8.

Ratne i ostale povrede

-ratne povrede,
-rane nanešene hladnim oružjem,
-rane nanešene vatrenim oružjem,
-tupe povrede (blast i kraš),
-amputacije,
-hirurška obrada rane,
-previjanje,
-trijaža ortopedsko-traumatoloških pacijenata.
 Povrede

- povrede općenito mogu biti izolirane (povrijeđen

jedan organ), multiple (povrijeđen jedan organ na više
mjesta), kombinirane (povrijeđeno više organa ili
sistema) i udružene (različiti uzroci povređivanja),
- rana je ona vrsta povrede gdje je došlo do oštećenja
kože cijelom njenom dubinom (ekskorijacija ne spada
u ovu definiciju),

2
- u odnosu na oštećenje serozne ovojnice tijelesne
šupljine (pleura, perikard, peritoneum, dura, sinovija
zgloba, sluznica sinusa) rane mogu biti penetrantne i
neprenetrantne.
- u odnosu na ozljeđenost šupljih organa, rane mogu
biti perforantne i neperforantne.

3
 Ratne povrede

- rat je epidemija traume (Pirogov), a povreda u

najširem smislu znači oštećenje bilo kojeg dijela tijela
na bilo koji način,
- ratne povrede su sve povrede nastale u ratnim
uslovima,
- sve ratne povrede susreću se i u miru, samo njihova
brojnost i zastupljenost se razlikuje od onih u ratu,
- razlika između ratnih i mirnodobskih povreda je u
karakteristikama uzroka povrijeđivanja, posebnosti
stanja i nepredvidivosti povreda,
izmjenjenosti uvijeta i mogućnostima zbrinjvanja,
4
- ratna situacija otežava rad medicinskog osoblja,
stoga se sve procedure liječenja maksimalno
pojednostavljuju i vrši strogi odabir prioriteta
(trijaža),
- uzroci povređivanja u konvencionalnom ratovanju
su najčešće mehanički (vatrena i hladna oružja,
zatrpavanja, kraš i blast povrede), znatno rjeđe
termički (opekotine, smrzotine), hemijski (bojni
otrovi), električni i radioaktivni,
- mehaničke povrede mogu nastati hladnim (oštrim i
tupim) i vatrenim oružjem,

5
 Distribucija ratnih povreda po dijelovima tijela.

mjesto povrede % uža lokalizacija %

kraniocerebralne 6
maksiofacijalne 3-5
glava i vrat 15
oko 3-5
uho, nos, sinusi 2
vrat 1,5
toraks 10
trbuh i karlica 9 urogenitalni organi 1-3
kičma 1,5
ekstremiteti 65 krvni sudovi 2-3
periferni nervi 1,56
Prema učestalosti i težini povreda, te vitalnoj
ugroženosti razlikujemo:
- lake povrede (50-60%): ne zahtjevaju zadržavanje u
bolnici, urgentna medicinska pomoć se mora
odložiti,
- srednje teške povrede (20-30%): zahtjevaju
zadržavanje u bolnici, život nije neposredno ugrožen,
urgentna medicinska pomoć se može odložiti,
- teške povrede (10-20%): život je neposredno
ugrožen, zahtjevaju hitnu medicinsku pomoć bez
odlaganja,
- najteže povrede (10%): male šanse da preživi.
7
 Urgentni pregled ranjenika:

- brzo sakupiti informacije od povrijeđenog ili pratnje,

- brz opći pregled,
- utvrditi prohodnost dišnih puteva i postojanje
adekvatne ventilacije,
- ispitati stanje cirkulacije (prokrvljenost, puls,
pritisak), te ev. postojanje krvarenja,
- ispitati stanje svijesti i ev. povrede kičme,
- poslije urgentnog pregleda i poduzimanja radnji za
spašavanje života (disanje, rad srca, zaustavljanje
krvarenja) slijedi detaljni opći urgentni pregled od
glave do stopala sa posebnim osvrtom na mjesta
rana.
8
 Faze zbrinjavanja ranjenika:

