom od ovih efekata
možete podesiti najraznovrsnije parametre da biste dobili sjajnu ili mat hromiranu
površinu; talasasto, dugačko ili loknasto krzno; gust ili razređen dim; i sve ostalo što
vam padne na pamet.
309
Mnogi od ovih filtara zahtevaju da prvo izaberete oblast na koju će efekat biti
primenjen, ili da dodate sloj za efekat. Nekoliko filtara, na primer Antimatter (anti-
materija), samo obave svoj posao. Antimatter invertuje vrednosti svetloće, ne menja-
jući boje i zasićenja. Tamne oblasti postaju svetle i obrnuto. Na slici 19.3 prikazano
je kako je filtar Eye Candy zapalio gvozdeni lanac.
Filtar Star iz kompleta Eye Candy (slika 19.4), još je jedan od mojih omiljenih. On
crta zvezde i slične oblike s proizvoljnim brojem krakova i senči ih tako da izgledaju
trodimenzionalno. Ovi oblici su odlični za oživljavanje Web strana. Napravite ih u
Photoshopu, a zatim pređite u ImageReady i dodelite im svojstvo koje omogućava da
se menjaju kada se preko njih pređe mišem. (Kako se to radi naučićete u lekciji 24,
„Photoshop za Web".
Splat!
Splat! je još jedan zabavan proizvod firme Alien Skin. On pravi ramove, ukrasne
ivice, popune i teksture za pozadinu, površinske teksture i mozaike. Splat! se isporu-
čuje sa veoma velikom kolekcijom slika: ima apstraktnih, neobičnih, lepih i korisnih.
Možda nećete poželeti da uramite portret svoje devojke žitaricama ili zubima (sve sa
korenjem), ali bele ruže su zaista lepe. Postoje i jako lepe ivice u stilu Art Nouveau, za
koje je licencu obezbedila firma Dover Fine Arts. Naravno, možete dodati i sopstvene
slike za ramove.
310
Što više budete istraživali ove alatke, više ćete naučiti o načinu rada sa njima.
Za primenu nekih filtara potrebno je prilično dugo vreme (to važi i za filtre drugih
proizvođača i za Photoshopove filtre). Nemojte zaključiti da vam se blokirao računar
čak i ako se ništa ne bude pomeralo čitav minut. Od matematičkih operacija kojima
se preračunava položaj svakog piksela u efektu vrtloga zagrcnuo bi se i sam
Ajnštajn. Budite strpljivi. Računar radi najbrže što može.
Xenofex 2
Xenofex 2 je još jedan odličan skup filtara kompanije Alien Skin, i predstavlja novu
verziju njihovog popularnog kompleta. Sadrži 14 filtara, među kojima su i oni za
dobijanje krhotina, mrlja, nagorelih ivica, mozaika ili slagalice, kao i oni koji omogu-
ćavaju da sliku prekrijete oblacima, zvezdama, ili da učinite da izgleda kao da je
štampana na zgužvanom papiru. Na slici 19.6 prikazana je panorama Bostona pre-
tvorena u slagalicu. Naravno, možete menjati veličinu i složenost elemenata slagalice.
Kada otvorite bilo koji KPT filtar, na ekranu će se prvo videti samo logotip KPT, a
zatim će se otvoriti futuristička upravljačka tabla. Unutar glavnog panoa nalaze se
manji panoi koji upravljaju pojedinačnim operacijama kao delovima funkcija filtra.
Na primer, na slici 19.7, kada pomerite miša preko panoa, ili pritisnete trougao,
otvore se drugi panoi. Filtar Equalizer omogućava da selektivno izoštrite, uglačate ili
zamaglite delove slike, ne menjajući ostatak. Kad pritisnete znak pitanja, otvara se
uputstvo u formatu PDF za izabrani filtar. Dugme u donjem levom uglu, koje malo
podseća na kalkulator, vodi vas do unapred definisanih modela filtara.
Moj omiljeni KPT filtar je Materializer (slika 19.8). On dodaje teksturu prateći
konture objekata na fotografiji, a ne pokrivanjem celog platna teksturom. Obavezne
pogledajte ovu sliku i na stranama u boji.
Postoji još mnogo KPT filtara s kojima se možete igrati. Neki čak mogu da naprave
QuickTime filmove od vaših akcija, da vam omoguće da zavrtite i rastegnete sliku,
prikažete je u perspektivi i nastalu animiranu sekvencu umetnete u PowerPoint pre
zentaciju. Zatim taj film možete staviti na Web ili ga iskoristiti na neki drugi način
(pod uslovom da je kompatibilan s programom QuickTime).
Poslednji izvanredan KPT filtar koji ću pomenuti omogućava da napravite nebo
(slika 19.9). Nebu možete dodati izmaglicu i maglu, te definisati do četiri zasebna
sloja oblaka. Ako biste radije napravili monolitno nebo, samo izvolite.
313
Ovaj paket filtara namenjen je za završno doterivanje slika: dodavanje ivičnih tek
stura. Photo/Graphic Edges 5.0 nalazi se na 17 CD-ova i sadrži više od 10.000 tek
stura. Možete ih podesiti pomoću kontrola u okviru za dijalog (slika 19.10).
314
DreamSuite je još jedan komplet filtara iz grupe Auto FX. Serija 1 ima 18 efekata
od kojih su neki za tekst a neki za grafiku. Serija 2 donosi još 11 efekata. Svi se lako
primenjuju i daju veoma realistične rezultate. Na slici 19.11 prikazano je kako filtar
DreamSuite simulira tečno zlato. Interfejs je jednostavan i fleksibilan, a filtar se
može otvoriti i kao dodatni modul i kao samostalna aplikacija. Deo paketa Dream-
Suite je i filtar Gel koji daje debele nanose gela.
315
Demo verzije ovih filtara možete učitati sa adrese http: //www.autof х.com, zaje-
dno s još nekim zanimljivim i korisnim dodacima. Obavezno posetite ovu lokaciju.
Flaming Pear
Evo još jedne kompanije zanimljivog imena koja nudi kolekciju korisnih filtara. Moj
omiljeni filtar iz ove kolekcije zove se Aetherize i deo je kolekcije Designer Sextet. Na
slici 19.12, ovaj filtar je primenjen na panoramu Bostona. O n zamenjuje boje na
slici bojama koje su im na krugu boja suprotne, ne menjajući pri tom ni svetloću ni
zasićenje. Obavezno pogledajte ovu sliku i na stranama u boji.
Kompanija Flaming Pear nudi i filtre SuperBladePro, Hue and Cry, i Melancho-
lytron. Njihove demo verzije možete učitati sa adrese http: / /www.f lamingpear. com.
Genuine Fractals
Ovaj modul je neophodan ako nameravate da menjate rezoluciju slika koje ste skeni-
rali ili učitali iz digitalnog fotoaparata. On omogućava da snimite datoteke u niskoj
rezoluciji i da zatim, po potrebi, koristite i njihove visokorezolucijske verzije, bez
gubitka kvaliteta. Na primer, možete udobno i brzo da radite sa slikama rezolucije 72
dpi, da ih zatim prevedete na 300 dpi za visokokvalitetnu štampu na Iris štampaču,
i da uopšte ne primetite da su slike ikad bile u niskoj rezoluciji. Sa adrese http: / /
altamira-group.com/trial.asp možete učitati demo verziju i prosuditi sami.
Andromeda
Za razliku od mnogih filtara, Andromedini su najčešće i tehnički korisni, a nisu
namenjeni samo za zabavu. Filtar LensDoc uklanja deformacije sočiva, pa se prave
linije ne krive niti naginju ka unutra.
316
Andromeda nudi još mnoge filtre. Velociraptor dodaje tragove kretanja iza obje-
kata u pokretu; filtar Shadow daje najbolje senke od svih filtara. Mogla bih tako u
nedogled. Ipak, umesto da dalje čitate o filtrima, učitajte neke demo verzije sa Weba
i isprobajte ih sami. Adresa je http: //www.andromeda.com.
Digimarc
Ovaj filtar već imate. Dobili ste ga s Photoshopom, ali možda ne znate šta on radi.
Digimarc - u suštini - nije filtar, pošto ne menja sliku već je štiti tako što na nju po-
stavlja digitalni vodeni žig, a na njenu naslovnu traku - znak za zaštitu autorskih
prava (©). Kada registrujete Digimarc, proizvođač će vam poslati identifikacioni broj
koji omogućava da u datoteku ugradite podatke o autorskim pravima. Kada neko
otvori tako označenu Digimarc datoteku, pojaviće se okvir za dijalog sličan onom sa
slike 19.14, i ponudiće vezu ka Web lokaciji s dodatnim informacijama. Niko ne bi
trebalo da koristi vaša dela bez dozvole.
318
339
360
Fotomontaža se ponekad naziva i kompozicija, kombinacija ili kolaž. Kako god da se
zove, cilj je isti: napraviti jednu sliku od delova drugih slika. Photoshop je idealan
program za ovaj način rada, i to iz nekoliko razloga. Prvo, on ima alatke za kombi-
novanje delova različitih slika. Drugo, on omogućava da radite na slojevima. Treće,
njegovi filtri omogućavaju da pomešate slike, te da dodate senke i odraze, lakše i
efikasnije nego u bilo kom drugom grafičkom programu.
