METALURGIJA

ZAVARIVANJA
Tehnologija III
Metalurgija zavarivanja
Širi pojam metalurgije obuhvaća znanost i vještinu izdvajanja
metala iz njihovih ruda, te pripremu metala za korištenje.

Metalurgija zavarivanja obuhvaća

• procesnu metalurgiju
• fizikalnu metalurgiju.

Procesna metalurgija
• izdvajanje metala, pročišćavanje, legiranje, lijevanje,
oblikovanje, toplinsku obradu i spajanje metala, da bi se
dobio poluproizvod ili gotov proizvod.

Fizikalna metalurgija
• kristalografija, mehanička ispitivanja, određivanje fizikalnih
karakteristika, metalografija, druge znanstvene oblasti koje se
primjenjuju pri ispitivanju metala i proizvoda iz metala.
Metalurgija zavarivanja
• ova znanja osim zavarivanja pomažu i drugim srodnim
(toplinsko rezanje i žljebljenje, lemljenje, nabrizgavanja) i
vezanim tehnologijama (oblikovanje, deformiranje, toplinska
obrada, obrada odvajanjem čestica, zaštita od korozije,
kontrolne operacije).
Metalurgija zavarivanja

Specifičnosti kod zavarivanja taljenjem, lemljenja,

nabrizgavanja i toplinskih rezanja:
• lokalno unošenje topline nekim izvorom topline i vremenski
brze promjene temperature (i preko 1000° C/s) u odnosu na
ostale proizvodne postupke
• lokalne temperature se kreću od temperature iznad tališta i
vrelišta metala pa sve do temperature okoline, a ponekad i
ispod 0 °C, za slučajeve posebnih obrada kaljenjem
Metalurgija zavarivanja

Navedeni uvjeti uzrokuju:

• lokalna istezanja i stezanja (deformacije, napetosti)
• kemijske reakcije između rastaljenog metala i okoline (troske,
atmosfere)
• različitu rastvorljivost među elementima i među fazama te
difuzijske procese
• neujednačenu mikrostrukturu presjeka zavarenog spoja uz
prisustvo trajnih deformacija i zaostalih napetosti kao
posljedica temperaturnih promjena kod zavarivanja.

• zavarivanje znatno utječe na promjene kemijskog sastava

(ZT) i strukture (ZT i ZUT), a time obično dolazi do
pogoršavanja mehaničkih, antikorozijskih i ostalih svojstava
zavarenog spoja.
VRSTE SPOJEVA I ŽLIJEBOVA

Prema međusobnom položaju zavarenih dijelova razlikujemo

glavne vrste zavarenih spojeva:
• sučeoni
• preklopni
• naliježući
• T-spoj
• križni spoj
• rubni spoj
• prirubni spoj
VRSTE SPOJEVA I ŽLIJEBOVA
ŽLIJEB

Žlijeb čine neobrađeni i obrađeni dijelovi (najčešće rubni

dijelovi) osnovnog metala na mjestu pripremljenom za
njihovo spajanje odnosno izvođenje zavarenog spoja.

Elementi „V” žlijeba

VRSTE SPOJEVA I ŽLIJEBOVA
ŽLIJEB

Elementi „X” žlijeba

VRSTE SPOJEVA I ŽLIJEBOVA
Vrste zavarenih spojeva
SUČELJENI SPOJ
Vrste zavarenih spojeva
PREKLOPNI SPOJ
Vrste zavarenih spojeva
KUTNI SPOJ
Vrste zavarenih spojeva
KUTNI RUBNI SPOJ
Vrste zavarenih spojeva
PRIRUBNI SPOJ
VRSTE SPOJEVA I ŽLIJEBOVA
Elementi zavarenog spoja na primjeru jednoprolaznogzavara

1. Osnovni materijal
2. Lice zavara (navara) je površina
zavara
3. Naličje zavara je površina korijenskog
dijela zavara
4. Korijen zavara je dio zavarenog spoja
u korijenu žlijeba
5. Granica taljenja
6. Zona taljenja (zavar, šav, navar)
7. Zona utjecaja topline
8. Rub zavara je linija zavara (granica
taljenja na površini) između lica
(nadvišenja) i osnovnog materijala
9. Dubina uvara (penetracije) je dio
pretaljenog osnovnog materijala
10. Nadvišenje lica zavara i nadvišenje u
korijenu zavara
11. Širina zavara
12. Debljina zavara (stvarna)
13. Debljina navara
14. Debljina zavara – proračunska
VRSTE SPOJEVA I ŽLIJEBOVA

OSTALE PODJELE ZAVARENIH SPOJEVA:

Prema broju prolaza:
• jednoprolazni, više prolaza, više slojeva gdje svaki sloj
može imati više prolaza

Prema kontinuiranosti:
• neprekidni, isprekidani, točkasti

Prema funkciji:
• nosivi, brtveni, spojni, kombinirani

Prema položaju zavarivanja:

• horizontalan, vertikalan, horizontalno-vertikalan,
nadglavni
VRSTE SPOJEVA I ŽLIJEBOVA
VRSTE SPOJEVA I ŽLIJEBOVA
VRSTE SPOJEVA I ŽLIJEBOVA
Položaji zavarivanja
EN norme

SUČEONI SPOJEVI
Položaji zavarivanja
EN norme

KUTNI SPOJEVI
Položaji zavarivanja
EN norme

CIJEVNI SPOJEVI
Položaji zavarivanja
EN norme

CIJEVNI SPOJEVI
Položaji zavarivanja
Metalurgija zavarivanja
Zavareni spoj (Z) se sastoji od zone taljenja ZT i zone
utjecaja topline ZUT (ZUT se naziva i "prelazna zona").