- prva pomoć se mora pružiti svim povrijeđenim u

punom obimu,
- trijaža, odnosno određivanje prioriteta daljeg
tretmana ovisno o izgledima za preživljenje,
- hitne hirurške intervencije (zaustavljanje krvarenja,
povrede glave, toraksa i abdomena, stabilizacija
prijeloma, te drugih vitalnih dijelova),
- odložne hirurške intervencije nakon stabiliziranja
općeg stanja (rekonstrukcije organa i djelova tijela i
sl.), postepeno uvođenje pacijenta u anaboličku fazu,
- vođenje dokumentacije.
9
 Rane nanešene hladnim oružjem

Ubodne rane:

- vulnus punctum je rana nanesena oštrim šiljatim

predmetom, njena dubina je znatno veća od širine,
njen značaj nije u oštećenju kože nego u težini
procjene ozljede dubljih struktura (penetrantne i
perforantne ozljede toraksa, abdomena, ozljede
krvnih žila i živaca),
- kod sumnje na ozljedu tjelesnih šupljina nepohodno
je pratiti pacijenta par dana.
10
 Posjekotine i razderotine:
- vulnus scisum, secatum et lacerocontusum su rane
koje su znatno duže nego dublje, a nastale su
povlačenjem ili udarcem sječiva/tvrdog oštrog
predmeta (sječne i rezne rane), odnosno udarcem
tvrdog tupog predmeta ili padom na njega
(razderotine),
- rana je glatkih do nepravilnih i nagnječenih rubova,
dubine i širine dovoljne da se može napraviti uvid u
dno i sve zidove rane, rana je obično sa profuznim
krvarenjem,
- ovisno o lokalizaciji i dubini rane mogu biti ozljeđene
tetive, nervi, arterije, kosti, tijelesne šupljine i organi.
11
 Rane nanesene vatrenim oružjem
osnovne karakteristike ratnih povreda su:
- ekstenzitet (rane velikih površina i tkivnih defekata,
kombinirane i multiple u oko 60%),
- intenzitet: raznolike po dubini i stupnju razaranja,
- relativno male ulazno-izlazne rane sa velikim
oštećenjima duž strijelnog kanala,
- primarno kontaminirane polimorfnom florom,
- najveća rana ne mora biti najznačajnija, male rane
mogu biti udružene sa velikim oštećenjima dubokih
struktura - obratiti pažnju na lokalizaciju rane i pravac
strijelnog kanala,
- razlikujemo strijelne i eksplozivne ratne rane,
12
 Strijelne rane:
- vulnera sclopetaria su rane nanesene puščanim
zrnom ili gelerom granate,
- dijele se na ustrijelne (sklopetarne) rane i
prostrijelne (transsklopetarne) rane, ovisno o tome
da li je zrno ostalo ili izašlo iz tijela,
- streljačka oružja imaju zrna malog kalibra i težine, a
velike kinetičke energije i destrukcije,
- razlikujemo tri zone ošćenja: zona direktne
traumatske nekroze - strijelni kanal i nekrotično tkivo
nakon prolaska projektila; zona kontuzije - periferno
od prethodne, ireverzibilne morfološke promjene,
prvenstevno na krvnim sudovima;
13
zona komocije - najperifernije, reverzibilne,
funkcionalne promjene,
- potrebno je analizirati putanju metka, eksplorirati
kanal koliko je moguće i klinički pratiti pacijenta.