Tehnike koje ćemo opisati ovde, zajedno s onima koje ste već naučili, možete kori-
stiti za pravljenje svih vrsta nadrealističkih slika. Po mišljenju mnogih ljudi - to je
i prava namena Photoshopa. Za ostale korisnike, uključujući i mene, fotomontaža je
najčešće način za uklanjanje nedostataka originalne slike.
Izvori slika
Slike se nalaze svuda. Na hiljade ih možete preuzeti sa Weba. Možete kupiti CD-ove
prepune fotografija i crteža. Naravno, do slika možete doći i skeniranjem, kao i uči-
tavanjem iz digitalnog fotoaparata.
Kada počnete da razmišljate o kombinovanju slika, otkrićete da su za ovu namenu
neke slike pogodnije od drugih. Čak ih možete i klasifikovati: jedne kao pozadine,
druge kao objekte, a treće kao sirove materijale od kojih se mogu praviti specijalni
efekti. Dok pregledate sopstvene zbirke slika i one koje ste nabavili iz drugih izvora,
neke slike će vam se same nametnuti i počećete da zapažate moguće kombinacije.
319
Otvorite sliku broda, kopirajte galeba, i umetnite ga komandom Paste. Slika 20.3
prikazuje galeba posle ovog koraka.
Pošto smanjimo galeba komandom Edit- Transform-Scale, on i dalje izgleda
neprirodno, ali postoji nekoliko trikova koji mogu da pomognu. Prvo ćemo dodati
senku. Sunce je levo od galeba pa senka treba da pada desno. Na slici 20.4 prikazan
je okvir za dijalog Layer Style/Drop Shadow. Obratite pažnju na parametre, posebno
na parametar Distance. On kontroliše pomeraj i smešta senku ispod galeba - tamo
gde i treba da bude. Nisam koristila crnu senku, već sam boju podesila tako da odgo-
vara tamnijim delovima stuba na kome stoji galeb. To će dodatno pomoći da se
senka uklopi.
Morate isprobati različite vrednosti parametara da biste ustanovili koje treba da
koristite. Jedini parametar koji sam mogla proizvoljno da podesim bio je ugao.
Znala sam gde je izvor svetlosti, a senke se najčešće prostiru u suprotnom smeru.
Podešavanje ostalih parametara pruža vam šansu da se igrate sa senkom, da je izo-
štrite ili umekšate, povećate ili smanjite.
321
322
Na kraju, alatkom Dodge sam malo posvetlela galebova leđa, a alatkom Burn mu
zatamnela lice, što je doprinelo realističnosti scene. Slika 20.5 prikazuje konačan
rezultat. Obratite pažnju na to kako galeb pomaže da se uoči prava veličina broda.
Realistične fotomontaže
Relativno je lako napraviti sliku koja ne treba da bude potpuno realistična. Mnogo je
teže simulirati stvarnost. Kada pravite fotomontaže, imajte na umu sledeće:
323
Dok sam nedavno putovala po Nevadi, fotografisala sam pustinjski pejzaž. Bila
sam u blizini tajanstvenog mesta koje Vlada naziva Oblast 51. Priča se da tu sleću
vanzemaljci. Videla sam dosta izuzetno zanimljivo oblikovanih stena, ali od malih
zelenih ni traga. Razmišljala sam o tome koje živo biće bi najviše odudaralo od tog
okruženja. Verovatno Barbika. Pa hajde onda da je smestimo tamo.
Počećemo tako što ćemo izabrati zanimljivu pozadinu. Slika 20.6 mi deluje kao
odlično mesto za susret s vanzemaljcima, a slika 20.7 prikazuje mog omiljenog Mar-
sovca, snimljenog na mom pretrpanom radnom stolu. Kada radite nešto ovako,
postavite parče čistog papira iza objekta koji fotografišete da biste ga kasnije lako
izdvojili iz pozadine. I profesionalni fotografi u studijima rade isto to, samo sa
velikim rolnama papira.
324
Prvo ćemo pripremiti pozadinu. Trebalo bi malo pojačati boje i nebu dodati
oblake. Boje mogu da podesim komandom Curves ili komandom Variations, a obe se
nalaze u podmeniju Image-Adjustments. Diskretno pojačavanje žute boje i poveća-
vanje zasićenosti doprinosi poboljšanju slike. Što se tiče oblaka, prvo sam izabrala
nebo i odgovarajuće boje prednjeg plana i pozadine. Zatim sam primenila komandu
Filter-Render-Clouds, i vreme se promenilo. Na slici 20.8 prikazan je rezultat -
zanimljivije nebo.
Kad analiziram sliku, vidim dva glavna nedostatka. Prvo, lutka je prevelika.
Kada bi stajala, bila bi visoka oko dva metra, a njenoj građi više odgovara visina od
oko 170 cm. Moraću malo da je smanjim. Druga stvar koja smeta jeste to što sedi
nagnuta pod čudnim uglom. Možda ću to moći da popravim ako je rotiram. Ukoliko
ne uspem, mogu malo da je pomerim i iskosim tako da ne izgleda kao da se naslanja
na vazduh. Na slici 20.11 izbliza je prikazan ovaj postupak podešavanja.
Naravno, svi objekti u pustinji bacaju senke. Primetićete da su sve one oštrih ivica
i da padaju pod malim uglom. D a n je na izmaku ali Sunce još uvek jarko sija, što
utiče na izgled senki. Dodaću odgovarajuću senku i lutki pomoću okvira za dijalog
Layer Style i opcije Drop Shadow. I eto je: sunča se naslonjena na drvo (slika 20.12)
Pogledajte ovu sliku i na stranama u boji.
327
Zamena pozadine
Često ćete morati da zamenite pozadinu slike, kao što sam ja uradila u prethodnom
primeru premeštajući lutku s radnog stola u pustinju. Najteži deo posla je pronala-
ženje odgovarajućih pozadina i objekata za njih, i izdvajanje objekata iz njihove
originalne pozadine. Lutku je bilo relativno lako izabrati jer sam pre snimanja iza
nje postavila čist papir. Hajde da uzmemo neki komplikovaniji objekat i da ga sme-
stimo na isto mesto u pustinji. Sećate li se kolica za uličnu prodaju viršli? O n a bi
zaista predstavljala dobrodošlu oazu u pustinji Nevade. Kolica su prikazana na slici
20.13
Alatka Magic Wand neće biti od velike pomoći u ovom slučaju. Počeću tako što ću
alatkom laso labavo obuhvatiti kolica, a zatim invertovati selekciju da bih obrisala
spoljne delove slike. Na slici 20.14 prikazana su lasom obuhvaćena kolica, a na slici
20.15 ono što je ostalo kada sam uklonila pozadinu.
Postoji nekoliko načina da se oslobodite tragova stare pozadine oko kolica.
Možete da ih obrišete, malo pomalo. Manje delove pozadine, ali ne mnogo njih,
možete ukloniti ako ih izaberete čarobnim štapićem. Još jedna mogućnost je
komanda Filter-Extract. Ipak, najlakše je upotrebiti alatku za brisanje pozadine
(Background Eraser). O n a iskače iz kutije sa alatkama kada pritisnete običnu
gumicu i držite pritisnut taster miša. Pikseli preko kojih povlačite alatkom Back-
ground Eraser postaju providni.
328
Na slici 20.16 obrisala sam najveći deo pozadine. Koristila sam i gumicu za
brisanje pozadine i čarobnu gumicu, koja otkriva gde prestaje izabrana boja i briše je
do te granice. (Boju birate tako što je pritisnete čarobnom gumicom.) Dobro je obavila
posao oko suncobrana. Ipak, kolica treba još malo doterati običnom gumicom. Posle
toga, prevucite ih u novo okruženje i podesite im veličinu po potrebi (slika 20.17).
Kolica su na mestu, ali se baš ne uklapaju dobro. Izgledaju kao da stoje na vrhu
malog travnatog žbuna. Kopiraću travu sa sloja pozadine i postaviću je preko kolica.
Treba mi i senka, ali opcija Drop Shadow neće moći da zadovolji u ovom slučaju.
330
Senka bi trebalo da bude manje-više ispod kolica. Dodaću sloj između pozadine i
kolica, pa ću pravougaonim okvirom za izbor nacrtati izdužen oblik senke. Koman-
dom Feather malo ću umekšati ivice - oko 3 piksela - i ispuniti senku crnom bojom.
Senka je sada suviše tamna, pa ću pomeriti klizač Opacity na oko 20% i spojiti
slojeve. Slika 20.18 prikazuje konačan rezultat.
331
Kao što vidite, nije teško kombinovati slike. Treba samo da ih pripremite tako što
ćete ukloniti nepoželjnu pozadinu ili druge detalje, a zatim ih rasporediti po sloje-
vima. Ne zaboravite da spojite slojeve kada završite obradu slike. Inače, datoteke koje
imaju nekoliko slojeva mogu postati veoma velike, pa nećete moći dovoljno da ih
smanjite kada ih snimite u formatima kao što su JPEG ili PCX. Originalne slike, sa
nespojenim slojevima, snimite na Zip ili Jaz disk, čvrsti disk ili C D , da biste kasnije
mogli da se vratite i doradite svoje radove.
Panoramske fotografije
Ljudi već skoro sto godina, s različitim uspehom, spajaju fotografije da bi dobili
panoramsku sliku. Makaze i lepak retko daju zadovoljavajući rezultat. Snimanje
panorame širokougaonim fotoaparatom deluje dobro, sve dok ne otkrijete da su kra-
jevi Velikog kanjona mutni, ili da dve deveruše koje stoje na levom i desnom kraju
svadbene povorke izgledaju kao da imaju po 30 kila više nego u stvarnosti.