Lice zavara (površina zavara)

Rub zavara
Zona taljenja ili metal zavara (ZT, MZ)

Osnovni materijal (OM)

Nadvišenje u korijenu zavara

Zona utjecaja topline (ZUT)
Naličje zavara (površina korijenskog dijela zavara - korijenska strana)
Metalurgija zavarivanja
Metalurgija zavarivanja

Zona taljenja (ZT) je onaj dio zavarenog spoja koji je za vrijeme

zavarivanja bio rastaljen i u kojem je došlo do pojave
kristalizacije i do skrućavanja. Može se sastojati od samo
osnovnog materijala ili mješavine osnovnog i dodatnog
materijala.

Zona utjecaja topline (ZUT) je dio osnovnog materijala, koji se

nalazi neposredno uz rastaljenu zonu, a gdje dolazi do promjene
kristalne strukture i mehaničkih svojstava zbog topline unesene
zavarivanjem.
Zona taljenja
Zona taljenja - ZT

U kapljicama rastaljenog metala i kupki zavara dolazi do sličnih

pojava kao pri proizvodnji čelika - taljenju metala u pećima.

Javlja se međusobno djelovanje rastaljenog metala, troske i

okolne atmosfere.

Djelovanjem izvora topline dolazi do izgaranja pojedinih

elemenata: C, Mn, Si, Cr, Ni, Ti i drugih ili je pak moguće iz troske
(obloga elektrode, prah) dolegirati rastaljeni metal raznim
elementima.

Zbog utjecaja atmosfere oko rastaljenog metala i sastava

rastaljenog metala dolazi u većoj ili manjoj mjeri do stavaranja
oksida, nitrida, karbida, karbonitrida, sulfida, eutektika,
intermetalnih spojeva i drugih faza.
Zona taljenja - ZT

Metalna kupka se može sastojati samo od osnovnog materijala,

ako ne koristimo dodatni materijal, ili najčešće, od mješavine
dodatnog i osnovnog materijala, jer pri zavarivanju dolazi do
taljenja rubova koje zavarujemo.

Kasnije dolazi do kristalizacije - skrućivanja kupke i taj dio spoja

nazivamo zona taljenja. Daljim hlađenjem u ZT, ovisno o vrsti
metala, može doći do strukturnih promjena, izlučivanja različitih
faza i pojave grešaka (pore, pukotine itd.).

Konačni kemijski sastav i kristalna struktura ZT moraju se naći u

određenim granicama kao npr. kod lijevanog čelika, da bismo
postigli određena mehanička, antikorozijska i eventualno neka
druga svojstva.
Zona taljenja - ZT

U ZT kod zavarivanja u više prolaza pojavit će se pojedine

zone utjecaja topline oko svakog prolaza.

Kod zavarivanja pod pritiskom do spajanja dolazi difuzijom

pored koje se može javiti i kristalizacija, ali taljenje u principu
nije potrebno.
Zona taljenja - ZT
Karakteristike zone taljenja u različitim zavarenim spojevima
Zavar u jednom prolazu

b Rast stubastih kristala je okomit na

rubove, koji se zavaruju. Sredina se
zadnja skrućuje. Ako postoje
nečistoće u čeliku, npr. sumpor,
postoji sklonost vrućim
pukotinama u sredini zavara.

Povoljniji smjer kristalizacije, jer

se kristali ne sukobljavaju u
sredini zavara, gdje se mogu javiti
vruće pukotine.
Zona taljenja - ZT
Karakteristike zone taljenja u različitim zavarenim spojevima
Kutni zavar zavaren 100% CO2 ili EPP

Povećana penetracija pri EP ili MAG

Veća nosiva debljina kutnog zavara "a"

za 20-50% pri EP ili MAG zavarivanju

Normalna debljina kutnog zavara "a"

(visina upisanog istokračnog trokuta)

Zbog duboke penetracije ZT sadrži veliki dio rastaljenog OM, koji ima
više nečistoća, nego DM. Nepovoljan je smjer kristalizacije, pa je
moguća pojava vrućih pukotina.
Zona taljenja - ZT
Karakteristike zone taljenja u različitim zavarenim spojevima
Kutni zavar zavaren REL obloženom elektrodom

Ručno zavarivanje

Zbog manje penetracije u OM daje manje miješanje DM sa OM i

povoljniji smjer kristala.
Zona taljenja - ZT
Karakteristike zone taljenja u različitim zavarenim spojevima
Zavar iz više prolaza

7 8
" X " zavar

ZUT6
6
5
ZUT5
1
3 2
4

Ispod svakog prolaza ostaje ZUT

( ucrtano za prolaze 5 i 6 )