14
 Eksplozivne rane:
- vulnera explosiva su rane nanesene minama ili većim
gelerima,
- projektil velike mase i brzine uzrokuje masivno
mehaničko i manje tremičko oštećenje tkiva,
- kod ranjavanja minom najčešće strada stopalo ili
čitav ekstremitet sa in/kompletnom traumatskom
amputacijom, te ev. multiplim povredama zdjelice, te
blast povredama organa,
- ranu karakterizira obiman defekt kože, mišića, a
ovisno od regije i energije destrukcije mogu postojati
prijelomi, ozljede NV struktura, tijelesnih šupljina,
politrauma, vitalna ugroženost,
15
Eksplozivna ozljeda pete,
prije i nakon tretmana:
odstranjenje devitaliziranih
dijelova i postavljanje
mekotkivnog rotacionog
režnja. 16
Eksplozivna rana potkoljenice: mekotkivni defekt
zatvoren postepenim približavanjem vitalnih rubova
rane i lom tibije tretiran vanjskim fiksatorom.
17
 Tupe povrede (blast i crush)

- air, water, solid blast povrede nastaju prijenosom

kratkotrajnog pritiska zraka, vode ili tvrdog tijela iz
središta eksplozije, dok crush povrede nastaju
dugotrajnim prijenosom pritiska tvrdog tijela, npr.
zatrpavanje, dugotrajna prignječenost i sl.;
- ovakvi načini povređivanja često uzrokuju i dodatne
prethodno opisane povrede (mekotkivna oštećenja,
prijelome, razderotine i sl.),

18
 Blast povrede:
- nastaju prijenosom visokog pritiska iz središta
eksplozije zrakom, vodom ili čvrstom materijom
(zračni, vodeni i solidni blast),
- ukoliko se čovjek nalazi u vodi stradat će od vodenog
blasta, na kopnu od zračnog blasta, a ukoliko je
povreda nastala kontaktom sa tvrdim tijelom stradat
će od solidnog blasta,
- težina povreda ovisi od jačine eksplozije, udaljenosti,
položaju i sredini koja prenosi val,
- vanjske ozljede nisu srazmjerne težini stanja,
- morfološki dešava se krvarenje, raslojavanje tkiva,
rupture i perforacije,
19
- zračni blast uzrokuje rupturu alveola i bubnjića,
prijelom rebara; klinički prisutna dispneja, krvav
ispljuvak, cijanoza, nagluhost, bol,
- vodeni blast djeluje i na većim udaljenostima,
uzrokuje rupturu parenhimnih organa (jetra, slezena,
bubrezi), te šupljih organa ukoliko su oni u trenutku
povrede ispunjeni tečnim sadržajem: (crijeva,
mokraćni mjehur, krvne žile); klinički javlja se
peritonitis, hematemeza, melena, hematurija,
- solidni blast djeluje u direktnom kontaktu tvrdog
tupog predmeta na veću površinu tijela, nastaju velike
kontuzije, prijelomi, ozljede krvnih žila i sl.,
20
- medicinska pomoć se sastoji od tretmana općeg
stanja i pojedinih povreda: osloboditi dišne puteve,
osigurati respiraciju i ventilaciju, zaustaviti krvarenje,
plasirati nazogastričnu sondu, utopliti pacijenta,
ordinirati analgetik, postaviti pacijenta u položaj
mirovanja sa niskoležećom glavom,
- obzirom na tegobe pacijenta i raznoliku kliničku sliku
vršiti dijagnostiku i liječenje, poštujući algoritme
tretmana politraumatiziranih pacijenata.

21
 Kraš povrede:
- crush syndrom su povrede u kojima je dio tijela
pritisnut duže vrijeme (najčešće zatrpavanje nogu),
- u prignječenom ekstremitetu dolazi do smanjenja
cirkulacije (prvo venske i limfne, potom arterijske),
slijedi prijelaz tečnosti i proteina u intersticij
(transudacija), potom hipovolemija i smanjenje
perfuzije, oligurija i anurija, javlja se otok, porast
subfascijalnog pritiska i dodatna kompresija, prelazak
metabolizma iz aerobnog u anaerobni, acidoza dalje
remeti vazoregulaciju, slijedi asfiksija tkiva i nekroza,

