Sadržajno raznolikije od inkunabula: otkrića i

istraživanje nepoznatih krajeva svijeta

potaknula su snažan porast zemljopisne i
putopisne literature, čuvenih atlasa, povijesnih
knjiga o tim nepoznatim krajevima, djela,
nerijetko bogato ilustrirana, o običajima i
nošnjama iz novootkrivenih dijelova svijeta;
turska opasnost; žestoke vjerske borbe (
reformacija i protureformacija) koje su se
mahom vodile u brojnim polemičkim spisima i
pamfletima; renesansna filozofska i
prirodoznanstvena djela; literarna djela na
latinskom i narodnim jezicima itd.

U knjigu uvodi pravu naslovnu stranicu

Umjesto neprikladnog označivanja svežnjića

knjižnog bloka složenim tipografskim Cinquecentina - knjiga
signaturama po uzoru na inkunabule, uvodi se
jedinstvena paginacija odnosno obilježavanje tiskana u šesnaestom
stranica knjige brojkama. stoljeću; u stručnoj literaturi,
Za raskošniji izgled knjige 16. stoljeća zaslužan
odnosi se na publikacije
je bakrorez koji je ilustracije podigao na znatno objavljene u prvim
veći nivo.
desetljećima 16. stoljeća, koje
još uvijek zadržavaju neke Inkunabula - prvotisak,
Tiskarski znak ili signet sada se stavlja na
naslovnu stranicu, uobičajeno iznad
formalne karakteristike slične najstariji proizvodi tiskarstva
impresuma. Taj se novi element izgledom
onima u inkunabulumu, od njegovih prvih početaka
razlikuje od šabloniziranih starih signeta koji su
se umetali na inkunabule; sadržajno i
ponekad se koristi i izraz oko 1445. približno do 1500.
umjetnički znatno bogatiji.
postinkunabulum Termin u pluralu prvi je
Upotrebljavaju druge vrste papira nego što su upotrijebio B. von Mallincrodt
ga imale inkunabule. Papir na kojem se sada u raspravi O podrijetlu i
tiska tanji je, ali time i znatno slabiji od onoga
iz 15. stoljeća. Međutim, kao i kod inkunabula razvoju tiskarskog umijeća (
gotovo redovito sadrži vodene znakove ili De ortu et progressu artis
filigrane.
typographicae, 1639), a u
Umjesto teških drvenih korica koje su se singularu, za označivanje
djelomično ili u cijelosti presvlačile tamnom
kožom, pa nerijetko i okivale, sve više
samo jednog sveska, riječ se
upotrebljavaju korite od kanona ili ljepolike, rabi od XIX. st.
koje se također presvlače kožom, no sada
pretežno bijelom ili takvom u koju su slijepo
utisnuti razni ukrasi. Najstarije tiskane
Tabularne inkunabule - tiskane s pomoću
knjige ploča, na kojima je tekst za pojedinu stranicu
bio urezan jednako kao kod tehnike drvoreza
Inkunabulistika - znanost
koja proučava inkunabule i
sve probleme vezane uz
Jedan je od važnijih zadataka inkunabulistike Tipografske inkunabule - tiskane pomičnim
sastavljanje popisa inkunabula koje se nalaze u
pojavu, rasprostranjenost, slovima po Guttenbergovu postupku
nekoj državi ili gradu, nekoj knjižnici te kulturnu važnost inkunabula,
sastavljanje općeg popisa svih inkunabula koje
su tiskane u Europi. razvoj tiskarske tehnike,
razvoj slova itd. U prvom
Sadržajno vezane uz teološku literaturu i razna
redu inkunabulistika se bavi srednjovjekovna knjižževna djela
tiskopisima.

Tiskana knjiga u 15. sloljeću povodila se u

Filigranologija - nauka koja se velikoj mjeri za svojim uzorom -
srednjovjekovnim rukopisnim kodeksom, toliko
bavi proučavanjem vodenih da čak kopira i sve njegove očite manjkavosti.
znakova (filigrana); proučava Oponašale su prve inkunabule ne samo formu,
već materijal (papir, pergamena), metode
i proizvodnju papira uveza, oblik slova, način predstavljanja teksta,
način iluminiranja i ilustriranja itd.

Nemaju naslovnu stranicu; naslov djela se

određivao obično prema početku teksta, koji se
zove incipit (lat. = počinje). Naslovnu stranu
često nadomješta kolofon (podaci o naslovu,
datumu i mjestu tiskanja, autoru, sastavljaču,
prevodiocu, imenu tiskare i njegovih suradnika,
vladara, financijera, pokrovitelja, izdavača i
drugih osoba koje su sudjelovale kod tiskanja
djela), a označuje završni odlomak.

Obično nemaju brojeve stranica (paginaciju);

umjesto brojeva tiskar je kod svakog tiskanja
svaki svežanj označivao posebnim znakom koji
se zove signatura (od lat. riječi signum =
biljeg, znak). Signature su stavljane
prvenstveno zbog knjigoveža, da ne dođe do
zabune tijekom uvezivanja knjiga.

Papir se proizvodi od krpa te je kvalitetniji i

trajniji nego drveni koji se počinje proizvoditi
tek u 19. stoljeću.

Još jedno važno obilježje inkunabula je

tiskarski znak, signet (lat. signum = biljeg, znak,
pečat). Pojavljuje se gotovo u isto vrijeme s
izumom tiska.

Ilustracije su se, osobito u starijem razdoblju,

unosile naknadno rukom uz istodobnu uporabu
ksilografije.