Svaki prolaz ima svoju ZT i ZUT. Cjelokupna zona taljenja "X" zavara
sastoji se od više ZT i ZUT. Svaki slijedeći prolaz odžaruje prolaz ispod.
Zadnji prolazi 4 i 8 ostaju neodžareni.
Zona taljenja - ZT
Karakteristike zone taljenja u različitim zavarenim spojevima
Slijed polaganja prolaza

1 - 3 mm
4
6
4
5 1-3
1
1-3
3
2 3 2
1

Ako se želi izbjeći da nakon zavarivanja u ZUT na osnovnom materijalu

ostane tvrda zakaljena struktura, tada slijed polaganja zavara treba tako
planirati da zakaljene ZUT na OM budu odžarene (popuštene), bliskim
zavarima, a to postižemo preklopom 1-3 mm.
Zona taljenja - ZT
Karakteristike zone taljenja u različitim zavarenim spojevima

Prolaz za popuštanje tvrdoće

i / ili usitnjenje zrna u ZUT-u
1-3

ZUT

Zakaljena i / ili grubozrnata struktura

Zona taljenja - ZT
Karakteristike zone taljenja u različitim zavarenim spojevima
Poseban prolaz za odžarivanje (engl. temper bead)

7
6

5
4 3
2
1

Na slici zadnji prolaz 6 ostaje neodžaren. Ako je u zadnjem prolazu i njegovoj

ZUT došlo dovoljno brzim hlađenjem do stvaranja martenzitne strukture, tada
se može dodati još jedan (ili više posebnih prolaza), npr. br. 7 koji će odžariti-
popustiti martenzit i dobit će se u zavarima ispod zavara 7 struktura
popuštenog martenzita. Prolaz 7, koji je neodžaren, obično brušenjem kasnije
odstranimo. Ovakvo "odžarivanje" zavara se ponekad primjenjuje za jače
zakaljive čelike, kada je drugi način odžarivanja (popuštanja tvrdoće) teže
provesti.
Zona taljenja - ZT
Karakteristike zone taljenja u različitim zavarenim spojevima
U ZT je samo OM ili samo DM

Zavarivanjem snopom elektrona i nekim

drugim načinima (TIG, plazma) moguće je
A B zavarivati bez DM. ZT se sastoji samo od
OM.
Kod lemljenih spojeva ZT se sastoji samo od
dodatnog materijala (DM).
Lemljeni spoj

Zavarivanje dva raznorodna materijala se

ponekad izvodi trećom vrstom dodatnog
materijala, pa je tada ZT mješavina tri vrste
C
materijala, a sastav ZT je četvrtog sastava. U
A B pojedinim prolazima se javljaju razni
udjeli pri miješanju OM i DM, pa će kemijski
sastav i strukture biti različite.
Zona taljenja - ZT
Iz izloženog se mogu uočiti sljedeće pojave u ZT:
• izgaranje i dolegiranje elemenata,
• pojava nepoželjnih spojeva,
• rafiniranje i dezoksidacija kupke,
• miješanje OM i DM,
• smjer orijentiranosti kristala ovisno o smjeru odvođenja topline,
• broj prolaza, koji utječe na miješanje OM i DM i "odžarivanje" (više
ZUT u ZT),
• zaostale napetosti i trajne deformacije,
• moguće nehomogernosti - greške ZT (pukotine, poroznosti,
troska),
• brzo ili sporo hlađenje koje može štetno utjecati zbog zakaljivanja
pri brzom ili zbog porasta zrna i izlučivanja raznih nepoželjnih
faza pri sporom hlađenju.
Zona utjecaja topline
Zona utjecaja topline - ZUT

ZUT teorijski obuhvaća područje OM, u kojem se OM nije talio za

zavarivanja, ali u kojem je došlo do promjene mikrostrukture,
mehaničkih, korozijskih ili drugih svojstava zbog unošenja
topline zavarivanjem, lemljenjem ili termičkim rezanjem.

Izrazite promjene strukture kod dovoljno sporog hlađenja za

nelegirani čelik su iznad A1 (723°C) pa je na makro izbrusku lako
uočiti ZUT (temperature između Ac1 i tališta).

Ova zona će dati drugačiji refleks svjetlosti u odnosu na osnovni

materijal, jer je u toj zoni došlo do promjene veličine zrna,
usmjerenja zrna i strukture.
Zona utjecaja topline - ZUT
Za one poboljšane čelike, koji se kale i popuštaju pri relativno
niskim temperaturama, npr. na 300°C, bilo kakovo grijanje iznad
300°C će uzrokovati bitne promjene svojstava OM (dobit će se
niža čvrstoća), pa će ZUT obuhvatiti zonu zagrijavanu na
temperature 300 do 1500°C.

Širina ZUT ovisi o toplinskom inputu i iznosi najčešće 2 - 8 mm.