22
- dekompresijom i povratkom krvnog protoka produkti
anaerobnog metabolizma i mioglobin ulaze u
sistemski krvotok,
- medicinska pomoć se sastoji od oslobađanja od
pritiska, imobilizacije, elevacije i postepenog
zagrijavanja povrijeđenog ekstermiteta, prevencije
hipovolemijskog šoka, kataterizacije i kontrole
diureze, dobre hidracije koja sprečava naglo
začepljenje tubula mioglobinom i omogućava
postepenu ekskreciju uree, kreatinina i drugih
raspadnih produkata, zbrinjavanja svih povreda
prema algoritmu.
23
 Amputacije
- amputacija je operativna procedura odstranjenja
dijela i cijelog ekstremiteta kada je njegova vitalnost
uništena povredom (gnječnje, eksplozija, ranjavanje
sa ozljedom tri ili više struktura) ili patološkim
procesom (gangrena, tumor, upalna destrukcija),
- ukoliko je oštećeno tri ili više struktura uda (kost,
mišić, nerv ili magistralna arterija) vrši se amputacija;
procijeniti uspješnost spašavanja uda koji bi nakon
svih rekostrukcija mogao ostati astetičan, ukočen i
atrofičan (biološka proteza), često proteza daje bolji
funkcionalni rezultat od takvog uda, 24
- u ratnim uslovima amputacije se uglavnom izvode
nakon eksplozivnih ili strijelnih oštećenja
ekstremiteta,
- u mirnodopskim uslovima amputacije se izvode
zbog obliterirajuće ateroskleroze, dijabetesa,
Bűrgerove bolesti, tumora, kao i gnječenja u
saobraćajnim i nesrećama na poslu,

25
Amputacije gornje, srednje i donje trećine
nat/potkoljenice, odnosno nad/podlaktice, te
transartikularne amputacije prstiju, šaka i stopala. 26
- otvorena ili giljotinska amputacija (presjecanje svih
struktura u istoj visini) se rjeđe vrši, i to kada postoji
infekcija ili opasnost od infekcije, ona omogućava
široku drenažu bataljka, reviziju, naknadno zatvaranje;
- definitivna amputacija (kost se presječe par cm iznad
mekih tkiva, a vrh kosti se pokrije debelim meko-
tkivnim flapom) kada ne postoji opasnost od infekcije,
- komplikacije: infekcija, sporo cijeljenje, bol,
fantomska bol, a kasnije atrofija mekih tkiva i
nepodnošenje proteze
- postoperativno provesti rehabilitaciju uz protetsko
podešavanje, održavati trofiku bataljka,
27
Masivna eksplozivna destrukcija mekih
tkiva potkoljenice, zahtjeva izvođenje
definitivne amputacije (mekotkivni flapovi
duži od koštanog bataljka). Potkoljena
proteza daje dobar funkc. rezultat u
odnosu na natkoljenu protezu; glavni
problem svih proteza je atrofija mekih tkiva
bataljka i “žuljanje”. 28
Amputacija nije kraj, već početak liječenja; nijedna
proteza nemože u cijelosti zamijeniti ud. 29
Stanje nakon neliječenog luksacionog prijeloma
skočnog zgloba sa suhom nekrozom (gangrena sicca)
mekih tkiva i prominirajućim kostima. Jedino rješenje
je visoka potkoljena amputacija. 30
Giljotinska parcijalna
amputacija stopala sa
postupnim navlače-
njem mekotkivnog
pokrivača, u slučaje-
vima vlažne gangrene
(gangrena humida).
Kod loše vaskularizacije (dijabetes, ateroskleroza i sl.)
u pravilu postoji nekroza i infekcija, a rane teško ili
nikako zarastaju (dijabetsko stopalo). Angiolog,
Doppler pregledom krvnih žila određuje najniži nivo
dovoljnog protoka, tj. amputacije. Napredovanje
osnovne bolesti često dovodi do potrebe za
31
reamputacijom.
 Hirurška obrada rane