Problem je izobličenje. Širokougaoni objektivi nisu rešenje kada hoćete da izbeg-
nete izobličenje. Što je veći ugao koji želite da zahvatite fotografijom, to je veća i koli-
čina stakla kroz koje svetlost treba da prođe - a staklo doprinosi izobličenju. Logičniji
335
način da snimite panoramu koja će biti izoštrena na oba kraja, jeste da snimite niz
slika i da ih kasnije spojite. Pre pojave računara, to je bilo izuzetno teško, ali je rađeno.
Zahvaljujući pametnom softveru, danas je lakše nego ikada postići dobre rezultate s
panoramskim fotografijama.
Kad pritisnete OK, počinje magija. Photoshop prvo otvori sve izabrane fotografije
i novu datoteku. Zatim poređa fotografije po redu, uklapajući njihove ivične delove.
Otvara se okvir za dijalog sličan onom sa slike 20.25, pa možete da pratite kako
proces napreduje.
Učitane slike izgledaju kao da su poluprovidne, pa računar može lako da poravna
oblasti sa izraženim kontrastom. Za prikazani niz slika, glavna referentna tačka za
uklapanje jeste horizont. Slike koje Photomerge ne može da uklopi ostaju na traci pri
vrhu okvira za dijalog, odakle ih možete prevući u radno područje i naknadno uklo-
piti. Kada su sve fotografije spojene (slika 20.26), Photomerge podešava svetloću i
kontrast svakog para slika da biste dobili konsistentnu panoramu. Ako je Sunce zašlo
za oblake pa se ponovo pojavilo - kao u mom primeru - moraćete sami dodatno da
podešavate kompoziciju. Očigledno je da Photomerge može da izađe na kraj samo sa
logičnim promenama.
336
Ostaje vam još da opsečete sliku - ukoliko želite. Neki fotografi tvrde da iskošene
ivice i nazubljenost „sirove" panorame doprinose dobrom utisku. Drugi - uključujući
i mene - više vole da obrežu sliku. Dosta zavisi od toga da li ćete i kako štampati
panoramu. Četiri slike koje sam upotrebila u navedenom primeru upotrebe pro-
grama Photomerge, dale su traku visine oko 15 cm i dužine pola metra. Pri rezoluciji
300 dpi, veličina datoteke bila je 34 MB. Mogu i sama da je odštampam pošto jedan
od mojih mlaznih štampača radi s rolnama papira. Ipak, više volim da odem u
specijalizovan studio i da se vratim kući s panoramom odštampanom na sjajnom,
debelom papiru za postere.
338
Sažetak
Kolaži, fotomontaže, ili kako god da ih zovete, dobijaju se pažljivim kombinovanjem
najmanje dve slike. Upotrebite sopstvene fotografije ili slike iz kolekcija digitalnih
fotografija, a možete napraviti i nove slike od početka, kombinovanjem različitih
Photoshopovih tehnika i filtara. To je zabavno, efektno i nešto što Photoshop izu-
zetno dobro obavlja. Obavezno odvojite vreme za igranje sa kombinovanjem slika.
Mnogi ljudi kupuju Photoshop (samo) da bi popravljali oštećene ili loše fotografije.
On zaista može da čini čuda sa starim, pocepanim, izbledelim fotografijama, kao i
da otkloni mnoge - a ponekad i sve - nedostatke vaših snimaka. Nadalje, Photoshop
se koristi i za prekomponovanje slika na kojima su objekti pomereni iz centra, iskri-
vljeni, ili na kojima ima previše praznog prostora. Sa fotografije možete izbaciti žice
dalekovoda i kante za smeće koji kvare pejzaž. Imate i priliku da sa porodičnih foto-
grafija uklonite nepoželjne bivše bračne partnere ili nesimpatičnog momka kojeg je
vaša ćerka konačno napustila. Mnogo je lakše resiti ih se na ekranu.
Lake popravke
Počnimo s onim što možete uraditi da biste popravili staru fotografiju koja je, možda,
izbledela, požutela ili oštećena. Prvo ćemo razmotriti nekoliko starih porodičnih
fotografija koje treba malo doterati. Protrčaćemo kroz postupke koji su neophodni da
bi se slike popravile i kroz alatke čiji ćete način rada morati da poznajete. (Uvek
možete da okrenete prvi deo knjige i da se podsetite detalja o ovim alatkama.)
Na kraju ćemo uzeti jako oštećenu sliku i obraditi je korak po korak, sve dok ne
bude izgledala kao nova.
Neke slike ne zahtevaju mnogo posla. Na fotografiji sa slike 21.1 problematični su
prašina i fokus. Osim toga, trebalo bi malo pojačati kontrast i odseći zaobljene uglove.
Originalna fotografija je nijansirana sepija, ali bi isto tako dobro - možda čak i bolje -
izgledala u crnobeloj tehnici.
340
Prvo ćemo alatkom za obrezivanje (Crop) odseći ivice slike da bismo odstranili
zaobljene uglove. Podesite režim na Grayscale, čime ćete ukloniti sve informacije o
bojama koje je, eventualno, skener pokupio. Kada to uradite, automatski eliminišete
žućkaste i braon tonove. Zatim koristimo komandu Curves (Image -Adjustments-
Curves) da bismo malo podesili kontrast. Ovom komandom možemo da posvetlimo
svetle tonove ne dirajući tamne. Na slici 21.2, vrlo blaga kriva u okviru za dijalog uka-
zuje na suptilnost opisane promene.
Na slici 21.3 vidite poboljšan kontrast. Sada je jasnije da devojka drži crno mače.
Suptilna primena alatki Dodge i Burn pomoći će da se istaknu detalji na haljini i da
se mače jasnije izdvoji iz pozadine.
341
Evo još jedne prilično stare fotografije, snimljene 1948. godine. (Znam da je bilo
tada zato što sam baš ja ovo dete na slici.) Ova fotografija je u mnogo lošijem stanju
od prethodne. Istovremeno je i neizoštrena i previše kontrastna, a i savijena je na
nekoliko mesta. Crni tonovi su zelenkasti, a nešto je i proliveno po njoj. Originalna
fotografija je prikazana na slici 21.5. Možemo li je spasti?
Okvir za dijalog Levels prikazuje histogram ove slike, koji n a m govori da je saču-
vano dosta detalja u svetlim i tamnim oblastima, ali da su srednji tonovi slabi. Naj-
bolji način da naučite kako se podešava kriva Levels jeste da radite na kopiji loše
fotografije, eksperimentišući s parametrima dok ne dobijete zadovoljavajući rezultat.
Pratite šta se dešava kada pomerate klizače udesno ili ulevo. Slika 21.7 prikazuje
trenutno stanje korekcija.
344
Korišćenje pipete
Kada sam pogledala sliku izbliza, pored prevoja, uočila sam i čestice prašine. Prevoji
se vide na slici 21.7. Moraću nešto da uradim da bih otklonila ove nedostatke.
Ponekad morate da slikate po delu slike i to - ili da biste obojili prevoje (procepe),
ili da biste uklonili nepoželjne linije, fleke ili rođake. Alatkom Eyedropper (pipetom)
izaberite boju kojom ćete slikati. Samo pritisnite pipetom bilo koju boju (u ovom
slučaju, nijansu sive) na slici koju obrađujete. Izabrana boja automatski postaje boja
prednjeg plana, spremna da je nanesete na sliku četkicom, vazdušnom četkicom ili
nekom drugom alatkom za slikanje. Dok je aktivna alatka za slikanje, držite taster
Alt (Windows), odnosno Option (Mac) da biste privremeno aktivirali pipetu kako
biste mogli da tokom slikanja promenite boju. Kada u kutiji sa alatkama pritisnete
pipetu, prikazuje se njena traka sa opcijama. U padajućoj listi Sample Size birate da
li ćete koristiti uzorak boje veličine jednog piksela, ili uzorak dobijen usrednjavanjem
boja oblasti čija je površina 3 x 3 , odnosno 5 x 5 piksela.
Pomoću alatki Eyedropper, Brush i Smudge, popravićemo oštećenja slike. Treba
samo da za pozadinu izaberete odgovarajuće nijanse sive sa drugih delova slike, da
ih nanesete četkicama ili pečatom za kloniranje, i na kraju da malo razmažete povr-
šine tako da se bešavno stope. Slika 21.8 prikazuje rezultat ovih napora.
345
Korišćenje pečata
Pečat za kloniranje (Clone Stamp) izvanredan je kada treba da kopirate male delove
slike s jednog mesta na drugo. On uzima uzorak u izabranoj tački slike i kopira selek-
ciju. Na slici 21.9 prikazan je pečat za kloniranje i njegova traka sa opcijama. Izabe-
rite oblik četkice, režim mešanja i neprovidnost - kao što biste uradili za bilo koju
drugu alatku. Kada izaberete referentnu tačku, alatka Clone Stamp pravi kopiju slike
tamo gde počnete da slikate pečatom - šireći kopirani deo slike dok radite. Ako imate
dovoljno veliko prazno platno, na ovaj način možete da reprodukujete celu sliku.