Za Al legure, koje se toplinski obrađuju na 120°C, ZUT će
obuhvatiti područje, koje je bilo zagrijavano na temperature
120°C do tališta.
Konstrukcija Fe-C dijagrama za
metastabilnu kristalizaciju
1600

1536 °C
A
1500 1493 °C
C F D

1400 1392 °C
G

B
1300

1200
1147 °C
H E J
1100

1000
Eutektički
Likvidussastavkrivulja:
i temperatura:
911 °C
90 K 4,3 %C/1147
A-D-E-B °C
0

80 Eutektoidni
Solidus sastav i temperatura:
krivulja:
0

L M 0,8 %C/723
723 °C
N °C
A-C-F-H-E-J
TEMPERATURA [°C]

70 PODEUTEKTOIDNE PODEUTEKTIČKE NADEUTEKTIČKE

NADEUTEKTOIDNE
0 LEGURE LEGURE LEGURE LEGURE

60
0 Eutektoidni sastav Eutektički sastav

50 ČELICI BIJELI LIJEVOVI

0 2×10-7 0.025 0.8 2.03 4.3 6.67
SADRŽAJ UGLJIKA [%
mase]
0 1 2 3 4 5 6 7
 AUSTENIT je intersticijski kristal mješanac u FCC rešetki γ
željeza.
Austenit nije idealan kristal te se ne može definirati
FERIT je intersticijski kristal mješanac u BCC rešetki α
1492 °C njegova jedinična ćelija, već samo kristalno zrno koje
F D željeza.
nastaje tako što u neke oktaedarske praznine FCC
Ferit nije idealan kristal te se ne može definirati njegova
rešetke γ željezaPRETVORBA
EUTEKTOIDNA ulazi atom ugljika. Pri tome
– preostali γ’ jekristali
atom
jedinična ćelija, već
EUTEKTIČKA
ugljika veći
mješanci koji od
su
T
PRETVORBA
samo kristalno zrno koje nastaje
raspoložive
upravo –rešetke
poprimi na temperaturi
sastav što izaziva
0,8 %C 1147
njenu
pretvaraju
tako što u neke tetraedarske praznine BCC rešetke
B α
T+γ’ °Csastav
se γ’ iznosi
deformaciju
u eutektoid i P=α graničnih
id+ Fe Cid.2,03
onemogućuje %C
ulazak a preostale
ugljikovih taljevine
atoma
3 Pri tome je atom ugljika puno u
željeza ulazi atom ugljika.
4,03 %C
svakueutektoid
Ovaj i u
rešetku. Kod tom trenutku
maksimalne
naziva počinje eutektička
se perlit. koncentracije od 2,03%C
veći od raspoložive rešetke što izazivaT+Fe njenu C’
deformaciju
e+ Fe Ce.
pretvorbapreostale
približno svaka trećataljevine u eutektikum
jedinićna L=γ
ćelija zauzeta3 je atomom
3
TEMPERATURA [°C]

koja je znatno većaE nego kod austenita. Kod maksimalne

γ’ Ovaj eutektik naziva se ledeburit.
ugljika.
1147 °C
H koncentracije od 0,025%C približno svaka J500-ta
jedinićna ćelija zauzeta je atomom ugljika.

K
911 °C

α' γ’+Fe3C’’ γ’+L+Fe3C’’ L+Fe3C’+Fe3C’’

α‘+γ’
723 °C
L M N

α‘+P P+Fe3C’’ P+Fe3Ce+Fe3C’’ P+Fe3C’+Fe3Ce+Fe3C’’

0.025% 0.8% 2.03% 4.3% 6.67%
2×10-7%
SADRŽAJ UGLJIKA [% mase]
Zone zavara čelika s 0,2% C
Utjecaj unosa topline na strukturu zavarenog spoja za ugljični čelik s 0.2 % C
Zone zavara čelika s 0,2% C
Utjecaj unosa topline na strukturu zavarenog spoja za ugljični čelik s 0.2 % C

C
Teorijska krivulja maksimalne temperature
T C
Krivulja stvarnih maksimalne temperature

Rastaljena zona 1600 Talina

Djelomično rastalj. zona 1500
Zona pregrijanja 1400 Talina + krutnina
1300
( pogrubljenje zrna ) 1200 Austenit
1100
Normalizirana struktura 1000
( finozrnata struktura ) 900 A3
800 Normalizacija
Djelomična prekristalizacija A1
700
Rekristalizacija 600 Ferit Popuštanje napetosti
500 +
400 Perlit Popuštanje tvrdoće
Starenje i plavi lom
300
200
100
0,2 0,80 2,06 C
0
1 2 3 4 5 6 y

Perlit ( id +Fe 3 Cid )

Ferit (  )
Zone zavara čelika s 0,2% C
Utjecaj unosa topline na strukturu zavarenog spoja za ugljični čelik s 0.2 % C
Temperaturne promjene pojedinih točaka - ZUT
Zone zavara čelika s 0,2% C
ZONA TALJENJA – 0

Obuhvaća točke zavarenog spoja, koje su bile iznad likvidus

linije, tj. koje su pri zavarivanju bile potpuno rastaljene.

Kod ohlađivanja dolazi do kristalizacije, koja će dati strukturu

različitu od strukture osnovnog materijala.