- hirurškoj obradi svake vrste rane u zdravstvenoj

ustanovi prethodi orijentacioni uvid u opći status (rad
srca, disanje), te postojanje većeg krvarenja,
- slijedi pranje i dezinfekcija kože okoline rane,
ispiranje rane, pokrivanje okoline rane,
- aplikacija lokalnog anestetika (lido ili xilocain, obično
2-10 ml, ovisno o veličini rane (pitati pacijenta za
prethodni kontakt sa lokalnim anestetikom npr. kod
stomatologa zbog relativno čestih alergija; kod
inflamiranih rana lokalni anestetik ne djeluje); velike
rane mogu zahtjevati obradu u općoj anesteziji,
- eksploracija rane i anatomskih
struktura, ovisno o lokaciji rane,
- krvarenja iz žila do 3mm zaustavlja se
kauterizacijom, veće žile se podvezuju,
ili rekonstruiraju
(ako ne postoji kolateralni dotok), profuzno ili tačkasto
krvarenje se ne zaustavlja; ev. ozljede nerava i tetiva
ne moraju se odmah reparirati, dok ev. prijelom se
mora odmah stabilizirati,
- uslov za normalno cijeljenje je odstranjenje stranih
tijela, nekrotičnog tkiva i devitalizirane muskulature
(vitalni mišići imaju “4K” osobine: kolorit-crven,
konzistencija-tvrda, kontraktibilnost-očuvana,
krvarenje-profuzno), 33
- ranu isprati 3% hidrogenom, pa fiz. otopinom,
- staviti dren u dno rane radi evakuacije sekreta
(hematom i serom u rani podloga za infekciju),
- rana se zašije po slojevima (serozne ovojnice, fascija,
potkoža i koža), šavovi kroz masno i mišićno tkivo su
nepouzdani (prosjecanje),
- pri optimalnim uslovima rana cijeli 2 sedmice,
nezašivene rane cijele znatno duže, često je proces
cijeljenja praćen infekcijom, ožiljak je veći i bolniji,
- ovisno o vremenu zašivanja/zatvaranja rane
razlikujemo:

34
Primarno zatvaranje rane: nema i ne očekujemo
pojavu infekcije - rana se odmah zatvara,
Sekundarno zatvaranje rane: postoji infekcija - rana se
ostavlja otvorena do sanacije (danima ili sedmicama,
čak i duže) - kao na sl.,
Primarno odgođeno zatvaranje rane: nema infekcije
ali sumnjamo da bi se mogla razviti - ranu ostavljamo
otvorenu dok ne vidimo da se infekcija neće razviti.
35
Za zatvaranje rane potrebno je imati barem sterilne
tupfere, komprese, iglodržać, igle i konce (potkožni-
rersorptivni i kožni-neresorptivni), pincete, makaze,
skalpel, dren. Postoje dvije vrste drenaže rane: redon
dren (kao na sl.) - vakum u boci izvlači sekret iz rane i
pen-rose dren (obična gumena trakica) koji sprečava
zatvaranje malog dijela rane, kuda nastali sekret se
cijedi van rane, a tupferi na rani ga upijaju.
36
 Primarno zatvaranje rane:
- posjekotine i razderotine koje su se desile prije 8,
max. 12 sati, zatim rane lica, vrata, genitalija i tjelesne
šupljine (abdomen, toraks, neurokranij, zglobovi) bez
obzira na vrijeme proteklo od momenta povrede, se
zatvaraju odmah po završetku hirurške obrade;
- izuzeci su ubodne i ujedne rane (vulnus morsum),
rane nanesene vatrenim oružjem, zaprljane (zemlja,
infektivni materijal) i rane gdje nije moguće odmah
odstraniti svo devitalizirano tkivo i strana tijela,
- dren se stavlja u dno rane, te pojedinačni šavovi po
slojevima tkiva (fascija, potkoža, koža).
37
 Primarno odloženo zatvaranje rane:

- obično se upotrebljava kod sječnih rana i razderotina

starijih od 8-12 sati, većih ubodnih rana, rana
nananesenih vatrenim oružjem i primarno zaprljanih
rana,
- vrši se uglavnom 3.-7. dan, nakon što smo se uvjerili
da se nije razvila infekcija; odlaganje je neophodno, jer
u slučaju razvoja infekcije u zatvorenom prostoru
(zašivena rana), infekcija se širi, a moguća je i sepsa,
- tehnika zatvaranja je ista.