U kutiji sa alatkama postoji još jedna alatka pečat - pečat za šare (Pattern Stamp)
- pomoću koje možete nanositi postojeće šare ili one koje sami napravite. Da biste
napravili novu šaru, obuhvatite deo slike pravougaonim okvirom za izbor, pa odabe
rite opciju Define Pattern iz menija Edit. Kada koristite pečat za šare uz potvrđenu
opciju Aligned, pravougaoni uzorci šare („pločice") počinjaće iz levog gornjeg ugla,
bez obzira na to gde povlačite. S druge strane, ako opcija Aligned nije potvrđena,
pločice će svaki put počinjati od onog mesta na kome ste počeli da povlačite.
Kada alatku Clone Stamp koristite za retuširanje, uvek izaberite meku četkicu koja
je samo neznatno veća od ogrebotine ili mrlje koju pokušavate da sakrijete. Sliku ćete
lakše retuširati ako uveličate deo na kome radite.
Za veće površine, tu je alatka Patch. Kao i alatka Healing Brush, i Patch podešava
teksturu, svetloću i senke uzorkovanih piksela prema originalnim pikselima. Nije
potpuno neprovidna, pa ne kopira nove piksele preko starih, nego ih meša. Da biste
upotrebili ovu alatku, prvo odlučite da li je površina koju ste izabrali izvor (Source)
ili odredište (Destination). Pritisnite odgovarajuće radio-dugme na traci sa opcijama
alatke Patch. Kursor alatke Patch izgleda kao laso. Izaberite oblast koju hoćete da
zamenite. Povucite oblik koji ste obuhvatili lasom preko oblasti kojom želite da ga
zamenite i Photoshop će uraditi ostalo. Na slici 21.12 prikazano je kako koristim
alatku Patch da bih sa neba uklonila žice dalekovoda. Već sam obradila gornji deo.
Lasom obuhvaćen deo čistog, plavog neba povukla sam preko dalekovoda. Kada
pustim taster miša, izabrana „zakrpa" će popuniti mesto na kome su bile žice.
U sledećoj vežbi koristićete alatke Healing Brush i Patch, kao i sve trikove koje ste
dosad naučili.
Da biste učinili da ova fotografija, ili neka druga, izgleda kao nova,
uradite sledeće:
1. Obrežite sliku da biste uklonili ivicu i nepotrebne delove - ako ih
ima. (Sve što uklonite nećete morati da retuširate.) U kutiji sa
alatkama izaberite alatku za obrezivanje (Crop). Povucite je
dijagonalno preko slike, držeći pritisnut taster miša. Pomoću
ugaonih ručica na okviru za obrezivanje fino podesite selekciju,
pa dvaput pritisnite unutar nje da biste obrezali sliku.
2. Izaberite režim Grayscale (Image-Mode-Grayscale) da biste
uklonili obojene mrlje i smeđe tonove.
3. Otvorite paletu Histogram. Pogledajte histogram i utvrdite šta
treba uraditi da bi se ujednačio kontrast (slika 21.14). U ovom
slučaju, treba podesiti i bele i tamne tačke. To ćete uraditi
podešavanjem nivoa svetloće.
349
6. Pošto filtar Dust & Scratches nije obavio ono što smo hteli, mora-
ćemo ručno da uklonimo ogrebotine. Upotrebićemo alatku Hea-
ling Brush, a počećemo od pozadine zato što je to dobro mesto za
vežbanje. Izaberite alatku Healing Brush i otvorite paletu Bru
shes. Odaberite meku četkicu. Od dve opcije Source izaberite
Sampled, nemojte da potvrdite opciju Aligned, odaberite tamnu
nijansu pored ogrebotine i počnite da pritiskate po ogreboti-
nama. Ne zaboravite da držite pritisnut taster Alt (Windows),
odnosno Option (Mac), dok mišem pritiskate mesto koje hoćete
da kopirate, tj. dok birate referentnu oblast. Na slici 21.17 prika-
zana je delimično obrađena fotografija. Ne zaboravite da uzmete
uzorak iz druge oblasti kada ogrebotina stigne do svetlije ili tam
nije površine na fotografiji.
7. Ogrebotine sa lica najbolje ćete ukloniti ako četkicom ponovo
naslikate svako lice - nemojte pokušavati da ih popravite alat-
kama Healing Brush ili Clone Stamp. Da biste sebi olakšali
posao, uveličajte sliku na najmanje 200%. Izaberite alatku Zoom
pri dnu kutije sa alatkama, i pritisnite fotografiju da biste je
uveličali.
8. Aktivirajte pipetu i njome pritisnite sivu nijansu koja je najbliže
ogrebotini. Izaberite malu četkicu i slikajte preko ogrebotina,
menjajući - pomoću pipete - sive nijanse po potrebi. Slika 21.18
prikazuje deo fotografije pre i posle ove faze.
9. U isto vreme, možete upotrebiti alatku Smudge da biste uklonili
eventualno zaostale svetle tačke, ili razmazali male pukotine
tako da se stope sa slikom.
351
6. Pošto filtar Dust & Scratches nije obavio ono što smo hteli, mora-
ćemo ručno da uklonimo ogrebotine. Upotrebićemo alatku Hea-
ling Brush, a počećemo od pozadine zato što je to dobro mesto za
vežbanje. Izaberite alatku Healing Brush i otvorite paletu Bru-
shes. Odaberite meku četkicu. Od dve opcije Source izaberite
Sampled, nemojte da potvrdite opciju Aligned, odaberite tamnu
nijansu pored ogrebotine i počnite da pritiskate po ogreboti-
nama. Ne zaboravite da držite pritisnut taster Alt (Windows),
odnosno Option (Mac), dok mišem pritiskate mesto koje hoćete
da kopirate, tj. dok birate referentnu oblast. Na slici 21.17 prika-
zana je delimično obrađena fotografija. Ne zaboravite da uzmete
uzorak iz druge oblasti kada ogrebotina stigne do svetlije ili tam-
nije površine na fotografiji.
7. Ogrebotine sa lica najbolje ćete ukloniti ako četkicom ponovo
naslikate svako lice - nemojte pokušavati da ih popravite alat-
kama Healing Brush ili Clone Stamp. Da biste sebi olakšali
posao, uveličajte sliku na najmanje 200%. Izaberite alatku Zoom
pri dnu kutije sa alatkama, i pritisnite fotografiju da biste je
uveličali.
8. Aktivirajte pipetu i njome pritisnite sivu nijansu koja je najbliže
ogrebotini. Izaberite malu četkicu i slikajte preko ogrebotina,
menjajući - pomoću pipete - sive nijanse po potrebi. Slika 21.18
prikazuje deo fotografije pre i posle ove faze.
9. U isto vreme, možete upotrebiti alatku Smudge da biste uklonili
eventualno zaostale svetle tačke, ili razmazali male pukotine
tako da se stope sa slikom.
353
Nijansiranje fotografija
U ranim danima fotografije, slike često nisu bile crnobele, već braon, plave ili sre-
brne. Za toniranje slika najčešće je korišćena sepija - topla crvenkasto braon boja
koja nas asocira na stare fotografije.
Photoshop nudi nekoliko načina da restaurirate boju sepije na slici koju obrađu-
jete. Možda je najlakše da se vratite u režim RGB ili CMYK - zavisno od toga da li će
se finalna slika gledati na ekranu ili štampati - i da zatim koristite okvir za dijalog
Hue/Saturation (Image-Adjustments-Hue/Saturation) da biste dodali boju. Kada
otvorite okvir za dijalog (slika 21.21), potvrdite opcije Colorize i Preview. Zatim
pomerajte klizače sve dok slika ne bude izgledala onako kako želite. Kada budete
zadovoljni bojom, pritisnite OK.
Dvotonske slike
Nešto bogatiji ton postići ćete korišćenjem režima Duotone, koji kombinuje sliku u
sivim tonovima s mastilom u boji. Režim Duotone se često koristi za proširivanje
356
opsega sivih tonova na fotografiji, zato što tipična štamparska mašina može da
reprodukuje samo oko 50 nijansi sive. Photoshop može da generiše čak 256 sivih
nijansi.
Da biste napravili dvotonsku sliku, počnite od slike u sivim tonovima. Ne treba da
je vraćate u režim RGB, niti u neki drugi režim koji obično koristite. Izaberite Image-
M o d e - D u o t o n e . U okviru za dijalog Duotone Options možete izabrati dodatne boje
da biste dobili sliku u tri tona (Tritone) ili četiri tona (Quadtone). M a d a se dvotonske
slike obično prave korišćenjem crne i još jedne boje (slika 21.22), nema nikakvog
razloga da ne upotrebite i neke druge dve boje, naročito ako je finalna slika name-
njena prikazivanju na Webu ili prezentaciji na računam, a ne za štampu.
Vinjete
Kada obrađujete stare fotografije, ili nove koje bi trebalo da izgledaju kao stare,
možete ih napraviti kao vinjete. To doprinosi da slika izgleda kao kameja na kojoj
fotografisana osoba izbija u prvi plan, a pozadina se postepeno gubi. Evo jedno-
stavnog načina da postignete ovaj efekat.
Nacrtajte eliptičan okvir za izbor oko portreta. Invertujte selekciju tako da bude
izabrana pozadina. Umekšajte selekciju zadavanjem odgovarajuće vrednosti para-
metra Feather Radius (Select- Feather). Izaberite Edit-Fill i postavite boju pozadine
na belu, režim mešanja na Normal, a neprovidnost na 100%. Efekat je prikazan na
slici 21.25.