Pojava klica i rast kristala ovisit će o pothlađivanju rastaljenog

metala. Obično kristali rastu okomito na rubove spoja, a
sukobljavaju se u sredini, stvarajući zonu segregacija nečistoća s
nižim talištem, koja može uzrokovati vruće pukotine ili biti
slabo mjesto pri opterećenju.
Zone zavara čelika s 0,2% C
Utjecaj unosa topline na strukturu zavarenog spoja za ugljični čelik s 0.2 % C

C
Teorijska krivulja maksimalne temperature
T C
Krivulja stvarnih maksimalne temperature

Rastaljena zona 1600 Talina

Djelomično rastalj. zona 1500
Zona pregrijanja 1400 Talina + krutnina
1300
( pogrubljenje zrna ) 1200 Austenit
1100
Normalizirana struktura 1000
( finozrnata struktura ) 900 A3
800 Normalizacija
Djelomična prekristalizacija A1
700
Rekristalizacija 600 Ferit Popuštanje napetosti
500 +
400 Perlit Popuštanje tvrdoće
Starenje i plavi lom
300
200
100
0,2 0,80 2,06 C
0
1 2 3 4 5 6 y

Perlit ( id +Fe 3 Cid )

Ferit (  )
Zone zavara čelika s 0,2% C
DJELOMIČNO RASTALJENA ZONA - 1
(između solidusa i likvidusa)

Bogata je legirnim elementima i nečistoćama, jer imaju nižu

točku taljenja, a sadrži i plinove.

Lokalno povišen sadržaj nečistoća kod brzog hlađenja nakon

zavarivanja ne može se difuzijom izjednačiti sa okolinom, pa
ostaje mreža otvrdnutih segregiranih nečistoća
(submikroskopskih dimenzija).

Pri ovako visokim temperaturama dolazi i do taljenja ostalih

nemetalnih faza (sulfidi, fosfidi, oksidi), čime metalna veza slabi
i omogućuje pojavu vrućih pukotina.
Zone zavara čelika s 0,2% C
Utjecaj unosa topline na strukturu zavarenog spoja za ugljični čelik s 0.2 % C

C
Teorijska krivulja maksimalne temperature
T C
Krivulja stvarnih maksimalne temperature

Rastaljena zona 1600 Talina

Djelomično rastalj. zona 1500
Zona pregrijanja 1400 Talina + krutnina
1300
( pogrubljenje zrna ) 1200 Austenit
1100
Normalizirana struktura 1000
( finozrnata struktura ) 900 A3
800 Normalizacija
Djelomična prekristalizacija A1
700
Rekristalizacija 600 Ferit Popuštanje napetosti
500 +
400 Perlit Popuštanje tvrdoće
Starenje i plavi lom
300
200
100
0,2 0,80 2,06 C
0
1 2 3 4 5 6 y

Perlit ( id +Fe 3 Cid )

Ferit (  )
Zone zavara čelika s 0,2% C
ZONA PREGRIJANJA - 2

Nalazi se ispod solidus točke i dosta iznad Ac3 (1100-

1150°C). Dolazi do porasta - pogrubljenja zrna austenita,
koja pri brzom hlađenju prelaze u Widmannstaettenovu
strukturu, koja je nešto tvrđa i krhkija nego što je poželjno.

U slučaju da se pojavi Widmannstaettenova struktura u

čeliku, tada možemo ponovo postići fino zrno i žilavu
feritno-perlitnu strukturu normalizacijom, tj. zagrijavanjem
nešto iznad Ac3 i relativno sporim hlađenjem.

*Ukoliko je hlađenje brže ili su zrna austenita veoma velika, ferit koji je
kristalografski orijentiran kao i austenit, više neće precipitirati na granicama
austenitnog zrna kao ekviaksijalna zrnca, već u obliku iglica ili pločica, pa
nastaje tzv. Widmanstattenova struktura.
Zone zavara čelika s 0,2% C
Zone zavara čelika s 0,2% C
Utjecaj unosa topline na strukturu zavarenog spoja za ugljični čelik s 0.2 % C

C
Teorijska krivulja maksimalne temperature
T C
Krivulja stvarnih maksimalne temperature

Rastaljena zona 1600 Talina

Djelomično rastalj. zona 1500
Zona pregrijanja 1400 Talina + krutnina
1300
( pogrubljenje zrna ) 1200 Austenit
1100
Normalizirana struktura 1000
( finozrnata struktura ) 900 A3
800 Normalizacija
Djelomična prekristalizacija A1
700
Rekristalizacija 600 Ferit Popuštanje napetosti
500 +
400 Perlit Popuštanje tvrdoće
Starenje i plavi lom
300
200
100
0,2 0,80 2,06 C
0
1 2 3 4 5 6 y

Perlit ( id +Fe 3 Cid )

Ferit (  )
Zone zavara čelika s 0,2% C
ZONA NORMALIZACIJE – 3

Nalazi se nešto iznad Ac3. Struktura je finozrnata,

normalizirana i obično posjeduje bolja svojstva od
osnovnog materijala. Ovdje je zagrijavanjem došlo do pune
transformacije ferita i perlita u austenit, a za hlađenja dolazi
ponovno do transformacije u perlit i ferit stvaranjem klica i
njihovim rastom u vrlo finu feritno-perlitnu strukturu.