38
 Sekundarno zatvaranje rane:
- vrši se nakon sanirane infekcije rane ili demarkacije
nekrotičnog tkiva (npr. kod opeklina-combustio,
smrzotina - congelatio i sl.);
svaka rana može biti inficirana ali najrizičnije su ujedne i
rane nanesene vatrenim oružjem, duboke rane sa
velikom devitalizacijom i stranim tijelima,
- nakon primarne hirurške obrade, rane se previjaju
svaki do svaki drugi dan,
- nakon izlječenja infekcije (prestanka znakova akutne
upale i sekrecije, te pojave čistih granulacija, uredan
nalaz 3 uzastopna brisa rane) vrši se zatvaranje rane,
- ordinirati Ana-Te i antibiotik ovisno o vrsti rane.
39
Kod postojanja kožnih defekata (gdje
ranu nije moguće zatvoriti šavovima)
vrši se zatvaranje slobodnim kožnim
režnjem:
Thiersch - (površni dio dermisa) tanak,
otporan na infekciju, osjetljiv na
traumu, ide samo na mišićnu ili podlogu
od masnog tkiva (kao sl.),
Blair - (deblji dio dermisa), bolja
mehanička zaštita ali manja šansa za
preživljavanje i veći donorni morbiditet,
Wolfe – (puna debljina kože) za
pokrivanje prstiju, kapaka i lica.
40
Slobodni režnjevi prema debljini transplantata za
pokrivanje kožnih defekata 41
 Klizajući režanj Rotacioni režanj

Transpozicioni režanj Interpozicioni režanj

Vezani režnjevi za pokrivanje kožnih defekata 42

 Previjanje

- rana se previja da bi se održala čista, smanjilo

krvarenje i rizik infekcije, te pospješio proces
zarastanja izoliranjem od vanjske sredine;
- pacijenta treba previjati sve do zacijeljenja rane, tj.
do vađenja konaca (uglavnom 14 dana nakon
postavljanja),
- kod čistih rana (primarno zatvarene i postoper. rane)
previjanje se vrši svaki, do svaki treći dan, dok kod
rana koje su inficirane ili secerniraju potrebno je
previjati i do par puta dnevno, obično jednom
dnevno,
43
- pacijenta previja ljekar sa sterilnim rukavicama i
instrumentima, sa kapom i maskom;
- rane koje secerniraju ili sadrže makroskopska strana
tijela ili detritus potrebno je:
očistiti sterilnim priborom i odstraniti strana tijela
(osim onih čije vađenje bi stvorilo veći problem nego
ostavljanje),
osvježiti granulirane rubove kiretom,
obilno isprati hidrogenom, a potom fiziološkom
otopinom i antiseptikom,
- ovisno od vrste rane, njene starosti i statusa
razlikujemo suho i vlažno previjanje;
44
 Suho previjanje:
- korisiti se za rane koje su neinficirane i primarno
cijele (zarastanje rane bez znakova infekcije),
- postavlja se sterilni tupfer, koji nije nakvašen u
antiseptik, široko i u dovoljnoj debljini,
- zavoj se smije prokvasiti do sljedećeg previjanja (1-3
dana), ulazna mjesta drenova moraju biti previjena po
istom principu,
- zavoj ne smije biti prejako stegnut niti labav, fiksira
se flasterom ili mikroporom (ne na mjestima gdje je
koža erodirana, ne zalijepiti flaster cijelim obimom
uda); imobilizacija Kramerovom udlagom ili gips
longetom u slučaju rana na pregibnim mjestima;
45
Na suhu ranu koja uredno cijeli postavlja se samo
obični tupfer u cilju izolacije od vanjske sredine.
46
 Vlažno previjanje:
- koristi se za rane koje secerniraju (kvase), inficirane i
one rane koje se smatraju inficiranim, defekte kože
(ulkusi, erozije, laceracije) i sve rane koje čekaju
sekundarnu obradu (pravilo: “suho na suho, vlažno
na vlažno”, tj. suh tupfer na suhu/nesecernirajuću
ranu i obratno),
- prvi i eventualno drugi tupfer koji se stavljaju moraju
biti natopljeni antiseptičkom otopinom (povidon,
rivanol, hibisept), dok ostali koji se stavljaju preko
njih moraju ostati suhi do sljedćeg previjanja,
- ukoliko se rana vlažno previja mora se češće previjati
nego suha rana (1-2 puta dnevno),
47
Secernirajuća rana se previja sa tuferom
namočenim u povidonsku, rivanolsku ili neku drugu
antiseptičnu otopinu. 48
 Praćenje rane:

- u praćenju cijeljenja rane potrebno je obratiti

pažnju na: stepen sanacije, pojavu infekcije, nekrozu i
drenažu; postoperativna rana smatra se čistom
sječnom ranom,
- kod prisutnosti inflamacije ili sekrecije uzeti bris,
- dren držati duže od 3 dana samo ukoliko je sekrecija
veća od 100 ml dnevno, konce na licu držati 7 dana,
drugdje 12-14 dana,
- pacijentu objasniti da ne skida zavoj, ne stavlja prste
ispod zavoja, čuva zavoj suhim i čistim.
49
 Orijentaciona trijaža ortopedsko-traumatoloških
pacijenata – upućivanje na specijalistički pregled

1.red hitnosti – uputiti odmah:

- lom sa dislokacijom većom od 5 mm,
- povrede sa promjenom NC statusa,
- lom i iščašenja velikog zgloba (rame, kuk…),
- lom kičme, zdjelice, kalkaneusa i platoa
tibije nakon CT verifikacije,
- neonatalni septični artritis sa štednjom zgloba,
- rane koje penetriraju fasciju ili zglobnu kapsulu,
napomena: kod politraume uputiti ortopedu ukoliko
vodeća povreda lokomotornog aparata. 50
2. red hitnosti-uputiti odmah, najkasnije za 5 dana:

- nedislocirani lomovi podlaktice, šake, stopala...,

- distorzije koljena, lakta, šake, stopala, prstiju...,
- ozljeda koljena sa nestabilnošću ili blokadom,
- iščašenje akromioklavikularnog zgloba,
- dislocirani subkapitalni prijelom humerusa,
- urasli nokat, klavus,
- osteoporotski lom kičme,

napomena: postaviti odgovarajuću privremenu

imobilizaciju (longetu, Madzenov zavoj...),
preporučiti mirovanje i analgetik i kontrolu
ortopeda najkasnije za 5 dana. 51
3. red hitnosti (amb. obrada, potom pregled
ortopeda ovisno o nalazu obrade):

- ishemijska stanja (gangrena i ishemičko stopalo),

- celulitis, osteomijelitis, lokalizirana infektivna
stanja, serozni koksitis kod djece,
- tumori lokomotornog aparata,

napomena: obrada podrazumjeva npr. lab.

analizu, RTG i UZV, postavljanje radne Dg., pregled
angiologa, infektologa...

52
Spada u domen doktora opće prakse:

- distenzije, kontuzije,
- artralgije, artroze, Sy LS i Sy CB,
- tendovaginitisi, burzitisi, entezitisi i slična stanja,

napomena: mirovanje tj. aktivnosti do granice bola,

analgetik, imobilizacija fiksacionim zavojem ukoliko je
to moguće, pregled ortopeda u slučaju jakih tegoba
koje traju duže od mjesec dana.
Sve navedeno služi za grubu orijentaciju, potrebu za
specijalističkim pregledom treba prilagoditi svakom
pacijentu i situaciji individualno.
53