359
Sažetak
U ovom poglavlju opisani su načini popravke oštećenih fotografija. Kada imate stare,
napukle, pocepane ili izbledele fotografije, Photoshop vam nudi niz alatki za prikri-
vanje nedostataka i restauriranje slika. Alatka Eyedropper omogućava da izaberete
boju ili sivu nijansu koju ćete zatim naneti bilo kojom alatkom za slikanje. Alatkom
Clone Stamp klonirate izabrani deo slike i kopiju prenosite gde god želite, u meri koja
je potrebna da bi se maskirala pukotina, ispunio prazan prostor, ili prekrili objekti koje
hoćete da sakrijete. Alatke Healing Brush i Patch kopiraju osobine selekcije i prenose
ih na drugo mesto, a tekstura, osvetljenost itd. ostaju isti. Alatka Patch bira oblast
lasom, dok Healing Brush radi sa oblicima četkica.
Nijansiranje starih fotografija postiže se na nekoliko načina - bojenjem ili pretva-
ranjem fotografije u dvotonsku, tritonsku ili četvorotonsku sliku. Ručnim bojenjem
se dobija drugačija vrsta starinskog stila slike. Vinjete takođe doprinose starinskom
izgledu fotografija.
U prethodnoj lekciji obradili smo neke crnobele fotografije. U ovoj lekciji uradićemo
isto to sa slikama u boji. Možete podesiti boje da biste popravili sliku koja je izbledela
od starosti ili sadrži previše crvene, zelene ili neke druge boje. Možete kompenzovati
blagu ili umerenu podeksponiranost ili preeksponiranost, ali slici ne možete vratiti
ono čega na njoj nema, osim ako to ne naslikate.
Uklonite crvenilo iz očiju svoje ćerke ili sablasno zeleno iz očiju mačke. Imate li,
možda, tinejdžerku koji se pita kako bi izgledala sa narandžastom ili zelenom
kosom, ili poluobrijanom glavom? Isprobajte sve ovo prvo na ekranu. Možda će se
zadovoljiti još jednim parom minđuša.
Retuširanje boja
Sve slike na kojima smo dosad radili bile su stare crnobele fotografije. Iste alatke
i tehnike možete koristiti i za obradu slika u boji. Možda ćete ustanoviti da se slike
u boji retuširaju lakše od crnobelih. Boja može da sakrije deo tragova obrade.
Na slici 22.1 prikazana je fotografija snimljena krajem šezdesetih godina. Ne
znam šta joj se dogodilo. Možda je bila ostavljena na radijatoru ili na suncu. Možda
nije dobro razvijena. Bila je previše tamna, a beli okvir oko slike je požuteo. Slo-
bodno učitajte sliku sa Samsove Web lokacije i radite uporedo sa mnom. Slika se
zove momanddog. ] p g .
361
Pošto smo uklonili višak boje sa ove fotografije, treba je još malo doraditi tj. pove-
ćati joj zasićenost. Osim toga, treba je obrezati, podesiti svetloću i kontrast, i ukloniti
neke fleke. Obavezno pogledajte završenu sliku na stranama u boji. Poboljšanje je
očigledno.
363
Delimično providna crna koju smo dodali efikasno je zatamnela zenice, a detalji
nisu izgubljeni. Ovu tehniku možete koristiti svaki put kada maloj površini na slici
treba drastično da promenite boju. Vodite računa da ne izaberete deo slike koji ne
želite da izmenite.
slike, i povući ga preko neželjenih objekata. Ova tehnika je dobra za slike na kojima
žice dalekovoda ili antene mobilnih telefona paraju nebo, tj. za sve slike na kojima
se nepoželjni detalji nalaze na jednostavnoj pozadini.
Obrada fotografije
Ponekad sa fotografije morate da uklonite više od jedne ogrebotine ili nepotrebnog
elementa. Ima situacija kada treba da odstranite velike objekte da biste spasli poten-
cijalno dobru sliku. Na slici 22.10 prikazana je upravo takva fotografija, koju mi je
poslala prijateljica u nadi da ću uspeti da uklonim preterano šarenu pozadinu. Slika
se zove family. j pg i naći ćete je na Samsovoj Web lokaciji.
Nastavak je još jednostavniji. Kopirala sam pozadinu iznad ženine glave, i povu-
kla je nadole. Na slici 22.17 prikazana je fotografija posle uklanjanja žene.
Potrebne popravke trajale su samo nekoliko minuta, a dobijena je bolja slika.
Ovakva vrsta nasumično snimljenih fotografija skoro uvek sadrži elemente bez kojih
bi izgledala bolje. Zahvaljujući magiji Photoshopa, možete brzo i lako doterati
mnoge svoje fotografije.
371 Lekcija 22
SLIKA 22.18
Stolice sa palube Titani
ka bile su od pune hra-
stovine. Ova stolica se
nalazi na lažnoj palubi,
pa neće moći lako da
se izabere.
372
Najbolji način za izbor stolice bio je korišćenje alatke Magic Wand pri relativno
niskoj vrednosti parametra Tolerance. Pri tom sam ipak pokupila i delove poda, ali
sam ih kasnije uklonila tako što sam držala taster Alt/Option dok sam ih obuhvatala
lasom (slika 22.19).
Sve u svemu, koristila sam magnetni laso, čarobni štapić i običan laso. Uveliča-
vanje slike je takođe dosta pomoglo, ali je pravljenje ove selekcije ipak predstavljalo
probu strpljenja. Kada sam izabrala celu stolicu, isekla sam je komandom Cut i
smestila na fotografiju lepe peščane plaže koju sam takođe snimila na tom puto-
vanju. Nije mi se sviđalo kako je postavljena, pa sam je malo izobličila da bi delo-
vala prirodnije u novom okruženju. Na kraju sam - zbog veće realističnosti - dodala
senku na sloj sa stolicom, i iskopirala čudne travke prikazane na dnu slike pa ih
postavila preko stolice (slika 22.20).
373
Svrha vežbi iz ove lekcije jeste da pokažu da se svaka slika može spasti - bez
obzira na to koliko je oštećena ili zagušena nepotrebnim detaljima. Pri retuširanju
slika ograničava vas jedino vaša mašta.
Sažetak
Retuširanje slika u boji ne razlikuje se mnogo od retuširanja crnobelih fotografija,
osim što morate da vodite računa o bojama i režimima mešanja. Fotografije na
kojima boje nisu dobre popravljaju se Photoshopovim standardnim alatkama za
podešavanje boja. Retuširanje u cilju uklanjanja očiglednih nedostataka i crvenih
očiju, najbolje se postiže četkicom i pipetom, uz uveličavanje slike da biste videli šta
radite. Koristite slojeve da biste zaštitili originalnu sliku dok je obrađujete, i prime-
nite izmene (tj. spojite slojeve) tek kada budete zadovoljni rezultatima.
375
393
Izbor štampača
Priprema za štampanje
Štampanje strane
Priprema slike
Papiri
Korišćenje Photoshopovih slika u drugim programima
Skoro smo gotovi... Napravili ste divne radove u Photoshopu i hteli biste da ih oka-
čite na zid i da pošaljete kopije svojim prijateljima. Želite da koristite te slike u bilte-
nima i PowerPoint prezentacijama, možda čak i u bazama podataka. (Verovatno
biste voleli i da neka od ovih remek-dela stavite na svoju Web prezentaciju, ali to ćete
naučiti u sledećoj lekciji.) Čak i danas, u svetu Interneta, CD-ova i drugih elektron-
skih medija, štampanje nije otišlo u zaborav, a nikad i neće. Obezbeđivanje da se
slika dobro odštampa isto je tako važno kao bilo koji korak u procesu nastajanja
slike, pa zaslužuje sopstvenu lekciju.
Štampanje bi trebalo da ide lako, zar ne? Zadate komandu Print i gledate kako se
vaša slika pojavljuje na papiru. Nažalost, obezbeđivanje dobre štampe iz Photo-
shopa može uključivati priličan broj promenljivih, kao i odluka koje treba da done
sete. U ovoj lekciji pozabavićemo se ovim temama - od izbora štampača, do
podešavanja mastila, izrade separacija, polutonskih rastera itd.
Upozoravam vas da ćemo pri obradi nekih od ovih tema zalaziti u detalje, navo
diti tehničke podatke i pominjati stvari koje vam nisu važne ako štampate samo na
jednoj vrsti štampača. Slobodno zanemarite odeljke koji se ne odnose na način
štampe koji koristite. Ako u vašem slučaju ništa od navedenog nema smisla, prihva-
tite podrazumevane (ponuđene) parametre. S tim parametrima vaše slike će sigurno
biti, u najmanju ruku, primerno odštampane.
376
Izbor štampača
Verovatno već znate da postoji mnogo vrsta štampača i tehnologija štampanja.
Način štampanja očigledno mnogo zavisi od štampača koji koristite. U stvari, tre-
balo bi da štampač utiče na vaš način rada u Photoshopu, zato što ćete želeti da
finalnu sliku odštampate najbolje što možete na određenom štampaču.
O štampačima bi mogla da se napiše cela knjiga. U ovom odeljku zadovoljićemo
se kratkim pregledom onoga što n a m je na raspolaganju: mlazni štampači (engl.
ink-jet printers), laserski štampači (engl. laser printers), štampači sa sublimacijom boja
(engl. dye-sublimation printers), termalni štampači s voskom (engl. thermal wax printers)
i uređaji za fotoslog (engl. imagesetters).