Ako je čelik zakaljiv, tada u ovoj zoni kao i u ostalim zonama

zagrijanim iznad Ac3 može doći do zakaljivanja, a u krajnjem
slučaju do 100% strukture martenzita, što ovisi o brzini
hlađenja i sastavu čelika.
Zone zavara čelika s 0,2% C

Izbjegavanje zakaljivanja se može postići podgrijavanjem ili

unošenjem veće količine topline zavarivanjem (većim
inputom).

Kod višeslojnog zavarivanja svaki naredni sloj odžari-

normalizira, bar djelomično sloj ispod, što povoljno djeluje
na nosivost spoja.

Zavari u jednom prolazu imaju relativno grubu kristalnu

strukturu.
Zone zavara čelika s 0,2% C
Utjecaj unosa topline na strukturu zavarenog spoja za ugljični čelik s 0.2 % C

C
Teorijska krivulja maksimalne temperature
T C
Krivulja stvarnih maksimalne temperature

Rastaljena zona 1600 Talina

Djelomično rastalj. zona 1500
Zona pregrijanja 1400 Talina + krutnina
1300
( pogrubljenje zrna ) 1200 Austenit
1100
Normalizirana struktura 1000
( finozrnata struktura ) 900 A3
800 Normalizacija
Djelomična prekristalizacija A1
700
Rekristalizacija 600 Ferit Popuštanje napetosti
500 +
400 Perlit Popuštanje tvrdoće
Starenje i plavi lom
300
200
100
0,2 0,80 2,06 C
0
1 2 3 4 5 6 y

Perlit ( id +Fe 3 Cid )

Ferit (  )
Zone zavara čelika s 0,2% C
ZONA DJELOMIČNE PREKRISTALIZACIJE - 4

U područjima gdje je maksimalna temperatura bila između

Ac1 i Ac3 (preko 723 °C i do 875°C za čelik s 0,2% C) dolazi
do strukturnih promjena.
Zone zavara čelika s 0,2% C
ZONA DJELOMIČNE PREKRISTALIZACIJE - 4
a) b)
Ferit Ferit
Ferit Ferit

Ferit

Ferit Ferit
Ferit Ferit
id
Perlit (Ferit + Fe 3 C ) Austenit
c) d) Ferit
Ferit Ferit Ferit

Ferit Ferit
Klice ferita
Ferit Ferit Ferit Ferit

Struktura zone djelomične prekristalizacije: a, b – pri zagrijavanju; c, d pri sporom hlađenju

Zone zavara čelika s 0,2% C
ZONA DJELOMIČNE PREKRISTALIZACIJE - 4

Kada se metal zagrijava iznad Ac3, perlitna zrna se pretvaraju u

austenitna, sa istim sadržajem ugljika, kako je to prikazano na
slici b.

Daljnjim povišenjem temperature ometamo stanje ravnoteže

između ferita i austenita. Austenitna zrna rastu na račun feritnih,
a sadržaj ugljika u austenitu se smanjuje.

Isprekidana linija na slici b prikazuje način na koji austenitna

zrna rastu na račun feritnih. U ovoj zoni gdje maksimalna
temperatura nije dosegla temperaturu A3, samo dio ferita se
transformira. Nastala zrna austenita su veća nego početna
perlitna zrna.
Zone zavara čelika s 0,2% C
ZONA DJELOMIČNE PREKRISTALIZACIJE - 4
a) b)
Ferit Ferit
Ferit Ferit

Ferit

Ferit Ferit
Ferit Ferit
id
Perlit (Ferit + Fe 3 C ) Austenit
c) d) Ferit
Ferit Ferit Ferit

Ferit Ferit
Klice ferita
Ferit Ferit Ferit Ferit

Struktura zone djelomične prekristalizacije: a, b – pri zagrijavanju; c, d pri sporom hlađenju

Zone zavara čelika s 0,2% C
ZONA DJELOMIČNE PREKRISTALIZACIJE - 4
Za vrijeme ohlađivanja ponovo se ometa ravnoteža između ferita
i austenita. Kao rezultat toga dolazi do stvaranja klica ferita
unutar austenita, ponajviše na granicama zrna, ali također i
unutar austenitnih zrna (slika c).

Kako se nastavlja sa hlađenjem, ove klice nastavljaju rastom, pa

ostali austenit postaje zbog toga obogaćen ugljikom.

Kada temperatura padne na Ac1 temperaturu, preostali austenit

se pretvara u perlit pojavom klica perlita i daljim porastom zrna
perlita.
Zone zavara čelika s 0,2% C
ZONA DJELOMIČNE PREKRISTALIZACIJE - 4

Kao rezultat kompletnog temperaturnog ciklusa zagrijavanja i

dovoljno sporog hlađenja originalna feritna zrna su se smanjila, a
originalna perlitna zrna su zamijenjena novim kolonijama, koje
su veće, a sastoje se od malih feritnih i perlitnih zrna, (slika d).

Ova heterogena struktura sastavljena od jako sitnih i relativno

krupnih zrna nema dobra mehanička svojstva. Kod većih brzina
hlađenja u ovoj zoni se mogu javiti vrlo tvrda mjesta vrlo visoke
tvrdoće (npr. 847 HV).
Zone zavara čelika s 0,2% C
ZONA DJELOMIČNE PREKRISTALIZACIJE - 4
Slika prikazuje strukturne promjene koje se događaju u ovom dijelu prelazne zone,
ako se ona brzo hladi. Razmatran je obični ugljični čelik s niskim sadržajem ugljika.
o
a) d) T, C
Ferit Ferit 910
A3
T
Ferit 723 A1

Ferit Ferit

id
Perlit (Ferit + Fe 3 C ) x y
b) c)
Ferit Ferit Ferit
Ferit Visokougljični
martenzit
raspoređen po
Ferit Austenit Ferit granicama
feritnih zrna

Ferit Ferit Ferit Ferit

Struktura zone djelomične prekristalizacije pri brzom hlađenju. Nastala austenitna zrna s
koncentracijom “y” oko 0,7 %C, ako se brzo hlade, pretvorit će se u martenzit, iako je sadržaj C
u čeliku vrlo nizak, oko 0,15 (0,2) %
Zone zavara čelika s 0,2% C
ZONA DJELOMIČNE PREKRISTALIZACIJE - 4

Pri sobnoj temperaturi, prije zavarivanja prisutna je uglavnom

feritna struktura s malo perlita. Kada se zagrijava na Ac1 perlit se
transformira u austenit istog sadržaja ugljika, kakav ima perlit
(0,8%).

Tamo gdje je maksimalna temperatura nešto iznad Ac1

temperature, samo mali dio ferita se transformira i sadržaj
ugljika u austenitu biva visok. Sadržaj ugljika (y) austenita može
se očitavati direktno iz ravnotežnog dijagrama za različite
maksimalne temperature.
Zone zavara čelika s 0,2% C
ZONA DJELOMIČNE PREKRISTALIZACIJE - 4

Nastali austenit ima tendenciju da se širi uzduž granica zrna

ferita.

Austenit s velikim sadržajem ugljika ima nižu kritičnu brzinu

hlađenja od austenita s nižim sadržajem ugljika, koji se
nalazi u zoni gdje je došlo do potpune transformacije
austenita.

Ako se brzo hladi, tada austenit između feritnih zrna može biti
pretvoren u martenzit, a može se naći i rasprostranjen uzduž
granica zrna kao mreža visokougljičnog martenzita između
feritnih zrna.
Zone zavara čelika s 0,2% C
Ovaj martenzit, zbog visokog sadržaja ugljika, bit će veoma tvrd i
krhak, a stoga će i struktura u cijelosti biti krhka, čak i onda ako
je ukupni sadržaj ugljika u čeliku veoma nizak.
Zone zavara čelika s 0,2% C
Utjecaj unosa topline na strukturu zavarenog spoja za ugljični čelik s 0.2 % C

C
Teorijska krivulja maksimalne temperature
T C
Krivulja stvarnih maksimalne temperature

Rastaljena zona 1600 Talina

Djelomično rastalj. zona 1500
Zona pregrijanja 1400 Talina + krutnina
1300
( pogrubljenje zrna ) 1200 Austenit
1100
Normalizirana struktura 1000
( finozrnata struktura ) 900 A3
800 Normalizacija
Djelomična prekristalizacija A1
700
Rekristalizacija 600 Ferit Popuštanje napetosti
500 +
400 Perlit Popuštanje tvrdoće
Starenje i plavi lom
300
200
100
0,2 0,80 2,06 C
0
1 2 3 4 5 6 y

Perlit ( id +Fe 3 Cid )

Ferit (  )
Zone zavara čelika s 0,2% C

PODRUČJA ISPOD A1- obuhvaćaju zonu

• REKRISTALIZACIJE – 5
• ZONU PLAVOG LOMA - 6.

Osnovna feritno-perlitna struktura se ovdje ne mijenja, no dolazi

do pojava izlučivanja nekih faza ili popuštanja kod poboljšanih ili
zakaljenih čelika. Također je moguća koagulacija nekih faza
uključujući i perlit.
Zone zavara čelika s 0,2% C

Ako je područje zavarenog spoja bilo prethodno hladno

deformirano, može doći u ovoj zoni do rekristalizacije s pojavom
grubog zrna.

Ispod 400°C može doći do starenja, ako je prethodno bilo hladnih

deformacija, a i pri samom zavarivanju dolazi do plastičnih
deformacija, pa starenje može uzrokovati krhkost. Kod čelika
sklonih starenju, u zoni 200 – 400°C doći će do znatnog pada
udarne žilavosti.
Zone zavarenog spoja na metalima koji ne
mijenjaju kristalnu rešetku
Kod metala kod kojih postoji samo jedna stabilna faza u krutom
stanju, doći će samo do povećanja zrna u ZUT, ukoliko materijal
nije bio hladno deformiran prije zavarivanja.