Mlazni štampači
Na jeftinom kraju spektra nalaze se kućni i kancelarijski mlazni štampači, od kojih
skoro svi daju kolorne otiske prihvatljivog kvaliteta. Primeri mlaznih štampača su
HP-ove serije DeskJet, Canonovi štampači Bubble Jet i Epsonovi štampači Stylus.
Nisu svi mlazni štampači kompatibilni s jezikom PostScript. To znači da neki od
njih ne mogu da štampaju PostScript informacije koje se možda nalaze u vašim
„negrafičkim" dokumentima. Međutim, za većinu slika to nije problem ako ih niste
snimili u formatu EPS (Encapsulated PostScript).
slike umetničkog kvaliteta, često možete naći u grafičkim studijima i firmama koje
se bave osvetljavanjem filmova. Pomoću ovih štampača mogu se dobiti veoma veliki
otisci, do oko 80 х 120 cm, zadivljujućeg kvaliteta i veoma detaljni. Svoj rad možete
odštampati na Irisu, ali je to dosta skupo (oko 100 evra za jednu sliku dimenzija
40 х 50 cm).
Laserski štampači
Laserski štampač se smatra standardnom opremom profesionalaca i ima dobro
uravnotežene odnose cene, kvaliteta i brzine. Proizvode ih poznate kompanije, kao
što su G C C i Hewlett-Packard.
Većina laserskih štampača štampa u rezoluciji od 300 do 600 dpi (a neki i do 1200
dpi), i naročito su dobri za štampanje crnobelih slika i slika u sivim tonovima. Laser-
ski štampači su obično brži od mlaznih, ali su i skuplji.
Laserski štampači u boji mogu da budu veoma dobri, ako volite jarke boje i ne
smetaju vam sjajne površine koje se najčešće pojavljuju na mestima gde je nanet
gust sloj tonera. Laserski štampači rade tako što zagrevanjem stapaju toner u prahu
sa papirom. Kolorni laseri koriste četvorobojnu kasetu s tonerom.
Priprema za štampanje
Moguće je zaći veoma duboko u teoriju i metodologiju štampanja. Profesionalci
znaju da cene kalibrisane monitore i definisane profile za štampanje u boji, jer im
garantuju da će ono što vide na ekranu biti najpribližnije onome što će dobiti na
papiru. Nama, ostalima, dovoljno je da u većini slučajeva dobijamo pristojne rezul-
tate. U ovoj lekciji pozabavićemo se nekim tajnama štampanja u boji, ali - pre nego
što se upustimo u to - počnimo od osnova.
Štampači koriste softver koji se naziva upravljački program za štampač (engl. printer
driver) i koji funkcioniše kao deo operativnog sistema - Windowsa ili Mac OS-a. Upra-
vljački program prevodi izlaz iz Photoshopa (kao i iz programa za obradu teksta, ili iz
nekog dragog programa) u oblik koji štampač može da razume i reprodukuje na
papiru. (Dobro, i na svili, foliji itd.) Prema tome, da biste mogli da štampate, morate
imati priključen štampač i učitan odgovarajući upravljački program.
Ukoliko na raspolaganju imate više od jednog štampača, proverite da li ste izabrali
onaj koji nameravate da koristite. Na PC računam, izaberite štampač u meniju File-
Page Setup ili File-Print. Ako radite na Macu, upotrebite Print Center ili izaberite
štampač iz padajuće liste na vrhu okvira za dijalog Print.
Photoshop ima četiri komande koji se odnose na štampanje, od kojih prve tri
otvaraju okvir za dijalog. Page Setup je deo upravljačkog programa za štampač.
Print with Preview je specifičan za Photoshop. (Ranije se zvao Print Options.) U
okviru za dijalog Print proveravate sve što ste podesili u ostala dva okvira i pritiskate
dugme OK da biste dokument odštampali. Komanda Print One Copy radi baš to što
joj ime kaže - odmah šalje aktivnu sliku na štampač, ne pitajući vas ništa. Slika će se
odštampati na izabranom štampaču, sa parametrima koji su korišćeni prilikom
štampanja prethodne slike. Veliki broj istih parametara možete podesiti ili u okviru
za dijalog Print with Preview, ili u okviru za dijalog Page Setup. Zaista nije važno koji
koristite. Počnimo sa okvirom za dijalog Page Setup (slika 23.1).
379
Izgled okvira za dijalog Page Setup pomalo varira u zavisnosti od štampača, i ra-
zlikuje se na PC računam i na Macu, ali svi oni obezbeđuju iste osnovne funkcije.
(Treba da znate da neće sve dodatne opcije uvek biti dostupne.) Okvir za dijalog Page
Setup obično nudi sledeće informacije i opcije:
Printer - Ime štampača se uvek pojavljuje negde u okviru za dijalog. Uverite se
da ste izabrali odgovarajući štampač za dati posao.
Properties - Na Windows računarima pritisnite ovo dugme da biste pristupili
okviru za dijalog koji omogućava da promenite veličinu i orijentaciju papira,
rezoluciju štampača i parametre rastera.
Paper Size - Izaberite veličinu papira na kome štampate. Obično vam se nudi
dobar izbor standardnih veličina papira u SAD i Evropi, uključujući A4, Legal
i Tabloid.
Source - Ako štampač ima više fioka za papir ili vam omogućava da birate
između fioke i ručnog, pojedinačnog ubacivanja papira, izaberite izvor papira
koji štampač treba da koristi za dati posao.
Orientation - Izaberite orijentaciju slike na štampanoj strani: portretna (uža
dimenzija dole i gore), ili pejzažna (šira dimenzija gore i dole).
Reduce ili Enlarge - Zadajte odgovarajući procenat ako želite da se slika
štampa umanjena, odnosno uvećana.
U ovom okviru za dijalog možete podesiti i druge parametre, ali lično više volim
da ih podesim u okviru za dijalog Print with Preview (slika 23.2), jer mogu tačno da
vidim šta radim.
Prva opcija je Position. Ako ne potvrdite polje Center Image, koje je podrazume-
vano potvrđeno, možete pomerati sliku po strani tako što ćete menjati vrednosti
parametara Top i Left, i postaviti je gde god hoćete. To je velika promena u odnosu
na rane verzije Photoshopa, u kojima ste mogli da štampate samo centriranu sliku.
Ako povučete ugao slike, proporcionalno ćete joj promeniti dimenzije, čime će se
promeniti i odgovarajuće vrednosti u odeljku Scale Print Size. Veličinu slike prome-
nićete i ako upišete procentualnu vrednost u polje Scale. Promena veličine je rela-
tivna - u odnosu na prvobitnu veličinu slike. Ako imate fotografiju širine 6 cm, a
hoćete da na papiru bude široka 9 cm, zadajte Scale 150%. To možete uraditi ili ovde,
ili u okviru za dijalog Page Setup.
380
Kada pritisnete Show More Options, možete izabrati jedan od dva skupa opcija:
Output ili Color Management. Opcije Output su iste kao u okviru za dijalog Page
Setup, s tim što ovde njihovo dejstvo možete videti u polju za prikaz. Fotografiji sa
slike 23.3 dodala sam oznake za obrezivanje, kalibracione klinove i natpis.
381
Štampanje strane
Konačno ste stigli do štampanja slike. Rekla sam vam da ima mnogo parametara za
štampanje, zar ne?
Otvorite okvir za dijalog Print (File-Print) (slika 23.5). Prvo treba da znate da i
ovaj okvir za dijalog izgleda različito za različite štampače, platforme i izabrani
režim boja slike. Međutim, svi oni od korisnika traže iste informacije.
fast ili varijaciju na ovu temu, ili mogu da zadaju određenu vrednost rezolu-
cije u tačkama po inču. U ovom slučaju, treba prvo da izaberu opciju Custom,
a zatim potreban kvalitet štampe.
Destination - Očigledno je da možete štampati na štampaču, ali - pored toga
- možete štampati i u datoteku. To znači da se izlaz za štampač snima u
obliku PostScript ili EPS datoteke, ili u formatu PDF Adobeovog programa
Acrobat. (Ova opcija je na raspolaganju samo ako ste izabrali PostScript
štampač, ili ako koristite Mac OS X.)
Kada kao odredište izaberete File, dugme Print postaje dugme Save. Pritisnite
ga da biste otvorili okvir za dijalog Save, u kome možete datoteci dodeliti ime
i izabrati format (slika 23.6).
Selection - Kada je potvrđena ova opcija (koja se na Macu zove Print Selected
Area), a u Photoshopu je izabrana pravougaona oblast slike, odštampaće se
samo ta oblast. To funkcioniše samo s pravougaonim selekcijama napravlje-
nim pravougaonim okvirom za izbor. Ne radi ni sa umekšanim selekcijama.
Encoding (za ACSII format može da bude i samo polje za potvrdu) - Saopšta-
vate Photoshopu koji način kodiranja da koristi kada štampaču šalje podatke
o slici. Format ASCII razumeju svi PostScript štampači, pa s ovom opcijom ne
možete da pogrešite. Kodiranje tipa Binary je komprimovanije i zato može da
bude brže, ali ga ne podržavaju svi štampači. JPEG kodiranje je još brže, ali se
ovim načinom kompresije gubi deo podataka. JPEG kodiranje podržavaju
samo PostScript Level 2 štampači.