Zona Zona porasta Nepromjenjen osnovni

taljenja (ZT) zrna (ZUT) materijal

Ovakav slučaj javlja se u zavarima čistih metala, kao npr. kod

aluminija i bakra, te kod feritnih čelika (16-30%Cr).
Zone zavarenog spoja na metalima koji ne
mijenjaju kristalnu rešetku
Kod hladno deformiranih metala, npr. valjanih limova, do
rekristalizacije dolazi tamo gdje je temperatura nešto viša od
temperature rekristalizacije za određeni metal i stupanj
deformacije.

Zona Rekristalizirana Hladno deformiran

taljenja (ZT) zona (ZUT) osnovni materijal
Zone zavarenog spoja na metalima koji ne
mijenjaju kristalnu rešetku

Tamo gdje temperatura upravo dosegne temperaturu

rekristalizacije, stvaraju se mala zrna, ali se veličina zrna povećava
na mjestima gdje su temperature više.

Zona Rekristalizirana Hladno deformiran

taljenja (ZT) zona (ZUT) osnovni materijal
Zone zavarenog spoja čistog željeza
Kako čisto željezo ima dvije stabilne faze u krutom stanju, -
željezo iznad 910°C i -željezo ispod ove temperature, to će
zone transformacije biti bliže zavaru uz postojanje i zone
rekristalizacije.

ZT ZUT

Zona Rekrist- Hladno deformiran

alizacija
taljenja (ZT) Transformacija osnovni materijal
Zone zavarenog spoja čistog željeza

U tom dijelu prelazne zone, gdje maksimalna temperatura

prelazi 910°C, rekristalizirana zrna pretvaraju se u  željezo pri
zagrijavanju, a pri hlađenju  željezo se ponovo pretvara u 
željezo.

Gdje maksimalna temperatura upravo prelazi 910°C, stvorena

zrna nakon dvostruke transformacije su vrlo fina, ali neposredno
uz liniju taljenja dolazi do porasta zrna javljaju se povećana 
zrna, koja se transformiraju u relativno velika  zrna pri
hlađenju.

U ZT se stvaraju za skrućivanja  stubasta zrna, a ova se dalje

pretvaraju u  zrna pri hlađenju, što uzrokuje sitniju strukturu.
Međutim, obično će  zrna imati relativno veliku dimenziju i
nešto izduženi oblik kao i originalna  zrna.
Zone zavarenog spoja čistog željeza
Gdje god dolazi do zavarivanja na metalu koji je bio hladno
deformiran, tvrdoća i zatezna čvrstoća rekristalizirane zone
osnovnog materijala se smanjuju kao rezultat neutralizacije
otvrdnjavanja koje je nastalo hladnom deformacijom.

Povišena čvrstoća kod nekih legura, koja se postiže nekim

postupkom izlučivanja faza, obično se smanjuje u ZUT-u.

Često se hladno valjani limovi, ili limovi koji su bili očvršćivani

starenjem, izabiru zbog povećane čvrstoće, no moramo biti
svjesni, da u ZUT-u čvrstoća obično neće biti bolja od čvrstoće
metala u odžarenom stanju.
Zone zavarenog spoja poboljšanog čelika

ZT ZU
T, o C
Zona T
Zona Zona Zona 30 - 50o C iznad
A
c3
taljenja (ZT) grubog finogpopuštanja
Osnovni materijal A
c3
zrna zrna o
A
c1
1-2 500 - 700 C
min/mm 1 sat minim.

hlađenje u
zraku

t, min

TRI VAŽNE ZONE:

1. Zona grubog zrna
2. Zona sitnog zrna
3. Zona popuštanja
Zone zavarenog spoja poboljšanog čelika

Zona grubog zrna

Zbog visokih temperatura koje doseže materijal uz granicu
taljenja dolazi do povećanja zrna austenita. Također, u ovoj zoni
dolazi do rastvaranja - otapanja u krutom nekih elemenata ako
su prisutni kao npr. Ti, V i Nb, da bi se ponovo izlučili pri
hlađenju.

Zbog ovih pojava u ovoj zoni može doći do nepovoljnog smanjenja

udarne žilavosti. Ako je bio korišten nizak toplinski input, u ovoj
zoni će se javiti nakon hlađenja zavara martenzit i donji bainit.
Viši toplinski input će rezultirati u grubljoj strukturi bainita i
ferita uz smanjenje udarne žilavosti.
Zone zavarenog spoja poboljšanog čelika
Zona finog zrna
Osnovni materijal, koji je strukture popuštenog martenzita, u
ovoj se zoni transformira u strukturu ferita i perlita koja je
metalurški slična normaliziranoj strukturi, s dobrom udarnom
žilavosti.

Zona između A1 i A3 se sastoji od sorbita i troostita (trostita).

Zone zavarenog spoja poboljšanog čelika
Zona popuštanja
Ova zona može biti mekša - niže čvrstoće i granice razvlačenja od
OM ako koristimo velike toplinske inpute. Ova zona ima dobru
udarnu žilavost.

U kojem će iznosu doći do pada čvrstoće i granice razvlačenja u

ZUT poboljšanog čelika ovisi o toplinskom inputu pri zavarivanju.

Ako je toplinski input prenizak, tada će čvrstoća i granica

razvlačenja biti viša, a žilavost u ZUT niža u odnosu na OM.