Print In - Odlučite kako ćete odštampati sliku: u sivim tonovima, u RGB
bojama ili u CMYK bojama. Na nekim stonim štampačima, RGB daje najbolje
rezultate. (Ako niste sigurni, isprobajte obe opcije pa vidite šta bolje izgleda.)
Print Separations - Ova opcija se pojavljuje umesto opcije Print In, ali samo
ako je slika u režimu CMYK ili Duotone i ako je aktivan kompozitni kanal.
Kada potvrdite ovu opciju, Photoshop štampa svaki kanal kao zasebnu ploču.
Na primer, CMYK dokument će se štampati kao četiri zasebne strane - jedna za
sve delove slike koji sadrže cijan, jedna za magentu, jedna za žutu i jedna za
crnu.
385
Eto, sada znate kako da štampate iz Photoshopa. Ali, kao što ćete verovatno
otkriti, direktno iz Photoshopa štampa se mnogo rede nego što mislite. U većini
slučajeva, slike napravljene u Photoshopu prenose se u drugu aplikaciju, gde se
definitivno postavljaju na stranu i štampaju. Najčešće su to aplikacije za prelom
strana, kao što su InDesign, PageMaker i QuarkXPress. Slike iz Photoshopa možete
čak učitati i u druge programe za obradu slika ili za crtanje, kao što su Painter i Illus
trator, a zatim odštampati.
Kada štampate Photoshopove slike iz drugih aplikacija, najveću pažnju treba da
obratite na format datoteke. On mora da bude kompatibilan sa odredišnim progra
mom. Ako nije, imaćete problema, verujte mi! Svi ostali parametri, kao što su zadate
boje ili polutonski rasteri, automatski se prenose sa slikom.
Priprema slike
Evo najbolje strategije ako znate da ćete na kraju štampati sliku: sve vreme rada u
Photoshopu imajte na umu odredišni štampač! Različiti štampači različito štampaju;
ako znate odredišni štampač, moći ćete da podesite sliku za njega, što vam garantuje
najbolji kvalitet odštampanog otiska. To naročito važi za slike u punom koloru.
Imajući to u vidu, uvek konfigurišite Photoshop za monitor i štampač koje ćete
koristiti, i to uradite pre nego što se upustite u štampanje nečega važnog! Konfigu
racija obuhvata nekoliko različitih oblasti: podešavanje monitora, mastila, sepa-
racija itd.
Mogućnosti upravljanja bojama postale su važna odlika Photoshopa, a ostvaruju
se skupom prethodno definisanih parametara za monitore i štampače, pa čak i za
medij na kome će se slika štampati. Svaki skup parametara sadrži i odgovarajući
profil boja i opcije za konverziju, što bi trebalo da osigura dobijanje konsistentnih
boja na određenom tipu štampača, u normalnim uslovima. Upravljanje bojama je
najkorisnije ako svoj rad štampate na nekoliko štampača ili na različitim vrstama
386
Kao što vidite, morate da donesete nekoliko odluka, čak i bez prelaska u napredni
režim (Advanced Mode). Prvo morate da upotrebite padajuću listu Settings (slika
23.8). Morate odlučiti da li opcija Color Management treba da bude uključena ili
isključena. Ako je isključite, ipak nećete ostati bez boja. Photoshop će primeniti mini-
malno upravljanje bojama da bi boje na ekranu odgovarale bojama u dokumentu
za koji nisu podešene boje. To je najkorisnije za prezentacije na ekranu.
387
388
Radni prostori
Parametri iz odeljka Working Spaces okvira za dijalog Color Settings nisu tako kom-
plikovani kao što izgledaju (što je lepa promena). Parametar RGB služi da navedete
vrstu monitora koji koristite. Možete ga izabrati iz padajuće liste ili odabrati profil
monitora koji ste definisali pomoću funkcije Adobe G a m m a . Ako niste sigurni šta da
izaberete, odlučite se za Generic RGB. Bićete blizu.
Parametar CMYK traži da izaberete vrstu štampača koji koristite. Ponovo, ako su
sve to za vas španska sela, izaberite Generic. Ukoliko znate da ćete koristiti kućni
mlazni štampač, isprobajte opciju U.S. Sheetfed Uncoated.
Parametar Gray podešavate na sledeći način: ako koristite PC, izaberite 2.2. Uko-
liko imate Mac, izaberite opciju Gray G a m m a 1.8. To su osnovni parametri za
metodu koju ovi sistemi koriste za prikazivanje slika u sivim tonovima.
Parametar Spot se odnosi na stranu za čiju štampu se koriste crna i jedna ili dve
posebne boje. To su, na primer, dvotonske slike ili crnobele ilustracije sa ograničenim
brojem PANTONE boja. Standardna boja je Dot Gain 20%.
Opcije za konverziju
Ako potvrdite opciju Advanced Mode, pojaviće se dodatni parametri. Prvi od njih je
Engine, koji se odnosi na mašinu za konverziju boja koju Photoshop koristi pri slanju
datoteke na štampač. Čak i ako koristite Mac, zanemarite opciju Apple ColorSync
i izaberite Adobe (ACE). Ova opcija je specijalno namenjena za Photoshop i druge
389
Parametre iz oblasti Advance Controls obično možete da ignorišete, jer ćete retko
poželeti da smanjite zasićenost monitora ili da promenite gamu mešanja boja. S tim
parametrima će se sretati samo eksperti.
Papiri
Materijal na kome štampate skoro je isto toliko važan koliko i način na koji štam-
pate. Možete nabaviti različite vrste i debljine papira za sve tipove štampača. Postoje
specijalni papiri za mlazne štampače, kao i za laserske. Ako hoćete da odštampana
slika liči na fotografiju, razmislite o nabavci sjajnog fotopapira. To je debeo papir
sjajne površine, koji zaista čini da slike odštampane na mlaznom ili laserskom štam-
paču više liče na one izašle iz prave fotolaboratorije nego iz računara. Za štampanje
na mlaznim štampačima u boji nabavite premazane papire. Oni daju otiske foto-
grafskog kvaliteta sa mat površinom, za razliku od sjajnih koje smo ranije pomenuli.
Postoje i providne acetatne folije, posebno obrađene da prihvate mastila. Koristite ih
za izradu folija za prezentacije na projektoru.
Za neke vrste mlaznih štampača mogu se nabaviti i specijalni slikarski papiri.
To su debeli bezdrvni papiri, slični onima koje koriste akvarelisti. Pronaći ćete ih na
adresi http: / /www. inkj etmall. com/store. Imam veoma dobro iskustvo s papirima
Somerset Smooth i Somerset Velvet na štampačima Epson Stylus Photo 750 i 1200.
Ovi fini papiri su idealni za štampanje slika koje simuliraju akvarele, crteže paste-
lama itd. jer se i inače koriste za pomenute slikarske tehnike. Ako koristite debeo
slikarski papir, ulazite u štampač jedan po jedan list i podesite štampač za deblji
papir (ako postoji takva mogućnost).
Za neke vrste umetničkih projekata idealno bi bilo štampanje na platnu ili foliji.
Pokušajte da u prodavnicama umetničkog pribora pronađete obrađene komade
tankog platna s papirnom podlogom, koji će vrlo dobro prolaziti kroz štampač.
390
Postoje i folije, obrađene tako da prihvate mastilo mlaznih štampača, kao i druge
vrste tkanina i ostalih materijala na kojima možete štampati. Na raspolaganju su
čak i pirinčani listovi i jestive boje, pa svoje radove možete štampati i na kolačima i
keksima. (Da biste saznali više o ovim materijalima, posetite Web lokaciju http: / /
www.computercakes.com ili http: //www.icingimages.com.)
U svetu postoje na stotine, pa i hiljade vrsta papira za mlazne i laserske štam-
pače, svih veličina, oblika i debljina.
Konačno, za mlazne i laserske štampače postoji i specijalan papir koji omogućava
da slike odštampane na njemu pomoću pegle prenesete na majice, dukseve, kecelje,
torbe i sve ostalo što može da se pegla. Pratite uputstva koja se dobijaju uz papir i
ne zaboravite da okrenete sliku pre nego što je odštampate da bi se ispravno prenela
na odeću.
veoma malim brojem boja. Razlog je to što će GIF slike - drugi logičan format za
prikaz na ekranu - biti nazubljene kada se uvezu u PowerPoint. JPEG slikama se
automatski smanjuje nazubljenost, pa izgledaju mnogo urednije.
Način umetanja slika zavisi od toga da li koristite unapred formatiranu stranu ili
je pravite u hodu. Možete izabrati unapred definisan raspored elemenata slajda
(slika 23.10), a zatim odabrati sliku koju ćete učitati (slika 23.11).
392
modem, DSL ili TI vezu, na raspolaganju vam je sva potrebna brzina. Veze preko
običnih, komutiranih telefonskih linija mnogo su sporije. Nekada smo bili zado-
voljni modemima brzine 2400 b/s, ali to je bilo pre pojave Weba, kada smo modeme
koristili samo za elektronsku poštu i, možda, za pristup BBS sistemima (sistemima
javnih, elektronskih oglasnih tabli i pričaonica).
Najpopularniji jezik za objavljivanje dokumenata na Webu, još uvek je HTML
(Hypertext Markup Language - jezik za označavanje hiperteksta). Ne plašite se, HTML
nije u pravom smislu reči programski jezik. Kao što njegovo ime sugeriše, to je jezik za
označavanje. Niz relativno jednostavnih oznaka omogućava da definišete kako će u
čitaču Weba izgledati tekst, slike i hiperveze ka ostalim mestima na Webu. HTML nije
teško naučiti, ali ne morate to da radite. (Ipak, ako odlučite da se upustite u to, naba-
vite neku dobru knjigu, na primer, HTML za neupućene, u izdanju Mikro knjige.)
Postoje mnogi programi koji mogu jednostavno da prevedu vaše strane u HTML,
uključujući i programe za prelom strana, čitače Weba i programe za obradu teksta
koje, možda, već imate na računaru. Treba samo da rasporedite elemente strane - i
slike iz Photoshopa - onako kako biste želeli da izgledaju na Webu. Ipak, morate
obezbediti da budu u kompatibilnom formatu. Pošto se Web strane mogu pregledati
na najrazličitijim vrstama računara, grafika mora da bude u formatu koji podržava
najveći broj tih mašina.
Originalna slika ima 1,45 MB. Ako izaberete nizak kvalitet (JPEG Low), slika će
imati 45,8 KB i trebaće joj 17 sekundi da se učita preko modema brzine 28,8 Kb/s. Pri
srednjem kvalitetu (opcija JPEG Medium), datoteka se povećava na 78,21 KB, a
vreme učitavanja na oko 29 sekundi. Ukoliko izaberete opciju JPEG High, dobićete
datoteku od oko 150,4 KB koja se učitava za 55 sekundi. Da li razlika u kvalitetu
opravdava duže vreme čekanja?
397
Priprema pozadina
Kada je reč o pozadinama Web strana, priznajem da su mi osećanja pomešana. One
zaista mogu da doprinesu osobenosti Web prezentacije, ali i da otežaju čitanje teksta.
Da citiram Web dizajnera Davida Siegela - „Ukrasni papir za uvijanje poklona nije
baš dobar papir za pisma".
Ipak, diskretne pozadine mogu poboljšati izgled prezentacije i utisak o njoj. Pošto
HTML omogućava da pozadinu popločate bilo kakvom slikom, datoteka sa slikom
pozadine može da bude veoma mala. Treba samo da se pobrinete da se sličice
bešavno spajaju - osim ako baš želite da se spojevi između osnovnih „pločica" vide.
Na slici 24.6 napravila sam pločicu za pozadinu Web strane i snimam je kao GIF
datoteku u Photoshopovom okviru za dijalog Save for Web.
401
Evo trika za postavljanje vertikalne trake duž Web strane. Napravite pločicu koja
je malo šira od prozora i proizvoljne visine. Dodelite joj teksturu i/ili boju, ali tako da
s leve i desne strane bude bela (ili boje pozadine Web strane) i snimite je u formatu
GIF ili JPEG. Pločica će izgledati otprilike kao na slici 24.9.
Kada ovu sliku postavite kao pozadinu, program će je umnožiti po vertikali, ali
ne i po horizontali, zato što je već široka kao prozor. Tako ćete dobiti lepu vertikalnu
traku čiju ste širinu, boju i teksturu sami izabrali. Traka značajno doprinosi boljem
izgledu obične, čiste strane, naročito ako na nju dodate dugmad.
Pravljenje animacija
GIF animacije su uobičajene na Web stranama - verovatno ste već viđali pse koji
mašu repovima, mačke koje hvataju miševe i lopte koje odskaču. Dovoljno da vas
uhvati vrtoglavica. Photoshop i ImageReady mogu da naprave grafičke elemente i
da im dodaju pokrete. Ukoliko nisu preveliki i napadni, mogu da budu simpatični.
Animacije se prave na slojevima - isto kao i one od pre 50 godina. Razlika je u
tome što za GIF animaciju svaki sloj mora da bude kompletan kadar i da sadrži celu
sliku. U stara vremena ručne animacije, mogli ste da nacrtate telo na jednom sloju, a
ruke koje se pomeraju na drugom. Pošto se savremena animacija postiže „listanjem"
slojeva, svi elementi moraju biti zajedno jer biste inače videli torzo bez ruku, a zatim
ruke koje mašu.
Na slici 24.10 prikazan je moj model za animaciju - japanska „Srećna mačka".
Ovaj crni model simbolizuje dobro zdravlje. Jednostavnom animacijom u tri koraka
učiniću da vam mačka maše.
403
Zatim pređite na srednji sloj. Pošto je ovo kratka animacija i šapa treba da se
pomeri samo za malo rastojanje, jedan međukorak je dovoljan. Da je pokret šape
trebalo da bude duži, dodali bismo više prelaznih koraka. Isecite šapu i rotirajte je
tako da bude na pola puta između početnog i krajnjeg položaja. Ponovo popunite
praznine malom četkicom. Animacija bi sada trebalo da izgleda kao na slici 24.12.
„Umetnički" deo posla je skoro završen.
Kopirajte srednji sloj i pomerite ga na vrh gomile, a zatim kopirajte sloj pozadine
i stavite ga na vrh da bi se šapa vratila u početni položaj. Sada imate pet slojeva.
Pređite u ImageReady i otvorite paletu Animation. Iz padajuće liste izaberite
opciju Make Frames from Layers. U prozoru Animation videćete sve kadrove, a ako
pritisnete strelicu udesno, pokrenućete animaciju pa ćete moći da je pregledate.
Iz padajuće liste na dnu palete Animation izaberite stavku Forever ili Other uko-
liko hoćete da se animacija kontinualno ponavlja. U suprotnom, reprodukovaće se
jednom i staće. Ako izaberete stavku Other, moći ćete da zadate broj ponavljanja.
Mislim da je 10 puta previše. Ukoliko vam se čini da se animacija prebrzo odvija,
404
Izaberite opciju Save Optimized da biste svoj rad snimili kao animirani GIF.
Izaberite HTML and Images da bi ImageReady generisao HTML kod i optimizovao
pojedinačne kadrove. Zatim taj kod dodajte izvornom kodu Web strane i smestite
kadrove animacije u direktorijum sa slikama. Proverite da li animacija radi u vašem
čitaču Weba, a zatim - po mogućstvu - i u drugim čitačima da biste se uverili da će
je videti svi posetioci.
405
Galerija fotografija
Hoćete da stavite fotografije na Web stranu? Naravno. I ja to hoću, ali te datoteke
mogu da budu ogromne. Zar ne bi bilo bolje da na stranu postavite samo mini-
jaturne verzije tih slika, a da omogućite zainteresovanim posetiocima prezentacije
da ih pritisnu ako žele da ih vide u pravoj veličini? Svakako da bi bilo bolje. Ali, pra-
vljenje svih tih minijaturnih verzija, pa zatim pravljenje strane i povezivanje slika...
sve to liči na naporan posao.
Srećom, postoji i bolji način. Photoshopova galerija fotografija (Web Photo G a l -
lery) obavlja posao umesto vas. Ponuđene postavke se kreću u opsegu od jedno-
stavne strane ispunjene minijaturnim slikama, koje pritiskate da bi se otvorio nov
prozor sa slikom u punoj veličini; sličica raspoređenih u obliku tabele; okvira sa
mogućnošću premotavanja - do varijacija sa pozadinama ispunjenim šarama ili
bojom, uključujući i Microsoftovu poznatu kombinaciju plave i sive. Možete i sami
izabrati boje pozadine, teksta i hiperveza. Postoji i format koji simulira projekciju
slajdova menjajući slike svakih deset sekundi. Slika 24.14 prikazuje okvir za dijalog
Web Photo Gallery.
406
Photoshop reda slike abecednim redom. Ako niste zadovoljni veličinom slova,
fontom, bojom pozadine ili bilo kojim dragim parametrom koji ste prethodno pode-
sili, vratite se i promenite ga. U okvira za dijalog File Info (File-File Info), čuvaju se
natpisi, naslovi i drage važne informacije. Promene će se automatski primeniti na
vašu Web stranu, pod uslovom da ste ih sproveli pre nego što ste poslali stranu na
Web server.
Datoteku možete prevesti u format JPEG, PNG ili GIF. Dobra stvar u vezi s tekstom
jeste to što se on najčešće, mada ne uvek, postavlja na belu pozadinu. Ako to važi za
vašu Web stranu, ne morate da se gnjavite sa izvoženjem providne GIF89a slike.
Samo se uverite da je pozadina bela i snimite sliku kao običnu GIF datoteku.
Sažetak
U poslednjoj lekciji bilo je reči o postavljanju vaših radova na Web. Opisani su for-
mati koje podržava većina čitača Weba i saznali ste kako da izaberete pravi format
za svoje dokumente.
Šta dalje? Završili ste 24-časovni kurs i o Photoshopu znate mnogo više nego kada
ste počeli. To ne znači da znate sve, ali imate glavne alatke - svoju maštu, kreati-
vnost i osnovno poznavanje Photoshopa. Imate još mnogo toga da naučite i mnogo
elemenata s kojima treba da eksperimentišete. Koristim Photoshop od kako se poja-
vio, i još uvek učim nove trikove i tehnike. Možete provesti godine koristeći ovaj pro-
gram a da ne isprobate sve što on može da uradi.
Iznad svega, zabavljajte se!
412
413
414
415
416
417
418
419